Transcript
  • V. 1. AVDIJEV

    ISTORIJA STAROG ISTOKA

    -~JhstE ffgk ji0g^a ,

    IZDAVAKO PREDUZEE NARODNE REPUBLIKE SRBIJE BEOGRAD, 1952

  • Naslov originala

    B. H. ABflHEB MCTOPf l A P E B H E T O B O C T O K A, MOCKBA 1948.

    Preveo

    MIROSLAV MARKOVIC

    Tira: 3 000 primeraka

    tampa: tamparsko preduzee ,VRA, Beograd, Skadarska ulica broj 33-

  • U V O D

    Istorija starog.Istoka obuhvata istoriski razvitak najstarijih, istonih drava koje su postojale _na prostranoj teritoriji Severbistone' Afrike, !Pre^aii.'l^ine-l~ltoSi& Azije]. Prouavanje istanje mnogobrojnih naroda koji su stvorili te drave i specifinu kulturu starog Istoka omoguuje nam da ispitamo jedan od najvanijih problema u istoriji oveanstva problem raspadanja rodovskog poretka, postanka, na njegovim ruevinama, i prvobitnog razvitka najstarije robovlasnike drave.; Prouavajui ivot naroda koji su nekada nastanjivali prostrane teritorije od_ Egipta na zapadu do Tihog Okeana na istoku, mi moemo da na osnovu mnogobrojnih dokumentarnih izvora i spomenika materijalne kulture pratimo kako su nastajali najstariji oblici ropstva. Taj proces razvitka drutvenih oblika na starom Istoku proticao je veoma sporo. Samo su u plodnim dolinama reka Nila, Tigra, Eufrata, Inda, Ganga i Hoanhoa povoljni prirodni uslbvi doprineli jo u IV mileniju pre n. e. razvitku zemljoradnike privrede, zasnovane na vetakom navodnjavanju. Ali su te doline pretstavljale relativno male oaze, oko kojih je besnela ogromna stihija kulturno zaostalih nomadskih naroda. Prema tome, istoriar moe da ve za tu duboku starinu konstatuje: . . . o p t i uzajamni odnos izmeu nastanjenosti jednog dela tih plemena i nenastanjenosti drugog dela, koja je i dalje trajala ,1 to je u znatnoj meri uslovilo usporeni tempo razvitka drutva na starom Istoku. Jednu od najvanijih karakteristinih crta drutvenog ureenja naroda starog Istoka pretstavlja dugo ouvanje relikata rodovskog poretka; a uz to i trajno o u v a n j e p r e md a u vidu relikata starinske, maj pre porodine, a zatim seoske zajednice (optine). Ali razvitak proizvodnih snaga dovodi do promene drutvenog ureenja. Pojava i razvitak metalurgije uslovljava izvestan progres u oblasti tehnike, doprinosei razvitku poljoprivrede i pre svega zanatstva. Odvajanje stoarstva od zemljoradnje, a zatim i odvajanje zanata od poljoprivrede i pojava razgranatih vrsta zanatske i poljoprivredne proizvodnje zahtevali su novu pomonu radnu snagu. U isto vreme, poveanje proizvodnje omoguilo je oveku da proizvodi vie produkata no to mu je za odravanje svoga ivota bilo potrebno. Tako je postalo unosno da se angauje nova radna snaga. Zato su ljudi poeli da zarobljenike, uhvaene za vreme ratova, pretvaraju u robove. S druge strane, specijalizacija i poveanje obima proizvodnje doveli su do pojave vika proizvoda. Taj viak poeo se pojavljivati na tritima, i tako se pretvarao u robu. Tako nastaje najstarija trgovina razmenom (trampa);, uz to se postepeno javlja i najstariji metalni novac po teini. Razvitak primitivne trampe dovodi do daljeg imovinskog raslojavanja.

    1 K. M a r k s i F. E n g e l s , Dela, t. XXI, 488 (na ruskom).

    3

  • Ukoliko .vie proizvodi zajednice dobij a ju oblik robe, tj. ukoliko se manje proizvodi za vlastitu upotrebu proizvoaevu, a vie u svrhu razmene, ukoliko razmena u samoj zajednici sve vie potiskuje prvobitnu spontanu podelu rada, utoliko vea biva nejednakost u imovnom stanju pojedinih lanova, utoliko je dublje potkopana stara zajednika imovina zemljita, utoliko se bre zajednica pretvara u selo sitnih seljaka.2 Imovinska nejednakost dovodi do toga da osiromaeli lanovi seoskih optina dospevaju u ropstvo za dug kod bogatih. Dunici koji nisu mogli da plate dug, prinueni su da svoj dug odrade linim radom, to je esto dovodilo do faktinog pretvaranja tih siromaha u robove. Imovinskom raslojavanju idu ha ruku ratovi taj najvaniji izvor ropstva. Tako dolazi do prve podele drutva na klase, na klasu robo- vlasnika i na klasu robova. Ali se robovlasnitvo razvija na starome Istoku krajnje sporo, ne prelazei okvire najstarijeg, primitivnog, u znatnoj meri kunog ropstva. Upravo se time spori razvitak ropstva na Istoku razlikuje od breg i punog procvata ropstva u antikim drutvima Grke i Rima. Ostaci poretka prvobitne zajednice trajali su u starom Egiptu sve do helenistikog doba, a u staroj Indiji i znatno docnije. Orijentalni espotizam i naizmenina vladavina osvajakih nomadskih naroda nisu mogli kroz hiljade godina nita da uine tim starim zajednicama.* * 8

    Nepomirljive socijalne protivrenosti izmeu bogataa i sirotinje, klasni antagonizam izmeu robovlasnika i robova dovode do obrazovanja drave, koja je robovlasnicima preko potrebna, radi uguivanja otpora robova i siromaha. Ta drava postepeno dobij a na starom Istoku poseban karakteristian oblik takozvane istone despotije, u kojoj je sva vrhovna vlast koncentrisana u rukama kralja. itavo zemljite smatra se svojinom drave. U tome lei izvor materijalne moi despotije. Neograniena vlast despota dobij a svoje opravdanje i obrazloenje u religiji, koja kralja proglauje za ivu inkarnaciju boga na zemlji.

    Prema tome, drutveno ureenje naroda starog Istoka razvijenije je od poretka prvobitne zajednice. Robovski poredak u uslovima raspadanja prvobitne zajednice sasvim je razumljiva i zakonita pojava, jer znai korak napred u poreenju s poretkom prvobitne zajednice.4

    Na starom Istoku nastaju: prva podela drutva na klase, na klasu robovlasnika i klasu robova, i specifina despotska drava, za ta jo nije znala epoha prvobitne zajednice. Ali se progresivni razvitak drutva na starom Istoku vrio krajnje sporo. I posle pojave primitivne trgovine, uglavnom zasnovane na trampi, vodeu ulogu po robovlasnikim dravama, starog Istoka i dalje igra naturalna privreda. Pored prve pojave organizovanih oblika iskoriavanja rada robova po krupnim robovlasnikim gazdinstvima, na starom Istoku ostali su sauvani i oblici kunog ropstva. Uprkos postojanja organa centralne vlasti, u vidu kompliko- vanog i razgranatog inovnikog aparata, na Istoku i dalje zadravaju svoj znaaj stari oblici ivota u prvobitnoj zajednici. Znatan eo zemljita faktiki je pripadao seoskim optinama i, kako je istakao Engels,

    ' F. E n g e l s , Anti-Diihring, hrvat, prevod, iz. Naprijed , Zagreb 1945,s. 167.

    8 Ibidem.* Istorija SKP(b) ..Kratki kurs. Srpski prevod, izd. ..Kulture , Beograd

    1945, s. 127.

    4

  • . . . istoni espotizam temeljio se na zemljinom posedu seoskih optina.. ,5

    Koncentraciji itavog zemljinog fonda u rukama drave, na ijem je elu stajao eifikovani despot, koga je Marks nazivao najviim ili povezujuim jedinstvom, nije protivreila ta okolnost to se zemlja faktiki nalazila u rukama seoskih optina i to je obraivana u znatnoj meri snagom slobodnih lanova tih optina. Zato, po Marksovoni miljenju, . niukoliko ne protivrei to to se (kao to je to sluaj kod veine osnovnih a z i s k i h oblika) p o v e z u j u e j e d i n s t v o , koje se uzdie nad svim tim sitnim kolektivima, pojavljuje kao najvii s o p s t v e n i k ili j e d i n i s o p s t v e n i k , usle ega se stvarne optine pojavljuju samo kao n a s l e d n i posednici... Povezujue jedinstvo, koje je realizovano u despotu kao ocu tog mnotva kolektiva, eli zemlju pojedincu preko one optine kojoj ovaj pripada. Stoga viak proizvoda, koji se uostalom zakonski propisuje, kao posledica stvarnog prisvajanja putem rada, pripada, samo se po sebi razume, tom najviem jedinstvu. Zato u uslovima istonog despotizma i pravnoprividnog otsustva svojine u njemu u stvari postoji kao njegov temelj ta plemenska i optinska svojina, koja je mahom rezultat spajanja zanatstva sa poljoprivredom u okvirima te sitne optine... .6 Sve to uslovljava krajnju sporost i relativnu stagnaciju u itavom razvitku privrede, drutvenog ureenja i kulture naroda starog Istoka. To nalazi svog odraza u tome to religija vlada nad sveu ljudi staroistonog sveta. Prvi zameci nauke niu vanredno sporo.

    Sve te injenice omoguuju nam da utvrdimo uzajamni odnos izmeu drutvenog ureenja starog Istoka, s jedne strane, i drutvenog ureenja antike Grke i Rima, s druge strane. I staroistoni narodi, i stari Grci i Rimljani iveli su u uslovima robovlasnikog drutva. Samo to je robovlasnitvo na starom Istoku, usled svoje relativne stagnacije, ostalo na prvom stadiju svoga razvitka; to je bilo primitivno, u znatnoj meri kuno, ropstvo, dok je u antikom grko-rimskom svetu ropstvo dostiglo najvii stadij razvitka. Broj robova na starom Istoku bio je

    .relativno mali; pored robova, postojao je i prilian broj slobodnih lanova seoskih optina. Ropstvo na starom Istoku jo nije obuhvatalo itavu proizvodnju, kao to je to sluaj tek u antikim drutvima Grke i Rima. U skladu sa tim, postojala je razlika i izmeu ekonomike zemalja starog Istoka. i privrednog razvitka antikih naroda Grke i Rima. Novac u vidu monete i gradsko ureenje, koje stoji u vezi sa viim razvitkom trgovine, pojavljuju se tek na zadnjoj etapi razvitka staroistonih drava. Isto je tako i kultura starog Istoka primitivnija od antike. Na starom Istoku tek nie najstariji poznati nam alfabet; pritom su se kod mnogih naroda dugo vremena sauvali komplikovani i primitivni sistemi pismenosti (hijeroglifi i klinasto pismo). Na starom Istoku, gde vlada religiozno- magiski pogled na svet, tek niu prvi zameci nauke. U Grkoj i Rimu mi vidimo dalji znatan razvitak nauke i zametanje onog pogleda na svet koji nastoji da se oslobodi okova religije. Ali je stari Istok bio tesno povezan sa antikim svetom Grke i Rima, u kome je robovlasnitvo dostiglo svoj puni razvitak. Kao _go to je antiko robovlasnitvo samo

    E Fr. E n g e 1 s. Anti-Diihring, 334 (na ruskom).* K. M a r k s . Oblici koji prethode kapitalistikoj proizvodnji. Gospolitizdat

    1940, 6 (na ruskom). ,

    5

  • dalji stadij u razvitku primitivnog istonog robovlasnitva, tako isto je i antika kultura dalji razvitak kulture staroistonih naroda, koji su stvorili mnotvo sjajnih kulturnih vrednosti, vrenosti koje su stavljene u temelje zapadne grko-rimske kulture i srednjovekovnih kultura Istoka.

    Prvi pokuaji da se da opti opis ivota staroistonih naroda datuju jo iz stare Grke. Proslavljeni grki istoriear, otac istorije , Herodot (V vek pre n. e.), dao je u svom opirnom istoriskom delu prvi povezani pregled istorije staroistonih naroda, pregled koji je u mnogim svojim delovima naivan, ali ipak talentovano napisan i dragocen. Herodot je meu prvima postavio i vaan problem kulturnog naslea staroistonog sveta. U docnije vreme (I vek pre n. e.) pada istorisko delo Diodora, koji je upotrebio itav niz izvora. Osobit interes u njegovom delu pretstavlja pregled istorije Egipta i Fenikije u doba Persijanaca.

    Slab odjek grke i rimske istoriografije pretstavljaju spisi rano- hrianskih istoriara, naroito Eusebija, Hijeronima i Avgustina, koji su sauvali onu tanku nit istoriske tradicije koja ih je vezivala sa velikim staroistonim svetom, i bledu uspomenu na najstarije svetske monarhije u Asiriji, Vavilonu, Mediji i Persiji, koje su prethodile dravi Aleksandra Makedonskog i Rimskom Carstvu.

    U srednjem veku evropska istoriografija je izgubila gotovo svaku vezu sa staroistonim svetom. ak i u XVII veku, francuski istoriar Bosije, proet jasno izraenom verskom ideologijom, posveuje u svome opirnom pregledu svetske istorije sasvim neznatno mesto narodima starog Istoka.

    Prvi pokuaj iznalaenja smisla u istoriji staroistonih naroda pretstavlja Hegelov ogled Istoni svet , koji spada u njegova predavanja iz filozofije istorije. Oslanjajui

  • uvek dovoljno kritian. Preuveliavajui znaaj religije, Maspero svaki svoj pregled istorije poinje sa detaljnom analizom religiskih verovanja datog naroda, stavljajui time u temelj svoje istoriske koncepcije idejni faktor. Najzad, Maspero potpuno ignorie dinamiku istoriskog razvitka. Pojedine svoje preglede, naroito socijalno-ekonomske istorije, Maspero daje potpuno odvojeno od istoriskog razvitka, meajui injenice iz raznih epoha, slikajui privredne i drutvene odnose kao gotovo apsolutno nepokretne, kao da se tokom milenija nita nije menjalo. Zato je Maspero smatrao za mogue da kulturu staroistonih naroda uporeuje sa kulturom savremenih istonih naroda; tako on, na primer, uporeuje staro- egipatske zemljoradnike sa modernim felasima. Razvitak moderne istoriske nauke i krupna arheoloka otkria poslednjih decenija uinili su da je Masperoovo delo danas gotovo potpuno zastarelo.

    Veliki utieaj na razvitak zapadnoevropske istoriografije imalo je delo E. Majera, u kome je pisac' dao potpun i detaljan rezime svih tekovina arheologije i istoriske nauke u oblasti istorije starog Istoka. Sjajno vladajui izvorima, koje je povrgao strogoj kritikoj analizi, Ed. Majer je na osnovu njihovih svedoanstava stvorio iroku i jasnu sliku istorije naroda starog Istoka. Ali u osnovi itave njegove istoriske koncepcije lei potpuno nepravilna i apsolutno pogrena teorija eiklinosti. Pretstavljajui izraz reakcionarne ideologije imperijalistike Nemake, Ed. Majer je poricao teoriju progresa, stavljajui joj nasuprot teoriju eiklinosti, tj. apsolutne neizbenosti povratka na ve preivele oblike drutvenog ureenja. Nastojei da opravda i istoriski obrazloi svaku reakciju, Ed. Majer je u svojim delima pokuavao da dokae da je stari vek u svome istoriskom razvitku proao kroz sve stadije kroz koje e docnije proi srednjovekovna i nova Evropa, ponovivi isti ciklus razvitka. Prema tome, modemizujui i idealizujui staro robovlasniko drutvo, Ed. Majer je, s jedne strane, nalazio u starom Egiptu feudalne odnose, a s druge strane identifikovao antiko ropstvo sa slobodnim najamnim radom iz epohe kapitalizma. Ed. Majer je ovejani pristalica buroaske teorije migracija, pomou koje je seobama naroda objanjavao itav niz istoriskih injenica, samim tim potcenjujui najvaniji faktor unutranjeg istoriskog razvitka. Najzad, treu karakteristinu crtu istoriske koncepcije Ed. Majera pretstavlja iroko korienje reakcionarne i apsolutno netane rasne teorije . Kod prouavanja istorije stare Mesopotamije Majer je osobito podvlaio injenicu uzajamnog delovanja izmeu sumerske i semitske rase. Jako izvrui istoriske injenice, Majer je osobit znaaj pridavao pojavi indogermanske rase na istoriskoj pozornici, to po njegovom miljenju pretstavlja krunu razvitka staroistone istorije.

    Akademik B. A. Turajev bio je najkrupniji pretstavnik ruske orijentalistike s kraja XIX i poetka XX veka. Njegovi nauni radovi odlikuju se i originalnim crtama. Glavno delo B. A. Turajeva Istorija starog Istoka obuhvata vei broj naroda i zemalja nego opte sinteze njegovih prethodnika. Tako je Turajev, na primer, uneo u svoj kurs istorije starog Istoka pregled istorije i kulture Vanske kraljevine, Napate, Meroe i Aksuma, kao god i starih Punaca, posvetivi tim temama posebna poglavlja. Teei da utvrdi tesni kontinuitet izmeu staroistonog i antikog sveta, kao god i izmeu kulture starog i srednjovekovnog Istoka, Turajev je proirio hronoloke okvire tradicionalne istorije starog Istoka, obradivi je do poznog helenizma. Po svom dubokom poznavanju inje- :nike grae B. A. Turajev je prevaziao mnoge zapadnoevropske stru-

    7

  • iijake. Njegovo veliko delo zasnovano je na samostalnom i strogo kritikom prouavanju izvora. Navodei mnotvd '-originalnih prevoda. itavog niza spomenika, uglavnom iz kulturne istorije starog Istoka, B. A. Turajev je umeo da postavi itav niz problema i da ih osvetli ire, dublje i originalni je od svojih prethodnika i savremenika. Osobitu panju posveivao je Turajev uvek prouavanju kulture staroistonih naroda. Briljivo prouavajui knjievno stvaranje i verske nazore staroistonih naroda, Turajev je utvrdio itav niz dodirnih taaka izmeu kulturnog razvitka tih naroda, to mu je omoguilo da sa svom snagom postavi vanu tezu o kulturnom jedinstvu svekolikog staroistonog sveta. U isto vreme, on je u svim svojim radovima otro podvlaio problem kulturnog naslea starog Istoka, koji je izvrio snaan uticaj na razvitak antikih i srenjovekovnih istonih civilizacija.

    Kao tipian pretstavnik buroaske istoriografije, u potpunosti delei idealistiki pogled na svet naunika svoga vremena, Turajev je veoma malo panje obraao na socijalno-ekonomsku istoriju, stavljajui kao kamen-temeljac u svoje studije prouavanje kulture i naroito religije staroistonih naroda. Potcenjujui, a ponekad i sasvim ignoriui, socijalno-ekonomski faktor, Turajev je razvitak staroistonih naroda i drava tumaio pomou politikih dogaaja, osvajanja, migracija, pro- mena dinastija, a u nekim sluajevima traio reenje zagonetke ove ili one injenice u geografskim uslovima, krajnje precenjujui njihov istoriski znaaj i uticaj i samim tim izopaujui proces istoriskog razvitka drutva. Zapaajui sline injenice u istoriskom, najee istorisko- kulturnom razvitku raznih naroda starog Istoka, Turajev to nije tumaio istim putem razvitka socijalno-ekonomskih odnosa, niti jednakim stadijem u razvitku naroda, ve jedino spoljnim uzajamnim odnosima ili kulturnim uticajima, koje je on dovodio u vezu sa migracijama i osvajanjima. Zato delo Turajeva u metodolokom pogledu pretstavlja tipino delo idealistiki nastrojenog buroaskog istoriara, koji nije umeo da savlada osnovne principijelne greke buroaske istoriske nauke.

    Prema tome, sve te velike sinteze najveih specijalista XIX i XX veka, koje su zasnovane na briljivom i strogo kritikom prouavanju dokumentarnih i arheolokih izvora, imaju izvesne opte principijelne nedostatke. Tako se u njima izlae uglavnom politika i kulturna istorija starog Istoka, a odve malo mesta posveuje analizi socijalno-ekonomskih odnosa, koji su prikazani jednostrano i tendenciozno - u okvirima, buroaske idealistike koncepcije. Drugi njihov bitni nedostatak pretstavlja to to se ograniavaju na izlaganje istorije samo takozvanog: klasinog Istoka , tj. Egipta i Prednje Azije, ignoriui istoriski razvitak Indije i Kune. Ti istoriari, koji su obino polazili od pogrene i tetne rasne teorije , nisu uzeli u obzir to da su narodi Indije i Kine prevalili isti put razvitka od rodovskog poretka do robovlasnitva koji i. ostali narodi starog Istoka, i da su naporeo sa ostalim narodima dali znatan doprinos riznici svetske kulture. Najnovija arheoloka iskopavanja i istoriska ispitivanja pokazuju da je itav staroistoni svet, ukljuujui tu Indiju i Kinu, pretstavljao jedinstven svet, povezan mnogobrojnim, nitima, koji je proao kroz isti stadij istoriskog razvitka. Ti osnovni nedostaci koji su karakteristini za istoriare i filologe XIX i poetka XX veka delom su savladani u radovima sovjetskih naunika, koji su obratili znatno veu panju na prouavanje socijalno-ekonomskih odnosa, koji su utvrdili postojanje robovlasnikih odnosa na starom Istoku i uveli

    8

  • u krug svog ispitivanja istoriju stare Indije i stare Kine. Meu tim istoriarima istie se akademik V. V. Struve, jedan od najbliih uenika B. A. Turajeva. Predajui dugo godina istoriju starog Istoka na Lenjin- gradskom univerzitetu, V. V. Struve je na osnovu dubokog prouavanja mnogobrojnih i raznovrsnih izvora sastavio nov kurs istorije starog Istoka. U osnovu tog kursa stavljena je misao o tome da je osnovni oblik eksploatacije rada u zemljama starog Istoka bila robovlasnika eksploatacija i da stoga staroistono drutvo treba smatrati robovlasnikim drutvom. Ove poglede izloio je V. V. Struve sa dovoljnom potpunou u svome radu Problem zametanja, razvitka i raspadanja robovlasnikih drutava starog Istoka ; zatim su oni stavljeni u temelj njegovog udbenika Istorija starog Istoka (Moskva, 1941 g.). U tona delu akad. 'V. V. Struve je, temeljei se na marksistieko-lenj mistikoj metodologiji, uinio pokuaj da da novu koncepciju istorije starog Istoka.

    Za poslednjih trideset godina sovjetski naunici su izvrili zamaan i dragocen rad na sakupljanju, prouavanju, izdavanju i prevoenju raznih izvora, kao i na prouavanju raznih vanih problema istorije starog Istoka. Najvea panja posveena je prouavanju socijalno-eko- nomskih odnosa, problemu postanka i razvitka ropstva, specifinosti robovlasnikih odnosa na starom Istoku, reliktima rodovskog poretka i starinske seoske optine. U vezi sa tim, podvrgnut je prouavanju razvitak ekonomike i tehnike na starom Istoku, naroito razvitak sistema navodnjavanja i rudarstva. Sovjetski istoriari posvetili su itav niz radova politikoj istoriji staroistonih drava, naroito vojnoj politici i vojnoj istoriji Egipta i Asirije, kao god i vanim problemima kronologije. Velika panja posveena je i pitanjima istorije kulture, naroito prouavanju prvih zaetaka nauke, razvitku knjievnosti, umetnosti i religije staroistonih naroda. Oslanjajui se na prouavanje primarnih Izvora, od kojih se neki uvaju u sovjetskim muzejima, i temeljei se u svome radu na marksistiko-lenjinistikoj metodologiji, sovjetski istoriari i filolozi umeli su da u svojim radovima postave itav niz vanih principijelnih i aktuelnih problema, podvrgavajui u isto vreme efikasnoj kritici misli buroaskih reakcionarnih istoriara i faistikih pseuonaunika. U oblasti istorije i kulture starog Istoka, pored akad. V. V. Struvea, radili su sleei istoriari, filolozi, lingvisti i arheolozi: akad. N. J. Mar, akad. I, I. Mjeanjinov, akad. N. M. Nikoljski, A. B. Ranovi, N. D. Flitner,I. G. Frank-Kamenjecki, B. B. Pjotrovski, G. V. Cereteli, G. Kapancjan,J. P. Francov, V. I. Avdijev, M. E. Matje, I. M. Lurje i mnogi drugi.

    * *

    Staroistoni svet obuhvatao je prostranu teritoriju, u koju su ulazile: Severoistona Afrika, Prednja Azija, Iranska Visorovan, Indija i Kina, sa svim oblastima izmeu njih. Severna granica staroistonog sveta. ila. je -otprilike-42-im stepenom seveme- irine, a juna granica otprilike du severnog povratnika. Prema tome, ta prostrana teritorija protee se nekih 1 800 km sa severa na jug. Zapadna granica staroistonog sveta prolazila je otprilike kroz Libisku pustinju, tj. du 10 zapadne duine (od Pulkova), a istona granica ila je obalama Tihog Okeana, drugim recima, otprilike du 190 zapadne duine. Dakle, duina tog ogromnog pravougaonika iznosi 10 000 km. itava ta teritorija lako se

    9

  • moe podeliti na dve polovine. Zapadna polovina obuhvata Egipat i Prednju Aziju, dok istona polovina zahvata Indiju i Kinu. Granica izmeu te dve polovine staroistonog sveta prolazi preko Solomonovih planina, koje lee u pustinjskom i teko pristupanom podruju, isprese- canom samo malim brojem planinskih prelaza. Zapadni delovi tih dveju polovina, Indija i Egipat, imaju izvesne zajednike geografske crte. Tako i Egipat i Indija lee u istom klimatskom pojasu arke, suptropske i tropske klime, i u znatnoj su meri otseeni od sveg ostalog sveta? obrazujui prilino zatvorena i izolovana geografska podruja. Egipat, koji .se sastoji od doline i delte reke Nila, lii na neku oazu, izgubljenu u pesku ogromnih severnoafrikih pustinja, koje su je otsekle od ostalih oblasti Afrike. Delta reke Nila bila je u dubokoj starini skroz zablaena, te stoga iakoe nije mogla da slui kao povezujua karika izmeu Egipta i Sredozemnog Mora. Na jugu,teko prohodne katarakte Nila i movarni preeli istone Afrike pretstavljali su prilino ozbiljnu prirodnu prepreku. Samo su uska Suecka prevlaka i korita presahlih bujica (gazovi) spajali Egipat sa Sinajskim Poluostrvom i sa obalom Crvenog Mora, predstavljajui najstarije trgovake i vojne puteve, koji su u slaboj meri vezivali Egipat sa velikim aziskim kontinentom.

    Ogromno Indisko Poluostrvo je, slino Egiptu, takoe u znatnoj meri izolovano. Sa zapada, juga i istoka Indija je odvojena od itavog ostalog sveta peoglenim prostranstvima okeana. Na severu, Indiju deli od Azije najvei planinski greben na svetu dinovski Himalaji.

    Prirodni uslovi Prednje Azije i Kine imaju mnogo ega zajednikog. Prednja Azija i Kina nalaze. se u zoni umerene i suptropske klime i, nasuprot Indiji i Egiptu, povezane su u teritorijalnom pogledu sa susenim zemljama. Mala Azija i ostrvsko podruje Egejskog Mora ine most izmeu Prednje Azije i Evrope. Iranska Visoravan i Srednja Azija otkrivaju mnotvo puteva, koji vode u razne oblasti Azije. Kina je u geografskom i istorisko-kultumom pogledu nerazdvojno povezana sa susenim oblastima Azije. Pogranina podruja Kine neprimetno prelaze u oblasti nastanjene susenim plemenima.

    Uprkos ogromnih rastojanja i teko prohodnih predela po pustinjama i na planinskim masivima, pojedine zemlje starog Istoka bile su meusobno povezane itavom mreom starinskih trgovakih i vojnih puteva. Osobit znaaj u tom pogledu imali su veliki reni putevi: Nil, Eufrat, Tigar, Ind, Gang, Jang-cenk-jang i Hoanho. Nil je spajao pojedine delove Egipta izmeu sebe, a itav Egipat sa oblastima tropske Afrike, naroito sa zlatonosnom Nubijom, kao god i sa podrujem Sredozemnog Mora. Eufrat i Tigar spajali su pojedine oblasti Mesopo- tamije izmeu sebe, a itavo Meureje sa podrujem Persiskog .Zaliva, kao god i sa Severnom Sirijom, sa Zakavkazjem i sa Malom Azijom; pritom su du istonih pritoka Tigra i njihovim dolinama ili putevi iz Mesopotamije u pravcu teritorije Iranske Visoravni. Podjednak znaaj imale su i krupne reke Indije i Kine. Ogromnu vanost za uspostavljanje ekonomskih, politikih i kulturnih veza izmeu zemalja starog Istoka imali su i karavanski putevi. itav niz vanih trgovakih puteva iao je jo iz vremena duboke starine iz Egipta preko Sirije u Malu .Aziju, u Zakavkazje, u Mesopotamiju i dalje na Istok, u Iran, usled ega je Sirija postala vana raskrsnica raznih trgovakih puteva. U isto vreme, iz primorskih gradova Sirije i Fenikije polazili su pomorski putevi, koji

    10

  • su vezivali Prednju Aziju sa deltom Nila i sa ostrvskim podrujem Egejskog Mora, naroito sa krupnim ostrvima Kiprom i Kritom.

    Osnovni tipovi prirodnih uslova za istoni svet jesu:!' 1. bezvodne visoravni sa prostranim stepama i ravnicama. 2. nizije, koje seku i natapaju velike reke.

    3. primorske zemlje, koje lee neposredno na moru.Dananji razvitak arheologije omoguuje nam da tim trima tipo

    vima dodamo jo dva bitna tipa: planinske oblasti i pustinjske predele,; koji danas sve vie i vie ulaze u krug arheolokog i istoriskog ispitivanja.

    U prvi tip geografskih uslova treba uvrstiti: sirisko-mesopotamsku stepu, koja vezuje Siriju sa Mesopotamijom i Arabijom, planinski plato Male Azije i Irana, prikaspiske stepe, visoravan Srednje Azije, Dekan, kao i prostrane platoe i stepe Kine.

    : U drugi tip geografskih uslova spadaju: stare aluvijalne doline inizije, stvorene nanosima velikih reka: nilska dolina, dolina reke Eufrata

    ,i Tigra, koja je od Grka dobila naziv Mesopotamija (Meureje), doline ' Inda i Ganga u severnoj Indiji, najzad, doline Jang-cenk-janga i Hoanhoa u Kini.

    U trei tip geografskih uslova spadaju: delta reke Nila, kao i delta Eufrata i Tigra, koji su se u starom veku ulivali u Persiski Zaliv u zasebnim koritima, dalje, sredozemnu obalu Sirije i Fenikije, i najzad, plodonosnu Malabarsku obalu, koja lei u jugozapadnom delu Indije.

    Od planinskih podruja treba pomenuti planinske oblasti Male iAzije, Zakavkazja i Kavkaza, severoistonog dela Mesopotamije, gde je leala Asirija u uem smislu, dalje, podruje planina koje dele Mesopo- tamiju od Irana, naroito planinski deo starog kulturnog podruja Elama, planinske predele Irana, Indije i Kine. Najzad meu najtipinijim pustinjskim oblastima staroistonog sveta treba istai severnoafriku pustinju Saharu, koja se u dubokoj starini odlikovala daleko manje sunom klimom i koja je imala i reka, kao god i Arabiju, ija najstarija istorija jo eka svog istraivaa., U dubokoj starini ljudski je ivot u velikoj meri zavisio od prirod- mh uslova. Ali ak i u ona vremena kada ovek, usled niskog stupnja razvitka tehnike, nije mogao da vlada prirodom, prirodni uslovi ipak nisu mogli da vre presudan uticaj na razvitak drutvenog ureenja, prirodni uslovi mogli su samo da doprinesu i ubrzaju razvitak drutvenih joblika, ili naprotiv, da zadre i uspore taj proces. Prirodni uslovi imaju iosobit znaaj za razvitak privrede, doprinosei u izvesnoj meri domi- nantom razvitku ove ili one vrste privrede. Nedovoljna navodnjenost visoravni i stepskih predela spreavala je razvitak zemljoradnje i ila na ruku preovlaujuem razvitku stoarstva. Tako je to sluaj na Iranskoj visoravni i na planinskim platoima Male Azije. Plodno tle, bogata prirodna ubrenja i periodina izlivanja velikih reka po aluvijalnim dolinama doprineli su ranoj pojavi zemljoradnje voene pomou navodnjavanja i visokom razvitku irigacione tehnike. Po zemljama koje su leale du morske obale jo u starini ponikla-'je i docnije se veoma razvila trgovina, naroito pomorska i tranzitna, kao to se to moe videti u Fenikiji i Siriji. Najzad, u planinskim zemljama, bogatim umskom graom i rudnim blagom, naroito metalima, razvijali su se zanati, osobito metalurgija. U Maloj Aziji, u Zakavkazju i, oevidno, takoe na Kavkazu ponikli su najstariji centri metalurgije, iz kojih su se ruda, metalne izraevine i metalurgiska tehnika irile po itavom prednjeaziskom svetu.

    11

  • GLAVA I

    STARA MESOPOTAMIJA; ,

    IZVORI

    Izvori za istoriju stare Mesopotamije sastoje se od tri glavne grupe: (1); od spomenika staroistone pismenosti, r2)? od spomenika materijalne kulture i od svedoanstava antikih pisaca.. Za istoriara najvei znaaj imaju staroiiloci5~dokumenti, ~jer oni fiksiraju injenice iz socijalno- eknnniiiikal3ito^e7~Polifijcge~'dngaaie, i pretstavljaju odraz stupnja razvitka kulture onoga vremena. Veliki znaaj imaju i spomenici materijalne kulture, _ koji. svedpe..o-..razvitku ivota, materijalne kulture i

    "teHriike "naroda Prednje Azije. Znatno manji znaaj imaju svedoanstva anfikffi'~pteacarAirmddefnrispitiva ne srne ni njih zanemarivati; iako raspolae pouzdanijim i potpunijim izvorima. , '

    Antiki pisci bili su svedoci poslenjih vekova . postojanja civilizacija starog Istoka. Oni su mnogo ta lino posmatrali, o .mnogo emu bili obaveteni zahvaljujui dobrim, danas izgubljenim izvorima. Autentini spomenici staroistone pismenosti u mnogome potvruju svedoanstva antikih pisaca. Najzad, antiki su pisci stajali na viem stupnju kulturnog razvitka od pretstavnika staroistonog sveta. Ali modemi istoriar mora prouavanju podataka antikih pisaca prilaziti sa velikom kritikom opreznou. Svedoanstva antikih pisaca treba uvek poreiti sa odgovarajuim iskazima staroistonih dokumenata i spomenika. Modemi ispitiva duan je da vodi rauna o tendenciji ovog ili onog pisca, a naroito istoriara antike, on mora voditi rauna o karakteru njegovog pogleda na svet. Najzad, treba uzeti u obzir i stepen modernizacije koji dati antiki pisac-unosi u svoju povest.

    Meu grkim istoriarima koji su pisali o starom Istoku istie se Herodot, koji se s pravom naziva ..ocem istoriie . Svoje opirno elo Hero3ot (oko 48042ft g._ pre n. e.l je posvetio istoriji -grko-persiskih ratova (500449...g. pre n. e.). Teei da to je mogue podrobnije okarak- {eriie stranog n eprij^ ^ i3 jg ien a Persisku dravu. Herodot briljivo opisuje nrirodu."o5lSjiIlv.erpvania, kulturpJuMoriju,zemalja i naroda koji su ulazili ju sastav persiske desnotiie. U svome delu Herodot je iskonfio^uglavnom kazivanja svetenika i putovoa, kao god i sopstvena zapaanja, koja je stekao za vreme svojih putovanja po Istoku. Iako Herodot nije znao staroistone jezike i niie_mpgao da^trogo kritiki g r i e ^ o j i^ izvorima, ipak mi u njegovom delu nalazimo prve zaetke paune-kritike. Podrobno opisavi Persiiu i.Egipat, pisac je Mesopotamiji

    12

  • a, nosei se milju da Asiriii posveth-posebno3^s^
  • Strabon preuveliava plodnost tla Mesopotamije i iroku privrednu. upotrebu urmine palme. Strabon detaljno opisuje obiaje i odeu Vavi- lonjana, svadbene i pogrebne bbiaje i sakralnu prostituciju, u mnogo emu se povodei u. tim kazivanjima za Herootom. U Strabonovom delu sauvani su interesantan bpis''Vavilona, opservatorije haldejskih astrologa u Vavilonu, kao i istoriske legende, kakve su, na primer, legende o Ninu i Semiramidi, inae iroko rasprostranjene u antikoj istoriografiji. Zato nije udo to sii te legende prelazile s kolena na koleno i sauvale se i u docnija vremena. Srednjovekovni istoriari predali su ih, zajedno sa ostalim oskudnim sveoanstvima antikih istoriara, onim naunicima koji su u osvit novog veka ponovo oiveli interesovanje za davno zaboravljene narode i kulture staroistonog sveta.

    Posebno mesto meu antikim piscima koji su pisali o starim narodima Prednje Azije zauzima Vavilonjanin Berosos, koji je iveo u IVIII veku pre n. e. Kao svetenik Marukdvog'imama u Vavilonu, Beroos je lihao pristupa u arhive uvane po hramovliiia, to mu je olakalo rad. Kad: savremenik Aleksandra, Hakedonskog. i persiskih Seleukida, on je bio updnaf sa grkom kulturom i mogao je da vavi- lonsku istoriju i kulturu okarakterie sa gledita obrazovanog Grka svoga vremena. Sve mu je to omoguilo da sastavi jedno veliko istorisko delo, koje je pbuhvatalo pregled vavilonske istoriie i mitologije. na. grkom jeziku. Berososovo dilo sastojalo e od fii knjige. U prvoj knjizi, koja je nosila naslov ..Mudrost , izloeni su vavilonski mitoviT'Itflrngoj knjizi izloena je istorija Mesopotamije jd"legendarhog,,potopa do vlade cara Pula (tj. asirkog cara JmjizL-opi8nLjlrlS ^fl]arM ^po^i& jg"dd~^xnrti A leksandra Makedonskog. Naalost, Berosddv6"nam"der6 nije sauvano u eelini. Sauvani su samo fragmenti i citati u deliina;, Jbsifa Plavija, Jt^ ja^M ^cg,;.il]i^ ija ..i..A le^anra Polihistora. Ti odlomci sadre legende o prvobitnim vremenima, d potopu, o patrijarsima, o Senaheribu i Navukodonosoru.

    Pravo prouavanje istorije i kulture starih naroda Mesopotamije poelo je tek onda kada su naunici stekli mogunost da podvrgnu naunom ispitivanju natpise i arheoloke spomenike, naene na teritoriji Meureja. Prva iskopavanja poeo je sredinom XIX veka Bota, koji femiao sreeUa u Horsabaunae ruevine dvora asirskog ga.raSargona. Osobito uspena iskopavanja izvrio je Lejard, u vremenu od 1845 do 1851 g. On je otkrio ostatke asirskih prestoniea Kalaha i Ninive. Lejard 3e~u~fuevinama Kalaha iskopao ostatke pet dvorova, koje su sagradili asirski carevi od IX do VII veka pre n.'eTTu'ie^oirnaao sjajna vajarska dela, naroito prettave BzmovEh krilatilj-Mkava, uvara carskog dvora. Na bareljefima, koji su poKxTvair*zidove tih dvorova, sauvale su se scene iz rata i lova, opsade tvrava, odvoenja zarobljenika i iz dvorskog ivota. U ruevinama Ninive Lejard je otkrio ostatke ogromnog dvora, koji e sastojao od velikog broja sala, odaja i hodnika. Pored brojnih dela asirske umetnosti, Lejard je otkrio i veliku koliinu raznih predmeta, materijalne kulture (oruje ^ posue, ukrase, predmete iz svakodnevnog zivofa5TT5Iou ifdnsku vrednost imaju natpisi, koje je Lejard otkrio u ruevinama asirskih dvorova. Lejardov rad nastavili su Rasam i.Jmit;

    ISTORIJA ARHEOLOKIH OTKRIA

    14

  • njihova iskopavanja dala su ogroman materija kulture Asirije.

    Podjednako vana iskopavanja izvrene XIX veka, u junoj Mesopotamiji, ade su arherelanSki ovaja, k( i^~~je~~tSj spomenik odvukao u Suzu kao ratni troiej Ta praznina u tekstu moe se rekon- struisati zahvaljujui naenim kopijama kodeksa, kojima su se staro- vavilonki pisari i sudi je sluili u cilju obuke, kao i u sudskoj praksi.

    Hamurabijm/-kudeksjr.etst.avlja dalji razvitak i kodifikaciju staro- si i morskih zakona. koji su izvrili snaan uticaj na vavilonsko zakonodavstvo. Hamurabijev zakonik unekoliko je sisteitiatiniji od zbornikS. sumerskih sudskih odluka, i u njemu se ve jasno osea zakonodavev pokuaj da lanove zakonika, srodne po sadraju, ujedini u grupe, premda se zakonik jo ne moe priznati za kodeks u punom smislu te rei, ve pre pretstavlja zbirku pojedinih pravnih odiuka (kazualno pravo). Zako- nik se sastoji iz tri delaf i feUyod;f2 /Zakonik u uem smisluf 3.)2avr.gtak. ILuvodu ukazuje se ria to da izdavanje kodeksa ima za ili zavoenje pravde u zemlji. Dalje kralj nabraja svoje titule, slavisvoju veEcihu* istice~doBroinstva koja je uinio zemlji. Srednji, glavni deo zakonika sadri popis lanova koji se tiu ,krivinog^rava7su3ikog~potupEa, ~- pravTsvoTmFlTfaMUlSlja^^praviim jp c^ e ^ iemstvenom pravu, poro^

  • ( dinom pravu, namernom sakaenju, radu neimara i brodograditelja, / naimanju radne' snageTropm i r tP zavrtnom^delu kfairnaBram svoie \ zasluge a narod, priziva blagoslov za one kraTievekolFbudu iziEIavaii | njegove 'zakone i obasipa strahim prokletstvima one koji ih se ne budu l_pridravali ili koji se rese da ili ukinu. V

    EKONOMIKA I SOCIJALNI ODNOSI [ /

    Dokumenti iz Hamurabijpvpg vremena i u prvom redu njegov zbornik zakona omoguuju nam da ii optirn. crtama, rekonstrujemo sliku privrednog ivota zemlje. U toj krupnoj i centralizovanoj dravi dravna vlast, oslanjajui se na ogromni, u njenim rukama koncentjisani, zemljini fond, inea se u privredni ivot zemlje, nastojei da usmerava njen razvitak. Stalno oseajui potrebu za graevinskim materijalom, kralj preduzima niz inera za uvanjeTumajkoje su biie poeiiiEte na pojedine- ..umske- komplekse1' i stajale pb3~nadorpm naroitih umara , potci- njenih glavnom umaru. Sauvan je dokument u kome kralj nareuje da se.izvri istraga o Seenju drveta na umskim kompleksima povftrenim na upravu glavnim umarima Ablianumu i Sinmagiru, kao i to da se dozna, ko je sasekao drvee: umari ili7,tua ruka (tj. zlpnamerno lice). umari su snosili odgovornost za nepovredivost, uma. Za prestupe na duznosH~-onr su kanjavani smrtnom kaznoih.

    TeHlog znaaja ii ekonomicFVavilonskpg carstva i dalje je imalo stoarstvo. Prostrane livade, stepe i planinske kose predstavljale su izvrsne parijakeT"na kojima su pasla ogromna stada. Reguliui prava svojine na stoku, zakonodavac osobito briljivo titi interese bogatih sopstvenika stada. Po Hamurabijevorri zakoniku, lice koje uzme pod najam stoku snosilo ^nredridanlkbm punu~o5govomost za bajmljenu stokirTTiK? duno da sopstveniku naknadTItetu u sluaju da stoka pretrpi ma kakavgubitaklsmrtTpovreda oka, rogova, repa ili nozdrvaV...To~~potwguTeinjenicu da je veliki broj stada bio koncentrisan u rukama pojedinih bogataa, koji su davali stoku pod najam, oevidno, siromasima. Drugi lanovi zakonika utvruju odgovornost pastira za poverenu mu stoku i~-propisuiu za mega strogu kaznu u siuaj iTizmene ig a i nro^ajellkra- dene stoke. Bez sumnje da zakonodavamaj-tan-lanoviTria odraamJnt^- rese robovlasnika. koji su posedovali velika stada stoke.

    Aluvijalno tle Mesopotamije, dobro ubreno i navodjavano izli- vima reka Tigra i Eufrata, bilo je osobito povoljno za razvitak zemljo - radnje, koja je 3 u vavilonsko doba sauvala svoj prvorazredni znaaj.Na to reljefno i izuju sledee reci iz jednog dokumenta iz tog vremena:

    Zar ne zna pie autor jednog pisma da su polja ivot zemlje?

    U to vreme oranje je obino vreno pomou tekog grubog pluga- u koji su upregnuta dva vola. Ponekad u u plug uprezahi i ljudi, to ukazuje na iroku rasprostranjenost robovskog rada.

    Razvitak zemljoradnje, usled prirodnih-uslpva, u znatnoj je meri bio uslovljen vetakim navodnjavanjem.' Zato HamUrabi obraa veliku panju na razvitak irigaciie. On se dii time to je uinio zemlju pogo- . nom za obraivanje, nalik na itnicu prepunu ita.. . sakupio u zemlju umer i Aka rasuto stanovnitvo, napojio ga i nahranio, naselio u izobilju i dovoljnosti .

    Istorija starog Istoka 4.9

  • Po Hamurabijevom nareenju iskopan je kanal NarHamurabi bogatstvo naroda, koji sobom donosi obilje vode Sumeru i Akau, pretvara svoje obale u kulturnu oblast, gomila rpe ita i snabdeva stalnom vodom stanovnitvo Sumera i Akaa .

    Dravna vlast, zastupljena kraljevom linou, ne stara se samo0 irenju mree kanala za navodnjavanje, nego i o njenom odravanju u ispravnosti. Kralj stalno izdaje nareenja lokalnim inovnicima o ienju kanala i preduzimanju raznih radova u vezi sa irigacijom. pok je odravanje irigacione mree bila funkcija drave, dotle je odravanje svakog pojedinog' njenog" seTEtora"T5io~"u prvom redu zadaSKTseoske optrneTNa to ukazuju lanovi 53-56 Hamurabijevog kodeksa. fTcIanovi'-'4- utvruju odgovornost svakog lana optine za odravanje datog sektora irigadonog-astema; pri tome, ako ijom krivicom nastane u nasipu rupa1 bude poplavljena susedna parcela, krivac ie'^iSan~aa~naknadi. tune imiteiioIMorA^aEgTiiiFir' taSiii ~da ga naknadi, onda po 54 trebah. njega samog i n je g o ^ imovinu jrod a tP i l& M j^ ^ va tg jo teeb iti na podmirivanje priinjene tete. itav niz drugih dokumenata iz toga vremena Svedoci o pojaanoj kontroli koju je centralna vlast sprovoila nad odravanjem irigacione mree u ispravnosti. Ako bi u kraljevski dvor stigla vest o tome da na ovom ili onom lokalitetu nema dovoljno vode za navodnjavanje, odmah bi iz dvora bila izdata odgovarajua zapovest mesnom inovniku o preduzimanju potrebnih mera za snabevanje tihpolja vodom. Zakunci..kompleksa kraljevske zemlje morali su da budusnadbeveni vodom...za..mavodniavanie zemljita.~Ako ne bi bilo dovolino vode za navodnjavanje tih pod zakup uzetih njiva, lokalni inovnici bili su duni ili da preduzmu mere za navodnjavanje tih njiva, ili da nena- vodnjeno zemljite zamene navodnjenim. O tome svedoe mnogobrojna kraljeva pisma, koja na lokalne inovnike stavljaju materijalnu odgovornost za normalno navodnjavanje svih pod zakup uzetih zemljita. U sluaju nerodice nastale zbog slabog navodnjavanja, lokalni inovnik morao je da umesto arendatora plati manjak njegove zakupnine.

    Pored itarStva i-stoarstva veliku rasprostranjenost stie i voar- stvo. Nije sluajnost to je stara Mesopotamija liila na cvaitui vt7* upravo tu ponikla je legenda o rajskom vrtu, u kome rastu prekrasne voke. Drava, koja je titila interese zemljinih sopstvenika, uzima na sebe i zatitu interesa sopstvenika vonjaka. Po jednom lanu Hamu- rabiievog kodeksaza.nezakonito seenje voki u tuem vonjaku propisi vana-je prilintLJdsoka .gloha^nola .^mine. u srebru (oko 240 grama).

    TRGOVINA s /

    Pogodan, geografski poloaj Vavilona donrineo ie prilino znatnom razvitku trgovine..Naalost, u Hamurabiievom kodeksu sauvano je malo pon^naTuSSmetima koii su hili.glavni trgovaki "artikli. Ali se moe pretpostavljati da su iz Vavilonskog carstva, kao iz agrarne zemlje, osobito iroko izvoeni zemljoradniki proizvodi. Tako se u 104 lanu r-

    . nabrajaju kao roba ito, vuna i ulje, a u- 237 lanu ovim poljoprivrednim"- . produktima dodate su~io~ i ~uffffe. ''Trgovina. Vaviloniji uzimala razline oblike.: Pored .krupne trgovine, en gro, postojala ie i sitna trgovina, na detalj. Dobijajui od krupnih bogataa ili hrama zajmove ili robu, sitni trgovci vodili su trgovake operacije na svoj rizik. Zako

    50

  • nodavac, koji je titio interese sopstvenika-bogataa, i u ovom sluaju preduzeo je niz mera za to da krupnom trgovcu zagarantuje visok, zakonom utvren profit. Po lanu 101. onaj ko od krupnog trgovca uzme novac na zajam, bio je duan da mu ga vrati u dvostroko veem iznosu, ak i u sluaju da~nije stekao dobit. Jedini uzrok koii ie dunika osln- ba5ao vraanja zajma bio je rat* ( 103V

    Trgovake pogodbe o poljoprivrednim proizvodima vrene, su na specijalnim trgovima, na kojima su utvrivane cene robi, kao to se to vidi iz dokumenata koji predviaju vraanje vrednosti na zajam uzetog ita po tekuem kursu. I doista se iz dokumenata vidi :da je cena raznih proizvoda esto varirala, u zavisnosti od optih privrednih uslova,' kmJ--od_gQdinieg. doba. 'Tako ie za vlade ^ n g ^ id L i i Q l ^ a',3~gS re - ita, ili 12 mina vune, ili 10 mina bakra, ili 30 ka biljnog ulia prodavano po ceni koia vlada u zemlji za 1 ekel srebra . Prema tome, srebro je cenjeno 600 puta kuplje od bakra, 720 puta "Skuplje od vune, a vrednost - 2~ litra ulja iznosila je koliko vrednost 1 kilograma vune. Ova relativno, niska vrednost poljoprivrednih produkata u-doba Singajda objanjava se, oevidno, time to je Uruk u doba II vavilonke dinastije, u vezi sa izvesnim opadanjem Vavilona, preivljavao doba znatnog privrednog procvata. Za vlade pak Hamurabija poljoprivredni' proizvodi kotali su znatno skuplje nego podSingaidom.Tako je, na^ jm er, 'vutmHliT'HvaT- put skuplja, biljno ulje triput, ito dvaput. Ova skupoa IvbTa pdcl Hamurabiiem moda se objanjava onim neprekidnim Tatovima koje je Vavilon u to doba vodio i koji su se morali odraziti na privrednom ivotu zemlje, izazvavi znatno povienje cena poljoprivrednih produkata.

    U vezi sa porastom i jaanjem Vavilonke drave - irila se i ona spoiina trgovina koju su vodili vavilonski trgovci. TakQ_mi_znamo-da^su^ oni kretali na inostrana trita da kupuju i prbSaju robove. U nekim dokumentima vrednost ove ili one vrste robe utvruje:-se-nrema.. kursu koii ie, u to vreme vladao na ovom ili onom inostranom tritu, na primer, u".Tupliau.~ Pod^Prvom vavilonskom dinastijom ITavilon se postepeno pretvara u najkrupniji trgovaki centar itave Prednje Azije.

    Ali privredno ureenje Vaviloriiie uglavnom i dalje ostaje natu- ' ralno. ito u raunima igra istu ulogu koju isrebroTTTitu se 'placa'rad' poljoprivrednih radnika, gonia volova, pastira, najam kola, volova i magaraca, kao god i plata kraljevskim inovnicima T ~suiijama. Drava koja je posedovala ogromnu koliinu zemljita i skupljala u svoja skladita mnotvo najrazliitijih produkata, bila je, sasvim prirodno, zainte- resovana za to da sve raune likvidira u naturi. S druge strane, vladavina naturalne privrede u znatnoj se meri objanjava trajnim ouvanjem. relikata poretka seoskih zajednica. Sitne i zatvorene seoske_nctine jo dugo vremena su ivele u

    Razvitak trgovine i zelenatva, koji je osobito primetan u periodu procvata Vavilonskog carstva, doprineo je daljem socijalnom raslojavanju unutar starih seoskiFtoptina. ' Ali su se i dalje zaralTTeTlluistarog rodovskog~ureenja, na ta~uEazuju neki lanovi u Hamurabi jevom zakoniku. ~ Tako je a~"rodoskmavijenje~ propisivana specijalna 'E aziia izgnanje iz mesta roenja ili roditeljske kue (lanovi iSj^TBslTNgsum- X, njivo je da su u ta vremena ljudi bili vrlo vrsto vezani za svoje seoske i porodine zajednice. ovek je bio vezan za kolektiv optine , , . . . isto

    4* 51

  • onako tesno kao i pojedinana pela za svoj pelinjak.* 1 Zato je nasilno odvajanje ljudi od one sredine u- kojoj su dotle iveli i od koje su ekonomski zavisili smatrano u ta vremena veoma strogom kaznom. Drugi relikat rodovskog ureenja pretstavljao je obiaj da se prilikom plaan ja

    udno ime ovan s n iiv eT M pg^e je da je ta doplata plaana u korist pokrovitelja roda duhova predaka onda kada je imovina davana van granica roda. Sam naziv ovan s njive ukazuje na starinu tog obiaja, koji vodi poreklo jo od onog vremena kada, je Stoka vrila ulogu novca.

    Veliki znaaj i dalje je imala patrijarhalna porodica, u kojoj su se uobliavali najstariji vidovi skrivenog ropstva, i u vezi sa, tim nicali najstariji oblici ugnjetavanja i vladavine. Gospodarem je u patrijarhalnoj porodici uvek smatran otac i mu, i njemu su bili duni da se neogranieno pokoravaju svi lanovi porodice. Otac i mu imao ie prava roenog robovlasnika. nad svim lanovima Svoje porodice. Obiaj mnogo----zenstva stavljao ie enu u ponien poloaj. Po HamurabiTevom kodeksu,X a naruenTesupma nskeZverhostL^m aZT . mu snosili su raline kazne.U sluaju neverstva mua ena je mogla da uzme svoj miraz i da se vrati ocu, ali u sluaju neverstva ene, ona je morala biti baena u vodu.U branim ugovorima istie se, ako se ena odrekne svoga mua, mu ima pravo da na riju stavi peat roba i da je proda. ena je imala ogranieno pravo svojine. Udova nije mogla u punoj meri da slobodno raspolae svojom imovinom. Zakonodavac je svim sredstvima teio tome da do maksimuma sauva svojinu u rukama jedne porodice. itav inz ^ lanova Hamurabijevog kodeksa svedoi o tome da udova nije imala prava da otuuje svoju imovinu posle muevljeve smrti, jer je ta imoyina smatrana nasledstvom dece, meu kojom je najstariji sin imao pravo na dobijanje najveeg dela nasledstva. Mnogobrojni dokumenti iz vavi- lc.nskog doba ukazuju na niz sluajeva nrndaie dece u mhlje Sudei po nekim dokumentima, postojala je utvrena cena takvog domaeg roba. Niz dokumenata reito govori o tome da je otac i mu imao neograniena prava nad svojom porodicom i da je mogao da proda u roblje sve lanove porodice. Tako se u jednom dokumentu govori o tome kako je neki ama-Daian prodao na ime duga svome poverioeu sve lanove svoje porocIiceT robove i robinje koji su joj pripadali. Jedino po tu cenu sauvao je o n svoju linu slobodu. Dete je smatrano oevom svojinom. Po lanu ' j_4 Hamiirabijevog kodeksa, kraa maloletoog sina slobodnog oveka ^ kanjavana, ie smrtnom kaznom.

    To su karakteristine crte onoga kunog ropstva koje je postojalo jna starom Istoku, koje je nalo svog odraza u dokumentima vavilonske | istorije i koje se, kao primitivno nerazvijeno ropstvo, razlikovalo od doenijih oblika ropstva. Protivstavljajui to kuno istono ropstvo -razvi- I jenome ropstvu koje je postojalo u .antikom svetu, Engels je pisao:r Druga je stvar kuno ropstvo na Istoku; ovde ono ne ini na Idirektan nain bazu proizvodnje, nego je na indirektan nain sastavni I eo porodice, neprimetno prelazei u nju.1

    Drugi izvor ropstva u to doba bilo je ropstva.asLiiMg. Zemljoradnicima je bila potrebna zemlja, seme i stoka, zanatlijama sirovina, a sitnim

    1 K. M a r k s , Kapital, t. I, str..251 (na ruskom, izd. 1935 g.).1 K, M a r k s i F. E n g e l s , Dela, t. XIV, str. 451 (na ruskom).

    52

  • trgovcima roba. Uzimajui zajam,JLiiudL suda e. plaati, prilino visoke kamate, mahom od 20 do 33%, Kod zajmova

    2.Q/ii-_Poverioci su pili Trako privatna lica tako i hramovi, koji su koncentrisali u svojim rukama krupna bogatstva. Dunici su esto mnrali

    * ^ n izalogom (ponekad u vidu nekretnine, na_pruner^Jme)-. ili iemstvom treggjjga. Ako se zajam dat pod garanciju ne bi vratio o roku, odgovornost je padala na jemca, koji je imao pravo da pretvori u roba insoi- ventnog dunika i ak da prisvoji sebi njegovu porodicu i imovinu, kako to pokazuju neki dokumenti. Sve je to ilo na ruku brzom propadanju i padanju u ropstvo dunika koji nisu mogli platiti dug. Zaotravale su se klasne protivrenosti izmeu siromaha, koji gube svoju poslednju imovinu i stoje na granici ropstva, i bogataa, koji su inili jaku i zdruenu klasu robovlasnika.. Oigledno radi toga da unekoliko uhlai otre forme sazrele klasne borbe, nastoji HamufaETu svom kodeksu da donekle aititiTinolrT'imovinu duzniEarrofa87dd preterarlog iznuavanja i tlake poverioea. Tako, po~ lanu 117, ako bi duS Ik dao ii -roFstvb~za~3ug X svoju enu, svoga sina Hi svoju ker, povenEc je iinacTpravo da ih dri u svoioiJkui i da se koristi njihovim radom najvie tri godine: etvrte godine on je bio duan da ih pusti na slobodu. Prema tome, poverilac nije mogao da dunikove roake dri kao robove dugo vremena, i ak i u sluaju da dug ne bude vraen, nije ih mogao pretvoriti u faktiko roblje.

    U isto vreme, zakonodavac je titio od samovolje i svirepog postupanja dunikovog sina j izein&-ad-s.txaiie--XiQverioea u zalog. Po lanu 116 .< flamurabijevog zakonika, ako. sin slobodnog oveka. uzet u zalog od. sfa ane kreditora i ocevidnP, duzan~lfa~o5robnje dug svoga oca, umre u ajmodavevoj kui od batina ili ravog postupanja, imao se pogubiti poverioev sin. Prema tome ^poverilac je imao da pretrpi istu tetu koju je priinio svome duniku, u sluaju da se ogrei p ovaj zakon,

    j Najzad, zbornik zakona zabranjivao je poveriocu da samovoljno {uzima iz ambara ili ostave svoga dunika ito, u cilju nakna.de zajma. jOevino, zakonodavac je, teei za tim da likvidira starinske forme I samovlaa i obiajnog prava, nastojao da ogranii samovolju bogataa,/ koji su esto tlaili bespravnu sirotinju. Ne zahtevaju uzalud paragrafi I ovog zakonika sastavljanje pravnih dokumenata (koji e fiksirati ove ili i one pogodbe), sudski pretres najrazliitijih sluajeva, i ak utvruje i foime sudske procedure. U tome se ispoljava progresivni karakter Hamu- i rabijevog zakonodavstva.

    Nastojei da ogranii samovolju bogatih i_momh_povmilaca,/ Hamurabiiev zakonik ipak, lanom 115, stavlja, ogradu. Jkoia. u izvesnom X j pcgleu ostavila odnesena ruke zajm63a2SU_kflji-JmrisJi-jxibav^d-JE^I diiznTka. Tf tbnTlanu stoji: ako ovek uzet u zalog umre u kui oveka I koji 'ga je uzeo u zalog prirodnom smru, onda ta stvar ne moe / dovesti. do istrage. JSe. treba naime zaboravljati da je Hamurabiiev,I zakonik odraavao interese robovlasnika. -r-rltU.

    Materijalno propadanje sirotinje, ropstvo za dug i ratovi poveavali su broj robova u zemlji. Sudei po zakonima i poslovnim dokumentima iz toga vremena , rad robova u Yad^opiM^ixpaaJe-iEQlai_B_rimenu. Poznato je da je cena roba bila niska. Ona je iznosila koliko i najamnina za vola, tj. 160 grama srebra. Robovi su tretirani kao predmeti, oni su

    53

  • prodavani, razmenjivani, davani u dar., predavani u naslee. U sluaju priinjavanja fizike tete robu i njegovog ubistva, krivac je bio'duan da da kompenzaciju vlasniku toga .roba. itav niz lanova Hamurabijevog zakonika' imao je pred sobom samo jedan cilj Zatitu interesa roborA^ vlasnika. Zakon i vlasti kanjavali. su smrtnom kaznom onog ovekaN koji ,,izvede. iz kue roba koji mu ne pripada ili koji. sakrije u svojoj { kui odbeglog roba . Robovlasnik kome je odbegao rob, mogao je uvekJ da se obrati dravnoj vlasti s molbom da uhvati i da mu vrati odbeglog roba. Prilikom uzimanja roba u najam od nekog robovlasnika morao je korisnik najma da uzme na sebe materijalnu odgovornost za sluaj bekstva roba. Isto je to vailo i kod predaje roba u zalog. Svirepi oblici eksploatacije robovskog rada esto. su dovodili do toga da su robovi beali od svojih gospodara. Na to ukazuje itav: niz lanova iz vavilonskog zakonodavstva i neki obiaji iz tog vremena. Prilikom prodaje roba ustanovijivan ie trodnevni begunac.. Naroito je roba koji se ne pokorava roHTlmalp se oteci uvo. Kaou Vavilonu je postojao obiaj igosania robovft. pri emu je promena iga zakonom strogoJkarumzana.

    Ali u Vavilonu robovlasniki nain proizvodnje nije dostigao svoj puni procvat. Dugo vremena zadrali su se relikatski oblici seoske optine, kao i ostaci rodovskog poretka, to je u znatnoj meri uslovljavalo relativno stagnantni karakter i spor razvitak drutvenih odnosa i drave u staroj Mesopotamiji. Neki lanovi Hamurabijevog zakonika ukazuju na to da su se u Vavilonu ouvali ti stari relikti. Tako, po 23 lanu, u ; sluaju da se poinilac pljake ne uhvati, svu tetu imalo je da naknadi,.TTiPstn" ii knmp-optina. vezivala..

    -hLjneka iveo. PaKIe~~_____ ie kolektivnim iemstvom sve svoje ianoye.. Poslovni

    dokumenti iz ovog vremena ukazuju na to da su se neka zemljita nalazila u porodinom posedu, a pre toga bila su izdvojena iz optinskog/ zemljinog fonda. J ^

    Pored toga optinskog zemljinog poseda. koji se postepeno raspadao, postojao i^ mTlSvHSnnrikrupni carski zemljoposed. Car je na sva zemljita u zemlji gledao kao na zemlju koja njemu pripada i smatrao da ima pravo da otuuje zemljine parcele od optina i da ih predaje kao carske poklone ovom ili onom dostojanstveniku. Ratovi supoveavali__zemljini fond centralizovan u rukama drave. Tako jeKamurabi, posle pobede nad Larsom, prisaiedinio Vavilonskom carstvu svu oMajd JB 5, a zemljita vladara Larse prikljuio carskom zemlji-- snom fondu, postavivi ^adTHprave nad njima specijalnog inovnika. Carevo pravo na zemljita ostala bez naslednika takoe je doprinelo uveavanju carskog zemljinog fonda. O tome se jasno govori u jednom dokumentu iz tog vremena: Taj ovek je umro. Njegovo polje dajte amahasiru (upravitelju carskih zemljita u Larsi). Krupni carski zemljini kompleksi nisu eksploatisani samo od strane uprave carskog dvora, uglavnom pomou robovskog rada, nego i od arendatora, koji su jedan deo tih zemljita uzimali pod zakup. Na iroku rasprostranjenost zakupa ukazuje postojanje specijalnih termina koji su sluili za oznaku pojmova arendator, dokumenat o zakupu, arenovano polje, zakupnina. Zakup je fiksiran u posebnom ugovoru o zakupu, koji je sastavljen u odreenom obliku. U tom ugovoru oznaavan je objekat zakupa, visina

    54

  • zakupnine ili dela od letine, mesto i vreme plaanja, imena svedoka i datum. Davanje zemlje pod zakup praeno je vrenjem specijalnih obreda, koji su ukazivali na to da dati kompleks postaje posed zakupca, da se nalazi u njegovim rukama, ali da ipak nije njegova svojina. Dakle, dravna vlast preduzimala je mere za to da arendator ne moe da prisvoji sebi zakupljenu zemlju. Zakupnina, ili ito zakupa, kako se ona nazivala u to vreme,' "u kradTT^a~matirralmnr^mikterom privrede, plaana je obino u naturi; pritom je ponekad navoena odreena koliina produkata koje je arendator bio duan da plati na ime zakupnine. Ponekad je u ugovorima naznaavana sumama visina zakupnine u vidu odreene koliine ita, ponekad je zakupnina uzimana sa jedinice obradive povrine, a ponekad pak kao kod susednih polja , Ui kao Sleva i sesna, tj. u skladu sa obinom visinom' zakupnine u datom mestu. U nekim sluajevima zakupnina je plaana u vidu dela etve, i zato je plaana u momentu etveTKoTzakupa itnogTmmpiek.sa zakupnina je plaana u veliini jedne treine letine. Kod zakupa vonjaka ona je dostizala dve treine prinosa. Moemo pretpostavljati da se pn" . poveanju prinosa poveavala i zakupnina. Meutim u sluaju smanjenja prinosa vonjaka* zakupnina se nilelEnela_.sni5vati: kao to se to m3i'i~~65 land SaimT-^ rabijevog zakonika; po njemu U sluaju smanjenja prihosa~uled rflave obrade emlie. zakupnina je plaana prema prinosu vonjaka s^ueaTTT. u sluaju smanjenja prinosa vonjaka zakupnina je plaana ""prema srednjem prinosu analognog zemljinog kompleksa u ~5atome~metu.~~ Dakle, vlasniku vonjaka garantovana je vrsta norma zakupnine, koja se mogla poveavati, ali nikad ne i sniavati. Kod zakupa ledine arendator je-PbinQ-Dlaaajyecana-rdsku_zakupninu,..,kQiu je polagaojfikdfflgg godine zakupa. 'Ponekad je vie arendator a zajedniki uzimalo pod zakup neko polje, zajedniki ga obraivalo i posle plaanja zakupnine-i ostalih rashoda elilo na ravne delove letinu. Ovo postojanje svojevrsnog kolek- tivnog zakupa svedoi o ekonomskom propadanju lanova seoske optine, ^~pofavi veiikog~broja sirotinje i o otrom socijalnom raslojavanju. U vezi sa tim poTavliuie se i podzakup tj takav oblik zakupa kod Koga kmpntozakupac-ddEzemjTite koie je uzeo pod zakup na sitne-parcele j dalie-ih-dale pod zakup treim licima.

    Sve to postepeno dovodi do koncentrisanja krupnih bogatstava u rukama aice bogataa.- Sasvim je prirodno da ti bogatai nisu posedo- vali samo stada i robove nego takoe i zemlju, koju su dobijali u vidu carskih poklona i koju su kupovali, kao to o tome svedoe neki dokumenti. Tako se u 26 dokumenata iz Larse pominju kao kupci pustih zemljita jedna te ista lica. U jeziku se pojavljuje termirtokoji oznauje privatnu zemljinu svojinu ..oinski dom (,.bit _abia), tj._zgmljariohiiena nasleem od oca.. ------ -..... ------

    titei interese vlaajue klase robovlasnika, drava svim sred-

    Istvima nastoji da sauva privatnu svojinu na zemlju. Zemljini sopstvenik kome je carski inovnik nezakonito oduzeo zemlju, mogao je da se ali caru na to prekoraenje vlasti od strane inovnika. I u, nekim dokumentima iz toga vremena car je u takvim sluajevima ukazivao inovniku: Zar polje koje se nalazi u venoj svojini moe ma ko prisvojiti? Ispitaj tu stvar. Pa onda, ako to polje pripada njegovom oinskom domu, vrati mu to polje. Dakle, nezakonito prisvajanje oinskog doma smatrano je u to vreme deliktom. Osobito revnosno titi dravna vlast imovinske i^nterese krupnih zemljinih sopstvenika.

    L55

  • tj hekirri lanotdma Hamurabijevbg zakonika pominju se speci- jalni vojrei-koldmti, koii sti obiiali od cara zemljine parcele, ali su bili dttrii a~za to VrFvbiiiu slubu. Njihova obaveza bila ie da krenu u rat na prvi carev p62HK Ulpbcaju da ne izvre tu obavezu kanjavani su stfifinom kanbm, a zemljite ini je oduzimano. Ali, s druge strane, oni sU imali i posebna prava. Vojnici dopeli u zarobljenitvo imali su se otkiipiti, a zemljinu parcelu i iniovinu vojnika koji se nalazi u zarobljenitvu dobijap je njegov sin. Svako prisvajanje tog imanja smatrano je krivinim deloin i strogo kanjavano zakonom. Prisvajanje svojine vojnika, priinjavaiije njemu kakve tete, davanje njega pod najam ili predaja kakvom monom ovfeku na Sudu, najzad, oduzimanje vojniku carevog pdkibria kanjavani Su sirtru. Stoka, polje, vrt i kua koje car pokloni tom vojniku niu se...mogli prodati. titei na taj nain imovinske interese tih vojnika-kolbnista, dravna vlast je u njihovoj .linosti stvarala prilino Znatnu grubu sitnih feliaka-zemlioposedriika. obaveznih na vrenje vojne dunosti, sto je bilo potrebno obzirom na stalne ratove i znatnotroenje ljudskih rezervi.

    Analiza Hamurabijevog zakonika i javnih dokumenata iz toga vremena ukazuje na jasno izraen klasni karakter zakonodavstva i dravne irorave toga vremena. Zakonodavac i dravna vlast stoje na strai interesa vladajue klase rObovlasnikaT Cuvahie svoilne^tavljeno jTu kamen-temeljac. To se vidi iz onih lanova Zakonika koji propisuju osobito podrobnu istragu po delima krae i kanjavaju smrtnom kaznom lopova uhvaenog na deM, kao i proavca i kupca ukradene imovine. Zakon strogo-kanjava oveka koji uvredi slobodnoga, naroito oveka na^inioEom noIdzaiu>TT Tako po 202 lanii. ako ko oamari lice na visokom,^, poloaju, da javno dobije ezdeset batina biem . A po lanu -2,05. akO' neiji rob oamari slobodnog oveka, da mu se odree uvo .

    Osobit interes kod prouavanja Hamurabijevog zakonika pretstavlja spajanje normi staroga obiajnog prava, koje svoje poreklo vodi,., iz doba rodovskog aoretka Sa novim normamar^^^ 'Refleks ~tarog vremena- pfetstavlia lihdv^eC koije^^ "^delTfnTonr ^njeno od strane dravne vlasti. Tako, po lanu _21_7.a krau a provalom,y imao se krivac ubiti i zakopati pred Samom rupom (u zidu), a Za krau prilikom gaenja poara imao se krivac baciti ii vatru tog poara, shodno*?- 25 lanu. Samo se po sebi razume, poto se pvde nije mogao odriifTudla"^^ pretres i oneti sudska presuda, zakon je u tom sluaju doputao linovanje, koje pretstavlja relikat starinskog obiajnog prava. Isti takav ostatak starinskog prava iz vremena rodovskog poretka pretstavlja i zakon ekvivalentnosti odmazde, ili takozvano ..pravo taliona , iji sli se elementi sauvali u Hamurabijevom zakoniku Tako, ovdku koji je. drugome ozledio oko imalo se takoe ozlediti oko. Ako neko polomi, drugome kost, imala se i njemu polomiti kost. Ti su lanovi Hamurabi- jevpg zakonika analogni odgovarajuem lanu starojevrejskog zakona: prelom za prelom. oko__ za_ oko,. .zub _za zup. Ali se u drugim lanovima Hamuf a Bij evogzakonika relikti starinskog obiajnog prava ukrtaju sa normama prava robovlasnike epohe. Tako u lanovima koji reguliu novanu nagradu i odgovornost graditelja Za Sagraenu kuu, govori se o tome da graditelj ima pravo na Pobijanje zakoiiom strogo utvrene nagrade za jedinicu izgraene povrine. Ali je naporedo sa tim graditelj snosio i odgovornost za kvalitet sagraene kue. Ako bi se kua koju je on podigao sruila i pod njenim ruevinama poginuo domain, imao se

    56

  • ; graditelj pogubiti. A ako bi pod ruevinama poginuo domairiov sin,J imao se pogubiti ne sam graditelj ve njegov sin, to je nesumnjiv relikat *j starinskog zakona ekvivalentnosti odmazde, koja je zahtevala krv za krv. j Ali u sluaju da sruena kua ubije domainovdg roba, graditelj je bio | duan da samo naknadi domainu roba za roba, to ve utiiruje potpuno | nov element robovlasnikog prava, po kome se na roba gledalo kao na i imovinu, i teta priinjena robu ttaknaivala se njegovom gospodaru, i Tako se formiralo riov5~pravo rdbovTasni.ire epnherkdje se u znatnol j meri razlikuje od starog obiajnog prava iz vremena rodovskog poretka. i Progresivan znaaj toga novog prava i napose Hamurabijevog zakonika i sastoji se u tome to su novi elementi toga robovlasnikog prava u izve- i snoj meri doprineli daljem ruenju ostataka rodovskog poretka i jaanju ; svekolikog robovlasnikog drutva kao celine. Novo pravo robovlasnikog i doba formulie se u nizu lanova zapisanih u zborniku zakona , koi- ! fiira se i dobij a spoljanji izgled kodeksa , iako mu otsustvo sistema ; i haotini izbor pojedinih sluajeva, kazusd , tj. sudskih reenja po i pojedinim pitanjima, pridaje vrlo primitivan karakter. Ovaj najstariji^ j nama poznati zbornik zakona vavilbnskog cara Hamurabija izvrio je j nalan~~uticai~ na potonje zakonodavstvo drugih naroda starog Istoka. ~ i naroito na starojevrejskb zakonodavstvo, sauvano u bib liji. ~ j U Vavilonu se u doba. Hamurabija uobliila despotiia tipina z a ^| stari Istok. Uprava zemljom bila je strogo entralfisovana, i_sva vrhovna i vlast, zakohodavna, izvrsna, sudska i versua, bila je ~u krajnjoj liniji i koncentrisana u carevim rukama. Kao tp se vidi iz Hamurabijeve p're-1 ; piske sa svojim inovnicima, sam car rukovodi raznim granama uprave, i napose organizacijom vetakog navodnjavanja. Car lino razmatra razne i sporove i albe koje stiu na njegovo ime. Po tim delima car. sam donosi i odluke i daje odgovarajue naloge svojim inovnicima. Najzad, speci jal| nim carevim ukazima unose se nune ispravke u kalendar.i U upravljanju zemljom; car se oslanjao na sloeni i centralizovani

    birokratski aparat. Jedni inovnici imali su u svojoj nadlenosti pojedine grane centralne uprave, drugi su upravljali gradovima ili oblastima, pretstavljajui neku vrstu .carevih namesnika. Vavilonom i drugim velikim gradovima, na primer, Sipatom, upravljali u~inbvmciToiru~noni visoku titulu -akanaku . Manje krupnim gradovima i oblastima uprav-

    I ljali su inovnici koji su nazivani rabianum^Stanovnitvo ie bilo duno ~ i da plaa razne poreze: na etvu ita iU priplod stoke, na vrtove urmine ! palme, na polja sezama i na ribarske optine. Pored tih poreza ubirani | su posebni nameti u srebru i specijalno carske dabine u naturi. Svi ti ' dohoci priticali su u carsku riznicu i obrazovali dvorsku imovinu, koja ! se naporedo sa imovinom hramova nalazila pod specijalnom zatitom I zakona.

    Sudska vlast nalazila se_ iLjiikama posebnih inovnika ,,Sudske_ funkcije imali su akanaku, rghianmn suri i je okruga i .specijalni asudovL .inaistari?i~h~i uglCrHh~~grl^na . Hramovne sudije sve vie gube svojznaaj i ograniavaju se samo na to da nrimaiu iskaze pod zakletvom pred statuom boanstva, u hramu. Postepeno e poiavliuiu nrve^norme i procesualnog prava,, po kojima se sudi jama stavlja u dunost ne da prosto k primaju iskaze svedoka, snabdevene zakletvom, nego da lino isleuiu ..stvar . Specijalni para.gna.fi..zakona kanjavaju za lano svedoenje,najzad, lan 5 strogo kanjava sudi ju za izmenu sudske presude, name-

    , 57

  • ui mu globu dvanaest puta veu od visine vrednosti parnice i -zabranjujui mu ubudue da vri sudske dunosti.

    Na elu itavog sistema birokratske uprave zemljom stoji car, koji po uenju svetenika dobija vrhovnu vlast takorei neposredno iz ruku. bogova. Sa gordpu govori Hamurabi u svom zakoniku; o samom sebi: bogovi Anu i Enlil pozvali su. mene, Hamurabi ja, slavnog, bogobo- jajjivog-.vojnika,.,. Ja, Hamurabi, jesam pastir izabran od boga Enlila.... carski izdanak, roen od boga Sina,.. punovlasni car careva, brat boga Zamame.., boanski car careva... Marduk me je pozvao da upravljam narodom i darujem zemlji blagostanje.".

    KASITI OSVAJAJU VAVILON \J

    Posle Hamurabiieve smrti Vavilonsko carstvo poelo je postepeno da se kloni padu. Hamurabijevi naslednici. nastoje u prvo vreme da nastave njegovu elatnost. Tako.SamsmulunAHlZMS1 712 g are_n. e.)J; Hamurabijev sin nareuje da se prokopaju dva .nova kanala i prinosi~t>ogate ~darove hramovima. Ali su se uskoro novi crni oblaci niffnelTmdpolitikim horizontom. Rim-Sin, koristei se slabljenjem Vavilona, upada u Mesopolamiiu i ponovo osvaja jedan deo Sumera. Ta godina dobij a naziv: godina koje je boginja Ninmah u hramu Opisa uzdigla cara Rim-Sina na carstvo nad elom zemljom . Ali je vauiirvnski _ car io dovoljno iak. Samsu-iluna pobeuje Rim-Sina. koji gine za vreme poara svoga dvorca. On rui zidove Ura i Uruka i ponovo pbt.injava , svojoj vlasti Sumer. Meutim u to se vreme novi neprijatelji ustremi juju i na Vavilon. Iluma-ilu. car Isina. osniva novmnezavisno carafazo na krai- njem jugu Sumera i .vodi upomu_.bacbu-sa-gavilonom. udarivi temelj ' novoj. Primorskoj dinastiji sumerskih careva. Sa istoka preti Vavilonu - planinsko pleme Kasif.a. '

    Kasiti, koji su nastanjivali planine istono od Tigra, prodirali su jo i ranije u Mesopotamij'u kao doseljenici ,arendatori i najamnici. 1 750. g, kgsitske trupe, sa svojim voom Gandaem CGadda) na elu, upadaju u Mesopotamiju i tu obrazuju svoju kasitsku dravu. Hamurabijevi, ' naslednici, carevi prvaAavibiiska-dmastiie. itavih 155 godina ospora.- - v^u^gggHbrnir l^astLnad-Jfesepote^kneevina. Tako, na primer, u Uruku vladaju Sin-gaid i njegovi naslediui. Zemlja, oslabljena invizrjom itasita i naspavi se na pojedine delove, privlai na sebe strane osvajae. Za vlade poslednieg cara, prve vavilonske dinastije Samsu-ditane (1F251 595 g. pre n. ej _ii_ "Vavilon upadaju H e t iM ie srea veYie~Monrna~S5iu Kasita, Njima polazi za rukom da osvoje Vavilon i posle uporne borbe, voene s pro- menljivim uspehom, "da pofcine ibi ak i Primorsku zemlju, - pobedivi careve Primorske dinastiier^ai!tii3~carZSf f l5 r iL.ni5a5S5!5.?4 g. pre n.. e.l, uzima naziv cara Kasita i Akada.1 ak cara etiri strane sveta .

    koji"su u kiflturiwm pogledu stej^T znatno nie od Vavilonjana, preuzeli_.su vavilonsku kulturu, i njihovi carevi ak ine pokuaj da ohnovepsvaJaelu^wHSEu^vawonsldh. careva. '

    Kasitski carevi u potpunosti pokoravaju sav Sumer i ine kraj, vladavini Primorske dinastije. Iako Kasiti nisu mogli da ak ni u izvesnoj meri obnove mo Vavilonskog carstva, inak^fi-pod kasitskim carem _ATTmom-J.L..zapaa izvesno iaanj Vavilona. Tako Agum. II proiruje

    58

  • svoju vlast na.zfimlie-gonrjegJEufrata.i pokorava jedan deo mesopotam- keTstepe. U svome natpisu on gordo govori o tom da je iz zemlje Hana

    | dovezao statue Mapduka i Sarpanit, ukrasio ih zlatnim odedama, drago- 'i cenoslima i raskonim krunama i ponovo ih smestio u .hram. E-sagila u i Vavilonu. Agum II naziva sebe carem Kau i Akada. carem prostrane | zemlie Vavilona, ^kojiTe naseEo mnotvo ljudi u Anunaku, carem Padana ; i Almana, carem zemlje Guti , to ukazuje na to da se vlast, kasitskog i cara protezala, takoe i na oblastOtnS^^

    Slika drutvenog ureenja Vavilonije u kasitskom periodu moe se donekle rekonstruisati zahvaljujui sauvanim poslovnim dokumentima, a naroito natpisima na kuduru. tj. na kamenima-meaima. na., kojima je isklesan tekst carskog ukaza'o 3arovanju zemljita datorne licu. Sudei po tim natpisima, uJteL/greme jo je vrsto postojala seoska optina i optinski zemljoposed. Na elu optine, koja je nosila naziv bitu , stajao je stareina pptine ,,bel biti , kraj koga su se nalazili savetnik, nadzorni~T~vestemk-zaklinia. lanovi tih seoskih optina, kojt su se zvali susedi , kao god i stranci-doseljenici koji pripadaju toj optini, bili su duni da snose razne obaveze u korist cara i javnih tunkcionera optineT Ali"~ie u to vreme zapaa postepeno raspadanje starinskog optinskog zemlioposeHai"koii~'blva sve vie ^potiskivan od pnvathbg," uglavnom aristokratskog' Zemljoposea. Tako carevi kasitske dinastije poklanjaju mnogobrojna zemljita svojim inovnicima, velmo- ari.a i poverljivim licima, pri emu se te od cara poklonjene zemljine parcele najee uzimaju iz kolektivnog poseda seoskih optina, kao to se to vidi iz tekstova carskih ukaza urezanim na kamenima-meaima ..kuduru . Obino se u tim carskim ukazima govori o tome da se data zemljina parcela predaje u punu svojinu datom licu; pritom se stareini i lanovima seoske optine, kako sadanjim tako i buduim, zabranjuje da pokreu sudske parnice o pravu posedovanja date parcele i da zahte- vaju vrenje ovih ili onih obaveza u korist optine od strane vlasnika datog zemljita. Naruiocu kuduru carski ukaz preti prokletstvima i strogim kaznama bogova. Sta vie, kasitski arevi, poto su prisvojili mnogobrojna zemljita seoskih optina i razdelili ih svojim velmoama, inovnicima i vojnim komandantima, preduzimaju ak mere za to da ojaaju i uvrste taj aristokratski zemljoposed. TJ natpisima kuduru ponekad-se ukazuje na to da se data zemljina parcela, podarena od cara, oslobaa svih obaveza. natai]5iiK~^abinO~:Dnrmdnih radova u korist, cara. Tako se uobliuju posebne privilegije, koje po carskim ukazima dobTjaju novi zemljoposednici. Isto takvo osloboenje od carskih dabina i obaveza dobijala su i hramovna zemljita, na primer zemljita Mardu- kovog hrama.'kio~std~eTo^vidriz~iednog dokumenta iz doba Aguma II. Jaanju aristokratiie iao je na ruku i dalji razvitak robovlasnitva. Sauvani su dokumenti koji fiksiraju prodaju roboya~T~robinja; pritom u~Fobo\n. napose Elamiti, stajalTTiriseEela u zlatu, a robinje 7 ekela. TT jpnnm dokum entu p om in je se ak prodaja riefcet.a iz zemlje ~Karu- nia . to ukazuje na. rasprostranjenost ropsfeva_eak i u srediidsa5nih_ Kasita.

    Kasiti. koji su u Vaviloniji vladalLpreko 500 godina, primili su u znatnoj meristaru sumersko=vavilonsku kulturu, religiju, pismenost i ak jezik pokorenog naroda..Tako kasitski carevi nazivaju sebe IruESrP* cima Mardukovim. preduzimaju niz mera za jaanje vavilonskog i sumerskog svetenstva, uvrujui autoritet boga Marduka gospo

    59

  • dara zemlje i nalaui Nipurskdni Hramu da ubira poreze u itu, ulju, urmamaj branu i stoci. Tokom vremena kesitski carevi sve vie potpadaju pod uticaj vavilonske kulture. Tako car Karainda jo naziva sebe moni car, car Vavilona, car_ SumezOlAkada, car Kau~7Kasital, car Kardnnia fflavilonskgg, carstva). Ali njegovi nasledhici u svojim titulama ve isputaju naziv ..Kau , sasvim potpavi pod uticaj stare vavilonske kulture.

    , Vladavina Kasita obeleetia je ne samo politikim nego i kulturnimi opadanjem Vavilona. To opadanie~bsobito je primitnT uuineSiosti, u : kojoj vladaju poraavanje starih uzora i mrtvi ematizam. Jedine \ kulturne tekovine pretstavljaju upotreba konja, uglavnom u vojsci, i novi, ? podesriiji, nain datovanja, koji se sastojao u brojanju godina po godila nama carevanja vlaajueg cara. To opadanje Vavilona trajalo ie do

    60

  • VAVILONSKA KULTURA \ /

    Vavilonska kultura stekla je u starom veku iroku rasgrostranienost. meu svim narodima Prednje AzUe i izvi!5aTna3i^ razvitak antikog sveta. Vavilonska kultura, iji koreni odliiie~ir~3uBoEu sumersko-akadsku starinu, na poetak IV milenija pre n. e kontinuelno se razvijala tokom etiri milenija i dostigla visok procvat. Najstarija arite te kulture bili su gradovi Sumera i Akada i oblasti Elama. susedne sa Mesopotamijom, koje su odavno stajale u prisnim kulturnoistorikim vezama sa Meurejem.

    PISMENOST j /

    ' Jedna od najkrupnijih kulturnih tekovina sumerskog naroda bio je pronalazak pisma, koje se pojavljuje u doba Uruka, ve poetkom IV milenija pre n e.~Kao i svi drugi sistemi pisama, koji su se samostalno pojavili kod drugih starih naroda, i sumersko pismo prvobitno je^ponijdo od crtea; pritom su pojedini slikoVrn znaci sluili za oznaku oigledno prikaamE reii Tako je starosumerski pisar, ako je hteo da napie re ptica , crtao uproemj pretstavu ptice n P ; re voda , kao i mnogi drugi stari narodi, prikazivao je on pomou ematskog crtea vode

    re zvezda pretstavljab je uslovnim crteom" , na koji emo naii m mnogim starim sistemima slikovnog pisma i koji je to uslovno znaenje sauvao do potonjeg vremena.

    Ali to primitivno slikovno pismo nije prualo mogunost da se pomou najstarijih znakova crtea vidljivih predmeta i pojava prikazuju sloene pretstave i apstraktni pojmovi. Zato, ako je hteo, da napie takve reci, pisar je morao da spaja nekoliko razlinih znakova. Tako, na primer, da bi. napisao re plakati , morao je da spoji znakove oko i voda . Re kia mogla se napisati kombinovanjem znakova zvezda (nebo) i voda . Re raati obino je pisana spajanjem znakova ptica i jaje . Samo se po sebi razume da je takvo pismo bilo sloeno, glomazno i nepodesno.JKomplikovanje jezika i pojava velikog broja raznovrsnih rei i gramatikih oblika zahtevali su uproenje sistema pisma. U vezi sa tim likovni princip, koji lei u osnovi starog slikovnog pisma '(piktografije), postepeno se zamenjuje principom prenoenja pomou pismenih znakova glasovne strane rei (fonemal. Tako se ve _u sumerskom pismu pojavljuje veliki broj stegovnih znakova i nekoliko ^ a b e t O naE iT ^ ip ir slue za oznaku glasova. Iako u sumerskom i

    GLAVA IV

    61

  • u pozniiem vavilonsko-asirskom pismu na prvom mestu stoje slogovnimac^fga&_suse_gored njih^saiivali^u ^vidu relikata i stari likovni ideo- p a naT to jasno ilustruje staenaStnost kiIKm-e starog Istoka. 'Tako se

    "ispred naziva planine, napisanog obinim slogovnim znacima, stavljao slikovni znak (determinativ) ,.planina*. to je imalo da ukazuje na to j^OeLdatLjiaziv, naziv za planinu.

    Uslovi ivota, potreBa za Brzim pisanjem dokumenata doveli su jo u dubokoj starini do uproenia. taga.naiariieg slikovnog pisma Sumeraca. Tako, umesto itavog predmeta, poeli _su oni crtati samo njegov najkarakterigH6fflif*ae5j~poitepeno pretvaraju^~crte u linearnu JjmuTTjno''^ re bik obino pisala pomou linearno upro-enog crtea koji pretstavlja glavu bika 'tk- Tokom vremena, potreba za primenom brzog pisma, u vezi sa posebnim nainom crtanja znakova na glinenim tablicama, dovodi do jo vee ematizacije znakova pisma

    i do formiranja sistema.klinastog pisma. Znaci koji se utiskuju na mekoj glini gube svoj raniji slikovni lik i tokom vremena dobijaju oblik raznih kombinacija vertikalnih, horizontalnih i kosih klinova. '

    SumerkoTESnasto' pE5io^a^gdnb"sa^snovnim elementima, sumer- ske kulftmn*l3reu^ a zatim se to pismo._zalivaljujuiiroEom razvitku vavilpnske. trgovine i kulture, rasprostrlo po'eitavoi Prednjoj Aziji, Klinastim pismom sluaTHiulse u"starom Akadu. u Asiriiir ujietskoj d rav j7u iD ^ i}fc !5 I^ iJ iJ .g tam J ^ ^ ir&recEcS~rr^5!5Mja pre n. eT*Hinasto. pismojap{^ala^mgdunarp3ni _ iplomaBST sistem pisma. Njim su se sluili ak i egipatski faraoni, Eoji su vodili veliku prepisku sa carevima Prednje Azije i s kneevima Sirije., i..Eepikije.

    ' SumerkrTpimo preuzela su semitska plemena koja_su^iastanji- Yala:.sr^ n jif^ m n ^ ^ m ro i| ^ g ;_z^^S!^ E^JmalQnskli.clraxu- i Asiriju. Sasvim je prirodno da su Semiti prilagodilLsumersko klinasto pismo.osobinama svoga jezika; pritom su pojedini znaci klinastog "pima dobili novo glasovno znaenje. To. je dovelo^otoga^aTTi" klinasto pismo postalo polifonski sistem pisma, tj. da su pojedine grupe klinova imale istovremeno , razliito glasovno znaenje, sluei za oznaku nia raznih slogova. Tek u znatno ocnija vremena, u vezi sa razvitkom trgovine, najpre u sevemoj Fenikiji, sredinom II milenija pre n, e., a zatim u Persiji, sredinom I milenija pre n. e., steklo je klinasto pismo prostiji fonetski oblik ,postepeno se pretvorivi u jedan od najstarijih nama poznatih alfabeta.

    /RELIGIJA g / !-

    U ona stara vremena kada su se na teritoriji Mesopotamije pojavila prva naselja stalno nastanjenih zemljoradnikih plemena, religija najstarijih plemena Sumera i Akada svodila se . uglavnom na primitivni feti- Ijizam/Dalj^ je do pojave kulta .prirode, Niski nivomaterijalne kulture i tehnike stavljao je oveka u jaku zavisnost od okolne prirode i njenih stihija. Oseajui svoju nemo u borbi s prirodom, stari stanovnici Mesopotamije gledali su sa strahom na uasnu stihiju razbesnele vode, koja je plavila svu nii ju u periodu izlivanja Tigra i Eufrata. Divlje zveri iz pustinje ulivale su strah u ovekovu duu. Videi u stranim pojavama prirode elovanje, a ponekad i inkarnaciju nekih viih, monih i natprirodnih bia, stari stanovnici Mesopotamije oho-

    62

  • zavali su prirodu u raznim n|gnim-onnama.i-mamfestadjaina. Nemajui mogunost da racionalno objasne zakoiie, koji vladaju u prirodi i koji dovode do smenjivanja godinjih doba, nemajui mogunost da nau smisao tajni ivota i smrti oveka i prirode, primitivni ljudi stvarali su fantastine legende, u kojima se ivot prirode odraavao kao ivot natprirodnih i monih duhova i bogova, iji su likovi i radnje prikazivani prema liku i obliju smrtnih ljudi. Jo u dubokoj starini u junoj Meso- potamiji pojavila se isto religiska pretstava o iskonskim boanstvima prvorodne strane stihije, stranog vodenog haosa Apsu i Tiamat. Ali - kada se sa razvitkom zemljoradnike privrede lavlja potreba za organizacijom velike mree vetaekog navodnjavanja, kada porast proizvodnih snaga dozvoljava da se stvore prvi krupni irigacioni ureaji, ljudi ve poinju da stieu svest o blagodatnoj snazi vodene stihije, koja navodnjava polja i stvara osnovicu ljudskog- blagostanja. U vezi sa. tim javlja se nretstava o dobrom i blagodatnom boanstvu vode, bogu rhu^rotiiEa, ~ koiiienaucio liude svim zanaBina, vetinama'i^ m u T u vo9Ttari~ii Sumerci videli prvorodnu Boansku stihiju, -u kojoj sii se, po njihovoj pretstavi, krili koreni poetka ivota. U mitu o stvaranju sveta pria se:

    kada gore nebo jo nije bilo dobilo svoje ime,ni dole zemlja jo nije bila dobila svoje ime,kada su samo Apsu, prvobitni, koji je nju stvorio,i Mumu Tiamat .,koja je zemlju i nebo u njihovoj ukupnosti stvorila,svoje vode ujedno meali...

    Otuda je i stari bog proizvodnih snaga prirode, Tamuz, smatran ,.. bogom vode i nazivan) .istinskim sinom voderie dubme ; pritomje^jjegov kult kao ,,sinaT~HKa boga EaH ^tesno"vezarTsakultom velikog boga vode. Te verske pretitave nale su svog odraza i u umetnnsti. Na jednom sumerskpm peatu pretstavljen je Bog Ea kako sedi na prestohiJ-aM i

    figura boga Tamuza. Taj stari kult vode rairio se i u Akadu. U Bnuni su kao boanstva vode potovani ..bog Ninazu (koji poznaje vodu) i " bog ritualnog pranja po imenu Tinak. -

    Daleku reminiscenciju na staru domovinu Sumeraca, istonu planinsku zemlju, pretstavlja oboavanje planina, od ega su se ostaci sauvali u mnogim religioznim verovanjima. Tako se vrhovni bog zemlje Enlil naziva velikom planinom . Taj bog ivi na visokoj planini7koja - dosee do neba i spaja nebo sa zemljom. Hram Enlila u Nipuru nosi naziv dom Planine (E-kur). Plemena stare Mesopotamije nisu oboavala samo osnovne stihije, sile i pojave u prirodi, nego takoe i biljke i ivotinje kojima su bila okruena. U mitologiji i religioznoj umetnosti figuriraju sveto drvo ivota i drvo istine , koje tite bogovi Tamuz i Ningizida. Tamuza su nazivali ..gospodarem vegetacije zemallal .Boginia Itar esRT'lg pnkazrvana u vidu ene iz ijeg tela izrastaju graneTPfedrnet-osobitog potovanja bile su urmine palme, koje su imale ogroman znaaj u privrednom ivotu stare Mesopotamije. U religiji Sumera i A.kada sauvalo se i mnogo relikata~stamg4 &oaymia,.zYerl Tako je starosumerski bog Nanar, koga su potovali u Uru, nazivan ,,mohimH E 5m ^^^ffiito^e-T a lori^ ~ ^ ^ ^ ^ " pretstavjjaiTtPndu ^ strane ivotinje:

    On ima biji rog; na leima nosi itav bun kose; on ima lice oveka, obraze... i krila; . .. on ima telo lava, koje stoji na etiri noge.

    63

  • Bog .Duine Ea pretstavljan je sa ribljim repom ili ribom na leima, a Marduk bog oluje i vrhovni dravni bog Vavilona , pribavi van - u vidu fantastTmo^~griTbna" pola zmije, pola ptice CTabljiviir~Qnosto- janju oboavanja zven U dubokoj starimTirvezra totemizmom, sveoe imena starih careva Kia,- kao to su Jagme i korpija. Ali je osobito- Ih-okiT'rasproitranjenost steklo u staroj MesopptamljTotjoavanje neba i nebeskih tela. Upravo zato.smatran je za vrhovnog boga starosumersla bog neba Anu, koji je kao oiac i car bogova iveo na treem, najviem delu neba, odakle je yladao svetom sedei na svome nebeskom prestolu. Njemu se, kao najmonijeg bogu, obraaju za pomo svi bogovi, preplaeni pobesnelim vodama svetskog potopa. Vidno mesto meu svim ostalim bogovima zauzimali su boa meseca Sin i niegov sin bog sunca Babar (vavilpnski bog Samaj.'Babar-Saihal je u isto vreme perso- :^SSrao^ralmini~SnTrTilu~uneeve ege i blagodatnu ivotvornu snagu sunevih zrakova, koji oivljuju smrtno bolesnog i. oslobaaju vezanog . Za taj lik ivotvornog solarnog boga vezan je i lik boga vaskrsle prirode i njenih produktivnih snaga Tamuza, koji se ponekad uvodi u ciklus solarnih bogova. Istom ciklusu pripadala je i boginja prirode, ivota i raanja Itar, koja je personifikovana u vidu zvezde Venere, sjajne zublje neba i zemlje . Oboavanje nebeskih tela (takozvani - astralni kult) dovelo je do pojave sloenog astrdlokog sistema proricanja budunosti na osnovu poloaja planeta i veza na nebu. Sumerski i vavilonski svetenici sa visine kula svojih hramova budno su pratili kretanje nebeskih tela.

    itav taj stari i sloeni kult prirode u doba rodovskog poretka i postanka patrijarhalne porodice stajao je U tesnoj vezi sa kultom predaka. Vrhovni bog Anu obino je nazivan ,-,ocem bogova. Ime starosumerske boginje Ninmah znailo ie ..boginia-maika". a ime bogaT am usT ^ - ..istinski sin . ivi ostaci toga starinskog kulta predaka bili su ..boanstvo

    kult predaka stajao ]elTTenq~f vez^ sa'rcm^a^errf^u zagrobni ivot, koje je nalo svoj spoljanji izraz u zagrobnom kultu. Jo u doba I dinastije Ura obini ljudi sahranjivani su ili u zgrenom poloaja u prostim jamama, ili je pak pokojnikovo telo uvijano u rogpzinu i sahranjivano u glinenom sarkofagu. Carevi i carice sahranjivani su u velikim grobnicama, i zajedno sa njima zakopavana je velika koliina dragpcenih i luksuznih predmeta i prilikom pogreba prinoene su ljudske rtve.

    Oboavanje prirode, astralni kult i potovanje predaka obrazovali su sloen sistem religiskih verovanja u doba pojave u Mesop.otamiji najstarijih zemljoradnikih optina. Upravo stoga stekli su u staroj Meso- potamiji tako veliki znaaj isto agrarni kultovi, vezani za oboavanje zemlje, vode i sunca, kao i kult boga prirode Tamuza, koji umire i ponovo vaskrsava i koji se ovaplouje u ivotvornoj snazi.voe i itu to klija.

    URAVNI KULT I OBOAVANJE. CARA

    Ali sa pojavom najstarijeg robovlasnikog .drutva i despotske drave starinski kult prirode pretrpliule modifikaciju, fantastino odraavajui postojanje drave i careve despotske vlasti. U skladu sa tim stari, se bogovi prirode postepeno pretvaraju u, bogove vlasti i gospoda- relriapokroviteIie drave i carske vlasti. Bogovi kojT^mTranije bili

    64

  • personifikacija prirodnih sila, postaju sad ovaploenje apstraktnih pojmova pravde i sile, nebeske suije, strani ratnici i moni carevi. Tako stari bog prirode Tarnuz- dobila epitete gospodar, predvodnik, moni heroj, gospodar snage zemlje5'. Bog sunca Sama postaje bog pravde i pravosua, nebeski pokrovitelj zemaljskog cara; njega priziva u svome zakoniku Hamurabi, da bi njegovo pravo zasijalo u zemlji", jer je sam bog Sama darovao zakone vavilorikoiii caru. Maruk, stari zemljoradniki bog, koji se uvek stara o brazdama; uva u ispravnosti njivu riivaHuT'bfanu i" kanale. . . gospodar izobilja, bogatstva i bogate letine , pretvara se tokom vremena u velikog vladara , gospodara neba i zemlje , monog ratnika, vrhovnog dravnog boga Vavilona. U skladu sa tim njegovi simboli nisu vie samo ratareva motika nego i strela i luk, oruje ratnika. Najzad, i stara boginja produktivnih snaga prirode Itar, koja je ranije pretstavljana u vidu bdginje-inajke, pretvara se u stranu boginju-rathika, nebesku caricu i zatitnicu carske vlasti.

    U epskoj himni ..Uzdizanje Itar pria se o tome kako bogovi imenuju boginju Itar suprugom vrhovnog boga neba, Anu:

    Neka ona, Antu, bude supruga tebi ravna.TJzVisi je imenom tvojim.Neka ona sama dri brazde zemlje i neba,Neka bude najmonija meu nama.

    Boginja Itar dobij a simvole carske vlasti:

    Dao joj je u ruke carski skiptar strano, bespotedno oruje,Raskoni venac, kao u meseea, stavio joj je na glavu.

    Dok se vrhovni bogovi prikazuju u vidu careva, dotle se i carevi na zemlji prikazuju u religioznoj literaturi i umetnosti kao zemaljski bogovi. Tako se Mes-kiag-gaer, prvi car I dinastije Ura, nazivao sinom boga sunca, gospodarem koji je pronikao u dubinu mora i digao se na planine. Carevi III dinastije Ura-takoe su deifikovani jo za ivota, a posle smrti klanjali su im se kao bogovima. U ruevinama Tel-Asmara pronaen je dvor vladara Emune sa hramomSma~iTrafikovanoircai^ jetunaengl^iT73ozankomeGimil-Sinu, koji je dobio ime od Anu, ljubimcu Enlila, caru kome je Enlil dao dobro srce, da bi se starao o zemlji i etiri dela sveta, monome caru, caru Uraf caru etiri strane sveta, svome bogu, Ituriju, vladar Enune, njegov sluga, sagradio je kuu. Drugi car te dinastije, po Imenu Sulgi, takoe je zahtevao da mu se od~aju^ozans5e~poca1aUNjemu. H camizahi su hramovi, njegovoJ^Slui prinosile su se rtve u dane novog i punog meseea. U carevu ast sastavljane su himne. Ime deifiko- vanog cara ulazilo je u sastav imena njegovih pocEmka, na primer: Sulgi je moj. bog . Car Bur-Sin nazivao je sebe bogom koji daje ivot svoIm~emI]r?H~TbQgom:im 5e5r^ kao bogupnnoene'TErtvS' po hramovima," k o p T if lM n j emu posveeni. Ime cara Bur-Sina sauvalo se~u panteonu bogova sve do VII veka pre n. e. Isto je tako i vgvilonski car Hamurabi izjednaavao sebe sa bogom sunca Samaem i nazivao se boanskim carem careva, kome po pravu pripadam .skiptar i kruna. ~

    Tokom vremena, pojedinana religiska verovanja, koja su ponikla iz starinskog kulta prirode i kulta predaka i koja su se u doba pojave

    Istorija starog Istoka 5 65

  • robovlasnike despotije uobliila u svojevrsnu ideologiju deifikovanja cara i carske vlasti, pretvaraju se u sloen teoloki sistem. Poznavanje te teologije i vrenje sloenog verskog kulta postaju 'sada dunosti specijalnih svetenika. '

    Vrhovno trojstvo bogova ine nedostini i daleki bog neba Anu, moni Tvelicanivenr^og^emIfe~^i5nIiPTlnugri~^pyVog^r^zhahfa*~E5. Sledeu grupu bogova ine S m ~bog^ee^ar~5MnSr bog sunca. A ^ ^ uj^bog_oluTej;_ j| to^ T o^