•

t1ca, srpanj/kolovoz 2009. 1

zkvh

.org.r

s

ani

Večeras pjevamo večernje hvale. Pjevamo zato što se ra-dujemo dužijanci, ali i gostima našim. S nama večeras i sutraslavi pomoćni vrhbosanski biskup, preuzvišeni gospodinPero Sudar. On nam dolazi iz lijepe, napaćene i voljene zem-lje. Ne mogu, a da toj zemlji ne posvetim koju. Pitao jednomtako jednoga vrli pitac neki: A tko je ta? Šta je ta, da prostiš?Gdje li je ta? Odakle je? Kuda je ta Bosna? Rekti. A zapitaniodgovor njemu hitan tad dade: Bosna, da prostiš jedna zemljaimade. I posna. I bosa, da prostiš. I hladna. I gladna. I k tomujoš, da prostiš: prkosna – od sna (Mak Dizdar, Zapis o zemlji).Čudesnu je sliku Bosne zapisao hrvatski latinist Ivan Česmi-čki, pečuški biskup: Bijaše dio Ilirije, koji sad Bosna se zove.Divlja zemlja, ali bogata srebrnom rudom. Tu se dugom braz-dom nisu prostrana pružala polja. Ninjive, koje bi obilnom rađale žetvom.Nego surove gore. Nego sure,nebotične stijene i visoke kule na vr-letnom stršeći bilu. I jest Bosna sti-jena, i jest gora, i rodi srebrom, aliBosna je iznjedrila ljude koji su na-pučili Slavoniju, Bačku i velikaprostranstva Mađarske. I brazde jerodne zasijala ruka bosanskog se-ljaka. I rađala je zemlja i kruhom iruhom. Rađala dobrim ljudima,ljudima dobra srca. I zato smo ra-dosni, što večeras s nama slavi na-ša Bosna. Znamo, koliko je Bosnavoljena zemlja.

S nama je naš biskup Ivan. Snama svećenici naši, zbor našestolne bazilike i dobri Isusovi vjer-nici. Nježno volimo svoju bačku rav-nicu. Volimo je i gdje je pijesak igdje je crnica. Neka tu ljubav izrazestihovi, neka naše srce kaže: Pjevatću ti pjesmu, zemljo moja! Ova će tipjesma reći sve! I recimo jedni dru-gima: To je tvoja zemlja i tvoj dom… zlatno klasje u ravnicibit će uvijek tu u oku tvom. Volim ovu zemlju bačku, zato jojpjevam: Dajem ti srce, zemljo moja! I bit ću s tobom u dobru iu zlu... Ja bit ću s tobom, ostat ću tu. Dajem ti život, zemljomoja… Dragi naši risari! Naš čovjek zaista daje život ovojzemlji. A zemlja rađa životom, kruhom, vinom. I nije našazemlja rodila samo zato što je plodna, samo zato što su mar-ljivi naši ljudi. Rodila je i zato što za nju molimo: Usne mojekrunicu dok mole naši stari odlaze… dok sa crkve zvona zvoneigraju se djeca nova što za nama ostati će tu... Ostaju djecakoja će dužijancu slaviti srcem vjerničkim, žuljem ratar-skim… (navodi iz pjesme Doris Dragović, Dajem ti srce…)

Prošli su dani suše kad nam je pšenica obamrla bila.Prošli su dani kiše koja danima stajala nije. Pa ipak, nije pro-šla briga. Kako će se rataru isplatiti što je posijao i što je u si-lose predao? Ni jedna briga neće ugušiti našu dužijancu.Neće ni one spaljene njive. Ta i nama je Bog obećao radosts plodova zemlje. Duša će im biti kao vrt navodnjen. Nikadviše neće ginuti. Djevojke će se veselit u kolu, mlado i staro za-

jedno. Jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razve-selit nakon žalosti (Jr 31,10-14). Slavit ćemo svetu misu za-hvalnicu. I uhvatit će se u kolo mlado i staro zajedno.Dužijanca je svetkovina ruke i srca čovjekova. Markovo jedužijanca sklopljenih ruku. I žetva je dužijanca radničkihruku. I večeras je dužijanca zahvalne molitve. I zlatno klasjenaših njiva je dužijanca. I kruh što ga umijesiše naše majkei sestre, i mirisno cvijeće... na oltaru našem, naš rad zalivenznojem i suzama, i umor naših tijela i naše muke, i napori, inaši žuljavi dlanovi i naše radosti i žalosti, sav naš život svese večeras sliva u dužijancu!

Slavimo dužijancu u godini posvećenoj svećeniku. Iznamo dobro, ne bi bilo ni ovih večernjih hvala, ne bi bilo ni

ove krune pred oltarom, ne bi bilo nibandašice ni bandaša, ne bi bilosutra svečane zahvalnice, ne bi bilobandašicinog kola, da nam Bog nijedao župnika Blaška. Kucat će srcežupnika Blaška dok bude riči bu-njevačke, dok bude srca bunjeva-čkog. I večeras se, velikim Blaško-vim srcem i mi radujemo dužijanci.Recimo večeras i sutra Bogu hvalaza svećenika Blaška Rajića i za na-sljednike njegove. Recimo Boguhvala za naše slamarke. Hvala i zasvaku perlicu u kosi i na ruhu.Hvala za svaki šling i za svaku svilu.Sve ćemo pred našeg Boga iznijeti,za sve da mu hvalu izreknemo.

Danas ti, Bože, zahvaljujemona kruhu koji je toplina naših obite-lji. Od pšeničnog zlatnog klasa štose ljeti ravnicom talasa pozlaćuju sei naša zahvalna srca. Jer, biti bezkruha – znači biti bez života. I jestis nekim svakodnevno kruh – značibiti mu prijatelj. Zahvaljujemo ti i za

sjemenje Tvoje ohrabrujuće riječi koje će i sutra u svetoj misibiti posijano u našim srcima. Molimo te, da Kruh života do-tekne svakome: i gladnome i sirotom, pohlepnom i prosjaku,i onom što sebi uzima, i onom koji Boga slavi, i onom koji nezna zahvaliti! U ovoj godini svećenika svi mi znamo: Žetvaje... velika, ali su radnici malobrojni. Molite... Gospodaražetve da pošalje radnike u svoju žetvu. Dok je žetva velika,radnici su malobrojni. O tome bez velike tuge ni govoriti nemožemo... (Iz homilija na Evanđelja, svetoga Grgura Velikog,pape, u drugom čitanju službe čitanja iz časoslova na blag-dan svetoga Luke). Neka dragi Bog dâ Crkvi našoj svećenikavelikog svećeničkog srca, kakvim je odlikovao svećenika Bla-ška. Neka nam Gospa isprosi dar dobrih svećenika, da namCrkva uvijek bude vjerna službenica čovjeka. Bog će dati injive i sjemena i zdravlja i srca, da uvijek ostanemo ljudi kojivole zemlju i koji se hrane kruhom riječi Isusove i Kruhomvječnoga života.

Amen.

Zvonik � 7-8/2009

Dužijanca 2009.Iz propovijedi mons. Stjepana Beretića

na Večernjoj molitvi u katedrali-bazilici, 8. 08. 2009.

Svetkovina ruke i srca čovjekova

3zkvh

.org.r

s

Svečana VečernjaLijepo je biti kršćanin i vjerovati u Isusa Krista i biti ondje

gdje čovjek nađe isto raspelo, nađe isto Svetohranište i nađeista srca koja se Bogu mole i koja Bogu zahvaljuju. Zato samradostan da mogu sudjelovati u ovom svojevrsnom i specifi-čnom slavlju u kojem dvoje mladih sjede u prvim redovima kaobandaš i bandašica, i znam da ste vi dio jedne duge i bogate tra-dicije duše ovoga čovjeka, duše koja je osjećala da je Bog voli,i zato je voljela i voli sve svoje, sve što joj pripada. Najprije čo-vjeka, a onda sve ono što je Bog dao čovjeku kao dokaz svoje lju-bavi. Neka ovom svečanom Večernjom doista bude dana hvalaBogu za sve ono što jesmo, a napose za ono na što nas poziva,rekao je zahvaljujući na dobrodošlici gost ovogodišnje Duži-jance, vrhbosanski pomoćni biskup mons. Petar Sudar, nasvečanoj Večernjoj u subotu 8. kolovoza održanoj u katedrali-

bazilici Sv. Terezije Avilske. Pjevanu Večernju molitvu pred-vodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u nazoč-nosti domaćega biskupa mons. dr. Ivana Pénzesa te de-setak svećenika. Na početku ovog molitvenog susreta sve na-zočne pozdravio je biskup Pénzes, izrazivši posebno dobro-došlicu gostu iz Sarajeva, mons. Sudaru, kojemu je ovo bioprvi posjet Subotici. Nama je Sarajevo blisko, ne samo radisvoga mučeničkog puta u novijoj povijesti, nego jer je i mojpredšasnik, časne uspomene, biskup Matiša Zvekanović, studi-rao u Sarajevu i do konca života je u srcu i često na usnamanosio taj voljeni grad, rekao je biskup Pénzes. Mons. Beretićje također uputio riječi dobrodošlice biskupu Sudaru te seobratio i svima koji su sudjelovali u Večernjoj molitvi /većidio njegove propovijedi objavljujemo na 3. stranici Zvonika/.Bandaš Nebojša Stipić i bandašica Marijana Kujundžićprinijeli su pred oltar ovogodišnju krunu Dužijance, rad Jo-zefine Skenderović, koja simbolizira Svećeničku godinukoju je papa Benedikt XVI. svečano otvorio 19. lipnja ove go-dine. Pjevanje je predvodio katedralni zbor ”Albe Vidaković”pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić.

Poslije Večernje, na putu prema glavnom gradskom trgugdje je održana Risarska večer, risari i risaruše su se zausta-vili kod biste Blaška Rajića, koja se nalazi u parku kod Grad-ske kuće. Ondje ih je dočekao katedralni župnik mons.Beretić. Pri tom je rastumačio što zapravo znači vijenac odžita. To je kruna završetka jednoga risa, ali ista ta zrna pšeniceiz krune, ratari najesen opet polažu u zemlju. Risari toliko volezemlju da svoju krunu stavljaju u zemlju, rekao je Beretić.Najstariji risarski par stavio je vijenac žita na bistu Blaška Ra-jića. Na taj način risari su izrazili svoju zahvalnost utemelji-telju Dužijance.

7-8/2009 � Zvonik4

Dužijanca 2009. Piše: Željka Zelić

* Ispraćaj bandašice Marijane Kujundžić i bandaša Nebojše Stipića iz župe Sv. Roka ** Zahvalnu euharistiju predslavio pomoćni vrhbosanski biskup mons. Petar Sudar *

* Svečana povorka do središnjeg gradskoga trga ** Predaja kruha od novoga brašna gradonačelniku Saši Vučiniću *

* Posjet grobu utemeljitelja Dužijance, mons. Blaška Rajića ** ”Bandašicino kolo” obilježio prepun glavni gradski trg *

Do katedrale uz blagoslov iz župe Sv. RokaUnatoč poteškoćama s kojima se ove godine susreću po-

ljodjelci, ponajprije zbog leda koji je u lipnju uništio mnogeusjeve, zatim zbog suše u srpnju koja je prijetila ništa manjomštetom od prethodne, pa sve do preniske cijene otkupa pše-nice, i ove je godine proslavljena Dužijanca, zahvala Bogu zaplodove zemlje i rad ruku čovječjih, jer samo oni koji sa zem-ljom rade i od nje žive znaju koliko je znoja i rada utkano ukomad kruha i koliko je truda potrebno da bismo svakodne-vno mogli blagovati isti. Priznali su to tijekom jednog od raz-govora za Zvonik i ovogodišnji bandaš Nebojša Stipić ibandašica Marijana Kujundžić koji su zajedno s malom ban-dašicom Mirjanom Gabrić i malim bandašom Markom Voj-nićem Purčarom, prigradskim bandašima i bandašicama inajljepšim parovima, potaknuti riječima župnika župe Sv.Roka mr. Andrije Anišića i pjesmom ”kerskih kraljica”predvođenih s. Jasnom Crnković, ispraćeni iz ”kolijevkeDužijance”. Kolona s karucama na čijem je čelu bila okićenakruna od žita, krenula je put katedrale Sv. Terezije Avilskegdje je potom uslijedilo svečano euharistijsko slavlje. Srda-čnu dobrodošlicu ispred katedrale, osim špalira mladih izHKC ”Bunjevačko kolo” odjevenih u bunjevačku narodnu no-šnju, uputio im je i katedralni župnik mons. Stjepan Beretićzajedno sa starateljima ovogodišnje Dužijance, prim. dr.Markom Senteom i Gabrijelom Kujundžićem.

Zahvalno euharistijsko slavljeSvečanu misu zahvalnicu na

platou pokraj katedrale predslavioje pomoćni vrhbosanski biskupPero Sudar u koncelebraciji s do-maćim biskupom Ivanom Pénze-som, katedralnim župnikom Stje-panom Beretićem te desetak sve-ćenika Subotičke biskupije. Bis-kup Pénzes posebno je pozdravioovogodišnjega gosta, bandaše ibandašice kao i predstavnike mje-sne, republičke i pokrajinske vla-sti, predsjednike nacionalnih vijeća, kulturnih i političkihinstitucija i organizacija te okupljene vjernike.

* Zrno pšenice vrjednije od zlata

Ovo je slavlje zahvale, što su ga u krilu svojih obitelji i unjedrima svog načina života kroz stoljeća njegovali i nosili Hr-vati Bunjevci, a onda ga prije skoro jedno stoljeće iznijeli naovu zajedničku gozbu, da svi oni koji znaju i vjeruju da sve štoje dobro povezuje ljude, oplemenjuje ih i otvara im oči i srca zaono što je za njihovo zajedničko dobro. O ovom vašem slavljunisu samo govorila zvona s vaših crkava, niti samo ona zvonaod papira što svake godine prate svojim tekstovima ovo velebnoslavlje, i cijeli tijek Dužijance, nego i oni koje ste vi ovdje pozi-vali da bi s vama zajedno osjetili to tako ljudsko svojstvo za-hvalnosti, rekao je na početku svoje propovijedi biskup Sudar,zahvaljujući na pozivu što je mogao biti dionikom tako velikgaslavlja. Pri tom je istaknuo kako je čovjek u dubini svoje dušeodvajkada znao da je čudo to što se oko njega i s njim događa,da je čudo njegov život, da je znak nečije ljubavi sve ono štotaj život prati. I zato je nakon vremena u kojem je osjećao te-gobu i dužinu brazde, bremenitost snopa, osjetio potrebu das onima koji su s njim te tegobe dijelili, očituje svoju radost,podijeli svoje divljenje nad čudom i ljepotom zlatnih polja što

svake godine rađaju zrnjem što je vrjednije od zlata. Iako mitoga možda nismo svjesni, kad bi samo jedne godine umjestozrnjem rodilo zlatom, čovječanstvo bi izumrlo od gladi, jer nitkone može od zlata napraviti kruha, a bez kruha nema života,posvjedočio je propovjednik, dodavši kako radost treba podi-jeliti jer žetva je uvijek bila zalog da ćemo preživjeti zimu idočekati proljeće.

* Ako nebo ne zalije, ako sunce ne ugrije, nećezrnje poniknuti, neće klasje dozreti

Čovjek je svoju zahvalu i nesvjesno pretvorio u traženje ipitanje o onome tko stoji iza svega kao gospodar. I padao je nakoljena i ispovijedao svoju vjeru da ima samo jedan koji ima ihoće dati život i da samo s njim, po njemu i s njim može postići,uočiti i ostvariti svoj život i svoj zadnji cilj. Zato Dužijanca po-ručuje svima nama: Čovječe ti nisi gospodar, ti ne daješ život,koliko god se trudio neće ti uroditi samo tvojim zaslugama,rekao je biskup Sudar, upozoravajući da smo upravo mi danasu toj opasnosti, budući da se tehnika do te mjere razvila danam bez puno truda daje puno uroda. Možemo sve, ali životmože dati samo jedan. Čovjek može životu uzeti smisao, itoga smo kroz povijest, ali i u sadašnjosti, bolni svjedoci, kakoje čovjek u opasnosti poigrati se s najsvetijim. Zato Dužijancanije samo sjećanje na neke lijepe, prošle običaje. Ona danasima svoju bitnu duboku pouku: Nisi gospodar svojega života,to ti je znak povjerenja ali i znak nečije neograničene ljubavi.

* Biti zahvalan znači priznati svoju ograničenu moći Božju neograničenu svemoć

Biskup Sudar u propovijedi je također naglasio kakoljudska povijest može postati kulturom života i civilizacijomljubavi. No, koliko god nam bogatstva davala, zemlja i njeziniplodovi ne mogu ispuniti zadnje težnje i čežnje njegova srca.Koliko god jede, ostaje egzistencijalno gladan. I dolazi tre-nutak kada kruha više nemože jesti. I zato je oduvi-jek čeznuo za kruhomkoji će nahraniti tu nje-govu egzistencijalnu du-boku glad za životom. Bognam po primjeru prorokaIlije poručuje: Samo teBog može nahraniti kru-hom koji će ti dati snaguda dođeš do susreta sBogom, da okusiš vječnost.I tu se događa i današnjaeuharistija zahvale, vr-hunca ove kulture zahval-nosti Dužijance koja sezapravo pretvara u božan-sku kategoriju. Bog od

5Zvonik � 7-8/2009

Dužijanca 2009.

zkvh

.org.r

s

kruha za život stvara kruh života, uzima plod naših ruku, plodnašega znoja, plod ove zemlje i zaodijeva se u njega da bi namdao taj lijek besmrtnosti, da bi nam ispunio nutarnju čežnju:ne umrijeti nego trajno vječno živjeti, rekao je biskup Sudar,zaključujući kako je Dužijanca i zahvala za dar vjere i zahvalaBogu za sve darove.

U prinosu darova, osim vina, vode i kruha od ovogodiš-njega roda pšenice kojega su prinijeli mladi u narodnim no-šnjama, svi prigradski bandaši i bandašice prikazali subiskupu Sudaru simbole svojih dužijanci. Bandašica Marijanai bandaš Nebojša na oltar su prinijeli hostije za misu zahval-nicu odnosno krunu ovogodišnje Dužijance. Misa zahvalnicazavršena je svečanom pohvalnicom ”Tebe Boga hvalimo” teeuharistijskim blagoslovom. Pjevanje je i ove godine predvo-dio katedralni zbor ”Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mir-jam Pandžić.

Povorka kroz grad i predaja kruha gradonačelniku

Nakon euharistijskoga slavlja, u povorci su najprije uli-cama grada od katedrale do središnjeg gradskog krenuliugledni gosti na čelu s biskupom Sudarom. Na trg su najprijepristignuli konjanik s barjakom Dužijance i ostali konjanicina paradnim konjima, a zatim i risari, te brojna kulturno-umjetnička društva iz zemlje ali i izozemstva. U povorci je bioi velik broj mladih i djece odjevenih u unikatne bunjevačke idruge narodne nošnje. Nakon što su na trg i pozornicu čijisu domaćini bili Dajana i Davor Šimić, pristignuli bandaši ibandašice iz Bajmoka, Tavankuta, Male Bosne, Žednika, Ður-đina, Ljutova, Svetozara Miletića te Sombora, kao i pratiljebandaša i bandašice, bandašicu Marijanu i bandaša Nebojšute malu bandašicu Mirjanu i maloga bandaša Marka dočekalisu subotički gradonačelnik Saša Vučinić i predsjednik Or-

ganizacijskoga odbora ”Dužijance 2009.” Davor Dulić. Pri-majući iz ruku bandašice Marijane kruh od novoga brašna ipokazujući ga na četiri strane grada, gradonačelnik Saša Vu-činić, rekao je kako su vrline koje Dužijanca njeguje dubokoutkane u temelje ovoga grada. Temelji ovoga grada nisu podnašim nogama nego u vrijednim rukama i dobrim srcima kojasu spremna voljeti druge ljude i koja znaju iskreno zahvaliti zaplodove njihova rada. Dužijanca traje kroz vrijeme i živi s vre-menom, ali ne da bi poprimila običaje vremena u kojem živi,već da bi to vrijeme obogatila onim što u sebi nosi, zaključio jegradonačelnik Vučinić.

Za uzvanike je nakon predaje kruha priređen ručak uHKC-u ”Bunjevačko kolo”, odnosno prigodni koktel u subo-tičkoj Gradskoj kući.

U ”Bandašicinom kolu” plesalo se do kasno u noćPredvečer istoga dana, bandašica Marijana i bandaš Ne-

bojša zajedno sa župnikom župe Sv. Roka, mr. Andrijom Ani-šićem i predsjednikom Organizacijskoga odbora DužijanceDavorom Dulićem, položili su cvijeće i vijenac od žita na grobmons. Blaška Rajića. Nakon toga, uputili su se na glavni grad-ski trg na kojemu je nakon prošle godine, po drugi puta odr-žano ”Badanšicino kolo” koje se tradicionalno održavalo udvorištvu župe Sv. Roka i čiji su domaćini bandašica i bandaš.Biskup Sudar je opraštajući se od njih, Subotičanima oku-pljenim u ”Badanšicinom kolu” iznoseći osobne dojmove kojenosi s Dužijance, poručio da oni koji vole Dužijancu trebaju ci-jeniti brak i obitelj kao temeljne vrednote naroda i Crkve, jer sebez ispravnog vrednovanja tih temeljnih institucija, Dužijancaneće moći održati.

7-8/2009 � Zvonik6

Dužijanca 2009.

Gosti ”Dužijance 2009.”Pozivu organizatora da budu gosti Dužijance odazvali su

se među ostalim: Saša Vučinić, gradonačelnik Subotice, PeroHorvacki, dogradonačelnik te predstavnici Gradske uprave,Skupštine grada i Gradskoga vijeća; predstavnici diplomat-skoga kora: iz konzulata Republike Hrvatske: Ljerka Alajbeg,konzulica Generalnoga konzulata RH u Subotici, Filip Damja-nović, ministar savjetnik u Veleposlanstvu RH u Beogradu;Klára Szentgyörgyi, ataše za kulturu Ambasade RepublikeMađarske u Beogradu i predstavnici Generalnog konzulataRepublike Mađarske u Subotici, Gavrilo Grban, suradnikMinistarstva vjera Republike Srbije; Petar Kuntić, zastupnik uSkupštini Republike Srbije te drugi predstavnici državnih tijela,državnih i pokrajinskih tajništava; Branko Horvat, predsjednikHrvatskog nacionalnog vijeća; kao i predstavnici iz Vukovar-sko-srijemske županije i Grada Županje iz Republike Hrvatskete vojvođanskih općina i brojni drugi gosti.

Kulturno-umjetnička društva na DužijanciNa Dužijanci 2009. godine sudjelovalo je dvadeset jedno

društvo iz naše zemlje kao i iz inozemstva: FA ”Bitola” iz Bitoleu Makedoniji; FA ”Alenche” iz Bugarske; FG ”Hajdenjaki” izAustrije; KUD ”Volođa” iz Pljevlje u Crnoj Gori; iz RepublikeHrvatske: FA ”Mladost” iz Samobora, KUD ”Moba” iz Županje;GKUD ”Kosta Abrašević” – Bačka Palanka; HKUD ”Vladimirnazor” – Sombor; HBKUD ”Lemeš” – Svetozar Miletić; HKPD”Silvije Strahimir Kranjčević” – Bački Breg; HUK ”Lajčo Buda-nović” – Mala Bosna; HKC ”Bunjevačko kolo” – Stari Žednik;HKPD ”Matija Gubec” – Tavankut; HKPD ”Ðurđin” – Ðurđin;HKUD ”Ljutovo” – Ljutovo; HKUD ”Bodrog” – Bački Mono-štor; KUD ”Ravnica” – Mala Bosna; i iz Subotice: OKUD ”Mla-dost”, KUD ”Aleksandrovo”, HKC ”Bunjevačko kolo”, KUD”Bosa Miličević” i MKC ”Nepkör”.

Voditelji ”Dužijance 2009.”

Željka Vukov iLazar Cvijin

Darko Temunović iNevena Mlinko

... ŽednikuDužijanca u Žedniku održana je 12. srpnja u crkvi

Sv. Marka, a nositelji ovogodišnje Dužijance bili subandaš Igor Dulić i bandašica Jelica Čipak te mali ban-daš Davor Pandžić i mala bandašica Magdalena Dulić.Misno slavlje predslavio je župnik iz Brodske Varošivlč. Ivan Ćurić, zajedno s biskupijskim knjižničaromvlč. Miroslavom Orčićem te domaćim župnikom vlč.Željkom Šipekom.

Mnoštvo djece i mladih odjevenih u bunjevačke i šo-kačke narodne nošnje krenulo je u procesiji od župnog stanakako bi ispred crkve dočekali svečanu povorku karuca risarai risaruša predvođenih ovogodišnjim bandašom Igorom i ban-dašicom Jelicom, te malim bandašom Davorom i bandašicomMagdalenom. Nakon pozdravne recitacije i kraljičke pisme,uslijedila je svečana euharistijska gozba. Nakon propovijedivlč. Ćurića, molitve vjernika, uz prigodnu melodiju i propra-tnu meditaciju, u prikaznoj procesiji na oltar su prineseni da-rovi: vino, voda, hostija, novi kruh i kruna ovogodišnjeDužijance. Misno slavlje, svojim pjevanjem uzveličao je župnizbor, kao i VIS ”Markovi Lavovi”. Po završetku svete miseuslijedila je procesija oko crkve s Presvetim Oltarskim Sa-kramentom uz mnoštvo okupljenog puka koji je kroz pjesmui molitvu zahvaljivao Bogu za dar kruha. Nakon svete miseuslijedio je zajednički objed i druženje s gostima iz BrodskeVaroši. Istoga dana, u Domu kulture priređen je doček za su-dionike Dječje Dužijance, djecu iz Makedonije, Mađarske,Bosne i Hercegovine, Hrvatske te iz Kragujevca i Subotice.Poslije toga održano je i tradicionalno Bandašicino kolo.

Proslava Dužijance u Starom Žedniku, započela je tro-dnevnom duhovnom pripravom koju je predvodio domaćižupnik, preč. Željko Šipek. Prvog dana trodnevnice, nazočnisu imali priliku vidjeti orgulje u novom svjetlu. Naime, iakoveć dugi niz godina nisu u funkciji, zahvaljujući darežljivostimons. dr. Andrije Kopilovića, iste su dobile osvjetljenje, amožda je to prvi korak ka njihovoj restauraciji. Nakon svetemise i prigodne propovijedi, nazočni su prešli u Dom kulturegdje je, u organizaciji Odjela za kulturu pri MZ, otvorena iz-ložba starih alata i predmeta koje su koristili naši stari. Ko-lekcija je u vlasništvu obitelji Stanka Ivankovića, a AlojzijeStantić je okupljenima govorio o tome kako su se i zašto nekialati i predmeti koristili. Nakon sv. mise u subotu, prisutni suimali priliku bolje upoznati ovogodišnjeg bandaša Igora, ban-dašicu Jelicu, malu bandašicu Magdalenu i malog bandašaDavora. /Ljubica Vukov/

... BajmokuMisa zahvalnica za ovogodišnju žetvu u bajmočkoj

crkvi Sv. Petra i Pavla održana je 12. srpnja. Misu za-hvalnicu predslavio je mons. dr. Andrija Kopilović za-jedno s domaćim župnikom Zsoltom Bendeom.Nositelji ovogodišnje Dužijance bili su bandaš AndrejKopilović i bandašica Danijela Vidaković.

Dužijanca je započela svečanom povorkom s djecom imladima u narodnim nošnjama od kojih su se neki pješice aneki na karucama, predvođeni ovogodišnjim bandašom i ban-dašicom, dovezli ispred glavnog ulaza u crkvu. Svečanomulaznom procesijom započelo je misno slavlje. Na samom po-četku blagoslovljeno je mlado žito koje su djeca podijelilavjernicima nazočnim na ovom euharistijskom slavlju. U svo-joj propovijedi dr. Andrija Kopilović istaknuo je dvije glavnemisli: vrijednost rada te zahvalu Bogu za rad. Župljane seveoma dojmila propovjednikova misao, kako je seljak nesamo čovjek koji se krvavo znoji da bi imao plodove svograda nego je Božji suradnik u stvaranju i time jedino sebemože ostvariti, te je i mladi naraštaj itekako potrebito odgo-jiti za rad i zahvalnost. Misno slavlje nastavljeno je prikaznom

procesijom koja je praćena prigodnom meditacijom. Misazahvalnica završena je svečanom pohvalnicom ”Tebe Bogahvalimo” te euharistijskim blagoslovom. Slavlje je pjesmomuzveličao župni zbor pod ravnanjem kantora Attile Garaj-skog, uz orguljsku pratnju Csabe Bartosa i pratnju na gitariVladimira Gunića. Krunu za ovogodišnju Dužijancu izradilaje Marija Petreš, a sliku od slame sa simbolima za Godinuduhovnih zvanja izradila je slamarka Marija Dulić. I ove go-dine je crkvu okitio Ivan Stipić-Braco. U večernjim satimau župnom dvorištu održano je tradicionalno Bandašicino kolokoje je uveseljavao tamburaški orkestar Subotički boemi./Mirela Varga/

... TavankutuMisnim slavljem koje je u crkvi Srca Isusova pred-

slavio preč. Josip Koprek iz Varaždina, uz koncelebra-ciju tavankutskog župnika Franje Ivankovića te župnikaiz Male Bosne, Željka Augustinova, proslavljena je 19.srpnja Dužijanca u Tavankutu. Nositelji ovogodišnjeDužijance u Tavankutu bili su bandašica Lidija Sarić ibandaš Mladen Petreš. Krunu od slame i ove godine iz-radila je Jozefina Skenderović.

Zvonik � 7-8/2009 7

Dužijanca 2009.

Dužijance su i ove godine proslavljene u...

zkvh

.org.r

s

Slavlje je započelo procesijom do župne crkve u kojoj subili članovi HKPD ”Matija Gubec” i njihovi gosti iz Velike,odjeveni u narodne nošnje, a koji su došli zahvaliti Bogu zadarovani kruh. Očuvanje žetvenih običaja i tradicije na ovajnačin uvijek nedvojbeno izaziva velike emocije, ne samo mje-štana koji su uz njih odrasli, već i gostiju, poput voditeljaKUD-a ”Ivan Goran Kovačić” iz Republike Hrvatske, StankaRaguža, koji sa svojim članovima već sedmu godinu rado do-lazi biti sudionikom tavankutske Dužijance. Mi smo prvi puta2002. godine bili na Dužijanci u Subotici, međutim, kada smodošli na tavankutsku Dužijancu, vjerujte, zaplakao sam, ko-liko me je sve ovo ‘dirnulo’. Inače sam ljubitelj etno baštine ivolim sve običaje našeg naroda. Osobito mi je lijep doživljajsredišnja svečanost Dužijance i dolazak bandaša i bandašicena nedjeljnu svetu misu. Recimo, kod nas u ‘požeštini’, u seluGrabar, svake se godine organizira prikaz kako su se nekadaobavljali žetelački poslovi, ali ovakav način zahvale Bogu zažetvu, to nisam vidio, jer toga kod nas u Hrvatskoj nema, rekaoje Stanko Raguž.

Proslava Dužijance nastavljena je navečer u dvorištužupe, gdje je priređeno ”Bandašicino kolo”, koje je, kao isvake godine, okupilo brojne ljubitelje ove žetvene tradicije./Marija Matković/HR/

... Svetozaru MiletićuHBKUD ”Lemeš” iz Svetozar Miletića organiziralo

je desetu tradicionalnu Dužijancu. Centralna proslavaDužijance je bila u nedjelju 19. srpnja.

U ranim popodnevnim satima, mladi u narodnim no-šnjama su fijakerima pošli do bandašice Eve Tošaki i ban-daša Danijela Kanjoa, kao i do malih bandašice i bandašaMarije Kovač i Stefana Gnjidića. Mještani su izišli na uliceLemeša i pozdravljali sudionike koji su fijakerima prolazilikroz ulice ovoga sela. Misno slavlje predvodio je vlč. DavorKovačevič, župnik iz Bačkog Brega, uz koncelebraciju vele-časnog Árpáda Pásztora iz Telečke i župnika domaćina An-tala Egedija. Misu je glazbeno uzveličao VIS ”Proroci” izSubotice. Nakon svete mise, program je nastavljen u velikojdvorani Doma kulture. Svoje plesove i pjesme je predstavioKUD ”Čepinski Martinci” iz istoimenog mjesta, a posebnojatmosferi i pravom slavonskom štimungu je pridonijela ma-lena Ines Pavošević, koja je uz pratnju tamburaškog sastavaovoga društva otpjevala nekoliko novijih slavonskih pjesama.Cijelu večer na pozornici su se smjenjivali tamburaški sastaviz Čepinskih Martinaca i Panonika. Osim predstavnika Dru-štava, centralnoj proslavi Dužijance su nazočili i predstavnicihrvatskih institucija koje je pozdravila predsjednica društvaMarija Bagi.

Dva dana prije centralne proslave Dužijance, u petak 17.

srpnja, otvorena je izložba kruna i drugih radova u tehnicislame, autora Stipana Budimčevića iz Svetozara Miletića. Oradovima ovog vrsnog umjetnika, vlasnika majstorske di-plome govorila je predsjednica HBKUD ”Lemeš” MarijaBagi. U okviru ove izložbe, priređena je i promocija poslje-dnje knjige ”Lira Naiva 2009.”, a svoje stihove su čitale IvanaPetković i Lucija Knezi, dok je stihove Mariške Pravdić či-tala Marina Knezi. U subotu 18. srpnja je priređen cjelove-černji program naziva ”U avliji kod baće i nane”, koji jeodržan u Velikoj dvorani Doma kulture. U programu su su-djelovali i djevojački zbor ”Musica Viva”, te mađarski KUD”Német László” iz Svetozara Miletića. /Z. G./HR/

... Maloj BosniDužijanca u Maloj Bosni proslavljena je 26. srpnja

u crkvi Presvetoga Trojstva, u nazočnosti mnoštvadjece i mladih odjevenih u bunjevačku narodnu noš-nju.

Nositelji ovogodišnje Dužijance u Maloj Bosni bili subandaš Siniša Kopunović i bandašica Ana Ivković, a malibandaš Antun Vuković i mala bandašica Mila Franciško-vić. Misnom slavlju koje je predslavio mr. Mirko Štefković,a suslavio domaći župnik Željko Augustinov, nazočilo jemnoštvo vjernika. Dužijanci su nazočili i subtički dogrado-načelnik Pero Horvacki, predsjednik HKC ”Bunjevačkokolo” Ivan Stipić i predsjednik Organizacijskoga odbora Du-žijance Davor Dulić. Navečer je u župnom dvorištu održanasvečana Akademija, a poslije i Bandašicino kolo koje je kao isvake godine okupilo puno svijeta iz okolnih sela i grada. /S.Dulić/HR/

... ĐurđinuDužijanca u Ðurđinu proslavljena je 2. kolovoza,

svetom misom koju je u đurđinskoj crkvi Sv. JosipaRadnika predslavio vlč. Paviša Norac, rođeni Sinjaninkoji je već više godina na službi u Vancouveru (Ca-nada), zajedno sa žedničkim župnikom Željkom Šipe-kom, biskupijskim knjižničarom vlč. MiroslavomOrčićem i domaćim župnikom Lazarom Novakovićem.

Misnom slavlju prethodila je povorka od župnoga domado crkve, u kojoj su sudjelovala djeca i mladi u narodnim no-šnjama u pratnji ministranata i svećenika. Prije dolaska ucrkvu, prošlogodišnji bandaš i bandašica uručili su sliku odslame novom bandašu Marku Vukovu i bandašici MajiKovač. Sliku ovogodišnje Dužijance, simbol sakramentaEuharistije, izradila je umjetnica u tehnici slame Ma-rica Vidaković . Mal i bandaš i bandašica, Marko

7-8/2009 � Zvonik8

Dužijanca 2009.

Vojnić Purčar i Nevena Orčić, ponijeli su kruh od novogabrašna, kao dar Gospodinu od kojega smo ga i primili. Nave-čer istoga dana, prije Bandašicinog kola, priređena je kratkaAkademija, posvećena svećenicima pjesnicima naše bisku-pije. Mladi su čitali pjesme Alekse Kokića, Ivana Kujundžića,Marka Vukova i Josipa Temunovica. Mlade polaznice školetambure pod vodstvom prof. Voje Temunovića, izvele su li-jepe melodije i pokazale svoj marljivi rad. ”Kolo igra, tambu-rica svira”, svi smo skupa zapjevali na kraju akademije, što jeujedno bio i početak kola. Proslavi Dužijance prethodila je iprigodna trodnevnica. /Verica Dulić/

... LjutovuDomaćini ovogodišnje Dužijance u Ljutovu, koja je

proslavljena 2. kolovoza, i ove godine su bili Antun iRuža Juhas. U njihovom dvorištu okupili su se sudio-nici svečane procesije prije svete mise koju je predsla-vio vlč. Željko Šipek, a suslavio tavankutski župnik vlč.Franjo Ivanković.

Kruna Dužijance je najuzorniji, najvrjedniji par oličen uliku bandaša i bandašice, a ta titula je ove godine pripala ban-dašu Davoru Šimiću i bandašici Dijani Remaš, malom ban-dašu Danijelu Sariću i maloj bandašici Mirjani Prćić.

Nakon misnoga slavlja uslijedio je program kojega su ot-vorili risari i risaruše, a osim njih, svoje plesno umijeće poka-zali su i mladi Ljutovčani, članovi HKC ”Bunjevačko kolo”.Dužijanca je završena najveselijim dijelom programa, a to jeBandašicino kolo u kojem su svirali tamburaši iz Tavankutai Ljutova, članovi HKPD ”Matija Gubec”. Dužijanci su nazočilidogradonačelnik Subotice Pero Horvacki, predsjednikHKC ”Bunjevačko kolo” Ivan Stipić i predsjednik Organiza-cijskoga odbora Dužijance Davor Dulić. /Suzana Gagić/HR/

... SomboruSedamdeset i peta u nizu Dužionica, proslavljena

je 2. kolovoza u Somboru, misom zahvalnicom u crkviPresvetoga Trojstva. Misno slavlje predslavio je preč.Josip Pekanović uz koncelebraciju župnika župe Sv.

Križa dr. Marinka Stantića, karmelićanina o. ZlatkaPletikosića i novog kapelana crkve Presvetoga Troj-stva, vlč. Predraga Alilovića. Nositelji žetvenih sveča-nosti u Somboru bili su bandašica Valentina Gromi-lović i bandaš Josip Pekanović.

U prigodnoj propovijedi preč. Pekanović je ukazao na tokako je da bi se živjelo kvalitetno, osmišljeno, sadržajno i da biživot imao perspektivu, potrebno hraniti se plemenitim, za sveljude vrijednim pokretačkim idejama koje ne zastarijevaju većvode prema ostvarenju cjelovitoga oslobođenja i očovječenjasvih ljudi, svakoga čovjeka, a to su svakako biblijske knjige, po-glavito novozavjetne, koje su nepresušni izvor ljudske i božan-ske misli. Poslije misnoga slavlja, kruh od novoga brašna naprijamu je somborskom gradonačelniku Dušanu Joviću pre-dala bandašica Valentina. Slavlje Dužionice potom je nastav-ljeno sve do večeri. Ovogodišnjoj Dužionici u organizacijiHKUD ”Vladimir Nazor” među ostalim nazočili su: ministarsavjetnik Veleposlanstva RH u Beogradu Filip Damjanović,konzulica Generalnog konzulata RH u Subotici Vesna Nji-koš-Pečkaj, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Voj-vodini Petar Kuntić, zamjenik pokrajinskoga tajnika zaupravu, propise i nacionalne manjine Mato Groznica, pred-sjednik podružnice Demokratske zajednice Hrvata SomborJosip Zvonko Pekanović, prior karmelićanskoga samo-stana o. Bernardin Vizmeg te predstavnici kulturno-umjet-ničkih društava iz Viškovaca, Subotice, Tavankuta, SvetozaraMiletića, Bačkoga Brega, Bačkoga Monoštora, Stanišića,Sonte, Vajske, Plavne i Sombora kao i predstavnici političkog,društvenog i kulturnog života, među kojima su bili i oni izR. Hrvatske.

Proslava Dužionice u Somboru započela je već 1. kolo-voza u Hrvatskom domu, gdje je predsjednik HKUD ”Vladi-mir Nazor” Šima Raič pozdravio nazočne, među kojima ipredstavnicu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Kata-rinu Čeliković. Na programu su nastupili gosti iz Viškovacas folklornim i pjevačkim točkama, a od domaćina su se pred-stavili veterani folklora te pjevačka skupina Društva, a izve-dene su i prigodne recitacije koje su govorile Emina i AnetaFiranj, kao i pučki pjesnik Antun Kovač i Dejana Jakšić, anovi broj lista ”Miroljub” predstavio je urednik MatijaÐanić. /Prema: Hrvatska riječ/

Zvonik � 7-8/2009 9

Dužijanca 2009.

zkvh

.org.r

s

Natjecanje risaraTradicionalna manifestacija Dužijance –

Natjecanje risarskih parova, održano je usubotu, 11. srpnja, na njivi Josipa Mačko-vića u Ljutovu. Pobjedničkim risarskimparom koji se na ovogodišnjem natjecanjupokazao najboljim u ručnom košenju žitaproglašeni su Marinko Kujundžić i RužaJuhas iz Ljutova. Druga nagrada dodijeljenaje Perici Tikvickom i Emeri Poljaković izŽednika, dok su treći bili Saša Savić i GoranSlavković iz Kragujevca. U kategoriji mladihrisara natjecalo se 15 parova, a prvo mjestopripalo je Željku Ivkoviću i Snežani Orčić. Drugo mje-sto odnijeli su Perica Moravčić i Ivana Stantić, a trećeBranislav Kujundžić i Sandra Dulić.

”Natjecanju risara” nazočio je i ministar poljoprivredeSaša Dragin. On je tom prigodom istaknuo važnost održa-vanja Dužijance kao tradicionalne manifestacije multietničkeVojvodine. Dužijanca je slava nove žetve, slavlje što nam je po-daren ovogodišnji rod, koji je, unatoč lošim vremenskim uvje-tima, skupljen zahvaljujući vrijednim rukama ratara. Važnoje da se ovakve svečanosti održavaju, jer je ovo tradicija Vojvo-dine, simbol multikulturnosti mirne Vojvodine, u kojoj tolikorazličitih nacionalnih zajednica žive zajedno. Svatko tko želividjeti uzoran zajednički život više nacija, treba doći u Vojvo-dinu, rekao je ministar poljoprivrede Saša Dragin.

Dragin se, zajedno s gradonačelnikom Sašom Vučini-ćem i predsjednikom Organizacijskog odbora Dužijance Da-vorom Dulićem, i sam okušao u košenju žita. Njihovo

kosačko umijeće ocijenio je nekadašnji višegodišnji pobjed-nik ”Natjecanja risara” Stipan Kujundžić: Što se tiče ministrovekosidbe, moram reći da ako mu i politika ide kao kosidba, ondaje to nula. Za gradonačelnika smatram da je vrlo dobar u ko-šenju žita, dok se Davor Dulić pokazao najbolji, ocijenio je Ku-jundžić. Natjecanju risara nazočio je i dogradonačelnik PeroHorvacki, zamjenik predsjednika Skupštine grada SlavkoParać, načelnik Sjevernobačkoga okruga Zoran Prćić, kon-zul Generalnog konzulata RH u Subotici Anto Franjić, pred-sjednik HNV-a Branko Horvat, i brojni drugi gosti koji su seokupili i na zajedničkom risarskom ručku. Natjecatelji su ovegodine bili s raznih strana, iz Hrvatske, Mađarske i Makedo-nije, a od domaćih iz Bačke, Banata i Šumadije.

Organizatori su se pobrinuli da i ove godine pred neko-liko stotina posjetitelja prikažu žetvu pšenice na starim stro-jevima, a za glazbeni dio programa pobrinule su se dječjefolklorne skupine iz zemlje i inozemstva.

/www.suboticadanas.info, HR/

7-8/2009 � Zvonik10

Dužijanca 2009.

100 Bandaša i bandašicaU povodu proslave stote obljetnice održavanja duži-

jance u Subotici, Katolički institut za kulturu, povijesti duhovost ”Ivan Antunović” planira izdati fotomono-grafiju pod radnim nazivom “Sto bandaša i bandašica”,koja bi u svom sadržaju prikazala sve do sada skup-ljene fotografije bandaša i bandašica.

Knjigu priprema Grgo Piukovićkoji dugi niz godina brižno sakuplja iarhivira sve fotografije vezane zaDužijancu od onih najstarijih dodanas.

Iako je prikupljen veliki broj fo-togafija, nedostaju neke iz vremenaprije i nakon I. svjetskog rata, te oneiz perioda II. svjetskog rata i nakonrata kada su ulogu bandaša i ban-dašice vršila djeca.

Molimo sve dobronamjernikekoji imaju fotografije dužijance ili in-formacije o njima iz bilo koje godine,da pomognu i posude fotografijekako bimo ih mogli uvrstiti u mono-grafiju. Naravno, fotografije ćemo

nakon skeniranja odmah vratili vlasnicima a rado ćemo pri-miti skenirane fotografije na USB memoriji ili na CD-u u ”jpg”ili ”tif” formatu.

Unaprijed Vam zahvaljujemo u nadi da ćete prepoznativrijednost ovoga izdanja te svojim informacijama i angažira-njem u potrazi dati i svoj doprinos stotoj obljetnici Dužijance.

Možete se javiti Grgi Piukoviću 024/534-589 iliMarinku Piukoviću 063/8087835.

mr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta ”Ivan Antunović”

Književna večer koju tradicionalno u okviruDužijance priređuje Katolički institut za kulturu, povi-jest i duhovnost ”Ivan Antunović” održana je 5. kolo-voza u Hrvatskom kulturnom centru ”Bunjevačko kolo”u Subotici, u okviru koje je predstavljena knjiga mons.Stjepana Beretića, katedralnog župnika ”Dužijanca usrcu”.

Na početku večeribrojnu publiku pozdra-vio je dr. Andrija Kopi-lović, predsjedavajućiInstituta ističući kako taknjiževna večer, zajednos Večernjom u katedrali isvečanom misom zahval-nicom sačinjava ”duhov-ni trolist” koji je dušaDužijance. U nastavkusvog pozdrava istaknuoje: Bački Hrvati ovogakraja u Dužijanci prepo-znaju jedan od elemenatasvojeg identiteta. StogaDužijanca jest i zadržatće svoju duhovnu nit i zadatak prenošenja temeljnih vrednotakršćanske etike i bogoštovlja. Kada bi iz sadržaja događanjaoko Dužijance izostao ovaj ”Sveti trolist”, Dužijanca bi posta-la događaj bez duše, a onda i bez mogućnosti da prenositemeljne vrednote unatoč društvenim okolnostima u kojima sete vrednote ne vide.

O knjizi Stjepana Beretića govorio je recenzent mr. An-drija Anišić te istaknuo: Hvalospjevi Dužijanci – to je krat-ki sadržaj ove knjige. Hrvat Bunjevac koji ne slavi Dužijancuzanijekao je svoje narodno biće. Hrvat Bunjevac koji zanosnone zahvaljuje Bogu na kruhu svagdašnjem nije pravi kršća-nin. Ne može naš narod živjeti bez Dužijance. Ona mu je usrcu. Ona prožima cijelo njegovo biće. /…/ Stipini hvalospjeviDužijanci polaze iz srca. On je radio ris. Gledao je i slušaokako njegov otac pravi Dužijancu, kako Bogu zahvaljuje smonoštorskim risarima u avliji svog salaša. Zato mu svakaDužijanca budi drage uspomene. Recenzent je zaključio: Ovaknjiga označava vrlo dobar uvod u proslavu 100. obljetniceDužijance koju ćemo slaviti za dvije godine. Uvjeren sam daće ova knjiga u svima koji je budu čitali podgrijati želju dadaju svoj doprinos Dužijanci te svojom molitvom, življenjemvjere, poštivanjem bogate baštine svoga naroda i čuvanjemsvojih narodnih običaja ispjevati svoj hvalospjev Dužijanci,kako to već godinama čini mons. Stjepan Beretić.

Prof. Katarina Čeliković, urednica izdanja, opisala jeproces nastanka knjige te na kraju rekla: Neki će se sjetitidogađaja iz godine u kojoj je propovijed izrečena, neki će se iprepoznati na fotografijama, ali nikoga ova knjiga neće osta-viti ravnodušnim. Jer, ona dotiče srce, budući da je izašla izsrca, i ostaje u srcu.

Autor knjige mons. Stjepan Beretić, vidljivo dirnutriječima govornika i pozornošću publike, izrekao je riječizahvale svima koji su sudjelovali u izradi knjige, ali posvje-dočio i ovo: Neki me kritiziraju da su moje propovijedi uoči

dužijance odviše osjećajne. Kad bih znao, baš bih pjevao duži-janci. Svoje nadahnuće nalazi u onima koji vole dužijancunapose u mladima: Dužijanca je velika i zato što je mladinose. Jedne sam godine rekao mladima: Koliko ste nam danaslijepi! Kako ste nam danas dragi! A u zaključku je autor poru-čio: Neka ova knjiga bude jedno priznanje svima koji svojim

srcem čuvaju dužijancu.Dijelove iz knjige

čitali su Željka Zelić iLazar Cvijin, koji su bilii voditelji večeri. Naslov-nicu za knjigu izradio jeakademski slikar IvanBalažević iz Novog Vi-nodolskog, rodom Ta-vankućanin, a tehnički juje uredio mr. Ervin Če-liković.

Glazbene točke naknjiževnoj večeri izveo jekatedralni zbor ”AlbeVidaković” pod ravna-njem s. Mirjam Pandžić.

Nagrade Instituta ”Ivan Antunović”U okviru ove večeri Institut je i ove godine dodijelio

godišnje nagrade koje je obrazložio dr. Kopilović: Uvijek jeradosni čin u slavlju Dužijance ova dodjela nagrada. Time nasvečan i znakovit način možemo izreći i svoju zahvalnost poje-dinim osobama, institucijama naše zajednice ali svake godinei jednoj brojnoj obitelji, jer samo su takve obitelji budućnostDužijance. Ovogodišnji dobitnici nagrada su: trećenegrađe-na je obitelj Neste i Anice Gabrić iz Subotice koji imajupetero djece, drugu nagradu je dobilo Hrvatsko kulturno– prosvjetno društvo ”Matija Gubec” iz Tavankuta zadugogodišnju organizaciju regionalne Smotre dječjeg fol-klora pod nazivom ”Djeca su ukras svijeta”, a prvunagradu je primio dr. Marinko Stantić za pokretanje iorganiziranje ”Hosanafesta” – večeri hrvatskih duhovnihpjesama kao i za osnivanje i brigu za tri doma za pomoć ovi-snicima pod nazivom ”Hosana”. /Andrija Anišić/

Zvonik � 7-8/2009 11

Dužijanca 2009.

Predstavljena knjiga ”Dužijanca u srcu”

zkvh

.org.r

s

Otvorenje XXIV. saziva Prve kolonije naive u teh-nici slame, upriličeno je u petak, 10. srpnja, u Domukulture u Tavankutu. Koloniju je otvorio predsjednikHrvatskog kulturno prosvjetnog društva ”MatijaGubec”, Ladislav Suknović.

Suknović je rekao kako je stvaralaštvo u tehnici slameizuzetno vrijedan segment naivne umjetnosti, koje svojomspecifičnošću izaziva veliku pozornost u zemlji, ali i inozem-stvu.

Svečanost otvorenja Kolonije uljepšali su nastupom tam-buraši i folkloraši HKPD ”Matija Gubec”, dok je uoči otvore-nja Kolonije, u galerijskom prostoru HKPD ”Matija Gubec”,već tradicionalno postavljena i izložba slika od slame, nasta-lih na prošlogodišnjem sazivu Kolonije. Izložbu je otvoriopovjesničar umjetnosti i etnolog iz ”Muzeja Slavonije” u Osi-jeku, Grgur Marko Ivanković. On je tom prigodom izraziozadovoljstvo glede očuvanja kontinuiteta u radu sa slamom,koji se, kao specifičnost Tavankuta i njegove okolice, uspije-va prenijeti i na mlade naraštaje. S umjetnošću slame susreosam se prvi puta na Dužijanci u Subotici prije nekoliko godi-na. Slamarke u svojim djelima ne koriste slamu samo kao dioprirode, već ju potpuno prilagođavaju svojim potrebama i radeod nje najnezamislivije oblike, što me je fasciniralo. Također jezanimljivo da teme koje slamarke obrađuju nisu samo selo iobičaji, već su se tematski odmakle od klasičnog poimanjanaivnog iskazivanja umjetnosti, navodi Ivanković.

U sklopu Kolonije prethodnoga dana je održan i Okruglistol, na kojem je na temu ”Naiva u narodnom stvaralaštvu”,Grgur Marko Ivanković, istaknuo da nestajanjem seoskogstanovništva izumire i narodno stvaralaštvo.

Voditeljica slamarske sekcije HKPD ”Matija Gubec”,Jozefina Skenderović kaže kako je ovogodišnja Kolonijazapravo priprema za iduću jubilarnu, 25. po redu Koloniju, nakoju se planiraju pozvati svi njezini dosadašnji sudionici izzemalja bivše Jugoslavije. Na ovogodišnjoj Koloniji sudjelujunajvećim dijelom naše članice iz Tavankuta, Žednika,Subotice, a tu su i dvije slamarke iz Srijemske Mitrovice.Nakon Dužijance odmah ćemo započeti s organizacijom iduće,25. Kolonije, jer za srebrni jubilej namjeravamo pozvati svedosadašnje sudionike iz zemalja bivše Jugoslavije, koji su redo-vito sudjelovali na prvih pet Kolonija, kaže JozefinaSkenderović.

Rad slamarki na ovogodišnjoj Koloniji naive u tehnicislame završen je u subotu, 18. srpnja, prigodom čega je većtradicionalno upriličena i svečana akademija. Na svečanojAkademiji predstavljeni su bandaš i bandašica, MladenPetreš i Lidija Sarić. XXIV. saziv Prve kolonije naive u teh-nici slame zatvorio je predsjednik HKPD ”Matija Gubec”Ladislav Suknović.

/Prema: M.M., www.suboticadanas.info/

Izložba radova XXIV. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame

Nakon Tavankuta, radovi nastali u okviru XXIV. sazivaPrve kolonije naive u tehnici slame izloženi su vestibuluGradske kuće a izložbu je u subotu, 8. kolovoza otvorila kon-zulica Generalnog konzulata R. Hrvatske u Subotici VesnaNjikoš-Pečkaj. Diveći se ovogodišnjim radovima, ona jemeđu ostalim rekla: Vrijedne ruke risaruša i slamarki i njiho-va umjetnička djela jamstvo su očuvanja ovog segmenta tradi-cijske kulture i identiteta bunjevačkih Hrvata u Vojvodini iostaju trajno nadahnuće budućim generacijama. Zlatnim kla-sjem naše su umjetnice oplele najljepšu priču o velikoj ljubaviprema obitelji, salašu, ognjištu, svom narodu i zavičaju.

Otvorenju izložbe prisustvovale su ”slamarke” – sudio-nice Kolonije, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijećaBranko Horvat, ovogodišnji bandaš Nebojša i bandašicaMarijana i drugi brojni ljubitelji ove umjetnosti među kojimai povjesničar umjetnosti Bela Duranci. /Zv/

Izbor najljepših pratitelja inagrade aranžerima izloga

Ovogodišnjeg bandaša Nebojšu Stipića i bandašicuMarijanu Kujundžić, predstavio je na subotičkom grad-skom trgu 6. kolovoza mons. dr. Andrija Kopilović i pože-lio im tom prigodom da tu časnu službu obave časno, po-nosno i s ljubavlju. Podsjetio je i izrazio zadovoljstvo da ban-daš i bandašica već godinama nisu oni koji oru, siju, ali mi jedrago da studiraju, te da naš čovjek ne bude samo rob i sluga,nego umom i srcem i gospodar ove zemlje.

Iste je večeri, stručno povjerenstvo izabralo i najljepšepratitelje bandaša i bandašice, koji će ih pratiti na centralnojsvečanosti Dužijance, a to su ove godine: najljepši parJulijana Francišković i Miroslav Vojnić Zelić, drugi suSlađana Tikvicki i Filip Mesaroš, a treći pratitelji suJosipa Sadojević i Mario Borić.

Najljepše aranžirani izlozi u gradu su također nagrađe-ni: prva nagrada dodijeljena je Nikoli Čakiću sa Palića (za

izlog prodavaonice obuće ”Boreli”). Drugu nagradu dijeleKata Kuntić (izlog butika ”Perspektiva”) i IvankaJaramazović (izlog ”McDonaldsa”), a treću nagradu dijeleMira Dobrilović (izlog u butiku ”Minny”) te Sekcija”Vridne ruke” iz Male Bosne (izlog butika ”Veruška”). /Zv/

12

Dužijanca 2009.

Kolonija naive u tehnici slame u Tavankutu i Subotici

7-8/2009 � Zvonik

Na blagdan sv. Ladislava, 28. lipnja, mons. dr. IvanPénzes za svećenike je zaredio četvoricu đakona, a dvojicubogoslova za đakone. Sljedećega dana, na blagdan apostol-skih prvaka Petra i Pavla, također u katedrali, za svećenika jezaređen još jedan đakon, vlč. Dragan Muharem. Još jednoređenje slavljeno je u župnoj crkvi Srca Isusova u Bačkim Vi-nogradima, gdje je 5. srpnja za đakona zaređen bogoslovSzilárd Balcsák.

Prezbiteri:

Zoltán Kormányos je rođen 16. 08. 1984. u Senti, odoca Lászlóa i majke Ágnes Rehák. Srednju školu je završio uČoki. Teološki studij završio je u Segedinu. Pripada župi Sv.Male Terezije u Senti. Sveti red prezbiterata primio je u subo-tičkoj stolnoj bazilici 28. 06. 2009.

Dániel Mester je rođen 12. 06. 1977. u Bečeju, od ocaImrea i majke Márie Major. U Segedinu je završio gimnaziju,a potom ondje i teološki studij. Pripada župi Sv. Mirka u Ba-čkom Petrovom Selu. Sveti red prezbiterata primio je u su-botičkoj stolnoj bazilici 28. 06. 2009.

Dragan Muharem je rođen 29.11. 1984. u Sisku, od oca Dragoljubai majke Jelene Vučinac. Srednjuškolu završio je u Biskupijskoj kla-sičnoj gimnaziji ”Paulinum” u Subo-tici. Teološki studij završio je u Ða-kovu. Pripada župi Sv. Jurja u Vaj-skoj. Sveti red prezbiterata primio jeu subotičkoj stolnoj bazilici 29. 06.2009.

Róbert Pástyik je rođen 12. 06. 1978. u Vrbasu, od ocaMihalya i majke Anke Zaković. Srednju tehničku školu je za-vršio u Kuli. Teološki studij završio je u Rimu. Pripada župiSv. Jurja u Kuli. Sveti red prezbiterata primio je u subotičkojstolnoj bazilici 28. 06. 2009.

Ferenc Zorád je rođen 12. 03. 1973. u Novom Sadu, odoca Mihálya i majke Magdolne Sztraka. Srednju stručnuškolu završio je u Novom Sadu. Teološki studij završio je uSegedinu. Pripada župi Imena Marijina u Novom Sadu. Svetired prezbiterata primio je u subotičkoj stolnoj bazilici 28. 06.2009.

Ðakoni:László Baranyi je rođen 18. 08. 1982. u Bačkoj Topoli,

od oca Lászlóa i majke Erzsébet Farkas. Srednju školu je za-vršio u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji ”Paulinum” u Subo-tici. Teološki studij završava u Budimpešti. Pripada župiPresvetog Otkupitelja u Novom Orahovu. Sveti red đakonataprimio je u subotičkoj stolnoj bazilici 28. 06. 2009.

Tibor Szöllősi je rođen 22. 03. 1984. u Novom Sadu, odoca Árpáda i majke Edite Milinszki. Srednju elektrotehničkuškolu je završio u Novom Sadu. Teološki studij završava uBudimpešti. Pripada župi Imena Marijina u Novom Sadu.Sveti red đakonata primio je u subotičkoj stolnoj bazilici 28.06. 2009.

Szilárd Balcsák je rođen 22. 06. 1985. u Subotici, odoca Szilárda i majke Zsuzsanne Tóth. Srednju školu završio jeu Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji ”Paulinum” u Subotici. Teo-loški studij završava u Egeru. Pripada župi Srca Isusova uBačkim Vinogradima. Sveti red đakonata primio je u crkvi uBačkim Vinogradima 5. 07. 2009. /Zv/

Svećeničko ređenje u Srijemskoj Mitrovici

U srijemskomitrovačkoj katedrali-bazilici, u nedje-lju 28. lipnja, biskup srijemski mons. Ðuro Gašparovićza svećenika je zaredio vlč. Ivana Rajkovića. Vlč. IvanRajković, do tada đakon, rodom je iz Petrovaradina,župe Sv. Roka.

Na svečanom misnom slavlju, koje je predvodio biskupsrijemski, koncelebrirali su poglavari bogoslovnog sjeme-ništa, na čelu s rektorom mons. Josipom Bernatovićem isvećenici iz Srijema. Slavlju su nazočili roditelji ređenika, se-stra, brojna rodbina, te župljani njegove rodne župe, bogo-slovi, te brojni vjernici iz drugih župa Srijemske biskupije.

U prigodnoj homiliji biskup Ðuro je rekao kako je ovo

veliki dan za Srijemsku biskupiju koja je sada bogatija za jošjednog radnika na njivi Gospodnjoj. Obraćajući se ređeniku,biskup Ðuro je rekao: Postat će sada taj pastir, prezbiter našemnarodu Srijemske biskupije. Budi svjestan da je Krist onaj kojite je pokrenuo, a ti si bio dobre volje pa mu se predao ne zna-jući pravo što sve to sa sobom nosi. Bog te je tada uzeo ozbiljnoi često te, i protiv tvoje volje, vodio i vodi putovima možda čaki punim rizika i neizvjesnosti. Isus Krist će te sada poslati k na-rodu. Pođi u svijet naše biskupije i budi hrabar i odvažan zna-jući da te prate molitve i podrška braće svećenika i svihKristovih vjernika na tvom svećeničkom putu.

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti katedralnizbor, sa svojim solistima, pod vodstvom s. Cecilije Tomkić,katedralne orguljašice. Na kraju misnoga slavlja svim prisu-tnima, nakon biskupova blagoslova, novozaređeni vlč. IvanRajković je, prvi puta, udijelio mladomisnički blagoslov.

Ivica Zrno

Zvonik � 7-8/2009 13

Duhovna zvanja

Ređenja u Subotičkoj biskupiji

S lijeva na desno:Tibor Szöllősi, Róbert Pástyik, Dániel Mester,

Ferenc Zorád, Zoltán Kormányos, László Baranyi

zkvh

.org.r

s

Dvodnevna proslava blagoslova bogoslovije i pas-toralnog centra ”Augustinianum” počela je svečanomakademijom 26. lipnja u Velikoj vijećnici subotičkeGradske kuće. Sljedećeg dana program je nastavljenprijepodnevnom duhovnom obnovom za svećenike, re-dovnike, redovnice i katehete, a popodne nakon sve-čane mise blagoslovljeno je to novo zdanje.

Svečana Akademija u povodu otvorenjaBogoslovije

Na početku akademije biskup Ivan Pénzes je pozdravlja-jući nazočne izrazio radost zbog toga povijesnog i jedinstvenogdogađaja za Subotičku biskupiju. Ovaj događaj providonosnopada upravo u vrijeme završetka Godine Sv. Pavla i na po-četku Godine svećenika, što nas čini još sretnijima, istaknuo jebiskup. Zatim je pozdravio brojne goste među kojima su biliwashingtonski kardinal Theodore McCarrick, beogradskinadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, barskinadbiskup mons. Zef Gashi, zrenjaninski biskup mons. La-dislav Német, biskup srijemski mons. Ðuro Gašparović,umirovljeni zrenjaninski biskup mons. László Huzsvár,novi otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Beogradumons. Giorgio Lingua, te ministar vjera Republike Srbijedr. Bogoljub Šijaković i gradonačelnik Subotice Saša Vu-činić. Među uzvanicima su bili brojni svećenici, redovnici iredovnice, bogoslovi i sjemeništarci, profesori i studenti Teo-loško-katehetskog instituta Subotičke biskupije, izvođači ra-dova i vjernici dobročinitelji. U govoru biskup je istaknuokako je otvorenje bogoslovije i Pastoralnog centra ujedno iprvi korak prema otvaranju Teološkog fakulteta u Subotici. Unastavku akademije prisutnima su se obratili mons. StanislavHočevar i mons. Ladislav Német. Govoreći na temu ”Crkvaodgojiteljica” mons. Hočevar je ukazao na plodnu odgojnuulogu Crkve u njezinoj dvije tisuće staroj povijesti, usprkosbrojnim osporavanjima te njezine uloge, osobito u vrijemebezbožnog komunizma. Mons. Német je govorio o teologiji

koja je u službi čovjeku otkrivajući mu Boga stvoritelja te nje-govu duhovnu i transcendentalnu dimenziju.

Nakon predavača svoje čestitke Subotičkoj biskupijiuputio je gradonačelnik Vučinić, koji je naglasio kako je ve-lika sreća za jedan grad kad se u njemu otvara ustanova ukojoj će se ljudima buditi vjera i ljubav; u kojoj će ljudi susre-tati sebe da bi mogli susresti i druge. Zatim se prisutnima obra-tio ministar Šijaković. On je uz čestitke i radost zbog togdogađaja koji će biti obogaćenje za cijelu državu, izrazio naduda će se u bogosloviji i na budućem teološkom fakultetu Ka-toličke Crkve izgrađivati europski identitet, a to znači branitii širiti kršćanske vrednote koje se u novije vrijeme toliko ospo-ravaju upravo u Europi, koja je nekoć bila kršćanska. Nakraju akademije nazočnima se obratio i kardinal McCarrick,izražavajući radost što je upravo njemu pripala čast sudjelo-vati u tako velikom događaju za Subotičku biskupiju i cijeluMeđunarodnu biskupsku konferenciju.

Cijeli program Akademije bio je protkan glazbenim to-čkama koje su izveli subotički zborovi ”Pro musica” i ”Colle-gium musicum catholicum” pod ravnanjem vlč. mr. CsabePaskoa i Miroslava Stantića.

Rekolekcija svećenika U subotu, 27. lipnja, program je započeo rekolekcijom u

katedrali na kojoj su se okupili biskupi, svećenici, đakoni, bo-goslovi i sjemeništarci, redovnice te profesori i studenti Teo-loško–katehetskog instituta Subotičke biskupije. Rekolekcijaje započela molitvom Srednjega časa a potom je predavanje oulozi i poslanju ”kraljevskog” i ”ministerijalnog” svećeništvaodržao kardinal McCarrick. U predavanju kardinal je, međuostalim, podsjetio na pismo svećenicima Benedikta XVI. u po-vodu otvorenja Svećeničke godine. Istaknuo je kako se sve-ćenici moraju iznutra obnavljati kako bi mogli djelovati napravi način, biti autentični navjestitelji Evanđelja i svjedociBožje ljubavi u svijetu. I svi ostali kršćani pozvani su navješ-ćivati Isusovu Radosnu vijest i životom i riječima i zato morajunastojati neprestano produbljivati svoju vjeru u čemu ćesvima ubuduće uvelike moći pomagati i novo teološko učili-šte koje će biti otvoreno u sklopu bogoslovije ”Augustinia-num”, zaključio je kardinal.

7-8/2009 � Zvonik14

Aktualno

Blagoslov bogoslovije i Pastoralnog centra”Augustinianum”

Piše: mr. Andrija Anišić

Kardinal McCarrick s mladimaPotom je priređena konferencija za no-

vinare u povodu otvorenja bogoslovije i pa-storalnog centra, a u popodnevnim satimakardinal McCarrick susreo se s mladima uvelikoj dvorani bogoslovije. Bio je to prvisusret održan u novoj zgradi. U razgovoru smladima kardinal je govorio o svom boga-tom pastoralnom iskustvu u radu s mladimai općenito u Crkvi i to ne samo u SAD-unego i diljem svijeta gdje je putovao. Mladisu također postavili kardinalu niz pitanja.

Veličanstveno Euharistijsko slavlje

U 17 sati je bilo euharistijsko slavlje u katedrali-baziliciSv. Terezije koje je predvodio kardinal McCarrick zajedno snazočnim biskupima i brojnim svećenicima. U koncelebracijije bio i predstavnik nuncijature u Beogradu, mons. Lingua,kao i p. Dietger Demuth iz njemačke dobrotvorne organi-zacije ”Renovabis”, te predstavnici Katoličkog bogoslovnogfakulteta u Ðakovu. U ime SPC gost je bio bački episkop Iri-nej Bulović, a u ime Evangeličke crkve superintendentÁrpád Dolinszky. Misi su nazočili i pred-stavnici republičkih, pokrajinskih i gradskihvlasti te predstavnici generalnih konzulataRepublike Hrvatske i Mađarske u Suboticikao i predstavnici kulturnoga i društvenog ži-vota i mnoštvo vjernika.

Na misi su pjevali združeni zborovi ”Promusica”, ”Collegium musicum catholicum”,te združeni dječji zborovi nekoliko župa izMađarske uz pratnju Komornog orkestra ”Sv.Terezija” pod ravnanjem vlč. mr. Csabe Pas-koa. Za orguljama je bio mr. Zoltán Borbéy,a solisti su bili Tímea Dulics, AndrásHajdu i Károly Sárosi.

Na početku misnog slavlja nazočne je pozdravio biskupdomaćin, izražavajući veliku radost zbog toga važnog doga-đaja ne samo za Subotičku biskupiju, nego i za čitavo podru-čje biskupske konferencije. Propovijed kardinala McCarrickaprevođena je na hrvatski i mađarski jezik. Ovo nije samo ve-liki dan za našega biskupa i njegove svećenike. Ovo je velikidan za cijelu Crkvu i za sve one koji su privučeni otajstvomBožje prisutnosti među nama – te velike tajne ljubavi premanama koja nema kraja – istaknuo je kardinal. Podsjećajući naupravo započetu Svećeničku godinu kardinal je nastavio: Ovoje za nas divna slučajnost jer Bog koji sve vidi i sve zna, koji je

svugdje prisutan, želi da se i kroz ovo bogoslovno sjemenište oči-tuje njegova posebna ljubav prema Crkvi u ovom dijelu Srbijei stoga nam je dozvolio privesti kraju gradnju zgrade bogo-slovije baš u godini posvećenoj svećenicima diljem svijeta. Zbogsvega toga naša je radost velika. U zaključku propovijedi kar-dinal je rekao: Blagoslivljamo ovo novo bogoslovno sjemeništei molimo Božji blagoslov kako za ovu novu ustanovu tako i zasve nas a posebno za sve mlade koji će svoje dane provoditi

ovdje učeći i produbljujući sve više i više svojuljubav prema Gospodinu kojemu izražavamzahvalnost na ovome svetom mjestu. Zahvalju-jem mu na njegovoj ljubavi prema ovoj bisku-piji, prema biskupu i ovome puku. ZahvaljujemBogu na vašoj velikodušnosti, hrabrosti, viziji iljubavi. Jedno znamo – Bog je neiscrpan u svo-joj darežljivosti. Stoga svi vi koji ste omogućiligradnju ove bogoslovije za mlade koji će posve-titi svoje živote u služenju drugima, znajte –očekuje vas povrh svega neopisiva nagrada nakoncu života i udio uživanja blizine Isusa Kri-sta koji je u našim srcima, u našoj Crkvi, unašim životima. On je naš Spasitelj, naš Kralj,naša ljubav i naš Gospodin, naš prijatelj i brat.

Poslije mise svi nazočni u ophodu su pošli do zgrade bo-goslovije gdje je kardinal predvodio molitvu blagoslova, asam blagoslov prostorija izvršili su biskup Pénzes, nadbiskupHočevar i p. Demuth. Čestitke Subotičkoj biskupiji uputilisu nadbiskup Hočevar, episkop Irinej, superintendant Do-linszky i gradonačelnik Vučinić, a na kraju slavlja biskup Pén-zes je još jednom zahvalio svim darovateljima, izvođačimaradova, svojim suradnicima i sudionicima slavlja.

Andrija Anišić

15

Dobročinitelji koji su omogućili izgradnju:

”Renovabis” – Njemačka, Ministar-stvo vjera RS, Ministarstvo za Nacionalniinvesticijski plan, ”Kirche in Not” – Nje-mačka, Nadbiskupija Köln, Caritas Bis-kupske konferencije SAD-a, Grad Subo-tica, Missio pro Europa – Austrija, VladaR. Mađarske, Izvršno vijeće Vojvodine, temnogi vjernici Subotičke biskupije.

Aktualno

Zvonik � 7-8/2009 zkvh

.org.r

s

Vjernici župe Sv. Jurja u Vaj-skoj dugo su čekali da iz njihovesredine ponikne svećeničko zvanje,te u svojoj župi novozaređeni sve-ćenik prikaže Mladu misu. Ta išče-kivanja ispunjena su 25. srpnja,kada je vlč. Dragan Muharem pro-slavio svoju Mladu misu.

Za slavlje ove Mlade mise, pripraveu župi trajale su više godina. Župnik,vlč. Josip Kujundžić odlučio je u pot-punosti obnoviti župnu crkvu za taj sve-čani događaj. U tome je Božjom pro-vidnošću i uspio, te je nakon promjenekrova crkva oličena izvana i iznutra.Čak su napravljeni i novi prozori s vitra-jima. Osim tih dugotrajnih priprema,vjernici Vajštanci trodnevnicom su sepripravili za slavlje Mlade mise vlč. Dra-gana. Kroz tri dana svetom misom i pri-godnim propovijedima, sadašnji župnikvlč. Josip, potom dekan, preč. MarijanDej, te bivši vajštanski župnik, preč.Andrija Ðaković, upriličili su pobož-nim Vajštancima pravu duhovnu ob-novu. Iznenađujuće veliki broj vjernikase odazvao pozivu na ovu duhovnu pri-pravu, na kojoj su mnogi pristupili sve-toj ispovijedi.

Misno slavlje mladomisnik je pred-vodio na za to postavljenoj bini u žup-nom dvorištu, nasred Kalvarije. Tomprilikom uz mladomisnika je bilo jošdvadesetak svećenika, među kojima subila još petorica mladomisnika Draga-novih kolega sa studija. Na misi je biloi drugih mladomisnikovih kolega i ko-legica sa studija, bogoslova i laika, temnoštvo vjernika koje nikako ne bimoglo stati u vajštansku crkvu. Međugostima su bili pjevači subotičkih župaSv. Roka i Marije Majke Crkve te mladipjevači zbora Collegium musicum catho-licum, koji su svojim pjevanjem uzveli-čali misno slavlje, i to pod ravnanjemMiroslava Stantića, dok ih je na orgu-ljama pratio Kornelije Vizin.

Mladomisnik je nazočne iznenadiotime što je sam propovijedao na svojoj

Mladoj misi. Zacijelo, nakon par uvod-nih riječi propovijedi, to više nije biločudno, jer je mladomisnik vrlo suve-reno govorio. On je u svojoj propovijediprogovorio o slici i ulozi svećenika. Naj-prije Isus kao pastir, koji zamjećuje po-trebe svoga stada, ne napušta i ne osta-vlja, slika je i uzor svećenika. Upravou toj Isusovoj brizi za njegovo stado, zaCrkvu, on uključuje svećenike, kao štoje u evanđeoskoj prispodobi uključiodječaka, koji je imao pet kruhova i dvijeribice, te tako nahranio cijelo mnoštvo.Bog ne gleda na malenost i neznatnostnego na uzdanje svojih vjernika, na ras-položivo i srce puno povjerenja – istak-nuo je propovjednik, pri čemu je osobi-to uputio pozornost na lik dječaka izevanđelja. Pred Isusa donosi svoj skrom-ni dar, iako ga je mogao s pravom zadr-žati za sebe, jer što će pojesti kad ogla-dni? Uostalom tih pet kruhova i dvije ri-bice netko mu je darovao, najvjerojatnijeroditelji koji su tu negdje u mnoštvu. Iukoliko svoju hrani izgubi, drugu si-gurno neće dobiti. Zanimljivo da evan-đelje gotovo ništa ne govori o tom dje-čaku. Ne kaže je li možda mrzovoljno iliteška srca prepustio Isusu sve ono što po-sjeduje. Vjerojatno je i on bio zadivljenIsusom i bio ponosan što je Isus baš njegaprimijetio i veselo prihvatio njegov skrom-ni dar. Krist nije prihvatio samo tih parkruhova već i njegovo djetinje srce kojese u tom času odreklo sveg što posjeduje,prepuštajući se bezgraničnom povjere-nju. I da je još možda štogod imao uzase, i to bi dao. Tek u Isusovoj blizini osje-tio je da dajući ne gubi već dobiva. Isusunije bilo toliko važno tih par kruhova ko-liko djetinja duša predana Bogu. U svomdaru, dječak je dao sebe, cijeli svoj životi što je vrhunac svega od onoga što jeimao – svi su jeli i nasitili se. Zar to nije,dragi vjernici, život i poslanje jednog sve-

ćenika? – upitao se mladomisnik. On jesvećenike usporedio s tim dječakom,jer svećenike Isus poziva da ono malo,skromno i neznatno što jesu i imaju sta-ve pred njega, kako bi On time mogaomnoštva hraniti. Bez tih dječaka narodbi morao biti raspušten snalazeći se kakozna i umije. /…/ Isusu nije važno kolikotko ili što ima već s kojom raspoloživošćuje spreman podijeliti ono što ima – ustvr-dio je vlč. Dragan. Na kraju svoje propo-vijedi on je istaknuo osobitost sv. IvanaVianneya, arškog župnika. Svojom jed-nostavnošću, ali i djetinjim pouzdanjemu Boga, Gospodin je po njemu činio ve-lika djela. Citirajući njegove riječi mla-domisnik je oduševljeno uskliknuo: Okako je svećenik velik!... Kada bi to shvatio,umro bi… Bog ga sluša: on izgovori dvijeriječi, a Naš Gospodin silazi s neba nanjegov glas i zatvara se u malu hostiju.

Na kraju mise on je zahvalio svimakoji su ga pratili na životnome putu i narazne načine pomogli da postane Kri-stovim svećenikom. Skupa s petoricomkolega on je nazočnima podijelio mla-domisnički blagoslov.

Ovdje valja spomenuti kako je po-sljednja mlada misa u Vajskoj do ovo-godišnje, bila ona 1973. koju je imaovlč. Željko Augustinov. Istina, u su-sjednoj župi u Bođanima, preč. ŽeljkoŠipek je 1999. slavio svoju Mladu misu.Ostaje se nadati da Gospodin neće pre-stati pozivati mladiće u svećeničko zva-nje i iz ovih dijaspornih krajeva našebiskupije.

Poslije svete mise slavlje je nastav-ljeno u šatoru s druge strane župnogdoma u dvorištu. Uzvanike je zabavljaoansambl Hajo iz Subotice, a za dobro ras-položenje pobrinuo se i preč. ŽeljkoTovilo, župnik iz Rume, koji je preuzeovodstvo stoloravnatelja.

16

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Mlada misa u VajskojPiše: Mirko Štefković

7-8/2009 � Zvonik

Proslavljena Gospa Karmelska

U karmelićanskoj crkvi u Somboru proslavljen je16. srpnja blagdan Gospe Karmelske. U svečanoj pro-cesiji, kip Gospe Karmelske nosile su djevojke u bu-njevačkoj narodnoj nošnji. Svetu misu na hrvatskomjeziku je predvodio zrenjaninski biskup dr. László Né-met, uz koncele-braciju subotičkogbiskupa dr. IvanaPénzesa i svećeni-ka Subotičke bisku-pije.

Zrenjaninski bis-kup je u svojoj propo-vijedi naglasio kakosu karmelićani još odsamih početaka, odosnutka reda, bili po-sebno usredotočenina slavlje BlaženeDjevice Marije. Naovome svijetu nijebilo ljepše i bolje ženeod Marije, a neće je nibiti. Ona je u tradiciji bila nazvana kao najljepša, kao brdoKarmel. Kada padne prva kiša u proljeće, brdo Karmel proc-vjeta i to je divota pogledati, ali kada je suša na njemu nema

ništa. S jedne strane blizina Boga, s druge strane daljina svi-jeta, s treće strane ljepota Blažene Djevice Marije se nalaze ukarmelskoj duhovnosti. Tu duhovnost su gajili i njegovali prvikarmelićani. U XIII. stoljeću arapski svijet se počeo širiti te sukarmelićani zbog stvari političke naravi prešli u Europu gdje susa sobom donijeli ogromnu ljubav prema Djevici Mariji. U Eu-ropi se razvila ona pobožnost koju mi štujemo danas, koja nasjača i koja je ovdje u Somboru posebno jaka, rekao je međuostalim zrenjaninski biskup.

Dodajmo još podatak da je na brdu Karmel u Palestiniuz obalu Sredozemnog mora prorok Ilija vatreno branio vjeru

u Izraelu. U sred-njem vijeku vjernicisu počeli slaviti us-pomenu na zaštituMajke Božje, što jeGospa pružila noste-ljima karmelskogškapulara. Ovaj redje doživio snažni pro-cvat za vrijeme svo-ga trećeg generalasv. Šimuna Stocka,koji je upravljao kar-melićanskom zajed-nicom od 1242. do1262. godine. Tomese generalu pripisujei nošenje škapulara,

odjeće koju je kao zalog zaštite dala sama Blaena Djevica Ma-rija. Stoga je i razumljivo zašto je toliko važan blagdan GospeKarmelske. /Z. G./

Proslavljen Dan biskupaIvana Antunovića

U subotičkoj crkvi Sv. Roka obilježen je svečanomsv. misom 19. lipnja Dan rođenja biskupa Ivana Antu-novića koji hrvatska manjina u Srbiji obilježava kaojedan od četiri svoja nacionalna blagdana.

U prigodnoj propovijedi, predsjedavajući Katoličkog in-stituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”,mons. dr. Andrija Kopilović je naglasio kako je biskup Antu-nović djelovao u vrijeme preporoda i da on nije bio na njegovučelu pitanje je bi li preporoda uopće bilo. Upravo je zbog togaon za nas veliki čovjek, a veliki ljudi se slave po rođendanu, posjaju zvijezde koja je zasjala. Stoga je hrvatska zajednica iza-

brala njegov rođen-dan kao dan vrijedanpažnje, baš radi nje-gove ideje i njegovadjela u preporodu ionoga što je namaostalo činiti nakonnjega, rekao je pro-povjednik. Mons. Ko-pilović je dodao kakoje glavna zadaća Insti-tuta nazvanog bisku-povim imenom vođe-nje skrbi o duhovnojbaštini i na taj načinbaštiniti njegove idejei djela.

Na početku svetemise nazočnim sevjernicima obratio i predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vi-jeća Branko Horvat te rekao kako za našu manjinsku zajed-nicu još uvijek ne postoje uvjeti življenja koji dolikujucivilizacijskom okružju te i danas nailazimo na identične do-gađaje iz vremena biskupa Ivana Antunovića. On je u to vri-jeme vodio boj oko skrbi za hrvatski narod tj. bunjevačku išokačku bitnost na ovim prostorima. I mi smo danas na veomasličan način prinuđeni skrbiti i brinuti za hrvatsku zajednicuna ovim prostorima – rekao je Horvat.

Obilježavanje rođendana biskupa Ivana Antunovića or-ganizirali su Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost”Ivan Antunović” i Hrvatsko nacionalno vijeće. /Zv/

Zvonik � 7-8/2009 17

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

U subotičkoj župi Sv. Roka 9. srpnja svečanoje proslavljen blagdan bl. Marije Petković, uteme-ljiteljice sestara Kćeri Milosrđa koje u toj župi dje-luju od 1930. godine. Bl. Marija Petković je i za-štitnica vrtića koji nosi njezino ime te je od progla-šenja blaženom župljani župe Sv. Roka slave i kaosvoju suzaštitnicu, a mnogi vjernici grada Suboticekao svoju dragu zaštitnicu i zagovornicu u mnogimpotrebama.

Prije euharistijskog slavlja dvadesetak djece, koja susvaki dan dolazila na devetnicu, izvelo je recital u čast bl.Marije Petković koji su sastavile s. M. Jasna Crnkovići prof. Katarina Čeliković. Euharistijsko slavlje je pred-vodio Željko Šipek, župnik iz Starog Žednika, u zajedni-štvu s domaćim župnikom mr. Andrijom Anišićem i joščetvoricom svećenika. U svojoj propovijedi preč. Šipek seosvrnuo na misijski rad blaženice a napose na inicijativu hr-vatskog biskupa da se kroz ovaj mjesec moli na nakanu dapo primjeru Bl. Marije od Propetog Isusa Petković što višedjevojaka u našem narodu prihvati Božji poziv na služenje po-trebitima i na misijsko po-slanje. Nadalje, upoznao jevjernike o odlasku sestarau daleku Argentinu 1936.Osvrnuo se potom i na mi-sijsko poslanje svih vjer-nika. Kršćanin ima neo-tuđivu dužnost ondje gdje senalazi apostolski djelovati isvjedočiti za Krista ondjegdje se nalazi, rekao je pro-povjednik te se upitao kakomisijski djelovati danas.Moramo najprije molitvompripremiti put Bogu do du-ša, kojima smo poslani.Vjera je Božji dar, a ne plodnašega dokazivanja. Trebau cijelosti navijestiti Evan-đelje, ali uvijek je Bog onaj koji svoju milost daje kome i kadhoće. Vjeru treba više pokazivati nego dokazivati! Mnoge, i naj-rječitije riječi ostat će bez ploda ako se plod vjere ne vidi naonima koji su već prije uzvjerovali. I danas ljudi više vjerujusvojim očima, nego ušima. Primjeri povlače za sobom, riječilete i brzo se zaborave. Obraćenici svjedoče da ih nisu tolikoganule riječi koje su slušali, nego život koji su promatrali.Takav život nemoguće je shvatiti ako nema Boga koji stoji izanjih i njihova životnog djelovanja, zaključio je propovjednik.

Pjevanje na misnom slavlju predvodio je VIS”Proroci” a župni zbor je pjevao pjesme u čast bl.Marije Petković. Poslije sv. mise župnik je u kape-lici bl. Marije Petković predvodio molitvu za kano-nizaciju bl. Marije Petković a zatim je pročitaomolitvene nakane i zahvale koje su vjernici napi-sali. Njoj se s pravom možemo utjecati u zagovor svećim pouzdanjem jer nam je bliža nego drugi svecii blaženici, budući da je i sama više puta molila u tojcrkvi, u toj župi sagradila samostan svojim sestramaa po salašima okolnih sela prikupljala hranu za si-romašnu djecu i udisala dah bačke ravnice, nagla-

sio je župnik Andrija. Poslije molitve u čast bl. Marije Petko-vić koju su izmolili svi nazočni, vjernici su imali priliku iska-zati čast blaženičinim moćima, koje se nalaze u kapelici ondjenjoj posvećenoj. Blagdan bl. Marije Petković su prigodnomtrodnevnicom obilježili i vjernici župe Staroga Žednika, amise njoj u čast služene su i u svim drugim župama Subotičke

biskupije u kojima je u upo-rabi i hrvatski jezik.

Proslavi blagdana bl.Marije Petković, prethodilaje i devetnica u njenu čast.U okviru devetnice svakuvečer u 17 sati bila je prigo-dna pobožnost nadahnutamislima i porukama bl. Ma-rije Petković. Tako su vjer-nici molili krunicu s nje-zinim mislima o pojedinimotajstvima, zatim Križni putkoji je ona sastavila. Tije-kom devet dana molili su iza život, za bračne parovekoji ne mogu imati djece, zatrudnice koje imaju poteš-

koća u trudnoći kao i za spas nerođenih. U nedjelju 5. srpnja,molili su također i za obitelji uz posebni blagoslov obitelji idjece. Prije samog blagoslova s. M. Jasna Crnković je djecipročitala svoju priču ”Božji smiješak” u kojoj je na njima ra-zumljiv način opisala životni put bl. Marije Petković. Poslijemise djeca su iskazivala štovanje blaženičinim moćima u nje-zinoj kapeli koja se nalazi u samoj crkvi. Na ovoj misi poslje-dnjih godina sudjeluju i bračni parovi koji su bili na

blagoslovu trudnica, a ko-jima se u međuvremenurodilo dijete. U župi Sv.Roka u zagovor bl. MarijePetković posebno se utje-ču i obitelji koje su u mate-rijalnoj oskudici kao i onikoji traže posao, jer je nje-zin zagovor u tom smislupomogao već mnogima.

Andrija Anišić

7-8/2009 � Zvonik18

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Devetnica i blagdan bl. Marije Petković u Subotici

Četvrti po redu Festival marijanskog pučkog piva-nja, održan je 4. srpnja u crkvi Sv. apostola Petra iPavla u Bačkom Monoštoru. Iz čistih srca osam pje-vačkih skupina institucija kulture i crkvenih zborova izBačke i Republike Hrvatske, odjevenih u prekrasnastarinska pučka ruha, pjevalo je Gospi.

U crkvu Sv. apostola Petra iPavla u povorci su ušli svi sudionici:članovi domaćeg KUDH ”Bodrog” iMađarskog pjevačkog zbora župe”Sv. Petra i Pavla”, KPZH ”Šokadija”iz Sonte, KUD ”Kupina” iz Kupine,Republika Hrvatska, HKUPD ”Ma-toš” iz Plavne, HKPD ”Silvije Strahi-mir Kranjčević” iz Bačkog Brega,Crkveni zbor ”Sv. Marka” iz StarogŽednika, te HKUPD ”Mostonga” izBača. Svojom nazošnošću u velikombroju vjernici su pokazali kolikoštuju Gospu i koliko štuju goste svo-jega sela. U ime župljana uzvanike isudionike festivala pozdravio je župnik vlč. Goran Vilov, aispred organizatora, KUDH-a ”Bodrog” predsjednica oveudruge Marija Turkalj. Sudionici su svojim pjevanjem, spe-cifičnim za mjesto iz kojega dolaze, pokazali kako su to prijepuno godina radili njihovi preci. Na koncu, sve skupine su za-jednički otpjevale pjesmu ”Čuj nas majko”, a skupa sa sudio-nicima, pjevali su i vjernici i uzvanici. Neopisivo, to trebadoživjeti. Čuli smo šesnaest prekrasnih napjeva, bilo je međunjima i vrlo starih pjesama, ali i suvremenih. Prije svega mo-ramo podržavati ono starinsko, ono što nam je ostalo u boga-toj zaostavštini naših predaka. Upravo ti pučki napjevi, koji suse održali do danas, jedan su od najbitnijih čimbenika u oču-vanju vjerskog i nacionalnog identiteta našega puka. A ma-sovno pjevanje pjesme ”Čuj nas majko” bio je udar na sva mojaosjetila, rekao je za Zvonik vlč. Goran Vilov. Nakon završetkaslužbenoga dijela festivala sudionici su se u povorci vratili naplato ispred Doma kulture, gdje je spontano nastalo pravopučko veselje. Pjevalo se, plesalo, tambure su zvonile. Tonveselju davali su neumorni tamburaši sonćanske ”Šokadije”.Prije domjenka u Velikoj dvorani Doma kulture spontanookupljeni zbor otpjevao je himnu udruga podunavskih Šo-kaca, svečanu pjesmu ”Šokadija” autorice Božane Vidakovićiz Sonte. Srce mi je puno, emocije jake. Zadovoljna sam do-brim odzivom sudionika, još zadovoljnija ozračjem koje je pra-

tilo festival. Iako ne bih nikoga isticala, ne mogu a ne spome-nuti kako su naši stari prijatelji, tamburaši sonćanske ”Šoka-dije”, davali ton dobrom raspoloženju poslije službenoga dijelafestivala. Ovakvo veselje kakvo smo vidjeli prije i za vrijemedomjenka znaju prirediti samo Šokci – kaže za Zvonik pred-sjednica ”Bodroga” Marija Turkalj.

Ovo je veličanstven skup, pokazao je kako pjesma uhva-ti sva čovjekova osjetila. Uza sve uvažavanje nošnje, folklora,običaja, umjetničkih, pa i znanstvenih dostignuća, pjesma po-nikla u puku jedan je od najtrajnijih čuvara identiteta jednoganaroda. U crkvenom duhu svijest vjere i naroda najbolje čuvapučka pjesma. Stoga bih predložio organizatorima uvođenjepropozicija po kojima bi jedna pjesma bila od davno zaborav-ljenih, pjesma koju znaju još samo stari pjevati, druga bi moglabiti od novijih. Upravo te izvorne pjesme lijepe su tvorevine,pune vjere, pune duha, pune čudesno lijepih riječi, davno za-boravljenih. Svakako, Institut ”Ivan Antunović” će uvijek, su-kladno svojim mogućnostima, podržavati ovakvu vrst okup-ljanja. Ovdje se spojilo lijepo za vidjeti, lijepo za čuti, jako ugo-

dno za doživjeti, još uz lik majke Božje – kaže za Zvonik pred-sjednik Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost”Ivan Antunović”, mons. dr. Andrija Kopilović.

Ivan Andrašić

Zvonik � 7-8/2009 19

Događanja u Subotičkoj biskupiji

U slavu majke Marije

UzvaniciPredsjednik Skupštine grada Sombora Nemanja

Delić, zamjenik gradonačelnika Sombora Zoran Miler, po-moćnica gradonačelnika Sombora Snežana Periškić, taj-nik MZ Bački Monoštor Saša Forgić, u ime Generalnogkonzulata R. Hrvatske Aleksandra Arančić, menadžericaZavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliko-vić, predsjednik Katoličkog Instituta za kulturu, povijest iduhovnost ”Ivan Antunović” mons. Andrija Kopilović,član IO HNV-a zadužen za kulturu Željko Pakledinac, rav-natelj NIU ”Hrvatska riječ” Ivan Karan, dužnosnik Hrvat-ske samouprave Herceg Santova, Republika MađarskaJosip Šibalin, predsjednica UG ”Šokačka grana” iz OsijekaVera Erl, ravnateljica OŠ ”22. oktobar” iz Bačkog Mono-štora Marija Vrgić, predsjednik Podružnice DSHV SomborMata Matarić, predstavnici svih institucija – sudionika pro-jekta ”Šokci i baština” i brojnih institucija kulture s obijustrana Dunava.zk

vh.or

g.rs

Proslava sv. Jakova u PlavniBlagdan sv. Jakova proslavljen je u istoimenoj žup-

noj crkvi u Plavni 25. srpnja, a svečanu svetu misuproštenja predslavio je vlč. Lazar Novaković, župnik izÐurđina u zajedništvu s bačkim dekanom vlč. Marija-nom Dejom iz Selenče, mr. Mirkom Štefkovićem iz Su-botice, mr. Františekom Gašparovskim iz BačkePalanke i domaćim župnikom vlč. Josipom Štefkovi-ćem. Lijep broj svećenika bio je koristan duhovni poti-caj mnogim nazočnim vjernicima iz Plavne i okolice.

Vlč. Lazar Novaković, koji je još kao bogoslov bio u Pla-vni u jednim misijama, naglasio je da ovaj veliki svetac imamoć pomoći nam u svim potrebama ako mu se obratimo. Zatosu ga uzeli za svog zaštitnika hodočasnici i putnici, a potomapotekari, kožari, ratari i voćari. Spomenuo je i njegovu mu-čeničku smrt zbog jake vjere, koja je danas na ovim prosto-rima izgubila žar i snagu. Pojasnio je razliku izmeđuduhovnog i svjetovnog značenja proštenja, te naznačio po-trebu vjerskog načina proslave ove svetkovine, redovite ispo-vijedi, pričesti i njegovanja vjere i ljubavi prema Isusu. Pritome je vlč. Lazar podsjetio vjernike na Godinu svećenika,koja je započela svetkovinom Presvetog Srca Isusova 19. lip-nja 2009., a završava 19. lipnja 2010., a koja je proglašena pri-godom 150. obljetnice smrti arškog župnika Ivana MarijeVianneya.

I ove je godine župnik Josip uspio ugodno iznenaditi na-zočne vjernike i goste – s majstorima i mladim suradnicima izžupe, završio je skoro sve vanjske radove na crkvi. Tako jesada župna crkva uređena i izvana i iznutra i više nije upitnohoće li svoju 200. obljetnicu dočekati potpuno obnovljena.

Prošle smo godine zapisali želju svih vjernika da namcrkva bude punija i pjesmom glasnija. Ako se ono prvo tekdjelomice ostvarilo, ovo drugo se, zasigurno, ispunilo. Okos-nicu pjevanja čine članovi pjevačkog zbora HKPUD-a”Matoš”, koji svoju misiju u Plavni i župnoj zajednici u cijelo-sti ispunjavaju.

Zvonimir Pelajić

Deset godina svećeništvapreč. Željka Šipeka

U župnoj crkvi Sv. Marka u Starom Žedniku, u or-ganizaciji Pastoralnog Vijeća, obilježena je 30. lipnjadeseta obljetnica svećeništva preč. Željka Šipeka. Osimžupljana, na misnom slavlju bila je nazočna i obiteljpreč. Željka – majka i otac te starija sestra Jasna, kao ičlanovi zajednice ”Bračnih susreta”.

Svečanu svetu misu predslavio je preč. Željko Šipek u za-jedništvu s mons. dr. Andrijom Kopilovićem, mr. Andri-jom Anišićem i vlč. Lazarom Novakovićem. Prigodnupropovijed održao je dr. Kopilović, koji je bio propovjednik ina Mladoj misi našega župnika. Dr. Kopilović se na samompočetku prisjetio mlade mise slavljenika u Bođanima 25. srp-nja 1999. god. na kojoj je govorio o proroku Iliji. Ovom pri-godom, pak, propovijedao je o otajstvu svećeništva i o tomutko je svećenik.

Nakon propovijedi najmlađisu pročitali molitvu vjernika.Župni zbor i VIS ”Markovi La-vovi” uzveličali su ovo slavlje pje-vanjem. Najmlađi naše župe susvojom recitacijom i pjesmom,posvećenoj upravo župniku, iz-mamili suze radosnice koje senisu dale sakriti, uručivši mu idar, album s crtežima na temu”Moj župnik”. U ime zajednicežupnika su pozdravili i obljetnicumu čestitali Antal Takač i Lju-bica Vukov, a dar župljana, cr-venu misnicu, predala je bakaMarija Milodanović.

Na samom kraju, preč. Željko je iznio činjenicu kako jesvećenički poziv lijep i težak, ali blagoslovljen, prisjetivši setom prigodom i svojih dječačkih dana i onoga što ga je vuklosvećeničkom zvanju a napose ministriranja kod svoga žup-nika Andrije Ðakovića. Zahvalio je dragom Bogu na po-dršci svoje obitelji, osobito onda kada su ih neki s podsmije-hom i prezirom gledali jer će im sin biti svećenik. Prisjetio sei svih onih koji su bili dio njegova svećeničkoga odgoja, ali idana koje je proveo na župama u Bečeju i Molu. U Žedniku jepak naišao na ljude koji su imali osjećaja i veliko srce i zaje-dno pošli u izgradnju duhovnoga života župe. Istaknuo je ta-kođer kako su mu na životni put došli i bračni parovi”Vikendaši”, ali i zajednica ”Hosana” koja se nalazi na terito-riju ove župe. Nije zaboravio ni svog dobrog ”susjeda” vlč. La-zara Novakovića, đurđinskog župnika, koji je tu kad kodzatreba, kako ni vlč. Marka Forgića koji je dugogodišnji du-hovnik sjemeništa i vrlo drag ispovjednik. Druženje je poslijesvete mise nastavljeno u prostorijama župnoga stana.

Ljubica Vukov

7-8/2009 � Zvonik20

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Završni susret Škole animatora u Sonti

”Naš Bog je silan Bog” – riječi su pjesme koja jeodjekivala na završnom susretu Škole animatora (ŠA)održanom od 23. do 26. srpnja u župi Sv. Lovre uSonti. Ovim susretom zaokružena je treća godina radaŠA Subotičke biskupije.

U rujnu 2004. godine, imenovan sam koordinatorom mla-dih Međunarodne biskupske konferencije SCG i animatora pa-storala mladih Subotičke biskupije. Obilazeći župe biskupija, ususretu sa svećenicima i mladima uočio sam nezainteresira-nost mladih za Crkvu ali isto tako s druge strane potrebu ma-njih skupina mladih za angažmanom u životu crkvenihzajednica. Kao jedno od rješenja sam predložio edukaciju mla-dih – formiranje animatora, koji će pomagati ostalim mladimada se oduševe za Krista, pojašnjava začetnik i organizator ovak-voga rada s mladima vlč. Dominik Ralbovsky. Animatoritrebaju proći posebnu formaciju kroz predavanja i praktičnevježbe. Potaknut dotadašnjim iskustvima rada s mladima, za-počeo sam organizirati prvu godinu ŠA školske 2006./07. go-dine u Bečeju gdje sam bio kapelan. U kolovozu 2007. dobivamžupu u Sonti i nastavljam drugu godinu ŠA 2007./08., poja-šnjava za Zvonik vlč. Dominik, dodajući da je ŠA multikonfe-sionalnog i multinacionalnog karaktera što je i potreba naovim prostorima. ŠA je i odgojnog karaktera, ali i iskustve-

nog karaktera – nastoji kroz različita iskustva privesti mla-doga čovjeka k Bogu.

Na zahvalnom susretu okupilo se preko pedesetak mla-dih iz raznih strana Biskupije. Susret je bio prožet pjesmom,zahvalom, igrom i osobnim svjedočenjem mladih iz Vukovarai mladića iz zajednice ”Hosana”, te hodočašćem u Doroslovo– marijansko svetište udaljeno desetak kilometara od Sonte.”Te Deum” – zahvalnu sv. misu predvodio je 26. srpnja subo-tički biskup msgr. Ivan Pénzes, a nazočni su bili i predsjed-nik općine Apatin dr. Živorad Smiljanić, predsjednik idopredsjednik MZ Sonta Igor Jakšić, Andrija Ađin i tajnicaMZ Renata Kuruc. Slavlje su uzveličali mladi u narodnoj no-šnji i svojom pjesmom zahvaljivali Bogu za sve darove i milo-sti koje su primili kroz susretanja.

Kristina Ralbovsky, katehistica

Europska skupština Svjetske katoličke asocijacije za medije

Generalna skupština europskog Signis-a, Svjetske katoličkeasocijacije za medije, održana je u lipnju u sjedištu Vojnog ordina-rijata u Berlinu.

Na ovogodiš-njoj Generalnoj skup-štini osim izboranovog Predsjedni-štva bilo je riječi omodernim medijimas osobitim naglaskomna video prezenta-cije na internetskimstranicama. Za pred-sjednika je ponovnoizabran g. Jos Ho-remans (Belgija), ačlanovi uprave su izmijenjeni. Skupštini su nazočili predstavnici iz skorosvih europskih zemalja. Na radost domaćina bilo je više predstavnika i izIstočne Europe kao što su Mađarska, Litva, Rusija, Češka, Poljska,Rumunjska, Ukrajina i Srbija. Signis ove godine održava i Svjetski Kongresna Tajlandu u listopadu, a tema je: Dječja prava – obećanje sutrašnjice.Zanimljivost ovog Kongresa je susret azijskih stručnjaka s kolegama izostalih dijelova svijeta i mogućnost suradnje.

Podsjetimo da je Signis svjetska mreža profesionalaca koji se bavemedijima. Cilj je izgraditi medije u službi kulture mira, tolerancije, pomire-nja i poštovanja drugih kultura. Članovi su katolici sa svih strana svijeta kojirade na polju tiskanih i elektroničkih medija, radija, televizije, interneta ifilma. Među ostalim, predstavnici Signis-a su članovi žirija na mnogim po-znatim filmskim festivalima kao što su filmski festival u Cannesu, Veneciji iBerlinu, ali sudjeluju i na manje poznatim festivalima npr. u Havani, BuenosAiresu... Signis tijesno surađuje s Papinskim vijećem za obavijesna sredstvai predsjednik Signis-a je uvijek član ovog Vijeća. /Csaba Kovács/

Zvonik � 7-8/2009 21

Proštenje u kapeli Sv. Ane u Bačkom Novom Selu

U kapeli Sv. Ane u Bačkom NovomSelu, proslavljeno je 26. srpnja proštenje.Svečanu sv. misu predslavio je vlč. JosipŠtefković, a u kapeli se okupilo tridesetakdomaćih vjernika te hodočasnika iz Plavne,Bača, Vajske pa čak i iz Novog Sada i dru-gih mjesta.

Prije dolaska vlč. Josipa u ovaj kraj, ovo jebila gotovo zaboravljena župa. Crkva Sv. Ane usamom središtu sela više se ne obnavlja i ostalaje bez krova. Ipak, kako smo čuli, na blagdan sv.Joakima i Ane oglasila su se zvona koja su ospo-sobljena za ovakve prigode.

Vlč. Josip je u propovijedi govorio o Joa-kimu i Ani, Marijinim roditeljima, a Isusovomdjedu i baki. Oni su primjer prave kršćanske obi-telji, a obitelj je Crkva u malom. U njoj se djecaodgajaju u vjeri i ljubavi ili se prepuštaju svjetov-nim utjecajima. Teško će netko postati dobrimvjernikom i kršćaninom ako za to nije dobio te-melje u obitelji. Sv. Ana bi mogla biti uzoromsvim majkama, a o tome svjedoči i kip postavljenu kapeli gdje sv. Ana drži u ruci knjigu i podu-čava svoju kćer Mariju.

Pred kapelom Sv. Ane stoji spomenik Pre-svetom Trojstvu, koji su Nijemci podigli 1934. uznak 200. obljetnice svojega doseljenja u ovajkraj, a kojega su obnovili u lipnju 2006. godine.Žitelji Bačkog Novog Sela poštuju ovaj spome-nik, a kroz već tradicionalne manifestacije i uza-jamne posjete, uspostavljena je dobra suradnjaizmeđu ovoga mjesta i podunavskih Švaba u Nje-mačkoj, koji potječu iz ovog mjesta. Upravo ćeovih dana doći jedna takva skupina Nijemaca uposjet Bačkom Novom Selu.

Zvonimir Pelajić

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

Sonta: Zavjetni dan župeBlagdan Srca Isusova vjernici župe Sv. Lovre u

Sonti, od davnine slave kao svoj zavjetni dan. Duhovna priprema za ovaj veliki blagdan započela je

trodnevnicom. Svečana sv. misa održana je 19. lipnjana grobljugdje se nalazi kapelica Srcu Isusovu, a predvodio ju je vlč.Davor Kovačević, župnik iz Bačkog Brega. Papa BenediktXVI. je na taj blagdan proglasio Godinu svećenika u kojoj po-ziva svećenike da prodube svoj poziv i vjernike da mole zasvetost svećenika. Tako je i domaći župnik vlč. DominikRalbovsky euharistijskim slavljem 31. srpnja proslavio svoju5. obljetnicu svećenstva sa svojim župljanima. /K. R./

Duhovne vježbe za CaritasDjelatnici i volonteri službe Subotičkog Caritasa

imali su 26. lipnja duhovne vježbe u Totovom Selu,koje se organiziraju svake godine.

Predavač na hrvatskom jeziku bio je župnik iz Tavan-kuta vlč. Franjo Ivanković, na mađarskom jeziku župnik izBečeja vlč. László Posa te direktor Subotičkog Caritasa vlč.István Dobai, na oba jezika. Teme su bile milosrđe, ljubav,djelovanje i milosti Duha Svetoga, deset Božjih zapovijedi.

Poslije svakoga predavanja, sudionici duhovnih vježbagovorili su o svojim iskustvima s terena, osobito onima veza-nim uz pitanje što nas motivira i pokreće za Caritas. Poslije ra-sprave došli smo do zaključka da nas ljubav Božja i ljubavprema Bogu motiviraju za rad i prihvaćanje čovjeka onakvimkakav jest.

Duhovne vježbe završili smo dvojezičnom svetommisom u mjesnoj crkvi. Doma smo se vratili obogaćeni većimznanjem o milosrdnom Bogu koji nas potiče na rad jer štoviše darujemo našu ljubav drugima, tim je Božji dar veći zanas same. /Roza Mikulić, volonterica Caritasa/

Misa za korisnike subotičkog Caritasa

Prve nedjelje poslije Tijelova, 14. lipnja, slavljenaje u subotičkoj crkvi Sv. Jurja sveta misa za sve stare ibolesne kao i za korisnike Caritasa. Dvojezičnu svetumisu predslavio je vlč. István Dobai uz asistenciju Lá-szlóa Karóa.

Prijevoz je bio organiziran Caritasovim autima kao i au-tima volontera i djelatnika Caritasa. Korisnike Caritasa ucrkvi su dočekali djelatnici i volonteri. Za nepunih sat vre-mena klupe su bile pune što je nas djelatnike i volontere po-sebno radovalo, jer skoro nitko od starih nije odbio poziv, asvetoj misi i ispovijedi odazvao se lijepi broj starih. Kao i uvi-jek za Tijelovo, korisnici su na dar dobili po jedan cvijet s ol-tara, a posluženje nakon svete mise priredili su im djelatnicii volonteri karitativnoga odjela župe Sv. Jurja. Na svetoj misije ministrirao Kristijan, sin pokojnog Imrea, bivšega djela-tnika Caritasa. /Roza Mikulić, volonterica Caritasa/

Pravodobna priprava za blagdaneDjelatnici subotičkog Caritasa na vrijeme su mislili

čime će darivati svoje štićenike za Božić. Kako su kaj-sije ove godine dobro rodile, odlučili su od onoga štosu dobili na dar napraviti pekmez, koji će za Božić da-rivati svojim starim i korisnicima u potrebi.

Plan je proveden u djelo 30. lipnja u dvorištu Kluba Ca-ritasa, gdje su djelatnici Caritasa skupa s volonterima pripra-vili prvu količinu pekmeza. Napunjene tegle su već odloženena police ostave, a ako bude prilike ovaj posao će biti nasta-vljen. Istina je da se ne radi o silnom djelu, no, baš zato mislimda bi mnogi župni Caritasi mogli nasljedovati ovu skromnu alizato jako lijepu gestu, kojom se može pomoći starima.

Zahvaljujemo darovateljima, kao i djelatnicima Caritasai volonterima, koji nisu žalili vremena ni snage poslije radnogvremena prihvatiti se ovakvoga posla. /dr. Börcsök Cs.Tünde/

7-8/2009 � Zvonik22

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Prostenje u ČičovimaU nedjelju 9. kolovoza u kapeli Gospe Sniježne u Či-

čovima kraj Sombora, proslavljeno je proštenje. Predvjernicima iz Čičova, Sombora i okolice, svetu misu jeslavio vlč. dr. Marinko Stantić, župnik župe Sv. Križa uSomboru.

On je u propovjedi vjernike pozvao da pronađu način kakoslaviti Boga u svojim životima, u svome domu i u sredini u kojojžive. ”Vrlo je važno uspostaviti zdravu komunikaciju s Bogom,zdrav odnos. To ne bi trebala biti neka recitacija ili nabrajanjemolitava, već je potrebna prisutnost srca” – istaknuo je propo-vjednik. Svetu misu u Čičovima svojim skladnim pjevanjemuljepšao je zbor crkve Presvetog Trojstva u Somboru. /Z.G./

Imenovanja i premještaji u Subotičkoj biskupijiPo višegodišnjoj praksi, od 1. kolovoza ove godine više je sveće-

nika Subotičke biskupije po odluci biskupa mons. dr. Ivana Pénzesazauzelo svoja nova mjesta pastoralnoga djelovanja.

Preč. Imre Sóti razriješen je službe župnika župe Pohođenja BDM uAdorjanu, te stavljen u mirovinu, a na to mjesto u svojstvu privremenog upra-vitelja župe postavljen je vlč. Nándor Kara, koji je ujedno razriješen službeprefekta u sjemeništu ”Paulinum”. Preč. György Juhász razriješen je službeprivremenog upravitelja župa Bezgrešnog začeća BDM u Vrbasu s pripadaju-ćim župama Sv. Mihovila u Zmajevu, Ravnom Selu i Kulpinu, a na to mjesto usvojstvu upravitelja župe postavljen je vlč. Ignác Brasnyó, koji je ujedno raz-riješen dotadašnje službe župnog vikara u župi Presv. Trojstva u Somboru. Vlč.Predrag Alilović razriješen je službe župnog vikara u župi Sv. Terezije Avilskeu Subotici, te u istom svojstvu postavljen u župu Presv. Trojstva u Somboru.Vlč. Marijan Vukov razriješen je službe župnog vikara u župi Presv. Trojstvau Adi, te u istom svojstvu postavljen u župu Imena Marijina u Novom Sadu.Vlč. József Füleki razriješen je službe upravitelja župe Sv. Katarine u Šupljaku,a na to mjesto u svojstvu župnika postavljen je preč. István Dobai. Preč. Dobaiujedno je razriješen službe župnika u subotičkoj župi Sv. Jurja, a na to mjestou svojstvu župnika postavljen je vlč. István Palatinus. Vlč. Palatinus je ujednorazriješen službe župnika župe Gospe Snježne u Horgošu, a na to mjesto u svoj-stvu upravitelja župe postavljen je vlč. Ákos Gutási, koji je ujedno razriješenslužbe župnog vikara u subotičkoj župi Marije Majke Crkve. Vlč. dr. TivadarFehér imenovan je rektorom bogoslovije ”Augustinianum”.

Također, do 1. kolovoza i mladomisnici su stupili na svoja prva mjesta pa-storalnog djelovanja kao prezbiteri. Vlč. Zoltán Kormányos postavljen je žup-nim vikarom župe Presv. Trojstva u Adi, vlč. Dániel Mester postavljen ježupnim vikarom u katedralnoj župi Sv. Terezije Avilske u Subotici, vlč. RóbertPastyik postavljen je župnim vikarom župe Sv. Antuna Padovanskog u Bečeju,vlč. Ferenc Zorád postavljen je župnim vikarom župe Marije Majke Crkve uSubotici, a vlč. Dragan Muharem, postavljen je za prefekta u sjemeništu ”Pau-linum”. /Zv/

Gimnazijalci sa Šalateslavili u Subotici

Nesvakidašnji jubilej, 50. godišnjica prvog susretau Zagrebu u Sjemeništu na Šalati, kada je upisano 146mladića, okupio je 7. i 8. srpnja u Subotici 50 bivšihgimnazijalaca u Subotici, od kojih je 7 iz Bačke.

Autobusom je iz Zagreba apreko Ðakova doputovalo 40 osoba uSuboticu. Bila je ovo prigoda za evo-ciranje uspomena ali i za razgledanjegrada. Gosti su pogledali Gradskukuću a noćne slike Subotice ostavilesu upečatljiv dojam na goste izHrvatske i Bosne. Dragi je gost bio inaš profesor p. Vladimir Vlašić (r.1921. a sada živi u Splitu). Drugogadana susreta sv. misu u katedrali slu-žio je varaždinski biskup mons. JosipMrzljak sa svećenicima iz generacijekoja je bila brojna i uspješna. U toj sugeneraciji dva biskupa, varaždinski imostarski, visoki crkveni dužnosnici,doktori i profesori i puno uspješnihcivilnih profesija.

Na prijamu u Biskupiji je biskupdr. Pénzes goste proveo kroz ”Au-gustinianum” poprativši svoj govor

poviješću gimnazije ”Paulinum” ali i aktulanim stanjem Crkveu Vojvodini.

Svojevrsno očekivano ”finale” bilo je u HKC ”Bunjevačkokolo” gdje je priređen školski sat, prozivanje učenika, a potomi razgovor.

Organizator i koordinator susreta u Hrvatskoj je bio vlč.Andrija Lukinović a u Subotici su bili Grgo i Bogoljub Ku-jundžić. /G.K./

Zvonik � 7-8/2009 23

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Imenovan novi nunciju Srbiji

Papa Benedikt XVI. imenovaomons. Orlanda Antoninija za apostol-skog nuncija u Srbiji, objavila je 8. ko-lovoza Informativna služba SveteStolice.

On bi na duž-nost trebao stupiti urujnu i tako zamije-niti dosadašnjeg nun-cija mosn. EugeniaSbarbara, koji je po-slije gotovo dva man-data provedena uBeogradu od mjese-ca srpnja umirovljen.

Mons. Antonini rođen je u Italiji u Aqilli1944. godine, za svećenika je zaređen 1968.godine, te je doktorirao Kanonsko pravo. Udiplomatskoj službi Svete stolice nalazi seod 1980. godine. Od tada je obavljao diplo-matsku dužnost u Bangladešu, na Mada-gaskaru, u Siriji, Čileu, Nizozemskoj,Francuskoj kao i u Sekciji za odnose s dr-žavama pri Svetoj Stolici. Za Apostolskognuncija u Zambiji i Malaviju imenovan je1999. godine, te je zaređen za biskupa.Mons. Antonini pored materinjeg talijan-skog govori francuski, engleski i španjolskijezik. /Prema: VIS/

zkvh

.org.r

s

Papa otvorio Svećeničku godinu

Svečanom prvom Večernjom svetkovine PresvetogSrca Isusova u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, papa Be-nedikt XVI. otvorio je 19. lipnja Svećeničku godinu.

U svojoj homiliji Papa je pozvao oko 400.000 katoličkihsvećenika koji djeluju u raznim krajevima svijeta da obav-ljaju svoju svećeničku službu velikodušno i predano, ali i bo-gobojazno. Treba voditi računa da svojim ponašanjem,nehajem ili krivnjom ne nanesemo štetu povjerenim nam du-šama, rekao je Papa i podsjetio svećenike kako su Crkvi po-trebni sveti svećenici, službenici koji će pomagativjernicima da iskuse ljubav milosrdnog Gospodina i koji ćebiti njegovi uvjereni svjedoci. Na to na pozivaju svećeničkaobećanja, koja smo dali prigodom našeg ređenja i koje obna-vljamo svake godine na Veliki četvrtak. Čak i naši nedostaci,naša ograničenja i slabosti moraju nas voditi Presvetom SrcuIsusovu, rekao je Papa dodavši kako i kada griješimo, pro-matrajući Krista, moramo se kajati za svoje grijehe kako binas On doveo k Ocu. To vrijedi posebice za službenikeBožje.

Ništa ne tišti toliko Crkvu, Tijelo Kristovo, koliko grijesinjezinih pastira, posebno onih koji se pretvaraju u otmičareovaca, zavodeći ih svojim privatnim naukom ili vežući ihzamkama grijeha i smrti, rekao je Papa. Benedikt XVI. seosjeća dužnim štiti Crkvu od zastranjivanja vjere kao i djecukoju su crkveni ljudi povrijedili zbog toga je već na početkusvog pontifikata odlučio da Crkva ne može imati nikakvesnošljivosti prema svećenima i redovnicima koji seksualnozlostavljaju djecu. I za nas vrijedi poziv na obraćenje i traže-nje pomoći u Božjem milosrđu, rekao je Papa i primijetiokako se svi crkveni ljudi s poniznošću i neustrajnom moli-tvom moraju obraćati Presvetom Srcu Isusovu. Papa je sve-ćenicima kao primjer dao sv. Ivana Mariju Vianneya, čije surelikvije bile toga dana izložene u bazilici Sv. Petra. Za us-pješnog službenika Božjeg sigurno je potreban studij s po-sebnim i trajnim pastoralnim odgojem, ali još više jepotrebna ”znanost ljubavi”, koju čovjek prima u prisnom za-jedništvu s Kristom. /IKA/

Službena stranica Svećeničke godine

U povodu Svećeničke godine, Kongregacija zakler otvorila je službenu stranicu ”Annus Sacerdota-lis” na adresi www.annussacerdotalis.org. Na višeje-zičnoj stranici je na talijanskom, engleskom, njemač-kom, francuskom, španjolskom i portugalskom ob-javljen cjelovit tekst pisma pape Benedikta XVI. po-vodom početka Svećeničke godine te dekret o pot-punom oprostu.

Objavljen je i životopis svetog Arškog župnika IvanaMarije Vianneya, prikaz njegova djela i nauka. Slijedi prikazživota još dvadeset svetih svećenika koji su u različitim dije-lovima svijeta svojim služenjem ostavili poseban pečat.

Na stranici se mogu pronaći i službeni dokumenti cr-kvenog učiteljstva o svećeništvu s II. vatikanskog sabora osvećenicima, Biskupske sinode, kao i niz dokumenata Kon-

gregacije za kler. Također su objavljeni i ma-terijali koji obrađuju različite teme vezane uzsvećeničku službu od kristološke dimenzijesvećeničkog ređenja, ministerijalnog sve-ćenstva, potom o svećeničkom identitetu iposlanju, duhovnosti i zajedništvu, potomutjecaju medija i njihovu korištenju u sveće-ničkoj formaciji, koji su kulturni izazovi sve-ćenika u trećem tisućljeću, kao i o psihološko-emotivnomsazrijevanju svećenika. Na stranici je objavljena i posebnaporuka u povodu Svećeničke godine pročelnika Kongrega-cije za kler kardinala Claudia Hummesa, kao i njegove ra-nije poruke u raznim prigodama, te izlaganja u raznimprilikama tajnika Kongregacije nadbiskupa Maura Piacenza.Naposljetku tu je i molitva za svećenike, te prilozi o euha-ristijskom klanjanju za posvećenje svećenika i duhovno ma-terinstvo. /IKA/

Predstavljena nova enciklika

pape Benedikta XVI. U Vatikanu je 7. srpnja predstavljena treća Pa-

pina enciklika Caritas in veritate, posvećena socijal-nim tematikama.

Encikliku su predstavili predsjednik Papinskog vijećaza pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino, predsjed-nik Papinskog vijeća Cor unum kardinal Paul Josef Cordes,dosadašnji tajnik Papinskog vijeća za pravdu i mir nadbis-kup Giampaolo Crepaldi te redovni profesor ekonomske po-litike na Bolonjskom sveučilištu prof. Stefano Zamagni.

Nova Papina enciklika, kako je rečeno na predstavlja-nju, pridružuje se nizu socijalnih enciklika koji započinje sRerum novarum Lava XIII. i objavljuje se 18 godina nakonposljednje socijalne enciklike Centesimus annus IvanaXXIII.

U naslovu enciklike javljaju se dva temeljna izraza uči-teljstva Benedikta XVI. – ljubav i istina. Ta su dva izraza ozna-čila cjelokupno njegovo učiteljstvo u ove dvije godine ponti-fikata, jer predstavljaju samu bit kršćanske objave. Oni,kada ih se promatra zajedno, temeljni su motiv povijesne ijavne dimenzije kršćanstva, stoga su u pozadini socijalnogučenja Crkve.

Crkva, podsjeća se u enciklici, nema tehničkih rješenjakoja bi predložila, ali ima dužnost prosvijetliti ljudsku povi-jest svjetlom istine i toplinom ljubavi Isusa Krista, dubokosvjesna da ‘ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče

7-8/2009 � Zvonik24

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu Uredila: Željka Zelić

graditelji’. Dok je još donedavno u suprotstavljenim poli-tičkim blokovima tehnika stajala u službi političke ideolo-gije, sada kada blokova više nema i geopolitička se scenaumnogome promijenila, tehnika teži osloboditi se svake hi-poteke. Ideologija tehnike teži jačati tu svoju samovolju kul-turom relativizma. Samovolja tehnike jedan je od najvećihproblema današnjega svijeta, upozorava se u enciklici.Papa u svojoj trećoj enciklici naširoko obrađuje i fenomenglobalizacije koji je ‘transverzalan’. Dotiče, naime, ne samoaspekte ekonomskog, društvenog i političkog života već vršisvoj utjecaj i na okoliš i obitelj, kulture i religije, migracije izaštitu prava radnika. Enciklika progovara i o promjenamana polju religije. Dok se s jedne strane, posljednjih dvade-setak godina, uslijed pada suprotstavljenih političkih blo-kova, bilježi povrataka religije na javnu svjetsku scenu, sdruge strane sve je prisutniji militantni, i katkad pretjeranilaicizam koji želi religiju isključiti iz javne sfere što ima ne-gativne, a ponekad i razorne posljedice po opće dobro.

Caritas in veritate promatra taj problem s više aspe-kata i smatra da ga je vrlo važno riješiti kako bi se čovječan-stvu zajamčio razvoj dostojan čovjeka. U enciklici se takođerprimjećuje kako su se neke zemlje uspjele osloboditi okovasiromaštva i krenuti putom razvoja, što u velikoj mjeri mije-nja geopolitičke ravnoteže u svijetu. Uz tu su pojavu vezanitakođer funkcioniranje međunarodnih tijela, problem ener-getskih izvora, novi oblici kolonijalizma i izrabljivanje. Stogaje taj fenomen potrebno pravilno usmjeriti, što za sobompovlači problem međunarodnog governancea.

Inače, nova Papina enciklika trebala je biti objavljenaprigodom 40. obljetnice socijalne enciklike Pavla VI. Popu-lorum progressio, koja se slavila 2007., ali je njezino sastav-ljanje malo duže potrajalo. Ipak, prvo poglavlje enciklikeposvećeno je upravo toj enciklici čija su učenja u novoj so-cijalnoj enciklici proširena i produbljena. /IKA/

Papa upozorio na diktaturu relativizma

U tijeku opće audijencije srijedom, održane 5. ko-lovoza u Castel Gandolfu, a na kojoj je sudjelovalo višetisuća vjernika, Papa je, osvrćući se na lik i djelo sv.Ivana Vianneya, čiji se spomendan slavio 4. kolovoza,istaknuo kako diktatura relativizma uznemiruje i tištirazum.

Govoreći o svetom arškom župniku, čija se 150. obljet-nica smrti obilježava ove godine, Papa je podsjetio da se upostrevolucionarnoj Francuskoj nastojalo iz društva istrije-biti svećenstvo i Crkva. Sv. Ivan je noću prelazio na desetkekilometara da bi mogao sudjelovati na misama, a kao sveće-nik snažno je pastoralno djelovao nastojeći dokazati kako jeondašnji prevladavajući racionalizam u biti bio vrlo dalekood stvarnih čovjekovih potreba i stoga nije bilo moguće živjetina njegovim temeljima. Izazovi suvremenog društva su istotako vrlo zahtjevni, ako ne i složeniji, primijetio je Papa Rat-zinger, i objasnio ako je u doba sv. Ivana vladala diktaturaracionalizma, danas se u mnogim sredinama primjećujeneka vrsta diktature relativizma. Jedan i drugi odgovor jeneprikladan na čovjekovo pitanje kako održavati u puninivlastiti razum kao element koji je sastavni dio identiteta ičime se on razlikuje od ostalih stvorenja. Racionalizam jebio neprikladan jer nije vodio računa o ljudskim ograniče-njima te je nastojao podići razum iznad svih stvari pretvara-jući ga tako u neko božanstvo. Suvremeni relativizam seusuđuje tvrditi da ljudsko biće ne može sa sigurnošću ništaspoznati osim pozitivnih stvari na znanstvenom području –rekao je Papa i primijetio kako čovjek danas kao i onda tražipotpune i zadovoljavajuće odgovore na temeljna pitanja. Kon-cilski su oci željeli odgovoriti upravo na tu žeđ za istinom kojagori u srcu svakog čovjeka kada su izjavili da svećenici kaovjerski odgojitelji moraju stvarati istinsku kršćansku zaje-dnicu koja će biti u stanju otvoriti svim ljudima put koji vodiKristu te se majčinski skrbiti za njih, pokazujući taj put i po-mažući onima koji ne vjeruju da pronađu put koji vodi Kri-stu i Crkvi, istaknuo je Benedikt XVI. na općoj audijenciji.Po primjeru arškog župnika svećenik mora biti blizak s Kri-stom jer će jedino tako moći dotaknuti srca ljudi i otvoriti ihmilosrdnoj Božjoj ljubavi, te u zajednicu donijeti duhovnooduševljenje i živost. Vjerodostojnost svećenika ovisi o njihovojsvetosti, istaknuo je Papa na kraju svoje kateheze srijedom./IKA/

Zvonik � 7-8/2009 25

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

Iz tiska je izašao i hrvatski prijevod enciklike pape Be-nedikta XVI. Caritas in veritate – Ljubav u istini. Enciklikuje, kao 158. svezak biblioteke Dokumenti, objavila Kršćan-ska sadašnjost. U enciklici Papa poziva sve odgovorne ljudeu politici, gospodarstvu i financijskom sustavu da poduzmusve kako bi ljude zaštitili od dalekosežnih gospodarskih ka-taklizmi. Bolja je budućnost moguća samo ako svi odgo-vorni ponovno otkriju temeljne etičke vrijednosti na kojimaje moguće graditi bolji svijet. U gospodarstvu profit ne smijebiti jedini kriterij i cilj. Dokument se po cijeni od 30 kunamože kupiti u svim knjižarama KS-a, te na web-knjižari:www.ks.hr. /HKR/IKA/

”Iz smrti u život”Dr. Bernard Nathanson je bio jedan od utemeljitelja

Nacionalne akcijske lige za pravo na abortus i bitno je pri-donio legalizaciji pobačaja u Americi. Tijekom svoje kari-jere izvršio je na tisuće abortusa (uključujući i onaj vlastitogdjeteta) te je bio ravnatelj najveće klinike za abortuse na svi-jetu, preuzevši odgovornost za preko 75.000 pobačaja. Za-počevši svoj put nutarnje preobrazbe, shvatio je da svakoživo biće ima pravo na život. Prestao je raditi abortuse i po-stao jedan od predvodnika pro-life pokreta. Svjetsku javnostje posebice šokirao filmom Nijemi krik u kojemu je po prviput uz pomoć ultrazvuka zorno prikazao što se događa tije-kom abortusa. Na koncu je prigrlio vjeru te je kršten u Ka-toličkoj Crkvi. Zato je ova knjiga u nakladi Verbuma više odsurovo iskrene autobiografije. /www.verbum.hr/

zkvh

.org.r

s

Zv.: Prvi ste puta sudjelovali nadužijanci, kako ste ju doživjeli?� Moj dojam je vrlo pozitivan. Inače

ne volim mise vani izvan sakralnog pro-stora, jer je to uvijek pomalo poziv da seto pretvori u vašar. Ostao sam iznena-đen na koji način su vjernici sudjelovali,a ipak je to bilo mnoštvo. S drugestrane, osjetio sam da svi ti koji su došlina misu zahvalnicu osjećaju da je tonešto njihovo. Ostao sam obogaćenonim što sam doživio. Providonosno jeda ljudi – kad sve dobivamo iz aparata,sa štandova – osjete kako preko rukukoje rade s njima surađuje jedna rukaprovidnosti. Bog nam je dao tijelo, daonam je prirodu da ju obrađujemo, a onanas zapravo oplemenjuje. Dan ovakvezahvalnosti gdje se ljudima posvješćuješto to znači da mi preko naših ruku do-bivamo iz jedne božanske ruke ono štonas održava u životu, vrlo je velika stvar.

Zv.: Kroz dužijancu se puno togagovori o radu. Koje je mjesto i ulogaljudskoga rada u današnjem društvu?� Mi vjernici kršćani znamo i vjeru-

jemo da je čovjek središte i kruna stvo-renog. Koliko god to može izgledatičudno, taj sićušni čovjek, u usporedbisa svemirom, središte je stvorenoga.Bog mu je sve to stavio na raspolaganje,ali mu nije stavio na gospodarenje. Na-žalost, čini mi se da je tu između osje-ćaja kako smo neznatni i ove želje dazagospodarimo, da zavladamo, jednastrašna disproporcija i da je tu čovjekupao u veliku napast upravo zato što setehnologijom udaljio od prirode. Duži-janca je stoga svojevrsni poziv čovjekuda ograniči svoju čežnju za ovladava-njem, za apsolutnim iskorištavanjem po

svaku cijenu samo da bi zadovoljiosvoje trenutne prohtjeve i potrebe.

Zv.: Kako to Bog nagrađuje čo-vjeka i kako on svojim radom ispunjavasvrhu svoga postojanja?� Kad smo u prvim ljudima pali i iz-

nevjerili Božje povjerenje i ljubav, po-vjerovali napasti da nam je sreća mimoBoga i bez njega – a ta napast nam stal-no ostaje – tada je Bog čovjeku rekao daće ga vratiti u stanje u kojem je bio,pored ostalog, i preko njegovog rada.Dakle, preko oplemenjivanja zemlje,preko teškog rada kojim će izvlačiti ono

što mu je potrebno za život, što je neras-kidivo povezano s patnjom, s odrica-njem, s nečim što našoj naravi nije bašsvojstveno, čovjek svojim radom sura-đuje s Bogom u toj Njegovoj želji da gaoslobodi od grešnosti, od onoga što jena sebe navukao misleći da može bezBoga postati bogom. Bog jest čovjekapozvao i obećao mu neka stanja koja susamo Bogu svojstvena, da vječno živi,da bude potpuno sretan, blažen. On nasželi kao svoju djecu. To nam je mogućesamo njegovom milošću, koju mi pri-hvaćamo spremnošću vršiti njegove za-povijedi, a jedna je i ta da radom rukuuzdržavamo život, i to ne samo da ra-dimo za sebe, nego da preko rada po-kažemo i tu dimenziju odnosa premadrugima kroz pomoć, socijalu, znakoveljubavi itd. Rad u katoličkoj kršćanskoj

viziji ima jednu suotkupiteljsku crtu iznačenje. Rad je konačno u kršćanstvudobio gotovo istu vrijednost kao i moli-tva s Benediktovim ”ora et labora – molii radi”. Rad je dakle samo sredstvo ko-jim održavamo život, ali i sredstvo spo-znaje da nešto iznad toga daleko vrjed-nije stoji, čemu sve skupa služi i vodi. Utom smislu rad ima svoju veliku vrijed-nost, mislim ovdje prvotno na manualnirad, na taj dodir između čovjeka i pri-rode. Tom radu danas treba vratiti do-stojanstvo.

Zv.: Već dulje vrijeme se inten-zivno bavite obrazovanjem, školstvom.U kolikoj mjeri je današnji način obra-zovanja sposoban spremiti za život?� Naobrazba, nauka služi samo jed-

nom – drugo je tehnika i tehnologija –pomoći čovjeku doći do mudrosti ko-jom će shvatiti i prihvatiti vlastito posla-nje i vlastiti smisao života. Onda tajsmisao prožima sve, daje specifičnu te-žinu svemu onome što jesmo i što či-nimo. Tek kad znamo smisao vlastitogpostojanja, onda sve ono što činimomože imati smisao koji služi tom te-meljnom, zadnjem smislu, ili kako mi tou teologiji zovemo ”temeljnom usmje-renju”. Današnje takozvano usmjerenoobrazovanje često isključuje sve ostalo.Vi danas možete imati akademski obra-zovanog čovjeka, a da on uopće ne raz-mišlja o egzistencijalnim pitanjima.Dakle, imate službenika, tehničara, do-brog profesora u svojoj branši, ali kadga učenici upitaju o bilo čemu što se od-nosi na smisao života, on im kaže: ”Tonije moje područje”. Zapravo svi pred-meti bi trebali čovjeka osposobljavati dazna pojedinosti iz predmeta, ali i usmje-riti ga na ono zadnje. Mi upravo tu po-kušavamo dati jednu notu u svojimškolama, kako bi one prvotno odgajalei osposobljavanje za život, a tek onda zaizvršenje nekog stručnog poziva. Govo-reći o onima koji su pozvani odgajati uvjeri, počevši od nas svećenika, kate-

7-8/2009 � Zvonik26

Intervju Razgovarao: Silvester Bašić

Razgovor s gostom Dužijance 2009., pomoćnim biskupom vrhbosanskim dr. Petrom Sudarom

Radu danas treba vratiti dostojanstvo

Najprije se moramo osloboditikompleksa. Zato što nas je malo,mi smo ugroženi – to nije istina!Ugroženi su samo ljudi koji neznaju zašto žive, koji ne znajukoje im je poslanje. Ugroženi suljudi koji ne vole nikoga i ništa.

Mons. dr. Petar Sudar (1951.),pomoćni vrhbosanski biskup, rodomje iz jednog malog mjesta u dolini krajMale Neretve, negdje na pol puta iz-među Sarajeva i Mostara. Za sveće-nika je zaređen 1977., te je poslijegodinu dana pastorala otišao na post-diplomski studij kanonskoga prava uRim. Obnašao je više funkcija u nad-biskupiji, a 1993. godine imenovan jepomoćnim biskupom, te 1994. i zare-đen. Pored ostalih obveza u Vrhbo-sanskoj nadbiskupiji promicatelj jekatoličkog školstva.

heta, moramo biti svjesni da smo svidjeca svoga vremena. I mi smo prošlikroz jedan reducirani i osiromašeni sus-tav školstva, koji nas prisiljava kad sesusretnemo s izazovima života i zvanjakoje smo prihvatili, da doista moramoući u jednu školu stalnog obrazovanja.Zato su rekolekcije, seminari, bilo kakvioblici permanentnog obrazovanja doi-sta neophodni, i Crkva oko toga moranastojati. Od tehničkih zvanja se danastraži da savršeno poznaju svoja podru-čja. Međutim, događa se i to da mi kojismo pozvani baviti se dušom i čovje-kom, da mu pomažemo, da ga vodimo,nismo osposobljeni s njim barem raz-govarati o svim pitanjima koja su njemuživotno važna. Mislim da je tu negdje di-jagnoza današnje osposobljenosti i nao-brazbe, kako u civilnom društvenompodručju, tako i u ovom crkvenom. Mi-slim da nam svima treba više želje zaspoznajom, ali iznad svega za spozna-jom koja će biti prosvijetljena znanjemodozgo.

Zv.: Poznata su vaša nastojanjaoko mira i opstanka hrvatskog narodau Bosni i Hercegovini. Što je ono štomože čovjeka uvjeriti za ostanak u di-jaspori, bilo nacionalnoj, bilo vjerskoj,ako mu to predstavlja egzistencijalnepoteškoće?� Prvo, bitna je svijest da biti u ma-

njini nije kvaliteta. Dakle, vi možeteimati ne znam koliko milijuna ljudi, sta-novnika, pripadnika jednog naroda, aliako oni nisu svjesni svoga poslanja,svoje vrijednosti, vi nemate ništa. Pogo-tovo ako nisu svjesni što su oni obve-zatni dati domovini, području, kraju ukojem žive, onda vi nemate ništa. To sekroz povijest spasenja tako često poka-zivalo da broj ne odlučuje. Bogu je svakičovjek važan. Zato mislim da se najprijemoramo osloboditi kompleksa. Zato štonas je malo, mi smo ugroženi – to nijeistina! Ugroženi su samo ljudi koji neznaju zašto žive, koji ne znaju koje im jeposlanje. Ugroženi su ljudi koji ne volenikoga i ništa. Ugrožen je čovjek ako nezna zašto je jutros ustao, ako ne zna štoće s današnjim danom. To je ugroženčovjek, bez obzira kome on pripada.Može on biti gospodar svijeta ili si toumišljati. Može doista imati moć uništitisvijet, ali takav čovjek nema nikakvemoći ni sposobnosti nešto svijetu dati.Mislim da bi danas ljude trebalo štoviše oslobađati tog osjećaja ugroženostizato što su negdje manjina. Više za-pravo možda nigdje nema naroda kojinegdje u svijetu ne bi bio manjina. Nije-dan narod na ovim našim prostorimanije u poziciji da je samo većina. To bi

nas trebalo stimulirati na jedan drukčijiodnos jednih prema drugima, tj. da su-sreti manjina i većina zapravo mogu vo-diti obogaćenju. Doista moje iskustvogovori da sam život drukčije ljude for-mira, pa ako hoćete i vjernike, ako živezajedno s drugima. Ne ako žive upla-šeni, ako žive s osjećajem ugroženosti,nego ako su izišli iz tog osjećaja i prešliu jednu drugu zonu u kojoj se osjećajuda mogu uzeti od drugih ono što je po-zitivno i njima dati od svog što je pozi-tivno. To je međusobno oplemenjivanjei međusobno brušenje.

Dakle, čini mi se da mi moramo ot-voriti oči, unatoč prošlosti koju smoimali, i shvatiti da imamo nevjerojatnupriliku biti obogaćeni jedni drugima.Zato se ne bismo smjeli povlačiti s ovihprostora gdje smo prebivali. Sinoć samhtio to malo naglasiti mladima. Nije meBog oslobodio posebne ljubavi premamjestu gdje mi je dao da se rodim. Nijeme oslobodio isto tako obveze da tommjestu uzvratim nečim. Ako je život dar,onda on mora postati i uzdarje. A akomi ga je dao baš upravo u Subotici,onda mislim da imam dodatnu obvezubaš prema Subotici. Ako znam i vjeru-jem da Bog ne daje ništa slučajno, da onima svoju božansku viziju, a u njegovommozaiku svijeta koji se neprestano ob-navlja me stavio kao kamenčić baš naovo mjesto – je li to prst noge ili je zje-nica oka, to više nije bitno, jer i jedno idrugo je, kaže sv. Pavao, jednako važno– to znači da ne mogu bez ozbiljnog raz-loga taj svoj kamenčić izvaditi i stavitiga po svome. Ne znam koliko moralneodgovornosti preuzimam s time. Sas-tavni je dio našeg identiteta ukorijenje-nost i bogatstvo koje su nam namrli oniprije nas. Dakle, nigdje se ne može bitiHrvat-Bunjevac kao ovdje. I čim si sepomaknuo u Zagreb, to više nisi na istinačin.

Zv.: Što biste poručili vjernicimakoje ste ovih dana u Subotici susretali inašim čitateljima?� Mislim da Hrvati katolici Subotice

i ovog ovdje dijela Bačke i uopće Srbijemogu biti ponosni na sve bogatstvokoje imaju u riznici vlastitog naroda, daimaju od čega ponuditi drugima i daimaju puno toga za zajedničko oboga-ćenje te se ne trebaju bojati budućnosti,vlastite budućnosti na ovim područji-ma. Posebno me raduje ova blizina iz-među klerika i laika vjernika. Mislim daje to snaga koja će ponijeti i do kraja do-nijeti vlastito breme, koja će uroditi –duboko sam uvjeren – i boljom buduć-nosti. Dakle, ne bojati se budućnosti,nego se angažirano u nju uključiti, zna-jući da je Bog uvijek tamo ispred naskamo mi idemo, znajući da nikad nismosami: Zato je veličanstvena ona papeBenedikta XVI.: ”Čovjek koji vjerujenikad nije sam”. To je u današnje vri-jeme, kad se ljudi sve više osjećaju dasu dio jedne bezlične mase, da nitkonikog na primjećuje, da nitko ni za kognema vremena, da smo uvijek negdjesve više i više izolirani i sami, dakle to jeveličanstvena poruka, veličanstvenosaznanje. Ne treba se bojati onoga štoće doći sutra Napose se ne moraju bo-jati oni koji se ne boje života, koji se neboje rađanja, koji se ne boje braka, kojise ne boje rada od kojega žive. U tomsmislu želim svim čitateljima Zvonikapuno Božjeg blagoslova i puno životneradosti.

Zvonik � 7-8/2009 27

Hrvati katolici Subotice i ovogovdje dijela Bačke i uopće Srbijemogu biti ponosni na sve bogat-stvo koje imaju u riznici vlastitognaroda, da imaju od čega ponuditidrugima i da imaju puno toga zazajedničko obogaćenje te se netrebaju bojati budućnosti, vlasti-te budućnosti na ovim područjima.

Intervju

zkvh

.org.r

s

Brojna događanja i slavlja u IriguMladi iriške župne zajednice sudjelovali su 6. lipnja na

Susretu mladih Srijema u Maradiku, a istoga je dana iriškižupnik Blaž Zmaić kao vjeroučitelj zajedno s ostalim nastav-nim osobljem nazočio maloj maturi u osnovnoj školi u Vrd-niku. Slavili su zajedno maturanti iz Platićeva, Hrtkovaca iBeočina. Blagdan Presvetoga Trojstva proslavljen je svetommisom 7. lipnja u Vrdniku, uz nakane za obitelj Babnik,Maru Perković i Rozaliju Jan. U središtu slavlja bila su idva prvopričesnika: Denis i Nenad. Jedna od misnih nakanabila je i za pok. učiteljicu Bertu Nikolić. Posljednjega današkole, 12. lipnja, oprostili smo se od učenika četvrtih razredau Šatrincima i Irigu, a u Vrdniku je bilo slavlje vjenčanja Ivanai Milice Škoberne i krštenja njihova Kristijana. U subotu13. lipnja, uz Dan škole u Irigu, akademiji i ručku nazočio jei župnik, a istoga dana pokopali smo u Irigu Radmilu Du-honj (70), pravosl. vjere. Nazočio je i rođak, o. Atanasije,starješina pravosl. manastira Staro Hopovo. Navečer smo uVrdniku i Irigu proslavili blagdan sv. Antuna.

Mi sijemo, Bog daje rast i odozgo raste kraljevstvo Božje,poručio je župnik na misi 14. lipnja u Irigu, kad su sakramentekršćanske inicijacije primili Vrdničani, otac i kći: Goran i Ma-rina. U Šatrincima su Prvu svetu pričest primili: Atila, Klau-dija i Marija. Crkvu za ovo slavlje su okitili stariji učenici,koji pohađaju školski vjeronauk. U subotu 20. lipnja započeoje ”7. Vidovdanski sabor” u Vrdniku. Na otvorenju i nekolikovečeri bio je nazočan i domaći župnik, osobito na predavanjuprof. dr. Vladete Jerotića: Zašto je ljudima teško da vole?

Ðakoni Osječko-đakovačke nadbiskupije, Subotičke iSrijemske biskupije obavljali su u Petrovaradinu svoje duho-vne vježbe pred svećeničko ređenje koje je predvodio du-hovnik sjemeništa u Ðakovu, mr. Bože Radoš. Zadnjegadana, 23. lipnja, pridružili su im se srijemski svećenici sa svo-jom mjesečnom duh. obnovom na teme: Tražim braću, Krsti-telj-Kristov i naš preteča.

Srijemski Susret obitelji održan je 20. lipnja u ordinari-jatu u Petrovaradinu. Iz naše župne zajednice sudjelovala sutri bračna para. Tema je bila: Srijemski mučenici - naš uzor inadahnuće našega života, a vodio je vlč. Marko Lončar, mr.teologije, župnik Beočina i Čerevića. Uz dan državnosti R. Hr-

vatske, 25. lipnja, župnik je nazočio svečanom prijamu u rezi-denciji veleposlanika RH u Beogradu, Željka Kuprešaka.

Večernjem bdjenju i zajedničkoj večeri u čast Vidovdana,u vrdničkom manastiru Ravanica uz mnogobrojno pravoslav-no svećenstvo i episkopa srijemskog Vasilija, te mnoštvopuka, nazočio je župnik po pozivu domaćina, o. Benedikta.Ovom događaju prethodila je sveta misa u Irigu za pokojnuRadmilu Duhonj, pravosl. vjere.

U nedjelju 28. lipnja, naši župljani s ostalim mnogobroj-nim vjernicima sudjelovali su u katedrali u Sr. Mitrovici re-đenju prvog srijemskog svećenika Ivana Rajkovića izPetrovaradina. Te nedjelje čitana je u župama Srijemske bis-kupije poruka srijemskoga biskupa i povjerenika za školskivjeronauk, iriškoga župnika, kao poziv budućim srednjoškol-cima: Vjeronauk u srednjim školama-upis. /f. f./

Irig u znaku tugePrvu nedjelju srpnja obilježila je sveta misa u Vrdniku za

četiri žene i majke: Terezu, Maru, Olgu i Nadu. U Irigu smose 7. srpnja oprostili od Anice Pisarević (56), čistačice unašoj školi. Njenom ispraćaju na vječni počinak nazočili su rav-natelj škole, mnogi nastavnici i brojno drugo osoblje. U imeškole oprostila se Ružica Nikolić, nastavnica u mirovini, aprigodnim riječima od nje se oprostio i župnik Blaž Zmaić,koji je nekoliko dana kasnije za nju služio svetu misu. UzIvanjdan župnik je bio gost kod domaćeg vrdničkog parohajereja Darka Jelića.

U srijedu, 15. srpnja, župnik Blaž zajedno sa župnikom izRume, Zemuna i Surčina je sudjelovao na velikom sprovoduu Golubincima, čovjeka pjesničke duše, komponiranja, svira-nja na tamburici i pjesme, Ilije Žarkovića (62). Na svetojmisi u župnoj crkvi poslije sprovoda biranim riječima se opro-stio i naš župnik rekavši: Kroz svoju žicu volio je svoje Golu-bince, Crkvu, svećenike, svirao je svoju životnu melodiju a sadaživi, svira i pjeva kod Boga a mi idemo dalje.

U nedjelju, 19. srpnja, s različitih strana smo se okupilina svetoj misi za roditelje i sina obitelji Šušak. Župnik je 23.srpnja s dva pravoslavna svećenika nazočio sprovodu mladežene Vesne Puzić koja je nesretno stradala u Rivici. Istogadana župnik je se sjetio na misi u Irigu. U nedjelju 26. srpnjapokopali smo u Vrdniku Dragutina Prislana (81). /f. f./

Krizma u Ečki Na blagdan svete braće Ćirila i Metoda, 5. srpnja,

u Ečki je podijeljen sakrament Sv. Potvrde, kojega jepodijelio zrenjaninski biskup dr. László Német, a su-slavili su mužljanski župnik Stanko Tratnjek te kape-lan Janez Jelen. Sakrament Potvrde primilo je 16vjernika od kojih sedmero iz Ečke, osmero iz Mužlje ijedna iz Zrenjanina. Dvoje ih je prije toga primilo i sa-krament krštenja.

Većina od njih idu već u srednje škole, na sveučilišta iliveć rade. Zato se njihova priprema odvijala u Ečki te u Mužlji.Tjedan dana prije krizme održan je susret s krizmanicima, nji-hovim roditeljima, braćom i sestrama te kumovima. Stoga sei na misnom slavlju okupilo mnoštvo vjernika te rodbine i pri-jatelja krizmanika, kao i pjevači iz Lukonog sela koje je pred-vodio kantor Alen Palatínus. Salezijanac Janez Jelen jepratio krizmanike na gitari uz pratnju mužljanskog kantoraSaše Fogarasija na harmoniju.

U svojoj propovijedi biskup Német usredotočio se naznačenje i sadržaj svetih sakramenata, među koje spada isveta krizma. Veliki naglasak je stavio na prvi i najvažniji sa-krament svetoga krštenja. Na kraju svete mise salezijanciStanko i Janez, izrekli su zahvalu preuzvišenom biskupu namađarskom i hrvatskom jeziku, na što je otac biskup sve na-zočne posebno potaknuo na ustrajnost i vjernost te podijelionatpastirski blagoslov. /Janez Jelen/

7-8/2009 � Zvonik28

Katolička crkva u regiji

Blagdan sv. IvanaKrstitelja u EčkiBlagdan sv. Ivana Krstitelja,

24. lipnja, svečano je proslavljen umjesnoj crkvi u Ečki, a na misnomslavlju okupilo se mnoštvo domaćihvjernika te hodočasnici iz Lukinogsela među kojima je bio i Alen Pa-latínus s mladim pjevačima, a naj-više hodočasnika došlo je iz Mužlje.Misno slavlje je predslavio i održaoprigodnu propovijed župnik i dekaniz Nove Crnje Sándor Hajdú. Kon-celebrirali su salezijanci StankoTratnjek i Janez Jelen.

U svojoj propovijedi, vlč. SándorHajdú je naglasio vjernost svetogaIvana Krstitelja njegovu poslanju. On jebio vjeran već od svoje mladosti onomsusretu između Marije i Elizabete, kadaga je tek začeto Dijete Isus blagosloviloza cijeli život. Taj susret nam dozivlje upamet da se čovjekom ne postaje tek ro-đenjem, nego začećem: roditelji čedupoklone tijelo, a Bog mu u istom trenu-tku stvori dušu. Dijete je Božji dar, bla-goslov, ne teret, rekao je propovjednik.Govoreći nadalje o današnjoj velikoj za-bludi samo-spasenja, istaknuo je kakose čovjek ne može sam spasiti od gri-jeha, nego mu je za to potrebna Božjamilost. Nije, dakle, dovoljno da čovjeksam razgovara s Bogom, pa da njegovasavjest bude mirna, već je za to potre-bna ispovijed. Ivanovo krštenje je biloznak pokore, ali ono još nije bilo sakra-ment i dakle nije opraštalo grijehe,nego je njegove sljedbenike samo pri-premalo na istinito Božje oproštenje iopravdanje, koje primimo najprije krš-tenjem, a zatim putem sakramenta ispo-vijedi. Razumije se da ispovijed samanije dovoljna: mora je pratiti iskrena na-kana, pokajanje i čvrsta odluka: ondamože našu dušu uistinu očistiti i napu-niti je Božjom milošću, zaključio je pro-povjednik.

Nazočnima se na kraju obratio sa-lezijanac Stanko Tratnjek zahvalivši po-sebno propovjedniku, kojemu je ovo bioprvi posjet ovoj crkvi. Na misnom slav-lju svirao je i domaći kantor Saša Fo-garasi. Nazočili su i predsjednici su-sjednih crkvenih općina. Poslije blago-slova svećenici te predstavnici susjed-nih crkvenih općina: Belo Blato, Lukinoselo i Mužlja, ugošćeni su kod pred-sjednika crkvene općine Antala Me-zeija. /Janez Jelen/

Na blagdan Snježne Gospe, 5.kolovoza, u svetištu Gospe Snježnena Tekijama kraj Petrovaradinasvake godine se hodočasti MajciBožjoj Gospi Tekijskoj.

Slavlje je započelo u popodnevnimsatima 4. kolovoza dolaskom više tisu-ća vjernika hodočasnika iz svih 29 župaSrijemske biskupije, kao i iz susjednihbiskupija: Subotičke, Zrenjaninske,Beogradske nadbiskupije te iz Hrvat-ske i drugih zemalja. Vjernici su potompristupali sakramentu pomirenja, asvečano misno slavlje predvodio jemons. Ðuro Gašparović, srijemskibiskup, uz koncelebraciju svećenikakoji djeluju u ponovno uspostavljenojdrevnoj Srijemskoj biskupiji, kao i sve-ćenika iz susjednih biskupija i izRepublike Hrvatske i Slovačke. Uhomiliji je biskup Gašparović istaknuokako je sveta misa koju večeras slavi-mo poziv svakome od nas da uvijek pred

očima imamo riječi Evanđelja da ‘Bogunije ništa nemoguće’ i stoga da, poputMarije imamo vjeru i povjerenje uBoga. To je vjera njegovim riječima idjelima i to je povjerenje da nas nikadaneće ostaviti same, posebno u nerazum-ljivim i teškim trenucima našega života.Neće nas napustiti niti u ratu, niti umiru. Svako bježanje od Boga i svakoodgađanje susreta s Bogom, ujedno je iproduženje životnih lutanja, patnji iosobnog nezadovoljstva. Sve je ovo i jošviše toga imao pred očima Sveti OtacBenedikt XVI., kad je svečanomVečernjom na svetkovinu PresvetogaSrca Isusova, 19. lipnja ove godine,otvorio ”Svećeničku godinu”. U tomsmislu, zaključio je kako svećenicipoput Marije mogu umnažati našuvjeru, učvršćivati ufanje, usavršavatinašu ljubav. Oni mogu nastojati rješa-

vati naše probleme i poteškoće, a i snama se radovati u trenucima sreće.Pomozimo im u njihovu djelovanju.Omogućimo im svojom pažnjom višeradosti. Crkva ne može živjeti bez njih izajednica vjernika isto tako. Potrebni sunam danas više nego ikada, zaključio jepropovjednik.

Na sam je blagdan 5. kolovozaodržano veliko hodočasničko okuplja-nje, te u sklopu toga pobožnosti u crkvii na otvorenom, te više misnih slavljana staroslavenskom, mađarskom i nje-mačkom jeziku. Skupine hodočasnikaiz Srijemske biskupije, zatim iz Beo-gradske nadbiskupije i ostali obavljalisu pobožnost križnog puta u svetištuGospe Tekijske. Svečano pontifikalnomisno slavlje na mađarskom jezikupredvodio je subotički biskup mons.Ivan Pénzes. Svečano pontifikalnomisno slavlje na hrvatskom jezikupredvodio je beogradski nadbiskup i

metropolit mons. Sta-nislav Hočevar uzkoncelebraciju bisku-pa srijemskog Gašpa-rovića i brojnih sveće-nika iz Srijemskebiskupije, kao i iz Bač-ke, Banata, Beograda iHrvatske, te sudjelova-nje više od 3000 hodo-časnika. Nadbiskupmons. Stanislav Hoče-var u svojoj je propovi-jedi, povezanoj s godi-nom svećeničkog pozi-va, istaknuo da slavećigodinu svećeništva uka-

zujemo da su svećenici prvi kojimaBDM pokazuje novo nebo i novu zemlju.Nijedan zemaljski poziv kao svećeničkine postoji, jer svećenici čuju glas BožjegDuha da sami idu do srca ljudi, dapohite u gorje svih problema čovječan-stva. Čovjek današnjice je odgurnut odnovog neba i nove zemlje i ne vidi zvi-jezde Božje prisutnosti, zato su tu sveće-nici koje poziva Božji duh da s ljubavljuBlažene Djevice Marije Majke Crkveuđu u srca ljudi i probude vjeru, da tra-žeći Krista pronalazimo Krista i sebe,zaključio je nadbiskup Hočevar. Na misije pjevao zbor Hrvatskog kulturnogprosvjetnog društva ”Jelačić” iz Petro-vardina. Nakon misnog slavlja na pro-storu uz svetište slavlje je nastavljenoprigodnim programom za hodočasni-ke. Slavlje je završilo večernjom sve-tom misom. /Tomislav Mađarević/

Zvonik � 7-8/2009 29

Katolička crkva u regiji

Blagdan Gospe Snježne na Tekijama

zkvh

.org.r

s

Dok ovo pišem, unašoj zemlji mediji izvješ-ćuju da je u tijeku tride-

setak štrajkova. Neprestano slušamo o ot-puštanju radnika, o zatvaranju tvornica, ostečajevima. Očito puno toga nije u redu.Jesu li uvijek poslodavci krivi a radnici upravu? Ili možemo postaviti i obrnuto pi-tanje: Jesu li radnici uvijek u pravu? Pro-motrimo što o pravima radnika govoriKompendij socijalnog nauka crkve (SCN).Kompendij o ovoj problematici govori upetoj glavi šestoga poglavlja. U uvodnomdijelu ističe se: ”Prava radnika, kao i svaostala prava, zasnivaju se na naravi ljud-ske osobe i njezinomu transcendentnomdostojanstvu” (SCN, br. 301).

U istom broju izrijekom se nabrajajusljedeća prava:

1. Pravo na pravednu plaću2. Pravo na odmor3. Pravo na takav radni ambijent i proiz-

vodne procese koji ne ugrožavaju fizičkozdravlje radnika niti vrijeđaju i ne ranja-vaju njegov moralni integritet

4. Pravo da se očuva vlastita osobnostna radnom mjestu te da se ne mora trpjetinikakvo nasilje nad vlastitom savješću ilinad vlastitim dostojanstvom

5. Pravo na prikladne subvencije nužneza uzdržavanje nezaposlenih radnika i nji-hovih obitelji

6. Pravo na mirovinu, kao i na osigura-nje u starosti, bolesti i u slučaju nesrećapovezanih sa samim radom

7. Pravo na okupljanje i udruživanje

Učiteljstvo Crkve je napravilo tajpopis prava radnika ”priželjkujući njihovopriznavanje u pravnim poredcima”. Ko-liko se doista poštuju nabrojana prava,najbolje znaju sami radnici, ali i svimanam je jasno da se mnoga prava radnikabezobzirno krše. O kršenjima nekih pra-va već sam pisao u ovoj rubrici, primje-rice o pravu na odmor kao i nepravednomodnosu prema radnicama trudnicama.

U navedenom poglavlju Kompendijposebno obrađuje pravo na pravednuplaću i raspodjelu dohotka te pravo naštrajk.

”Plaća je najvažnije sredstvo zaostvarenje pravednosti u radnim odno-sima”, ističe Kompendij, i zato ”tešku ne-pravdu čini onaj tko je uskraćuje ili je nedaje u dužno vrijeme te u pravednomerazmjeru s obavljenim poslom” (usp.SCN, br. 302). O tom nam jasno govori iSveto pismo. Tako Levitski zakonikističe: ”Ne iskorišćuj svoga bližnjega nitiga pljačkaj! Radnikova zarada neka neostane pri tebi do jutra” (19,13). Na dru-gome mjestu čitamo: ”Nemoj zakidati jad-

noga i bijednog najamnika, bio on tvoj su-narodnjak ili došljak iz kojega grada utvojoj zemlji. Svaki dan daj mu zaraduprije nego sunce zađe, jer je siromah i zanjom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvii nećeš sagriješiti” (Pnz 24,14-15). UNovom zavjetu tom se problematikombavio sv. Jakov: ”Evo: plaća kosaca vašihnjiva – koju im uskratiste – viče i vapajižetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nadVojskama” (Jak 5,4).

Odrediti pravednu plaću nije takojednostavno. S motrišta poslodavca ona jeuvijek prevelika a s motrišta radnika uvi-jek je nedostatna. Kompendij u navede-nom broju ističe: ”rad valja tako nagrađi-vati da se čovjeku osiguraju sredstva zadostojno materijalno, društveno, kultur-no i duhovno življenje” kako radnika oso-bno tako i njegove obitelji. Poslodavac pritom ne smije umirivati svoju savjest samougovorom o određenoj visini plaće kojuje radnik potpisao, pogotovo ako je uje-dno morao i potpisati ”blanko” sporazumo prekidu radnog odnosa. Pravedna pla-ća, ističe Kompendij, ”ne smije biti ispoduzdržavanja života radnika: naravnopravo ispred je i iznad slobode ugovora”(SCN, 302).

Kompendij se u nastavku osvrće i napravednu raspodjelu dohotka. Dohodakbi morao biti takav da svima omogući dana ”raspolaganju imaju ono što služi raz-voju i usavršavanju vlastite osobe”. Pra-vednu raspodjelu dohotka valja ostvaritine samo na temelju učinka određenogarada (komutativna pravednost), nego i natemelju socijalne pravednosti koji uzimau obzir i dostojanstvo subjekata koji obav-ljaju određeni posao (usp. SCN, br. 303).

U zaključku naglašava se da ”istin-sko ekonomsko blagostanje slijedi se ta-kođer preko prikladnih socijalnih politikapreraspodjele dohotka koje – imajući napameti opće uvjete – prikladno trebaju vo-diti računa o zaslugama i potrebama sva-koga građanina”.

Izloženi nauk Crkve o pravima rad-nika vrlo je jasan i konkretan i može svimkatoličkim poduzetnicima biti dobrasmjernica za pravedno postupanje premaradnicima a da ujedno ne bude ugrožennjihov osobni probitak kao i opstojnostsamog poduzeća. Kamo sreće da se ba-rem katolici ”privatnici” vode tim nače-lima. Bilo bi to izvrsno svjedočanstvo ipoticaj i drugima da nastoje biti što pra-vedniji prema radnicima, što bi Bog si-gurno blagoslovio.

U sljedećem broju: Pravo na štrajk i problem štrajka glađu

7-8/2009 � Zvonik30

Hrvatske katoličke internetske stranice (86.)Svetojeronimsko društvoHrvatsko književno društvo sv. Jero-

nima je katoličko književno društvo izZagreba, koje je 1867. pod imenomDruštvo sv. Jeronima utemeljio prvizagrebački nadbiskup kardinal JurajHaulik (1788.–1869.) radi promicanjapučke prosvjete. God. 1936. mijenja imeu Hrvatsko književno društvo sv.Jeronima, a 1946., pod pritiskom vlasti,u Hrvatsko književno društvo sv. Ćirilai Metoda, da bi 1996. vratilo staro imeHKD sv. Jeronima. Društvo ima svojuinternetsku adresu

www.hkd-sv-jeronima.hrNa internetskoj stranici mogu se pro-

naći osnovne informacije iz povijestiDruštva, o književnoj reviji Marulić,Danici (sa sadržajem posljednjih broje-va) i ostalim izdanjima Društva (kate-kizmi, pjesništvo, molitvenici itd.), iz-vješća s različitih događanja u svezi sdjelatnošću Društva, te kontakt.

Svetojeronimsko Društvo je iznimnoznačajno za bačke Bunjevce i Šokce:iako je isprva okupljalo samo članove usredišnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ono seubrzo proširilo i na Dalmaciju, Istru,Bosnu i Hercegovinu, Gradišće, Bačkui Banat. Iz Bačke su s Društvom surađi-vali Ambrozije Boza Šarčević, IvanAntunović, prvi povjerenik za Bačkubio je župnik u Baču Ðuro Balog (koji ježivo zagovarao hrvatstvo bačkih Bunje-vaca i Šokaca), gimnazijski vjeroučitelju Subotici Bariša-Bartul Matković, kojije 1882. u Danici objavio da je Društvuosigurao 30 novih članova te obećao daće ih još više pribaviti, a time jače pro-buditi opću naobrazbu i narodnu svijestsvoga naroda, da bi 1910. u Bačkoj Dru-štvo imalo 8 povjerenika i više od 200članova, među kojima su bili i StipanGrgić, Pajo Kujundžić, fra Jesse Kujun-džić, fra Silverij Lipošinović, MijoMandić, Lajčo Budanović, Blaško Rajići drugi. Poslije I. svjetskoga rata brojpovjerenika i članova Društva iz Bačkepopeo se na više od 700, a urednikomizdavaštva Društva postao je Josip An-drić, poslije čega u jeronimskim izdanji-ma objavljuju mnogi autori iz Bačke(Marko Čović, Ante Jakšić, Josip An-drić, Aleksa Kokić, Ante Sekulić, StipeBešlin, Marin Radičev, Blaško Rajić idr.). Nakon II. svjetskog rata međubačkim Hrvatima bio je raširen jeronim-ski kalendar Danica, osobito kada nijebilo Subotičke Danice, a u izdanjimaDruštva objavljivali su još i Lazar IvanKrmpotić, Bela Gabrić, Tomo Vereš,Jakov Kopilović, Juraj Lončarević,Marko Vukov, Marga Stipić, Ivo Prćićml., Josip Temunović, Marija Zaić Kuba-tović, Lajčo Perušić, Tomislav Vuković ,Slaven Bačić, Tomislav Žigmanov i dr.

s.b.

Moralni kutak / Vjerske web stranice

Prava radnikaPiše: mr. Andrija Anišić

Sakrament svetog redaSvima nam je poznato da je papa

Benedikt XVI. ovu godinu proglasio Go-dinom svećenika. Stoga ćemo se u ovojrubrici ove godine duže zadržati na tu-mačenju sakramenta svetoga reda. Uuvodu podsjećam da je pojam svećenika– posrednika – prisutan u svim religi-jama. Svaka religija ima nekog označe-nog ili izabranog vjerskog službenikakojemu se najčešće pridaje uloga po-srednika između Boga i čovjeka. Mikršćani tom pojmu pristupamo druk-čije. Već u Starom zavjetu Bog bira Le-vijevo pleme kao svećeničko i iz njegapostavlja svećenike svome narodu čiji jetemeljni zadatak prinošenje žrtava i mo-litava kao i uloga posrednika pomirenjaizmeđu Boga i čovjeka. Isus Krist nijedošao dokinuti nego ispuniti Stari za-vjet, kako je on to sam rekao. Međutim,novozavjetna teologija u pitanju sveće-nika posve je jasna Božja poruka iCrkva na tu službu tako i gleda. Jedinipravi posrednik Boga i čovjeka jest IsusKrist – Veliki svećenik. On je to po svo-joj naravi jer je Bog koji se utjelovio i čo-vjek koji sada u naravi Bogočovjeka”sjedi s desne Očeve” i posreduje. Da-kle, pravi posrednik ne samo po zvanjunego i po naravi jest Isus Krist. Iz evan-đelja je vidljivo a iz apostolskih spisaočito da je Isus svoju svećeničku službupodijelio sa svojim učenicima. Odno-sno, učinio ih je pozvanima i osposoblje-nima da u njegovo ime čak u njegovojosobi vrše njegovu velikosvećeničkuslužbu. Tako je svećenik Novoga za-vjeta osoba koja djeluje u snazi i osobiIsusa Krista. Već u apostolsko vrijemerazlikujemo tri stupnja istoga sveće-ničkog reda. Svećenikom se postajaloizborom, a obred ređenja je polaganjeruku i molitva.

Razlikujući tri stupnja svećeničko-ga reda, govorimo o biskupu, prezbite-ru i đakonu. Leksikon ikonografije, litur-gike i simbolike zapadnog kršćanstvaovako definira biskupa. Grčko značenjeje episkopos što znači nadzornik, nad-glednik. Latinski je preuzeo grčki kori-jen i dodao rimski izraz pontifeks (mo-stograditelj). To je najviši stupanj sve-ćeničkog reda, duhovni je poglavarCrkve na određenom teritoriju koji sezove biskupija ili grčki dijeceza. Više bi-skupija zajedno tvore crkvenu pokra-jinu a njome upravlja nadbiskup –metropolit. Njemu podređeni biskupi

nazivaju se sufragani. U ranom sred-njem vijeku biskupe je birala crkvenazajednica, a Papa ih potvrđuje, a od dva-naestog stoljeća (nakon borbe za inve-stituru) biskupe imenuje Papa osobnona temelju tajno prikupljenog mišljenjalokalne Crkve. Biskupi su u vlasti ovis-ni o Papi. Njegova vlast je trostruka:učiteljska, upravna i prosvjetiteljska.Bez biskupa nema mjesne Crkve.

Prezbiter je starješina u zajednici.Apostol Petar u svojoj poslanici spomi-nje prezbitere kao starješine koji pred-vode crkvenu zajednicu. To je osobakoja prima drugi stupanj svetoga reda,čime preuzima dužnost i službu posre-dovanja između Boga i ljudi po Kristu iu Kristu. Samim ređenjem dobiva moćprinošenja žrtve Novoga zavjeta i dije-ljenja ostalih sakramenata ali ovisi o bis-kupu u svojim nadleštvima. Inače jevlastiti poglavar određene zajednice uzajedništvu s biskupom, jednako takoimajući trostruku službu – vlast – nau-čavanja, posvećivanja i upravljanja.Može dijeliti sve sakramente osim sve-toga reda koji je punina ovoga sakra-menta i dijeli ga samo biskup.

Ðakon kao prvi stupanj svetogareda dolazi od grčke riječi diakonos, štoznači sluga, poslužitelj, podvornik. Kakorekosmo, to je prvi od viših svećeničkiredova. Ustanovljen je već u apostolskodoba kada je đakon imao dužnost dije-liti milostinju. Prvi đakon bio je svetiStjepan, prvomučenik. U prvim sto-ljećima kršćanstva đakoni upravljajumaterijalnim dobrima Crkve, u prvomredu čuvaju sveto posuđe i svete knjige.Najpoznatiji đakon toga doba je svetiLovro (10. kolovoz). U kasnijim stolje-ćima opseg njihovih dužnosti se proši-ruje: tako oni čitaju evanđelje na misi,propovijedaju, dijele pričest a u nekimslučajevima i krštenje. Odjeća im jeamikt, alba, štola preko jednog ramenai dalmatika. O ovim odjevnim predme-tima sva tri stupnja svetoga reda govoritćemo u ovoj rubrici.

Osim ovih službi koji su objedi-njeni sakramentom svetoga reda, po-stoje i druge liturgijske službe u Crkvikoje se često zovu niži redovi. U njih sene ulazi ređenjem nego dodjelom slu-žbe. U ovoj rubrici našega Zvonika go-vorit ćemo i o tim službama, a u trećemnastavku o simbolima i znakovima pokojima se prepoznaje a i vrši služba naoltaru. U godini svećenika prilika jebolje upoznati i ovu ”vanjsku” dimenzijuove važne službe u Crkvi.

Zvonik � 7-8/2009 31

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Liturgijski znakovi sakramenataPiše: dr. Andrija Kopilović

16. 08. 2009.20. nedjelja kroz godinu

Izr 9,1-6; Ps 34Ef 5,15-20; Iv 6,51-58

Kao što je mene poslao živi Otac ija živim po Ocu, tako i onaj koji meneblaguje živjet će po meni.

23. 08. 2009.21. nedjelja kroz godinu

Jš 24,1-2. 15-17. 18b; Ps 34Ef 5,2-32; Iv 6,60-69

Zato sam vam i rekao da nitko nemože doći k meni ako mu nije dano odOca.

30. 08. 2009.22. nedjelja kroz godinu

Pnz 4,1-2. 6-8; Ps 15Jak 1,17-18. 21-22. 27; Mk 7,1-8. 14-15. 21-23

Ništa što izvana ulazi u čovjekane može ga onečistiti, nego što iz čo-vjeka izlazi - to ga onečišćuje.

6. 09. 2009.23. nedjelja kroz godinu

Iz 35,4-7; Ps 146Jak 2,1-5; Mk 7,31-37

Isus im zabrani da nikome ne ka-zuju. No što im je on više branio, onisu to više razglašavali.

13. 09. 2009.24. nedjelja kroz godinu

Iz 50,4-9; Ps 116Jak 2,14-18; Mk 8,27-35

Tko hoće život svoj spasiti, izgubitće ga; a tko izgubi život svoj poradimene i evanđelja, spasit će ga.

zkvh

.org.r

s

LITURGIJSKA MOLITVAZajednička molitva u Crkvi ima

svoje osobito značenje. To nam potvrđujeevanđelje: ”Gdje su dvojica ili trojica sa-brani u moje ime, ondje sam i ja” (Mt18,20). Nedjeljama i blagdanima okup-ljamo se na euharistijsko slavlje. Molitvekoje u tom slavlju molimo objedinjujunaše misli. Liturgija je uzvišeni bogoštov-ni čin. Ona obuhvaća euharistiju i prima-nje sakramenata, liturgiju riječi, liturgijučasova. Ona također obuhvaća i bogo-služna slavlja mjesnih crkvi, kao što suprocesije i razne pobožnosti. LiturgijaCrkve je najbolja kršćanska kateheza.Vjerujemo kako molimo i molimo kakovjerujemo. Tradicija Crkve je veoma živai kreativna, uvijek u duhu vjere i hijerar-hijskog vodstva Crkve. Liturgijska sla-vlja trebaju biti lijepa. Istočna liturgijavodi veliku brigu kako bi se liturgijskiobredi vršili u ozračju sjaja i ljepote s ci-ljem da vjernici već u ovom životu nazemlji mogu kušati nebeske slasti i gle-dati vječne stvari. Liturgija je ”nebo nazemlji”, objava budućeg svijeta.

Liturgija i ljepotaNedavno sam u Rimu sudjelovao na

liturgijskom kongresu karmelićanskogReda o temi: ”Bez mene ne možete ništaučiniti” (Iv 15,5); S Terezijom od Isusa ži-vjeti liturgiju Crkve. Zapaženo predava-nje: Liturgija i ljepota, održao je bivšipapinski ceremonijar, nadbiskup mons.Piero Marini. On je istaknuo da liturgijitrebamo dati što ljepšeg prostora i vre-mena, trenutaka šutnje, kako bi riječi igeste postale glas Duha Svetoga kojinam govori o Bogu koji ispunja naše srceuvijek novom ljepotom i koji nas uvodi unutrinu božanskog života. Liturgija nijepotrošnja ni tržnica Crkve. Ona je djeloBožje, klanjanje, prihvaćanje, dar. Litur-giji ne smijemo dodavati profane ukuseljepote. Liturgija je čin Isusa Krista iCrkve. Crkva je u ”Kristu kao sakramenttj. znak i sredstvo intimnog sjedinjenja sBogom i jedinstva svega roda ljudskoga”(LG 1). Sakramentalni čin nam govori:”Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,19).Sakramenti su sredstva po kojima Kristkomunicira s nama svoj spomen: ”Kadnetko krsti, Krist je sam koji krsti” (SC 7).Liturgija kao čin Krista i Crkve, temeljise na principu Utjelovljenja uključujući idimenziju ljepote. U liturgiji su važnenaše lijepe geste, jer su to geste samoga

Isusa. To nam potvrđuju evanđelja: Isushoda, blagoslivlja, dodiruje, ozdravlja,čini kal od blata, podiže oči k nebu, lomikruh, uzima kalež, dijeli. Isus nas je uočisvoje smrti naučio geste koje mi trebamočiniti na svoj način. On je učitelj našeg li-turgijskog odgoja U sitnim i malim stva-rima pronalazi bit. ”I kada dođe čas da gati Oče proslaviš, jer je ljubio svoje koji bi-jahu na svijetu, ljubio ih je do kraja – idok su bili za večerom on uze kruh, tebeblagoslovi, razlomi kruh i dade učeni-cima svojim govoreći, (…)” (RimskiMisal, II. vat. konc., IV. Euharistijskamolitva). Što je dakle, lijepo u ovoj Isu-sovoj gesti? Ukrašena dvorana, priprem-ljeni stol, raskošnost posuđa? Svakako ito sve služi ljepoti kao okvir koji zaokru-žuju ljepotu slike. No to nije sve. Pravaljepota je zapravo gesta spasiteljske lju-bavi Isusove: ”Ljubio ih je do kraja…, uzekruh”. U tome je ljepota. Smisao ljepoteu liturgiji ne ovisi u prvom redu o umjet-nosti, nego o pashalnoj ljubavi Učitelja.Umjetnost je suradnica u liturgiji. Onatreba biti prožeta evangelizacijom ljubaviKristove. Stoga ljepota liturgijskog sla-vlja bitno ne ovisi od arhitektonske lje-pote, ikonografije, dekoracije, pjevanja,liturgijskog ruha, koreografije i boja, većod sposobnosti davanja prostora gestamaljubavi koju je Isus učinio prema nama.Dakle, preko gesta, riječi i liturgijskihmolitava mi uprisutnjujemo geste, riječi imolitve Gospodina Isusa. To je zapovijedkoju primismo od Gospodina: ”Ovo činitemeni na spomen”!

Liturgija i ljepota, sveti činKristova euharistijska zapovijed nas

uči da je liturgija povlašteno mjesto po-svećenja. Ona je odgovor na Božju ljubavkoja se očitovala u Isusu Kristu. Zato jeona dar i radost. U tome se sastoji du-boka veza između liturgije, svetosti i lje-pote. Svetost kao ljepota je zajedničkidogađaj, zajedništvo svetih, onih koji su-djeluju na božanskom životu s Kristomkoji je jedini izvor svetosti. Svetost je lje-pota koja se protivi zatvaranju u sebesame. Ljepota, koja se protivi žalosti,poput onog mladića u razgovoru s Isu-som, koji je ”otišao žalostan” (Mt 19,22),koja se otvara daru ljubavi. Lijepo je na-pisao Leon Bloy: ”Nema veće žalosti, odne biti svet”. To je ljepota svetosti kaodara i kršćanske odgovornosti. Bog jestvorio čovjeka, ”muško i žensko” (Post1,3.12.18.21), lijepog, kao odgovornostvorenje. Stoga je čovjek odgovoran zaljepotu, prema sebi, prema drugima i

prema svijetu. S pravom se Dostojevskipita: ”Hoće li ljepota spasiti svijet”? Kaokršćani, pozvani na svetost i ljepotu, po-stavimo si pitanje: što smo mi učinili odte božanske ljepote u nama i u svijetu?Radi se o ljepoti naših ljudskih odnosa,da Crkvu učinimo zajednicom, u kojojnitko neće reći ”ne trebam te”, jer svakarana zajednice nagrđuje ljepotu TijelaKristova. To je ljepota koja treba zahva-titi prostor, liturgiju, hram Boga živoga, ato smo mi ljudi. To je ljepota koja sjajiondje gdje se stvara zajedništvo, a ne po-trošački duh, kontemplacija i darežlji-vost, a ne posjedovanje i proždrljivost.Kršćanstvo je put ljepote ljubavi. Kršćan-ski poziv na svetost uključuje poziv na lje-potu, učiniti vlastiti život remek djelomljubavi. Božja zapovijed. ”Budite sveti, jersam ja svet” (Pnz 19,2; 1Pt 1,16), neraz-druživa je s drugom: ”Ljubite jedni dru-ge kao što sam ja ljubio vas” (Iv 13,34).Kršćanska ljepota je događaj ljubavi kojauvijek donosi nešto novo na stvaralački ipjesnički način. To je ”ludost” i tragičnaljepota ljubavi kojom nas Bog ljubi dari-vajući nam svoga Sina Isusa Krista.

Liturgija je sveti čin Crkve i čin sva-kog kršćanina, čin ljepote koja stvaraprostor, geste, riječi, vrijeme i red. Gestesu u liturgiji uvijek popraćene riječima.Sve se vrši ”po obredu i molitvama” (SC48,21.; 59,7.24). Geste i riječi trebajuimati svoj prostor. Riječ je postala Tije-lom u vremenu i prostoru. Liturgija jeprostor u kojemu se Krist izražava i vri-jeme kada nam priopćava samoga sebe.Prostor i vrijeme imaju svoj red. Liturgijapo svojoj naravi traži određeni red. Lje-pota liturgije je plod reda, na što nas upu-ćuju rubrike u Misalu. To nije pukirubricizam. Red koji se traži u liturgijivodi brigu o vremenu, prostoru, ge-stama, odnosima jednih prema drugimai reda u nama samima. Nakon 40. godinaliturgijske Konstitucije (SC), trebamo seupitati: jesu li sveti obredi, geste, vrijemei prostor, koje mi izvršavamo u slavlju li-turgije, zaista Kristove geste? Je li litur-gija koju slavimo prostor za Krista, ili jeon rezerviran nama samima? Je li vri-jeme, posvećeno u liturgiji, vrijeme ukojem govorimo o Kristu ili vrijeme u ko-jemu govorimo o samima sebi, ili praznovrijeme? Liturgija je sveti obredni čin kojiima svoj red – je li taj sveti čin izvor redau našim međusobnim odnosima i u namasamima? Odgovor na sva ova pitanja tražisama bît liturgije, kao i naše aktivno su-djelovanje u slavlju svetog liturgijskogčina.

(nastavlja se)

7-8/2009 � Zvonik32

Duhovnost

MOLITVA (7)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

UvodU Novom zavjetu poslanica apostola Pavla Rimljanima

nalazi se na prvome mjestu među pavlovskim spi sima.Ovo posebno mjesto nije joj dodijeljeno samo zbog važno-sti grada Rima, nego i zbog sadržaja, jer ona sadrži najvaž-nije crte Pavlova propovijedanja.

Apostol ovu poslanicu piše na prekretnici svog misij-skog djelovanja i to kad je ”od Jeruzalema pa uokolo svedo Ilirika pronio evanđelje Kristovo” (15,19). Pavao jenakon toga smatrao da je završio naviještanje temelja vjereu istočnom dijelu Carstva, ali i da se sada nalazi pred no-vim izazovom: evangelizacijom zapadnog dijela Carstva.Svojim centralnim po ložajem i ulogom, Rim mu se činioidealnim polazištem za tu misiju. Radi ostvarenja tog planaapostol najprije hrabri kršćane Rima. Zato u dobro promi-šljeni sustav Pavao pretače svoj nauk, s jedne strane kakobi izbjegao moguća kriva tumačenja, a s druge stranekako bi, oduševljavajući ta mošnje kršćane, stekao potre-bnu potporu za zapadnu misiju.

Prije putovanja u Rim apostol se sprema otići u Jeru-zalem predati siromasima jeruzalemske Crkve darovekoje je skupio među kršćanima koji su se obratili iz po-ganstva. Time želi učvrstiti povezanost kršćana Židova sobraćenicima iz poganstva. U Jeruzalemu se stvari neodvijaju po Pavlovim planovima, te on biva uhićen i takostiže u Rim. Ovaj period je doista prekretnica u Pavlovu ži-votu: od aktivnog naviještanja apostol biva prisiljen na tihopodnošenje patnje, sve dok konačno svjedočanstvo riječine zapečati prolijevanjem krvi.

Ovdje ćemo se osvrnuti samo na središnju poruku po-slanice: grijeh ima veliku moć nad ljudima, od koje ih oslo-bađa Božje milosrđe po kojem bivaju opravdani.

”Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje” (11,32)

Poslanica Rimljanima je veliki himan Božjoj veličini islavi. Jedino Bog može darovati spasenje i opravdanje.Ljudsku grešnost Pavao poima kao tamnu pozadinu Božjeveličine, jer svi trebaju Boga, bilo da su pogani, bilo da suŽidovi.

Stari poganski svijet izgradio je veličanstveno kul-turno i duhovno carstvo, koje Pavao dobro poznaje i pre-ma njemu se ophodi s poštovanjem. No, iako je bilo spo-sobno za takvu duhovnu tvorevinu, poganstvo sve višetone u propast i odsutnost Boga. Bog se pred nama objav-ljuje po stvorenom svijetu te – kako tvrdi Apostol – uz po-moć savjesti i razuma možemo spoznati Božju veličinu, alii na tom području poganstvo je zakazalo. Onaj Bog kojegsu odbacili, prepustio ih je moći prirode, što donosi sveveću moralnu i ljudsku pokvarenost. Ustvari, isključivanjeBoga iz života uvijek vodi k uništenju čovjeka. Svjestantoga Židov se nema čime držati uzvišenijim od pogana.Iako baštinik najvećeg blaga kojeg posjeduje, a to je Božja

objava, izabrani narod nema po sebi osigurano opravda-nje. Iako ih je Bog bogato obdario svojim odabranjem i po-digao na visoko dostojanstvo, te bi s pravom mogli biti”vođe slijepih” i ”svjetlo onima u tami” (2,19), ipak djelimanisu ispunili Zakon, koji su od Boga primili u dar.

Pavlovo problematiziranje predaje starih nimalo nijemotivirano negativnim židovskim poimanjem po ganstva,nego uzaludnošću ljudskih pokušaja spasenja i općommoći grijeha na koju ukazuje. ”Svi su zaista sagriješili i po-trebna im je slava Božja” (3,23). Pavao ovdje ne govori to-liko o moralu, kojeg ljudstvo nije prihvatilo, nego o ”slavi”kao potpunom ostvarenju ljudskog života i njegovih mo-gućnosti.

”Božja slava je živi čovjek”Tamna pozadina ljudske grešnosti nije izraz pesi-

mizma. Ona ističe Božju veličinu i pravednost. Zato u dru-gom dijelu središnje poruke poslanice govoreći o ”oprav-danju” Pavao govori o čovjeku kojega je za hvatila Božjaslava, u čemu se očituje Njegova veličina. Upravo u oprav-danju grešnika Bog pokazuje svoju pravu bit, te umjestoda ga zasluženo osudi, čovjeku grješniku daje puninu ži-vota. Sve to se događa bez ljudskih zasluga, besplatno, kaoizraz ljubavi prema čovjeku. Ustvari, Božja pravednost jeprije svega ljubav.

Po krštenju čovjeku biva pruženo spasenje, kadaskupa s Kristom umire, biva pokopan, te uskrsava na noviživot (6,4). Nije to samo tek puki simbol, na što upućujeuranjanje u krsni studenac, nego istinsko sudjelovanje ubožanskom životu, jer krštenik postaje zajedničarom Kri-stove baštine. Pavao bi to jednostavno nazvao životom poDuhu u Kristu Isusu.

Opravdanje je samo početak procesa po kojemu bo-žanski život prožima svaki djelić krštenikova bića. Predvjernikom se otvara mogućnost, koja se ne ostvarujemimo ili protiv njegove volje. Potrebno je ostati vjeran i neslijediti poticaje tijela, nego nadahnuća Duha, sve dok nakoncu vremena ne budemo uskrišeni: ”Ako li Duh Onogakoji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj kojiuskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša poDuhu svome koji prebiva u vama” (8,11).

Bog je čovjeka postavio gospodarom stvorenoga svi-jeta, ali kao posljedica grijeha i svijet je prepušten propa-danju. No, kako je čovjekov grijeh utjecao na sudbinustvorenoga svijeta, tako na svijet treba utjecati i njegovasvetost, te će se svijet koji trpi i uzdiše ”osloboditi robo-vanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djeceBožje” (8,21).

Iako je ta slava samo poput ”predujma Duha” krhkoprisutna u kršćanima, Apostol je smatra preko mjernimbogatstvom, te usprkos svih patnja može uskliknuti: ”Uvje-ren sam doista: ni smrt ni život, /…/ ni sadašnjost ni bu-dućnost, /…/ ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastavitiod ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem” (8,38-39).

Zvonik � 7-8/2009 33

Upoznajmo Bibliju

Poslanica apostola Pavla Rimljanima

zkvh

.org.r

s

Nikla iz redova domorodacaKatarina Tekakwitha se rodila

1656. godine u Osseronu blizu dana-šnjega Albanyja. Njezini roditelji suamerički Indijanci. Otac joj je biopoganin, Irokez. Irokeza danas ima jošoko 50.000 tisuća i žive u rezervatimaoko rijeke St. Lawrence i jezera On-tario. Njezina je mati bila iz indijanskogplemena Algonkina. Algonkini su bililovci, skupljači plodova, ribari, a uzga-jali su i kukuruz. Danas ih ima još50.000 u Kanadi i 40.000 u SjedinjenimAmeričkim Državama. Katarinina maj-ka je bila kršćanka. Rano je ostalasiroče kad su joj umrli roditelji. Preži-vjela je i boginje. Od posljedica tebolesti od 1660. godine Katarina je ima-la strašno unakaženo lice. Tako maludjevojčicu je onda preuzeo jedan rođak,komu je Katarina pomagala u kućnimposlovima. Indijansko ime Tekakwithaima ozbiljno značenje: ”ona koja stvaridovodi u red”. To ime znači i kratkoviduosobu, koja se u hodu oslanja na štapkoji nosi ispred sebe.

Odbila ženidbuDjevojčica je živjela čisto, pa su je

prozvali ljiljanom djevičanstva. Imala jeviše prilika za udaju, a sve je odbila.Njezini je sunarodnjaci nisu moglirazumjeti. Zato su je oni progonili.Ugrožavali su čak i njezin život. Kad jojje radi toga njezin rođak poganin zapri-jetio, Katarina je, kako bi spasila goliživot, pobjegla u isusovačku misiju Sve-tog Franje Ksaverskoga u Sault, kodMontreala. Tako je 1675. godine prviput došla u kontakt s kanadskim ka-toličkim misionarima. Utočište je našlau jednoj stabilnoj zajednici domorodacau Kahnawake u Quebecu, gdje seposvetila molitvi, pokori i gdje se staralaza bolesne i stare.

Krštena kao odrasla djevojkaKanadski su je isusovci pripravili

za krštenje, te se 18. travnja 1676., na

Uskrs, krstila dobivši ime Kateri, tj.Katarina. Imala je tada 21 godinu. Tadaje započela njezina priprava za svetuPričest. Na Božić 1677. godine se prviput pričestila, a milost ju je tako za-hvatila da je pokazivala izvanredneznakove svetosti.

Molitva, sveta misa i pokoraČesto se povlačila u šumu te pred

križem urezanim u jedno stabloprovodila sate u razmatranju Isusovemuke. No, Kateri nije bila samo velikapokornica i pustinjakinja, već je re-dovito dolazila u crkvu na svetu misu, apomagala je na misiji i kod obitelji kojaju je udomila. Gospodin ju je iskušao iraznim kušnjama. Nutarnjim mukama ikušnjama Katarina je pridodavala ioštre vanjske pokore. Sve se više po-svećivala Bogu, uvijek željna potpunogposvećenja Bogu. Zato je na Blagovijest1679. položila zavjet čistoće. Shrvanabolima i patnjama umrla je 17. travnja1680. godine. Bilo su joj 24 godine.Posljednje su joj riječi bile ”Isuse, ja tevolim!” Očevidci svjedoče da su Kata-

rini, nakon što je umrla, nestali ožiljciod boginja, te joj je lice odavalo velikuljepotu. Smatra se da su mnogi bo-lesnici ozdravili na dan njezinogsprovoda. Pedeset godina poslije nje-zine smrti u Meksiku je osnovansamostan za američke domorodačkesestre, da bi tamošnje redovnice da-nomice molile za njezino proglašenjeblaženom.

Djevojka herojskih krepostiGlas o njezinoj svetosti raširio se

na sve strane pa je poveden i postupakza proglašenje blaženom. DekretomSvete kongregacije obreda od 3. si-ječnja 1943., nakon pomnoga i svestra-nog ispitivanja, priznat je herojskistupanj njezinih kreposti. To je u kanon-skom postupku vrlo važan korak. Nje-zinu kauzu vodio je u Rimu generalnipostulator Družbe Isusove o. PavaoMolinari. Katarinu Tekakwitha pro-glasio je blaženom Ivan Pavao II. 22. lip-nja 1980. Tako je Katarina prva izmeđusjevernoameričkih domorodaca koja jeuzdignuta na čast oltara. Zato je ame-rički urođenici predano štuju. Samo uSjedinjenim Američkim Državama jenjezino štovanje prisutno bar u tri na-cionalna svetišta: u Fodni (New York),u nacionalnom svetištu sjevernoame-ričkih mučenika u mjestu Auriesville(New York), i u nacionalnom svetištuBezgrješnog začeća Blažene DjeviceMarije u Washingtonu.

Na časti oltara Premda je proces njezine kano-

nizacije počeo 1884. godine, tek 3. si-ječnja 1943. papa Pijo XII. ju je proglasiočasnom službenicom Božjom, dok ju jepapa Ivan Pavao II. proglasio blaženom22. lipnja 1980. godine. Spomendansvete Katarine se u Sjedinjenim Ame-ričkim Državama slavi 14. srpnja. Katerije zaštitnica Montreala, Kanade i ame-ričkih domorodaca. Njezinu pomoćmogu zazivati bolesnici koji pate odzaraznih bolesti, siročad, kao i mladedjevojke.

7-8/2009 � Zvonik34

14. srpnja

Blažena Katarina Tekakwitha(* 1656 + 17. travnja 1680)

� Indijanka � siroče � nosila posljedice boginja � dijete ozbiljnog imena �� ljiljan djevičanstva � krštena na Uskrs � božićna prvopričesnica � odbijala žendibene ponude �

� bježala kako bi spasila život � velika pokornica � rado slavila svetu misu �� zaštitnica američkih domorodaca � zaštitnica od zaraznih bolesti �

Svetac mjeseca Piše: Stjepan Beretić

U somborskom karmelu sve-čano je 24. lipnja proslavljena 23.obljetnica smrti sluge Božjega o.Gerarda Tome Stantića. Slavlje jezapočelo okupljanjem vjernika Som-bora i okolice te hodočasnika iz Su-botice, iz Ðurđina, rodnog mjesta o.Gerarda, kao i iz drugih župa izokolice Subotice te iz Bačkog Mo-noštora i Sonte. Hodočasnike i sveokupljene vjernike pozdravio je o.Mato Miloš, vicepostulator u kauzio. Gerarda, koji je zatim predvodiouvodne meditacije za slavnu kru-nicu. U meditacijama se služio mi-slima o. Gerarda kao i crticama iznjegova redovničkog života i pasto-ralnog djelovanja.

Slijedila je misa koju je predvodiosubotički biskup Ivan Pénzes zajedno sprovincijalom hrvatskih karmelićana o.Vinkom Mamićem te s petnaestaksvećenika koji su došli na slavlje sa svo-jim vjernicima. U uvodnoj riječi biskupPénzes je pozvao okupljene vjernikekoji su ispunili prostranu karmelićan-sku crkvu da se mole za što skorije pro-glašenje blaženim o. Gerarda i ohrabrioih da se u svojim potrebama utječu unjegov zagovor.

Prigodnu propovijed održao je mr.Andrija Anišić. On je u pozdravu oku-pljenim vjernicima podsjetio da je o. Ge-rard jedini kandidat za oltar iz Subo-tičke biskupije, jedini kandidat za bla-ženika iz hrvatskog naroda – bunjeva-čkog i šokačkog roda s tih prostora.Kad se na đurđinskom salašu, 16. rujna1876. godine rodio mali Tome, sigurnotom događaju nije pridavana neka ve-lika važnost. Ipak, i s malim Tomom bi-jaše ruka Gospodnja, koja ga je vodila ipovela – da umjesto pšenice u brazde plo-dne crnice, sije sjeme Božje riječi i daumjesto zlatnih klasova bačke nam ra-vnice miluje i grli duše voljenog mu hr-vatskog naroda, baš kao i sve dušemađarskog, njemačkog, slovačkog i srp-

skog naroda koje su mu se povjeravale uSomboru kroz više od pedeset godina nje-govog apostolskog djelovanja – rekao jevlč. Anišić. Propovjednik je govorio osvećeničkoj službi o. Gerarda kojoj se upotpunosti posvetio, pa je o njemu som-borski župnik Jozić u Nevenu god. 1918.pisao da je o. Gerard je prava zvijezdaDanica koja svijetli i pokazuje put kre-posti i vječnoga života. U ispovijedanjuje bio neumoran… Preko dana, poslijeslužbe Božje, proviđenje bolesnika bilamu je mila briga. Čovjek se čudi da možetako ustrajati u radu i pokori, u molitvii nespavanju. Pravi svetac Božji na ovojgrješnoj zemlji. Na kraju propovijedi mr.Anišić je naveo kako je o. Gerard još zaživota pomagao bolesnoj djeci, zaštići-vao nerođene i svojim molitvama po-magao neplodnim bračnim parovima dadobiju dijete. Njegov zagovor je i sadaposebno moćan upravo u tim slučaje-vima, jer postoje već mnoga svjedočan-stva u tom smislu, o čemu svjedoči i o.Ante Stantić u svojoj knjizi Disanjeduše – nacrti o duhovnom životu o. Ge-rarda.

Na kraju mise provincijal o. VinkoMamić zahvalio je biskupu Pénzesu iokupljenim svećenicima što promičuštovanje o. Gerarda, a okupljene vjer-nike je potaknuo da se utječu i dalje usvojim potrebama moleći njegov zago-vor te svako uslišanje jave u Vicepostu-

laturu. Predstavio je i prvi broj Glasilao. Gerarda koje treba pomoći u promi-canju kauze za njegovo proglašenje bla-ženim. Istaknuo je osobito zauzimanjevicepostulatora o. Mate Miloša oko iz-laska toga Glasila i priora somborskogsamostana koji je sve tekstove preveona mađarski. Poslije toga biskup i sve-ćenici su se uputili do groba o. Gerardagdje je biskup predvodio molitvu za nje-govo proglašenje blaženim kao i mo-litvu zagovora za uslišanje svih molitavakoje su toga dana vjernici uputili Bogupo zagovoru o. Gerarda.

Pjevanje na misi predvodili su čla-novi zborovi subotičkih župa MarijeMajke Crkve, Sv. Jurja i Sv. Roka kao ičlanovi zbora Collegium musicum ca-tholicum pod ravnanjem MiroslavaStantića. Na kraju mise su hodočanicisubotičke župe Sv. Roka otpjevali pje-smu ”Oče Gerarde” za koju je riječi iglazbu napisala župljanka te župe ÐulaMilodanović.

35

Naš kandidat za sveca

Dan o. Gerarda u SomboruPiše: Andrija Anišić

Zvonik � 7-8/2009 zkvh

.org.r

s

”Lira naiva 2009.” u Plavni

U organizaciji Hrvatske čitaonice i Kato-ličkog instituta za kulturu, povijest i duhov-nost ”Ivan Antunović”, 20. lipnja je u Plavniodržan sedmi susret pjesnika ”Lira naiva2009.”.

Na susretu pjesnika u malom podunavskom selu Plavnaove se godine okupilo pedesetak osoba, a u Zborniku su za-stupljene pjesme 56 autora. Očito je da zanimanje za ovu ma-nifestaciju raste, a financijska potpora, zbog duhovne iekonomske recesije, slabi. Ali, srce i duša ovakvih skupovaprof. Katarina Čeliković i mons. dr. Andrija Kopilovićrješavaju i probleme, pa je i ove godine ova manifestacija us-pjela, a u knjizi je trajno ostavljen trag naše opstojnosti u je-ziku.

Pjesnici i drugi gosti su se već u jutarnjim satima okupiliu dvorani Vatrogasnog doma, a na početku svoga druženja suminutom šutnje odali počast preminuloj prijateljici MarijiMatarić iz Sombora. Predsjednik HKUPD-a ”Matoš” SinišaBartulov je pozdravio sve nazočne, a potom su domaćini po-veli pjesnike u obilazak župne crkve Sv. Jakova, lovišta ”Pla-vna”, stare crpne postaje i vikend naselja na obali Dunava.Bački i plavanski župnik vlč. Josip Štefković je upoznao su-dionike s poviješću Plavne, župne crkve građene 1809. –1813., a govorio je i o nastanku kršćanstva na ovim prosto-rima.

Radni je dio susreta otvorila Katarina Čeliković, osvr-nuvši se kratko na povijest ove pjesničke manifestacije i istak-nuvši da su naši pjesnici postali nezaobilazni čimbenici uprocesu čuvanja nacionalnog i vjerskog identiteta hrvatske za-jednice na ovim prostorima. Zahvalila je i svojem suradnikuPetru Zovaku, koji je obradio za naslovnicu knjige sliku”Plavanjska Šokica” Željka Adamovića iz Plavne, rađenuuljem na platnu. Gost – pjesnik Mirko Kopunović iz Subo-tice se na osobit način obratio okupljenima govoreći o ljepotipisanja i o pravilima kojih se pjesnici trebaju pridržavati. Istak-nuo je potrebu čuvanja bogatstva dijalekta, ali i poznavanjastandardnoga jezika. Dr. Andrija Kopilović je prisutnim pje-

snicima uručio primjerke knjige ”Lira naiva 2009.”, te je pritom pozdravio sve pjesnike i njihovu volju za darivanjem plo-dova srca i uma, zahvalivši ujedno sudionicima, suradnicimai organizatorima ovog događaja. Zajedno s Katarinom Čeli-ković otvorio je knjižnicu i čitaonicu ”Matoša” i darivao skupas njom prvih stotinu knjiga. Prije predstavljanja pjesnika i či-tanja poezije u predvorju OŠ ”Ivo Lola Ribar” , svi su sudionicis domaćim župljanima nazočili sv. misi, koju je predslaviomons. Andrija Kopilović u zajedništvu s domaćim župnikomvlč. Josipom. HKUPD ”Matoš” od svog osnutka usko sura-đuje sa župnom zajednicom i svoje aktivnosti usklađuje s do-gađajima u njoj.

Nakon sv. mise održana je književna večer na kojoj je,poslije kratkog kulturno umjetničkog programa ”Matoša”,svaki pjesnik pročitao po jednu svoju pjesmu. To je bio neza-boravni kulturni događaj u Plavni, a sudionici ovogodišnjeLire su otišli puni lijepih dojmova o ovome mjestu.

Osobitu čast domaćinu je predstavljao boravak ravnate-lja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigma-nova u Plavni i njegova potpora ovoj manifestaciji. Sudionicii domaćini su izrazili zadovoljstvo što se u Plavni okupilo to-liko pjesnika i što su ovoj manifestaciji nazočili konzulica-sa-vjetnica Generalnog konzulata RH u Subotici VesnaNjikoš-Pečkaj, zamjenik pokrajinskog tajnika za upravu, pro-pise i nacionalne manjine Mato Groznica i član IO HNV-aŽeljko Pakledinac. Ove je godine potporu susretu dalo Po-krajinsko tajništvo za upravu, propise i nacionalne manjine,Generalni konzulat RH u Subotici i najveći dio Katolički in-stitut za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”. Uknjizi dojmova dr. Kopilović je toga dana zapisao: ”Neka Bogblagoslovi ovo djelo. Naše je sjeme, a On će dati da raste.”

Zvonimir Pelajić

Misa u povodu Dana državnosti R. HrvatskeU kapeli ”Crne Gospe” franjevačkog samostana u

Subotici, 23. lipnja održana je svečana sv. misa zah-valnica za domovinu Hrvatsku u organizaciji General-nog konzulata R. Hrvatske u Subotici. Sv. misu jepredvodio srijemski biskup mons. Ðuro Gašparović uzajedništvu s deset svećenika.

Na početku mise, u ime odsutnog gvardijana i prisutnefranjevačke zajednice, biskupa i sve goste pozdravio je fraMarijan Kovačević, izražavajući radost što se u njihovom sa-mostanu već niz godina održava ta sv. misa u povodu dana dr-žavnosti R. Hrvatske. U prigodnoj propovijedi biskupGašparović je ukazujući na zajedništvo osoba PresvetogaTrojstva naglasio kako smo stvoreni da se susrećemo, raz-govaramo, pomažemo i ljubimo jer smo slika Božja. Poziv nazajednički život, na zajedništvo, trag je Presvetoga trojstva učovjeku. To je i obveza: ako učenici žele u svijetu biti znak Božji

i dati slavu Bogu, onda moraju podržavati zajedništvo – cr-kveno i društveno, da Bog ljubavi i mira bude s njima, rekaoje biskup Gašparović.

Svetoj misi nazočila je Ljerka Alajbeg, generalna kon-zulica i sve osoblje Generalnog konzulata u Subotici, zatimBranko Horvat, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća,predstavnici Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i dru-gih hrvatskih udruga, nekoliko redovnica te vjernici koji iinače dolaze na misu u franjevačku crkvu. Pjevanje su pred-vodili članovi zbora Collegium musicum catholicum pod ra-vnanjem Miroslava Stantića a na harmoniju ih je pratio mr.Kornelije Vizin. Poslije svete mise Generalni konzulat pri-redio je domjenak za sve uzvanike u samostanskoj blagovao-nici. Dan ranije proslava Dana državnosti RH upriličena je uMaloj gostionici na Paliću na koju se okupilo mnoštvo pred-stavnika hrvatskih udruga, kao i predstavnika mjesnih vlastigrada Subotice, pripadnika drugih naroda koji s Hrvatimažive na tim prostorima kao i privrednika i drugih prijatelja hr-vatskog naroda i Generalnog konzulata R. Hrvatske u Subo-tici. /A. A./

7-8/2009 � Zvonik36

Kultura

Zvonik � 7-8/2009

Humanitarni koncert u Tavankutu

Mladež tavankutskog odbora Demokratskog savezaHrvata u Vojvodini organizirala je 5. srpnja u mjesnomDomu kulture humanitarni koncert namijenjen Zajed-nici ”Hosana”.

Ova je zajednica osnovana 2007. godine za pomoć ovisni-cima o lakim i teškim drogama i potpuno je besplatna za mla-diće koji uđu u zajednicu. Kako je osim u Starom Žedniku,otvorena 4. srpnja i kuća u Apatinu, sva će sredstva biti vrlo ko-risna i dragocjena – rekao je ovom prigodom dr. MarinkoStantić, svećenik bez čije se brige mnogi mladići ne bi spasiliiz pakla u koji su upali.

U programu su nastupili brojni izvođači, kojima su srda-čno zahvalili u ime organizatora predsjednica Mladeži MODSHV-a u Tavankutu, Tamara Dulić i Mladen Petreš.

Svjedočenje Borisa i njegove majke dirnulo je sve na-zočne i time još više potvrdilo potrebu postojanja duhovnihcentara za pomoć mladim ljudima jer se istinska snaga nalaziu molitvi i radu. /Zv/

„Mikini dani“ Prva manifestacija zajedničkog projekta institucija kul-

ture podunavskih Hrvata Šokaca „Šokci i baština“, „XII. Mi-kini dani“, održana je 21. lipnja u Bačkom Bregu. U spomenna glazbeničku legendu ne samo svojeg rodnog mjesta, negocijele regije, Miku IvoševaKuzmu, Berešci su 1996. go-dine utemeljili ovu glazbenumanifestaciju i ona traje. Ovo-godišnja je najavljena intoni-ranjem zajedničke himne insti-tucija kulture podunavskih Hr-vata-Šokaca, pjesme „Šokadija“Sonćanke Božane Vidaković.Poslije pozdrava predsjednikaHKPD „Silvije Strahimir Kranj-čević“ Stipana Katačića, broj-nim zvanicama iz miljea po-litike, diplomacije, kulture i go-spodarstva iz Vojvodine, Hr-vatske i Mađarske, „XII. Mikine dane“ otvorila je konzulicaGeneralnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici VesnaNjikoš Pečkaj. Generalni konzulat Republike Hrvatske uvi-jek će s velikom radošću i s puno srca podržavati manifestacijekojima čuvamo jezik, običaje i tradiciju Hrvata ovdje u Vojvo-dini. Nek zapiva i zapleše Šokadija! Otvoreni su Mikini dani!– rekla je, između ostaloga, gospođa Njikoš. Organizator ma-nifestacije, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Silvije

Strahimir Kranjčević“, ove je godine po dvanaesti put okupiloone kojima je tambura ljubav, a mnogima i kruh. Mikin duhlebdio je u sitnoj kiši smiraja prvoga ljetnoga dana. Osam tam-buraških sastava, osam bisera glazbe, onakve glazbe kakvaje bila u Mikinoj duši i violini. Tamburaški sastavi „Dunavac“,„Ðuvegije“ iz Sombora, HKUPD „Mostonga“ iz Bača,HKUPD „Tomislav“ iz Golubinaca, „Zlatni zvuci“ iz Sombora,

KUD „Nikola Šubić Zrinski“iz Petrijevaca, Republika Hr-vatska, „Tandora“ Sonta i„Još ovu noć“ iz Sombora naljetnoj pozornici u Beregusviralo je i pjevalo brojnimuzvanicima i gledateljima.Pored glazbe, manifestacijuje obilježilo i natjecanje maj-stora kuhanja ribljeg papri-kaša. Po odluci prosudbenogpovjerenstva, ovogodišnji po-bjednik je Josip Ilić iz Bač-kog Brega. Svaka hrvatskaudruga na ovim prostorimatrebala bi imati jednu pre-

poznatljivu manifestaciju na kojoj bi se ljudi okupljali i ujedi-njavali, a na kojoj bi se svakako trebala njegovati hrvatskatradicija, kultura i identitet. Pripadnici hrvatske zajednice mo-rali bi biti jedinstveni, međusobno surađivati i uvažavati se.Svaka, pa i ova manifestacija, mora održati svoju tradiciju isamo tako će dati svoj doprinos očuvanju našeg nacionalnogidentiteta na ovim prostorima.

Ivan Andrašić

37

Kultura

Dan Radio Marije u SuboticiNa Bunariću kraj Subotice 1. kolovoza održan je tradi-

cionalni Dan Radio Marije. Tom prigodom okupili su se vjer-nici i prijatelji Radio Marije iz Subotice, Sombora, Apatina,Horgoša, Novog Sada itd. Susret je započeo misom nakonkoje je uslijedilo predavanje o. Tadeusza Bienasza, polj-skog svećenika, predstavnika Svjetske obitelji Radio Marije.On je u svom govoru opisao povijest ovog projekta i istak-nuo bît karizme koju izražava geslo „Božji glas u svaku

kuću”. Među ostalim, on je naglasio kako je taj radio sred-stvo nove evangelizacije u trećem mileniju. „Specifičnost ibogatstvo Radio Marije Srbije je u tome što on djeluje u mul-tikonfesionalnoj, multietničkoj i multikulturnoj sredini.Upravo je to veliko bogatstvo za nas, a u isto vrijeme i iza-zov” – istaknuo je o. Tadeusz.

Nakon zajedničke molitve uživo u radijskom programuuslijedila su svjedočanstva u kojima su slušatelji govorili osvojim iskustvima vezanim uz Radio Mariju. Nakon pro-grama je bio upriličen bratski agape.

RMzkvh

.org.r

s

P r i m j e rKada želiš biti velik? Odgovor je lak:

kada si mali! A kako ćeš postati velik? Takošto ćeš gledati one koji su već to postigli!

Kako ćeš postati dobar? Gledat ćešdruge, starije od sebe, a ponekad i one mlađe.

Činit ćeš slično i vidjeti da je dobro tako činiti.Uvijek su stariji djecu poučavali. Roditelji su svoju djecu

učili kako će postati dobri ljudi, kako će raditi i zaraditi zakruh. Tako su vašim roditeljima, dragi Zvončići, govorili nji-hovi roditelji. I oni su naučili kako bi sada mogli učiti vas.

A tko će naučiti djecu kako se dobija KRUH? Takvih jedanas malo. Kruh nam dolazi iz velikih pekara, rijetko se pečeu kući. Samo stariji još znaju da se kruh nekada nije kupovaou dućanima. Oni su sami posijali žito, požnjeli ga, samljeli, na-pravili brašno, umijesili kruh i ispekli. Nije to bilo lako. Kadaje kruh stavljen na stol, domaćini su najprije prekrižili i po-ljubili. I mrvice su bile vrijedne.

Danas nam je kruh tako običan da ni ne razmišljamo štoje sve netko morao uraditi prije nego smo stavili kruh na stol.

Zato nam u Dužijanci – zahvali Bogu za uspješnu žetvu –stariji svjedoče o radosti što ćemo imati kruh i pokazuju da jevažno poštivati ono od čega se živi. Oni su nam PRIMJER! Odnjih učimo. Njih gledamo! S njima skupa Bogu zahvaljujemo.

Vi ste to i javno pokazali na brojnim manifestacijama ukojima ste imali važne uloge. I vi ćete jednom nekome biti pri-mjer.

Vaša Zvončica

Žedničani u BeograduU Župi Sv. Marka u Starom Žedniku snaga Božje ljubavi

dotaknula je mnoga srca mladih i djece, koja su postala svje-tionici vjere. Njihovu ljubav i žrtvu župna je zajednica željelanagraditi cjelodnevnim izletom. Stoga je pedesetak naših ma-lišana i mladih predvođenih župnikom Željkom Šipekom kre-nulo 26. lipnja u ranim jutarnjim satima put Beograda.

U Beogradu smo vidjeli mnoge kulturne i prirodne ljepote po-čevši od Kalemegdana do čuvene Avale. Nakon toga krenuli smo uposjet Isusovačkoj crkvi, gdje nam je o. Ivan Vinkov govorio o po-vijesti crkve i sadašnjem životu katolika u Beogradu. Vrhunac na-šega izleta bila je sveta misa u franjevačkoj crkvi Sv. Antuna koju jepredvodio naš župnik vlč. Željko uz koncelebraciju domaćeg žup-nika fra Leopolda. Ljepoti euharistijskoga slavlja svoj doprinos krozpjesmu dali su naši najmlađi kao i VIS ”Markovi Lavovi”. Put smozavršili ispunjeni duhom zajedništva zahvalni Bogu na svim milo-stima i željom da nas ponovno okupi i ove školske godine da Ga u ra-dosti slavimo.

Dodajmo kako su od početka školske godine djeca požrtvovanoradila, nekad i više puta tjedno a rezultati su se očitovali nakon mis-noga slavlja na Materice i Oce. Iznenadili su mnoge malene Žedni-čane načinom na koji su dočekali sv. Nikolu i proslavili Božić. ZaCvjetnicu živim Križnim putem mladi su nam dočarali ne samo Isu-sov život već i ljudsku prirodu naše slabosti, oholosti, ljubavi i snaguvjere Isusa Uskrsloga. U župi snagom Duha Svetoga sada već devetmjeseci postoji VIS ”Markovi Lavovi” koji pun ljubavi pjeva Bogu naslavu te svakim danom raste u Božjim milostima. Kroz radionice nažupi maleni su učili ono najvažnije ljubav i zajedništvo te se upozna-vali s vrednotama i tako stjecali temelj za duhovno sudjelovanje namisama. Naučili su pjesmom, riječju i djelima slaviti Boga.

Nataša Perčić

Slavlje Prve pričesti u Srijemskoj Mitrovici

Za vrijeme svečanog euharistijskoga slavlja 21.lipnja, u Srijemskoj Mitrovici bilo je slavlje Prve svetePričesti. Euharistijsko slavlje predvodio je preč.Eduard Španović, mitrovački župnik i srijemsko-mi-trovački dekan, uz koncelebraciju vlč. Ivice Zrno, mi-trovačkog župnog vikara.

Za župu je to osobito svečani događaj, jer su naši maližupljani prvi puta pristupili Stolu Gospodnjem, te primili Go-spodina u svoje srce. Za taj događaj su se revno i temeljitopripravljali. U prigodnoj homiliji župnik Eduard je rekaokako je ovo veliki dan za župu, jer ovakva slavlja pokazuju daje vjera ovdje živa. Obraćajući se roditeljima župnik je rekao:Učinili ste dobru i korisnu stvar dragi roditelji, kada ste svojudjecu doveli da prime Boga u svoje srce. Zahvalnost za to djelooni će vam sami pokazati kroz život. A vi djeco, uvijek se sje-ćajte ovoga trenutka. Budite zahvalni Bogu što vas je pozvaoda Ga primite u maloj hostiji. Budite zahvalni i svojim rodi-teljima što su vas doveli ovdje. Svoju zahvalnost najbolje ćetepokazati tako što ćete dolaziti redovito, počevši od danas, nadan vaše Prve svete Pričesti.

Svečanosti prvopričesničkog slavlja nazočili su rodite-lji i rodbina prvopričesnika, brojni gosti, te brojni vjernicisrijemskomitrovačke župe. Liturgijsko pjevanje predvodioje mješoviti katedralni zbor, sa svojim solistima. Nakon mis-noga slavlja radosno druženje nastavljeno je u župnoj dvo-rani za stolom kojeg su pripremile obitelji prvopričesnika.

Ivica Zrno

7-8/2009 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 7-8/2009 39

Djeca

Dječja dužijanca 2009.Dječja dužijanca, koja je prošle godine prvi put slavljena, pro-

slavljena je i ove godine različitim događajima od 10. do 12. srp-nja. Središnje slavlje Dužijance malenih bilo je u nedjelju 12.srpnja. Preko pet stotina djece ispunilo je i ukrasilo svojim živo-pisnim nošnjama prostranu subotičku katedralu-baziliku Sv. Te-rezije. Svečanu sv. misu zahvalnicu predvodio je katedralni župnikmons. Stjepan Beretić u zajedništvu s mr. Andrijom Anišićem,župnikom župe Sv. Roka. Glavne uloge Dužijance malenih ove go-dine su imala djeca iz Tavankuta. Bandaš je bio Marko Stantić abandašica Veronika Vojnić Mijatov, dok su ulogu starješina vršiliTomislav Vojnić Mijatov i Matija Merković.

U prigodnoj propovijedi mons. Beretić je rekao: Bog voli djecu. Kadvas vidimo u bogatom šarenilu narodne nošnje, ostajemo zadivljeni. Noš-nje su vam pune cvijeća, pune boja, pa nam naša katedrala izgleda kaocvjetni vrt. I vaše oči i nježni osmijesi su odsjaj Božje ljepote i vječne Božjemladosti. Osim radosti zbog tolikog broja okupljene djece, mons. Beretićje uputio djeci i važnu poruku: Draga djeco. Vas je Bog izabrao prije negošto je postojao ovaj svijet. Oduvijek želi da mu svi budemo kćeri i sinovi. Go-spodin Isus je poslao po dvojicu svojih učenika da ljudima govore o miru.Oni su govorili da se miru možemo radovati samo kad se popravimo. Zai-sta, naša sreća ovisi o dobroti našega srca.

Djeca iz Tavankuta su predmolila molitve vjernika. Božju riječ su či-tali bandaš i bandašica, psalam su pjevale dvije djevojčice iz Viškovaca, aprigodne darove na oltaru prinijelo je po dvoje djece iz svake folklorneskupine koja je sudjelovala u Dječjoj dužijanci. Pjevanje su predvodilimladi iz VIS-a ”PROROCI” a neke pjesme i članovi katedralnog zbora”Albe Vidaković” sa s. Mirjam Pandžić. S ambona je ravnala tim veli-čanstvenim dječjim zborom s. M. Jasna Crnković.

Djeca najbrže i najsnažnije ostvaruju prijateljstva i brišu sve razlikei tako mogu odraslima svjedočiti kako se gradi tolerancija i razumijeva-nje. Na toj misi i djeca iz Makedonije i djeca iz Kragujevca, iako su drugevjere i nacije, radosno su se uključila u pjevanje prateći pjesme s papirakoje su dobili. Bio je to zadivljujući prizor pogotovo kad je na kraju miseodjeknulo iz dječjih grla zahvalna pjesma ”Tebe Boga hvalimo”. Na krajumise mons. Beretić je zahvalio Organizacijskom odboru Dužijance 2009.i dodao: Hvala svim učiteljima folklora koji su doveli svoje mlade na ovoslavlje. Hvala svoj djeci, našim gostima. Hvala i vašim domaćinima ionima koji su vas ovako lijepo obukli. Svima je, pak, poručio: Djeco po-zdravite svoje kod kuće. I recite im da ste nas jako obradovali i da ste našgrad obogatili. Kažite vašima da ste s nama slavili zahvalnicu za žetvu.Sudjelovali ste u Dužijanci 2009. Dođite nam opet. U Euharistijskom slav-lju sudjelovao je i Pero Horvacki, zamjenik gradonačelnika Subotice sasuprugom i lijepi broj vjernika.

Poslije mise djeca su u svečanoj povorci pošla ulicama grada do Ve-like vijećnice gdje su ih dočekali gradonačelnik Saša Vučinić i dogra-donačelnik Pero Horvacki. Svaka folklorna skupina je otplesala po jednukratku koreografiju a zatim se smjestila u Veliku vijećnicu u kojoj su ban-daš i bandašica predali kruh gradonačelniku. On nije krio zadovoljstvo ioduševljenje tim skupom jer on jamči da će u Subotici biti još puno Du-žijanci.

Dužijanca malenih završila je u Starom Žedniku, gdje su djeca nastu-pila u bandašicinom kolu i primila prigodne diplome zahvalnice za sudje-lovanje.

Dječja dužijanca započela je inače u petak, 10 srpnja, nastupom dje-čjih folklornih skupina na gradskom trgu. Djeca petnaestak dječjih fol-klornih skupina iz naše zemlje ali i iz Hrvatske, Makedonije, Bosne iHercegovine i Mađarske nastupila su razdragano i veselo usprkos obilnojkiši koja je počela padati uoči njihova nastupa i koja je rastjerala okupljenupubliku.

Subotu, 11. srpnja, djeca su provela u Ljutovu, na ”Takmičenju ri-sara”, gdje su sa zanimanjem pratila ono što su njihovi djedovi i bake ra-dili stvarno a ne samo u običaju, kao danas. U okviru programa na”Takmičenju risara” nastupili su gostujući dječji folklorni ansambli.

Andrija Anišić zkvh

.org.r

s

Budi kruh drugome!– Kažeš da jedu nečije tijelo?– Da! I to toliko njih, svaki dan. – Kanibalizam?! Ma daj! To odavno ne

postoji, barem ne u našem civiliziranom dru-štvu. Svi imamo barem komad kruha na stolu. I oni najsiro-mašniji... ne vjerujem da bi to radili.

– Stvarno ti kažem! Ali ne mislim da oni to rade iz gladi,barem ne onakve na koju ti ciljaš. Nešto drugo; osjećaju senakon toga snažniji, veseliji, idu drugim ljudima...

– Da bi i njih pojeli! Ne razumijem kako netko može bitiradostan nakon toga?

– Ne znam, ali pogledaj ih i sam se uvjeri.

Što drugi mogu vidjeti kada skrenu pogled ka tebi? Na-zire li se u tvom pogledu, riječima i postupcima želja za uniš-tenjem drugoga jer on ”ne može” biti bolji, ljepši ni sretnijiod tebe! Djeluje preoštro riječ uništiti, ali otkidanjem koma-dića zar se ne razbija cjelina! Nije mala stvar ogovarati, kleve-tati, pa ni samo malo izmijeniti, nadodati ili oduzeti od onogašto si čuo – narušavaš lijep glas o drugome na koji on, kao iti, ima pravo, možda dovodiš u pitanje njegovu budućnost. Na

taj, i na mnoge druge načine, moguće je odsjeći od čovjekakao od mesa spremljenog za ručak. Čudna je i varljiva slat-koća takvih zalogaja koji zadovoljavaju sebične interese iproždiru čovjeka, kako onoga koji je žrtva, a kad-tad i onogakoji drži pribor za jelo.

Isusov primjer je bolji, ali koliko je prisutan i vidljiv utvom životu? Davati sebe drugima s ljubavlju. Još jednom pa-žljivo pročitaj prethodnu rečenicu! Besplatan osmijeh, lijepariječ, toplota utjehe, pažljiv slušatelj, otvorene ruke za pruža-nje pomoći – to su bitne karakteristike onoga koji nastoji bitiza drugoga. Teško je biti malen, ponizan, uslužan i pri tomeradostan. Ali, bit je u tome da kao takav radiš za čovjeka, neprotiv njega, da ga izgrađuješ, a ne uništavaš. Kao takav radišza čovjeka pored tebe i za sebe samoga! Isus je kruh koji tidaje snagu za to da i ti budeš kruh drugome, tvoji postupci iriječi neka budu poput kruha koji će osnažiti za život, radost,koji će buditi dobro. Ljubav kojom se stavljaš u službu dru-gome ne umanjuje i ne uništava te. Obrnuta logika vječne sla-sti, vječne radosti – ponekad oblivene zemaljskim suzama iznojem, ali sigurno zapisane i nagrađene u nebu! Isus je takoučinio, On je tako obećao! Odvaži se i budi kruh drugome! Adrugi će vidjeti i uvjeriti se...

Nevena Mlinko

Obavijesti:� Čikerijada 2009.!U sebi nađem Tvoje riječi!

Ovako glasi moto susreta mla-dih koji će se ove godine održati usrijedu, 26. 08. na Čikeriji. Po-lazak biciklima je u 8 sati ispredžupe Isusova Uskrsnuća u MalomBajmoku. Dođi i osvježi se u lije-pom društvu bližnjih i Krista!

� Omladinska emisija na RadioMariji na 90,7 MhZ FM, www.radio-marijasrbije.org i www.mariaradio.rs ,nedjeljom u 14, 45 sati. Slušaj i uključise!� Nedjeljom u 19 sati molitva

mladih u crkvi Sv. Roka, nakončega slijedi druženje i sport. Dođi, tre-bamo te!� Misa mladih, 4. 09. na Biko-

vu, s početkom u 20 sati. Dođi, Kristte zove!� HosanaFest 2009.! Ne zaboravite talente Bogom dane!

Četvrti po redu festival duhovneglazbe bit će održan 6. 09. 2009.u novoizgrađenoj športskojdvorani Tehničke škole (MEŠC).Karte će se prodavati po cijeni od200 dinara pri ulasku u dvoranu nadan festivala. Festival je humani-tarnog karaktera! Kupnjom karatapomoći ćemo život zajednice Ho-sana.

Molimo sve koji mogu i želeugostiti izvođače iz inozemstva usubotu i nedjelju, 5. i 6. rujna, dase jave Saneli Kolar na broj:064/2054780. Hvala što želiš!

Miris kruhaDok je obitelj još obično spavala, dolazila je sa svježim kruhom. Ostavlja

ga na kuhinjskom stolu i provjerava jesu li se spavalice probudile. Zatim sevraća u kuhinju i počinje spremanje doručka. Dok siječe tanke šnite kruha,kao da ponovno osjeća miris kruha iz djetinjstva.

Tek izvađen iz peći, umotan je u krpu da bi što duže ostao vruć. Tako dra-gocjen. Hranitelj obitelji. S njim se uvijek postupalo s velikim poštovanjem.Miris tek ispečenog kruha odmah bi okupio ukućane kod stola. Ali, bilo jedana kada je somun kruva bio manji nego obično. Tada je i svačiji komad bioprilično tanji. Rupe na komadiću, koje su mu davale mekoću, sada su izgledalemnogo veće. Mlađa djeca su ponekad u njih gurala prst i oko njega vrtjela svojkomadić. Roditelji bi ih svaki put opomenuli: ”Dico, s kruvom se ne sigra!”Dok se sada trudi izrezati kruh na što tanje komade, jer djeca tako više vole,uvijek se sjeti kako su ona i njena braća i sestre uvijek birali deblje komade.Znali su da kad kruh napravi krug oko stola i svatko uzme svoj dio, najvjero-jatnije neće biti drugog. Bila je dijete i još nije razumjela, ali je zapamtila da suroditelji večerali poslije njih. Sada zna da je tako bilo zato što su oni jeli onolikokoliko je ostalo. Otac je uvijek govorio: ”Samo nek idu, oni još rastu.”

Djeca su polako dolazila na doručak. Na stolu punom hrane ručice su sepružale prema mlijeku i čokoladnim pahuljicama. Kruh je stajao netaknut. Iakoje bio svjež, miris čokoladnih pahuljica koje su se otapale u mlijeku bio je jačiod mirisa kruha i ispunio kuhinju. Pred mamom je također stajala zdjelica smlijekom. Dok je pružala ruku prema čokoladnim pahuljicama, pogled joj jeskrenuo ka kruhu. Sjetila se. ”Djeco, zaboravili smo se zahvaliti!” Počela je mo-liti: ”Gospodine, hvala Ti na ovom kruhu. Amen!” Djeca su je pomalo zbunjenopogledala. Nisu očekivala ovako kratku molitvu. Njihova mama nije ni pomi-slila da bi toj molitvi nešto nedostajalo. U ruke je uzela komad kruha i izdro-bila ga u mlijeko. Ponovno je osjetila onaj okus kruha iz djetinjstva kada jekruh bio tako željen. Kruh koji je učinio da postane velika, a sada čini to da seponekad može vratiti u vrijeme kada je bila djevojčica.

Ana Ivković

40

MladiUredila: Nevena Mlinko

7-8/2009 � Zvonik

Ja sam kruh životaZadnjih nekoliko nedjelja na sv. misi čitali su se odlomci iz

evanđelja po Ivanu, gdje su opisane priče kako je Isus umno-žio kruh i nahranio mnoštvo, te situa-cije kada Isus govori o sebi kao kruhuživota.

U vremenu smo zahvale Bogu zarodnu godinu, za uspješnu žetvu ikruh od novog brašna. Nakon godinudana teškog i mukotrpnog rada, na-pokon dolaze i plodovi. Po prvi put sepravi kruh od novog brašna i prinosise kao dar zahvalnosti Gospodinu.No, u svom tom veselju i radosti us-pješne godine i novih plodova zemlje,čovjek se može malo izgubiti. Sva tavreva i veselje oko kruha zemaljskogpomalo prijeti da nam skrene pozor-nost s onog najvažnijeg – kruha ži-vota.

Hostija je kruh, kruh koji po snazi Duha Svetoga postajetijelo Kristovo. Isus, Sin Božji, u malenoj hostiji koju mi mo-žemo blagovati svaki dan - kakva milost! Kakva radost! Svakidan imamo priliku blagovati najdivniju, najukusniju i najpo-trebniju hranu – kruh života. Sv. pričest je blagdan jedinstvas Kristom. Postajemo ono što jedemo. Dajemo mu ono što

jesmo, a On nama ono što je On. Ne pretvaramo mi Njega usebe, već On nas u sebe. Tko jede moje tijelo i pije moju krv,u meni ostaje i ja u njemu (usp. Iv 6,56). Sjedinjujemo se sasamim Bogom u tom milosnom daru ljubavi, malenoj hostiji.Upravo je ta hostija onaj komadić kruha koji nas krijepi, tješi

i hrabri. Po njoj dobivamo snagu zaživot ovozemaljski, a istodobno je unjoj sadržano obećanje vječnosti. Jasam kruh živi koji je s neba sišao. Tkobude jeo od ovoga kruha, živjet će uvi-jeke (usp. Iv 6,51).

Ovaj kruh – kruh života je kruhkoji nam je nužan za svakodnevni život,život kakav se svaki kršćanin trudi ži-vjeti, život po Božjim zapovijedima,život ljubavi. On je taj koji nas okrjep-ljuje kad smo slabi, koji nam dajesnage za ustati kada padnemo, kojinam pomaže živjeti onako kako je Isusživio. Sv. pričesti nije samo okrjepa ti-jela već i gozba za dušu svakog čo-vjeka, vrelo milosti i ljubavi Božje.

Stoga, radosno prinesimo kruh od novog žita na oltar uznak zahvale Gospodinu, ali ne zaboravimo još radosnije za-hvaliti na kruhu koji je sišao s neba, na kruhu života koji jeizvor snage na zemlji i milosno obećanje neba.

Vladimir Lišić

Riječi kruhaSjećam se, bio sam još dječak, u godinama kada je igra

činila najveći dio moga dana. Objedi su tada, kao pauza, bilinadoknada energije mome tijelu kako bih se mogao dalje na-staviti igrati. Iako sam mogao ustrajati u igri i bez jela, ručakje bio rezerviran za dnevno okupljanje obitelji. Vrijeme kadasmo, također razgovarali. O svemu je tu doista bilo riječi, no,astal je još bio i neki kutak za poučak, mjesto koje su moji rodi-telji našli pogodnim za odgojne pouke. Iskreno, nisam to bašvolio, kao i bilo koje drugo dijete. I to iz razloga što su me pri-jatelji čekali dolje na livadi te se meni, razumljivo, žurilo.

Upravo takvog jednog dana, opet mi se žurilo natragmeđu prijatelje, te sam za sobom poslije ručka ostavio komadnepojedenog kruha, prstima umazanog od nekakvog umakaili nekog dobrog paprikaša, onako kako samo dijete ili kakavstrastveni gurman umije. To je onaj komad kruha koji poslijenitko u kući neće, čak ga ni ja nisam uzimao znajući da je bašmeni preostao. Blago, ali odlučno, moja je majka uzdigla po-gled sa svog tanjura, okrenuvši mi se rekla: „ Kruh mi za sto-lom ne ostavljaj. Ja ga bacati neću!“ Da, mislim da je takorekla. Ono što zasigurno znam, jest da nije to rekla samo zatošto će taj komad kruha ostati nepoželjan, te će ga na krajuona pojesti, niti zato što se nije imalo za bacati. Za kruh je,Bogu hvala, uvijek bilo. A koliko god da je bilo, kruh se bacaonije. Te su riječi bile bespogovorni imperativ, jer poslije niriječ nije rekla više. Nisam ja to protumačio kao izraz njenebogobojažljivosti, ili moralne revnosti, a kamoli neke ekono-mičnosti. Ne! Kao da je tu bilo nečeg što kruh sam ima reći.Kao da nešto u svezi tog kruha nisam znao pa mi se zbog togatako obratila. Postiđen tim neznanjem i čvrstoćom mojemajke koja je izgledala kao da izgovara kakvu božansku ob-javu tim riječima, bez pitanja sam „na suho“ dovršio komadkruha i brže bolje ustao od stola pomalo zbunjen s okusom

gorčine u ustima. Ali, ne od tog kruha, već zbog poraza uborbi u kojoj nisam upotrijebio ništa od svojeg racionalnoginata koji sam oduvijek koristio, čak i onda kada nisam imaoargument, samo zato da bih natjerao drugog da bolje (racional-nije) učvrsti svoj. Nisam htio da misle da se podvrgavam nji-hovom autoritetu. Bio sam razoružan. Što sam imao za reći?Ona te riječi više nije ponovila, a ja komadiće za stolom višenisam ostavljao, te se oni za našim stolom ne mogu vidjeti.

Kasnije, kad sam već krenuo u školu, bilo je slučaja kadasam, da ne bih kasnio na sat, morao požuriti s užinom. U slu-čaju kad nisam uspio pojesti sve i kada sam bacio, pa i naj-manji komad, srce mi se cijepalo, kao što se cijepa svakompravom Vojvođaninu kad takvo što učini. Savjest me priti-skala, te sam molio Boga da mi oprosti taj grijeh, obećavajućikako to više nikada neću učiniti. Bog je od ovog malenog ži-vota tražio samo da taj kruh ne baca. Osjećao sam da nije zahtije-vao od mene malenog, neko osobito poštovanje tog crnomkorom obavijenog bijelog kruha, niti kakvo površno odricanjeod istog zarad nečeg drugog, već samo to da ga ne bacam.

Kada vidim danas da netko baca kruh, kao dijete sam,uvjeren u svoja razmišljanja i motive. Ali, neću reći zašto netreba bacati kruh, čak i ako to trebam reći mlađemu od sebe,osjećajući se time manje neugodnim. Neću često objašnjavatini onima koje bolje poznajem. Kratko ću samo reći: „Kruh sene baca“. Griješim li time? Možda, no ipak vjerujem da kruhsam ima reći najvažnije. Ima nešto od zemaljske svetosti utom kruhu koju prepoznaju oni koji znaju živjeti, a dio te sve-tosti prepoznaju oni koji život cijene. Umije li netko to tektako objasniti? To je ona tajna, umjetnost života, klasifikacij-ska kategorija, zbog čega smo mi seljaci a oni moderni, mitradicionalni a oni napredni, mi glupi a oni pametni. Ono zbogčega za nas kažu da znamo cijeniti „male stvari“ i zbunjeno sediviti gledajući neku televizijsku emisiju o običnom seoskomčovjeku. Hodi ti samo mali čovječe, velika te žetva već čeka,a za njihov visok jezik nikad nisi pravu riječ znao.

Goran Gregorčić

Zvonik � 7-8/2009 41

Biti kruh

Tko blaguje Tijelo moje

i pije Krv moju,ima život vječni;

i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

(usp. Iv 6, 54)

zkvh

.org.r

s

Marijana Kujundžić je rođena 26. ve-ljače 1989. godine na Klisi (Čantavirskoj cesti)te samim tim pripada župi Velike Gospe na Bi-kovu, ali joj je zbog blizine više odgovaralažupa Marije Majke Crkve u Aleksandrovu ukojoj je pohađala vjeronauk u vrijeme osnovneškole i u koju i danas najčešće odlazi. Mari-jana je završila Osnovnu školu ”Sveti Sava” uAleksandrovu, te nakon toga i srednju Eko-nomsku školu ”Bosa Milićević” u Subotici.Trenutačno studira ekonomiju na Ekonom-skom fakultetu u Subotici. Marijana se već petgodina bavi folklorom u HKC-u ”Bunjevačkokolo” i to u prvoj skupini, odnosno reprezen-tativnom ansamblu. Također je pohađala idramsku sekciju u ”Bunjevčkom kolu”. Voliposjećivati i susrete mladih ukoliko joj to fol-klorne obveze dopuste. U posljednjih neko-liko godina veoma aktivno sudjelovala je uprogramu Dužijance kako sa svojim ansamblom tako i samo-stalno na izboru za ”najlipču pratilju bandaša i bandašice”, kaovodonoša na ”Takmičenju risara”, te se prošle godine istaknulakao ”Domaćica Dužijance” skupinama iz inozemstva. Osim fol-klora, Marijana voli pročitati dobru knjigu, te voli biti u tijeku,stoga redovito prati informativne emisije i politiku. Marijana seza Zvonik još jednom prisjetila kako je izgledao trenutak kada jesaznala da će biti ovogodišnja bandašica: Jedne večeri u goste sunam došli mons. Stjepan Beretić i mr. Andrija Anišić i veoma meiznenadili pitanjem, tako da sam prvih par trenutaka ostala bez ri-ječi, ali sam bez ikakvog oklijevanja s radošću prihvatila poziv.Ovaj poziv je s jedne strane čast i zadovoljstvo, a s druge stranesa sobom nosi i dosta obveza. Marijana je toga svjesna te kaže:Od kad znam za sebe sudjelujem na Dužijanci i budući da se mojaobitelj bavi zemljoradnjom, znam koliki je trud potreban da bi sena kraju kruh stavio na stol. I zbog toga od srca treba zahvalitiBogu na darovima koje nam je dao i gledajući iz tog kuta nijednaobveza nije preteška, pa čak ni ona kada svake nedjelje od kovrčavekose treba napraviti punđu. Kao i svake godine, i ove godine subandaš i bandašica sudjelovali na ”Takmičenju risara”, dužijan-cama u Žedniku, Bajmoku, Tavankutu, Maloj Bosni, Ðurđinu iLjutovu, Književnoj večeri, Tamburaškoj večeri, a također su iaktivno sudjelovali u čišćenju i pletenju žita koje Marijana izdvajakao nezaboravno iskustvo jer rad u društvu uvijek lakše padne, teovom prigodom želim zahvaliti cijeloj ekipi koja nam je poma-gala.

Nebojša Stipić je rođen 30. rujna 1989. godine uSubotici. Završio je Osnovnu školu ”Ivan Milutinović” tesrednju Poljoprivrednu školu u Bačkoj Topoli, smjer Po-ljoprivredni tehničar. Trenutačno pohađa Poljoprivrednifakultet na Sveučilištu u Osijeku, gdje je uspješno zavr-šio prvu godinu. Pripada župi Sv. Roka u Keru u kojoj jeministrant od svoje jedanaeste godine, a od prošle go-dine obavlja i službu ceremonijara. Redovito je pohađaovjeronauk na župi, a od kada je na studiju u Osijeku, idena vjeronauk i susrete osječke FRAMA-e ”Tvrđa”. Re-dovito sudjeluje na susretima ministranata, kao i na su-sretima mladih u Baču i Taizéu. Član je Pastoralnogavijeća župe Sv. Roka, u liturgijskom odjelu. Na svojoj župije veoma aktivan i od velike je pomoći svom župniku i čas-nim sestrama. Svake godine je posjećivao manifestacijeDužijance, a prošle se godine i odijevao u nošnju za sve-čanu misu zahvalnicu. U slobodno vrijeme Nebojša voliotići na pecanje, voli prirodu, a posebice ljekovito biljeod kojih čak nekoliko vrsta gaji u svojem vrtu. Voliglazbu općenito, a najradije sluša Beatlese i klasiku, oso-bito Johanna Sebastiana Bacha. Trenirao je aikido četirigodine, a voli pratiti i druge športove, najviše nogomet.Voli čitati Bibliju, a ukoliko dođe do još neke dobreknjige rado i nju pročita. Na pitanje kako se osjećao kadaje dobio poziv da bude ovogodišnji bandaš, Nebojšakaže: Bio sam veoma uzbuđen, također i iznenađen, aliponajviše sretan. A da li je veći napor ili zadovoljstvo, kažeda je zasigurno veće zadovoljstvo. Na pitanje što za njegapredstavlja manifestacija Dužijance, Nebojša kaže: Du-žijanca je svečana zahvala Bogu na ovogodišnjoj žetvi, tevid čuvanja tradicije našega naroda, kojemu sam i ja ovegodine dao svoj doprinos, ali je isto tako i ono na meneostavilo jak dojam, jedno lijepo iskustvo koje će me oboga-titi za cijeli život. I dodaje: Želio bih pohvaliti ovogodišnjuakciju čišćenja žita koja je jako dobro uspjela, jer smoimali puno vrijednih pomoćnika i odličnog voditelja i maj-stora Grgu Piukovića koji nam je sa puno ljubavi i strplje-nja pokazivao vještine pletenje žita, te mu ovom prigodomželim iskreno zahvaliti.

7-8/2009 � Zvonik42

Mladi - Dužijanca 2009.

Predstavljamo bandaša i bandašicu Dužijance 2009.Piše: David Anišić

1. Zovem se ... Vera Dulić, iako me svi znaju kao Vericu.2. Rođena sam ... 9. 10. 1967. u Ðurđinu od roditelja

Kate, rođ. Temunović i Laze Kujundžića, koji me zajedno sabratom Ivom čekaju u vječnosti. Imam dvije sestre, Ciliku iMiru.

3. Živim i radim ... Živim uÐurđinu s lijepom obitelji, kojučine muž Ivan (45) i djeca Klara(18), Matiša (15), Ana (11) i Kru-noslav (6). Radim u mjesnoj OŠ”Vladimir Nazor” od 2001. (kadaje vjeronauk uveden u škole) i uStarom Žedniku u OŠ ”Pionir” od2005.

4. Moj životni – vjerouči-teljski moto: Prenijeti drugimaono što mene vodi kroz život i štome ispunja – da me Bog ljubi ova-kvu kakva jesam.

5. Omiljena pjesma, slika,priča … o Isusu: Pjesme volimsve. Svaka duhovnost ima svojemelodije; tako i Neokatekumeniimaju bogati repertoar melodija,koje mi u zajednici rado pjevamo.To su uglavnom izabrani svetopi-samski tekstovi, koje je uglazbioKiko Arguello. U nastavi prvog razreda obvezno koristimpriču ”Pastirica i ruže” č. s. Blaženke Rudić, koja se djeciveoma dopada, a jedna od omiljenih slika s biblijskim moti-vom mi je Navještenje Marijino.

6. Najljepši trenutak u vjeroučiteljskom radu ...Kada dođem u školu i kada mi oni naj-mlađi radosno trče u susret s raznim no-vostima, pogotovu na početku školskegodine: komu je ispao zub, tko se zalju-bio, tko je dobio novi bicikl ili majicu, tkoje dobio brata ili sestru, itd.

7. Najteži trenutak u vjeroučitelj-skom radu ... Kad vidim da su učeniciumorni i s previše obveza, a ja trebam satučiniti zanimljivim i uz to – obraditi na-stavnu temu. Ponekad ih pustim na polsata vani da se igraju, pa se vratimo uučionicu opušteniji i svježiji.

8. Vjeroučitelj ne može živjeti bez... Ni jedan kršćanin ne može živjeti bezistinske želje za obraćenjem; bez spo-znaje koliko smo slabi ljudi, potrebni uvi-jek Božje pomoći. Bog daje potrebnusnagu i ljubav, ako crpimo sa izvora BožjeRiječi i sakramenata.

9. Postala sam vjeroučiteljica jer... Ova služba se ne može ni vršiti bez po-ziva i dara Duha Svetoga. Kad sam počelapredavati vjeronauk u školi, i ja sam učilasvakim danom (za ispite na TKI). Svjesna

sam toga da bi netko bio vjeroučitelj nije dovoljno samo zna-nje, nego moraš sam sebe preispitivati i mijenjati svoj život.

10. Moja poruka vjeroučenicima: Mnogi dobri uče-nici bi bili sretniji da se vjeronauk ocjenjuje, jer bi imali više pe-

tica u dnevniku, a ja im kažem da nisuuskraćeni ni ovako, jer na vjeronaukuprimaju veliko bogatstvo koje vrijediviše od ocjene. Pogotovu ih pokuša-vam usmjeriti na to da je vjeronaukveza koja prožima njihov život i u školii u crkvi i u kući. Zbog toga nikada nedajem drugu domaću zadaću osim –otići na nedjeljnu sv. Misu.

11. Moja poruka roditeljima:Ovo mi je najteže pitanje u ovom upit-niku. Roditelji, nemojte djecu slati ucrkvu, nego ih vodite. Što se tiče upisana školski vjeronauk, znajte da će vašaodluka o izboru za njih biti svjedočan-stvo vaše vjere.

12. Moja poruka vjeroučite-ljima i katehetama: Ovaj posao jeviše od posla – on je poziv, zato uvijekračunajte na pomoć Duha Svetoga itražite Duha mudrosti, strpljenja i lju-bavi. Ja sam iskusila i to da i poreddobro pripremljenog sata djecu ne do-

takne ni jedna riječ, a dogodilo mi se i da mi je ”dano što ćuu onaj čas govoriti” (Mk 13,11).

13. Moja poruka čitateljima Zvonika: Čitajte Zvonikrado – ovo je list za cijelu obitelj i ima za svakoga po nešto.

Zvonik � 7-8/2009 43

Kutak za kateheteUređuje: Tim kateheta

upoznajno katehete naše biskupije

Verica Dulić računa na pomoć Duha Svetoga

VODA, KRUH, ULJE, KRŠTENJE, KRST, POTVRDA, KRIZMA, EUHARISTIJA, MISA, PRIČEST, POMIRENJE, POKORA, SVETI RED,

ŽENIDBA, BOLESNIČKO POMAZANJE

Što krije osmosmjerka?

zkvh

.org.r

s

”Suvenir” sa odmoraDragi čitatelji! Ljeto odmiče, mnogi su se već vratili s godišnjeg odmora,

možda već i opet premorili. Nije lako danas riješiti dvojbu: ”Godišnji ODMORili godišnji UMOR?” Čini se da je neizbježno na godišnjem odmoru – nasta-viti posao: zaostali poslovi u kući i oko kuće, veliko spremanje, popravke ilipremještaji ili – ako ste sve to riješili ranije – pomoć prijateljima ili rodbini utomu! Od rada se danas ne umire često (nerad i neaktivnost, a sve češće i neuposlenost su ono što čovjeku današnjice ”do-lazi glave”!), ali treba biti umjeren u svemu. Ne zaboravite – imate li milost odmoriti se na nekom prekrasnom mjestu (more,planina ili salaš – sve je lijepo!) – sa odmora donijeti kući ”suvenir”! Može to biti školjkica, kamenčić ili mirisna travka, ali nekaima ”moć” odvesti vas natrag gdje ste ih našli, na ono prekrasno mjesto gdje dušu odmarate... (lvh)

Iz mog kutaČuvam jednu preslatku djevojčicu. Lana ima tri go-

dine i u četvrtak mi je ispričala (od riječi do riječi) slje-deću priču o ”kusi” (psiću):

Kusa je išao u šumu. Zapao je u rupu.”Jaaoj – nemogu izaći”, plakao je. Onda su došli lovci (u šumu) i pu-cali su. Jedna teta je došla do kuse i pitala ga: ”Zašto neizađeš iz rupe?” On je reko: ”Niko mi nije htio pomoći.”Teta je otišla, a kuso je ostao u rupi. Kuso je imao drugakoji ga je tražio i on ga je izvadio iz rupe! Onda su otišlizajedno se igrati.

Živim mirno i vedro darovani život. Ponekad izne-nada zapadnem, kao ovaj kuso iz priče, u rupu grijeha,ravnodušnosti, umora... Jaaoj – ne mogu izaći, plačem.Mnoštvo ljudi oko mene pravi buku. Netko me čak pri-mijeti i kaže: Trgni se – uradi nešto! Al’ ja i dalje ostajemu istoj Rupi. Da mogu, izašla bih sama! Zar oni to neznaju? Nisam lijena. Štoviše, željna sam igre, ljubavi,sunca... Uradit ću sve što mogu! Al’ kad je Rupa predu-boka? Tužna, sama... Ne preostaje mi mnogo toga.

Jedno veliko: ALI! Imam PRIJATELJA KOJI METRAŽI kad me nema. Koji mi pomaže kad sam bespo-moćna. Koji me vadi iz Rupe – uvijek. Dovoljna je mojapružena ruka... Život ide dalje.

Malecka zna ono što često zaboravljamo. Ponekadje čak i ”kusi” potrebna pomoć za izlazak iz RUPE.

Dijana

Jutarnje odlukeDanas ću darovati osmijeh svim namrgođenima i

zlovoljnima koje sretnem. Barem prvom čovjeku koji minavrati učinit ću sve što zaželi. Pokušat ću ne žuriti, bitistrpljiv sam sa sobom, neću biti nervozan makar mi posao

i ne išao od ruke, a pola sataodijelit ću samo za se, začitanje, odah, glazbu,pjesmu. Pazit ću da nebudem tvrd i neumoljiv,već pažljiv s drugima.Dnevne neuspjehe, velikeili male, primit ću mirno i

nastojati da mi nepomute raspoloženje, daostanempravedan. Sačuvatću, što je dužemoguće, radostovoga dana idijeliti je svimaoko sebe. (autor nepoznat)

jedna slika – jedna priča

NeprocjenjivoJako poznati govornik započeo je svoj seminar izvadivši iz džepa 20 eura. U velikoj

prostoriji bilo je 200 ljudi i svi su pozorno slušali.– Tko želi ovih 20 eura? – zapitao je. Ruke su se počele dizati jedna za drugom.– Dat ću ovih 20 jednom od vas, ali prvo ću ovo napraviti. Počeo je gužvati novčanicu. Tada je ponovno zapitao:– Tko je još uvijek želi? – Još uvijek su ruke bile u zraku.– Dobro – odgovorio je – što ako napravim ovo? Bacio je novčanicu na pod i počeo

gaziti po njoj svojim cipelama. Podigao ju je svu zgaženu i prljavu.– Tko je sada želi? – Još uvijek su ruke bile u zraku.– Prijatelji, danas ste naučili jako važnu lekciju. Bez obzira što sam ja napravio

novčanici, još uvijek ste je željeli, jer nije izgubila na svojoj vrijednosti. Još uvijek vrijedi 20eura.

Puno smo puta u životu bačeni na pod, zgaženi i zaprljani zbog odluka koje smodonijeli i zbog situacija koje dolaze pred nas. Osjećamo se bezvrijedno. Ali bez obzira štose dogodilo i što će se dogoditi, nikada nećete izgubiti vrijednost u Božjim očima. Za Njega,prljavi ili čisti, zgužvani ili ispeglani uvijek ste neprocjenjivi. Vi ste POSEBNI! (NN)

7-8/2009 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

Male mudrosti

Lijek za dušuPrije nekoliko dana sam odvela djecu u

restoran na ručak, a moj se šestogodišnji sinizborio za pravo da prije jela kaže molitvu.Nakon što smo pognuli glave, on je naglasrekao:

– Bog je dobar, Bog je velik. Hvala ti zahranu, i ja ću biti zahvalan još više ako nammama naruči sladoled za desert. I sloboda ipravda neka bude svakome! Amen!

Čuli smo smijeh za okolnim stolovima,a jedna je starija gospođa komentirala ovako:

– Djeca danas ne znaju što je lijepa mo-litva. Tražiti od Boga sladoled! Svašta!

Kada je ovo čuo, moj je maleni sinčić bo-jažljivo upitao:

– Što sam pogriješio? Zar se sada Bogljuti na mene? – i zaplakao.

Nakon što sam ga primila u naručje i po-kušala uvjeriti da je sve bilo savršeno i daBog sigurno nema razloga biti ljut, jedan jepostariji gospodin pristupio našem stolu, pri-gnuo se i potiho se obratio mom sinu:

– Ja znam da se tvoja molitva Bogu jakosvidjela.

– Zaista?– iznenadio se dječak.– Vjeruj mi – i zatim je, teatralno se

okrenuvši prema postarijoj gospođi koja jesve započela, nastavio: – Šteta što ona nikadanije zatražila sladoled od Gospodina. Pone-kad je dobro pojesti malo sladoleda – zadušu.

Naravno, ja sam djeci za desert naručilasladoled. Moj se sin za trenutak zamislio, aonda je učinio nešto što neću zaboraviti dokživim: spustivši se sa stolice, ručicama jeobuhvatio svoju staklenu čašu sa sladoledomi bez riječi krenuo prema stolu gdje je sjedilapostarija gospođa.

Ljubazno se nasmiješio i rekao:– Ovo je za vas. Malo sladoleda liječi

dušu, a moja je za sada u dobrom stanju.

(priča s Interneta)

za život:

ZDRAVLJE JE NAJVAŽNIJE

Bio sam u Klinici kod Gospodina Isusa.Napravio mi je siste-

matski pregled i otkriosam da sam teško bole-stan! Kad mi je Gospodinizmjerio tlak, vidio samna tlakomjeru da mi je ra-zina nježnosti veoma ”ni-ska”. Kad mi je mjeriotemperaturu, toplomjer jepokazao 40oC anksioznostitj. tjeskobe. Napravio mije elektrokardiogram i di-jagnoza je bila da mi je po-treban by pass Ljubavi,jer su moje arterije godi-nama začepljenje samo-ćom i moje srce posve prazno. Otišao sam na ortopediju, jer nisammogao hodati pored svoga brata niti sam mu mogao dati bratski zagr-ljaj, jer sam na tijelu imao mnogo prijeloma nastalih zbog zavisti. Ot-krio je i da imam miopiju (kratkovidnost), jer kod susjeda nisam mogaovidjeti ništa osim loših strana. Reče mi i da sam gluh – dijagnosticiraoje da Njegov glas često ne čujem. Na kraju pregleda dao mi je jednosta-vne besplatne savjete i prirodne lijekove.

Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu ”Zahvalnosti”. Prije nego štoodeš na posao, uzmi žličicu ”Mira”. Svakoga sata progutaj tabletu ”Strp-ljenja” i čašu ”Poniznosti”. Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu ”Ljubavi”.I, prije nego što odeš na spavanje, uzmi dvije tablete ”Mirne savjesti”.

Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra.Uvijek imaj na umu da Bog savršeno dobro zna što se događa u tvomživotu. I da je On s tobom baš sad, na mjestu na kojem se nalaziš i uovom trenutku u kojem živiš. Napuštajući kliniku obećao sam da ću ko-ristiti lijekove koje mi je dao.

LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO, DOZU JE DOPUŠTENO PONEKAD PREKORAČITI!

(http://split.hbk.hr/katehetski)

protiv života:

PORODILJNO ODSUSTVO U EU

� u Bugarskoj čak 45 tjedana� u Irskoj 26 tjedana� u Danskoj 18 tjedana� u Francuskoj ”odmor” je 16 tjedana� u Njemačkoj za porođaj je predviđeno 14 tjedana plaćenog

odmora (minimum u EU).

Europska komisija sada namjerava milijunima majki omogućiti das bebama provedu nešto više vremena – bilo bi im garantirano najmanje18 tjedana. Žene bi mogle same birati koliko tjedana će uzeti prije po-roda, a koliko poslije. U Njemačkoj je do sada bilo pravilo da se prije po-roda uzima 6 tjedana, a poslije preostalih 8.

(Izvor: Deutsche Welle)

Zvonik � 7-8/2009 45

Obitelj / Za život

zkvh

.org.r

s

U Sombor je 12. rujna1687. godine ušao car-

ski vojskovođa, maršal grof FriedrichAmbrosius Veterani. Maršal Veteranije rođen oko 1650. godine, a umro 1695.O mjestu rođenja, o njegovu odgoju i onjegovoj mladosti povijest nije ništaupamtila. Tim više povijest spominjenjegove vojne pohode i pobjede. U listo-padu 1686. godine Veterani je oslobodiood Turaka segedinsku tvrđavu, kad se s4000 konjanika suprotstavio turskomvelikom veziru, koji je napadao s 18.000vojnika i 20 topova. Veteraniju je oteosve topove, a janjičare protjerao. Pora-ženi vezir je odmah zatražio mir kodDvorskog ratnog vijeća. Veterani je odi-grao veliku ulogu i 1683. godine za vri-jeme opsade grada Beča. Tada je uspioodbiti žestoke napade janjičara, te jetako obranio strateški vrlo važan mostna Dunavu. Generala Veteranijavidimo na čelu carske vojske uistočnoj Slovačkoj, u istočnoj Ma-đarskoj, u Erdelju, u danas ru-munjskom Banatu. Ni kad je bioteško ranjen nije prepuštao zapo-vjedništvo drugima. Nikada nijeostavljao svoje vojnike. Njemu jepodignut spomenik u Helden-bergu u Donjoj Austiriji, gdje po-stoji aleja careva i najvećih au-strijskih junaka. Veteranijeve za-sluge je 16. kolovoza 1690. go-dine priznao i car Leopold kad gaje promaknuo u čin konjaničkoggenerala. Izgleda da je sama vi-jest o nadolasku Veteranijeve jedinicemogla biti dovoljna da Turci glavombez obzira ostave Sombor. Njegov dola-zak u Sombor je značio kraj turskogropstva. Taj se dan smatra danom oslo-bođenja Sombora od Turaka.

Novi val doseljenja Hrvata u Sombor

Poznato je da je i za vrijeme tur-skoga ropstva na području grada Som-bora bilo i Hrvata i Srba. Upravo ugodini oslobođenja Sombora, 9. lipnja1687. godine Dujo Marković i JuroVidaković podastiru bavarskom izbor-nom knezu Maksimilijanu Emma-nuelu svoju molbu kojom ga mole daim se izda dopuštenje za naseljenje5000 ljudi u subotičkoj, segedinskoj,somborskoj i bajskoj općini. Maksimili-jan Emmanuel je kod Ratnog vijećaisposlovao dopuštenje da se pod jesen

1687. godine nasele Hrvati u spomenu-tim gradovima. Dujo Marković je 1688.godine postao kapetanom somborskeutvrde. O tome piše Muhi János na 75.stranici svoje knjige. I danas u Som-boru jedna grana obitelji Marković nosinadimak Kapetan ili Kapetanovi. Taj valdoseljenja Hrvata u Bačku je, prema mi-šljenju fra Beata Bukinca, došao naj-većim dijelom iz Bosne, budući da je uto vrijeme bilo najviše iseljavanja upra-vo iz Bosne. O tome Bukinac piše na 73.stranici svoje knjige O ulozi franjevacau seobama hrvatskoga naroda u XVI. iXVII. stoljeću (Subotica, 2007.). Kao štosu se za vrijeme Turaka u Bačkoj nasta-njenim Hrvatima pridružili novi dose-ljenici Hrvati, tako će se i ovdašnjimSrbima na molbu pećkog patrijarha Ar-sena III. Crnojevića uskoro, po do-puštenju cara i kralja Leopolda, pri-

družiti novi veliki val doseljenika iz Sr-bije. Tada se na području mađarskogkraljevstva, a posebnou Bačkoj i Bara-nji, nastanilo od sedamdeset do osam-deset tisuća pravoslavnih Srba. Već 21.kolovoza 1690. godine isposlovali suSrbi za svoj narod velike povlastice kodLeopolda I. To spominje János Muhi na76. stranici svoje knjige Zombor Törté-nete (Sombor, 1944.).

Skromni i nestabilni uvjeti života

Kako subotički, tako su i sombor-ski Hrvati i Srbi za vrijeme turskog rop-stva živjeli izuzetno skromno. Stanovalisu u zemunicama, koje su izdubili uzemlji. Od čvrstog materijala nisu gra-dili. Tako su bili pokretljiviji. U slučajuiznenadnog napada, lako su sa sobomdigli svoju imovinu i dali se u bijeg.

Kuće od čvrstog materijala su počeligraditi tek po oslobođenju od Turaka, aposebno kad je organizirana Vojna kra-jina (Muhi, str. 77.).

Slankamen i SentaJoš za vrijeme turskog ropstva

mnogo je Hrvata i Srba ušlo u sastav au-stirjske vojske, da se tako bore protivTuraka. Po oslobođenju od Turaka Hr-vati i Srbi su u Somboru, kao i u osta-lim bačkim gradovima, osnovali vojnejedinice, a prvo mjesto, gdje su se Som-borci imali boriti protiv Turaka, bio jeSlankamen. Pod Slankamenom je uborbi poginuo somborski kapetan DujoMarković. Naslijedio ga je njegov sinJuraj. U borbi kod Slankamena je su-djelovalo 600 Somboraca pješaka i 200konjanika. U to je vrijeme u Somboru

živjelo 270 obiteljskih zadruga.Pobjeda nad Turcima nije bilajamstvo sigurnog i mirnog ži-vota. Turci su povremeno prova-ljivali u Bačku uznemirujući izlostavljajući građane. Zato jekralj često angažirao Somborceu ratovima. Somborci su 1694.godine bili na bojištu u Pfalzu uNjemačkoj.

U Kolutu je knez Eugen Sa-vojski 18. srpnja 1697. održaosmotru vojske, a narednog danaje, na putu prema Petrovaradinu,osvanuo u Somboru. Iz Petrova-radina će krenuti u Sentu, gdje je

11. rujna 1697. godine nad Turcimaodnio odlučnu pobjedu. I u Senćanskojbitci su sudjelovale somborske jedinice.Tako je 11. rujna 1697. godine konačnooslobođena čitava Bačka od Turaka.Karlovačkim mirom 26. siječnja 1699.godine potvrđena je sloboda bačkezemlje (Muhi, str. 76.).

U Somboru se zvonilo svake večeri u 9 sati

Usmena predaja je zapamtila, dasu za vrijeme Senćanske bitke, dok subrojni građani bili na ratištu, u Somborprovalili turski čarkari s namjerom dazastraše narod, te da opljačkaju grad.Kad je zvono oglasilo uzbunu, starci ižene su se okupile te uspješno protjeralipljačkaše iz grada. Na uspomenu togdogađaja u Somboru se i s katoličke i spravoslavnih crkava oglašavalo zvonosvake večeri u 21 sat (Muhi, str. 76.).

7-8/2009 � Zvonik46

Povijesni kutak

Oslobođeni Sombor Piše: Stjepan Beretić

Desetak godina unatrag svakegodine u ljetnim mjesecima i iz našebiskupije hodočasti se u malo mjestou centralnoj Francuskoj, u Taizé.Zašto? Drugi svjetski rat je vjerojatnobio jedan od najstrašnijih u povijestičovječanstva, gdje se sukobio ne sa-mo narod protiv naroda nego i čovjekprotiv čovjeka i gdje je zapravo čovjekkao stvorenje bio sveden na pustubrojku, a neki moćnik ovoga svijetaodlučivao je tko će živjeti ili umrijeti.Takva apsurdna stvarnost poniženjačovjeka dovela je mnoge ljude dospoznaje kako je to besmisleno. No,kako u strasti i u oružju ne gospodaripamet, tako se Bog poslužio ljudskomsavješću i srcem da čovjeku vrati do-stojanstvo preko pojedinih karizma-tičkih osoba koje su zacrtale put ob-nove toga dostojanstva stvarajućisveopće ljudsko zajedništvo. Ono pre-lazi ne samo nacionalne pojmove igranice nego nadgrađuje i one vjer-ske. Takva osoba je, pored mnogihdrugih, bio i brat Roger Schutz. BratRoger našao se na Francuskom pod-ručju u najteže vrijeme progona i su-koba Njemačke i Zapadnih saveznika.Zahvaćen duhom Božjim, osjetio je daje jedna svojevrsna kontemplacijapred Bogom put obraćenja, a eku-menska širina dijaloga jedini put za-jedništva. Tako je nastala ekumenskazajednica svojevrsnih, ponajprije pro-testantskih, redovnika bez ogradeprema drugim kršćanima. Kako DuhBožji ”puše gdje hoće”, takav način ži-vota kontemplacije i dijaloga brzo jepostao znakom vremena. Tog izazovase pater Roger nije poplašio. Svegasebe je stavio u službu izgradnje za-jedništva, ponajprije okupljajući ma-lene – djecu i mlade. Ubrzo je duhov-nost kontemplacije i dijaloga postalamjestom susreta onih koji grade je-dinstvo u različitosti. To jedinstvo je

utemeljeno na Božjoj riječi, radu i za-jedničkoj molitvi.

Drugi Svjetski rat davno je zavr-šio ali su ostale posljedice dugog ko-munističko-ateističkog uređenja unizu zemalja Istoka. Posljedica toga jeveliko vjersko neznanje i netrpelji-vost. Zajednica u Taizéu je otvorilasvoja vrata i prema Istoku. Što jedakle bit Taizéa? Ponajprije to je mje-sto susreta raznih i različitih mladih.Ali to nije susret kao zabava, nego su-sret s braćom i sestrama u Bogu. Usredištu Taizéa je dakle jedino Bog.Ideja je poći ususret Bogu kao onoMojsije na Sinaju, hodati ususret za-jedno. Na tom hodu povezuje nasBožja riječ i opće kršćanske vrednotekoje se onda u radionicama pretaču uodluke: živjeti načela evanđelja, svje-dočiti sveopće ljudsko bratstvo te mo-litvom koja je vlastita taizéovskojzajednici slaviti Boga i služiti čovjeku.Stoga je hod prema Taizéu hod vjeretražitelja. Susret u Taizéu je susretmolitve ili druženja s Božjom riječju

koje svoj vrhunac pruža u obnovi Vaz-menog otajstva napose kroz doživljajbdjenja. S tim iskustvom se hodočas-nici iz Taizéa vraćaju u zajednicepoput zapaljenog svjetla na karizmitoga bratstva.

Koje su poteškoće u stavu našemjesne Crkve prema Taizéu? Ponaj-prije naša Crkva podržava i ovu tai-zéovsku duhovnost i razumije potre-bu mladih da je najbolji put k zajedni-štvu dijalog. No, takav jasan cilj kaošto je to duhovnost Taizéa ne možebiti postignut bez temeljite priprave.Ta priprava ne smije biti tehničkanego mora biti jasno vjernička i za

one koji nisu vjernici. Taizé ne zat-vara vrata ni pred jednim dobrona-mjernim čovjekom. No, taj mladi čo-vjek treba znati kuda ide, što ga čekai zato služi priprava po kojoj se tre-baju pročistiti osobni motivi putova-nja baš u Taizé.

Ono u čemu naša Crkva vidi pro-blem u pripravi je upravo ta nejas-noća, jer iskustvo mnogih potvrđujeda se najčešće kaže kako se putuje uPariz, u Francusku i slično. Smatra-mo vrlo nekorektnim ako se donaci-jama pobožnih ljudi uzdržava zajed-nica u Taizéu da ona bude domaćinonima koji ne žele u Taizéu susrestini Boga, a možda ni čovjeka. Drugapoteškoća je upravo izbivanje sveće-nika kao asistenta na putu i s tih su-sreta. Svećenik je bitan kao liturgijskaosoba koji usput omogućava liturgij-ske susrete i molitve kako bi vjernici,napose katolici, na tom putovanjuimali doživljaj hodočašća. Bez du-boke, napose liturgijske molitve, po-stoji opasnost jednoga turističkog

puta bez predznaka hodočašća. Ho-dočašće je uvijek čašćenje Boga i obo-gaćivanje ljudi vlastitim susretomduha i duše.

Što reći? Taizé je jedan od Crkvepodržavanih duhovnih pokreta, stogaga treba podržavati, ali duhom Tai-zéa. Taizé na način Taizéa, Taizé kaoduhovnost, a ne kao turistička atrak-cija. Stoga je vaše pitanje opravdano,jer ako se bez te tri datosti vraćamosa napornoga puta, onda je veliko pi-tanje može li iza takvoga puta stajati iCrkva koja uvijek mora biti i ostatiMajka i Učiteljica.

Zvonik � 7-8/2009 47

Vjernici pitaju

Naša Crkva podržava i ovu taizéovsku duhovnost i razumije potrebu mladih da je najbolji put k zajedništvu dijalog. No, takav jasan cilj kao što je to duhovnost Taizéa ne može biti postignut bez temeljite priprave. Ta priprava ne smije biti tehnička nego mora biti jasno vjernička i za one koji nisu vjernici.

Hodočašća u TaizéOdgovara: dr. Andrija Kopilović

Bio sam u Taizéu. Bio sam i nanekim susretima prije polaska naput, ali nije mi baš jasno kakav jestav naše Crkve prema svemu tome.

N .N., hodočasnik

zkvh

.org.r

s

7-8/2009 � Zvonik48

U susret događanjimaBUNARIĆKO PROŠTENJE

Raspored slavlja

Trodnevnica s početkom u 19 sati

– srijeda, 26. 08. – krunica i pro-povijed

– četvrtak, 27. 08. – Akathistos ipropovijed

– petak, 28. 08. – Križni put i pro-povijed

subota, 29. 08.– od 19 sati pokorničko bogo-

služje, služba svjetla i sv. misa

nedjelja, 30. 08.– u 7 sati dvojezična sv. misa– u 8 sati biskupska sv. misa na ma-

đarskom jeziku, predvodi mons. IvanPénzes

– u 10 sati biskupska sv. misa nahrvatskom jeziku, predvodi mons.Ðuro Hranić, pomoćni biskup đakova-čko-osječki

– u 16 sati dvojezična sv. misa zabolesnike u organizaciji Caritasa

SVEČANA AKADEMIJAu čast počasnog građanina Suboticeakademika dr. ANTE SEKULIĆA

1. 09. u 19,30 sati u velikoj vijećnici Gradske kuće

HRVATSKI MAJUR6. 09. 2009. u 11 sati

Proštenje sv. Marka Križevčanina

HosanaFest 2009.6. 09. u 20 sati u sportskoj dvo-

rani Tehničke škole u Subotici. Prilozi prikupljeni pri ulasku na fe-

stival bit će usmjereni u korist Zajed-nice za pomoć ovisnicima ”Hosana”.

PROŠTENJE NA PAVLOVCU13. 09. 2009. u 10 sati

(u slučaju kiše misa će biti u crkviu Ðurđinu)

Godišnja pretplata za ZVONIK:- direktnom dostavom na župe: 1450 din- poštom:

1700 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subotica, s nazna-kom podataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske naime Svjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode12, 10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik i to preko posredničke banke:za uplate u eurima: LHB Internationale Handels-bank AG., Frankfurt/Main, Germany, SWIFT:LHBIDEFF; za uplate u američkim dolarima:American Express Bank, LTD., New York, USA,SWIFT: AEIBUS33; za uplate u kanadskim do-larima: Bank Of Montreal, Montreal, Canada,SWIFT: BOFMCAM2; u našu banku: NLBBanka A.D. Beograd, SWIFT: CONARS22, naračun: IBAN: RS35310007080200263537, Rimo-katolička vjerska zajednica - Biskupski ordinari-jat, Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info,Branka V. Milojević

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

In memoriam

MARGA ŠABIĆU četvrtak 6. kolovoza, u obiteljsku

grobnicu na Paliću sahranjena je MargaŠabić. Živjela je 80 godina. Desetak godinaje bila vezana za krevet i kolica. Bog joj sesmilovao i okrijepljena sakramentima pre-selila se k svojima, mužu Stipanu i kćerkidr. Ani-Gabrieli, koja je umrla prije 9 go-dina. Omiljeno štivo u godinama bolestibio joj je Zvonik i Subotička Danica, a sva-kodnevno je slušala Radio Mariju.

Iza Marge još su ostale kćeri TerezaŠabić, profesorica u Zadru, i Marica s obi-telji.

In memoriamm

Dida Fabijan je ostavio svoje bunare

Još jedna legenda Sontenapustila je ovaj svijet. Posljednjibunardžija ovih prostora, didaFabijan Šokac, izgubio je bitku snepobjedivim protivnikom 25. lipnja. Ro-đen 1928. godine, u drugoj polovici XX.stoljeća iskopao je mnoge bunare diljemVojvodine, pa i na prostorima s desne stra-ne Dunava. Pisala je o njemu Hrvatskariječ, pisao je novosadski Dnevnik, snimilaje reportažu o njemu i Cro media. Dida Fa-bijan, po naravi skroman, bio je pravi izda-

nak stare šokačke loze. Bio jeHrvat, Šokac, bio je katolik i u”najtvrđim” komitetskim vreme-nima, ”Očenaš” i ikavica bili su muduboko u srcu, duboko u genima.U umirovljeničkim danima, mjese-cima i godinama puno vremenaprovodio je na klupici ispred svojekuće. Volio je ”podivanit” sa sva-

kim putnikom namjernikom, usta su muuvijek bila puna one najstarije, nepatvo-rene sonćanske šokačke ikavice stare ak-centuacije. Napustio je ovaj svijet, ali ćeživjeti u zapisima o njegovom zanatu i u sr-cima onih koji su ga poznavali i štovali.

Ivan Andrašić

Zahvaljujemo našim darovateljima

Zvonik � 7-8/2009

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima u Hrvatskoj čitaonici

Subotica, ulica Bele Gabrića 21srijeda, petak 10 – 14 sati

utorak, četvrtak 16 – 19 sati

49zkvh

.org.r

s

Zahvaljujemo našim darovateljima

7-8/2009 � Zvonik50

zkvh

.org.r

s