1

2

to je Zen? Alan Watts

SADRAJ

Uvod (Mark Watts) ........................................................... 3

Predgovor (Alan Watts) ..................................................... 4

1. dio: Jednostavan put, teak put .................................... 6

2. dio: Zen ponovo promiljen ........................................ 9

3. dio: Prostor .................................................................. 16

4. dio: Zen um ................................................................. 23

O autoru ........................................................................... 33

Svatko od vas savren je onakav kakav jest. I svima bi vam dobro dolo malo oplemenjivanja.

Suzuki Roshi, osniva zen centra u San Francisku

3

UVOD

Mark Watts

Zen je metoda ponovnog otkrivanja iskustva ivota. Potjee iz Indije i Kine, a na Zapad je doao posredstvom Japana, i iako je jedan od oblika mahavana budizma, on nije religija u uobiajenom smislu rijei. Cilj je zena proizvesti transformaciju svijesti, probuditi nas iz svijeta snova i beskrajnih misli da bismo iskusili ivot onakvim kakav jest u ovom trenutku.

Zen ne moe biti uistinu poduavan, ali se moe prenositi seansama kontemplacije ili meditacije, koje se nazivaju zazen, i kroz dijaloge izmeu uenika i uitelja, sanzen. U dijalogu koji vode uenik i zen majstor, uenik nailazi na prepreke razumijevanju, a uitelj upuuje, ali ne tako da odgovor bude oigledan.

Zen je sve popularniji u zapadnoj knjievnosti. D. T. Suzukijeva knjiga Outlines of Mahayana Buddhism (Glavne crte mahayana budizma) prvi je put objavljena na engleskom jeziku 1907. godine, a autori R. H. Blythe, Christmas Humphries i Alan Watts dali su prve doprinose zen knjievnosti na Zapadu. Alan Watts napisao je svoj prvi rad o zenu 1933., a 1936. godine, u dvadeset prvoj godini, svoju prvu knjigu, The Spirit of Zen (Duh zena). Iz Londona se preselio u New York 1938. godine, a nakon desetak godina provedenih u anglikanskoj crkvi 1950. uputio se na zapad, u Kalifoniju. Na Amerikoj akademiji za azijske studije u San Francisku poeo je drati predavanja o istonjakoj misli.

Tamo je upoznao japanskog umjetnika Sabroa Hasegawu i beat pjesnike Garyja Snydera i Allena Ginsburga. Njegova su se predavanja iz uionica preselila u lokalne kavane, a 1953. poeo je svakog tjedna govoriti uivo na radiju, na stanici Pacifika KPFA u Berkeleyu, Kalifornija. Njegovi prvi nastupi na radiju ukljuuju The Great Books of Asia (Velike knjige Azije) i Way Beyond the West (Put s one strane Zapada), koje su poslije ponovno emitirane na KPFK u Los Angelesu. Godine 1955. zapoeo je rad na knjizi The Way of Zen (Put zena). U tome mu je pomogla Bollingen stipendija koju mu je pribavio Joseph Campbell, a nakon objavljivanja 1957. odlazi u New York na prvu od svojih brojnih turneja koje su se nastavile tijekom iduih petnaest godina i na kojima je govorio diljem zemlje.

Graa za knjigu to je zen? odabrana je iz njegovih kasnijih govora koje je odrao nakon dugogodinjeg prouavanja i prakticiranja zena. Veina je preuzeta sa snimki koje su snimljene tijekom vikend seminara, na kojima je Watts promiljao zen sa skupinom znanaca u njegovoj kui na vodi, u Sausalitu, u Kaliforniji.

Umjesto da se usredotoi na povijesnu pozadinu zena, on je predmet predstavio izravno, na nain za koji je osjeao da e biti najpristupaniji njegovoj uglavnom zapadnjakoj publici. Rezultat je jedinstven i uinkovit primjer sanzen dijaloga u praksi, a iako su rijei upuene grupi, psiholokim preprekama pojedinca obraa se s iznimnom osjetljivou za "zamke uma" koje znaajno zbunjuju uenike zena.

Prekrasnom igrom rijei Wattsovo iskusno izlaganje prua nam zdravu, bogatu, prijeko potrebnu mudrost koju otkrivamo iskustvom zena, i pokazuje nam put.

4

PREDGOVOR

Alan Watts

Iako je donedavno rije zen bila nepoznata veini Europljana i Amerikanaca, zen je stoljeima veoma snano utjecao na oblikovanje kulture Japana i Kine. Ne razmatrati zen u povijesti Japana bilo bi jednako pogreno kao i izostaviti kranstvo u povijesti Engleske.

Meutim, zen je ostao relativno nepoznat svijetu jer su donedavno njegovi predstavnici oklijevali proiriti doktrinu izvan granica iz straha da se ne izgubi njegova bit. To je zato to se zen u potpunosti temelji na vrsti osobnog iskustva, i nikakva potpuna ideja njegove istine ne moe se iskazati rijeima. Konano su poetkom dvadesetog stoljea razni pisci Dalekog istoka - meu njima i glasoviti dr. D. T. Suzuki - objavili pojedinosti o ovom iznimnom nainu ivota. Tada je Zapadnjacima postalo jasno da je zen odgovoran za mnoge pojave koje nas oduevljavaju na Dalekom Istoku, ukljuujui borilake vjetine dudo i aikido te izniman osjeaj za lijepo koji karakterizira kinesku i japansku umjetnost.

Mnogi smatraju da je zen jednak korijenu svih religija, jer je to nain oslobaanja koji se usmjerava na pojave koje su u osnovi svakog misticizma: postati svjestan jedinstvenosti i sklada ivota, i unutarnjeg - nasuprot vanjskom - postojanja Boga. U ovom kontekstu rije Bog moe biti varljiva jer, kao to emo vidjeti, ideja boanstva u zapadnom religioznom znaenju strana je zenu.

Cilj je ove knjige da bude vodi i da suvremenom itatelju objasni osnovna naela zena. Moja je namjera pokazati put, upuujui na temeljne staze, onima ija je potraga za istinom zaprijeena dogmama, vjerovanjima i pogreno shvaenim ritualima, to suava put moderne religije.

Na Zapadu smo navikli razmiljati o duhovnom kao o neemu to se razlikuje od svakodnevnog ivota. Za duhovno drimo da se tie drugog svijeta, pa umjetniki oblici koji prikazuju duhovne predmete koriste simbole boanskog, koji transcendiraju svakodnevnu materijalnost. No, u umjetnosti kineskog zen budizma nalazimo krajnju koncentraciju na najuobiajenije oblike svakodnevnog ivota. ak i kad su prikazani, veliki mudraci budizma predstavljeni su svjetovnim stilom, poput obinih ljudi, a esto i kao lutajui idioti i skitnice. Vanost ovog izrazito ljudskog prikazivanja jest to nam pokazuje da je njihovo stajalite o odnosu due i tijela, odnosno uma i materije potpuno razliito od naeg - oni duhovni ivot zapravo uope ne razmatraju u tim kategorijama.

Mi osjeamo da je naa dua odvojena od tijela, da je duh odvojen od tvari, a na isti nain da je i Bog odvojen od svijeta. Suprotstavljajui se materijalnom svijetu i pokuavajui se pomiriti s njim poeli smo se poistovjeivati s vrstom odvojene due, pa smo tako poeli uoavati probleme u materijalnoj egzistenciji. Vjerujemo da je ivot neto to moramo pobijediti ili neto iz ega se nekako moramo izvui. No, i u jednom i u drugom sluaju osjeamo se razliitim od njega, a sebe ne smatramo dijelom prirodnog materijalnog svijeta nego odvojenim od njega, osjeamo da dominiramo njime i pokuavamo ga pokoriti.

Umjetniki oblici kineskog budizma, meutim, izraavaju posve razliito stajalite, ono stajalite po kojem materijalni, svakodnevni, obini svijet ne predstavlja problem koji treba rijeiti niti neto to treba osvojiti.

Bilo bi nam malo lake kad bismo svijet vidjeli kao dodatak nama samima, a sebe kao dodatak svijetu. Da bismo shvatili kako je u zenu nastala ova ideja moramo razmotriti okruje u kojem se prvi put pojavio, a to je autohtoni kineski svijet taoizma. Kada je budizam prvi put doao u Kinu, bilo je najprirodnije da Kinezi o njemu govore rijeima taoistike filozofije, jer i budizam i taoizam poimaju ivot kao rastui proces u kojem su um i svijest

5

ovjekova neraskidivo povezani. Ne radi se o tome da postoji nepomian zaslon svijesti preko kojeg prolazi nae iskustvo i ostavlja zapis. Rije je o tome da je polje same svjesnosti dio rastueg procesa, pa ljudski um nije zaseban entitet koji promatra proces izvana nego je njegov neraskidiv dio.

Kao posljedica toga, osnovni sukob izmeu uma ovjeka i tijeka ivota zen vidi kao iluziju, kao neto nestvarno to smo izmislili. Ta iluzija nastaje jer je ljudsko pamenje dio promjenjivog modela koji ima sposobnost predstaviti prijanja stanja modela, a to daje dojam odreene stalnosti u ponaanju modela. Kako bilo, moramo biti svjesni da je na dojam stalnosti vrsta misaonog procesa koji se ini odvojenim od modela po kojem je zapis napisan, ali je zapravo i dio modela.

Praksa je zena iskusiti cjelokupni model izravno, a svoje ja prepoznati kao bit modela.

1. dio

Jednostavan put, teak put

6

JEDNOSTAVAN PUT, TEAK PUT

Zen je uistinu nevjerojatno jednostavan sve dok ne pokuavamo mudrovati ili se kolebati! Zen je samo osjeaj i isto shvaanje da, recimo to rijeima zena, postoji "deset tisua fomacija; jedna takvoa". Ili bismo mogli rei: "Deset tisua stvari koje su sve jedne takvoe." Drugim rijeima, iza mnotva dogaaja i bia u ovom svemiru jedna je energija - a ona se javlja kao ti, i sve je ona. Praksa je zena shvatiti tu jednu energiju kao da "imamo predosjeaj".

Ipak, zen nita ne govori o tome to je ta energija, a to, naravno, u umovima Zapadnjaka ostavlja dojam da je to vrsta "slijepe energije". Pretpostavljamo to jer jedina alternativa, koju uz pomo naih tradicija moemo zamisliti, jest ta da se vjerojatno radi o neemu nalik na Boga. To je vrsta kozmikog ega, gotovo osobno inteligentno stvorenje. Ali, po budistikom shvaanju to bi bilo jednako daleko od biti koliko i smatrati je slijepom energijom. Rije "takvoa" se koristi kako bi cijelo pitanje ostalo otvoreno i potpuno nedefinirano. To je "tako". To je ono to jest.

Priroda je ove energije da je neformulirana, iako nije bezoblina u smislu neke ljepljive bezline mase. To jednostavno znai da je u osnovi svega neto to nikada ne moe biti pretvoreno u objekt, niti se moe razaznati, shvatiti, ili objasniti. Na isti nain, nae oi za nas nemaju nikakvu oitu boju dok promatramo stvari, niti imaju zaseban oblik. Da imaju svoj oblik, on bi iskrivio sve oblike koje vidimo a na neki nain sama njihova struktura i iskrivljuje ono to vidimo. Da oi imaju boju same po sebi to bi utjecalo na sve to vidimo, a ipak toga nikad ne bismo bili svjesni. Kako stvari stoje, meutim, mi nismo svjesni boje oiju, niti boje lea, jer ako imaju boju, ona je u osnovi cijelog vida. Tako na potpuno jednak nain moete nikad ne postati svjesni strukture i prirode temeljne energije svijeta jer vi jeste ta energija, a zapravo je sve ona.

No, moete rei: "Pa, onda to zapravo nije ni bitno." I to je istina, nije ali je bitno u ivotu i osjeajima osobe koja shvaa da je to tako! Iako to ne mora biti osobito bitno za bilo to to se dogaa, izravno ukazuje na bit stvari. Da nema oiju, ne bi bilo vida, a to nam neto bitno govori o naoj ulozi u svijetu. Vidimo odreene prizore, a struktura oka ne pravi razliku meu njima, no o njoj ovisi mogunost gledanja. Tako o toj energiji ovisi sama mogunost postojanja svemira, a to je prilino vano.

Meutim, to je toliko vano da to obino i ne opaamo. To ne ulazi u naa praktina razmatranja i prognosticiranja, a zato moderni logiari svaki na svojim odsjecima filozofije uvjeravaju da su sve tvrdnje o toj energiji, ukljuujui i tvrdnju da ona i postoji, beznaajne. A to je na neki nain istina, jer je svijet sam - sa stajalita stroge logike - prilino beznaajan u smislu da ne predstavlja ni znak ni simbol koji upuuje na neto drugo. No, dok se sve to uzima zdravo za gotovo, ipak je bitno za nain na koji osjeamo ovaj svijet, i stoga za nain na koji djelujemo. Ako znate da postoji samo ovo; i da ste to vi; i da je to izvan vremena, izvan prostora, izvan definicija; i ako jasno uvidite da tako stvari stoje, to vam daje odreeni "odskok". Moete ui u ivot neusiljeno, bez onih osnovnih strahova koje obino imate.

Moete se, naravno, prilino zakaiti za oblik ivota koji sada ivite. Ja mogu sebe smatrati "Alanom Wattsom" kao izrazito vanom pojavom - onom koju bih htio sauvati i produiti to je due mogue! Ali istina je da ja to neu moi, i da se na kraju sve raspada. No, shvatite li ovu osnovnu energiju, onda znate da imate priliku opet se pojaviti u nebrojenim oblicima, a svi e se oni s vremenom initi jednako bitnima kao i ovaj koji sada imate, i moda jednako problematinim.

Meutim, ovo nije neto u to bi trebalo vjerovati, jer ako vjerujete da je tako na temelju naklapanja, onda niste shvatili bit. Uistinu ne trebate vjerovati u ovo, i ne morate to formulirati, ili drati se toga na bilo koji nain, jer u

7

jednu ruku ne moete pobjei od toga, a u drugu vi - to jest, vi u ogranienom smislu - neete biti tu da to iskusite. Zato nema potrebe vjerovati u to, a ako i vjerujete, to jednostavno pokazuje da imate odreene sumnje u tom pogledu!

Zbog toga je zen nazvan "religijom nijedne religije". Vi se tako rei ne morate uhvatiti za sebe. Vjera u sebe samog ne znai "drati se" za sebe, nego pustiti se. Zato zen majstor, kada od svog uenika uje: "Deset tisua formacija, jedna takvoa", odgovara: "Rijei se toga."

To je takoer razlog to, u prakticiranju odreenih oblika zen meditacije, ponekad dolazi do munog nastojanja pojedinca da nadvlada sve formulacije bilo kakvog tipa i odbaci sve preokupacije. Pa osoba ustraje u dugim satima sjedenja s bolnim koljenima u neprestanoj frustraciji pokuavajui shvatiti o emu se tu radi. S nevjerojatnom iskrenou kau: "Moram otkriti to je tajna ivota da bih vidio tko sam i to je ova energija."

I tako idete i idete do zen majstora, ali on pobija sve formulacije koje mu donosite, jer one vam ne trebaju. Kada obina osoba, meutim, uje da vam formulacija ne treba, ona e sve to zaboraviti i poet e razmiljati o neem drugom, pa tako oni nikad ne prijeu prepreku i nikada ne shvate jednostavnost i radost svega toga.

No, kada stvarno shvate, oito je da postoji samo jedna energija, i da su svjesnost i nesvjesnost, bitak i nebitak, ivot i smrt njezine suprotnosti. Ona je uvijek lelujava na sljedei nain: sad je vidi, sad je ne vidi - sad je ovdje, sad nije. Naime, upravo to "ima" i "nema" jest ta energija, i mi ne bismo znali to je ta energija da se ona ne mijenja. Jedini nain da oscilira jest da je as ima as nema, pa tako imamo ivot i smrt, i tako stvari stoje iz nae perspektive.

Eto, o tome se radi u zenu. A radi se samo o tome. Naravno, iz toga proizlazi i neto drugo, ali u vjebanju zena, prvo to moramo uiniti jest osjetiti njegovu potpunu oitost.

Ono to slijedi iz toga je pitanje: "Kako osoba koja tako osjea ivi u ovome svijetu? Sto initi s ostalima koji ne vide da je to tako? Sto initi u pogledu naeg postupanja u ovom svijetu?"

Ovo je tei dio zen vjebanja. Na poetku je prodor - koji ukljuuje odreene potekoe - no nakon toga slijedi cijeli proces uenja samilosti, tankoutnosti i vjetine. Kao to je Isus rekao, treba "biti lukav poput zmija i njean poput golubica" - a upravo to oduzima najvie vremena. Tada moete podijeliti vjebanje zena u dvije faze koje odgovaraju dvjema velikim kolama budizma: hinayana faza i mahayana faza. Hinayana faza usmjerena je dostizanju nirvane - dostizanju "ivota u Velikoj Praznini". Ali, mahayana faza tei "vraanju", jer se Bodhisattva vraa iz nirvane zbog suosjeanja sa svim biima koja osjeaju, da bi ak i travi pomogao da postane prosvijetljena. Upravo taj mahayana oblik zena zaokuplja najvie vremena posveenog uenju da bi postali upueni u zen.

Izlaem ovo kao uvod da bih od poetka sve razjasnio, i da bih poeo bez zavaravanja ili zbunjivanja zagonetnim zen priama! Iako su te prie zapravo prilino jasne, Zapadnjaci obino ne shvate lako njihovu bit. Oaravajue naelo koje je u temelju zen pria, sa svim njihovim naizgled bespotrebnim primjedbama, prilino je jednostavno. Sve je to objanjeno u sutri estog Patrijarha, kada Hui-neng kae:

Ako te netko upita o svetim stvarima, uvijek odgovaraj pomou svjetovnih stvari. Ako te pitaju o krajnjoj stvarnosti, odgovaraj rijeima svakodnevnog ivota. Ako te pitaju o svakodnevnom ivotu, odgovaraj pomou krajnje stvarnosti.

8

Evo primjera. Netko kae: "Uitelju, molim te dodaj mi no." I on ga doda, pruajui prvo otricu. "Molim te daj mi drugi kraj", kae. A uitelj odgovori: "to bi napravio s drugim krajem?" To je odgovaranje na svakodnevne situacije pomou metafizikog.

Kada pitanje glasi: "Uitelju, to je temeljno naelo budizma?", odgovor je: "U ovoj lepezi ima dovoljno povjetarca da me hladi." To je odgovaranje na metafiziko rijeima svakodnevnog, a to je manje-vie naelo na kojem poiva zen. Svjetovno i sveto su jedno i isto

. 2. dio

Zen ponovno promiljen

9

ZEN PONOVNO PROMILJEN

Zato prouavati zen? Prvi razlog koji mi pada na pamet jest to to je iznimno zanimljiv. Od djetinjstva me oarava zagonetka postojanja, a injenica da je svemir u kojem ivimo uope tu, uvijek mi se inila jednostavno udesnom, samo me je puko uenje zainteresiralo za sve mogue ogovore koje su ljudi dali na pitanje zato je sve ovo tu.

U tom smislu moj pristup religiji nije toliko moralistiki koliko je znanstven. Fiziar moe imati dobro razvijen i zrazito konkretan eksperimentalan pristup prirodi, no dobar fiziar nije nuno bolji ovjek u smislu moralne superiornosti. Fiziari znaju odreene stvari, i njihovo je znanje mo, ali to ih ne ini automatski boljim ljudima. A mo koju posjeduju moe se iskoristiti u dobre ili loe svrhe.

No, oni uistinu imaju mo, a tu su mo stekli znanjem. Uvijek sam mislio i jo mislim da je zen u mnogome nalik na zapadnu znanost; zen se koristi za lijeenje bolesti, ali samuraji su ga koristili i za odrubljivanje ljudskih glava!

Zen me zanima zbog onog to otkriva o svemiru, o prirodi, i o onome to ovaj svijet ini. Moje je zanimanje bitan dio jednog veeg propitkivanja, koje se svodi na sljedee: ako itate knjievnost velikih religija, stalno nailazite na opise onoga to se obino naziva "duhovno iskustvo". Vidjet ete da u svim tradicijama ovaj modalitet duhovnog iskustva izgleda isto, bilo da se javlja na kranskom Zapadu, islamskom Srednjem istoku, hinduskom svijetu Azije ili u budistikom svijetu. Ono je posve sigurno u svakoj kulturi isto iskustvo, a obiljeeno je transcendencijom individualnosti i osjeajem izjednaenosti s ukupnom energijom svemira.

Ovo me iskustvo uvijek oaravalo, a zanima me njegova psiholoka dinamika: zato se dogaa, to se dogaa i kako to da se u razliitim jezicima opisuje razliitim simbolima. Htio sam vidjeti mogu li proizvesti ovo iskustvo, jer sam esto osjeao da su tradicionalni naini njegova razvijanja moda analogni srednjovjekovnoj medicini. U to bi se doba pripremio napitak koji se sastojao od peenih aba krastaa, konopca za vjeanje, bunike, mandragore, jednog kuhanog crvenog psa i od niza slinih sastojaka, i veliki je napitak gotov! Pretpostavljam da je netko iz stare puke tradicije, iz koje su potekli ovi recepti, dokuio mo napitka i da je on stvarno inio neko dobro. No, moderni bi biokemiar pogledao smjesu i rekao: "Dobro, moda je inila dobro, ali koji je njezin glavni sastojak?"

Na isti nain postavljam ovo pitanje kada ljudi sjede u zen meditaciji, vjebaju jogu ili prakticiraju bhakti nain religioznog bogosluja. to je glavni sastojak? Zapravo, to pitanje postavljam za sve to ljudi ine, ak i kada uzimaju kemikalije s psihodelinim djelovanjem. Bez obzira na to koje metode ljudi odabiru, zanimljivo je pogledati koji je element zajedniki tim metodama. Ako zanemarimo glupost i nostalgiju koje idu uz ljudsku sklonost odreenom kulturnom pristupu, to ostaje?

Na mene kao uenika uvijek je snaan dojam ostavljalo to to se zen veoma pribliio samoj biti. Barem je takav bio moj prvi dojam, djelomice zbog naina na koji je D. T. Suzuki predstavio zen. inilo mi se to "izravnim putem", iznenadnim nainom da prozremo neiju prirodu - upravo sada, u ovom trenutku. Mnogo se govori o toj realizaciji u zen krugovima, a na neki nain vie je rije o govoru nego o praksi. Sjeam se jedne veere s Hasegawom kada ga je netko upitao: "Koliko nam je potrebno da shvatimo zen?" Rekao je: "Mogu vam trebati tri minute; moe vam trebati trideset godina. I," dodao je, "zaista to mislim." Upravo te tri minute mue ljude! Mi na Zapadu elimo brze rezultate, a jedna od potekoa s tim brzim rezultatima je ta to su oni ponekad slabe kvalitete. esto opisujem instant-kavu kao kaznu ljudima koji su u prevelikoj urbi da bi skuhali pravu kavu! O urbi se ima to rei.

10

Dvije su strane ovog problema, a ja ga vidim ovako: uope se ne radi o vremenu. Ljudi koji smatraju da je za to potrebno izdvojiti dosta vremena iz jedne su kole razmiljanja, a ljudi koji to ele na brzinu su iz druge, a i jedni i drugi su u krivu. Transformacija svijesti nije pitanje koliine vremena koje smo uloili, kao da se sve zbraja u vrsti kvantitativnog sustava, a vi bivate nagraeni na temelju koliine truda koji ste uloili. Niti postoji nain da izbjegnete napor samo zato to ste, eto, lijeni, ili zato to kaete: "elim odmah!" Smisao je blie ovome: ako ga pokuate shvatiti brzom metodom jer ste lijeni ili dugoronom metodom jer ste rigorozni, otkrit ete da ga ne moete shvatiti ni u jednom sluaju. Jedino emu vas va napor - ili nedostatak napora - moe nauiti jest da vaa nastojanja ne djeluju. Odgovor je na sredini - a budizam se naziva srednji put - ali to nije vrsta kompromisa. Umjesto toga, "srednji" ovdje stoji za "povrh svih krajnosti".

Ovako stoji u Bibliji: "Onome tko ima bit e dano." Drugim rijeima, moete neto dobiti jedino onda kada otkrijete da vam to ne treba. Moete to dobiti jedino onda kada to ne elite. Zato umjesto toga pitate: "Kako da nauim da ga ne elim, da ne idem u potragu za njim, bilo dugoronom metodom bilo brzom metodom?" No, oito, ako to pitate jo uvijek tragate, pa znai i ne dobivate!

Zen majstor kae: "Ako ima tap, dat u ti jedan. Ako ga nema, oduzet u ti ga." Naravno, ova je ideja jednaka onoj "onome tko ima bit e dano; a od onoga tko nema bit e oduzeto ak i ono to ima". Nalazimo se tako u situaciji gdje se ini da sve nae uobiajeno razmiljanje - svi naini na koje smo naviknuli razmiljati o rjeavanju problema - ne djeluje. Sveukupno miljenje utemeljeno na stjecanju postaje zastarjelo. Moramo, tako rei, doi u potpuno novu dimenziju da bismo pristupili ovom pitanju.

Poznajem jednog mladog zen uenika koji mi je nedavno rekao: "Da me netko pita to je stvarno bitno u zenu, odgovorio bih da je to sanzen!' Sanzen je dijalog izmeu majstora i uenika, kontakt izmeu dvije osobe. Rekao je da je sanzen, prije nego zazen, ili meditacija u sjedeem poloaju, taj koji ini njegovu bit. U posebnim okolnostima toga dijaloga moemo prodrijeti u duevno stanje uma o kojem govorim.

Naime, ovaj dijalog je zrcalo neijem umu, jer uitelj uvijek ueniku odbija pitanje koje je postavio! On u biti uope ne odgovara na pitanja, samo vam ih opet dobacuje, da se sami ponete pitati zato to pitate i zato stvarate problem koji pitanje izraava.

I ubrzo postaje jasno da ovisi o vama. "Tko, ja?" moete pitati. Da, ti! "Pa," moete rei, "ja ne mogu rijeiti ovaj problem. Ne znam kako to uiniti."

Ali, to mislite pod ti?. Tko si zapravo ti? Pokai mi to ti koje ne moe odgovoriti na pitanje. U ovakvoj vrsti naprijed-natrag dijaloga poinjete shvaati. Kroz odnos s drugom osobom otkrivate da ste zapravo vi zbunjeni i da postavljate pogrena pitanja! U stvari, vi pokuavate rijeiti sasvim pogrean problem.

Postoji neto zanimljivo kod gurua - ukljuujui i zen majstore: primjeujete kako ljudi osjeaju da gurui imaju udesne oi, i da gledaju ravno kroz vas. I ljudi misle: "Teko meni, mogu mi prodrijeti do dna due. Mogu proitati moju povijest, moje tajne misli, moja grozna zlodjela, sve. Jednim me pogledom posve upoznaju!"

Takve stvari, meutim, vrlo malo zanimaju prave gurue. Kada vas udno pogledaju, vide tko ste vi stvarno, i kroz vae oi vide sve do boanskog sredita. A tu jedan vidi Buddhu, Brahmu, ili kako god ga vi zvali pravei se da ne razumijete! Nije udo da guru ima udan pogled - on motri nepodudarnost izmeu boanskog stvorenja koje kroz vae oi gleda van i izraza zbunjenosti na vaem licu! Tako e vas onda guru kroz dijalog "varkom" izvui iz ove neodgovornosti - tog pretvaranja da ste netko drugi. A to je, vidite, bitno.

11

Nemojte me, meutim, pogreno shvatiti: ne kaem da morate imati gurua da biste doli tamo, niti da ga morate poi traiti. I to takoer podrazumijeva vraanje u normalnu dimenziju, u stanje unutarnje neodgovornosti. Vano je shvatiti da ste vi ti koji guruima dajete dozvolu da rade ono to rade. Vi ste ti koji kaete: "Budi moj uitelj", a u zenu vam openito jako oteavaju uzimanje uitelja. Hindusi postupaju jednako tako, a imaju razne naine objanjavanja da gurui moraju uzeti na sebe karmu svojih uenika, to je opasno jer postaju odgovorni za svoje uenike. Ali, to je u stvari samo postupak kojim ele natjerati uenike da preuzmu veu odgovornost za svoju odluku u odabiranju gurua. U zenu ovaj se proces znatno oteava u teoriji tako da, ukoliko ete napraviti od sebe budalu projicirajui autoritet na gurua, moete isto tako napraviti veliku budalu od sebe. Tu nema nikakvih kompromisa!

Bit je dakle u sljedeem: sve dok odobravate duhovni autoritet nekome, morate biti svjesni da to radite na vlastitu odgovornost. Vi ste bili ti koji ste tu osobu postavili za svog uitelja. Sada moete rei: "Dobro, mnogo je drugih ljudi napravilo to isto, a ne mogu svi oni imati krivo!" A ti ljudi tvore vrstu zajednice, a to stvara dojam autoriteta.

Moete poeljeti uiti s najboljim zen majstorom, ali tko je najbolji, i kako da to saznate? Ako idete uokolo i pitate ljude, stalno pitate klieje zena. Moete pitati: "Koga smatrate najboljim majstorom?" Vidjet ete da ljudi obino preporuuju vlastitog uitelja, a kada uitelj ima dovoljno ljudi, oni onda stjeu veliki kolektivni autoritet. Moete to prihvatiti i rei: "Uit u zen ovdje." No, vidite li to se tada dogaa? Odluili ste iskoristiti ovu skupinu kao izgovor da stvorite vlastiti autoritet, a niste shvatili da ste vi to napravili!

Vi ste cijelu stvar pokrenuli, a onda je zadatak uitelja da vam ukae na ono to ste napravili. Ali sve to dolazi od vas. Kao to budisti kau: "Sav je ovaj svijet u vaoj glavi."

U Tibetanskoj knjizi mrtvih, u objanjenju toga to se dogaa kada netko naputa svoje tijelo nakon smrti, pie neto poput: "Kada jasno svjetlo praznine doe, slijedi ga vizija sretnih Bodhisattvi; zatim dolazi vizija gnjevnih Bodhisattvi", i tako dalje. A zatim pie: "Shvati, o ti plemenita roda, da je sve ovo samo navala tvog vlastitog uma."

Bilo kako bilo, ovo ne prihvaamo ba lako, jer su nas s najveom moguom panjom uili da smo nita do "male stvari" u ovom svijetu. Morate biti skromni, jer na koncu, niste vi stvorili ovaj svijet, netko drugi ga je stvorio. Stoga pozorno sluajte i nemojte, poneseni duhovnim ponosom, ni na trenutak misliti da ste vi uzrok svemu tome!

I moete isto tako pitati: "Kako sam mogao sve ovo napraviti? Ja zasigurno ne znam kako je sve ovo nastalo!" No, zen pjesma kae:

Ako elite pitati odakle cvijee dolazi, ak ni bog proljea ne zna.

Ne postoji nain da se definira stvaralaka energija svemira. Zamislite da vam je Bog priao i razgovarao s vama, a da ste vi rekli: "Boe, ovo je prilino sloen svemir - zapravo je udesan! Kako si to uspio?" A Bog bi odgovorio: "Ne znam, samo sam ga napravio."

Naravno da Bog ne zna - da je Bog morao promisliti o svakom pojedinom detalju svijet nikada ne bi nastao. Na jednak nain vi diete i ivite: vi ne znate kako to inite, ali ipak to radite!

12

Ipak, drutvene nas konvencije ue da koncepciju "sebe" ograniimo na "ono to radimo voljno i svjesno". Ovo je vrlo ogranieno shvaanje vlastitog "ja". Moete rei: "Ja sam svojim vlastitim ja i svojom inteligencijom stvorio sve ovo." Naravno, zvuat ete tato i znat ete da ste laljivac. Ali, ti je mnogo dublje od toga; ti ukljuuje mnogo vie od vaeg svjesnog uma. Ukupno ti je ono koje nije zapravo odgovorno samo za beskrajno sloenu strukturu vaeg fizikog organizma, nego i za okolinu u kojoj se nalazite. Ti see tako duboko.

Tako je ti u tom smislu, ukupno ti, korijen i temelj svega. Ipak, mi stvaramo predodbu onoga to jesmo prema naelu ljudske drutvenosti koja se mjeri naom sposobnou da se meusobno slaemo u skladu s naim sustavom drutvene konvencije. Kao rezultat toga na kraju tako esto svakog poniavamo, ukljuujui i sami sebe, jer nitko nije savren, i zato to, kao to mi je majka esto govorila: "Nisi jedini!"

Zato onda ne iskuamo drugu tehniku i svakome izreemo pohvalu, a ne pokudu? Vjerojatno bi svatko na taj nain prolazio mnogo bolje nego ako svakoga poniava! Naravno, to god radili, morate jednako postupati prema svima. Ne moete rei: "Dobro, Ivica je gospodin Bog, ali Petar nije!" Posljedica je naih drutvenih konvencija da se svi osjeamo strancima u svijetu. Odsjeeni smo od njega u potpunosti, i to je neto to nam se "dogaa", to podnosimo pasivno, i to primamo pasivno. I nikad ne stignemo do toke na kojoj shvaamo da mi zapravo sve stvaramo! O vama ovisi. Vi stvarate svoje patnje, i vi sebe dovodite u zamku. Zbunjujete se, i zaboravljate da ste to uinili, a onda pitate kako da se izvuete! Jedan stih iz Mumonkana, poznate knjige koana, kae: "Pitati gdje je Buddha, nalik je situaciji kada skrivate opljakano u dep i govorite da ste nevini!"

Potrebna je odreena vrsta smionosti da biste konano priznali i shvatili da ste to vi. Pod "smionou" ne podrazumijevam drskost i bezobraznost. Mislim na onu vrstu osjeaja kao kad po prvi put uzletite avionom, ili kada povuete stolnjak sa stola, a posue ostane na stolu! Ta vrsta smionosti nema nita s ponosom u uobiajenom smislu. Radi se o spremnosti da uskoite, nekako. Ugledate, i uskoite.

No, veini nas nedostaje taj osjeaj. Umjesto toga imamo ono to bih nazvao ambivalentnim smislom odgovornosti. Kaemo: "Samo sam ja ovdje - samo mali ja. Imam odreene odgovornosti, i one su takve i takve, ali to takoer znai da postoji mnogo toga za to sigurno nisam odgovoran." A u naim drutvenim konvencijama igramo se gdje da povuemo crtu koja odreuje za to jesmo - a za to nismo - odgovorni.

Kada je pojedinac u nekoj drutvenoj ili psiholokoj neprilici, a netko je na neki nain bio neodgovoran, pitamo se to je izazvalo problem: "Zato su takvi?" Umjesto da za problem okrive osobu, nai su psiholozi skloni pripisati ga drugim stvarima i drugim ljudima: to je zbog njihove okoline, ili zbog obiteljskog uvjetovanja, ili zbog njihovih roditelja. No, tome nema kraja, jer krivicu moete pripisati samom Adamu i Evi! I odgovornost je izbjegnuta, jer je na samom poetku ograniena.

Smatramo da je svijet ogranien i objanjen svojom prolou. Skloni smo misliti da ono to se dogodilo u prolosti odreuje to e se sljedee dogoditi i ne vidimo da je zapravo obrnuto! Ono to je uvijek izvor svijeta jest sadanjost, prolost nita ne objanjava. Prolost se povlai za sadanjou poput brazde nekog broda, i na kraju nestaje. Sad biste rekli da je oito da je - kada brod plovi oceanom i ostavlja brazdu iza sebe - brod uzrok brazde. Meutim, ako uete u stanje uma koje, poput naeg, vjeruje u kauzalitet, vidite da je brazda uzrok broda! A to zacijelo tjera rep da mae psom!

Poanta je sljedea: u prolosti nikada neete nai tajnu stvaranja svijeta. Nikad i nije bio stvoren u prolosti. Jer uistinu ne postoji nita - a nikad i nije postojalo nita - do sadanjosti! Nikad nee biti nieg drugog, osim sadanjosti.

13

ivot se uvijek dogaa sada, a prolost je vrsta jeke, iznalaenja unutar sadanjosti onoga to je sadanjost prije uinila. Moemo rei: "O, dobro, moemo pogoditi to e sljedee sadanjost uiniti na osnovi onog to je uinila u prolosti." I to je istina: zbog onog to obino radi, moete naslutiti da e tako i nastaviti. No, ipak prolost nije ta koja kontrolira sadanjost vie no to brazda kontrolira brod. Sada iz zapisa prolosti moete prouavati prirodu sadanjosti i predvidjeti to bi ona mogla uiniti. Ali ponekad se iznenadite kad se dogodi neto novo, kao to to svako malo i biva. Stvari uvijek poinju u neposrednom ovdje i sada. Tako je jedna od osnova zen vjebanja, da citiramo papigu iz Huxleyjeva Otoka: "Ovdje i sada, deki!" Budite ovdje. A da biste bili ovdje, ne moete traiti rezultat! Ljudi me stalno pitaju: "Zato radite ovo? Sto elite postii?" No, ta pitanja podrazumijevaju da je moja motivacija razliita od mojeg djelovanja. To znai govoriti u terminima newtonov-skog bilijara - u svome objanjenju mehanike i ponaanja Newton je upotrijebio analogiju s bilijarom. Kugle - osnovni atomi - odbijaju jedni druge; kugla e biti nepomina dok je neto ne udari, a taj e udarac biti njezina motivacija, on e je pokrenuti. Dakle, kada kaemo: "Ljudi se ponaaju tako i tako zbog nesvjesnih mentalnih mehanizama", rije je zapravo o newtonovskoj psihologiji, a ona je zastarjela. Danas nam je potrebna psihologija koja je u toku barem s kvantnom teorijom, a ne ona koja je vezana za mehaniku uzronost.

Meutim, teko nam je to shvatiti, osim ako stvari ne obrnemo, kao u analogiji broda i brazde. Ako potpuno shvatite da je sadanjost ta od koje sve kree, onda je jedino mjesto na kojem moete biti, jedino mjesto u kojem moete ivjeti, ovdje, upravo sada.

No, ljudi odmah kau: "ekaj malo. Sve je to u redu, ali ja elim biti siguran da u u takvim i takvim okolnostima i u takvim i takvim zadanostima biti sposoban izai na kraj s time. Lijepo je ivjeti u sadanjosti dok udobno sjedim u toploj sobi i itam ovo, ili meditiram, ali to uiniti ako se cijeli pakao otrgne s lanca? to ako bude potres, ili ako se razbolim, ako se moji najbolji prijatelji razbole, ili ako se dogodi neka katastrofa? Kako u izai na kraj s tim? Ne moram li se pripremiti da bih se suoio s tim pojavama? Ne bih li se trebao na neki nain psiholoki pripremiti da me nesrea ne svlada kada doe?"

Inae biste pomislili da je to nain na koji trebate postupati - ali on ne funkcionira ba dobro. Mnogo je bolje rei: "Ne brini se danas za sutranje brige." I imati povjerenja u sebe, vjerovati da ete reagirati primjereno kada se katastrofa dogodi. Bez obzira na to to e se dogoditi, vjerojatno ete morati improvizirati, a pomanjkanje mirnoe zapravo je pomanjkanje vjere u sebe. Imate sjajnu pomo mozga, miia, osjetljivosti, inteligencije - imajte vjeru da e oni reagirati na okolnosti kada se pojave.

Zen se bavi time. Prouavanje zena promijenit e nain na koji reagirate na prilike dok se one javljaju. ekajte i vidjet ete kako se odnosite prema okolnostima koje vam se isprijee na putu, jer ono vi koje e se suoiti s njima nee biti samo vaa svjesna inteligencija ili svjesna pozornost. U tom e trenutku to biti cijelo vi, a to je izvan nadzora elje, jer elja je samo dio koji ima odreene ograniene funkcije.

No, ukoliko uistinu znate kako ivjeti iz vaeg sredita, vi ivite sada, i svjesni ste da je sada podrijetlo svega. Ovako je mnogo vjerojatnije da ete se suoiti s nepredvienim nego ako se stalno brinete o tome i stalno mislite na prole primjere i budue mogunosti.

Znam da nekima od vas ovo zvui nepraktino, ili moda revolucionarno, ili ak nemogue, no rije je samo o ivljenju u sadanjosti. To zahtijeva trijeznost: ako sastavite tone planove kako pristupiti budunosti, a vaa se oekivanja iznevjere, lako biste se mogli sasvim razoarati i dezorijentirati. Ali, ako su vai planovi fleksibilni i prilagodljivi, i ako ste ovdje kada se stvari dogode, uvijek ostajete uravnoteeni.

14

Kao u pokretu ili u borilakim vjetinama, neka vam sredite ravnotee bude izmeu stopala, i nemojte ih prekriiti jer onog trena kada to uinite, vie nemate ravnoteu. Ostanite uvijek u sredinjem poloaju, i ostanite uvijek ovdje. Tada nije bitno iz kojeg smjera dolazi napad; nije bitno to god da se dogaa.

Ako oekujete da e se neto dogoditi na odreen nain, postavljate se tako da biste bili pripravni za to. Ako se oekivano dogodi na neki drugi nain, dok vi preusmjerite svoju energiju, ve je kasno. Stoga ostanite u sreditu, i bit ete spremni za pokret u bilo kojem smjeru. To je pravo znaenje vjebanja zazena, ili zena u sjedeem poloaju: sjediti u sreditu. Prvo to morate uiniti kada zaponete meditaciju u sjedeem poloaju jest pronai svoje sredite u kojem e vam biti udobno, tako da se ne naginjete ni naprijed ni natrag. Kada je neije tijelo uravnoteeno na ovaj nain sile gornjih i donjih slojeva, srce i dah, te um i osjeaji, sjedinjuju se u sreditu.

Meutim, sjediti u zazenu da bismo usavrili tehniku za postizanje prosvjetljenja u osnovi je pogrean pristup. Sjedite samo da biste sjedili. I zato ne sjediti? Morate nekad sjesti, pa tako moete i stvarno sjediti, a biti sasvim ovdje. Inae um odluta od onoga o emu se sada radi, i udalji se od sadanjosti. ak i razmiljanje kroz implikacije sadanjosti znai potpuno izbjegavati sadanji trenutak.

Kada meditirate, posve je u redu biti svjestan svega to se nalazi oko vas: stvari na podu, mirisa u zraku, zvukova oko vas. Budite tamo! Ali, kada ujete psa kako laje, a to pokrene cijeli tok misli o psima openito, o vaem psu, ili o neijem drugom psu, tada ste odlutali od toke na kojoj ste bili ovdje. Na kraju ete, naravno, doi do toke na kojoj ete shvatiti da nema naina da odlutate odavde, jer nemate gdje drugdje biti. ak ako mislite o neemu drugome, prolom ili sadanjem, sve se to dogaa sada.

Kroz ovo ete takoer shvatiti kako biti uenjak ili povjesniar, ako to elite, a ipak ivjeti u sadanjosti. Tako je D. T. Suzuki mogao biti uenjak i intelektualac, a da se ipak istodobno uope nije udaljio od duha zena, koji je s one strane intelekta. Moete intelektualizirati na nain zena, jednako kao to moete mesti pod na nain zena, ali bit je, naravno, u usmjerivanju prema sreditu - stvarno biti ovdje. Jer ovo je mjesto podrijeda svijeta, a to je istodobno i odredite svijeta.

Ovo je pravo znaenje dhyane, koja je u sanskrtu vrsta koncentracije ili meditacije, koja konstituira zen. Zen je jednostavno japanski nain izgovaranja dhyane, a to je stanje usredotoenosti koje je ovdje i sada.

Kada vjebate zazen samo sjedite i uivajte u tiini. To nije dunost; to je pravi uitak! Ustanite rano ujutro kada se suneve zrake tek poinju pojavljivati. Nije bitno gdje ste, samo sjedite.

Nemojte imati nikakvih misli, ali nemojte ni kompulzivno pokuati osloboditi ih se. To jednostavno nije vano. Ono pravo je ono to jest - to je ovdje, sada. Napokon, izvolite, i mogli biste to i vidjeti!

Konano, preplavit e vas neobian osjeaj, osjeaj koji je teko opisati rijeima. Upravo sam rekao da je podrijetlo svijeta sada - a tu je i onaj udan osjeaj da sada obuhvaa sve: najdalju prolost, najudaljeniju budunost, golemo prostranstvo svemira, sva stanja iskustva, svu sreu, svu tugu, sve visine, sve dubine. Sve je sada. Nema gdje drugdje biti - nikad nije bilo i nikad nee niti biti!

To je razlog zbog kojeg nikad niste bili roeni i zato ne moete umrijeti. Nikad niste doli, pa neete niti otii. To je vrlo udan osjeaj, tako razliit od onog to obino mislimo. Ulazei u to sada, nalazimo vjeno sada. Nalazimo beskraj u djeliu sekunde.

Kao to kau u jogi, osloboenje lei u razmaku izmeu dviju misli. Izmeu prole misli i budue misli lei sada - ne postoji sadanja misao.

15

Kao to pie u jednom od tekstova zena: "Jedna misao slijedi drugu bez prekida. No, dopustite li tim mislima da se poveu u lanac, vezujete se."

Zapravo, sadanji trenutak nikada se ne dogodi i nikada ne prestaje, to samo nai umovi stvaraju kontinuitet misli koji mi nazivamo vrijeme. U sadanjem je trenutku nirvana.

Kao to veliki zen majstor Dogen objanjava, u izmjeni godinjih doba proljee ne "postaje" ljeto. A kada drvo izgori, ono ne "postaje" pepeo. Postoji stanje drva, a onda postoji stanje pepela. Postoji stanje proljea i postoji stanje ljeta. Proljee ne postaje ljeto; drvo ne postaje pepeo; ivo tijelo ne postaje le. To se dogaa samo u nama, u naim glavama kad povezujemo nae misli. "Jao, ne! Postat u le!" Ali, neete. Nee vas biti kada bude postojao le!

Ako emo Zapadnjake uvesti u osnove zena, moramo preispitati nae shvaanje procesa i opravdanja meditacije. To se ne bi smjelo pretvoriti u natjecateljsku igru nadigravanja ili u maraton da bismo vidjeli tko moe pobijediti i tko moe izdrati. To cijeli problem vraa upravo u domenu vremena.

Vano je istaknuti prisutnost, biti potpuno ovdje i ne osjeati se krivim ako uivate. To moete najlake uiniti u svakoj aktivnosti koja ne zahtijeva mnogo diskurzivne misli. Sve to moete napraviti bez puno razmiljanja, postaje savren oblik meditacije, bilo da je rije o ienju graka, prekopavanju komada zemlje, podizanju ograde ili o pranju sua.

Budizam govori o "etiri dostojanstva ovjeka". Kada malo razmislite, to je iznimna fraza, posebice kada uvidite da su "etiri dostojanstva" jednostavno hodanje, stajanje, sjedenje i leanje. Zazen je jednostavno "sjedei zen". Postoji i "leei zen", a to je spavajui zen - kada spavate, spavate. Postoji "stojei zen", i "hodajui zen". Hodanje je odlina metoda meditacije. Jednostavno tumarajte, ali ponaajte se kako treba! Budite ovdje.

Ljudi imaju potekoa s ovim jednostavnim oblicima meditacije. Raaju se svakakve misli i osjeaji: "Zar je to samo ovo? Je li ovo sve to postoji? ini se da se nita ne dogaa. Sto se dogaa? Osjeam se pomalo frustrirano, i ne osjeam se osobito prosvijetljeno. U ovome jednostavno nema nieg posebnog. Moram li ovo initi due vrijeme da bi se neto dogodilo?"

Ali, nita se posebno i ne treba dogoditi. To je samo ovo. To je ovo, upravo ovdje.

Moda e vam to biti teko prihvatiti jer jo osjeate nedostatak odlunosti da biste uvidjeli da ste vi sve to. Vi niste promatra koji slui kao dokaz da je sadanji trenutak neto to se dogaa vama. Sadanjost koju doivljavate sva je od vas. Nije rije o "vama" ovdje dok gledate u "pod" tamo. Pod jednakim dijelom ini vas kao i organizam koji ga promatra. Kad perete pod, to je kao kad perete svoja stopala. Sve je to jedan svijet - a vi ste odgovorni za njega. Stoga uivajte! Dobro se provedite!

16

3. dio

Prostor

PROSTOR

Zen predstavlja pojednostavnjen nain ivota. Stil i nain na koji je hram zena opremljen potpuno je proien. Sobe hrama veinom su prazne. One su samo prostori - ali divni prostori.

Prostor je najvrednija stvar u Japanu i prema njemu se odnose s dubokim potovanjem. Ovdje u Sjedinjenim Dravama, gdje imamo toliko prostora, mi ga ne cijenimo. Smatramo da je prostor isto to i "nita", neto to jednostavno ne postoji. Prostor vidimo kao "prazninu", ali u pretrpanijoj situaciji, ljudi stvarno primjeuju prostor.

Zanimljivo je da je i Kina zemlja u kojoj ima mnogo prostora, a ipak mislim da su Kinezi bili ti koji su prije svih, preko umjetnosti, uili ljude da potuju prostor. Danas ivimo u "dobu prostora" i, zaudo, iako je naa kultura pionir svemirske navigacije i istraivanja svemira, mi zapravo ne uviamo vrijednost prostora. Jedan od velikih doprinosa zena zapadnom svijetu jest shvaanje prostora.

U Japanu su breuljci najpoeljnija mjesta za boravak. Oni su puni parkova i potoka, a zanimljivo je da se na najboljoj zemlji i na najdivnijim mjestima nalaze zen hramovi. Ti su hramovi oduzeti odmetnicima, koji su nekako dopustili zen redovnicima da uu. Ti su redovnici zapravo prevarili razbojnike i okupirali prostor.

U Kamakura razdoblju, zen je znatno utjecao na kastu samuraja ratnika. Bilo je to doba kada su Japan razdirali unutarnji sukobi, a neprekidan je rat voen medu raznim feudalcima, koji su se borili za zadobivanje carske moi. Odluili su kao vojnici prouavati zen da bi se nauili neustraivosti - i tu su zen redovnici nadmudrili samuraje. Samuraji su se hvalili svojim muevnim i ratnikim odlikama, no nisu mogli prestraiti zen redovnike, jer njih smrt jednostavno nije zabrinjavala - uope ih nije zaustavljala!

Klasian primjer zen prie o njihovoj neustraivosti jest pria mladia koji se prijavio kao uenik kod jednog majstora maevanja. Majstor ga je pogledao i upitao: "S kim si prije uio?"

On je odgovorio: "Nikad prije nisam uio maevati."

Majstor ga je sumnjiavo pogledao i rekao: "No, hajde, nemoj sad, uio si s nekim."

"Ne, gospodine, nikada nisam uio", odgovorio je.

"Dakle", ree majstor "ja sam iskusan uitelj i jedan mi pogled govori da li je netko uio maevanje ili nije. I znam da ti jesi!

No, mladi je odmahnuo glavom i ostao uporan: "Gospodine, uvjeravam Vas, nikad nisam ni sa kime uio maevanje.

17

"Pa", rekao je majstor, "sigurno ima neto posebno u tebi - to misli to bi to moglo biti?"

"Pa", odgovorio je mladi, "kad sam bio djeak, strano me zabrinjavalo umiranje. Mnogo sam razmiljao o smrti. I tada sam shvatio da u smrti nema niega ega bismo se trebali bojati."

"O, to objanjava sve", zakljuio je majstor.

Jedan od rezultata poetnog vjebanja zena - poetak zena - jest prevladati strah od smrti. Ranije sam vam opisao hinayana fazu uenja zena, gdje duboko uranjate u meditaciju i tako rei povlaite svoju svijest sve do njenog izvora.

Ovo je poetna faza, a kako se uputate u nju, sve vie prodirete u dimenziju svojeg bia dublju od individualnosti. I shvaate da tu pripadate, jer to je mjesto na kojem zaista postojite. Ono to osjeate kao svoju individualnost zapravo je neto vremensko, prolazno, poput lia bjelogorice. Kada doe jesen, ono se posui i otpadne.

Japanci u svojoj poeziji i estetici uvijek usporeuju smrt s jeseni i zimom. Smatraju da je ljudski ivot u skladu s godinjim dobima. Ova se tema protee kroz japansku poeziju, a na starije se ljude gleda kao na one koji su u "zimi" ili u "jeseni" ivota. Jednako kao to u Japanu javor u jesen postaje predivan, tako se i starost, kao ivotno doba cijeni i potuje. U Japanu stariji ljudi izgledaju mnogo bolje od Zapadnjaka jer se oni ne bore, nego surauju s godinama. Biti star asna je stvar.

I za ene i za mukarce godine znae potovanje i autoritet. Taj osjeaj usklaenosti ljudskog ivota i prirodnih ciklusa ini starenje i smrt manje problematinima za ljude koji prihvaaju takvu psihologiju. Oni starost vide kao pravilan ritam vremena, a ne kao izopaenje ljudskog bia, isto kao to ni jesen ni zimu ne vide kao izopaenje vremena.

Pretpostavljam kako emo moda teko shvatiti ovu analogiju, jer mi o godinjim dobima jednostavno ne razmiljamo na isti nain. Mnogi od nas ive u svijetu bez godinjih doba.

Ve sam spomenuo ideju koju je Dogen, veliki majstor zena, iznio u svojoj knjizi Shobogenzo - tu mu je ideju zapravo dao jedan kineski uenik Kumarajive, koji je ivio oko 400. godine. Dogen je opazio da su, suprotno onome to nam se ini, dogaaji u vremenu vjeni i da svaki dogaaj "ostaje" na svome mjestu. Drvo koje gori ne postaje pepeo.

Prvo postoji drvo, a zatim postoji pepeo. Proljee ne postaje ljeto. Postoji proljee, a zatim postoji ljeto; a zatim jesen, a zatim zima.

I, bez obzira na to koliko nam je to udno, sunce se pri svojoj rotaciji ne pokree, a rijeke ne teku. Nama to zvui paradoksalno. To je poput Heraklitove izreke: "Nikad ne stupamo dva puta u istu rijeku."

Velika je slinost izmeu Heraklitova razmiljanja i taoistike filozofije; i u jednom i u drugom postoji pojam yina i yanga. Heraklit je najizvorniji mislilac u zapadnjakoj misli. (Phillip Wheelwright objavio je sjajan prijevod preostalih fragmenata Heraklitove filozofije na engleski jezik.) Bili bismo u mnogo povoljnijem poloaju da je Zapad utemeljen na Heraklitu, a ne na Aristotelu, jer je Heraklit bio najdomiljatiji i njegova je misao mnogo blia istonjakoj misli.

18

Japanci smatraju da je smrt posve prirodan dogaaj; ona je, takorei, samo padanje lia, a ipak je korijen uvijek tu. Mnogima je to teko prihvatiti; ini se da korijen uope ne prodire u nae svakodnevne ivote. "Osjeam da sam samo 'na vrhu - kako da se 'spustim'?" No, naravno, vrh je vrh i ne moe se spustiti i biti dno!

Isto to pitanje ljudi postavljaju kada kau: "Kako da se rijeim svoje egocentrinosti?" Pa, oito se ne moete rijeiti egocentrinosti egocentrinou - kao to kae majstor Bankei: "Ne moete krv isprati krvlju!" A pokuati shvatiti svoju prirodu Buddhe pomou egocentrinog nastojanja, jednako je pokuaju da isperete svoj ego svojim egom, a krv krvlju.

U svom je uenju Bankei istaknuo nain na koji taj korijen imate u sebi. Objasnio je: "Kada ujete zvonjavu zvona, ne morate razmiljati o tome - odmah znate da je to zvono. Kada ujete graktanje vrane, ne napreete se niti koristite domiljatost svoje svjesne volje da biste znali da je to vrana - va um ini to za vas."

Jednom ga je zgodom neprestanim upadicama ometao neki nichirenski sveenik - ti nichirejci mogu biti strani fanatici. Taj je sveenik stajao uz svjetinu i sluao to Bankei govori, a zatim je poviknuo: "Ne razumijem ni jednu tvoju rije!

A Bankei je odvratio: "Pridi blie i objasnit u ti."

Sveenik je tada uetao meu gomilu, a Bankei je rekao: "Hajde, prii blie."

I on je priao. "Pridi jo blie!" I on je priao. "Molim te, jo blie", sve dok nije bio posve blizu majstora. A Bankei ree: "Koliko me dobro razumije!"

Bankei je istaknuo da u sebi imamo ono to on naziva "neroenim umom". To je razina uma koja ne nastaje, koja nije potekla od individualnosti. Svi mi imamo taj izvorni talent. Kada netko kae "dobro jutro", mi kaemo "dobro jutro", i ne "razmiljamo" da bismo to uinili - to je neroeni um. To je neroeni um zbog kojega su vae oi plave ili smee; to je neroeni um uz pomo kojeg vidite i diete.

Disanje je vano u meditaciji jer je to naa sposobnost koja je istodobno i hotimina i nehotina. Moete osjeati kako diete, a isto tako moete osjeati da ono (disanje) die vas. Tako je to, na neki nain, most izmeu hotiminog i nehotinog svijeta - mjesto gdje su ta dva svijeta jedno.

Ako se usredotoimo na vlastito disanje i shvatimo ovu koncepciju moemo stei dojam da na nesvjestan ivot uope nije nesvjestan, u smislu da mu nedostaje svjesnosti; upravo suprotno, on je korijen svijesti, izvor iz koje svijest dolazi. Kao to se lie svake godine javlja na stablu, tako i svijest neprekidno dolazi i odlazi iz nesvjesne osnove ili onoga to bismo mogli nazvati nad-svjesnom osnovom.

Da biste to prihvatili, ne morate doslovno vjerovati u reinkarnaciju - u ideju da posjedujete individualno, trajno sredite ili duu koja se neprestano i neprestano raa. Osobe koje prakticiraju zen nemaju jedinstveno miljenje o reinkarnaciji. Upoznao sam majstore koji vjeruju u reinkarnaciju, ali i one koji uope ne vjeruju u nju.

Kada govore o neprestanom izlasku individualnosti i svjesnosti iz osnove, oni zapravo misle na ono to svi mi moemo vidjeti: vidimo ljude u svim fazama ivota koje dolaze i odlaze. Ne vidimo nikakav kontinuitet meu njima.

No, to je samo zato to ne vidimo prostor. Razmak medu ljudima - prostor izmeu ivota - taj je koji tvori vezu meu njima. Ovo je iznimno vano - filozofija prostora - i tome emo se kasnije malo vie posvetiti, no ovdje se

19

radi o tome da su zen redovnici kroz shvaanje toga stekli tako jake ivce. Mogli su gledati samuraja u oi i rei: "U redu, odrubi mi glavu! to to dokazuje?"

Samuraje je to zapanjivalo, a te su redovnike smatrali vrstom arobnjaka. Traili su da ih redovnici podue, jer su mislili da ih neprijatelj nikada nee moi poraziti ako steknu takvu neustraivost.

Zen je poput potoka koji izlazi iz planine. Ne izvire da bi utaio e putnika, no ako se putnici ele posluiti njime, to je u redu. Vi sami morate odluiti to ete s vodom; posao potoka je samo da tee. Zen majstori pouavat e svakoga tko je uporan u tom nastojanju, tko god on bio. Samuraji su postali zahvalni uenici redovnika zena i dali su im najbolju zemlju u gradu!

Na toj su zemlji izgradili silne zgrade, s tekim krovovima u stilu kineske dinastije Tang, a koje su ispod toga skrivale elegantnu otrcanost. One su poput lampiona - pod krovom su prazni podovi pokriveni slamnatim prostirkama; tu su I pomini zasloni, i tu i tamo koji jastuk za sjedenje, i nita vie. Unutra imate osjeaj "ivotnog" prostora.

Razmotrimo to na trenutak. Ve sam rekao da na Zapadu zanemarujemo prostor. Znamo da je prostor na naem planetu prepun zraka, i znamo da je on "neto". Zrak zauzima prostor i vrlo nam je vaan, zapravo, neophodan za ivot, no mi mislimo da zrak jednostavno ispunjava "prazninu". Kada astronomi zapodjenu razgovor o zakrivljenom prostoru ili o osobinama prostora, prosjena osoba smatra to uvredom svojem zdravom razumu. "Kako prostor moe biti zakrivljen? Kako moe imati bilo kakva svojstva? On ne postoji. On je nita!"

No, ispraznost takvog razmiljanja postaje oita onog trenutka kada shvatite da su vrstoa, materijalnost ili gustoa nezamislive bez prostora. Prostor je razmak izmeu krutih tijela, a time je, na neki nain, i odnos izmeu njih. Da bismo to shvatili, razmotrimo na trenutak jednu potpuno drugaiju vrstu prostora: "glazbeni" prostor - razmak izmeu nota u melodiji. Kada svirate niz nota u melodiji, nema stanke, nema tiine izmeu dviju nota; one neposredno slijede jedna drugu. No, upravo zbog tog razmaka - neeg to nije reeno, to nije zabiljeeno zvukom - ujete melodiju. Ako ne ujete razmak, ne ujete ni melodiju. Prostor izmeu nota, stopa, razmak, bitan je dio u melodiji. Na potpuno jednak nain prostor je taj - bilo da se radi o unutarnjem prostoru ili o meuzvjezdanom prostoru - koji ide ruku pod ruku s postojanjem bilo kojih krutih tijela ili zvijezda. Prostor nije puko "nita", on je drugi pol neega.

Pogledajmo to s drugog stajalita. Prostor smo razmotrili astronomski i glazbeno; razmotrimo ga na trenutak estetiki. Kada u motelskoj sobi, na primjer, ugledate tipino "zapadnjaku" sliku cvijeta - hoteli i moteli iz ne znam kojeg razloga vole slike cvijea ili ptica iznad kreveta - vidite hrpu cvijea postavljenu tono na sredinu papira. To nam govori da osoba koja je napravila sliku nema nikakvu predodbu o prostoru, jer prostor na toj slici slui kao puka pozadina, i ne predstavlja nita vie. Nema ba nikakvu ulogu; prostor nije dio slike.

Meutim, kada kineski slikari koriste prostor, uoavate da oni pri slikanju jedne vlati trave ili granice bambusa ili stabla bora, nikada ne postavljaju te predmete na sredinu papira. Istaknuti su na jednoj strani tako da je prikazani predmet, da tako kaemo, "uravnoteen" prostorom, a prostor je bitan dio slike. Postavljajui granicu bambusa na jednu stranu, odmah uoavate dio slike koji nije bio predstavljen kao neto - kao magla ili ak voda. Slikar ne mora nita raditi s tim prostorom - na neki nain sve je u slici. Bambus nije samo postavljen nasuprot pozadini - sve do samog ruba papira ukljueno je u sliku na ovaj nain. Umjetnik vidi polarnost prostora i krutih tijela i koristi tu polarnost u slikanju dovodei ih u ravnoteu.

20

No, vi ne osjeate tu ravnoteu ako je zbijeno podruje - oslikani predmet, to god on bio - postavljeno tono u sredinu prostora. Vi umjesto toga ukidate vanost prostora; nema mu "mjesta" na slici. Kada mislimo o nekom krutom predmetu koji jednostavno stoji nasred platna, zanemarujemo prostor.

Sjajno sam se provodio kada sam posjeivao studentske zajednice i provodio pokuse iz gestalt psihologije, koji ilustriraju lik i pozadinu. Prema gestalt teoriji percepcije, skloni smo primjeivati lik, a zanemariti pozadinu. Skloni smo opaziti predmete u pokretu dok zanemarujemo ono to je razmjerno nepomino. Prije emo uoiti podruja koja su vrsto ograena nego ona koja su rasprena.

Nacrtam krug na ploi i upitam grupu, "to sam nacrtao?" Oni uvijek kau: "Krug, loptu, prsten", ili neto slino. A ja onda kaem: "Zato nitko nije rekao da sam nacrtao zid s rupom?" To pokazuje da smo skloni zanemariti pozadinu i pozornost usmjeriti na lik.

Zapadnjaki umjetnici gotovo neizbjeno oslikavaju cijelu pozadinu jer ne shvaaju da je "prazan" prostor vaan.

Arhitekti, meutim, govore o "svojstvima" nekog prostora jer znaju da je ono to oni rade zapravo stvaranje ivotnih prostora za ljude. Oni ograuju prostor, pa je na taj nain prostor za arhitekte odreena realnost. No, za obinog ovjeka prostor jednostavno ne postoji! Mi ga nismo svjesni.

Vrlo je zanimljivo da u pokusima meditacije moete iskusiti razne vrste prostora: optiki prostor, zvuni prostor i osjetilni prostor. Zatvarajui oi, na tren moete shvatiti kakvu bi predodbu prostora imao slijepac. Svaki osjet ima specifino shvaanje prostora.

Postojalo je razdoblje u naoj povijesti u kojem vidimo, itajui izmeu redova drevne knjievnosti - sve do Dantea - da su oni "prostor" i "um" smatrali istima. A ako malo razmislite o tome, vidjet ete da je to prilino oito. Uzmite za primjer "svijest" - ono to budisti nazivaju vijnana - koja znai vidjeti. Osnova vida jest vrsta ekrana, i kao to imate platno na koje projicirate dijapozitiv ili neki film, tako postoji i vrsta pozadine ili podruje na kojem se mora nalaziti sve to vidimo. Rije je o onome to nazivamo "vidnim poljem", koje je ovalnog oblika i nejasnih rubova. Vi "vidite" ovalno podruje, to vidno polje. Mora postojati to otvoreno polje da bi uope postojao bilo kakav vid, pa, iako ga zanemarujemo, to je polje pozadina.

Neko davno sjedili su Englez i Indijac zajedno u vrtu i hindus je pokuao Englezu objasniti osnove indijske filozofije. Tako je rekao: "Gledaj, na kraju vrta je ivica - nasuprot emu vidi ivicu?"

Englez odgovori: "Nasuprot brda."

"A nasuprot emu vidi brda?"

On odgovori: "Nasuprot neba."

"A nasuprot emu vidi nebo?" A Englez nije znao to bi rekao.

Hindus je zakljuio: "Vidi ga nasuprot svijesti."

Na isti nain prostor, zbog toga to on sam "jest" - zbog materijalne vibracije - jest onaj prostor za koji smatramo da postoji izmeu tijela. To je pozadina - polje - koju veliine moraju imati da bi djelovale. Na jednak je nain taj prostor nevidljiv, svijest nije poznata jer nije predmet naeg znanja. Ta dimenzija vaeg bia je poput prostora. Ta se osnova u budistikom uenju naziva amala vijnana, a znai "bez mrlje". Ne moete ostaviti trag na prostoru!

21

Buddha je rekao: "Put prosvijetljenoga ne ostavlja trag - on je poput puta ptica na nebu."

Budisti opisuju krajnju realnost svijeta kao shunyata, to se esto prevodi kao "praznina" ili "nitavilo", ili ak kao "plenum nitavilo", u znaenju nitavila, ali onog koje je puno mogunosti. Osnovno uenje budistike mahayana filozofije izneseno je u Sutri srca:

Oblik je praznina; praznina je oblik.

Da bi izrazili ovu ideju na kineskom, oni koriste znak za shunyata ili prazninu koji takoer znai "nebo" i "prostor". Prostor se dovodi u suprotnost s rijeju za oblik, formu (koja takoer znai "fiziki oblik" i "boja"), a znak izmeu njih neto je poput "upravo jest" - prostor upravo jest, ili je potpuno jednak obliku. A kada se znakovi obrnu onda dobivamo da je oblik upravo praznina.

Kineska rije za "jest", meutim, nije ba ista kao englesko ili europsko "jest" (est na latinskom), prije bi bila neto kao "neodvojivo je od", ili "uvijek ide uz". Ta su dva znaenja meuovisna. Ne moete imati prostor bez oblika, ne moete imati oblik bez prostora. Oni su u meusobnom odnosu, a na taj nain oni jesu onaj drugi, jer je u osnovi svakog neodvojivog odnosa zajedniki temelj.

Shvatiti da oblik otkriva nitavilo i vidjeti da nitavilo otkriva oblik, tajna je za svladavanje smrti. Ovo ide toliko daleko da, kada pojedinac nije svjestan prostora, on nije svjestan vlastite vjenosti - to je isto!

Ljudi katkad pretpostavljaju da oblici moraju nestati da bismo bili svjesni dimenzije vjenog. To je raireno meu Indijcima, koji vjeruju da u nirvikalpa samadhi, koja predstavlja najvie stanje svijesti (samadhi znai stanje meditacije, koncentracije, zadubljenost u krajnju realnost izvan rijei; nirvikalpa znai bez koncepcije, bez pojma) nema "sadraja". Oni tvrde da je u stanju nirvikalpe um potpuno lien bilo kojeg oblika ili pokreta.

To zvui kao potpuna "bjelina". A u zenu se za osobu iji je um u takvom stanju kae da je "kameni" Buddha, ba poput Buddhe nainjenog od kamena, koji sjedi uz oltar: ne postoji svijest. To nema smisla, pa tako u zenu sve to tumae na jedan zaista bitno drugaiji nain. Posjedovati nirvikalpa samadhi, krajnje stanje svijesti, ne znai posjedovati svijest u kojoj nema oblika, rije je jednostavno o ponovnom uvianju realnosti prostora. Radi se o tome da vidimo kako se oblici u prostoru javljaju i nestaju, kao to se i lie javlja i nestaje sa stabala, kao to se zvijezde javljaju i nestaju s neba.

Nebo je na neki nain majka zvijezda, a nijedna ena, naravno nije majka dok ne rodi dijete. Prema tome, prostor ne nastaje kao matrica svijeta sve dok nema neeg to treba njegovati. Iz tog razloga Kinezi koriste naziv "zajedno nastati" da bi upozorili na odnos meu svim suprotnostima: oni dolaze na svijet, zajedno nastaju.

Prostor i oblik nastaju zajedno - jednako kao i bitak i nebitak. Tada moete vidjeti to to znai u praksi: kada niste svjesni prostora, niste svjesni ni punoe svoje prirode.

S porastom broja stanovnika i sve veom pretrpanou prostor e dobiti na cijeni, i mi emo ga zbog toga postati svjesniji. Moda je to razlog da se vrste umnoavaju: kako se poveava mnogost, tako se poveava i svijest o jednosti.

U zenu, na pitanje "to je krajnja realnost?", uitelj odgovara: "Kilogram i pol lana."

On bira neto vrlo osobito, izrazito konkretno i "svakodnevno" - neto prilino svjetovno - da bi odgovorio na to metafiziko pitanje. Zato? Zato to prostor ne brie ono pojedinano, nego upravo taj osobit, uobiajen svakodnevni dogaaj proklamira i reklamira temeljno jedinstvo svijeta.

22

Mnotvo reklamira pojedinano - ono kruto implicira i uistinu iskazuje i naglaava injenicu da prostor postoji. Da nema materijalnih stvari, ne bi bilo ni prostora. Pokuate li zamisliti prostor bez tih opipljivih predmeta, morate se rijeiti sebe koji to promatrate jer ste vi takva kruta tvar usred prostora! Prostor, prostor, prostor zauvijek - ni sa im u njemu - potpuno je besmislen, nezamisliv pojam. Morate imati prostor i krutu tvar - oni uvijek idu zajedno.

To objanjava neke od mnogih naina na koje se u zen ivotu shvaa prostor. Razmotrimo neto drugo, prilino razliito: njihov pojam siromatva. Siromatvo sveenika, na primjer, nije ono siromatvo kakvo mi zamiljamo u zapadnjakoj tradiciji. Nije rije o siromatvu kao o vrsti ugnjetavanja, gdje su siromani zakinuti i osjeaju da ih je siromatvo ogolilo. U zenu je siromatvo dobrovoljno i ne smatra se toliko stvarnim siromatvom koliko jednostavnou, slobodom, proienjem.

Oni na to gledaju kao na istou. "isti" um - "neokaljani" um - ne znai da ste namjeteno kreposni, u bilo kojem smislu, jer oni uope o istoi ne razmiljaju na taj nain. Ne znai da nemate nikakav tek - da ne osjeate glad, da se nikad ne osjeate seksualno, ili bilo to takvo! U zenu istoa podrazumijeva "jasnou". "isto" oko je jasno oko - bez praine u njemu, ba kao to je isto zrcalo, zrcalo bez praine. No, stvarni prototip istoe u budistikoj knjievnosti nije toliko zrcalo koliko sam prostor. To je istoa, jasnoa, transparentnost; to je takoer sloboda. istoa i siromatvo jednostavno znae odsutnost boli.

Ono to posebno upada u oi kad je rije o zen ljudima jest proien um. Kada ste u dodiru sa zen majstorima, imate udan osjeaj da su oni, dok god ste s njima i dok god im se obraate, potpuno s vama. Nemaju nita drugo za initi, do priati s vama. Oni su samo "upravo tamo".

Voljni su malo "avrljati". Nisu poput onih strano ozbiljnih duhovnjaka koji nemaju vremena za razgovor i koji ne mogu dopustiti da im dan proe tek tako! No, oni ne trate vrijeme. Ne gube ivce i nisu rastreseni. Kad je neto zavreno, onda je zavreno; i odmah se bacaju na nov problem.

To se moe vidjeti u nainu na koji hodaju. Imaju karakteristian hod, koji se prilino razlikuje od hoda ostalih Japanaca. Jednim dijelom to moe biti zbog odjee, jer zen sveenici nose iroke suknje preko svoje odjee; hodaju dugim koracima, u karakteristinom ritmu. Sveenik zena koji hoda niz ulicu jako nalikuje maki koja prelazi cestu. Kada vidite maku dok prelazi cestu, imate osjeaj da ona uvijek tono zna kamo ide. I make i sveenici zena kreu se na nain koji izraava osjeaj slobode.

Jednom sam prigodom odsjeo u gostionici na rubu Nanzengija u sjevernom dijelu Kyota. Kao i obino, rano sam ustao i sjeo na balkon. U daljini sam zauo: "Hoa! Hoa! Hoa!" Zvuk se pribliavao; zatim sam ugledao te sveenike - na glavi su nosili velike eire u obliku gljive, a ispred sebe su ispruili svoje prosjake zdjele. Hoa znai "dharma".

Spustili su se niz ulicu njiui se u ritmu: bum-bum-bum-bum-bum! Pomislio sam da bih trebao staviti neto u te njihove zdjele i odjurio sam dolje. Dok sam stigao tamo, njih vie nije bilo.

Te smo noi veerali u samostanu, a ja sam sveeniku koji nas je zabavljao ispriao o toj zgodi: "Znate, ne mislim da vai sveenici ozbiljno prose! Rano ujutro dolaze mala kola s namirnicama i ostaju tamo dovoljno dugo da domaice iziu i kupe povre. Nou dolazi ovjek koji na malim kolima prodaje juhu s rezancima, i on ostaje dovoljno dugo da ljudi stignu izai. Ali, vai sveenici ne ostaju dovoljno dugo da im itko stigne ita dati! Mislim da oni uope ne prose; oni su jednostavno debeli i bogati, a njihovo je prosjaenje gesta!"

23

Idueg sam jutra rano siao i stao pred kuu. Naili su sveenici, ali uope nisu prosili. Nosili su svoje velike eire u obliku gljive u ruci, ispred sebe, okrenute vrhom prema van - onako kako ih dre kada samo hodaju i kada ne prose. Bila su, mislim, trojica i hodali su u jednoredu, indijanskim stilom, a voa me pogledao i naklonio se nekako zloesto se cerei! Vjerojatno im je sveenik prenio moje rijei, a njihov je odgovor bio bez rijei - i komian.

Tako je zanimljiv taj njihov "slobodan" hod. Imate osjeaj da, kao to je D. T Suzuki rekao, "zen sveenik predstavlja koncentraciju energije koja je odmah upotrebljiva za bilo to". Jedan zen majstor to usporeuje s vodom u zdjeli. Ako probuite rupu u zdjeli, voda odmah iscuri. Ne zastane da bi razmislila o tom.

Kada pljesnete rukama, zvuk je pljeskanje ruku. On odmah nastaje. Ne zastane da razmisli. Kada maem udarite o kamen, iskre odmah lete!

Takoer, kao to jasno vidite u hodu onih koji prakticiraju zen, uvijek postoji raspoloivost, spremnost za djelovanje. Oni zato ive ivot koji je prazan i prostran - u smislu da "nije blokiran". Rijeiti se zapreka znai napraviti prostora u svojem ivotu, istog prostora o kojem smo svo vrijeme govorili.

Budistiko uenje srca i konani osjeaj o svemiru na kraju puta, kada se stvarno prihvatite toga, na japanskom se zove ji-ji-rnuge. Ili cher cher mu-gai na kineskom. Izmeu svih stvari i zbivanja u svemiru - muge - ne postoji zapreka. Drugim rijeima, svaka stvar, svaki dogaaj u svemiru koji se neprestano zbiva preutno podrazumijeva sve druge. A veza meu njima jest:

prostor.

Koji nije zapreka.

Ako vidite da je prostor djelotvorna realnost, onda moete razumjeti vezu izmeu ivota i smrti, jer vam nisu potrebni nikakvi drugi podaci osim onih koje ve imate. Kada promatramo vrapce, ovogodinji nam se ine isti kao i oni od prole godine, a to je zato to ne pridajemo dovoljno pozornosti jedinstvenoj individualnosti svakog pojedinog vrapca.

Ovo je pomalo nalik na priu o ribaru koji je koristio crve kao mamac. Netko mu je priao dok je lovio, i rekao: "To je strano okrutno. Kako moete stavljati te jadne male crve na udicu?" A on je odgovorio: "Ah, navikli su oni na to."

Na vlastite ivote gledamo iz perspektive u kojoj smo silno zaokupljeni jedinstvenou svakog ivota. Netko bi drugi na jednoj drugoj razini uzdizanja mogao drati ljudske ivote za jedan golemi kontinuitet dolazaka i odlazaka, i s tog bi stajalita imao jednako pravo kao i mi - jer ipak, sva ljudska bia samo su drugaiji nain ponavljanja istog dogaaja. Bez obzira na to zovete li nekog Jana ili Janica, Ivan ili Petar, uvijek je rije o istoj osobi, koja se ponavlja s malim varijacijama - malih varijacija uvijek mora biti jer ne postoje dvije stvari koje su potpuno jednake. Kao to je reeno na jeziku budistikih tekstova, paliju: "Nijedna inkarnacija nije ista, a opet nije ni drugaija."

Razmislite to se dogaa kada umrete. Kako e to izgledati kada poete na poinak i vie se ne probudite? Ne moete zamisliti kako bi to izgledalo jer nemate to s ime usporediti. Nije to isto kao kad vas zauvijek zatvore u tami ili ive zakopaju. To je kao sve ega se sjeate prije nego ste se rodili - napokon, to se jednom dogodilo, uvijek se moe ponovno dogoditi.

24

Jako dobro znate da nakon vae smrti, nakon smrti svih onih koje ste ikada poznavali, svi mogui potomci - ljudski, ivotinjski, biljni - bit e roeni. I svaki e od njih misliti da je "ja" kao to i vi to mislite, i svatko e za sebe drati da je sredite svemira, ba poput vas. A u tom je smislu svatko od njih vi, jer ta se situacija moe iskusiti samo jednom.

Vi ete umrijeti, a onda e netko drugi biti roen, no osjeat e se ba kao i vi sada. Drugim rijeima, bit e "ja" - a postoji samo jedno "ja", iako je beskrajno raznoliko. Stoga se ne morate brinuti: neete sjediti i ekati vjenost u mranoj sobi.

Da bih to malo drugaije objasnio, dopustite mi da iznesem dvije tvrdnje. Kad umrem, ponovno u se roditi kao neko drugo dijete, ali neu se sjeati svog prolog ivota. To je tvrdnja broj jedan. Druga tvrdnja jednostavno glasi da e se nakon moje smrti roditi neko drugo dijete. Tvrdim da ove dvije propozicije uistinu predstavljaju isto, jer ako ne postoji sjeanje na proli ivot, onda to dijete stvarno jest netko drugi. No, s vremenom skupite toliko iskustava i uspomena da oni postanu poredani poput zagonetnih pria na polici koje ste ve proitali i dolo je vrijeme da ih se rijeite.

elite iznenaenje, neku novu situaciju. Ne elite znati ishod. Jedno od pravila igre aha jest da ako zaista znate ishod partije, prekidate je i zapoinjete novu, iji se zavretak ne zna. To je takoer dio prirode, pa tako moramo biti sposobni i zaboravljati i pamtiti, isto kao to moramo biti u mogunosti zadravati hranu - uz pomo eluca i sl. - ali je moramo i izbacivati. Moramo imati otvor na obje strane, a isto je s pamenjem.

Sposobnost da potpuno izgubite sebe - sve za to ste se drali, sve to ste izgradili, sva vaa postignua i va ponos - omoguuje svijetu da pone iznova, i da se opet vidi, vaim oima.

4. dio

Zen um

25

ZEN UM

Ako kaemo da je zen vrsta razumijevanja svijeta ili vrsta svjesnosti o svijetu, moramo se zapitati kakva je to vrsta svjesnosti? esto se kae da je zen s one strane intelekta i s one strane logike, i da to razumijevanje nije dostupno zakljuivanju ili bilo kojem drugom intelektualnom procesu.

Sto to zapravo znai? Iz nekih perspektiva takvo izraavanje moe biti zavodljivo, jer kada mi kaemo "intelektualiziranje" i Japanci kau "intelektualiziranje", ne moramo nuno misliti na isto. Kada u Indiji kau: "Znanje vedante ne moe se dobiti iz knjiga", ta izjava ima odreeno znaenje. Ona znai da su knjige samo predavake zabiljeke i uitelj ih mora objasniti.

U Patanjalijevoj Joga sutri, prvi stih glasi: "Sada se objanjava joga." Toka. Slijedi drugi stih. Uitelji koji koriste te knjige, znaju da su im one samo podsjetnik to da kau, isto kao to glazbena notacija za Indijce ne predstavlja neto to biste itali dok svirate, nego je tu samo da vas podsjeti na osnovni oblik melodije.

Rije "sada" pokazuje da je neto moralo prethoditi ovome; prije nego ste stigli do ovog stupnja u vaem uenju joge morali ste proi pripremu. Rije "sada" uiteljima daje oslonac za izlaganje.

Na isti su nain Upaniade svojim zgusnutim stilom samo zabiljeke koje prate uenje. To posebno vrijedi za Brahma sutre; ako naletite na Radhakrishnin prijevod Brahma sutri, u njemu ete nai smijene kratke lakonske stihove iz sutre, a zatim stranice i stranice Radhakrishninih komentara. To je razlog zbog kojeg se kae da se znanje ne moe dobiti iz knjiga.

Drugi je razlog taj to su knjige po svojoj prirodi intelektualne, a shvaanje zena je intuitivno.

Kakva je razlika izmeu intelektualnog razumijevanja i intuitivnog razumijevanja? Kada govorimo o ovim vanim stvarima, ljudi esto kau: "Shvaam to to govorite intelektualno, no ja to u biti ne osjeam." A ja esto napominjem: "Pa, ne mislim da to shvaate intelektualno, jer intelekt i osjeaji nisu zapravo dva razliita odjeljka uma."

U shemi C. Junga um ima etiri funkcije - razum, osjeaj, intuiciju i osjet - no, to moemo usporediti s bojama u spektru. Spektar svjetlosti je neprekidan, i crvena boja se ne nalazi u odvojenom odjeljku od plave. Svjetlo je jedan odjeljak s mnogo boja.

Jednako tako, imamo jedan um, a on funkcionira na razliite naine.

Jedan mi se psiholog prije nekog vremena rugao, govorei da sam samo spretan s rijeima. "Odri dobar govor, ali ga ne shvaa", rekao je.

"Nemoj tako podcjenjivati rijei!" uzvratio sam. "Rijei su umovi u zraku; one su obrasci misli, obrasci uma, poput paprati. Podcjenjuje li i paprat zato to ima sloen model?"

"Ne", odgovorio je psiholog, "Ali, paprat je stvarna - ona je iva, prirodna pojava."

A ja sam rekao: "I rijei su! Rijeima u nainiti obrasce u zraku, nainit u svakojake pojmove i sve ih povezati, i bit e sjajni! Stoga ne podcjenjuj - oblik je to ivota kao i bilo koji drugi."

Zen uistinu ima intelektualno oblije. Taj je aspekt zena u Japanu poznat pod nazivom kegon, a u Kini hua-yen. Hua znai cvijet, pa je to kola cvjetnog vijenca. Na sanskrtu je to ganda-vyuha, najprofinjeniji oblik mahayana

26

filozofije. Ve smo govorili o ji-ji-muge, obostranom proimanju svih stvari i zbivanja, a ta se filozofija razvila u ovoj koli.

I uenje joge ima intelektualni aspekt. Postoje razne vrste joge: bhakti joga, koja je pobona, emocionalna, povezana s osjeajima; karma joga, koja je praktina i aktivna; hatha joga, koja je tjelesna; i jnana joga, koja je intelektualna.

Meutim, mnogi ljudi imaju golemih potekoa da pronau sponu izmeu intelektualnog i intuitivnog shvaanja. Znaju rijei, ali ne mogu dokuiti stvarni "smisao" znaenja tih rijei na nain da ono ikako izmijeni njihovo osjetilno iskustvo. Kada kaemo "intuitivno shvaanje", rije "intuicija" je suptilna, ak neodreena, ali "zen shvaanje" je ulno. To ne osjeate toliko emocionalno koliko izravno, ba kao kada osjetite da je neto teko. Kae se: "To je kao kad kuate vodu i znate da je hladna." Rije je o osjetu, stvarnom, fizikom dojmu.

No, u kakvom je odnosu um prema fizikom osjetu? Ili uope nisu u vezi? Da li je za vae osjeaje bitno mislite li da se u osvit zore sunce raa ili znate li da se Zemlja vrti oko svoje osi i krui oko Sunca? Jesu li osjeaji osobe koja ne zna da se Zemlja vrti oko svoje osi i krui oko Sunca jednaki osjeajima osobe koja to zna?

Promotrimo drugi primjer. Postoje uroenika plemena iji se numeriki sustav sastoji od jedan, dva, tri i mnogo. Oni ne prave razliku nakon "tri". Tim ljudima nikad ne moe biti injenica to da stol ima "etiri" ugla - on ima "mnogo" uglova. Tako oni ne bi pravili razliku izmeu stola s pet ili est uglova jer nemaju "pojmovni sustav" koji bi im dao pretpostavku za to.

Uzmimo za primjer ovakvu ilustraciju - vrlo je jednostavna, ali sve ovisi o pojmu:

Ako nemate odreenu koncepciju za vas je ovaj crte jednostavno model ravne povrine. Meutim, ako vam je reeno da se radi o kocki, onda moete zamisliti i stvarno osjetiti trodimenzionalnost u njemu. E sad, poimo korak naprijed i upitajmo koja je ploha kocke sprijeda? Je li to ona iji je kut oznaen slovom A? Ili ona iji je kut oznaen slovom B?

Moete je promatrati na oba naina, pa tako obje plohe mogu biti "sprijeda". Jedanput kad ste to shvatili, sve vam poinje predstavljati osjet - moete to zaista "osjetiti".

To pokazuje vezu izmeu intelektualnog i fizikog osjeta: pojmovi dovode do osjeta - i stoga, lani pojmovi dovode do iluzija.

Ve smo vidjeli to naelo prikazano raznim tipovima optikih iluzija, u kojima na pojam utjee na osjete. Sredinja toka zena jest naa koncepcija vlastitog postojanja i svijeta koja je prividna, a zen e nam pomoi da se rijeimo te koncepcije kako bismo mogli dobiti novi osjet. Ljudi se zabrinu kada to uju i kau: "Pa, dobro, zar emo jednu halucinaciju samo zamijeniti nekom drugom?"

Odgovorit u pitanjima: Kako znate kad znate da znate? Koji je test "istinitosti" onoga to "osjeate"?

Moete rei: "Dobro, mogu misliti da sam Napoleon, ili da me vlada progoni." No, to je tlapnja - iako netko doista moe biti snano uvjeren u to.

27

U naoj je kulturi "test" istinitosti znanost. Kaemo: "Ako neto moe biti znanstveno dokazano, skloni smo vjerovati da nije rije o tlapnji." U redu, recimo da je tako. Smatram da je ovo prilino relativno, ali uvijek u u bilo kojoj raspravi prihvatiti premise osobe koja sa mnom eli raspravljati i poi u od njih. Pretpostavimo da su znanosti, npr. biologija i fizika, naini otkrivanja "istine". Kada to prihvatimo, vidjet emo da se tlapnja o tome da smo zasebno "ja" nee moi oduprijeti biolokim testovima!

Sa stajalita biologije, pojedini organizam je u istom "bihevioristikom sustavu" kao i okoli, pa zapravo organizam i okoli tvore jedinstven sustav ponaanja koji nije ni zadan ni svojevoljan. Oni su jedna aktivnost, a ona se naziva "poljem organizma-okolia". Ekologija je znanost o tim vrstama polja.

U akademskim krugovima esto se smatra da mistini predmeti nisu dostojni potovanja niti pozornosti pa ne razgovaram s njima o mistinom iskustvu. Umjesto toga priam o "ekolokoj osvijetenosti". Radi se samo o pridravanju ope prihvaenih etiketa i nomenklature, jer to su dva naina da se opie ista realnost. S biolokog stajalita savreno je jasno da je svaki pojedini sluaj ivota funkcija istog svemira. To postaje jo jasnije u kvantnoj teoriji. Moete onda upitati: "Zato se vi znanstvenici - biolozi i fiziari - koji znate da je to tono i dalje ponaate kao da ste zasebni 'ja'?" A oni e odgovoriti da se usprkos dokazima koji tvrde suprotno i dalje osjeaju tako. Njihova je teorija jo uvijek samo teorija, zato to im nije uvjerljiva dok god su oni u pitanju. Jo su uvijek pod drutvenom hipnozom kojoj smo svi bili podvrgnuti u djetinjstvu, a koja nas je nagnala da se osjeamo kao razdijeljeni "ja".

Zen je tako proces "de-hipnotiziranja", ako vam je po volji. Zen uklanja pojmove koji su nalik na optike "varke", pojmove koji stvaraju privid razdvojenosti.

Onda, kad shvatimo kakva je stvarnost kad uklonimo pojmove, moemo rei biologu: "Nije li to upravo onako kao si ti rekao da jest?" I on se mora sloiti. Doli smo tako do stanja osjeta ili osjeaja koji je mnogo vie u skladu sa znanstvenim otkriima nego to je to na uobiajeni osjeaj da smo odvojeni pojedinci.

Zen je dijelom ne-intelektualan ne toliko zato to dri da su procesi intelekta uvijek pogreni i varljivi; umjesto toga zen poinje uklanjanjem naih pojmova i pokazuje nam kako je to kada promatramo svijet bez pojmova. Jednom kad smo otkrili taj novi pogled na svijet, moemo ponovno proizvesti nove pojmove i pokuati sada objasniti kako to da vidimo.

Iz tog su razloga mnogi zen majstori takoer sjajni umni ljudi. U povijesti zena bilo je uenjaka svih vrsta, i fiziara u modernom vremenu. Zen ne odbacuje ivot intelekta. On samo kae: "Ne dopustite da vas pojmovi zavaraju."

Je li zen nelogian? Nelogian nije prava rije, jer ono to se u zenu esto doima kao paradoks jesu izjave koje su savreno ispravne u nekom drugom sustavu logike, koji je razliit od onog na koji smo navikli. Na Zapadu smo se navikli na logiko razmiljanje koje se temelji na iskljuivosti - "ili ili". Kineska logika, s druge strane, temelji se na "i-i".

U naem svijetu postoji ili "crno" ili "bijelo", ili "jest" ili "nije", ili je "tako" ili "nije tako". Ta je logika u temeljima naeg rasuivanja, pa mi istiemo meusobno iskljuiv karakter logikih kategorija: "Jesi li ili nisi?" Je li u kutiji ili izvan kutije?

Mnogi nai testovi funkcioniraju prema naelu "istinito" ili "lano", "da" ili "ne", a dane su nam samo te mogunosti izbora. Zanimljivo je da kada bacamo novi da odluimo hoemo li neto uiniti ili ne, imamo samo dvostranu kovanicu. Kinezi mogu bacati ezdesetetverostrani novi koristei Knjigu promjena u istim

28

situacijama u kojima bismo i mi bacali novi. Zgodna je to ideja, kad malo o njoj razmislite, a iako je Knjiga promjena utemeljena na yinu i yangu, crnom i bijelom, iz njih moete sve izvui ako se pobrinete za sve mogue permutacije - ba kao to u binarnom sustavu iz nule i jedinice moete dobiti sve brojeve. Dok mi smatramo da je neto ili/ili - ili crno ili bijelo - i indijska i kineska logika vide crno i bijelo kao dva neodvojiva entiteta, oni zapravo trebaju jedno drugo, pa tako nije rije o izboru izmeu njih.

"Biti ili ne biti" nije pitanje - jer jedno ne moe postojati bez drugog! Nebitak implicira bitak; isto kao to bitak implicira nebitak.

Egzistencijalist na Zapadu - koji jo uvijek drhti pri izboru izmeu bitka i nebitka i stoga tvrdi da je tjeskoba ontoloka - jo uvijek to nije shvatio. Kada egzistencijalist koji drhti od tjeskobe pred ovim izborom iznenada jednog dana shvati da nebitak implicira bitak, drhtavica tjeskobe pretvara se u drhtavicu smijeha.

Nita se nije promijenilo do percepcije. Isto tako, moete imati isti pogled na ivot - ono na to sada gledate i vidite sve to sad vidite - no, taj pogled moe ostavljati posve drugaiji dojam, imati posve drugaije znaenje. To je zato to su u neijem uobiajenom osjetilnom poimanju svijeta diferencijacije - ono opipljivo - naglaene, a prostor je zanemaren.

Meutim, kada prakticirate zen meditaciju, imate neto to se zove "pojmovna preinaka", pa odjednom fiziki svijet - sve to sada vidite - promatrate drugim oima. Shvaate da se sve slae; sve je u potpunom skladu. Shvaate da svaka unutranjost implicira svoju vanjtinu, a svaka vanjtina implicira svoju unutranjost.

Moete sad pomisliti, mi smo obino uvjetovani da razmiljamo, da "ja - ja sam - postojim jedino unutar svoje koe". Meutim, kada iskusite ovaj perceptivni preokret, otkrit ete da vas vaa vanjtina ini u jednakoj mjeri kao i vaa unutranjost. Ne moete imati vanjtinu bez unutranjosti, pa, ako je unutranjost vaa, onda je i vanjtina vaa!

Konano, morate priznati da je svijet izvan vae koe jednako va kao i svijet unutar vae koe. Iako nam se svaija vanjtina ini drugaijom, u biti je svaka vanjtina ista! Shvaate li?

7a ovaj smo nain svi jedno.

Vaa se dua ne nalazi u vaem tijelu; vae je tijelo u vaoj dui!

Zato su stari djelomice imali pravo sa svojom astrologijom. Kad bi crtali "kartu" ljudske due, nacrtali bi grubu kartu svemira i prikazali ga onakvim kakav je bio u trenutku neijeg roenja, iz perspektive tog mjesta i vremena. Ta se karta, taj horoskop, smatrao "slikom" due te osobe - va um, naime, nije u vaoj glavi, vaa je glava u vaem umu. A va je um ukupan sustav svemirskih meuodnosa u njihovoj usredotoenosti na toku, koji nazivate "sada i ovdje".

Pitanje glasi: Moe li nam ovo postati jasno? Moe li nam biti jasno kao to nam je jasan osjeaj, kao kad kuamo vodu i sami znamo da je hladna? Za to je potrebno malo meditacije, a ovisi i o intelektualnom procesu.

Intelektualni nas proces uvali u nevolje, a pomou intelektualnog procesa iz istih tih nevolja emo se i izvui. S intelektualnoga gledita, proces kojim se uvalimo u nevolje mogao bi se nazvati "dodajuim", dok bi se proces kojim se izvlaimo iz potekoa mogao nazvati "oduzimajuim". Kao to je rekao Lao-Tzu: "Uenjak dobiva svakim danom; taoist gubi svakim danom."

29

Znanstvenik stjee pojmove, a intelektualna se djelatnost u zenu svodi na to da se rijeimo pojmova - na to da uvidimo kako su sve ideje projekcije koje se temelje na svemirskoj Rorschachovoj mrlji.

Svijet je jedna Rorschachova mrlja, puna pokreta i migoljenja. Tek kad vidimo ravne crte i pravilne uzorke znamo da su ljudi negdje u blizini. Ljudi uvijek pokuavaju ispraviti stvari, pa tako i stvaramo ravne crte!

Pogledajte kako su zvijezde rasprene nebeskim svodom. Da bismo "dali smisao" zvijezdama, moemo nabaviti zvjezdane karte i vidjeti ravne crte koje ih spajaju i tvore razne uzorke te stvaraju konstelacije. No, sve su te linije, naravno, projekcije kojima zvijezde pokuavamo "dovesti u red i dati im smisao".

Jednako tako projiciramo i na povrinu prirode radi raspravljanja s drugima - a onda je neizbjeno da neka osoba jake volje i snane i iznimne osobnosti opisuje svijet na odreen nain, a svi se ostali s tom osobom sloe. To je jednostavno tako. A onda se to prenosi s koljena na koljeno.

Vratimo se miljenju da je svijet jedna prvobitna Rorschahova mrlja. Krivulje svijeta, ujedinite se, nemate to izgubiti, do vlastitih imena!

Kada prihvatite pokrete i krivulje onakvima kakve jesu, kada shvatite da smo mi stvorili svijet naim vlastitim projekcijama, vidjet ete da je razlika izmeu unutra (va ego, vae ja) i van (subjekt-promatra i objekt-promatra) umjetna.

Ovu vam spoznaju moe potvrditi neurologija. Naime, neurolozi tvrde da takozvani "vanjski svijet" koji vidite, doivljavate jedino kao stanje vlastitog ivanog sustava.

Ono to vidite pred sobom samo je osjet u ivanim vorovima na stranjem dijelu glave, a vanjskog svijeta ne moete biti svjesni ni na koji drugi nain do uz pomo vlastitog tijela.

Mogli biste zakljuiti da je vae tijelo neto "u" vanjskom svijetu, no to znate jedino u spoju s njim. Vi se nalazite u vanjskom svijetu, a i znanstvenik i mistik e vam rei da ste vi neodvojiv dio tog vanjskog svijeta.

Ipak, "dio" ovdje nije dobra rije, jer svijet se ne sastoji od "dijelova" kao automobilski motor - on nije navijen niti privren. Svijet je poput tijela: kada se vae tijelo rodi, ono ne raste tako to mu se dodaju "komadii", nego raste organskim procesom u kojem najednom dolazi do konstelacije cjelokupnog bia. Ono postaje sve vee i vee, raste iznutra prema van.

To se zbilo u polju zvanom maternica. A maternica je to mogla obaviti samo u polju zvanom ensko tijelo. A ensko je tijelo to moglo uiniti jedino u polju ljudskog drutva, u polju zvanom biosfera planeta Zemlje. Ako tijelo izvadite iz njegova polja, ono ne moe rasti.

Krv u epruveti nije sposobna obavljati iste funkcije kao krv u venama, jer svi tjelesni uvjeti moraju biti ponovljeni, a to u epruveti nije mogue, jer se radi o drugaijoj okolini.

Kao to rijei mijenjaju znaenje ovisno o reeninom kontekstu, tako i organizmi mijenjaju svoju prirodu ovisno o okolini. ak i s tog strogo znanstvenog stajalita, na tjelesni um - suprotno onome to obino mislimo - nije odvojen od ostalih umova i od vanjskog svijeta. Sve je to jedan proces. Ako to ne osjeamo, to je zbog toga to smo indoktrinirani pojmovima koji proturjee injenicama. Pojam onog to bismo mogli nazvati "kranskim egom" jednostavno nije u skladu s injenicama ivota; on je postao zastarjela drutvena institucija.

30

Pri spomenu pojma "drutvena institucija" ljudi obino misle na bolnice, sabor, policijske snage, vatrogasce i tako dalje. Meutim, brak je drutvena institucija, obitelj je drutvena institucija, sat i kalendar su drutvene institucije, zemljopisna irina i duina su drutvene institucije. I vlastito ja je drutvena institucija, ono je, drugim rijeima, "konvencija" (od latinske rijei convenire, pribliiti se); konsenzus, sporazum. Uz pomo njega pristajemo na niz pravila kako bismo igrali igru.

Meutim, dogaa se da esto pobrkamo pravila nae drutvene igre sa zakonima prirode - s nainom na koji stvari jesu. ak su i "prirodni zakoni" drutvene konvencije. Priroda se ne pokorava zakonodavcu koji odreuje, prvenstveno, nain kako stvari funkcioniraju, a onda bi svi kukci, svi leptiri, sve stijene, i tako dalje trebali slijediti njegove upute. Prirodni zakoni na su nain da se opie ono za to drimo da je "pravilno ponaanje" u prirodi.

No, to je pravilno, regularno? Zanimljivo je da latinska rije regulus znai pravilo. A to je pravilo? Ono je ravnalo - oznaeno je centimetrima, ravno je i njime mjerite stvari. No, ravnala ne nalazite na stablima! Priroda je dosljedna, i sve je u njoj u skladu sa svime, sve je u vjenom plesu. Ali mi je sjeckamo na komade da bismo mogli raspravljati o njoj i ak da bismo pokuali vladati njome.

Tako su prirodni zakoni orue, poput sjekire, ekia i pile; njima se koristimo da bismo nadzirali pojave. Da biste ostali u toku s onim to se sada zbiva, uvijek imajte na pameti ovu razliku izmeu pravila igre za ljudske igre i ponaanja samog svijeta. Istina je da samo ponaanje svijeta u sebi sadri ljudske igre, a sve je to dio prirode. Ali, ne pokuavajte repom mahati psa.

Sva je mudrost zena u tome da ukine pravila koja smo postavili nad stvari i da vidi svijet onakvim kakav jest - kao sve od jednog dijela. To se mora provesti u posebnom okruenju, jer ne moete samo tako ietati veselo na ulicu i ukinuti sva pravila. A ako to i uinite, izazvat ete prometni kaos nevienih razmjera!

No, moemo uspostaviti posebnu okolinu u kojoj smo se sporazumjeli o ukidanju pravila - a to znai meditirati, prestati razmiljati na neko vrijeme, prestati stvarati formulacije.

Ovo u biti znai prestati razgovarati sa samim sobom. To je znaenje rijei na japanskom - munen - a obino se prevodi kao "bez misli". Meditirati znai prestati razgovarati sa samim sobom!

Kaemo da je razgovaranje sa samim sobom prvi znak ludila, ali ne drimo se toga. Veinu vremena razgovaramo sa sobom - a ako sve vrijeme priate, nemate o emu drugom govoriti do o vlastitom govoru! Nikad ne sluate to drugi ele rei, a da to