Download pdf - Adib Đozić- Bošnjačka nacija, Sarajevo, 2003

8/11/2019 Adib ozi- Bonjaka nacija, Sarajevo, 2003.

1/327

A(ttb ozi

S J 2003


2/327

Adib ozic

V V

BONJAKA NACIJA

Sarajevo, 2003


3/327

ADIB OZIBONJAKA NACIJA

IzdavaBOSANSKI KULTURNI CENTAR SARAJEVO

Za izdavaaABDURAHMAN OLI, PROF.

RecenzentiPROF. DR. NIJAZ DURAKOVI

PROF. DR. JUSUF IGA

SEVRETM.ECEHAJIC

Korektor

NAHIDA MEDI

Naslovna stranaSTUDIO JORDAN SARAJEVO

DTPD 0 .0 . PRINTCOM GRAFIKI INENJERING TUZLA

tampaPRINTCOM, TUZLA

Za tamparijuZIKRIJAH HADIMEHMEDOVI ZIO

Tira1.000

CIP - Katalo gizacija u publika cijiNac ionalna i univerzitetska bibliotekaBosn e i Hercegovine, Sarajevo

316 .356 .4 (=163 .43 * ) (091)

O ZI, AdibBon jaka nacija / Adib ozi. - Sarajev o :

Bosanski kulturni centar, 2003. - 368 str. :ilustr., gcogr. karte ; 25 cm

Biljeka o autoru: str. 361-362. - Bibliografija:str. 347 - 360

ISBN 9958-700-15-8

________ COBISS.BH-ID 12457222______________________________

Na osnovu Miljenja Federalnog ministarstva broj 02-15-2901/03od 15. 10. 2003. god. knjiga BONJAKA NACIJA, autora Adibaozia, je proizt'od iz lana 18. taka 10. Zakona o porezu na prometproizvoda i usluga na iji se promet ne plaa porez na prometproizvoda.


4/327

Blizu etrnaest je vijekah, kako se ova zemljazvala Bosna, njezini stanovnici

Bonjaci, a njihov jezik bosanski.(Fra Antun Kneevi)

Nit smo Hrvati, ni Srbi,jesmo i ostajemo Bonjaci.

(Bonjak, broj 35, 1892. god.)


5/327

Umjesto predgovora

UMJESTO PREDGOVORA

Postoji vie razloga zbog kojih sam se odluio na objavljivanjeknjigeBonjaka nacija.Tematiku o kojoj se govori u ovoj knjizi smatram,ne samo akademski izazovnom, ve izuzetno relevantnom, te, nadasve,

aktualnom za bosanskohercegovako drutvo i dravu.Prvo, vie od stotinu godina traje bezobzirno kriptoiziranjepovijesti Bosne i Bonjaka, s jedne strane, te kontinuirano, nekad posveotvoreno, krajnje brutalno, u drugim situacijama, opet, perfidno, manjevidljivo, minimiziranje njihovog autohtonog, bosanski prepoznatljivog,supstancijaliteta, s druge strane. S vremena na vrijeme, izvanbosanskiidentiteti (ideoloki, politiki, vojni, znanstveni...) pokuavaju unititiduhovno-kulturne sadrajnosti, odnosno multilateralnost bosanskohercegovakog povijesno-drutvenog prostora, a sve u funkciji ostvarivanja

monstruoznih velikodravnih (srpskog i hrvatskog) projekata.Drugo, na bazi predrasuda i raznovrsnih stereotipa o povijesnom

biu Bosne, koje uporno i, naalost, oigledno uspjeno agregiraju usvijetu moni provelikosrpski i provelikohrvatski lobiji, velike sile su(danas se to radije nominira - predstavnici meunarodne zajednice),u vie navrata, donosile, po Bosnu i njeno drutvo u cjelini, viestrukote-tne odluke, poevi od Berlinskog kongresa, pa do najnovijegDejtonskog mirovnog ugovora, nakon kojih su, svaki put, morale da

prou decenije mukotrpnog saniranja svakovrsnih teta, koje su iz njihproizlazile.Konano, Bosna i Hercegovina, sa cjelinom svoga bia, danas

prolazi kroz dramatino teku fazu oporavka i konsolidiranja nakonbrutalne agresije, koju je doivjela od svojih velikoaspirativnih susjeda.Takoer, nakon Holokausta, ovdje je izvren najvei genocid u 20. stoljeuna tlu Evrope - genocid nad Bonjacima, kojima se, i pored njihovenajvee brojnosti, htjelo oduzeti pravo na domovinu i nacionalnuopstojnost.

Doista, rijetki su ivi narodi na planeti koji su dulje i bezotomijeosporavani u nacionalnom smislu, dezavuirani, kriptoizi^^^if^lflj^'lpovijest i si., kao to je to sluaj sa Bonjacima. Ova knjiga upca^o.tom problematikom. Nadam se da e ona doprinijeti dej^^tc^fanju, %.odn osno reafirmiranju znanstvenih injenica o povijesncJ^-^ltiii^honi; "


6/327

Bonjaka nacija

duhovno-idejnom, nacionalnom, drutvenom i politikom identitetuBonjaka - kvintesenciji bosanskohercegovakog drutva i drave.

KnjigaBonjaka nacija je neznatno modificirani tekst doktorskedisertacije, branjene 2002. godine na Fakultetu politikih nauka

Univerziteta u Sarajevu, pod naslovom Bonjaci u svjetlu savremenihteorija o naciji i nacionalnom pitanju, u koju je uvrten i set tematskikorespodentnih dokumentarnih priloga, koji su, i pored svoje povijesno-zna-enjske relevantnosti, naalost, do sada bili manje poznati i, openitouzevi, nedovoljno dostupni javnosti.

Na kraju se zahvaljujemo svima koji su na bilo koji nain doprinijelida se ova knjiga uini dostupnom javnosti, radi koje je i napisana.Dakako, sve dobronamjerne sugestije i kritike e dobro doi za dalja

istraivanja u ovoj oblasti.Posebno se elimo zahvaliti prof. dr. Nijazu Durakoviu i prof. dr.Jusufu igi na strunoj pomoi i podrci tokom izrade doktorskedisertacije na dragocjenim sugestijam a u pripremi teksta za objavljivanje,te izdavau Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, koji je ocijenio daovu knjigu treba uiniti dostupnom itaocima.

Maj 2003- god. Autor


7/327

Uvodni dio

UVODNI DIO

Nacija kao drutveni fenomen 19. i 20. stoljea predmet jeinteresiranja znanstvenika od svog nastanka do dananjih dana. Ovo

interesiranje rezultat je, prije svega, praktinih i znanstvenih potreba:da se svestranije i znanstveno relevantnije razumije sloeni drutveno-povijesni, politiko-ekonomski, kulturni i duhovno-idejni entitet, kojioznaavamo pojmom nacija. Taj pojam oznaava cjelovitu i sloenustrukturu, u kojoj se izraava i realizira bitna ljudska odrednica ivljenja- priroenost zajednitvu, to jest drutvenost, ije se trajanje odrava utransgeneracijskom hodu.

Nacija, kao vrsta zajednitva, uvijek se realizira kao konkretnadrutvena stvarnost i neposredno se tie ovjeka kao individuuma, ali i

ovjeka kao bia zajednice. Ima mnogo pitanja, ali, isto tako, i mogunostra-znovrsnih odgovora, koji vode ka razumijevanju sloene strukturedrutvenosti, izraene i imenovane pojmom nacija.

Nije upitno da li nacije postoje i razvijaju se u povijesti, ali jeznanstveno neophodno odgovoriti na pitanje, pomou socio-historijskeanalize, koji su to inioci koji omoguavaju nastajanje, postojanje i trajanjenacija u konkretnom drutveno-historijskom prostoru i vremenu. U savremenom svijetu, dinamika globalnih socijalnih odnosa sve jasnije se

izraava kao odnos nacija. Taj odnos odvija se unutar jedne, dviju ili viedrava. Karakter tih odnosa je raznovrstan i razliit i realizira se kroz raznovrsnu mreu bilateralnih i multilateralnih susretanja, u rasponu od najprisnijih oblika saradnje i suivota do surovih neprijateljskih konflikata. Nijeupitno da li moe postojati nacionalni problem, ali je upitno da li su semnogi socijalni konflikti dogodili kao nacionalni konflikti. Nije upitna nitenja za svestranom homogenizacijom odnosa meu nacijama i dravama,ali je opravdano dati dogovore, ili bar tragati za odgovorima na pitanja:

Da li se socijalni odnosi na nivou velikih drutvenih grupa uvijeki nuno odvijaju kao nacionalni odnosi?

Kako izbjei nacionalne konflikte i zamijeniti ih nacionalnomsaradnjom i tolerancijom?

U kakvom su meuodnosu nacija, religija i drava i da li unutarovih oblika izraavanja drutvenosti postoje suprotnosti koje u pojedinim


8/327

Bonjaka nacija

drutveno-historijskim okolnostima postaju nepomirljive, te da, neadekvatnim rjeenjem tih nepomirljivosti, prerastaju u konflikt?

Je li mogue razumijevanje odreene nacije, njezinog nastanka,razvoja, odnosa prema drugim nacijama i prema sebi samoj bez

razumijevanja konkretnih historijskih, socijalnih, kulturnih, etnikih iduhovno-idejnih inilaca u kojima ona nastaje, razvija se, traje i anticipirauslove svoga opstanka?

Ova pitanja na teorijskom planu, ali i u praktinoj primjeni, nesamo da nisu izgubila na znaaju nego se, i u novim drutveno-povijesnimuslovima, iznova aktualiziraju, i zahtijevaju svestrano znanstvenopreispitivanje i rekapituliranje dosadanjih saznanja. Jedno od takvih,vrlo relevantnih, pitanja za ukupnu svjetsku i evropsku povijesnu zbilju,

koje se tie pitanja nacije i njezinog sveopeg situiranja i samorealizacijeu drutveno-povijesnoj zbiljnosti, jeste svestrano teorijsko objanjenje irazumijevanje bonjatva, kao nacionalnog individualiteta u svjetskojzajednici naroda i nacija.

Pitanje Bonjaka i njihove situiranosti u Bosni i Hercegoviniizazivalo je panju od svog pojavljivanja do danas. Ono je uvijek biloaktualno, kako u kontinuitetu svoje afirmaci je, priznavanja isamopotvrdivanja, tako i u kontekstu prepoznatljivih politikih pogledai, nazovi teorijskih, gledita koji negiraju Bonjake kao naciju i Bosnu iHercegovinu kao dravu. Znaaj i aktualnost znanstvenog sagledavanjabon jakog nacionalnog pitanja jo vie dobija na intenzitetu ako se zna,a danas je to nedvosmisleno jasno, i u najskorijoj prolosti potvreno,da se nosioci idejnih i politikih negiranja Bonjaka i Bosne i Hercegovinenisu zaustavili na prostom negiranju i asimilatorskim tenjama, ve,naprotiv, tee ka brutalnom i potpunom potiranju nacionalne egzistencijeBonjacima, te poricanju njihovog neotuivog prava na samostalnuorganizaciju vlastitog kolektivnog ivota, to ukljuuje i dravno-pravni

subjektivitet Bosne i Hercegovine.Jedan od aspekata postavl jene teme lei i u neraskidivoj

povezanosti i dijalektikoj neodvojivosti ideje i prakse bonjatva, kaonacionaliteta, i ideje i prakse Bosne i Hercegovine, kao geografsko-prostornog i dravno-politikog okvira njegove bioloke egzistencije.Filozofijski kazano, hiljadugodinji neprekinuti tok trajanja Bosne, u svomontologijsko-povijesnom operacionaliziranju sebe samog kao samosvijesti,u ravni drutvenih odnosa i drutveno-historijske stvarnosti, profilirao

je bonjaku naciju kao prepoznatljivu vlastitu zbiljnost. Druga stranadijalektikog jedinstva Bonjaka i Bosne jeste multietnika sadrina Bosnei Hercegovine od poetka postojanja do danas. Znaaj multietnikogkaraktera Bosne jeste u tome to on, niti jeste svojim postojanjem, nitise treba razumjeti, kao prosti zbir vienacionalnih entiteta. Neraskidivo

jedinstvo bosanskohercegovake multietninosti, bez obzira na oblike.


9/327

Uvodni dio

ponekad surovih, konflikata, sadrano je upravo u fenomenu bonjakenacije, i jednoj od njezinih osnovnih karakteristika - otvorenosti za drugoi drugaije, uz istovremeno ouvanje vlastitosti.

Znaajno je, takoer, pokazati da otvorenost Bonjaka ima izvorite

u samom drutveno-historijskom biu ove nacije, konkretnije, u duhovno-ide-jnoj dimenziji njihovog nacionalnog bia. Ta dimenzija nacionalnog biaBonjaka mnogo je znaajnija za razumijevanje bonjake bitnosti negoto se to do sada akcentiralo u radovima koji su se bavili ovomproblematikom. I ne samo da je znaajnija, ve i sloenija, te zahtijevaprecizniju analizu predislamskih i islamskih inilaca u duhovno-kulturnombiu Bonjaka. Izdvojeno religijom i posebnim optim poloajem u odnosuna ostalo stanovnitvo Bosne i Hercegovine pod Turcima, muslimansko

se stanovnitvo u cjelini, pored nekad znatnih etnikih i klasnih razlika,formiralo u zasebnu i preteno ujednaenu etniku grupu. Ovaju n o sloven sk a etni ka gru p a ouvala je do dan as m noge bitneosobenosti koje su proizale iz njenog specifinog razvitka...' (istakaoA. .). Upravo ove mnoge bitne osobenosti Bonjaka rezultat su uzrono-posljedinih drutveno-bistorijskib zbiljnosti i duhovno-idejnih uticaja natu naciju. Koji su to duhovno-idejni uticaji urasli u drutveno-nacionalnobie Bonjaka? Akcentiranje tih uticaja, kroz suodnos nacije i religije, doveste nas do razotkrivanja i razumijevanja bonjake nacionalne supstance

slavensko-bogumilsko-islamskog sinkretizma.Neosporna je injenica da su Bonjaci na putu samorealizacije

dostigli stepen meunarodnog legitimiteta meunarodnim priznanjemi prijemom u Ujedinjene nacije drave Bosne i Hercegovine, ali je istotako neosporna injenica da u njihovom najbliem susjedstvu, istono izapadno, postoje izraene politike i idejne snage koje osporavajunjihovu vlastitost i pokuavaju izvriti srbizaciju, odnosno hrvatizacijuovog naroda. Meunarodno afirmiranje bonjake nacije, pak, otvorilo

je i nova pitanja daljeg razvoja, kao to su ideoloke i politike su pro tstavljenosti i raznovrsne rascijepljenosti na nivou kolektivnog aktivizma.

Bonjaci su danas suoeni sa nekoliko kljunih pitanja, bitnih zadalji razvoj.

Kako dravno-politiki prostor Bosne i Hercegovine ukljuiti ustandardizirane forme evropskih dravno-pravnih sistema? Kako osiguratipravo na slobodan ivot i imovinu i, na taj nain, reintegrirati ivotniprostor na cijelom podruju Bosne i Hercegovine? Kako revitaliziratiprivredu u skladu sa tehniko-tehnolokim dostignuima postindustrijske

1 p iro Ku lii, Raz m atr an j e o p o r i j e k l u Mus l i m ana u BiH, Glasnik Zemaljskogmuzeja u Sarajevu, sv. VIII, Sarajevo, 1953, str. 145.

2 Opirnije o slavensko-'bogum ilsko-islamskom sinkretizmu kod Bo njaka vidi u:Is lam i M usl im ani u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1991, 81-89-


10/327

Bonjaka nacija

civilizacije, a ne doi u zavisan poloaj od meunarodnih centara moi?Kako prevladati vlastite idejne, religijske, ideoloke, politike, regionalne,kulturne i ine podjele i suprotstavljenosti?

Ova i mnoga druga pitanja ukazuju na to da je tema kojom se

bavimo u ovoj knjizi znaajna, aktualna i, moglo bi se rei, neophodna nesamo u rasvjetljavanju mnogih bitnih pitanja bonjake drutveno-po-vijesne i kulturno-idejne individualnosti, ve i kao doprinos rasvjetljavanju bonjake zbilje danas. To nam daje pravo da pitanje, koje jepostavio prije neto vie od 30 godina Atif Purivatra, ponovo aktualiziramoi, koristei se ukupnim dostignuima dosadanjih istraivanja u ovojoblasti, damo vlastiti doprinos vievjekovnom neprekinutom trajanjuBonjaka. Postavljeno pitanje glasi: Neophodno je, naime, utvrditi tadrutveno-istorijski bosanskohercegovaki Muslimani (Bonjaci o.p. A..)

jesu i kako se danas osjeaju , tj. koji je kod njih preovlaujui oblikdrutveno-grupne svijesti?*

U razmiljanju o tome kako ui u problem prouavanja sloenog inedovoljno znanstveno objanjenog fenomena bonjatva kao nacionaliteta,mogue rjeenje je bilo to da se posluimo jednom ili dvjema, do sadateorijski iskristaliziranim, formulama, definicijama nacije i da pomou njihovihinstrumenata istraimo i iskaemo sva svojstva nacionalnog fenomenabonjatva. Odmah, poslije ovako izreenog opredjeljenja, namee se novovrlo znaajno pitanje, je li mogue jedno sloeno drutveno pitanje,

drutvenu pojavu, drutvenu datost, drutveni kolektivitet koga imenujemonacijom, u naem sluaju bonjakom, pravilno razumjeti i znanstvenoobjasniti, promiljajui ga jednodimenzionalno, iz jednog teorijskog ugla.Zakljuili smo da bi takvo metodoloko polazite dalo odreene, ali samodjelimine odgovore na postavljeno pitanje.

Na je zadatak, dakle, misaono naporniji i sastoji se u tome da,sagledavanjem bonjatva, kao samoniklog nacionalnog fenomena,analizom raznovrsnih, esto i suprotstavljenih, teorijskih pravaca,pokuamo dati to relevantnije odgovore na pitanje ta Bonjaci jesudanas, i to ne kao datost od danas ili od juer, ve kao povijesni, drutvenii civilizacijsko-kulturni identitet sa vlastitim viestoljetnim kontinuitetom?

Znanstvena ocjena Nijaza Durakovia, iako izreena u vezi sukorijenjenou muslimanske etnogeneze u bogum ilstvu, moe se uzeti

3 Atif Purivatra, N ac i ona l n i i po l i ti k i r az v i t ak M u s li m ana , Svjetlost, Sarajevo,1970, str. 10.

4 Kad se istrauje mu sliman ska etnogeneza, po pravilu se dod e do bogumilstva. Un ao j nau c i k o j a j e ve s to l je i m a po l i t iz i r an a , i tek ak o i d eo l o k i obo j ena pristrasna, vjeto instrumental izirana za ovaj i l i onaj vel ikonacionalni koncept ( istakao A. .) od prvih istraivaa ove problematike osjea se il i nedovoljnopoznavanje te 'bosanske hereze ili ee namjerno zatakavanje nekih nepobitnihistorijskih injenica. (N. D urakovi, Prokletstvo Muslimana, O slobo en je, Sarajevo,

1993, str. 15.)

10


11/327

Uvodni dio

kao metodoloko polazite za ukupno miljenje o bonjakom nacionalnom biu. Zato? Zato to se i danas u koncepcijama srpskog i hrvatskogvelikodravlja Bonjaci ili potpuno negiraju ili smatraju bosanskom

herezom, ba kao to su u srednjem vijeku smatrani dobri Bonjani,autohtoni narod tadanje Bosne i neprekinuto ilite bonjakog nacionalnog stabla do danas.

Pred nama je cilj da, posredstvom socioloke analize, znanstvenoodgovorimo na pitanje bonjakog nacionalnog fenomena. Da bismo topostigli, moramo izbjei skolastika nastojanja da prethodno odredimodominantnu teorijsku definiciju nacije *, kako bismo njome odredili ibonjaki nacionalni identitet. Raznovrsna povijesna imenovanja Bonjaka, Muslimani, muslimanski narod, islamski element, Srbi islam

ske vjeroispovijesti. Hrvati islamske vjeroispovijesti, Neopredijeljeni,Jugoslaveni i dr. ne smijemo i neemo dogmatski razumijevati izvankonkretnih povijesnih situacija nunosti, u kojima se razvijalo bonjatvo,kao socijalno-duhovna sadrina, izrasla na konkretnoj povijesnoj i dru-tveno-politikoj podlozi.

Osobenost bosanske zbilje bila je takva da je izmicala svimracionalistikim modelima i ematizmima, koji su se na brojnim drugimprimjerima pokazivali i dokazivali kao u spjen i. Upravo ova osobenostbosanske zbilje namee nunu potrebu da se fenomen bonjake nacijesagleda ne samo iz vanjske perspektive, kao rezultat djelovanjadrutvenih pretpostavki u oblikovanju nacionalnih zajednica, ve i iznutra,iz samog esencijalnog bia Bonjaka kao takvih. Da bismo nacionalnifenom en razum jeli i iznutra , ne oph odno je nainiti i teorijsko-metodoloki iskorak u pravcu u kojem konkretnu naciju neemorazumijevati samo pomou unaprijed postavljene teorijske formule, kojadefinira vrsto postavljene pretpostavke konstituiranja nacije, ve,naprotiv, uvaavajui sve te pretpostavke (teritorijalnu povezanost, jezik,blisku etniku i kulturnu srodnost, drutvenu podjelu rada, ekonomskupovezanost ivota, zajedniku sudbinu), iskazati i pokazati diferencirajue

inioce sadrane u biu jedne nacije, u naem sluaju bonjake, a daoni nemaju podjednak znaaj ili da uope nisu sadrani u biu drugenacije istog teritorijalnog prostora i ekonomske povezanosti ivota.

Smatramo znaajnim istai ba te diferencirajue inioce uformiranju nacija na junoslavenskom i bosanskohercegovakomprostoru. Neosporna je injenica da je jezik, pored ostalih, diferencirajui

Nije mogue postaviti jednu opu emu formiranja nacija i drutvenih uvjeta podkojima do toga dolazi, iako je sama nacija fenomen tek nae epoh e. Ona nije sam oetnika zajednica, ve i sloe na drutveno-p olitika zajednica. Nije mogu e odre diti

ni uniform ne oh like nacije koje hi se m ogle primjenjivati na sve. (S. uvar, Socijalizami nacija, Glohus, Zagreh, 1988, knjiga I, str. 89 ). Filandra, Bo njak a polit ika u XX stol jeu, Sejtaria, Sarajevo, 1998, str. 17.

11

5

6


12/327

Bonjaka nacija

faktor u formiranju makedonske i slovenake nacije, drava kad je upitanju crnogorska nacija, a religija igra diferencirajuu ulogu uformiranju bonjake nacije, srpske nacije i hrvatske nacije. Ovi primjerinas nedvosmisleno upuuju na metodoloki put razumijevanja nacije iz

sebe same i pomou same sebe. Skloni smo miljenju da se determinantenacionalnog identiteta nalaze duboko u njegovoj prirodi, kao po sebibivstvujue jedinstvo, koje se da razumjeti samo iz unutranjegpovijesnog, socijalnog, i duhovnog bia svake nacije pojedinano.Neophodno bi bilo jasnije precizirati i ulogu pojedinanih drutvenihsubjekata unutar jednog nacionalnog individualiteta, koji iskazuju,odnosno realiziraju nacionalno bie. Kod marksistikih teoretiara, tosu proleterijat, odnosno radnika klasa, a kod tzv. graanskih teoretiarato su gornji slojevi drutva, intelektualne elite i svetenstvo.

Nae je stanovite da su sve drutvene grupe dale svoj doprinos uprofiliranju povijesnog izrastanja i samorealiziranja Bonjaka kaomoderne nacije. U razliitim historijskim situacijama i u zavisnosti odvlastitih interesa, pojedine izdiferencirane drutvene grupe su se i razliitoponaale, te bre ili slabije dinamizirale bonjaki nacionalni identitet.Tenja ka afirmaciji privrednih, politikih i kulturnih interesa pojedinanihdrutvenih grupa istovremeno je znaila afirmaciju tih interesa kaozajednikih bonjakih. Istina, pojedine drutvene grupe u realizacijivlastitih interesa dolazile su u sukob s drugim grupama, ali ti sukobi nikada

nisu zanemarivali bonjaki nacionalni okvir, niti su za cilj imali ukidanjeili negiranje bonjake individualnosti'".Postojee generalizacije i miljenja o naciji razumijevale su naciju

drutveno-historijskim proizvodom, na ije formiranje su bitno uticaliteritorija, kultura, jezik, drava, obiaji, tradicija, religija i drugi manjeznaajni elementi. To jeste tako, ako naciju posmatramo spolja, kaoobjektivnu datost povijesnog procesa, no mi elimo vidjeti kako onaizgleda i sa svoje unutranje strane. Ona, ustvari, i jeste subjekat

7 K, Marks, Temelji slobode, (Grundrisse), Naprijed, Zagreb, 1974, 194.8 Marks, En gels, Lenjin. Nacionalno pi tanje , Svjetlost, Sarajevo, 1973.9 J. J. Witar, Osnovni prob lem i teorije i nacije, Ideje, Beograd 6/1972.

E. imi, N acija u svjetlu socioloke ana lize. Sociologija, Beograd, 511969.F. ulinovi, ta je nacija, SANU, Odjeljenje drutvenih znan osti, Beograd, 1964.

10 Poznate su pobun e seljaka Bonjaka u doba Osmanske drave protiv upravljakogsloja bosanskog drutva vezira, spahija, kadija, kapetana i sudskih funkcionera.Opirnije vidi u: A.Sueska, Seljake bune u Bosni u XVII i XVIII stoljeu, GDI

BiH, XVII, Sarajevo, 1969, 163-207.Ove akcije imale su, prije svega , socijalni karak ter i znaile su socijalnu i politikuzrelost i snagu svih slojeva bosanskog drutva da se bore za pravedniju organizacijuvlast i tog drutva, odnosno, za pravedni ju raspodjelu nacionalnog drutvenogdohotka , a ne ukidanje bosanske samobi tnost i (bune hr i anske ra je poredsocijalnih imali su i elem ente b orbi za naciona lno iden tificiranje).

12

A d i


13/327

Uvodni dio

povijesno-drutvenog zbivanja. U tom sluaju, teritorija, kultura, tradicija,drava, jezik, obiaji, religija i cjelokupna duhovna stvarnost javljaju se ikao proizvodi drutvene zajednosti (zajednice), koju nazivamo nacijom.

Nacija svojom djelatnou izgrauje pojedinane sadraje zajednice kaotakve i time osigurava prepoznatljivost i vlastitost egzistencije, istovremeno izgraujui identitet prema drugim zajednicama.

Ako smo se odluili da napustimo ematizirano i dogmatskopoimanje nacije, onda, u naem sluaju, u objanjenju bonjatva, kaonacionalnog konkretuma, neophodno je dosadanjim teorijskim aspektima prouavanja nacije (filozofijskom, historiografskom, etnolokom,politolokom i sociolokom) prikljuiti i islamsko razumijevanjedrutvenih zajednica. Zato? Zbog razloga to je diferencirajui faktor

bosanskohercegovakih nacija bila, prije svega, religija: za Srbepravoslavlje, za Hrvate katolianstvo, a za Bonjake islam. Bonjaka nacijaje konkretan historijski, drutveni, kulturni i duhovni specifikum, autentian, neponovljiv, autohton na prostoru Bosne i Hercegovine, u ijem

je realiziranju, pored ostalih inilaca, uestvovao i islam. Zato je bon jatvo, uvaavajui sve teorijske aspekte nacionaliteta i metodoloka motrita, neophodno razumijevati i sa pozicije islamskog uenja. Nijednopojedinano bie, da i ne govorimo o sloenoj socijalnoj i duhovnojstrukturi nacije, nije mogue parcijalno razumjeti bez razumijevanja svihonih inilaca koji ga sadrajno tvore. Kako se naa zadata tema tierazumijevanja bonjake nacije, kao konkretne drutvene stvarnosti usvjetlu savremenih teorijskih pravaca, to se i razumijevanje bonjatva izperspektive islama namee kao neophodnost. Pri tom, islam ne shvatamokao apstraktno teoloko miljenje, ve kao univerzalnu konkretizacijuznanstvene istine u drutveno-duhovnoj praksi.

Oslanjajui se, prije svega, na socioloku" dimenziju Kurana,usvajajui neraskidivo jedinstvo znanstvene i duhovno-idejne istineislama, omoguit emo shvatanje bonjatva kao forme drutveno-po-

11 M eu bitna ue nja Ku rana ubrajaju se filozofska, etika, eko nom ska i politika.Opirnije vidi u: M. M. Sharif: Historija islamske filozofije, knjiga I, Bitna uenjaKurana, str. 159-215. Ovdje elimo istai da je i socioloko uenje jedno od bitnihuenja Kurana. To se nedvosmisleno moe vidjeti na vie mjesta u Kuranu, nakojima se govori o ovjekovom odnosu prema sebi, drugom ovjeku i zajednici ukojoj ivi, te organizaciji drave, kao nune forme politikog organiziranja naroda.Evo dva primjera: Roditel j ima dobroinstvo inite i roacima i s iroadi , isiromasima i komijama, blinjim i komijama daljnjim i drugovima i putnicimanamjernicima i onima koji su u vaem posjedu... (Kuran, IV:36). Drugi primjer

je : Svim gra an im a drave, b il i on i m u sl im an i ili n em usli m an i, m ora ju bit izajamena sljedea bitna prava, a drava se obavezuje da e ih uvati i braniti od

svih obl ika naruavanja: a) l ina s igurnost (XVII :23) , b) s igurnost vlasnitva(11:188, rV:29), c) zatita asti (XLIX:11-12), d) pravo na privatni ivot (XXIV:27,XLIX:12) .

13


14/327

Bonjaka nacija

vijesno g i autentinog du hovno-ku lturnog sad ra ja , manje ili vieiskazanog u razliitim formama imenovanja tog sadraja i u zavisnosti odkonkretnih drurveno-historijskih i razvojnih pretpostavki. Na eventualniprigovor da je islamsko motrite drutvene stvarnosti u suprotnosti sa

znanstvenim, elimo ovdje najkrae pokazati istovjetnost islamskog iznanstvenog stajalita, odnosno islamskog kao znanstvenog, kroz prikazispoljavanja ovjekovih spoznajnih mogunosti .

Ovo istraivanje je zasnovano na sljedeem polazitu:Bonjaka nacija je jedna od drutveno-povijesnih datosti, na nacije

izdiferenciranog, ovjeanstva, koju odreuju i karakteriziraju isti oniinioci koji su odredili i ostale nacije svijeta. Promatrana u svjetlusavremenih teorija o naciji i nacionalnom pitanju, bonjaka nacija, kaodio zajednice nacija svijeta, odreena je, prije svega, autentinim

bosanskim iniocima:a) Geografsko-prostornim: Bosnom i Hercegovinom;b) Duhovno-kulturnim: simbiozom islama i duhovnosti

bosanskog srednjovjekovlja;c) Bosanskom tradicijom;d) Bosanskim jezikom;e) Zajednitvom povijesne sudbine.Pratei genezu razvoja bonjakog nacionalnog bia, savremene

teorije o naciji, ne dovodei u pitanje bonjaki nacionalni identitet, nisuuvijek i podjednak o interpretirale i imenovale ukupnost bonjakog povi

jesno-drutvenog sadraja. Niz specifinosti meuodnosa pojedinih konstitutivnih inilaca bonjake nacije ponekad su razliito objanjavaneimenovane. Odgovori na pitanje sadraja bonjakog nacionalnog identiteta nalaze se unutar sloenog sklopa geografsko-prostornih, drutvenoekonomskih, dravno-politikih, etnikih, kulturnih, historijskih, jezikihtradicijskih, obiajnih i duhovno-idejnih me uodnosa , koji su, u zavisnostiod razliitih teorijskih promiljanja, znanstveno, razliito interpretirani.

Zato se nekada jedinstven i relativno malobrojan bosanski narod,ivei na relativno malom geografskom prostoru i dijelei istu sudbinu.

12 M. Ceri, Islam u Bosni, El-Kalem, Sarajevo, 1994.13 ovjekova spoz najn a m ogu no st ispoljava se na tri osno vna naina. Pokaimo to

kuranskim primjerima:1) Z akljuivanjem - na osnov u utvrenih pretpostavki: Ne valja tako, nek znate

pouzdano (CII:5);2) percepcijom ili opaanjem - Jo jednom , doista ete ga vidjeti oigledno (CII:7);3) linim iskustvom ili intuicijom - A on je, doista, sam a istina (LXIX:51).

Navodimo ove komparaci je znanstvenog i i s lamskog, odnosno is lamskog kaoznanstvenog saznavanja i st ine, kako bismo ukazal i na potrebu ukl juivanja iislamskog motrita u razumijevanju bonjake nacije, jer su, oito, dosadanja

teorijska gledita bila optereena ideolokim, politikim, historijskim, religijskimi drugim iniocima i opim nivoom znanja pov ijesne prakse , u kojoj su nastajala.

14


15/327

Uvodni dio

podijelio u tri samostalne nacionalne zajednice? Je li bosansko drutvoimalo zajedniku sudbinu ili sudbinu zajednikog diferenciranja iizrastanja u tri samostalne i samobitne vlastitosti? Jedna od te tri bosanske

zasebnosti jesu Bonjaci. ta je njihova esencijalna specifika i kako seona, na putu vlastite egzistencije, povijesno, drutveno, politiki, etniki,kulturno i duhovno iskazivala? ta je uzrokovalo da su se Bonjaci, usvom povijesno neprekinutom toku, imenovali sa vie razliitih etnikihimena? Je li u pitanju zaborav ili utihnue ili je i ovaj fenomen jedna odbitnosti bonjake drutveno-povijesne egzistencije? Je li razliitoimenovanje bonjakog nacionalnog individualiteta (dobri Bonjani, Srbinislamske vjeroispovijesti. Hrvat islamske vjeroispovijesti. Neopredijeljen,Jugoslaven, Musliman, Bonjak) znailo odsustvo bonjake identifikacije?

ovjek, kao bie zajednice, nema potrebe da se opredjeljuje zaono to jeste po svom drutvenom sadraju. Nije li jedna od zakonitostirazvoja bonjakog nacionalnog bia izrasla iz vlastite nunosti?Konkretno, da li su primjeri prosrpske i prohrvatske usmjerenosti ubonjakom nacionalnom korpusu etnike ili politike prirode? Jesu liopredjeljenja Bonjaka u pojedinim vremenskim periodima za, recimo,jugoslavenstvo ili neopredijeljenost ideoloko-politika mudrost,

jedini mogui izbor, koja su oznaavala branu agresivnom asimilatorskomsrpstvu i hrvatstvu ili zbiljska nacionalna opredjeljenja? Bonjaci su usvom povijesno-drutvenom hodu, kulturnom i duhovnom sazrijevanjusvoju ukupnu vlastitost esto imenovali jednim od svojih parcijalnihatributa. Mnogo puta su bili primorani, formalnim prihvatanjem imenaimperijalnih gospodara, uvati vlastiti bioloki opstanak.

Ako sa stajalita savremenih teorija o naciji sagledamo kontroverzeoko nacionalnog imena Bonjaka, vidjet emo da one nisu izraavalepromjenu sutine povijesno-drutvenog sadraja te nacije. Naprotiv, onesu bile izraz nametnute drutvene nude, da se promjenom imena, kaoforme, sauva sutina vlastite egzistencije. Zbog tih razloga, neophodno

je odrediti ta ini sadrinu nacionalnog bia Bonjaka.

Ako su u pojedinim historijskim periodima morali da odstupeod svog nacionalnog imena, ako ga nisu mogli da odbrane, namee sepitanje, koji je to onda sadrajni inilac za koji su se neprestano drali ito im ni najljui neprijatelji nisu mogli osporiti? Je li to srednjovjekovnaduhovnost, vjera bosanska ili islamska osnova njihovog duhovno-idejnogsadraja, ili su ta dva bliska duhovna identiteta u historijskom toku, usloenom procesu simbioze, izgradili autohton i autonoman bonjakiidentitet?

Koje je nove i drugaije elemente islam unio u kulturu i civilizaciju,

odnosno ukupan socijalni ivot onih stanovnika Bosne i Hercegovinekoji su ga prihvatili? U kojoj je mjeri islam, i kao religija i kao univerzalnisistem organizacije ivota, pored jezika, bosanske tradicije, obiaja.

15


16/327

Bonjaka nacija

duhovno-kulturne nadgradnje, inio osnovu nacionalnog diferenciranjaod bosanskih Srba i bosanskih Hrvata? Znaajno je pitanje, u kojoj mjeri,danas religijski sadraj musliman, ustupa mjesto nacionalnom sadrajuBonjak, kao i odgovor na pitanje u kakvom su odnosu bonjatvo i

muslimanstvo, s jedne strane, i bonjatvo i Bosna, kao drava, s drugestrane?

16


17/327

I DIO

OSVRT NA TEORIJSKO NASLIJEDEO NACIJI


18/327

Nacija je neto to se formiralo , harem u mnogim zemljam a,

dugim povijesnim procesima, procesima koje bi bilo glupo, a i

drsko prezirati

(Hugb Seton-Watson)


19/327

Osvrt na teorijsko naslijee o naciji

I.l. Pojmovno odreenje nacije

Pojam i stvarnost nacije sigurno spadaju u red najznaajnijihpitanja koja pred sebe postavlja znanstvena misao o drutvu. I danas, kao iprije stotinu godina, ona nita nisu izgubila od svog znaenja i aktualnosti.

Krucijalno je pitanje, ta je nacija? ovjeanstvo, strukturirano po raznimosnovama, nezaobilazno se ispoljava i kao skup meusobno povezanih iuslovljenih plem ena, naroda i nacija. Nacionalna struktura svijeta nadilazii u sebe ukljuuje sve druge strukturiranosti: rasnu, lingvistinu,religioznu, ekonomsku, politiku i druge. Prema S. uvaru, danas usvijetu postoji oko 2.000 etnikih zajednica - od malih plemena do velikihnacija. Isti autor navodi da samo 217 etnikih zajednica ima vie odmilijun pripadnika i njima je obuhvaeno oko 95% ovjeanstva i da samo10 velikih etnikih zajednica ima vie od 50 milijuna stanovnika.'Dostapodataka o shvatanju svijeta ovjeanstva, kao skupa nacija i drava, dao

je Hugb Seton-Watson.'* Kako je nacija viedim enzionalna so cijalnarealnost, to su i pristupi njezinom izuavanju i objanjavanju raznovrsnii raznoznani. Raznovrsnost i mnogobrojnost teorijskih stajalita o nacijiukazuje na sloenost i znaaj samog njenog fenomena.

Veina autora koji su se ozbiljnije bavili izuavanjem nacionalitetaformirali su vlastita teorijska stajalita. Stoga se opravdano moe postavitipitanje, da li je ispravnije govoriti o pojedinim teorijskim pravcima uznanosti o naciji ili o teorijskim stajalitima pojedinih autora.' Posebno

je pitanje moe li se govoriti o zaetku konstituiranja posebne znanosti

o naciji, koja bi u sebe ukljuivala, kako istraivanje sam og fenomenanacionaliteta, kao oblika ljudske drutvenosti i egzistencije, isto tako ikritiki osvrt na dosadanje teorijsko naslijee o naciji, te fundiranje

14 S. uvar, Socijalizam i nacije, Globus, Zagreb, 1980, str. 16.15 Seton-Watson H., Nacije i drave. Globus, Zagreb, 1980.16 M nogobrojni su autori i djela posveen a objanjenju sam og pojm a nacije kao jednog

od oblika zajednice ljudi. Ovdje em o istaknuti samo neke:Z. Leroti, Nacija, Globus, Zagreb, 1984.E. Kardelj, Nacija i meunacionalni odnosi . Komunist, Beograd, 1979.I. Baki, N acija i religija, Bosna Public, Sarajevo, 1994.

D. SokoVoVi, N ac ija prot iv na ro da , SVPRESSGORLANG, Oslo, 1997.Seton-Watson H., N acije i drave. Globus, Zagreb, 1980.B. Anderson, Nacija: Zam i ljena za jednica , nAAT2, Beograd, 1998.

19


20/327

Bonjaka nacija

zasebnog interdisciplinarnog pristupa nacionalnom fenomenu, jer seon, kao vieslojan, i ne moe jednodimenzionalno objasniti. Ne postojesamo tekoe u definiranju nacije, ve su i mnogobrojna pitanja meusobnih odnosa konstitutivnih elemenata nacije: odnosa nacije i religije,nacije i drave, nacije i naroda, nacije i kulture, nacije i jezika... Na njihnije mogue dati odgovore jednom za svagda, ve je neophodno iznovapreispitati drutveno-historijsku praksu, iz perspektive sadanjeg razvojnogmomenta nacije i njezinog odnosa sa drugim socijalnim realitetima.Neophodno je da, i pored svih tekoa i ogranienja u definiranju sloenih drutveno-historijskih fenomena, kakav je nacija, ovdje u najkraimcrtama pojmovno odredimo fenomene naroda i nacije. Zato i naroda?Zbog toga to se vrlo esto, ne samo u obinom, ve i u znanstvenom govoru,ova dva razliita oblika ljudske zajednosti, upotrebljavaju kao sinonimi.

Pleme, narod i nacija su tri razliite drutveno-povijesne kategorije,u kojima se u razliitim vremenskim periodima i na razliitim geografskimprostorima dijalektiki isprepliu etnika, vjerska, ekonomska, politika,kulturna i jezika dimenzija ivota ovjeka, kao bia zajednice. Pojediniautori dovode u sum nju samu m ogunost znanstvenog definiranja pojmanacije.' H. Seton-Watson iznosi sljedei zakljuak: Tako sam prisiljenzakljuiti kako nije mogue postaviti 'znanstvenu definiciju pojma nacije,a fenomen, ipak, postoji i postojat e. Jedino to bih ovdje mogao rei

jeste da nacija postoji kad znatan broj ljudi u nekoj zajednici smatra da

je tvori, ili se ponaa tako kao da je tvori. 'Pojam narod u bosanskom jeziku ima vie znaenja. U najirem,podrazumijeva odreenu ljudsku populaciju, koja nastanjuje odreenu

17 U do sada njo j teoretskoj literaturi o naciji, i marksistikoj i nem arksistikoj, kaonjezini kon stituensi navode se:- teritorij, pri em u se on kvalificira kao 'kom pak tan , 'jedin stve n ili 'pov ezan ';- jezik, pri emu se specificira da se radi o knjievnom ili povijesnom jeziku koji

razumiju i koriste svi pripadnici nacije;- ek on om sko zajednLtvo, pri em u se i on o razliito definira;- zajednitvo kulture, 'nacion alna kultura;

- zajednitvo povijesn e sudbin e, nacija kao sudb inska zajednica, vezana tlom i krvlju;- zajedniko po rijeklo, zajedniki preci kao jezgro etnogene ze;- nac ionaln a psihik a konstitucija;- nac ionalni karakter;- nac ionaln a svijest;- politika konstituiranost (nacionalni pokret);- drava, dravnost.Nijedan o d ovih elem enata ne da se precizno definirati i svaki se m oe dov esti upitanje. Nacije po stoje i kad nem aju neke od ovih elem enata koji se navod e kaokonstituensi. (S. uvar, Soc ijalizam i nacije,Globus, Zagreb, 1988, 22. i 23 )

18 Svi pojmovi u kojima se semantiki saima jedan cjelokupni proces ne daju sedefinirati, definirati se moe samo ono to nema povijesti (F. Nietzche, navedeno

prem a S. Foo, Sociologija, Svjetlost, Sarajevo, 1998, str. 71.)19 Seton-Watson H., N acije i drave. Globus, Zagreb, 1980, str. 29.

20


21/327


22/327

Bonjaka nacija

formirane nacije, koji, spletom historijske sudbine, ivi na prostorimana kojima stanovnitvo druge nacije predstavlja veinu, organiziranupolitiki u dravnu zajednicu.

Kako vidimo, nacija je jedan o d najsloenijih kolektivnih identiteta,iji nastanak i razvoj ine najznaajnija pitanja razvoja savremenihdrutvenih odnosa i procesa, kao to su odnos drutvenih grupa unutarnacije, te odnos nacije prema drugim nacijama.

1.2. Osvrt na teorijske generalizacije o naciji

Nacija je kompleksna, slojevita, viedimenzionalna i dinaminadrutvena pojava, ije izuavanje zahtijeva upoznavanje sa svim

relevantnim uenjima o njoj. Da bismo svestranije sagledali svu sloenostnacionalnog fenomena, neophodno je, pored pojmovnog odreenjanacije, osvrnuti se i na dominantne generalizacije - uen ja o naciji - itako dublje i potpun ije upoznati sloenost cjeline nacionalnog identiteta.Tekoe oko tipologije teorijskih pravaca u objanjenju nacionalnogfenomena su mnogobrojne.Kljuno je pitanje, koje inioce ukljuitikao odreujue u klasifikaciji odreenih teorijskih pravaca? Moda jenajispravniji put svakog autora, koji se ozbiljnije bavio pitanjem nacije,analizirati posebno, uvaavajui konkretne realnosti vremena u kome se

odreeno uenje javlja. Umjesto pojedinanog predstavljanja autora,izvrit emo klasifikaciju pojedinih teorijskih uenja, sistematizirajui ihprema dominantnim iniocima objanjenja nacije:

a) subjektivno-idealistike teorije nacije,b) funkcionalistike teorije o naciji,c) etatistike teorije o naciji,d) kibernetsko-komunikacijske teorije o naciji,e) materijalistiko-pozitivistike teorije o naciji,f ) islamska misao o naciji.

26 Poljski sociolo g Jerzyj Witar bavio se problematikom tipologije uen ja o naciji. Vidi:F r a g m e n t r a d a o s o c i o l o g i j i n a c i j e , p r i j ev o d , I de j e , b r o j 6 /72 , B eo gr ad ,23-47,

27 Ne smatram o ovu klasifikaciju i sistematizaciju ni kona nom niti jedino mog uom ,ve prije svega kao jedan od naina prezentiranja teorija o naciji, kako bismo lakerazumjeli postavljeni zadatak. I ponu eni red oslijed je uslovan, te bi m ogao izgledatii drukije, to znai da prije navedena teorija ne oznaava prioritet u znaenju ikvalitetu znanstvene spozn aje.

28 Sm atram o da se u okvir ovih teorijskih pravaca m oe svrstati veina uen ja onaciji Istina, svjesni sm o da svaka klasifikacija nosi u sebi od re en e ned ostatk e ida sadri opasnost od ematizma, al i , i s to tako, svako mil jenje mogue jeklasificirati, kako po oblicima svoga izraavanja, tako i po sadraju inilaca kojimu daju obiljeje i karakter.

22


23/327

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

1.2 .3.. Subjektivno-idealistike teorije nacije

U ovu grupu teorija o naciji ubrajamo sva ona uenja koja naciju

odreuju kao duhovno-idejnu kategoriju. Znaajniji predstavnik ovogteorijskog pravca je G. WHegel . Apsolutni duh se u svom sam okreianjui samorealiziranju, po Hegelu, na odreenom historijskom stupnjupojavljuje kao nacija. Nacionalni duh kao sutina nacije se materijalizirau dravi i bez nje ne moe da postoji. Hegel o tome pie: U egzistenciji

jednog naroda jeste supstancija lna svrha d a bude drava i da se kao takvaodri; narod bez dravne tvorevine (nacija kao takva) zapravo nemapovijesti, kao to su narodi prije stvaranja svoje drave kao to drugi joi sada egzistiraju kao divlje nacije.*" Hegel naciju ostvaruje u dravi i, u

zavisnosti od toga da li se ona realizira u dravi ili ne, on nacije dijeli nahistorijske i nehistorijske. Nacije koje imaju svoju dravu imaju i svojuhistoriju. One koje nemaju drave nemaju ni svoje historije. Bez obzirana to to se nacija, po Hegelu, pojavljuje u sferi objektivnoga duha,zajedno sa prirodom, drutvom kao totalitetom i dravom, ona je, usutini, u svojoj istinskoj subjektivnoj egzistenciji, samo odreen stupanju razvitku apso lutne ideje, dakle, duhovna kategorija. Nacija je, za Hegela,forma drutvenog ivota, jedna razvojna faza u samorazvitku apsolutneideje.

Nalazei u Hegelovoj filozofskoj misli svoje teorijsko izvorite,mnogi autori e kasnije odrediti naciju kao duhovnu i kulturnu zajednicu.I or Gurvi objanjava naciju iz istog uma, odreujui je kao duhovnui kulturnu zajednicu. Meu autore koji naciju odreuju subjektivno-idea-listikim elementima, kao to su svijest, miljenje i osjeaj pripadanjazajednici, svakako su i Max Weber i Ernest Renan. Iako idejno pripadajuaustrijskom socijaldemokratskom pokretu, Otto Bauer i Karl Renerfenomen nacionaliteta objanjavaju kulturom kao izrazom kolektivno-psiholokog obiljeja nacije. Zanimljivo odreenje nacije dao je OttoBauer*'. Osobenost njegove teorije izvire iz stava da nacija, kao drutveni

fenomen, postoji u razliitim oblicima od prvih poetaka ljudskog drutvado danas. Razliiti su, po Baueru, oblici nacionalnog ispoljavanja u historiji.Iz prizme svog socijaldemokratskog idejnog opredjeljenja, on tvrdi da uklasnim drutvima naciju ini samo vladajua klasa, te da e je tek usocijalistikom drutvu initi svi njegovi pripadnici. Bauer pokuava daizbjegne pozitivistiko nabrajanje elemenata koji ine naciju, ve ideju

29 G.W F. He gel, Filozofija povijesti, Naprijed, Zagreb, 1966.En cikloped ija filozofijskih zn anosti, V Maslea, Sarajevo, 1965.

30 G,W F. He gel, Encik lopedi ja f i lozofsk ih znan ost i , V Maslea, Sarajevo, 1965.,

str. 52.31 Naci ja je narodn a cjel ina, ujedinjena zajednikom sudbinom , koja po sjeduje

zajedniki karakter. Naved eno prem a: Z. Leroti, naved eno d jelo, str. 182.

23


24/327


25/327


koji u sebe ukljuuje vrijednosni sustav i normativni poredak, te kojaomoguuje izgradnju nacije, ideja nacije se u Parsonsa ne poklapa sadravom niti sa skupinom dravljana - citojjena, ve se gradi na zbiljskoj

egzistenciji graana i na cjelokupnosti njihovih materijalnih interesa,drutvenih veza i duhovnih vrijednosti. Ako im nedostaje osjeajzajednosti u obliku vjere u isto etniko porijeklo u procesu stvaranjanacije taj e se momenat nuno izgraditi. Dakle, ono etniko, to nekenacije posjeduju na poetku, nacije koje poinju kao politike zajednicepostiu na kraju svoga razvitka.* Bitne odrednice Parsonsove zajednice,shvaene kao nacije, jesu jednakost i dobrovoljnost. Uviamo nedostatkeParsonsovog funkcionalistikog teorijskog pristupa odreenju pojmanacije, gdje se asocijacija graana, umjesto kao zajednica, moe shvatiti

i kao ugovor slobodnih i u pravima meusobno izjednaenih pojedinaca.Osnovna slabost Parsonsovog odreenja nacionalne zajedniceogleda se u pojednostavljivanju strukture nacije i njezinog svoenja navrijednosni sistem drutva, koji, izraen u normativnom poretku, iniintegralnu funkciju nacije.

Opravdano se postavlja pitanje, ta e se desiti sa nacijom, ako sepromijeni vrijednosni sistem i normativni poredak. Posebno je pitanjeda li zajednike vrijednosti jednog drutva mogu u sebi obuhvatiti cjelinunacionalnog individualiteta. Iako sistem zajednikih vrijednosti ima uloguu stvaranju nacionalnog zajednitva, on, sam po sebi, ne moe bitiodluujui i jedini faktor nastanka nacije.

Svaka nacija svoju egzistencijalnu osnovu temelji u cjelokupnojvieslojnoj strukturi drutvenog bia, koje utie ne samo na izrastanjenacionalnog individualiteta, ve i na izgradnju vrijednosnog sistema samedrutvene zajednice.

Stejin Rokan nastoji naciju definirati ne samo kao asocijacijugraana, ve i kao kulturnu zajednicu. Ono to odlikuje sve nacijezapadne, srednje i istone Evrope, za razliku od prekookeanskih ili nacijakoje se izvode iz drave, jesu odlike zasebnog kulturnog ivota, postoja

nje snane vjere u zajedniko etniko porijeklo, iz ega su roene svijesti volja za samostalnou.* Evropske nacije, prema S. Rokanu, nastajuuzrokovane teritorijalno-kulturnim uslovima, koji se konkretno ispoljavaju kao odnos centra i periferije. Nacionalna zajednica, po Rokanovomshvatanju, prevazilazi okvire asocijacije graana, povezanih zajednikimvrijednostima, i u sebe ukljuuje etnike, jezike i druge kulturneosobenosti, koje tek tada asocijaciju graana transformiraju u naciju.

37 Z. Leroti, nav ede no djelo , str. 67.38 Z. Leroti, nav ede no djelo , str. 83.

25


26/327

Bonjaka nacija

I.2.C. Etatistike teorije o naciji

Meuzavisnost nacionalnog i dravnog fenomena uslovila jenastanak razliitih etatistikih uenja o nastanku i razvoju nacija. Ovim

uenjima zajedniko je to to dravi daju odluujuu ulogu u razvojunacija.* Teoretiari etatistikog puta konstituiranja nacije dravljanstvoproglaava ju nacionalnou. Nazivi pojedinih meunarodnihorganizacija, kao to su United Nations (Ujedinjeni narodi), izraavajuidentifikaciju drave i nacije, jer su lanovi Organizacije ujedinjenih nacijadrave, a ne nacije svijeta. Kod elaboriranja etatistikih uenja o naciji,smatramo znaajnim istai razliku izmeu uenja anglosaksonskogporijekla*" i etatistikih uenja materijalistike idejne orijentacije.

Zajedniko je i jednom i drugom pravcu to nastoje da izbriu

granice izmeu nacije i drave, tako to drave, odnosno graane -dravljane jedne drave, raznim metodama transformiraju u nacije.Najizrazitije proglaavanje drave nacijom ostvareno je u tzv. teorijamasocijalistike nacije'. Utemeljiva ove teorije je J. Y Staljin. Teorija'socijalistike nacije kao teorija 'nacije novog tipa, polazi od toga da nacijuu kapitalizmu stvara buroazija, jer su u njenim rukama sredstva zaproizvodnju, a u socijalizmu drava, jer je ona opunomoenik drutva, tj.radnike klase, da upravlja sredstvima za proizvodnju. Staljinistikainterpretacija nacije proistie iz politiko-ideoloke namjere Staljina da sepod formom stvaranja sovjetskog naroda ostvari dominacija ruske nacijenad ostalim malobrojnim nacijama novostvorene sovjetske drave. To jeoblik dravnog nacionalizma koji putem centralizovanog dravnog aparataprovodi najmnogobrojnija nacija jedne drave, vrei asimilaciju iugnjetavanje ivotne snage i duhovnog ivota drugih malobrojnih nacija.Slian takav proces odvijao se i na prostorima obiju prethodnih Jugoslavija,kada se zagovaranjem dravnog jugoslavenstva odvijao proces negiranjabonjake i makedonske nacije. Stoga je dravna nacija rezultat zahtjevamoi jedne zbiljske neposredne i osjetilne zajednice, koja centralizirajuidravni aparat ostale zajednice nastoji aneksijom ili stapanjem liiti njihove

snage i ivotnosti i uiniti sastavnim dijelom svojega osjetilnogamaterijalnoga i duhovnog ivota. Jed na nacija tako ubija druge nacije.*

39 O m eu zavisn osti od no sa nacije i drave vidi u: D, Janji, Drava i nacija, Informator,Zagreb, 1987.

40 Izvrstan rad o meuzavisnosti nacionalnog i dravnog razvoja u svjetskim razmjeramadao je Hugb Seton Watson u knjizi Naci je i drave - i spit ivanje pori jekla naci ja ipol i tike nac ional izm a, Globus, Zagreb, 1997.

41 O teoriji socijalistike nac ije opirn ije vidi u: M uham ed Keetovi, Nacija u socija li zm u , Press Kliping, Beograd, 1978, 69-94.

42 M. Keetovi, nave den o djelo, str. 71.43 Z. Leroti, nav ede no dje lo, 56. i 57.

26


27/327


Kada sa dananje vremenske distance posmatramo pokuaje izgradnje nadnacionalnih tvorevina kao to su sovjetska nacija, jugoslavenstvo i si., pod pritiskom birokratskog aparata drave, jasno vidimo

uzaludnost i nemogunost vjetakog uobliavanja nacija. Drava, iakou pojedinim konkretnim drutveno-historijskim primjerima ima znaajnuulogu u formiranju nacija, ne mora uvijek biti njihov konstituens. No,istina je da meuzavisnost nacionalnog i dravnog postoji, te je neophodno precizirati te meuodnose. Nacija je ta koja na svom razvojnom putu,zbog svojih potreba, izgrauje dravu, kao oblik vlastite politike egzistencije, kao izraz vlastite politike samosvijesti. Nacija je visoko organizirana drutvena grupa, ija bi egzistencija bila dovedena u pitanje kadane bi bila organizirana i kao politika organizacija - drava. Svaka drava

je u biti nacionalna drava, jedne ili vie nacija ne samo po imenu nacijekoja se organizirala za svoje potrebe, ve i po karakteru ekonomskih,kulturnih, duhovno-idejnih i drugih odnosa koji u njoj vladaju. Drava

je na svim nivoima nosilac i zatitnik raznovrsnih nacionalnih interesa.Nacija izgrauje dravu da bi preko njezine organizacije racionalnoizrazila, ostvarila i zatitila svoje interese. Zatita nacionalnih interesaistinski je mogua samo ako se ostvaruje na racionalno organiziran nain.Dravna struktura, sa mnogobrojnim strukturnim podsistemima, pruasvestranu mogunost razvoja nacije u svim dimenzijama svog ozbiljenja.

Uloga drave u nacionalnom razvoju postaje sve znaajnija saporastom nivoa tehniko-tehnolokog razvoja drutva. U novim uslovimadrava postaje odluujui i usmjeravajui faktor drutvenog razvoja.Razrjeenje mnogih nacionalnih problema odvija se u okviru dravnihinstitucija. Uslove i pretpostavke nacionalne integracije obezbjeuje idrava. Ona je instnjment i uslov da se od spoljnih uticaja zatiti nesmetanrazvoj nacije kao socijalnog sadraja drave.

Koliko je drava odreujui faktor u samom konstituiranju nacijeu nauci vladaju podijeljena miljenja. Pojedini autori smatraju da je dravata koja iskljuivo utie na izgradnju nacija kao vlastitog socijalnog

supstrata.* U uslovima duboko poremeene tradicionalne drutveneravnotee autarkinog seosko-plemenskog ili polufeudalnog drutvenog

44 Drava nije konstitutivni elem ent nacije. Nacija kao politika zajedn ica ne mo rastei dravnu formu da bi egzistirala i prosperirala. Kao to mnoge nacije nemajusvoje drave, tako imamo nacije koje imaju vie drava... (S. uvar, Odnosi uvienacionalnim zajednicama u savremenom svi jetu, Komunist, Beograd, 1981,str. 16.)

45 Istiemo sljedee autore kao izrazite primjere ovakvog miljenja:a) N. Poulantzas, D rat;, vlast, socijalizam . Globus, Zagreb, 1981.b) H. Gum plovi tako er egzistenciju nacije vezuje za egzistenciju drave,c) M. Weber, Privreda i drutvo. I, Prosveta, Beograd, 1976.

O razliitim oblicima u ticaja drava na formiranje nacije u svijetu opirn ije pie:Seton-Watson H , N acije i drave. Globus, Zagreb, 1980.

27


28/327

Bonjaka nacija

ureenja - nije mogue bez savremene drave, a takva drava je u principu nacionalna drava, ili - moda tanije za date uslove drava kojaform ira naciju.

Kada je u pitanju uloga odreene drave, u naem sluaju Bosne i

Hercegovine, historijski gledano, nema nikakvog naunog osnova da seBonjaci, Srbi i Hrvati proglase konstitutivnim nacijama. Historijska je istinada te tri nacije nisu konstituisale Bosnu i Hercegovinu kao dravu, ve da jeBosna kao hiljadugodinji prostor, na kome je nekoliko stoljea egzistiralai istoimena meunarodno priznata drava, konstituisala te tri danasp o st o je e n ac ije (istakao A. .). I Enver Redi, raspravljajui odokumentima ZAVNOBIH-a, tvrdi: Da postojee etno-konfresionalnezajednice u Bosni i Hercegovini - Srbi, Bonjaci i Hrvati nisu stvorile Bosnu,jer je Bosna od njih starija, to znai da Srbi, Bonjaci i Hrvati nisu konstituirali

Bosnu, ve da su u Bosni oni nastali i formirali se kao posebni etnosi.Naciju, kao vieslojnu, drutveno-historijsku egzistenciju, dijalektikiintegriranu na materijalnom, kulturnom i idejnom nivou, neophodno jestaviti u iri kontekst drutveno-historijskog posmatranja. Odnos drave inacije nije jednosmjeran, niti se proces njihova susretanja odvija samo u

jednom smjeru. Nacije i drave, kao ive socijalne egzistencije, dvije velikei dinamine drutvene grupe, posmatrane kao drutveni odnos, m eusobnose uslovljavaju, to jest njihov interakcijski odnos je uvijek uzrono-posljedianu oba smjera. Nacija izgrauje dravu, kao svoj neophodni instrument,pomou koga organizirano, na najviem politikom nivou, ostvaruje

neophodne funkcije samozatite, proizvodnje, kulturnog i idejnog razvoja.Formirana drava, u zavisnosti od konkretnih drutveno-historijskih uslova,utie na tok formiranja i razvoja nacije. U odnosu nacija-drava, nacija jeivi, aktivni subjekat, a drava opunomoeni, organizirani politiki instrumentnacije. Dovreni proces formiranja nacije ogleda se u njenom organiziranjukao drave. Drava je izraz nacionalne samosvijesti, moni uvar nacionalneslobode i svili nacionalnih interesa. Iako se ne mogu poistovijetiti svi historijskisluajevi u svakom vremenu i u svakom prostoru drutveno-historijske zakonitosti razvoja nacija, jasno se vidi da sve nacije, i mnogobrojne i malobro

jne, je su rezultat, izmeu ostalog, interakcijskog odnosa nacije i drave.

U

46 Najclan Pai, Nacionalno pitanje u savrem enoj epohi, Radnika tampa, Beograd,

1973, str. 31.47 Om er Ibrahimagi, Bosn a i Bon jac i , drav a i narod ko j i su t reba l i nes ta t i,

Svjetlost, Sarajevo, 1995, str. 71.48 E. Redi, Pogledi iz antiistorije. Krug 99. Sarajevo, 2001, str. 198.49 U do sada njo j terminologiji, esto se upo trebljavao termin velike i male nacije, da

bi se izrazila statistika vrijednost odredene nacije. Smatramo to neadekvatnimizrazima, te emo zato upotrebljavati izraze mnogobrojne i malobrojne naci je .Veliina i snaga jedne nacije ne mjeri se iskljuivo brojem njenih pripadnika, negoon a izvire iz ukup ne nacionaln e kulture i snage ideja, koje nacija usvaja kao vlastituunutranju sadrinu.

28


29/327


Ako bismo prihvatili jednostranost u posmatranju odnosa dravei nacije, te dravi dali znaaj dominantnog nacionalnog konstituensa,kako onda objasniti nestanak sa historijske scene monih vienacionalnih

drava, kao to su Austro-Ugarska, SSSR, SFRJ, ehoslovaka? Svjedocismo da su sve one nestale i da se nisu mogle odrati i pored monogaparata dravne prisile. Zato se to desilo? Bivi Sovjetski savez nije mogaoformirati sovjetski narod, a ni obje bive Jugoslavije nisu mogle formirati

jugoslavensku naciju.Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina kao dravna tvorevina, ona

je u svim vremenima, do dananjeg dana, bila drava bosanskih naroda uonolikoj mjeri koliko su oni u pojedinim historijskim periodima bili ustanju da je izgrauju kao svoju. U onim periodima svog postojanja, kada

su bili, zbog vanjskih faktora, onemogueni da je izgrauju, borili su seza uspostavu nacionalnih institucija, kako bi izrazili vlastitost postojanjau Bosni i Hercegovini.

Drave nemaju povijest izvan povijesti egzistencije drutvenihgrupa, koje ih tvore, meu kojima etno-konfesionalne i nacionalnedrutvene grupe imaju izuzetno znaajnu ulogu. Istina, nacionalne dravedjeluju kao moni instrumenti ubrzavanja procesa integracije elemenatazajednikog ivota u jedinstveno nacionalno bie. Drava pomaeosmrenju nacionalnih ciljeva, izmeu kojih je jedan od najvanijih onajda se nacija organizira i kao drava. Dakle, nacije formiraju vlastite draveu odreenim drutveno-povijesnim prilikama, dok u drugim prilikamadrave konstituiraju nacije.*" Primjere kakvi su amerika i vicarska nacijasmatramo jo nedovrenim procesima i usvajamo stav da je u amerikomnarodu anglo-saksonska zajednica svojstva svoje narodne zajedniceuinila svojstvima amerike nacije.*'

I.2.d. Komunikacijsko-kibernetike teorije o naciji

Od pojave teorijskog promiljanja o faktorima koji utiu nanastanak i razvoj nacija, sredstvima komuniciranja se pridaje veliki znaaj.Sa napretkom znanstveno-tehnoloke revolucije dolazi do promjena umeuzavisnosti pojedinih inilaca u cjelokupnoj drutvenoj strukturi.Razliiti sistemi drutvenih zajednica dobijaju ne samo drukiji znaaj u

50 Za naciju je drava najvia forma njene politike organizirano sti i najjai instrument zatite njenih interesa, prema drugim spoljnim interesima. Za dravu je nacijaglavni mogui izvor unutranje drutvene kohezije iz koga ona nastoji da crpe svojusnagu i nosilac opteg interesa iji je ona formalni i zvanini predstavnik. (N.Pai, Nacionalno pitanje u savremenoj epohi , Radnika tampa, Beograd, 1973,str. 70.)

51 Z. Leroti: na ved en o djelo, str. 57.

29


30/327

Bonjaka nacija

sklopu cjeline sistema, nego i novu ulogu u uticaju na nastanak i razvojnacije. Poznata je injenica da je jezik osnovno sredstvo komuniciranjameu ljudima, ali istovremeno i integrirajui faktor odreene drutvenegrupe. No, sa razvojem ljudskih zajednica, razvijali su se i usavravali i

razliiti oblici komuniciranja meu ljudima. Rezultat takvog razvoja jeste,pored jezika, razvoj i drugih oblika komuniciranja.* Kibernetika** i drugeteorije, koje se bave izuavanjem komunikacijskih sistema, znatno sudoprinijele objanjenju uticaja jezika na formiranje nacija. Razmatrajuiteorijski znaaj djela Karla Deutscha, Zvonko Leroti ga definira kaokibernetsko-komunikacijski model* i smjeta u tzv. sistemske teorije onaciji. Mi smatramo da se ovdje ne radi ni o kakvom zasebnom modelu,ve o cjelovitom teorijskom miljenju koga smjetamo u grupu onihuenja o naciji koja komunikacijskim sredstvima daju odluujuu uloguu nastanku nacija. Ne moemo prihvatiti ni imenovanja pojedinih teorijasistemskim, bez obzira na to to one veliki znaaj daju sistemu kaotakvom. Svaka socioloka teorija je sistemska u manjoj ili veoj mjeri.Nijedna teorija ne tvrdi da, naprimjer, grad, preduzee, partija, drava,narod ili nacija nisu odreeni sistemi, sastavljeni od razliitih podsistema.I sam jezik, kao sredstvo komuniciranja meu ljudima, predstavlja sistemglasovnih znakova, koji su, opet, rezultat raznovrsnih sistemskih rjeenjacjelokupne egzistencije ovjeka i njegove drutvene zajednice.

Karl Deutsch naciju odreuje kao zajednicu, u ijoj se osnovinalazi, kao odreujua, kulturno-komunikacijska komponenta. Za

osnovu svog promiljanja on uzima stav Noberta Wienera koji kae:Komunikacija je cement koji stvara organizaciju. Komunikacija samaosposobljava grupu da ima zajedniko miljenje, da zajedniki promatrai da zajedno djeluje. Sva sociologi ja zahti jeva razumijevanjekomunikacija**. Deutsch, u objanjavanju nastanka nacija, istie znaajdrutvenog centra koji svojom drutvenom, ekonomskom, kulturnom,informacionom i drugom koncentriranom moi utie na okupljanje okosebe stanovnitva periferije. On imenuje pet graevnih blokova,pomou kojih se izgrauje samostalnost nacije i ostvaruje nacionalni

identitet. To su: 1. institucije, klase i kaste, 2. kulturni centri i civilizacije.52 O sociolokom aspektu izuavanja, razvoja, uloge i znaaja sredstava masovn og

komuniciranja vidi u: A. Todorovi, Sociologija m asovnih kom unikaci ja . Gradina,Ni, 1974. god. U istoj knjizi Todorovi kae: Zakon komunikacije obuhvataelemen tarne oblike razmjen e m aterija kroz asimilaciju i disimilaciju, zatim preko jezikame uljudsku kom unikaciju, tj. sve oblike materijalne, duevn e i duhov ne p otron je irazmjene. (str. 18.)

53 O ulozi i znaaju kibernet ike kao s is tema tske zn ano st i vidi: Nobert Wiener,Kibernetika ili uprav ljanje i kom unik acija kod ivih bia i maina , ICS, Beograd,1972.

54 Z. Leroti, nav eden o dje lo, str. 116.

55 Naved eno prema: Z. Leroti, navede no djelo, str. 118.

30


31/327


3. struktura naselja i populacije, 4. jezine zajednice, standardni jezici idijalekti, 5. trite, pokretljivost, monopolistika konkurencija, bogatstvoi institucije.*Svi ovi elementi rezultat su cjeline nacionalnog ivota

nacije, a ne samo uslovi njezinog nastanka. Analizom ovih elemenata,njihovih sadraja i naina djelovanja, moemo otkriti karakter jednezajednice (nacije), spoljanju manifestaciju unutranje socijalneegzistencije, odreene duhovnom snagom nacije, a ne posmatrati ihsam o kao uslove nastanka nacije. Nacija je, kako je shvata komunikacijsko-kibernetska teorija Karla Deutscha, ni vrijednosno pozitivna, nivrijednosno negativna, ona je, jednostavno, sistem informacija ikomunikacija i sistem upravljanja, koji sam sebe izgrauje, u skladu sazahtjevima modernizacije savremenog drutva, i koja svoju funkciju izvodi

iz sve veeg znaaja sis-tema komuniciranja i kontrole...*Jeziku kao sredstvu komunikacije, ali i kao izrazu cjelinedrutvenog bia nacije, mnogi autori* davali su znaajnu ulogu uformiranju i razvoju nacija. Nasuprot ovakvom miljenju, ima autora*koji smatraju da sam jezik nije, niti moe biti konstituens nacije. Problememo lake razumjeti, ako u najkraim crtama odredimo znaenje jezika,kao komunikacijskog sredstva, ali i kao ukupnosti socijalnog, historijskogi kulturnog izraza jedne drutvene zajednice. No, prije toga, pogledajmokako autori objanjavaju ulogu jezika u formiranju nacija.

U dosadanjem teorijskom naslijeu o naciji, smatra se da je veomaznaajnu ulogu u njenom formiranju na zapadnoevropskom prostoruupravo imao jezik. Nacija se definira kao zajednica jezika. Jezik pripadanaciji, a ne nacija jeziku. Jezik nema samostalnu egzistenciju, niti moeda postoji izvan okvira plemena, naroda i nacije. Sutina jezika nije unjegovoj govornoj strukturi, ve izvire iz vlastitosti i konkretnostiegzistencije nacionalne zajednice kojoj pripada. Jezik je uvijek nacionalnasvojina jedne ili vie nacija. Tek kao formirana tvorevina, poslije svogimenovanja imenom nacije kojoj pripada, i iji je izraz, postaje opedobro, kojim se, ali samo kao komunikacijskim sredstvom, mogu koristiti

i ljudi drugih nacija."Nacija i jezik postali su neraskidivo isprepleteni.Svaka nacija koja dri do sebe mora imati jezik, ne samo kao sredstvokomuniciranja, 'narodni govor ili 'dijalekt nego sasvim razvijen jezik.Sve to je manje od toga oznaava naciju kao nedovoljno razvijenu." Inacija i jezik su konkretne tvorevine.

Odnos nacije i jezika slian je odnosu nacije i drave. Nacija jesubjekat, proizvoa jezika. Nacija svojim govornim izrazom, u datim

56 Z. Leroti, nav ede no djelo , str. 117.5 7 Z. Leroti, nav ede no djelo , str. 119.

58 Izm eu ostalih, pom enim o Otto Bau era, Karla Kautskya, Ajnera Hau gena, Staljiina.59 M ax 'Weber, Jerz y Wiatr, Zvonk o Leroti, Edvard K arde lj.60 Ajner Haugen, Dijalekt, jezik, nac ija. Kultura, br. 25, Beograd, 1974, str. 81.

31


32/327

Bonjaka nacija

historijskim okolnostima, izraava karakter i ukupnost svoga ivljenja.Sa promjenom unutranjih egzistencijalnih (socijalnih, ekonomskih,kulturnih, religijskih) uslova ivota nacije, mijenja se i izraajna sutina

je zik a. Jezikom se iz raava cjelin a drutvenog hica zajedn ic e. Ubosanskom jeziku ima niz primjera kojima se moe na konkretan nainpokazati uslovljenost jezika, ne kao vanjskog obiljeja nacije, ve kaoautentinog izraza, razumijevajue sutine konkretnih uslova i nainaivota u odreenim drutveno-historijskim okolnostima. Jezik' uvijekprati historijski tok razvoja nacije i autentino izraava sadraj cjelinenacionalnog bia, koji u potpunosti razumije samo vlastita nacija. Bezobzira na to koliko jezika ima na svijetu, egzistencija svakog je vezanaza egzistenciju vlastite nacije. Sasvim suprotno stanovite zastupa SkenderKulenovi, koji kae: U naem poimanju jezici su postali samostalneegzistencije, mi svaki jezik participiramo u prvom redu kao taj i taj, a ne

kao toga i toga naroda jezik, nacionalna pripadnost jezika otila je pritome u zasjenjak: kad kaemo francuski jezik, onda mislimo u prvomredu na takav i takav, na taj jezik pa tek onda na jezik Francuza, Belgijanacai vajcaraca; engleski jezik isto tako vidimo u prvom redu kao odreenu

jeziku strukturu, pa tek potom kao jezik Engleza i Amerikanaca (jezikapripadnost ne podudara se uvijek sa nacionalnom), pa ova injenica sasvoje strane baca svjetlo na jezik kao sam ostalnu egzistenciju.*

Posebno pitanje predstavlja negiranje postojanja bosanskog jezikau drutvenoj misli bive Jugoslavije. To je rezultat negiranja postojanja

bonjake nacije. Bosanski jezik mnogo se vie razlikuje od srpskog ihrvatskog jezika nego to se ta dva jezika (srpski i hrvatski) meusobnorazlikuju. To je zbog razloga to pojedini specifini oblici izraavanjasadrine bonjake nacionalne bitnosti upotrebljavaju izraze, koji su tekoprevodljivi na srpski, hrvatski ili koji drugi jeziki izraz. Navedimo samoneke: demat, mahala, merhamet, sevdah, denaza, sinija, dimije, zar,nanule, jelek, dugum, dezva, iljte, serdada, saz, bestilj, gurabije, hoaf,halva, sutlija, beriet, sedda, halal, haram itd. Ova leksika izraava dijelovesadraja ivota bonjake nacije, utemeljene i izrasle iz slavensko-islamskesimbioze, kao jedne od osnovnih karakteristika bonjake nacije, i nemaadekvatne jezike izraze u srpskom i hrvatskom jeziku, jer u tim kulturamai ivotnim sadrajima ne postoje takve egzistencijalne sadrajnosti.

61 O znaaju odno sa jezika i nacije opirnije vidi u:- E. H a l i l o v i , kao fun dam en t ideo loko-pol it ikog i kul turnog konst i tu

isan ja nacije,- R. Bugarski: J ez i k i n a c i j a , (Sveske, br . 5-6/1984, Inst i tut za prouavanje

meunacionalnih odnosa MSC CK-a SKBiH, Sarajevo, 1984.)62 iva je istina da na to pitanje nem a odgo vora, il i bar nem a ni jedn og koji bi

izrazio jednu temeljnu provjeru. (Ajner Hau gen, naved eno djelo, str. 74 )63 S . Ku lenov i , Im e j e z i k a , i zabran i e se j i IV, V. M as lea , Sa ra jev o , 197 1,

303-304.

32


33/327


I.2.e. Materijalistiko-pozitivistike teorije o naciji

Iako je veina marksistikih teoretiara nacije u odreivanju idefiniranju nacionalnog fenomena polazila od drutvene podjele rada,kao osnove na kojoj se nacija temelji, postoje znaajne razlike u tome imeu njima. Marksistiko-materijalistiko poimanje nacije izvire iznjegovog osnovnog teorijskog polazita u poimanju ovjeka i ljudskehistorije. Cjelokupna Marksova teorijska analiza ostaje na nivou analizematerijalnih uslova proizvodnje ovjeka i drutva, te iz toga stava izvire injegovo poimanje nacije kao zajednice rada. Analiza graanskog drutva

XIX stoljea zapadne Evrope, tanije Engleske, predmet je Marksoveanalize. On drutvo uvijek posmatra kao klasno, podijeljeno na dvijesuprotstavljene klase: klasu vlasnika kapitala (buroazija) i klasu vlasnikaradne snage (radnika klasa).

Za Marksa je primaran odnos klasa-nacija, a ne individua-nacija,jer cjelokupnu historiju ljudskog drutva shvata kao historiju klasnihborbi. U svakoj naciji, po Marksu, postoje dvije nacije, jer dvije razliiteklase izraavaju dva razliita klasno-nacionalna interesa. Do ovakvog sezakljuka i moe doi, ako se u analizi drutva ostane samo na nivou analize ekonomske strukture drutva. Svaka drutvena grupa, i sama nacija,mnogo je sloenija pojava od svoje ekonomske strukture i ne moe sesamo njome objasniti. Nacija je povijesna samobitnost, nuni izrazovjekovog bia da ivi u zajednici. Ako se nacionalnost svede na klasnost,a ljudska historija na historiju klasnih borbi, to ine Marks i marksisti,onda se neminovno i ovjek, kao univerzalno bie prirode i historije,svodi na materijalizirano bie rada, a ne na slobodno bie, ija je slobodaodreena i uslovljena samom prirodom postojanja, kome su rad i odnossa drugim ljudima put i nain izraavanja ivota kao takvog.

Istina, ima autora* koji smatraju da je u Marksovoj analizi politike

ekonomije sadrana opa osnova za cjelovito teorijsko objanjenje nacije.Ovo miljenje dolazi upravo od marksistikih mislilaca, koji smatraju da

je primjenjivost Marksove kritike politik e ekonomije mogua kaouniverzalna metoda za one drutvene fenomene za koje Marks nije daogotov instrumentarij i rjeenja za praktinu upotrebu. Ma koliko Markskonkretno izvrio analizu ekonomskih osnova engleskog drutva XIXvijeka, njegova drutvena teorija u mnogome je utopistika, jer razvoj

64 D etaljnije o Marksovom shvatanju ovjeka i historije vidi u: V Kora, M ark s isavremena sociologi ja, BIGZ, Beograd, 1976, 191-213.

65 D. Stripi, M arksovopoim anje nac ije, Nae teme, Zagreb, br. 7-8/1986, 1008-1013-

33


34/327

Boujaka nacija

ljudskog drutva posmatra iz iluzorno osmiljene zajednice, koja tek trebada se ostvari. Ta zajednica je budue komunistiko drutvo. Zato su zanjega i postojee drutvo, i nacija, i drava samo surogati u odnosu nailuzornu buduu komunistiku zajednicu ljudi. U dosadanjim

surogatima zajednice, u dravi itd. postojala je lina sloboda samo zaindividuume, koji su se razvijali u odnosima vladajue klase, i samoukoliko su bili individuumi vladajue klase. Prividna zajednica u kojoj suse individuumi dosad ujedinjavali stalno se nasuprot njima osamosta-Ijivala, jer je bila ujedinjenje jedne klase nasuprot druge.

Za Marksa je nacija spoljanja manifestacija graanskog drutvakao globalnog drutva, a drava se javlja kao unutranja struktura togistog drutva. Tano je da nisu sinonimi pojmovi drutvo, nacija i drava,te da predstavljaju tri zasebna, meusobno uslovljena i povezana sadraja,ali sc njihovi odnosi bitno razlikuju od naina na koji ih interpretiraju

Marks i Engels. Nacija nije spoljna manifestacija nikakvog drutva. Ona jesubjekat koji egzistira u drutvenom sadraju zajednice kao takve, dok

je drava organizirani politiki supstrat nacije, pom ou koga se nacijaizraava kao samosvojna drutveno-politika zajednica.

Shvatanje nacionalnog kao klasnog odreenja usvojili su nastavljaiMarksovog uenja: Engels, Lenjin, Staljin, Kautski i Kardelj. Razlikaizmeu njih se ogleda u tome kome ili kojoj grupi materijalno-pozitivistikih elemenata daju prednost pri objanjenju nacionalnogfenomena. Dok Marks naciju shvata kao nuan oblik - spoljnu formu

postojanja klasnog industrijskog drutva, dotle Engels pokuava da jeto vie pozitivistiki definira.Pozitivizam Engelsa u definiranju nacije najbolje se ogleda u

definiranju uslova nacionalne egzistencije. Za Engelsa je nacija odreenakompaktnom teritorijom, brojem pripadnika nacije, jezikom i nacionalnim osjeajem, koga on definira kao simpatiju meu pripadnicimanacionalne zajednice. Kompaktnost teritorije i broj pripadnika za Engelsasu uslovi nacionaine egzistencije". Ono to je neophodno istai, kadase govori o Engelsovom odreenju nacije i poimanju rjeavanja naciona-

66 K. Marks, F. E n g e l s . radovi, Naprijed, Zagreb, 1961, str. 398.67 Glob alno drutvo uvijek je skup odree nih konkretnih drutvenih cjelina u kome

parcijalne drutvene cjeline ispoljavaju svoju zajednost.68 Gra ansko drutvo obuhvaa cjelokup no materijalno saobraan je individuuma

unu tar odre en og stup nja razvitka proizvodnih snaga. Ono obuh vaa itav trgovakii industrijski ivot jedn og stupn ja i utoliko p relazi dravu i naciju, iako ono, s drugestrane, spo lja m ora isticati nacion alnost, a iznutra se m ora organizirati kao drava.(K. Marks, F. Engels, navedeno djelo, str. 358.)

69 Navodimo samo ona imena koje smatramo najznaajnijim marksistikim teoretiarima

nacije.70 F. Eng els, Njem aki seljaki rat, Revolucija i kontrare voluc ija u Njemakoj, Naprijed,

Zora, Zagreb, 1973, str. 191.

34


35/327


Inih odnosa, jeste stav o velikim i malim nacijama. Prema Engelsu, velikenacije su sposobne za ivot, dok male nisu.' U ovim Engelsovim stavovima nalaze se i osnove kasnijih staljinistiko-hegemonistikih metoda u

rjeavanju nacionalnih pitanja u bivoj imperijalistikoj socijalistikojtvorevini ruskog naroda, imenovanoj kao SSSR. Staljinovo uenje o naciji,i teorijski i praktino, zloupotrebljava instrumentarij drave da bi ostvariosvoj koncept stvaranja socijalistike nacije - sovjetskog naroda, inkorporirajui u tu ideju preimenovan koncept velikoruskog hegemonizma.

Djelujui u sasvim drugim uslovima i u drugom vremenu, Lenjinse mnogo vie bavio nacionalnim pitanjem nego njegovi idejni uiteljiMarks i Engels. Vrlo malo se zadravao na pitanju definicije nacije, a mno

go vie panje je posveivao pitanjima konkretnih drurveno-historijskihi ekonomskih uslova nacionalnih pokreta. On uoava znaaj nacionalnogpitanja u savremenoj epohi i pokuava iznai rjeenje ravnopravnostimeu nacijama. Nacija i nacionalno pitanje, za Lenjina, nisu izdvojenapitanja iz cjeline pitanja preobraaja drutva njegovog vremena. Rjeenjenacionalnog pitanja vidi u rjeenju potpune ravnopravnosti nacija, a to

je ujedno i put preobraaja cijelog drutva u zajednicu slobodnih ljudi.Da bi se to postiglo, Lenjin definira teoriju o pravu nacije na samoopredjeljenje, ije rjeenje trai u konkretnijim drutveno-historijskim situaci

jama. Najvei doprinos njegovog uenja o naciji sastoji se upravo u stavuo pravu nacije na samoopredjeljenje. Polemiui sa Buharinom, Lenjinkae: Na program ne smije govoriti o samoodreenju trudbenika, jer

je to netano... Izbaciti samoodreenje nacija i staviti samoodreenjetrudbenika sasvim je nepravilno, jer takvo stanje ne vodi rauna s kakvimtekoama, kakvim vijugavim putem ide diferenciranje unutar nacija. . .Svaka nacija mo ra dob iti pravo na sam oo dre en je... ako rekosmoda ne priznajem o nikakvu finsku naciju, nego samo radne mase - to jenajvea budalatina. Ne priznati on o to je ste - nije mo gue: ono esvojim postojanjem natjerati na priznavanje, (istakao A. D.)*

Lenjinov stav o pravu nacije na samoopredjeljenje i danas jeaktuelan, prije svega u ostvarivanju slobodnog razvoja malobrojnih nacija i

71 Sve prom jene (na karti Evrope) koje trebaju potrajati op enito bi m orale bitiutemeljene u naporu da velike i za ivot sposobne evropske nacije dobiju sve vieistinske nacionalne granice koje se odreuju jezikom i simpatijama ljudi, dok uisto vrijeme ruine od naroda, koje se nalaze tu i tamo i koje su nesposobne zanacionalni ivot trebaju biti apsorbirane od velikih nacija tako da postanu njihovdio ili da odre sebe kao etnografske spom enike bez politikog zna aja, (navedenoprem a Z. Leroti, naved eno d jelo, str, 30.)

72 Op irnije; Nijaz Durako vi, Aktuelnost Lenjinove misl i o nacionalnom pitanju,Oslobo enje, Sarajevo, 1983.

73 Lenjin, VI., O nacionalnom i koloni jalnom pitanju, (Zbornik), Naprijed, Zagreb,1958, 361-363.

35


36/327

Bonjaka nacija

nacionalnih manjina. Analizirajui konkretnu drutvenu smrnost Rusijepoetkom 20. stoljea, Lenjin ispravno uoava velikorusku hegemonijuu o dnosu na neruske narode, te uoava i zakljuuje da u takvim meunacionalnim odnosima nijedna nacija nije u mogunosti da se slobodno

razvija. Moe li biti slobodan narod koji tlai druge narode? Ne. Interesislobode velikoruskog stanovnitva zahtjevaju borbu protiv takvog tlaenja...Posmatrana iz pozicije bonjake nacije i njezinog daljegrazvoja, posebno je aktuelna Lenjinova misao o jaanju imperijalnihtendencija velikih prema malim nacijama, te njegova beskompromisnaborba za pravo svake nacije na slobodan i miran razvoj. Da bi raznenacije slobodno i mirno ivjele zajedno ili se razilazile (kad im je tozgodnije), stvarajui razne drave, zato je potreban potpuni demokra-tizam za koji se zalae radnika klasa. Ni jednom privilegija, ni za jednunaci ju , ni za jedan jezik , ni najmanjeg t laenja , ni najmanjenep raved nosti prem a nacionalnoj manjini! (istakao A. ,)*

Kako jo uvijek nisu otklonjene velikodravne pretenzije bonjakih susjeda prema dravi Bosni i Hercegovini, kao jedinom ivotnomprostoru Bonjaka, koje u sebi sadre potpuno negiranje bonjake nacionalne samobitnosti, to je Lenjinova misao o pravu svake nacije na samostalan, slobodan i miran razvoj neprevaziena formula meunacionalnogkomuniciranja.

Jedan od mislilaca koji je temeljito izuio marksistiku filozofskui socijalnu misao, te joj istovremeno dao znaajan doprinos, ali i najjau

kritiku sa pozicija antimarksizma, jeste poljski filozof Leek Kolakovski.Uviajui nedostatke u marksistikom poimanju povijesti, drutva,drutvene strukture i naina drutvenog preobraaja, Kolakovski, neka,prije svega Marksova, vienja drutvenih fenomena naziva utopistikim,te upuuje na analogiju marksizma i religije, odnosno filozofije i religijskihdoktrina. Kolakovski eli da pokae kako je u marksizmu, kao i u drugimsavremenim nereligioznim miljenjima, prisutno teoloko naslijee.

74 V I. Len jin, O pravu naci je na opredjel jenje, iz knjige Socijalizam i nacionalno

pitanje, kolska knjiga, Zagreb, 1997, .str. 96.75 'Ni-ATks-Eogeis-hcn jm, N ac io n aln o p ilan je. Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 54.76 Ali i glavne osobine kom unistikog daitv a takoer su preuzete iz romantiarskog

nasli jea. Osnovna osobina Marksove utopije je vjera da e u buduem drutvusvako po sred ova nje izme u jedinke i drutva biti ukinuto. Svi meh anizmi - racionalnii iracionalni - uspo stavljen i izme u jedinki n estaju; drav a i pravo, ka o i narod i,takoer nestaju; jedinka se dobrov oljno poistovjeuje sa zajednicom, p rinuda po stajeizlina, izvori konflikta se gase. (L. Kolakovski, Tokovi marksizma, tom I, BIGZ,

Beograd, 1980, str. 491.)77 Traei analog iju izmeu hriansk e i ma rksistike dogm atike, Kolako vskom je

vie stalo da otkrije uzroke, naine i forme deformacija izvornih doktrina, nego da

pokae bliskost njihove originalnosti. (Risto Tubic,Izmeu k las inog marks izma

i njegovih fun kc ija kao po lilike ideologije, navedeno djelo, str. 508.)

36


37/327


Najdalje u pozitivistikoj interpretaciji nacije meu marksistikimmisliocima otiao je Edvard Kardelj. Kardeljev pozitivizam ogleda se upreciznom nabrajanju elemenata koj i odreduju naciju, a to su

kompaktna teritorija, jezik i bliska etnika i kulturna srodnost uope.Svim ovim elementima osnovu ini drutvena podjela rada epohekapitalizma.

Pojava nacije je specifina manifestacija drutvenog ivota natemelju i u okviru odredene kulturno-jezike zajednice, tj. istorijskiuslovljena sinteza odreenih socijalno-ekonomskih faktora i etnikestrukture. Nacija je, dakle, specifina narodna zajednica nastala na osnovidrutvene podjele rada epohe kapitalizma, na kompaktnoj teritoriji i uokviru zajednikog jezika i bliske etnike i kulturne srodnosti uopte.

Kardelj ne uspijeva da dopre do same sri nacije, ve je poima i odreujekao kolektivni empirijski individuum. Drutvenu podjelu rada realizira iodreuje ovjek, prema svojim ljudskim potrebama u odnosu premaprirodi i socijalnom okruenju. Istina, drutvena podjela rada ini ovjekazavisnim u proizvodnom smislu od drugog ovjeka, upuenog jednogprema drugom, ali bez obzira na nacionalnu pripadnost. Kada bidrutvena podjela rada bila faktor koji iskljuivo ini osnovu nacije, uvisoko razvijenom industrijskom drutvu, sa visokim stepenom drutvenepodijeljenosti rada, do sada bi nestalo pojedinih, bar malobrojnih, nacija

ili bi uveliko ve bila u toku faza formiranja jedinstvene nacije, meu, oddrutvene podjele rada zavisnim, drutvenim grupama. Kompaktnostteritori je , takoer je relat ivan pojam i odreen je stepenomkomunikacijske veze u svim aspektima u datom vremenu. ProstorZapadne Evrope ve due vremena je teritorijalno kompaktan i sa aspektadrutvene podjele rada i sa aspekta komunikacija. No, ni jedna se nacijane odrie svog nacionaliteta. ak i u vicarskoj, jedinstvenomekonomskom, dravnom i teritorijalnom prostoru ne dolazi do nestajanjapojedinih nacija.

Nije li onda nacija egzistirajue, bivstvujue, samosvojno isamosvjesno zajednitvo po sebi i za sebe, ije se karakteristike - obiljejamijenjaju u zavisnosti od samorealizacije nacionalnog bia u prostoru ivremenu u kome ona egzistira.

78 E. Karde lj, Razvoj s lovenakog nac ionalnog pi tanja , Komunist, Beograd, 1973,str. 35.

79 Rasp ravljajui o izvorima nacije, . Soko lovi iznosi vrlo zanim ljivo m iljenje: Mismo skloni tvrdnji da najdublji izvori nacionalnog identiteta ne mogu biti ni ukakvom socijalnom obliku, nego se nalaze negdje duboko u ljudskoj prirodi. Nacija

je, po svem u su dei, pojava su i generi s i, kao takva, i p ore d sl inosti sa dru gimsocijalnim pojavama, niti je nastala razvojem drugih socijalnih entiteta, niti sepojmo vno sa njima moe porediti. (. Sokolovi, Nacija protiv n aroda, Sypressforlang,Oslo, 1997, str. 167.)

37


38/327

Bonjaka nacija

I.2.f. Islamska misao o naciji

U razumijevanju i objanjavanju sloenih drutvenih pojava itvorevina kao to su narodi i nacije, neophodno je, na dananjem stepenu

razvoja znanstvene misli, konsultirati i islamsku misao. Prije nego toukaemo na odnos islamske misli prema naciji, neophodno je istai daje i kranstv o, i iz n je ga iz rasla kranska m isao, prije svega uzapadnoevropskom civilizacijskom prostoru, bilo faktor uobliavanjanacionalnih zajednica, ali dalo i doprinos u teorijskom rasvjetljavanjunjihovog nastanka i razvoja. Ve je Sveti Augustin kransko drutvoodredio kao dualistiko, zasnovano na dvije vrste ljubavi, koje se napolitikoj ravni realiziraju kao zemaljska i kranska drava. TomaAkvinski, jedan od znaajnih kranskih mislilaca, nastavljajuiaristotelovsku misao o ovjeku kao politikom biu, istie da, poreddrutvenih i politikih elemenata, i kranske vrline (vjera, ljubav, nada)odluujue utiu na oblikovanje drutvenih zajednica, odnosno utiuna karakter i drutvenih sadraja i na oblike drutvenih formi. Jedna odosobenosti razvoja zapadnog drutva jeste razvoj nacionalnih drava. Tajrazvoj u dobroj mjeri pomogla je i kranska crkva. Tako je papaInocencije 111 u svojoj znamenitoj (kasnije tako esto spominjanoj) buliizrekao maksimu rex imperetaor in regno suo (1202); on je unaprijedblagoslovio suverenitet nacionalnih drava koje su se tek raale."

O dualistikom karakteru zapadnog drutva, koji se ogleda u

pom oi crkvene vlasti svjetovnoj legitimaciji nacionalnih drava i, s drugestrane, nastojanju formiranih nacionalnih drava za odvajanjem odvrhovne vjerske vlasti, moda se najjasnije izraava Jeno Szues, stavom oparadoksima koji pripadaju evropskoj dinamici razvoja.'

Istina, u bosanskohercegovakoj sociolokoj misli, koja seintenzivnije razvija posljednjih pedeset godina, islamska misao malo jekoritena u objanjavanju druti^enih pojava, procesa i tvorevina. Ovomprilikom mi se neemo zadravati na pojedinanim miljenjima o nacijikoja dolaze od islamskih mislilaca, ve emo pokuati da u najosnovnijim

8 0 Bibo-HMSZAr-Szilcs, Regije evrop ske pov ijesti, Naprijed, Zagreb, 1995, str. 168.81 Na parad oksa lan je nain Kristov nam jesnik dod jeljivao kraljevima pu no u vlasti

(plenitudo potestatis), koja se u ovoj poslanici barem naelno krila, dok je s drugestrane jo naelno svaku svjetovnu vlast smatrao papin skim vazalom : duh ovna vrhovnavlast upuivala je svjetovne vlasti na potpuno laiku legitimaciju; univerzalna vrhovnamo blagoslovila je nacionalne drave - koje su u brzo zatim razorile univerzalizam,dok je meu njima najjaa, francuska, poslije jednog stoljea sruila i samo duhovnovrhovniU'O u oso bi Bonifacija Vlll. Ovi plodni parad oksi o pe t p ripadaju sam o evropskojdinamici. (Bibo-Huszar-Szucs, navedeno djelo, 168-169 )

82 U bosansk ohe rcegov ako j socio loko j mis li ne po sto j i n i j edno s is tematskoznanstveno djelo koje fenomen nacionaliteta objanjava koristei se islamskommilju kao teorijskim polazitem.

38


39/327


crtama izloimo stav islama* prema problemu nacionaliteta, koristei sekuranskim miljenjem.

Islam se prvenstveno obraa ovjeku kao linosti i bez razumi

jevanja sutine ovjeka, njegovog porijekla i drutvene uloge nemogueje shvatiti bilo ko ji oblik drutve ne zajednosti , kao form e i nainaovjekovog ispoljavanja individualnosti, ali i kolektivnog individualiteta- nacionalne odreenosti. Razvijajui kod ljudi osjeaj linosti, islamisto tako zahtijeva da se oni osjeaju kao lanovi zajednice kojoj pripadaju.To se vidi u svim njegovim propisima, i vjerskim i svjetovnim, odnosnovjerskim kao svjetovnim. Vrenje salata je uglavnom kolektivno.Hodoae je jo oitiji primjer, jer se vjernici koji putuju sa svih stranasvijeta, susreu na jednom istom mjestu. Kolektivni aspekt posta se oituje

u injenici da se on odrava istovremeno za vjernike itavog svijeta... ukolektivnoj solid arno sti posto ji jedn a sila koju ti isti ljudi pojed inan o n em aju, (istakao A..) ovjek je stvorenje jedinstvene supstancijalnevrijednosti, razliitih rasa, jezikih izraza kao i razliitih oblika kolektivnihkarakteristika i obiljeja.* Odreivanje ovjeka kao stvorenja, ija je unutarnja priroda jasno definirana i odreena, ne znai da islam porie histo-rinost u razvoju ljudskog drutva. Postupnost u razvoju ovjeka i oblikanjegove drutvenosti eksplicitno je naglaena na vie mjesta u Kuranu.

Bitno za poimanje nacionaliteta u islamu, kao historijskog oblika

ljudske drutvene zajednosti, jeste izvorno jedinstvo postojanja svegapostojeeg. Bez obzira na sveukupnu raznolikost oblika postojanja ivota,sva stvorenja imaju jedinstveni izvor u svom Stvoritelju. Osnovna odrednicaislama koja dominira odnosom ovjeka prema sebi i prema drugim ljudima

jeste tewhid. Ovaj temeljni islamski koncept omoguava takav odnos premajednom Bogu koji iskljuuje slian odnos prema bilo kome ili bilo emudrugom. Kako je tewhid irok pojam, ovdje podvlaim njegovo znaenjeslobode u smislu emancipacije od podinjavanja drugim. ovjek je slobodan, jer ne duguje nikom osim Stvoritelju, nezavisan je od svega drugog, a zavisan samo od Njega, (istakao A. .) U toj slobodi su svi ljudi

jednaki, bez obzira na rasu, spol i vrijeme u kojem ive. Tewhid znaiemancipaciju ovjeka od stanja nedostojnih njemu, kao to su pasivnost,podraavanje ili svoenje ivotnih aktivnosti na puku bioloku egzistenciju.

83 Uz uvaavanje pojm a islama kao univerzalne i sveobuhvatne istine bez ostatka,cjelovite u teorijsko-praktinom smislu, ovdje ga uslovno ograniavamo na pojamteorijsko-znanstvene misli u najirem znae nju tog pojm a.

84 M uhamed Ham i du ll ah , Uvod u i s lam, Meun ar o dn a o r gan i zac i j a za p o mo muslimanima BiH, Zagreb 1993, str. 48.

85 I jeda n od doka za Njegovih je stvaranje neb esa i zem lje i raznovrsno st jezika vaihi bo ja vaih: to su zaista pouk e za sve koji znaju (KXX:22)

8 6 XX XII:4, 111:157. V1I:5487 Haris Silajdi, I s lam i humanizac i ja savremenog drutva , u zborniku Etika u