Baraka pet BeGrof Maksimilijan Axelrode, komtur Suverenog maltekog reda, postao je johaniterskix chevalier de justice, u potpunoj gali sa srebrnim krstom, u svojoj etrnaestoj godini. Mjesto esnaest plemenitih i vitekih predaka na liniji svoga gospodina oca i svoje gospoe majke, visokoroene kneginje, potrebnih za rang visokog dostojanstvenika visokog Maltekog reda, grof Maksimilijan Axelrode brojio je na svojoj lozi dvadeset i osam perjanica i kaciga pod kojima je ve kljuala modra krv, pa kada je veliki priorat Suverenog maltekog reda poslao kabinetskoj kancelariji Njegova Velianstva skupocjene povelje sa zlatnim peatima na visoki i najvii "Imprimatur", to bijae onda velik dogaaj kakav se rijetko zbiva na kugli zemaljskoj.Grof Maksimilijan Axelrode imao je za cijeloga svoga ivota samo jednu ideju, da za svoju visoku malteku devizu - Pro Fide - povue goli ma, da se zaogrne svojom crnom pelerinom to pada u tekim naborima, i da sune u smrt, vedra i smiona ela. Kao kad je putovao prvi put u Jeruzalem, zaplakavi gorko na mramoru Santae Mariae Latinae od tuge to mu nije bila dana velika srea da tu, prije osam stotina godina, posije svoje plemenite kosti sa velikim Gottfriedom Bouillonskim, ili ako to ve ne, a ono da se barem rodio trista ljeta kasnije kada su topovi grmjeli na Rodu i na Malti. Ali ne! On je pao ovamo na globus u kukavno i glupo doba kada su plemeniti Villiers de l'Isle-Adamix postali kao nekakvi socijalistiki agitatori i bune fukaru na prvoga maja, i kada je najvei vojniki dogaaj po koji manevar na kome se puca slijepo, ali i to slabo jer nekakav ministar financija i nekakvi "blesavi" parlamenti viu da armada mnogo kota. Pfuj, ovo idiotsko doba parnih lokomotiva kad je sve sapeto inama i takozvanom socijalnom, upravo socijalistikom demokracijom, i kad se plemeniti malteki vitezovi sastaju po hotelima u halbcilindru purgarskom, a i dvoboji su zakonom ukinuti.Grof Maksimilijan Axelrode tugovao je tako jalovo pune ezdeset i tri godine, kad se jednoga jutra probudio i bilo mu je kao da sanja. Predao mu lakaj depeu priorata visokog Reda da je proglaena mobilizacija i da e Suvereni malteki red, po svojoj visokoj tradiciji, zabiti stijeg u ime velike devize "Pro fide" i da e negdje vani u carskoj etapi razapeti atore i organizirati pitalsku slubu. Tako je grof Maksimilijan Axelrode postao efom velikog maltekog pitala koji se sastojao od etrdeset i dvije velike drvene barake, vlastite elektrine centrale, cijele kompanije sestara Crvenog kria, i tako dalje, i tako dalje. Armade su se gibale sto kilometara na istok, pa onda dvije stotine kilometara na zapad, i onda opet na istok, od ratne sezone do sezone, i to je bio rat, i tako grof Axelrode putuje sa svojim maltekim cirkusom s istoka na zapad od Stanislavova do Krakova i obratno dvije pune godine, a sada je august godine esnaeste, sunce grije etrdeset i devet Celzija i situacija je napeta i ozbiljna.pital je kompletan sa hiljadu i pol pacijentskih lubanja i sve tako izgleda da e Rus podrezati eljezniku liniju lijevo i desno i da e gospodin grof, veliki metar malteki, za dva tjedna biti u Moskvi. O podne je dola depea da je Rus doista prebacio liniju sjeverno izmeu dvije stanice, ali neka pital stoji jer da je protuakcija u toku. To da je Rus na sjeveru podrezao liniju, to je znailo da su se svi transporti na toj liniji poeli gibati na jug, i tako je dolo, naravna stvar, do karambola (sedamdeset i dva mrtva, iks ranjenih), i do toga da su svi vozovi ostali bez provijantax, pa ranjenici viu ve peti dan bez vode i hrane ih (oh, ne smijte se, to je istina!) prominclamax protiv glista, i svi su kolodvori na liniji izgubili glavu, i tako je grof Axelrode morao da primi k sebi, povrh kompleta, jo pet stotina pacijenata. Bio je ba toga dana najvrui dan cijeloga ljeta, pa je sunce formalno zdrobilo svojom ognjenom masom zemlju, i tako je izgledalo kao da je netko na drvene bijele barake bacio gorui mlinski kamen da se sve zapalilo. Savijale se daske i pucale od sue, pa se kre sa stijena lupio kao koa staraka, i slak zeleni i tulipani po dekorativnim rondoima, sve je to venulo, trulo, gnjilo i zgaeno.U grupi od novih pet stotina ranjenika, koje je grof Axelrode morao da primi povrh kompleta, leao je i Vidovi, student, a plua su mu bila prostrijeljena, pa je krvario. Doista, nigdje ovjek ne moe da se tako zablati kao na fronti, ali kad su Vidovia unijeli u veliku parnu kupaonicu, onako musava kao to su prljavi pacijenti iz transporta ranjenika marvinskih vagona mjeseca augusta, on je jo mogao da se gadi.I da ovako jadnu nervoznu figuru, kao to je Vidovi, unesete iz izvjesne relativne evropske ivotne forme u onu kupaonicu, vrlo je vjerojatno da bi ovakav jedan Vidovi pao u greve i poeo da bljuje. Ali poslije svega to se s njime dogodilo juer i danas, poslije onog poara prole noi na kolodvoru kad su eksplodirale kante s benzinom jedna za drugom, pa poslije onih promincla protiv glista, kad je hiljadu dvije stotine grla vikalo za vodom, a vode nije bilo, pa poslije onog svinjskog vagona, Vidovi se u pari kupaonice nije izbljuvao, ali mu se sve ipak gadilo.U betoniranom bazenu bukala je smrdljiva uta voda, pjenila se sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji i vata. Gnojna vata. Pui se voda i smrdi po blatu i po ilovai, pljute parni tuevi, a u gustoj pari vide se crne sjene to tre amo-tamo u magli, i sva su lica ljudska nateena i krvava, i dinamo negdje zvrnda, i podne je u kolovozu. Tu umire pod tuem na staklenom stolu jedan ovjek, tamo drugi jaue, ventilatori zuje kao insekti nevidljivi, a Rusi u kaki rubaama nose novi ranjeniki materijal kao vree, i sestre i ranjenici i doktori, svi viu, svi tre, svi su izgubili glave.Vidovia su okupali u blatnom i krvavom paklu i unijeli ga u baraku "Pet Be" koja je izgledala kao utroba velikog lepa. S okrutnom protestantskom pedanterijom precizno sortirano stajalo je tamo ezdeset postelja, na svakoj po jedno tijelo, a nad svakim tijelom etiketa, da se zna kako s tim tijelom stoji. lep je razdijeljen u tri grupe. Prva grupa, polomljene kosti. (Kosti stre kao iveri. Ljudi lee bez glasa po danu. Samo kad je no, javljaju se ranjenici, golgotski i iza glasa.) Druga grupa, amputirani. (Ruka ili noga, ili ruka i noga. Rane se ne povezuju, nego se pod tilovima sue kao suhomesnata roba.) Trea grupa, do ulaza lijevo, grupa "cuvaksax". Taj cuvaks samo je na proputovanju kroz Pet Be. On putuje iz kupaonice u mrtvanicu. I kad netko bude smjeten u treu grupu, onda ve baraka Pet Be znade kakva je stvar, novi kandidat smrti, cuvaks!Kada su ranjenog Vidovia unijeli u baraku i polegli na broj osam, onda je jedan Madar, ljudeskara iz grupe "broj jedan" (polomljene kosti), prezirno otpljucnuo i nainio prstom krst u zraku:- No ht, Istenemx! Ovoga su mogli direktno prenijeti u mrtvanicu. Szerbusz!- Doao je novi broj osam! Djeco!- Broj osam! Broj osam!Razlio se glas barakom i mnoga se glava digla da vidi novi broj osam. "Istina je! Sve je njih ivot temeljito izmrcvario i raskrvario! Ali, prije svega, ako ovjek i nema noge, on ipak nije broj osam! On je broj dvadeset i jedan! Ili broj petnaest!""Nemam ruke! Da! I kost mi je polomljena! Da! Ali ivim! Gospode Boe! Jo uvijek ivim! Pa kad sutra Rusi unesu crni lijes i strpaju u nj novi broj osam, ja u lijepo napuniti svoju lulu i gledati muhe gdje se lijepe na elatini, i piti mlijeko! Ipak je to ivot! Nije to sudbina broja osam!"Ve etiri dana redom mijenja se broj osam! Jo su ujutro ruski robovi iznijeli jednoga svoga ruskog kolegu. Imao je razderana crijeva i vikao je dva dana i dvije noi. Prije Rusa bio je tu neki dobri Beanin, a sad je doao Vidovi.Na broju sedam, lijevo od Vidovia, lei Mongol, Sibirjak, s tanetom u glavi, i ve trei dan vie u agoniji. Neto vie, neke otre samoglasnike, ali to nitko ne razumije, i svi misle da je ve gotov, kad on uvijek iznova poinje da se baca i lomi, pa mu kroz povez na glavi probija trak crvene gorue krvi. Na broju devet, desno, umire mladi pan Slovak sa prostrijeljenim grkljanom. Prerezan mu je dunik i on die na staklenu kanilu, pa se jasno uje kako u cjevici grgolje sline pjenave, gnoj i sukrvica.I tako se baraka Pet Be poela kladiti na Vidovievu glavu da ne e do jutra.- Znadem ja naega doktora. Kad on ne e odmah pod no, onda je amen!- Nije istina! Ne bi ga putao do sutra da je tako! Mlad je jo!- Onaj "bai" iz Bea ve je riu jeo i smijao se. A mi smo odmah ili pod no.- No, dakle, to? Vrijedi flaa crne? Do jutra?- Vrijedi! Flaa crne!I tako je pala kolovoska no.Zapalile se velike zvijezde, krupne i blistave, a silan modri svod poklopio je kao kristalna zdjela cijelu uvalu s Axelrodovim maltekim pitalom, pa se hiljade i hiljade tona usijanih plinova naleglo na baraku Pet Be, i nigdje ni lahora da bi samo za tren zatitrao. Muhe su sad zaspale u baraki i vie ne zuje, a tamo negdje u sredini te perverzne lae, krcate ljudskim mesom, tamo gori zelena svjetiljka i sve pliva u polutmini. Tmina, tmina, polutmina, i bol, neizreciva bol, koja se po danu pritajila, a sada die na sve pore i odbija sa svakim kucajem srca. Sad se osjea svaka treskica i najsitnije prepiljene kosti, sada trese nervima potres i baca iz dubljine ovjeka glasove kao vulkan lavu. Stie ovjek zube, cvokoe u znoju, pjeni se i grize jezik i usne, kad se odjednom cijela donja eljust nekud istegne, i lice se iskrevelji u grimasu ivinsku, i glas vie iz dna utrobe kao iz rupe studenca.- Mamma mia, mamma mia! vapi netko talijanski u dnu.- Gospodi, Gospodi, Gospodi! stenje Rus s tanetom u crijevima, onda opet mir, zeleni mir, polutmina.Od gubitka krvi iscrpen, spavao je Vidovi cijelo poslijepodne, a sad se probudio i ne zna gdje je i to se to dogodilo, i kako je pao amo. uje ljudske glasove gdje stenju, i ono vrenje u njegovim ranama nekud se smirilo, i ar kao da se pogasio, te je izmueni Vidovi naao na jastuku jedva jedvice jedno kao hladnije mjesto. Lijepe mu se opet zapeene vjee, i nalijeva se na njih gluha i teka tiina, i ea se nekud ishlapljuje, i baraka ve poinje da se rastapa i rasplinjuje u ugodnoj crnini, kad opet barakom prodre ivinski pokli utjelovljenog bola, te taj glas odjednom razbija cijelu zgradu sna tako muno sazdanog negdje na hladnijem rubu jastuka, i sve se rui u jedan jedini tren.I tako to ide cijelu no uvijek iznova."Oh! Samo pet minuta! Samo minutu sna!"Ve mora da je no duboka jer se jasna svjetlost nalijeva kroz zelene tilove. Vani viu strae, a slak, to se penje po pagi, kao da podrhtava na jutarnjem vjetriu. Krue leptirii oko none svjetiljke i lepeu krilima."Koliko je sati?"Nema vremena! Nema niega! Samo bol.- Mamma mia! Mamma mia! Gospodi! Gospodi!"Ah, da mi je usnuti samo na minutu! Samo na sekundu!"- Gospodi!Drugog jutra situacija poela se ozbiljno mijenjati. Rus je rano u zoru prodro na jugu i podrezao tako posljednju carsku i kraljevsku eljezniku vezu, te se poeli vraati vozovi, i bila je izdana zapovijed mainistima, pa su lokomotive letjele u zrak kao igrake. Sve se nasukalo. Artiljerija, ranjenici, magazini, velike divizijske pei sa aavim dimnjacima, pontoni, konji, potop; samo su muklo grmjele detonacije razorenih lokomotiva. I cijelo su jutro marirale trupe, pa su pacijenti maltekog pitala iz A i Ce i De baraka (lako ranjeni, to ne putuju na nosiljkama, nego se gibaju sami) veselo gledali kroz bodljikavu icu van u uas, gdje je "rikcugx", i gdje e danas ljudi padati po cestama od sunanice, a njima je, eto, gle, ipak kako-tako dobro. Stoje tu, pod Crvenim kriem, i ne e ih nikud ganjati, a ako doe Rus, i opet e ih transportirati nekamo daleko, u ruske bolnice i logore, i tamo ne e biti rata, i ostat e ivi i rat e se tako, po svoj prilici, za njih jo jutros svriti. A to da se taj rat to prije svri, to je jedina ideja u glavama ranjenika.Grof Maksimilijan Axelrode, ef maltekog pitala, otpremio je otmjeni enski personal (dvije-tri barunice i jednu generalicu) automobilima, a sam je odluio da ostane sa svojom maltekom zastavom tu u opasnosti do posljednjeg. Zvonilo je zvono na mrtvanici, a grof Axelrode u svojoj crnoj odori s maltekim krstom hodao je kao i svako jutro po barakama i gledao ute gole leine to su ih Rusi nosili u lijesovima; a Rusi nose mrtvace i jo pozdravljaju grofa i skidaju pred njim kapu do zemlje."Ne bi ovjek rekao koliko je toga u posljednjih dvanaest sati u cijelom pitalu popustilo.""Jest! Istina je! Juer je bio neobino nervozan dan. Usijalo je sunce prokleto sve mozgove, a alarmantne vijesti, i depee, i minirane lokomotive, sve je to djelovalo na "timung"! Pa onaj novi transport koji je posve poremetio kuni red pitalax, i po kuhinjama i po ambulatorijima. Da! I taj transport! Ali danas kad prolaze vani ete, i kad se sve to vidi kao na ahovskoj tabli, kad se vidi kako padaju figure, danas sve vie pada u oi i sve izgleda destruktivnije. Gdje bi se onaj kapral sanitetski bio usudio, jo juer u to doba, da pred ekselencijom pije konjak iz velike boce? A, eto, on je primijetio da dolazi grof, pa ipak je pio mirno dalje, kao da ga se sve to nita ne tie. A to se gotovo svi pacijenti tako podrugljivo kese? A to to Rusi pjevaju? (To ruski robovi pjevaju kod slube svoje u baraki, jer je danas pravoslavni blagdan.) Eto! Danas nitko ne polijeva rondoe, mada je to naroito naglaeno u pitalskoj zapovijedi! I nigdje nema nikoga! I on je potpuno osamljen u ovoj rulji!"Stoji tako grof sam kao sjena, i sav je potresen te ne osjea u sebi energije da postavi stvari onamo kamo spadaju, i ne zna to bi. Spoj s Oberkomandomx ne moe dobiti, ne zna dispozicije, a divizijski generalitet projurio je u automobilima prije nekoliko minuta i nije se zaustavio! Pa je grof sazvao u svoju baraku efove odjeljenja na vijeanje da se stvori odluka to da se radi.Jedni su bili za to da pedeset procenata personala ostane, a drugih pedeset procenata da ide; drugi opet nisu bili za to, a trei nisu bili ni za jedno ni za drugo nego za neto tree, i to je natezanje tako dugo trajalo dok konano nije zakljueno nita, "do daljnjega".To "daljnje" je, meutim, nastupilo ve oko pet sati poslije podne, kada je postalo nedvoumno jasno da e pital tu istu no po svoj prilici ostati izmeu linija; jer Rusi, kako izgleda, na ovom dijelu fronte ne dre kontakt s naim trupama. I ako zasnivani protuudar velikog stila, koji je ve prije etrdeset i osam sati najavljen, ne uspije (a to je vrlo vjerojatno), onda e sutra u to doba o maltekom pitalu stvarati odluku po svoj prilici sanitetski referent koje ruske divizije.Tako je onda ipak zakljueno da e se grof Axelrode sa kirurzima i najskupocjenijim materijalom i sa pedeset procenata personala povui za ovu no na jedan majur, kojih petnaest kilometara zapadno, da se tamo stavi u kontakt s kojom veom grupom i da se pismeno potui to su njega i njegov pital zaboravili; kao da je on igla, a nije igla, nego malteki pital sa hiljadu i pet stotina ranjenih glava.Posljednje su infanterijske vee formacije pasiralex, i topovi se uli izbliza. Onda su pacijenti ve rastrgali ogradu od bodljikavih ica i sjedili po grabama ceste i razgovarali s ljudima, to dolaze iz bitke, o "Njemu". A "On", to je Brusilov. "On", to je Rus.- Gdje je "On"? Je li "On" tu? ta radi "On"? Kad e "On"? "On" je bogme na putu. "On" se ne e zaustaviti do Bea. "On" ide.A trupe su bile umorne i edne, i svatko je govorio drugo, i nije se znalo nita, ali "On" svakako dolazi.Palo je vee i reflektori su poeli da mau po nebu, i topovi su grmjeli daleko, i posljednje su ete prole, a "Njega" nije bilo. "On" je stao iz nepoznatih razloga i tako udno, kao da se zaustavio dah, tako je stao i stoji.Pred pitalom na tri kilometra tekla je u vrbinju blatna razlivena voda, i tamo su gorjeli mostovi, i to se jasno vidjelo, a prijeko na drugoj obali, tamo je bio mir, i kao da nije bilo nikoga. U to tajanstveno vrijeme kada se nije znalo nita, ni gdje je "On" ni to radi "On", osjetio je cijeli malteki pital da visi u zraku izmeu Bea i Moskve, i da je vrlo vjerojatno da je blie Moskvi nego Beu - pa je netko bio duhovit i ukrao iz magazina prvu bocu konjaka, jer tko zna to e biti sutra? Ruski intendanti jo su pedantniji od austrijskih.Bilo je u magazinu i konjaka i burgundera crnog i madarskih vina vilanjskih i ampanjca, i jedan sat zatim cijeli je malteki pital bio pijan do grla, i vino je samo teklo po barakama, i razbijale se pune pivske flae, jer tko e da pije pivo! Ruski robovi, omamljeni svijetlom iluzijom da e sad, sutra ve, u svoje derevnje na Ural, na Volgu, poeli su da pleu preko sviju baraka, a kad je neki madarski doktor pucao iz revolvera za verterimax i htio da svlada alkohol barutom, nastala je cijela mala bitka i pukaranje, te se taj madarski doktor pobijeen povukao pred elementom i nestalo ga sa sestrama bolniarkama u tmini. Dvije su vabice, sestru Fridu i sestru Marijanu (kojoj je zarunik pao kod Verduna i koja je uvijek itala Ullsteina) uhvatili jo u njihovim sobama i silovali ih, a poslije toga puklo je sve, i gomila je poela da pije slobodu sve silnije i sve dublje, pa se napila te iluzije do ludila, i sve je postalo kao pijani san. Svaku raketu, to se od minute na minutu dizala s druge strane iz uma, pozdravljali su ti pijani ranjenici, u kouljama, sa flaama u ruci, ijujukanjem divljakim i zvidanjem, i sve je izgubilo glavu, kao na pukim zabavama.U baraku Pet Be nosili su onim ranjenim bokcima vino na kafove, i one polomljene kosti, i one odrezane noge to se sue pod tilom kao suhomesnata roba, sve se to bogme napilo, pa su na Vidovievoj postelji neki Madari zaigrali "ajnc".- Banka, resto! Resto, banka, tako padaju povici, i mijeaju se karte, i pije se, i sva lica izgledaju kao maske kineskih pirata, izobliena i nacerena, naikana krnjim zubima, pa se kese: "Resto, ajnc!" Neki se avo popeo na tavan barake i poeo da plee po tavanu i samo se buka lupi, i tako je izgledalo kao da e se proderati tavan i da e sve nekamo propasti. A iz Ce-barake uje se harmonika i okarina i gusle, tamo su Sremci, pa se sve ori od pjesme: "I mama i tata", pa obijesni i razuzdani skerco titra i dobro se uje ovamo na Pet Be, gdje lei proreetani oajnik Vidovi, i samo mu jedna misao kopa po glavi: "Hoe li me operirati? Da su mi danas izvadili van ovo sve, ne bih krvario! Gdje su? Zato me ne operiraju? to se to dogaa?"- Resto! Ajnc! Resto! Banka!- Mert arrl n nem tehetekx, hogy nagyon nagyon szeretlek, taralala lalalala, pjeva netko od amputiranih petanski kuplet, pa je pokrovac od organtina za nogu amputiranu metnuo na glavu kao eir i koketno se klanja lijevo i desno. A jedan Talijan pjeva iredentu, jei njegov tenor uvstveno - "amor, amor, amor"! Pjeva se, pije, razlijeva se rakija, pa se svrabljivci poeli da ganjaju metlama kroz barake, i viu, i sve rei kao menaerija, i tako izgleda da e se sve te barake, kao ranjene musave kokoi orave, skupiti pa poeti poskakivati na jednoj jedinoj odrezanoj i povezanoj nozi amo-tamo po taktu topovske glazbe to grmi od eljeznike stanice sve silnije, sve glasnije."Hnde waschen vor dem EssenNach dem Stuhlgang nicht vergessen"poeli su Tirolci jodlati u koru, sa cedulja to u takozvana tri dravna jezika vise po pitalima. Madari se ne daju, pa pjevaju i oni svoj madarski stih iza toga:"Egyl, igyl de mindig elbb mosdjl",a trei stih:"Peri ruke svagda prije jelaperi poslije ispranjenja tijela",taj trei stih, u hrvatskoj domobrantini, ne pjeva nitko, njemu se samo rugaju kao neem afrikanskom. Kratkovidni jedan tajerski "kajzerjegerx" (kome lupe naoara poveavaju oi, pa su mu se zelene izbuljile kao staklene pekule), taj kajzerjeger hoe da pukne od smijeha. U njemu kaalj kipi i hripi, sav se zarumenio i jo e se zadaviti te lomi jezik i htio bi da proita tu slavnu hrvatsku pjesmu: "Peri ruke svagda prije jela, peri poslije ispranjenja tijela."- Haha! Ist da aber wirklich dumm! Ist das dumm dieses "peri"! Was ist das, du, dieses - peri?x- Vazistas! Vazistas! Bedak zalupani. Niks! Niks! Daj mu ti reci, tef, kaj pita! Ti si bil v Gracu! Kum! Kum! naps!I piju i kese se, navlae, pjevaju, urliu: Babilon veliki! Netko je nauio u logoru za talijanske zarobljenike: "Porca Madonna, io parlo italiano!" pa to sad vie Talijanima i mae im rukom. "Porca Madonna, porca, porca, porca", a netko se ruga Rumunjima jednim citatom iz tifoidnog epidemi-pitala: - Nueste permis aipi per podele! Haha! i rumunjeix!- Brao draga! Molim vas! Mir! Mene boli! Mene strano boli, vie Vidovi, ali mu se glas gubi, i on samo hropti, i krv mu navire na zube.- Te! Mi az?x Boli? Mindig ez a boli? Mi az boli?- To je, kada te boli, moj dragi, tumai jedan nastrijeljeni Bunjevac Madaru. - Znade, kada si ranjen, onda boli! Ili si se udario! I onda boli!- Micsodax? Dario? Boli? Haha! Boli! Boli!- I mama i tata...A topovi sve jai, kao da netko drva cijepa pod barakom.Onaj, jo prije etrdeset i osam sati najavljeni protuudar velikoga stila doista je uspio, i Rusi su u zoru bili baeni u jednom zamahu daleko natrag, zahvatom sa obaju krila. Bilo je zarobljeno oko petnaest pjeakih bataljona i nekoliko baterija, pa je grof Maksimilijan Axelrode u pratnji barunice Lichtenstein ve u pola deset stigao autom u pital.Prije svega, bila je velika istraga zbog silovanja vabica (koje su spolno upotrijebili Madari), oko pol jedan sedam je Rusa ustrijeljeno, a sami su sebi prije toga iskopali grob, i oko trista pedeset vindlera (trahomaa, svrabljivaca, spolno bolesnih, trajfusax laganijih, pa sve interne barake A 2, 3, 4, 5, osim temperatura iznad 38C) bilo je baeno u borbu, i ve u pol jedanaest u pitalu je opet zavladao trijezni johaniterskix malteki red.Da bi uspostavio autoritet carske zastave i discipline koji je te noi izgledao tako kompromitiran, zapovjedio je grof Axelrode pitalu da se ova velika pobjeda od prole noi proslavi bakljadom i mimohodomx. Svi e pacijenti (bez razlike) defilirati pred crno-utim stijegom, a oni koji lee, njih e nositi Rusi na nosiljkama, ali defilirat e svi. Tako je i bilo.Sve se barake svrstale u ete i svatko je dobio u ruke gorui lampion, a povorku je predvodio jedan provijant-oficirx koji nikad u svom ivotu nije sjedio na konju, ali zvecka ostrugama i kao reiser svrstava gomilu. Skupila se povorka od nekoliko stotina glava u sivim rubaama krvavim, i svatko dri u ruci zeleni ili crveni lampion, pa se na pepeljastomodroj tekuini sutona sve jake boje pale plastino, i sve izgleda kao sablasna vizija.Ide povorka.Unuci mrtvaca to su pali na bekim barikadama, etrdesetosme, djeca Garibaldijevih stjegonoa, husiti, boji bojovnici, Jelaievi graniari, madarski Kossuthovi honvdi, svi sakati, epavi, iznakaeni, povezani, amputirani, na takama, kolicima, nosiljkama, guraju se, nose i turaju, a tamo stoji velika crno-uta zastava, i pod njom grof Axelrode u crnini s maltekim krstom, a za njim sestre bolniarke sa crvenim krstovima i doktori, i svi pjevaju u koru: "Gott, erhalte!x" Ljudi stupaju tiho, pognute glave, kao postieni, jo mamurni od prole noi, i nose ute lampione kao votanice na sprovodu, a jedan se hornistx popeo na krov od barake pa intonira "general de arx".Kad su Vidovia donijeli s toga sramotnog mimohoda natrag u baraku Pet Be, plamtio je u visokoj vruici.Sve se okrenulo na zlo jo prole noi, a i cijela baraka, razigrana alkoholom, sad osjea rane u visokoj potenciji. Sibirjak na broju sedam napio se prolu no i ujutro je ve bio mrtav, te su ga tek poslijepodne iznijeli iz barake, i sve je strano vonjalo, jer se ona obilata krv upalila. Slovak s kanilom na broju devet mui se jo uvijek, i uje se kako die. A jedan Rus vie strano negdje dolje, tamo meu Madarima. Htio je noas da plee, a sad vie kao lud.- Az atya r istenntx, ennek a Ruszkinak! Ruszki!- Ku! Ti Ruski! to se dere?- I mene boli, pa utim!- Ja hou da spavam! Mater vam prokletu!- Ruski ku!- Psst! Mir! Psst! Psst!Lei Vidovi i slua baraku kako se svaa i osjea konac."emu sam se ja zapravo rodio, i koju je to svrhu imalo? Roditi se u ovako blesavoj "Gassenhauer-civilizacijix", gdje nema ni alosti i gdje je sve opereta. Kako je sramotna moja smrt! Kako je duboko sramotna! Ja sam htio da doivim i da poivim! A to se dogodilo? pital i sami pital! Koja fraza kugle zemaljske moe da otkrije smisao ovoga pitala? Sami pitali! Ja ve sada dvije godine putujem kroz same pitale. Dekorativni gradski pital s gospodskim kurvama! Samostani gdje umiru tuberkulozni! trcaju ih serumom, a nitko ne vjeruje u taj serum. Barake! Ovakve prljave, smrdljive, uljive drvene barake! Ah, kako je sve to alosno i gadno!"I od potrebe za nekom akcijom, da se trgne, da skoi, da jurne, da povie iz svega glasa, htio je Vidovi da se uspravi, ali nije mogao. Priteglo ga je. Bol je nadvladala uzbunu njegovih ivaca, i on se izgubio u maglama i poeo glasno da stenje.- Pst! Pst! buni se baraka i psie iz tmine.A bol je poela sve jae arafiti po bezbrojnim krvavim i razderanim udima, razbacanim po cijeloj baraci Pet Be. Bol je poela zauzimati vrhunaravne forme i ljudi su poeli zazivati Boga. Sam Gospodin Bog dozivao se kao posljednja instancija, kao to se i na dvorsku kancelariju piu molbenice kad je sve drugo zatajilo.Zazvao je neki Madar svoga Itena! Da mu pomogne! Da doe taj Iten u velikim ikokim gaama, pa da ispije dvije-tri flae bikovlje krvi crvene, pa da zasvira neki avo u gusle, i da se ve jednom umre ili uskrsne. Ovako to dalje ne moe ii! - Gospodi, Gospodi! Gospodi! vie Rus proziran i blijed kao bizantinska ikona, i moli se ruskom Gospodinu Bogu u boljarskoj bundi, to sjedi na zlatnom prijestolju u Kremlju gradu, i vie ruski ovjek, vie da mu se glas uje sve do Majice Moskve, tako vie, i sklapa ruke, i plae kao novoroene: - Gospodi! Gospodi!Pa se trgnuo Vidovi, i tako mu se priinilo kao da je doao Iten k Madaru i da je sjeo na njegovu postelju i da ga napaja iz uture, te Madar pije sve jae i pije i ciliu gusle, ah, dobro je to piti iz neije ruke uz cilik gusala! Dobro je to! Od toga se spava! I ruski Gospodin carski Bog, i on hoda kroz baraku u svojoj bogatoj pratnji, i plamte ikone i zvona zvone Svete Majice i onaj stari Gospodin u bijeloj bradi i svilenoj bundi, on kopa po ruskim crijevima i vadi ruskom elovjeku ono krvavo tane i lake je, ah, lake je, hvala ti, Gospodine, lake je!"Gle! Svatko od njih imade svoga Boga! Svatko od njih imade svoga Boga!""I onaj Fijumanac ("Mamma mia! Mamma mia!") i on imade svoje kardinale i pape i rimske zastave, i Rus i Madar, i oni imadu svoju gospodu Bogove, a koga imam ja? I mene boli! I ja sam nastrijeljen ba kao i oni! A ja nemam nikoga!"I tako je zaboljelo Vidovia da je dignuo ruke i ispruio ih za nekim, i ruke su mu ostale u zraku, i on je osjetio stranu prazninu, i steglo ga je u grlu, i zaplakao je glasno."Oh, da! Ja sam vidio pred naim krmama visiti Kristua! Ono je bio pravi hrvatski Kristu, i sva su mu trideset i tri rebra bila prelomljena, i sise prorupljene, i krvario je na bezbroj rana! A ja nisam nikad vjerovao u njega! Onakav drveni Kristu na blatnoj cesti kojom se cijedi gnojnica, kraj koga ne prolazi nijedna pijanica, a da ga ne bi proklela, onakav drveni hrvatski Bog, gol, bijedan, kome fali lijeva noga, oh, Bog sa soldakom kapom, on, on - njemu da se pomolim da mi pomogne...""Lieb' Vaterland, magst ruhig sein,- Wir wollen alle Mtter seinTreu steht und fest die Wacht am Rhein.""ta je? Zar sam ja poludio? Kome se ja to molim? Boli me! Ja se molim! Kakvi su to glasovi?"Izvana, kroz zeleni organtin nad Vidovievom glavom, sipala se uta svjetlost i uli se enski glasovi u molu gdje tiho prebiru stihove. I ulo se kako zvei kristal aa! Tiho zvoni, i glasovi tihi ali jasni: "Lieb' Vaterland, magst ruhig sein..."Tik uz baraku Pet Be bila je sjenica, i u njoj su redovito veerali doktori i templarske dame od Crvenog kria. A veeras prisustvovao je toj sveanoj veeri iznimno grof Axelrode da proslavi s personalom pobjedu.Razigran velianstvenim dogaajem pobjede, kad je ve izgledalo da je kocka pala krivo, a onda se ipak sve tako divno okrenulo, i uljuljan patriotskom melodijom svojih germanskih gospoa, spremnih da zanesu u interesu rata i ratovanja, grof Maksimilijan Axelrode, komtur Maltekog reda, ustao je i dignuo au da nazdravi pobjedi. Govorio je zanosno o pobjedama Njegova Velianstva, uz koje se vije i malteki stijeg, neporaen i suveren.- Moje dame! Luogotenentex Fra Giovanni Battista Ceschi a Santa Croce, koji je svojim roenim oima doivio napad jakobinaca na ovaj na sveti malteki krst, koji ja imam ast da tu reprezentiram, taj plemeniti vitez zapisao je u svoju kroniku, moje dame: kad e Njegovo Boanstvo nad pogaenim suncem dijeliti dobro od zla, da e u sjeni bojoj kao garda stajati crne malteke pelerine...Vidovi je uo zveket aa u sjenici i prepoznao glas grofa komandanta i sjetio se njegove maske veeras na bakljadi i mimohodu."Ja sam poludio! Ja sam ve htio da se molim! Oh! A to ovi vani pjevaju! Doista! Slave pobjedu! I taj malteki vitez govori..."- to je to s brojem devet? On je istrgnuo kanilu iz grla! On krvari! Sestra!- Pst! Pst!- Ali broj devet krvari! Sestra!- Nikoga nema nigdje! Gdje je sestra? Broj devet...Vani u sjenici, na drugoj strani okreene daske, zvonile su ae, a tu je broj devet u agoniji istrgnuo kanilu, i potekla je krv. Disao je broj devet teko, hroptao je, kao to hrope zaklano prase, a onda sve tie i tie...Vidovi je htio da vie, ali nije mogao do glasa. Jasno mu je bilo da bi trebalo broju devet da se zapali svijea.- Svijeu bi trebalo zapaliti! Za pokoj due bi mu bilo! - Samo to je ponavljao neprestano, a oi su mu se prikovale o lokvu crne krvi broja devet. I iz sve je snage htio da zaurla, ali to je u njemu tek pitalo kao u reetu.- Ku! Majku ti boju!- Az apd istennt! Csnd!x- Ku!"Umro je broj devet! Umro je broj devet! A ovi kavaliri vani pjevaju i kucaju se aama! Fra Giovanni Battista a Santa Croce! Da ga vidim! Da ga vidim Kavalira s Malte..."I u zanosu posljednjeg napora koji je bio zapravo ve samrtni gr, ustao je Vidovi kao sablast i razderao organtin nad svojom glavom! Tamo je bio svijetli kvadrat i u svijetlozelenom osvjetljenju meu liem sjenice vidjele se bijele dame s crvenim krievima, polupijane, nasmijane, glasne, budue majke buduih krvoloka.- Pfuj, htio je da povie Vidovi, i jo mu je sinula svijetla misao da bi trebalo da baci na onaj bijeli stolnjak svoju porculansku posudu s blatom i da sve zaprlja - da zaprlja, da ostane na onom bijelom stolnjaku velika strana mrlja, i svi da zaviu: - Mrlja, mrlja.U realizaciji te svoje posljednje jadne zamisli Vidovi se sagnuo za svojom zdjelom, i osjetio je jo u padu kako mu ruke glibe u stranu materiju - pa se sve utopilo u krvi to je potekla bujicom... Tuma domobranskih i stranih rijei i pojmovaa. d., njemaka kratica za: ausser Dienst, izvan slube, na raspoloenjuadlatus (latinski), pomonikambrela, kiobran. Od francuskog: ombrelle, suncobranangrif, navala, napad. Od njemakog: Angriffan gro, na veliko. Od francuskog: en grosapage satanas (grki i hebrejski), nestani, sotono, izgubi se, umini! Katoliki egzorcistiki izrazapicitis, bilateralis, unilateralis, katar plunih vraka. Od latinskog, apex, vrakaportl, lovaki naziv za ustrijeljeni plijen to ga pseto donosi lovcu. Od francuskog: apportaptajlung, odjeljenje, odio u organizacionom, stambenom ili taktikom smislu. Od njemakog: Abteilungarbajter, radnik, nadniar, pealbar. Od njemakog: Arbeiter. Odlazei u vapski "fremt", na je nadniar arbajtovaoarkebuzir, strijelac iz arkebuze. Od francuskog: arquebuse i njemakog: Hakenbchse, stara puka kremenjaaArmeeoberkommando, vrhovna vojna komanda u austro-ugarskoj vojsci oznaivana troslovanom kraticom A. O. K. Ti su se inicijali podrugljivo glosirali kao: Alle ohne Kpfe - svi bezglaviAz apd istennt! Csnd!: madarska psovka: Boga ti oina! Ku!Az atya r istennt, bds diszn! A szentsges atya r istennt! madarska psovka: Gospodina mu boga oca, svinja smrdljiva! Presvetog mu gospodina boga oca! Ta madarska vulgarna kletva, koja je uslijed estog javljanja u pukim ustima poprimila karakter narodne fraze, upotrebljavala se svakodnevno vrlo nevino.baka, bakezer, prost vojnik redov. Naziv je pogrdnog smisla. Dolazi vjerojatno od rijei bakandabakanda, prosta, gruba vojnika cipela, okovana i potkovana. Cokulabakter, eljezniki straar, uvar. Od njemakog: Wachterbarbir, brija. Od talijanskog: barbierebefel, zapovijed. Od njemakog: BefehlBe-Ha, bosansko-hercegovaki. Austrijska administrativna kratica koja se upotrebljavala za sve to je bilo bosansko: za vojsku, eljeznice, duhan itd.betean, bolestan u kajkavskom. Od madarskog: betegbombreg, kajkavski izraz za bubregbruco, rije vulgarna, zagrebaka, sveuilitarac prve godine, neiskusan i nevjet, objekt podvala i ala starijih sluaa, neka vrsta regruta. Od bruce, pili circa pudenda; brucati, nancisci pilos c. p.budnica, jutarnji znak trubom u kasarni za buenjecanaille, nitkov, gad, prostak. Francuska pogrdna rijecanteher, akalica. Od njemakog: Zahnstocher. Podrugljiv naziv za oficirsku sablju, ali isto tako i za ovjeka suhonjavacifrati se, kititi se, isto to i piniti se; germanizam, a u njemakom galicizam: chiffrecimer, soba. Od njemakog: Zimmer. U carskoj se vojsci govorilo: melde gehorsamst da idem iz cimera: pokorno javljam da izlazim iz sobecintor, ograen prostor oko crkve koji slui ujedno kao groblje. Od talijanskog: cimiterocipov, bijeli samoborski kruh peninjak to se pee za blagdane, za sajmoveCrvena lampa, lokalni naziv zgrade bive zagrebake policije u Petrinjskoj ulici, na ijem je portalu neko visila crvena svjetiljka. I javne kue su bile obiljeene crvenim svjetiljkamacucilist, zagorsko-domobranski izraz za socijalista, a upotrebljavala se i kratica: cuccugsfirer, u a.-u. vojsci vodnik, podoficir sa tri zvjezdice. Od njemakog: Zugsfhrercuvaks, prirast, vojnik koji je upravo stigao u kasarnu, remac. Od njemakog: Zuwachscvibak, dvopek, peksimit, suhar, prepreni kruh koji se dijelio vojnicima za rezervu. Od njemakog: Zwiebackaka, ako, vojnika kapa od tvrdog sukna, kod konjice kaciga, ljem. Od madarskog: csk. - Upotrebljavala se samo kod parada za razliku od mekane kape, kod konjanitva logorske kape, tzv. Lagermutze, ajkaearkar, domobranski naziv za vojnika pojedinca u streljakom lancu, strijelacae, domobranski naziv za podoficirske inove, dakle "are". "ae" su obuhvaale slijedee inove: razvodnik, desetnikx, vodnik, narednik. Rije stvorena od ast, asnik (officialis), ovjek slubenesnici, stari kolski izraz za razlomke u matematiciuje, pogrdan naziv, upotrebljavan kao imenica, za vojnika bez ina: uje ti, uje, donesi, potri, skoi, daj!dalje sluei potasnik, domobranski naziv za podoficira koji je nakon odsluenog redovnog roka ostao u vojsci preavi u aktivnu slubu. Germanizam: Weiterdienenderunteroffizierdaljinar, domobranski naziv za podoficire kod infanterije koji utvruju udaljenost od ciljevadesetnik, kapral, podoficirski in u domobranstvu; dvije zvjezdice na ovratniku. Desetar, zapovjednik desetinedesno front, domobranska zapovijed: na desno!Diese Rebellenbande msste man erschiessen! Aufhngen! Vernichten!: Ovu buntovniku bagru trebalo bi postrijeljati! Povjeati! Unititi!divizioner, general, komandant divizijedobo, bubanj; doboar, doboarevica, madarizmidoknadna formacija, rezerva koja je na izobrazbi i iz koje se odabira ljudski materijal za "hodnu", tj. bojnu formaciju. Dopunska jedinica: bataljon, pukDomobranstvo, domobran, Landwehrwesen, Landwehr (po uleku), honvdsg, honvd, rijei koje simboliki obuhvaaju itavo stoljee nae najnovije historije (od 1848. do 1945). Ovaj nakazni germanizam doputovao je do nas preko Madarske, gdje se kovanica "honvd", premda madarski barbarizam, afirmirala kao konvencija jo etrdeset i osme godine pod Kossuthom. "Hrvatsko-ugarsko domobranstvo" u okviru ugarskog domobranstva predstavljalo je smijenu zapravo dekoraciju: od sedam madarskih pjeakih "domobranskih" divizija jedna je bila "hrvatska", a od deset konjanikih pukovnija opet samo jedna "hrvatska". Zastave domobranskih "hrvatskih" eta bile su obrubljene hrvatskom trobojnicom sa kraljevim monogramom F. J. I na jednoj, a hrvatsko-madarskim aneoskim grbom na drugoj strani. O domobranstvu i o domobranima objavio je pisac ove knjige mnogo varijacija, od kojih je kulturnohistorijski najinformativnija ona iz uvoda novele "Smrt Florijana Kranjeca" ("Hiljadu i jedna smrt", Zagreb 1933, str. 75-77): Honvdi bili su dodue one davne i pokojne godine etrdeset i osme Kossuthova etrdesetosmaka revolucionarna organizacija, koja je juriala uz Zvukove marseljeze i Petfijeve jakobinske madarske karmanjole: "Objesite kraljeve", ali kako je poslije Kniggraetza i Nagodbe izmeu madarske gospode grofova i bekoga Burga godine hiljadu osam stotina ezdeset i sedme sve bilo u habzburkoj monarhiji stavljeno u slavne i svima nama dobro poznate okvire "Zakona, Reda i Rada", tako su i pokojne honvdske zastave opet uskrsle u tom okviru madarskog grofovskog "Zakona, Reda i Rada", kao simbol madarske slobode. Taj "uskrs" madarskih honvdskih zastava bio je zapravo tuan i neobino dekorativan. Madarske domobranske pukovnije dobile su dodue madarske barjake u crveno-bijelo-zelenoj boji, i kod juria nije trebalo da se vie po carskom i kraljevskom reglemanu - hura, nego madarski - rajta, rajta i elre! Jo danas stoji zapisano po madarskim kronikama i novinama da onda jo ivi rodoljubi etrdesetosmai nisu nikako mogli da pojme kako bi bilo mogue da madarski honvdi stupaju na austrijsku carevku "Gott, erhaltex" i da prisiu na monogram austrijskoga cara Franca Jozefa Prvog, kada se madarski ne kae Franc Jozef Prvi nego obratno: Prvi Franc Jozef (Els Ferenc Jzsef), i premda su honvdi poslije dobili nove monograme madarske na kojima je rimski broj jedan bio graviran pred imenom Franje Josipa (I F. J.) historijska je istina da te novouskrsle etrdesetosmake domobranske ete nisu u madarskoj dolini preko Drave nikada postale popularne, dok graani etrdesetosmai koji su doivjeli svojim oima etrdeset osmu nisu polagano pomrli.U smislu madarske Nagodbe s Trojednom Kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom (1868), bilo je doista problematino to da se uini s honvdskim etama izmeu Save i Drave, na podruju kraljevstva koje je Bakaevu devizu: "regnum regno" smatralo aksiomom. Poslije sloma etrdeset osme, crno-uti stupovi meai s Korduna jednostavno su se protegli do Drave, i sve su romantine ilirske puntarije o slavenskom carstvu nestale s dnevnoga reda kao izbrisane u dvadeset i etiri sata. Sada je bila vrlo delikatna stvar tu nesretnu kraljevinu zaprisegnuti na crveno-bijelo-zelene trobojnice i tu na njenom kraljevskom suverenom podruju osnivati dekovske honvdske kadere, kada se dobro znalo da je kraljevina planula sva od mora do posavskih uma i movara ba protiv tih istih madarskih barjaka. Tako se u bekim mozgovima (poslije dugog razmiljanja) rodila neobina, zapravo ingeniozna misao i tako su se u smislu naredaba i paragrafa "Reda i Rada i Zakona" osnovali na teritoriju Kraljevine Hrvatske madarski honvdski bataljoni, nazvani tu izmeu Save i Drave domobranskim, madarskim, hrvatsko-slavonskim bataljonima sa hrvatskim slubenim jezikom i hrvatskim zastavama, igosanim tzv. zajednikim madarskim aneoskim grbom Szent Istvna. Narod je ove honvdske nakaze u svijetlocrvenim akirama primio po itavoj zemlji sa smijehom i nitko nije kod nas iv vjerovao da e ovi "crvendai i jopci" ili "paradajzeri" - "gromobrani" dugo dizati galamu svojim magareim bubnjevima po slavnoj nam kraljevini.Tratarata, tratarata,seno-slama, jedan-dva,jedan-dva, ha-ha-ha!Domobranu bog daj mir,paradajz-krompir,paradajz-krompir...tako je glasno pjevala naa rodoljubiva publika kad bi novopeeni domobrani u svojim kao skrlet crvenim pantalonama stupali cestom i trubili kao prava pravcata regularna vojska.Honvdi su dakle kod nas primljeni kao smijena operetna domobranska glupost, i nitko nije kod nas znao to je zapravo s njima? Jesu li hrvatski domobrani nai crveno-bijelo-modri domobrani haramije graniari ili su crno-uti soldati carski? Zato domobranski oficiri nose carske porte-pjex kada nisu carski oficiri nego madarski i kraljevski i hrvatski? Zato nose madarske grbove kada su pukovnijske zastave hrvatske i kada je to evidentna povreda naih ustavnih prava u smislu cetinskog izbora, pragmatike i listopadske diplome? Zato im komandira madarski kralj, a domobran se zaklinje na carevku, a madarski kralj po ustavu nije krunjen hrvatskom krunom, i madarska je himna protuzakonita? I to e onda biti s domobranstvom ako se dogodi da nae ete opet pou u Lombardiju, na Veronu i Sommacampagnu, i kad u tome sluaju, izvan svake sumnje, ne e igrati ulogu domobrana, jer ne e braniti dom, kao to to nije bilo ni etrdeset osme ni ezdeset este, ni prije ni poslije toga, pak prema tome ne e biti domobrani nego jurinici i navalnici? Ako su nai domobrani doista pravi hrvatski domobrani, trebalo bi da brane na hrvatski dom protiv Madara, jer je taj na dom od madarske supremacije stalo ugroen. A to e biti s njima ako madarski kralj navijesti rat austrijskome caru? Kamo e hrvatski domobrani u tom meunarodnopravno neobino zanimljivom sluaju? Jedanput su ili za cara etrdesetosme pak su zato danas proglaeni veleizdajnicima! Ako su domobrani doista naa narodna vojska, onda bi trebalo da pjevaju: "Prosto zrakom ptica leti" i "Jo Hrvatska ni propala", a ne neku madarsku himnu, koju nitko ne razumije, a zvui neobino smijeno i sjea nas debrecinskih kobasica i paprika-peka i madaralam-vautaka. Tako se govorilo u ono vrijeme u naim narodnim i rodoljubivim krugovima i bunilo se protiv madarskih honvda i javno i privatno, i pisalo se i vikalo po novinama i u saboru, a vrijeme se valjalo preko svega tiho i glomazno, i u svom nijemom i okrutnom mehanizmu mljelo i mljelo sve te provincijalne brbljarije sitne i nevidljive, gradilo kasarne i tjeralo regrute, i tako ta mrtvoroena kraljevska madarska domobranska ideja ne samo da je uhvatila korijenje u naem blatu, ve je bogme i porasla, a poslije i prilino mnogo svijeta poklala.Na poetku svog "Osamnaestog brumairea Louisa Bonapartea" Marx spominje da je Hegel jedanput negdje primijetio "kako se sve injenice i linosti u svjetskoj historiji javljaju takorei, dva puta". Marx kae "da je Hegel zaboravio dodati: jedanput kao tragedija, a drugi put kao farsa". "Caussidiere mjesto Dantona, Louis Blanc mjesto Robespierrea, montagna od 1848. do 1851. namjesto montagne od 1793. do 1795, sinovac namjesto strica. A ta ista karikatura traje jo uvijek u prilikama, u okviru kojih se tampa drugo izdanje "Osamnaestog brumairea" (1869)." Ako je slom Kossuthovih domobranskih divizija bio prva varijanta jedne historijske pojave u hegelovskom smislu, onda se madarsko domobranstvo godine 1867. javlja doista kao karikatura, a hrvatsko domobranstvo iz godine 1868 - naalost - kao karikatura karikature. Historijska uloga tog domobranstva 1914-18. opisana je u ovoj knjizi. Ovo je Dekovo domobranstvo poelo kao opereta, a svrilo je kao kriminal. to je, meutim, u historiji predstavljalo "hrvatsko domobranstvo" Njegova Visoanstva Princa Haimonea (Aimone) Roberta Margherite Marije Giuseppea Torina, Vojvode od Spoleta, kralja Tomislava II i grofa od Sabaudije? To je tema koja oekuje svog ljetopisca. Hrvatsko domobranstvo Mindoma i Minorsa, pod vrhovnim zapovjednitvom Superslode (Commando superiore delle forze armate di Slovenia e Dalmazia) i SS. Obergruppenfuhrera Siegfrieda Kaschea, viteza Krune Kralja Dimitrija Zvonimira, domobranstvo kralja Tomislava Amadea Savojskoga, pojavilo se kao farsa koju je puk ve prvih dana aprila 1941. shvatio kao naftalinsko povampirenje jedne madarske karikature koja je svakom hrvatskom rodoljubu bila smijena jo za njenog politikog predivota 1868-1918. to je to seljako meso, za koje sam narod u ovoj knjizi govori da je jeftinije od praseeg ("domobranetina je jeftinija od prasetine"), prepatilo za etiri godine habzburkog rata 1914-18, ta je tema u ovoj knjizi obraena romantiki i sentimentalno. Ova talijansko-njemaka domobranska nesrea, koja je vrvjela ekspirskim motivima, svojom je krvavom zbiljom nadmaila svaku uobrazilju, a obine su rijei suvie blijedo sredstvo da se opiu oni mrani talasi strave i patnje to su nau zemlju progutali u jednom od najopasnijih brodoloma itave nae historije.drempe, drempav, pogrdno: nezgrapan, debeljko, deronja, vucibatina, bitangadril, dresura vojnika putem stroge obuke. Od njemakog, zapravo pruskog: Drilldrme, puki ples u gornjohrvatskim stranama, koji se plee tako estoko da se sve drma, tresedrot, ica. Od njemakog: Draht"dvajsetpeta domaa", seljaki autohtoni, prigorski, regionalni naziv 25. zagrebake domobranske pukovnije, upotrebljavan (po tampi) u Prvom svjetskom ratu 1914-18. laskavo propagandistikidvolan, domobranski naziv za parove u vodu: na parove razbroj's!ekstrakragn, posebna, naroita ogrlica ili okovratnik, obino od gutapere, koja je ranjavala kouember, madarski: ovjek. Na teretnim vagonima madarskih dravnih eljeznica (M. . V.) stajao je natpis: "36 ember (Mann), 6 l (Pferde)" - 36 ljudi ili 6 konja, pak su domobrani podrugljivo zvali sebe ember, svoju enu emberica, a dijete embereerar, erarski, dravna imovina, dravna blagajna. Od latinskog: aerariumeskortiran, pod naoruanom straom, eskortomfarof, upni dvor. Od njemakog: Pfarrhoffasovati, dobiti, primiti vojniku hranu, oruje, opremu. Od njemakog: fassen, sljedovatifanik, poklade, mesojee. Od njemakog: Faschingfeder, pero, opruga; germanizamfileki, utroba govea, tripe, kembiifino fajn, argonski izraz za neto jako fino. Od njemakog: fein, finfikal, odvjetnik, advokat. Od latinskog: fiscusfizilirati, strijeljati. Od francuskog: fusillerflangirati, flanirati, besposleno lunjati, vucarati se. Od francuskog: flnerflundra, uliarka, bludnica; stariji je izraz flandra, ena koja se dovukla iz Flandrije za plaenikim etamaF. P., kratica austrijska za Feld-Post, bojnu potuFregattenleutnant, porunik fregate u a.-u. mornaricifrflati, brbljati, klepetatifteknuti, kajkavski: utaknutifuflati, kajkavski izraz za mrmljanje, nerazumljiv govorgalge, vjeala. Od njemakog: Galgengassenhauer-civilizacija, Gassenhauer je puki napjev ili banalna operetna arija, koja se pjeva ili zvidue na ulicama. Gassenhauer-civilizacija je prema tome operetna civilizacija, lana, talmi-civilizacija, dananja zapadnoevropska velegradska civilizacija, beka, franciskojozefinska civilizacija bordela, Pratera, operete, valcera i cirkusageler, odbijeno tane, metak koji se uslijed udarca deformira i leti dalje dajui sasvim drugi zvuk, otar i zvidav. Od njemakog: Gellergeneral de ar, francuski: la gnrale de charge, sveani signal trubom u a.-u. vojsci, koji se daje u poast viih, generalskih inova najavljujui dolazak generalagigerl, kico, fifiri, gizdelin; germanizamgik, laka koijica na dva toka. Od engleskog: giggikser, promaaj, greka, "gap". Rije je iz argona bekog: kiksierenglavokret, domobranski izraz za kretanje glavom desno ili lijevo prigodom defilea ete ili izravnavanja redova. Kovanica kao suncokret, preokretgle, kajkavski: gledaj!Gott, erhalte!: Boe, uvaj, Boe, titi, Cara naeg i na dom. - Prvi stih austrijske carske himne, koju je komponirao Joseph Haydn. Varijanta engleske himne: God save the kinggrajzleraj, zagrebaki naziv za malu trgovinu, sitniariju. Od njemakog: Greislereigrif, zahvat, postupak, smicalica. Od njemakog: greifengro, austrijski nikleni novacgrunt, zemljite, posjed. Od njemakog: Grundgverc, pie koje se sprema od provrele medovine, tj. od meda razmuena u vodi i zainjena mirodijama. To pie toe samo licitari po sajmovima i protenjima. Od njemakog: Gewrz, mirodija, zainHalt! Wer da? Stoj! Tko ide? Propisani poziv strae u a.-u. vojscihariti, kajkavski: tui, lematihelfer, pomonik, kalfa; germanizamhinterland, pozadina, etapa; u vojsci uobiajen njemaki naziv kao i "Niemandsland"hodna satnija, satnija formirana i opremljena za polazak na ratite, Marschkompagnie. eta za bitku naoruana, kada prvi put kree u etapu, na ratitehornist, truba. Od talijanskog: corno i njemakog: Horn, rogIhre kaiserliche Hoheit denkt nach: Njezino Carsko Visoanstvo razmiljaIlustrovani - "Ilustrovani list", zagrebaki tjednik iz doba Prvoga svjetskog rata, u kojem su redovno izlazile fotografije odlikovanih i promaknutih oficira, listi konjunkturistiki, ad hoc lojalan; malograanska plitka reklama smrtiinfanterija, pjeadija. Od francuskog: infanterieiscirkumdederuntjerati, opjevati, opojati, na pogrebu, sahraniti. Kajkavska varijanta iz psalma "Circumdederunt me..." koji se pjeva na sprovodu kao popratna molitvaIst das aber wirklich dumm! Ist das dumm dieses "peri"! Was ist das, du, dieses peri?: No to je uistinu glupo! Glupo je to "peri". Ti, to je to peri?Jaj de fe, madarski, zapravo petanski ulinjaki uzvik, pomalo operetna fraza podrugljivog znaenja, za neku enu koja je suvie nakinurena: O, ala je ta ena fe! Fe je njemaki: fesch, pristao, zgodanjednogodinji dobrovoljac, u a.-u. vojsci poloaj aka, koji je imao privilegij da slui samo godinu dana (ostali vojnici tri godine). Nosio je posebnu oznaku: utu traku na rukavimajohaniteri, ivanovci, duhovni viteki red osnovan u XI. vijeku u Palestini, koji je zatim imao sijelo na Cipru, pa na Rodu, a konano na Malti; odatle naziv Malteki viteki redjudiform, zagorsko-domobranski izraz za jodovu tinkturuJunajtedstets, United States, USA, Ujedinjene Drave Sjeverne Amerikekadet-aspirant, poseban in u a.-u. vojsci, izmeu narednika i zastavnika, povlastica aka "jednogodinjih dobrovoljaca".kajzerjeger, carski lovac. Od njemakog: Kaiserjger. U a.-u. vojsci elitne planinske ete, koje su se rekrutirale iz alpinskih pokrajina i nosile kao amblem limeni stilizirani runolist na kapama i ovratnicimakancelisti, oficijali, mali inovnici, pisari po kancelarijama i uredima. Manipulativno, pomono osoblje, za razliku od perovoa, konceptualacakanonir, topnik, artiljerac. Od njemakog: Kanonekavalet, preklopni vojniki krevet. Od talijanskog: cavallettokeden, kajkavski: tjedankegli, unjevi drveni na kuglaniklotar, samostan, manastir. Od latinskog: claudere, zakljuatikokoar, tat koji krade kokoi i perad uope, sitni lopovkolinje, klanje prasadi, svinjska daakolona, desno, iz razvite pruge moe se eta prestrojiti u kolonu, tako da se pojedini vodovi svrstaju jedan iza drugogakomis, austrijski vojniki kruh, kiselkasta neslana okusa. Njemaka rije Kommiss znai prvotno opremu i sveukupno sljedovanje to ga vojnik prima od drave. Lebackonta, muterijakor, vojni zbor, formacija od 2 do 3 divizije. Od francuskog: corpskrakeler, izaziva, svadljivac, razbijakraljevskotrojedni; prema Nagodbi iz 1868. nazivala se Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija trojednom ili Trojednicom, pa je tako postojala trojedna vlada, trojedni ban, trojedni sabor itd., ali samo nominalno i kao politika fraza, jer Dalmacija stvarno nije bila lan te trojedne formule, ve je potpadala pod "krunu austrijsku", protudravnopravno, vjekovima otuena od krune i matere zemljekrelut, kajkavski: ptije krilokrigsul (Kriegsschule), austrijska najvia vojnoodgojna ustanova u Beu, za oficire glavnog taba. cole suprieure de la guerreKronenorden, austrijsko vie odlikovanje, "red Krune", namijenjen oficirima za linu hrabrost pred neprijateljemkumek, seljak, kumkurat, vojniki sveenik. Od talijanskog: curatokustura, kostura, kratak depni no, kljocalapes, lapis, srebrni nitrat, medicinsko sredstvo za ispaljivanje ranalaubica, sjenica, hladnjak. Od njemakog: Laubelazar, bogalj; naziv za kljaste prosjake. Od talijanskog: lazzaronelepoglavan, u pogrdnom smislu, lupe, robija, jer se u starom pavlinskom samostanu u Lepoglavi nalazila kr. zemaljska kaznionicaletica, Flugbahn, balistika krivulja koju opisuje ispaljeno tane. Od: letjetiLieb' Vaterland, magst ruhig sein... itd., prva strofa njemake pjesme "Wacht am Rhein" (Straa na Rajni), to ju je spjevao Max Schneckenburger, a komponirao Karl Wilhelm i koja je 1870. postala narodnom himnomluogotenente, porunik, pa namjesnik, zamjenik komandanta, dostojanstvenik. Talijanski naziv za razliite asti. Latinski: locumtenensMagyar llam vasutak, skraeno M. . V., Madarske Dravne eljeznice, natpis koji se koio po vagonima i stanicama sve do g. 1918. kao simbol penetracije u hrvatske krajeve. Zbog toga je natpisa proliveno mnogo krvi i suzaMakart-Speisezimmer, blagovaonica u Makart-stilu, prozvana tako po ovome bekom slikaru, koji je 80-tih godina prolog vijeka natrpao svojim neukusnim kiem malograanske interieure u stilu pseudorenesansemanliherica, a.-u. vojnika puka, koju je konstruirao njemaki graditelj oruja Ferdinand Ritter von Mannlicher (1848-1904)Marineflieger, avijatiar kod mornaricemarkirati, hiniti, varati, zabuavati, vriti zapovijed samo napola. Od njemakog: Markieren. Markirant, zabuantmarodecimer, bolnika soba, soba boleljivaca, ambulanta. Od njemakog: marode, bolestan i Zimmer, sobamaingever, mitraljez. Od njemakog: Maschinengewehr. Domobranski: strojnicamazda (od-mazda), domobranski naziv za onu plau to su je primali vojnici, a koja je iznosila est filira dnevno. Mazda je rije koju upotrebljavaju svi slavenski jezicimelin, kajkavski: mlinmenaa, vojniki obrok o ruku ili veeri, sljedovanje na kaznu, minja. Od francuskog: mnage, kuanstvo, gospodarstvo, hrana. Oficirska menzaMert arrl n nem tehetek..., madarska puka pjesma: to mogu, kad te volim...menar, crkvenjak, zvonar. Od njemakog: MesnerMicsoda? Dario?: to to znai: dario?militerpolicija, vojna policija. Od njemakog: Militrpolizeimimohod, domobranski naziv za defile. Paradni marmlaci, ljudi koji vre ito mlatom, mlaenjem. U kajkavskom je mlatac pojam gladua i izjelicemondur, mundir, vojnika uniformamorti, kajkavski: moda, moebitimu, muaa, u kajkavskom: seljak, seljakinja; ruski: nabojnjaa, fieklijaNagodba. - 13. VIII. 1849. kapitulirao je madarski general Grgey pred ruskim generalom Rudigerom i time se zavrila madarska revolucija od 1848. Ve 6. IX. 1849 (tri nedjelje kasnije) Hrvatskoj je previnjim carskim dekretom nametnut "ustav", kojim je proglaena "hrvatska nezavisnost od madarske krune". Na Silvestrovo, dvije godine kasnije (31. XII. 1851), opet previnjim carskim dekretom, taj je "oktroirani ustav" ukinut, hrvatska nezavisnost ponitena i uveden austrijski carski centralizam, hrvatske zastave zabranjene, a njemaki jezik proglaen slubenim jezikom. Godinu dana poslije austrijskog poraza kod Solferina (24. VI. 1859) ukinut je apsolutizam previnjim dekretom, tzv. "Listopadskom diplomom", i tako se hrvatski sabor ponovno sastao 15. IV. 1861. Sabor je konstatirao da je izmeu "Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije" i "Kraljevine Ugarske" uslijed dogaaja iz godine 1848. prestala "svaka druga veza osim to se zajedniki kralj ima po slobodnoj volji naroda Trojedne Kraljevine kruniti za kralja dalmatinsko-hrvatsko-slavonskog jednom te istom Krunom i jednim te istim krunisanjem kojim i za kralja madarskog", i to "po zakonima zajednikim madarsko-hrvatskim, koji su bili na snazi do 1848". Punih pet godina, do austrijskog poraza kod Kniggraetza (1861-66), trajala je ta kabinetska igra politikim formulama dok grofovi, palatini, knezovi, biskupi, kancelari i baruni nisu nali izlaz u dualistikoj varijanti godine 1867: austrijsko carstvo dobilo je naslov "Austro-Ugarska Monarhija", to je opet bilo proglaeno previnjim carskim dekretom. Hrvatski sabor nije priznao tog austro-ugarskog kompromisa i nije se odazvao kraljevskom pozivu na krunisanje u Budimu, tako da je Franjo Josip okrunjen za hrvatsko-madarskog kralja bez formalnog pristanka hrvatskog sabora. Godinu dana kasnije ban barun Levin Rauch proveo je saborske izbore na temelju novog izbornog reda (odreenog previnjim dekretom) i sa trideset i etiri plaena mameluka iz inovnikih redova stvorio sebi natpolovinu veinu od pedeset i dva glasa i tako je s Madarima potpisao politiki kompromis koji je 8. XI. 1868. pod imenom "Nagodba" postao temeljnim hrvatskim dravnim zakonom sve do sloma 1918. i trajao punih pedeset godina. Nakon est-sedam apsolutistikih nasilja, oktroja i kabinetskih diploma, previnjih dekreta, ukaza i trikova, jedna je barunska mizerija krivotvorila nekakav politiki aranman sa madarskim grofovima, na temelju krivotvorenih izbora, a ta se prevara zvala "Nagodbom", koja je kao ideal svjetlucala svim naim graanskim politikantima u njihovoj glupoj igri s beogradskim dvorom (1918-39). Kao to se u Austriji ve od Solferina (1859) govorilo: nama treba jedan novi Solferino, ili od Kniggraetza (1866): nama treba jedan novi Kniggraetz, tako su nai politikanti doivjeli slom Habsburga godine 1918. i priznali Karaorevie, da bi u novim junoslovjenskim prilikama slaboumno igrali istu igru poraza: nama treba jedan novi Moha, jedna nova Udbina, jedan novi Solferino i Kniggraetz, da bismo mogli da sklopimo neku novu Nagodbu sa Krunom. I tako ih je onda avo odnio: i krunu i sporazume i politiare i slomove i poraze i iluzije, programe, parlamente i strankenahariti, nalemati, potuiNapred, sinci domovine, prijevod prvog stiha Marseljeze: Allons, enfants...Na prevjes, domobranska zapovijed za skidanje puke s ramena. In die Balance!Nein! Ich bin griechisch-orientalisch, Exzellenz! Ne! Ja sam grkoistonjak, preuzvieni!neme (nemes), madarski: plemiNiemand, njemaki: nitko i nitaNo ht, Istenem!: No, dakle, moj Boe!Nu este permis a ipi per podele! Haha! i rumunjei?: Nije doputeno pljuvati na pod! Haha! Govorite li rumunjski?Oberkomanda, vrhovna komandaOberleutnant, natporunik, tj. in nad porunikomobjesiti, vjeati, kazna u a.-u. vojsci poznata pod strunim terminom "anbinden". Vidi biljeku u tekstu noveleodmak, razmak, odstojanjeodmor, na mjestu voljnoodstup, zapovijed za razlaz iz redova. Voljno.Oh, mein lieber Gott!: Oh, Boe moj dragi!oramiti puku, puku na rame bacitiosamnaesti august, roendan Franje Josipa (18. VIII. 1830), koji se po abloni panjolskog ceremonijala slavio u a.-u. vojsci kao njen najsveaniji blagdan vatrometima, vojnikim paradama, povorkama, rasvjetama i gozbamapacer, nespretnjakovi; izraz naroito kartaki, ali i vojnikipajcek, u kajkavskom: malo prase, krmakpajda, drug, prijatelj. Madarski: pajtspaklec, u kajkavskom: malen omot. Od njemakog: Pckleinparma-ljubice, vrsta tamnoljubiastih ljubica iz Parme. Boja dvorske alostiparola, oznaka pripadnosti vrstama oruja, pukovima i sl., koja se u formi paetvorine od tkanine u razliitim bojama nosila na ovratnikupasirati, proi mimo neega. Od njemakog: passierenpasovati, slagati se, pristajati. Od njemakog: passenpataren, naziv za bogumile bosanske. U ustima vojnog sveenika sinonim za krivovjerca i heretikapatrontaa, isto to i nabojnjaa, fieklija. Od njemakog: Patronentasche"pedesetitrea domaa", naziv 53. zagrebake pjeake pukovnije baruna Dankla, upotrebljavan odozgo u feudalnolaskavom smislu kao i "dvajsetpeta domaa"pertl, traka, gajtan, irit to obrubljuje ovratnik, oznaka narednikog ina. Od njemakog: Bortepisan, kajkavski: aren. Bojadisano areno uskrsno jaje zove se pisanicaPlatzkommando, komanda mjestaplehnat, limen. Od njemakog: Blech, limpljoska, plosnata vojnika posuda za vodu u obliku uture, od lima ili aluminijapoglaviti, u nekadanjoj hrvatskoj birokraciji slubeni naziv kojim se obraalo sucu ili kotarskom predstojniku. Latinski: magnificus dominuspokrij, zapovijed za izravnanje redovapoplun, pokriva, jorganporte-pe, kianka na oficirskoj sablji. Francuska rije za remen o kome visi gola sablja u ruciposada, garnizonaposcan, kajkavski: pomokren; scati je mokritiposteklel, pobjesnio; stekli pes je bijesno psetopostroj, raspored etne formacijepozor, mirnoprasikanje, seoska igra, kod koje se kakav predmet, nazvan "prasica" (kamen, komad eljeza ili stakla), gura i udara tapovima. Vrsta golfa.preati, tijetiti. Od njemakog: pressenpretepan, proiven, probuen kao iglom na ivaoj mainipreterirati, mimoii, preskoiti kod napredovanja. Izraz i pojam specijalan u austro-madarskoj birokraciji, gdje su se na taj nain kanjavali reimu nepoudni inovnici. Od latinskog: praeterire. Bilo je mogue preterirati i biti preteriran: promaknut i zapostavljenpridolaziti, pridolazak, nastupiti vojnu slubu u kadru na temelju poziva ili oglasa o mobilizacijiprijavak, domobranski naziv za raport, na kojemu su se izricale disciplinske kazne, sasluavale molbe i albe i sl.priprava, Bereitschaft, naoruana straa u kasarni kao brahijalno sredstvo pod zapovjednitvom deurnog oficiraprofoski, od njemakog: Profos, tamniar, uzniar. Rije je poznata iz vremena Vojne krajine, kad su profozi graniare zatvarali i vrili kazne batinamapromincla, bombon s okusom paprene metvice. Od njemakog: Pfefferminzeprovijant-oficir, opskrbni oficir, komordija, intendantski oficirpuca, kajkavski: djevojka, cura, ljubovcapuki ustaa, rezervist domobranskih jedinica, uglavnom starijih godita; posljednja obranapurgatorium, latinski: istilitepurzian, fini duhan za cigarete iz doba austro-ugarskog be-ha monopolapukohvat, domobranski naziv za vjebe pukom. Terminus technicus za pojedine sastavne dijelove raznovrsnih kretnja pri baratanju pukomrabic, zvjerokradica, krivolovac. Od njemakog: Raubschutzeraca, kajkavski: patka, plovkaRgyujtottam a pipra, madarska puka pjesma, petfijanski skerco: Zapalio sam lulu...rajon, prazan prostor, dvorite unutar kasarne, krug gdje se odravaju vjebe, parade i sl. Od francuskog: rayonrauber, razbojnik; njemaki: Ruberrazvijati, iz kolone u kojoj ete i vodovi stupaju u etveroredu razvijaju se pojedine jedinice tako da se ete i vodovi svrstavaju u paralele u dvije vrsterazvodnik, najnii podoficirski in u domobranstvu; jedna zvjezdica na ovratniku; odgovara inu kaplara. Gefreiter, slobodnjak, momak koji je prestao da bude regrutom i razvodi straereglement, zbirka vojnikih propisa. Francuski: rglement. Pravila slube. Slubovnik ili Vjebovnik, zapravo: pravilnikret, zatvor, tamnica. Od njemakog: Arrestrikcug, uzmak vojske. Od njemakog: Ruckzug, odstupanjeritek, kajkavski naziv za snop slame kojim se pokrivaju krovoviroj, odred od nekoliko vojnika u vodu, Schwarm, desetina. Rojnik desetarrojna pruga, Schwarmlinie, streljaki lanac. Novi oblik vojnikog kretanja na terenu, uobiajen tek za napoleonskih ratovaromar, hodoasnik, zapravo hodoasnik koji ide na poklonstvo papi u Rim. Rim - Roma - romar. Ovdje je pogrdno miljen civilist koji ne zna pravilno mariratirukovati, nastupati vojnu slubu. Od njemakog: einrcken, poi u vojnikesajdnbombon, svileni bombon. Od njemakog: Seidenbonbon. Za razliku od bombon fondanta, koji se tope u ustima, svileni bomboni su prevueni caklovinom od karamelasalutirati, pozdraviti vojniki. Od francuskog: salut, pozdravSang und Klang, naziv muzikalija sa sladunjavim kompozicijama iz vremena prije Prvog svjetskog rata 1914-18.sanitet, vojnik bolniarsatnija, kompanija, etasatnik, kapetan, stotnik, koji zapovijeda stotinomSeiner Majestt Schiff Erzherzog Max, Brod Njegova Velianstva Nadvojvoda Maksimilijanseuilie, kajkavski naziv za sveuilite, univerzusignum laudis, latinski: znak pohvale. Posve obian austrijski oficirski orden, koji je pljutao kao kiasimuljerati, kajkavski izraz za: simulirati, lano se priinjati bolesnim. Od latinskog: simulare, hinitiSind Sie Serbe, Herr Hauptmann, oder katholischer Kroate?: Jeste li vi Srbin, gospodine kapetane, ili ste katoliki Hrvat?Slubovnik za kr. ugarsko domobranstvo. Budapest 1888, dva diela (Novo izdanje g. 1915) - Pravila slube za moralni odgoj vojnikasokn, kratka muka arapa. Od njemakog: SockeSoll das eine Anspielung sein, Liebster?: Ima li to biti aluzija, milo moje?spetil, kajkavski: nanjuio, naslutio, otkrio. Od spetitiSprem!, domobranska zapovijed. Gotov s'srebrna velika i mala; austrijske kolajne, odlikovanja za linu hrabrost u borbi; te su kolajne donosile stalnu mjesenu rentu, koja je kod velike srebrne iznosila 15 zlatnih krunastavljen, domobranski izraz za: formiran u stroj, postrojenStilleben, njemaki naziv za mrtvu prirodu (nature morte) u slikarstvuStreffleur, carski i kraljevski vojni struni list, glavni prirunik za sve trupne i vie ambiciozne oficirestroa, domobranski izraz za slamnjau ili slamaricu. Od njemakog: Strohsackstubenglck filisterija, naroiti oblik malograanske sentimentalnosti, koja nastoji da sebi svagdje "doara svoj topli domai kuti"Stunden-hotel, hotel u kojem se sobe iznajmljuju na sat, uglavnom ljubavnim parovima. Htel garnisubalterni, nii oficiri sa inovima do majoraare, podoficiri, u domobranstvu: razvodnik, desetnik, vodnik, narednik. Od francuske rijei charge, koja ima svu silu znaenja: sluba, juri, navala, briga, obveza, dunost, tovarx, teret, breme itd., a u sloenicama razliitih kombinacija i vie. Domobranski su are: aeetani red, zatvorena trupna formacija. Od: eta, s-etan, etan - u duhu i smislu domobranskog pravopisa i gramatike sedamdesetih godina prolog stoljeaereg, vojska, eta; stari kajkavski izraziarta, strijelnica, pukarnica, otvor kroz koji se puca iz utvrenog postava. Od njemakog: Schiesschartekornje, kajkavski: izmelafcimer, spavaa soba. Od njemakog: Schlafzimmerleper, teglenjak. Od njemakog: Schleppernajderaj, krojanica. Od njemakog: Schneidereipancirati, etati. Od njemakog: spazierenpange, kazna u a.-u. vojsci, unakrsno vezanje ruku i nogu za nekoliko sati. Od njemakog: Spange, kopa, zapon, pa onda vezanje uetompekulanje, djeja igra staklenim ili kamenim kuglicama, klikerimapigl, ogledalo. Od njemakog: Spiegelpiniti se, nadimati se, kooperiti se, praviti se vaanpiritus, duh, pamet. Od francuskog: espritpital, bolnica. Od njemakog: Spitaltanga, motka, stup. Od njemakog: Stangetelung, bojni postav, poloaj na fronti. Od njemakog: Stellungtempl, biljeg, taksena marka, ig, tambilja. Od njemakog: Stempeltola i roketa, dijelovi sveenike opreme pri vrenju obredatrajfus, pogodak na povrini mesa, nastrijel. Od njemakog: Streifschuss. Rana lake naravi, kada je tane samo okrznulo mesotram, otro, vrsto, odrezano. Od njemakog: strammtreber, ulizica, puzavac, lakta astohlepan. Od njemakog: Strebertreka, eljeznika pruga. Od njemakog: Streckeuft, lupe, nitkov, podlac. Od njemakog: Schufttachycardia, ubrzano kucanje srcatambur, bubnjar, doboar. Od francuskog: tambourtancati, plesati, igrati. Od njemakog: tanzenteleak, naprtnjaa, ranac a.-u. vojnika, nazvan tako jer je bio nainjen od (dlakave) telee koeTe! Mi az?: Ti! to to znai?tlaka, rabota, podavanje prisilnog rada feudalnom gospodaru. Opirnije je taj pojam protumaen u Tumau "Baladama Petrice Kerempuha"topogledno, pisarsko-kancelarijska birokratska kovanica za: u tom pogledutovar, primorsko-dalmatinski akavski naziv za magaretraktur, lijevak. Od njemakog: Trichtertrambulin, odskona elastina daska za skokove u vodu. Od talijanskog: trampolinotringeld, napojnica, baki. Od njemakog: Trinkgeldtrumbekuloza, dijalektalni naziv za tuberkulozu, t. b. c.udjelba, vojnikovo mjesto u formaciji (vodu, eti). Vojnik se rasporeuje u komandu, jedinicu, na dunost. Vojnik je dobio rasporedunovaiti, domobranski izraz za regrutaciju. Novak je regrutunteroficir, podoficir. Njemaki: Unteroffizieruntertand, sklonite podzemno na fronti. Od njemakog: Unterstand. Sklonite od artiljerijske paljbe, vatre. Jama koja se kopa nekoliko metara u dubljinuurlaub, dopust. Njemaki: Urlaub. "Urlap"ustupiti, domobranski naziv za: stupiti u red, svrstati se u stroj; germanizam prema: eintretenvadli, stegna, listovi, potkoljenice. Od njemakog: Wadevandejski, od francuskog Vende: ta je pokrajina za vrijeme Revolucije 1789. bila izraziti pristaa kralja, feuduma i klera i iz nje su se vodile kontrarevolucionarne akcije koje je Konvent skrio krvavo i odlunoVerdienstkreuz, kri za zasluge, austrijsko oficirsko odlikovanje ne ba naroitog znaenjaverter, bolniar. Od njemakog: Wrterveteranci, veterani, islueni podoficiri, koji su u penziji osnovali drutva "Zrinski", "Frankopan", "Jelai" i sl., pa za vrijeme razliitih malograanskih parada i procesija nastupaju u grotesknim i arenim uniformamaVilliers de l'Isle-Adam, stariji Philippe, veliki metar Maltekog reda u XVI. vijeku, a mlai Auguste, fantastini francuski pisac XIX. vijekavitlai, domobranski naziv za uvijae, suknene vrpaste kamae, kojima se obavija potkoljenica. Njemaki: Wickelgamaschenvitli, Achsenrolle, sukneni zamotuljak, valjak na desnom ramenu vojnike uniforme, koji prijei da puka ne klizne s ramenavjeati, vidi objesitiVjebovnik za kr. ugarsko domobransko pjeatvo. Budapest, Tiskara Dionikog drutva Pallas, 1901, str. 289 sa slikama i notama (novo izdanje 1912) - Zbirka propisa o vjebanju domobranstva. Pravila slube.Vjebovnik je jedna od najudestvenijih hrvatskih knjiga kojoj, do ove knjige o domobranima nitko nije posvetio panje. To je knjiga "bezuvjetne pokornosti i zapta", to je pjesma "samopouzdanja i neoborive ustrajnosti volje" da se "zadobije" kraljevski ugarski domobranski "lovor pobjede", to je himna madarskom, dekovskom domobranskom "pjeatvu", pisana jezikom i pravopisom sedamdesetih godina, a dotjerana kasnijim visokoodnjegovanim stilom raznih naih lingvista, nagodbenjaka, unionista i akademika istunaca, kojima se prohtjelo da to remek-djelo prozovu i "pravionikom za momad i predpostavljenike". Zapovijedi i "zapovjedke", koje se u tom domobranskom vjebovniku propisuju "podreenicima" (podreenici - to je honvdska raja ujea, svinja, kokoara i lopova), u ovoj su fantastinoj knjizi sve odreda vie-manje sastavljene od "slovakah" i rijei, koje se izgovaraju "kriepko i otegnuto" ili "kratko, brzo i slono", ali tako da eta "doglase ovruje tako svrsishodno da se obznani ravnja prije ili nakon proglasa svrhe". U tom klasinom "pravioniku" "podbrisani" su "zazivni znakovi", ali isto tako i signalni, kod "uporabe kojih treba predskrbiti da se preuzimanjem ovih mogu ovi i u leeem stavu davati". Kao to su aneli vrhunaravna bogobranska bia, koja imaju duu, a tijela nemaju, tako je i domobran kraljevsko ugarsko nagodbenjako bie, koje ima svoju domobransku supstanciju, ali ona "pripada najvanijoj vrsti oruja", pak zato svaki domobran valja da nastoji da svoju vlastitu domobransku nagodbenjaku, kraljevsku ugarsku "podobnost na to vei stepen podigne", a to e uiniti "upijanjem propisa dok ne bude razlanjen u etno tijelo sastavljeno od uporabivih zaptnih borilaca i podmladka aa". Od "arkar", koji kao "naobrazovani domobrani rukuju priinim strjelivom", pak do ivota u "etanom vodu", gdje se ivi i umire u "vrstakim odmacima", u Vjebovniku za kraljevsko ugarsko pjeatvo sve je kao u c. i k. franjojosipovskom snu: sve ima svoj mrani, faraonski, habzburki, barokni smisao, ali sve treba odgonetati u nejasnoj simbolici ahavakog, weberovskog jezika, koji djeluje na momente kao stenjevaki ceremonijal. Jer: kada se "pukohvati rade u kosohodu", na primjer, i to onda kada se "koso hodi", onda vodi "najprednja aa", koja "toga radi u dvoredovima, ako je potrebno, stupi tako da ju pokriju najkrajnji momci". A kada se "zavija u razvitoj pruzi", onda "momci druge vrste pokrivaju svejednako momke prve vrste i to tako, da oni koji su vrtitu najblie stupe malko postrance". (Vrtite je Drehpunkt, pivot.) "Skokimice nazadovanje u zavijanju, vrtitima i vatrozaptu" ove madarske sintakse, koja vrvi isto takvim madarskim barbarizmima i germanizmima (koji su opet karikatura marijaterezijanskih baroknih kurijalnih i dvorskih galicizama), takav je paranoidni riet, kao to su svi oni "zatrubi mirozova", kojima se slavi crkveni zov, kada se kod Svete Mise puca po tri puta salva, i to kod Glorije, kod prvog i kod drugog Evanelja. Svretak slube boje: odtrubiti. I ova lingvistika komedija, koja se igrala u okviru jedne jedine infanterijske divizije, glumila se pedeset godina jezikom madarskih konduktera, sa monotonim brzim akcentima na prvim slogovima nemutih reenica, koje su pasji reale na na svijet, kada je putovao mranim podzemljem nedavne jo nae politike stvarnosti - u svoju alosnu domobransku smrt. Narod na nikada nije prestao sumnjati u domobranske ideale svoje malograanske gospode, i nad grobom tih ideala narodno oko ostalo je potpuno suho godine 1918.vodnik, podoficirski in, u domobranstvu mlai narednik, tri zvjezdice na ovratnikuvojnopljeni, ratni zarobljenik. Ruska rije: vraja divizija, vraja regimenta, naziv kojim je bila u laskavopropagandistikom smislu "poaena" 42. hrvatska domobranska divizija u Prvom svjetskom ratu 1914-18. avolski neodoljiva 25. pukovnija diila se istim ukrasnim pridjevom: vrajavuk, upaljena, naribana, ranjava koa meu nogama, koja se pojavljuje uslijed dugog pjeaenja ili jahanja na neosedlanom konjuWalzertraum, opereta bekog skladatelja Oskara Straussa "ar valcera":"Leise, ganze leiseKlingt's durch den Raum...""Tiho, tihano razlijeva se..."Zbor, corps, domobranski naziv za formaciju od dvije do tri divizije. Korpus. Korpusi se formiraju u armiju. - Zbor, zapovijed za svrstavanje u formacijuzekser, austrijski nikleni novac. Od njemakog: Sechser, estakZeleni kader. Ve prvih dana vlade posljednjeg Habzburgovca cara i kralja Karla Prvog i etvrtog (odmah poslije smrti cara Franje Josipa I. u novembru 1916) javljali su se u naim krajevima mnogobrojni i raznovrsni simptomi objektivne revolucionarne situacije. Sve su bolnice vrvjele maroderima i simulantima ("Baraka Pet Be", "Smrt Franje Kadavera"), svi su vozovi liili na onaj iz "Hrvatske rapsodije", a po kasarnama javljalo se oito, glasno defetistiko raspoloenje, koje je esto poprimalo oblike krvavih, dramatskih sukoba ("U logoru", "Tri domobrana" etc.). Po uredima zijevalo je inovnitvo gladno i bezvoljno, po redakcijama bunila se omladina (Horvat iz "Vujaka", Kraljevi iz "Velikog Metra sviju hulja" itd.), po ratitima i u pozadini sve se ee javljao pukosarkastian napjev:"Care Karlo i Carice Zita,to ratuje kada nema ita?"Pojedine vojne jedinice javljale su sve vie bjegunaca, i ta masa dezertera lutala je bezglavo po umama, po bolnicama, po provincijalnim malim garnizonama, zrela da se javi kao protest i pobuna najirih gomila, kojima se besmisao posljednjeg habzburkog rata objasnio potpuno. Da ih povede, nije bilo nikoga. O itavoj toj sloenoj politiko-moralnoj problematici zelenokaderakog mentaliteta govori se u ovoj knjizi na mnogo mjesta. U prvom broju asopisa "Knjievna republika" oktobra 1923. pisac ove knjige objavio je kritiki osvrt na izlaenje "Plamena", asopisa za knjievnost i umjetnost (1919), a kako mnogobrojni politiki elementi onih davnih dinamikih, zelenokaderakih dana pripadaju danas ve slabo poznatoj prolosti, nekoliko redaka toga osvrta moe da poslui kao informativni prilog svim onim itaima, kojima se na rije "Zeleni kader" ne javljaju - danas - neke stvarne asocijacije:Bilo je to jo onih davnih oktobarskih dana (1918), kada se na Markovom trgu vijao stijeg tzv. narodnog suvereniteta, i kada su naa gospoda domai advokati i sveenici vodili u ime Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca krvavu teroristiku akciju i strijeljali narodne gomile na itavom podruju Trojedne Kraljevine. U ono je vrijeme i na Jelaievom trgu potekao potok krvi, a sve su se narodne snage jalovo troile u bezglavom ustanku i u pogromima antisemitskim i agrarnim. Zeleni kader, jedini punomoni predstavnik (politike volje i svijesti) naega naroda za vrijeme rata, razbio je u ono vrijeme (kada je na itavom kompleksu Centralne Evrope bila stvorena objektivna revolucionarna situacija u marksistikom smislu ove rijei) svoju glavu uludo. Kao nikada doonda osjeao se kod nas potpun nedostatak politiki inteligentnih sila. Zeleni kader stavio se izvan habzburkih zakona bez odreenog smjera, bez voa i bez inteligencije. Mnoga i mnoga reenica u "Plamenu" nosila je akcenat upravo na toj tunoj konstataciji, da je jadno (knjievno) ivjeti u nekim pseudociviliziranim, malograanskim, bijednim i zaostalim prilikama i djelovati knjievno meu malograanskim slojevima, koji sami ne znaju to hoe.xTaj na historijski materijalizam bio je dakle u vrijeme "Plamena" vie osjeajne, romantine, turm-i-drengerske naravi. Osjeajui nerazmjer ekonomskih odnosa i svu anarhiju politiko-ekonomskih kriza i ratnih katastrofa, koje taj nerazmjer neminovno uzrokuje, reagirajui na te injenice sentimentalno, lirski, moralistiki, vie temperamentom nego mozgom, vie u ime knjievnostvaralakog otpora stilskodinamiki nego racionalno-programatski, vie kao retorina i moralistika negacija nego kao programatski sistematizirani napor, "Plamen" je u historiji nae knjievnosti postao prvim knjievnim listom, to ga je (poslije sloma habzburkog) zabranila tzv. "naa narodna vlast".Kada je austromarksistiki predstavnik naih zelenokaderakih pobunjenih gomila, gospodin po vjerenik Vilim Bukeg, preuzeo u arsenalima pulske tvrave na hiljade i hiljade tona dinamita, i kada su svi oni carski austrijski herdreadnoughti, mastodonti od trideset i pet hiljada tona, s topovima od trideset i pet centimetara, spustili pred njim svoje zastave, i kada su se svi razarai i torpedi i sve one fregate, korvete i podmornice austrijske flote nale pod komandom admirala Vilima Bukega, onda se Vilim Bukeg izgubio u nazovimarksistikoj admiralskoj dilemi. On nije znao to da radi s tom mornaricom: da je preda, da je potopi ili da preuzme komandu? "Marksizam "gospodina Vilima Bukega nije znao, to bi trebalo da se poduzme s tim tvravama, s tim oklopnjaama, s tim topovima i s tom flotom, a na (plamenski, zelenokaderaki, moralistiki) "marksizam" bio je knjievna, lirska negacija "marksizma" gospodina Vilima Bukega, i to je bilo sve. Bojni brod Njegova velianstva "Nikola Zrinski", bojni brod Njegova velianstva "Ujedinjenim Silama" ("Viribus Unitis"), bojni brod Njegova velianstva "Carica Jelisava" i sve one bezbrojne oklopnjae i linijske lae, itave divizije razaraa, vedeta, korablji i ubojnih emija, sve se to nalo u admiralskoj ruci gospodina povjerenika Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca, i sve je on to do posljednjeg avla i signalne svjetiljke uruio naim visokim saveznicima, i sve su to nai visoki saveznici predali svom visokom savezniku Nj. V. talijanskom kralju. U ono vrijeme mi smo u "Plamenu" osjetili svu fatalnu komiku tog historijskog dogaaja, to se rasplinuo, da upotrijebimo jednu vulgarnu sliku: kao mjehur od sapunice.U ono vrijeme (kada su ume odjekivale od zelenokaderake pucnjave, a po gradskom asfaltu zloslutno zveketale proteze bezbrojnih invalida), u ono vrijeme bila je ve jasno istaknuta zastava moskovske Internacionale. U toj smo Internacionali gledali logian nastavak onih ljudskih zamisli i htijenja, koja rastu na zemlji od Spartaka do Babeufa i Marxa, i mi smo se zanijeli s potovanjem za one ruske mozgove, koji u kuroj i mutnoj depresiji svojih emigrantskih enevskih, cirikih i lozanskih soba ipak nisu izgubili vjeru u Ideju, u doba, kada je u Evropi (u ratnom vrtlogu) propalo doslovno sve svijetlo, idealno i ovjeka Evropljanina dostojno.U dubljinama onih trulih, beznadnih evropskih dana ti su ruski mozgovi sauvali u sebi svoja uvjerenja kao iskru, iz koje je sve intenzivnije izbijao svijetao plamen, koji e obasjati kaotinu evropsku kataklizmu jakim ognjem marksistike logike. U junako, homersko doba onih krvavih dana, u vrijeme ulinih bojeva, kada su lajali mitraljezi po trgovima i etalitima, kada su bankovni trezori izgledali kao opsjednute tvrave, u vrijeme masovnih mitinga, pobuna i trajkova i velikih politikih pokreta, mi smo se sa svim svojim simpatijama stavili na stranu obespravljenih robova u dubokom uvjerenju, da ako njihova klasna mrnja drutvene nepravde i nasilja nije ona nepresuna snaga, na kojoj treba konstruirati turbine i motore napretka, da onda uope nema izgleda za izlazak iz ovog (imperijalistikog) kaosa kuge, glada i rata. Danas, poslije etiri godine, mi vidimo jasnije no ikad smisao ove evropske gigantomahije. Mi vidimo Marxovu londonsko-manchestersku analitiku formulu (iz druge polovine devetnaestoga stoljea), projiciranu na gorostasne, svekontinentalne omjere, i vidimo da izmeu onih naih prognoza, koje smo u "Plamenu" ocrtali i prorekli, nema ni jedne koja se nije ispunila.Narodno vijee Srba, Hrvata i Slovenaca (ta skupina malograanskih politikanata, sveenika obiju vjeroispovijesti, advokata i brbljavaca), to konzervativno Narodno vijee (konzervativnih doktora prava i pjesnika) na Markovom trgu godine 1918, skrenulo je stroj hrvatske konzervativne, feudalne, kverulantske, ljivarske, turopoljske dravnopravnosti sa legitimnih M.-.-V. (madarskih dravnih eljeznikih)-tranica na -kolosijek kraljevskih dravnih srpskih eljeznica, a iz toga se rodio sveopi palanaki apsurd i besmisao. Kada smo mi (jo u onoj zelenokaderakoj psihozi, kada se na sve strane pjevalo: "Onam', onamo za brda ona", ili "Jugoslavska mati nemoj tugovati ") neminovnost tog apsurda proricali i logiki mu ocrtavali konture, svi su vikali na nas da pljujemo u narodnu juhu. A to je moglo nastati od hrvatske romantine, malograanske koncepcije o donkihotskoj Kraljevini Republici larafiji, u kojoj su "sve vjerske, narodne i klasne razlike principijelno rijeene na poten, hrvatski, protenjarski, licitarski, banderijalni nain ", i Kraljevskog Srpskog Dravnog Stroja (xxxslika cir34.gif) s mranim, inkvizitorskim solunskim procesima, sa panjolskim ceremonijalom i kajmakalanskim etnikim mentalitetom, s abdulhamidovskim carinicima i andarima, korupcijom, s neodranim vladinim garancijama, ministrima defraudantima, itd.?Danas se ta naa tzv. kraljevska junoslovjenska koncepcija rasplinula, a to je lijep dokaz za ono to smo mi (u "Plamenu") tvrdili od poetka: da je ta naa kraljevska dravotvorna vidovdanska etika mistifikacija i la i da nam po njoj nema puta u rasplet. Mi smo prvi u ovoj veseloj zemlji udarili po Vilsonu i po njegovoj koncepciji Versajskog mira, i to da je Evropa danas (1923) pola putem reakcije, to je samo dokazom ispravnosti nae tvrdnje od prije etiri godine (1919), da je ta versajska ambasadorska "demokratija" bila prosta maska za restauraciju i uvod u kontrarevoluciju, koja e neminovno roditi nove meunarodne zaplete i katastrofe.Mogli bismo da nabrojimo tako itav niz slinih injenica, iz kojih bi logino slijedilo da je historijskomaterijalistika analitika metoda jedino stvarno sredstvo za ispitivanje veoma zapletene politiko-moralne problematike naih dana, i da je po tome misao balkanske republikanske socijalistike Federacije (historijski i ekonomski) ona sintetina osovina oko koje se moe sagraditi Balkan, gdje e nepismenost stajati na nitici, gdje e vode biti regulirane, promet i rasvjeta elektrificirani, gdje e se tampati i itati knjige dostojne ovjeka i visokog ljudskog poziva na ovoj planeti i na ovom balkanskom dijelu svijeta, koji ve vjekovima oekuje svoje osloboenje.Zeleni kader je u buntovnikom, negativnom smislu pojava koja se podudara s historijskim pojmom "jacquerie". Kao to je ta davno ve zaboravljena pobuna (1358) u Pikardiji i ampanji prohujala kao vjetar nad garitima zamaka i grofovskih dvoraca, tako je i "Zeleni kader" kod nas godine 1917-18. spalio mnogobrojne barunske i plemenitake dvorce, katastre, kotarske i opinske arhive, da nestane kao olujna prijetnja u obliku politikih jalovih seljakih nemira koji su po itavoj zemlji trajali jo do devet stotina dvadesete - dvadeset i druge. Zelenokaderaki timung javljao se jo sve do izbora Jeftievih (1935) i Stojadinovievih (1938) u raznim politikim budnicama, od kojih se jedna pjevala na poznati domobranski carski i kraljevski napjev: "Marirala, marirala dvadeset i peta", a druga na staromodnu srbijanicu: "Kraljica Natalija kolo vodila..." Seljaka stranka je na zelenokaderakom, anarhoidnom ratnom i poratnom (u austrijskom smislu protudravnom) raspoloenju seljakih masa postigla svoje najvee politike uspjehe. Djelujui mehaniki, seljaki zelenokaderaki mentalitet polagano se pretvarao iz buntovne, defetistike negacije austrijske kasarne u sve konzervativniju negaciju eshaezijskog nasilja i tako se naao u dravnopravnim, legitimistikim zamkama kraljevskog jugoslavenskog pseudoparlamentarizma, koji je svojim spasonosnim "sporazumakim" i portfeljskim formulama taj ogromni politiki potencijal potpuno razvodnio i sveo ga na ulogu seljakog palira pred kneevskim politikim povorkama i na pratnju folklornih muzikih festivala i protenja. Ova domobranska knjiga napisana je na zelenokaderake motive i svi su njeni junaci u dui zelenokaderai, i onda kada ginu u bitkama i kada zvekeu protezama ili jadikuju po triperpitalima. U lenjinskom dvobroju "Knjievne republike" (god. 1925) objavljena uspomena na domobrane Gebea i Beninu i na jedan domobranski razgovor o Lenjinu iz god. 1917 ("Domobrani Gebe i Benina govore o Lenjinu") objanjava tu zelenokaderaku politiku problematiku. Socijalnorevolucionarna mjeavina ratnog umora, politike nesreenosti i protuaustrijskog defetizma u tom se dokumentu vremena dodiruje s idealnim politikim pojmom boljevikog aktivizma. Gebe je sazreo da u sebi prevlada osamnaesto, barokno, marijaterezijansko, franjojosipovsko doba i da prijee u dvadeset i prvo stoljee novih drutvenih relacija, u okviru kojih ne e vie biti eksploatacije ovjeka po ovjeku, po novcu i po imperijalizmu, carskom i kraljevskom i financijalnokapitalistikom. Gebe je sa hiljadama svojih nepoznatih i bezimenih drugova ostao negdje u vapnenici na talijanskom frontu, ali svi ti Gebei uprkos svemu bili su ipak vidovnjaci. Oni su naslutili neminovnost razvoja i razumjeli dublji smisao krvavih kataklizama naih dana.DOMOBRANI GEBE I BENINA GOVORE O LENJINUBila je topla kasna jesen. Prozori "sobe boleljivaca" (marodecimera kod carskih i kraljevskih i kraljevskih ugarskih pukovnija) bili su otvoreni i kroz okovane reetke potitravao je vlaan miris predveerja. Polja pred kasarnom bila su natopljena sivom snjenicom, pa kako je pod udarom juga okopnjelo, bjelasale su se u suhoj kukuruzovini krpe snijega, kao da ih je netko tu i tamo nesimetrino potegnuo prljavim kistom postimpresionistike tehnike. U jasnoj akustici ula se sa Junoga kolodvora lupa vagona i pijukanje parostroja, a iz blize kovanice odjekivao je nakovanj. Cijepao je ordonanc drva na hodniku, a ja sam leao u temperaturi na tvrdoj slamnjai i tako me u onoj blagoj i tekoj tiini jesenskog sutona zanio neizrecivi bol za irokim i plavim daljinama. Zurio sam u okovane reetke, sluao djecu kako veselo kliu u sutonu i enkasto sanjario o tome kako bi dobro bilo da je ovjek ptica i da ne gnjije u ovim vlanim i prljavim ponjavama, da nije bolestan, da nije kolonijalni vojnik, da ne ratuje bezglavo, da leti visoko nad zamagljenim vrbicima, nad rijekom to tiho tee i nad prugama po kojima se pale semafori.U tekoj i zaguljivoj polutami, u nemonom probijanju iz olovnih i ogavnih prostora, u boleivoj tenji da se sve ono nae bijedno i prljavo izdigne jednom solidnom i tvrdom polugom, odjeknuo je glas domobrana Gebea, Stubianca, koji se prije nekoliko dana vratio preko Stockholma i Berlina iz ruskog ropstva, kao glas viteke, junake trube!Gebe Mirko, domobranska, koziava pojava, blijedih suiavih obraza, prostrijeljen nekoliko puta, pao je u ropstvo rusko kod austrijskog luakog juria na Dnjestru, skitao se po azijskim, sibirskim zarobljenikim logorima, te se vratio u kasarnu kao jedan od prvih vjesnika ruske oluje. On je prisustvovao ruskim revolucionarnim mitinzima - "izuio tu revolucionarnu metriju" - i ono, kako je priao o tome, kako je u jednom petrogradskom magazinu uo Lenjina gdje govori s nekakvih lagvova i krinja, ostat e mi u pamenju neizbrisivo jo dugo.Gebe je marodecimeru prikazao Lenjina kao obinog ruskog muika koji govori seljakim soldatima o seljakoj buni, o kasarni, o ratu i o tome kako je sramota drati puku u ruci i krvariti i pucati za gospodu, a ne po gospodi!O, kako se svaka ta jednostavna rije koziavog i suiavog Gebea divno podudarala s mojim pasivnim i boleivim matanjem o izlazu, o prodoru i o spasenju iz onoga marodecimera, iz one groznice, iz onih moralnih protuslovlja kakva se javljaju u ovjeku po kasarnama, kad ratuje za tu raun i protiv svog uvjerenja i kada mu ne preostaje nita drugo nego da sanjari na bolnikim posteljama o sutonu i o pticama. Kako je ivot suvremenog ovjeka sveden na neke vragometne minimume kad mu je idealom da postane vrapcem i da cvrkue u sutonu iznad civilizacije i kasarnskih krovova. U ovoj mojoj linoj bijedi i u toj alosnoj potitenosti zagrmjele su rijei domobrana Gebea u prljavoj i smrdljivoj sobi kao udar bubnja. Kao da sam ugledao u polutami maglenog prostora gorostasni obris Ognjenoga Matije Gubca kako se pokrenuo i sa golemom kosom u ruci stupa kao gigant iznad kasarne i grada.Dignuo se Ognjeni Matija, taj slavni na Stubianec, i svi su Gebei stali uz njega, od Krkoga do Sevnice, od Mokrica do Susjeda; pokrenuli su se uz dim poara i zvonjavu crkvenih zvona da pokau da i oni postoje, da razore taj smrdljivi austrijski, habzburki, simbolini marodecimer i da polome sve reetke, sve te okvire, nagodbe, pragmatike, saborske adrese, veine, manjine, paragrafe, fraze, lai, glupost i tugu nae bezizlaznosti, da se probiju, da izau iz svega toga, da pobijede.Ne sjeam se detalja, tak pamtim da je u sobi sve potamnjelo i da su ljudi po posteljama tiho uzdisali u mranoj i kobnoj utnji. Osjeala se mrana teina gluposti naega ivota i Gebeove rijei tutnjale su u naim duama kao eksplozija betoniranih bedema sveg onog tvravnog i vojnikog ivota, koji je za nas predstavljao nau smrtonosnu stvarnost, stvarnost austrijskog, habzburkog rata, stvarnost gadne besmislene smrti za tu evidentnu glupost.- Lenjin je stajao na lagvu u jednom magazinu i jasno i glasno rekao, da smo ga svi uli, da je pravi rat onaj to se vodi po ulicama i duanima, a ne na fronti!- Da! Buna! Seljako pravo! Rat po ulicama protiv gospode! Sve su to idovske gluposti! Ku!Bio je to vodnik Benina, stari fronta. Dvaput smrtno ranjen i odlikovan, a kabanica mu je bila prostrijeljena sa sedam mitraljeskih metaka, to je on pokazivao kao trofej s velikim ponosom. On nikada nije zapovijedao "na rame!", nego bi taj posljednji slog afektirajui promijenio u "hec!" - dakle, "na ra-hec!".Benina je osjetio da Gebe prelazi granicu reda i discipline i zato se kao ara upleo da bi najbolje bilo da dri svoju gubicu i da ne laje tu sve kojetarije neke bezglave i besmislene.- Sve je to la i sve su to idovi izmislili! - On je u novinama itao da su to ruski idovi koji e upropastiti itavu Rusiju i prodati je za zlatne cekine strancima i bogataima.Gebe nije se dao impresionirati istupom gospodina vodnika Benine. On je nagonski osjetio da tim podoficirskirn istupom nije ugroen samo njegov domobranski lini ugled nego i presti onoga pojma to ga je on zvao "vojnikom slobodom i ravnopravnou".- Unteroficjeri nam vie pameti solili nebuju...Gebe je htio svima nama da pokae da je izuio tu rusku metriju: - Nisu tamo ruski idovi prodali nikome nita nego to piu ove glupe novine to ih Benina ita, to piu idovi od straha da im ne porobe vojnici magazine!I nekom rutiniranom i uvjerljivom metodom Gebe je uznastojao da Benini objasni kako je njegov ivot jadan, kako je ve pet puta b