Download pdf - Barmahalska česma

7/29/2019 Barmahalska esma

1/5

Zabiljeio Fadil M. Kardovi, prof.

Barmahalska esma

Simbol po kojoj se Roaje prepoznavalo u okruenju predstavljala je Barmahalskaesma koja je odvajkada bila najomiljeniji lokalitet, u ijoj se neposrednoj blizini nalaziKuanska damija i dvije dugake drvene klupe. U hladovini starog bagrema, visokih lipa irazgranatog jorgovana, nalazila se esma sa samo jednim drvenim olukom za vodu sa

eone strane i sluila je za obredno pranje pred molitvu u Kuanskoj damiji. Ona jedoslovno po islamskoj tradiciji dennetski izvor na zemlji i bila je dostupna svima, gdje suse mnoge roajske generacije sretale, provodile svoje slobodno vrijeme uzimajui dobru

pitku vodu, gdje se pjevao sevdah, koji se osjeao u srcu i dui i tako se veselilo iaikovalo. Jedna drvena klupa sa desne a druga sa lijeve strane Barmahalskog sokaka, nasamoj raskrsnici Kuanske mahale, ispred vie starih kua koje su nai preci davnosagradili. Svake godine stare kue su sve vie propadale, jer tadanji vlasnici nisu imali nivremena, ni volje, ni para, ni materijala da ih obnavljaju. Rasueni penderi, starimnovinama zalijepljeni, polomljeni damovi. Okrunjeni duvar, od utuene zemlje ilovaedugo ne trpi kre ba najbolje, mada ljeti dri hladnou unutra, a zimi toplotu.

U blizini, preko pokaldrmisana sokaka nalazio se plitki jark, u kome se skuplja kinica iodvod od stare esme koju su u Hajrat i zadubinu ostavili nai preci za koju su tada ljudiiz Roaja vjerovali da ima najbolju vodu, iako nisu nikada ni posumnjali da ta voda prolazikroz nekadanje Barmahalske airove, vonjake i avlije kroz koje se ve vjekovima vodataloila u toj ravnici.

Nai preci su vjerovali da ta voda ima udesnu mo i svakog dana su djeca, momci idjevojke sa burilima, bucatima, testijama, bakarnim ugumima, ibricima ili kofama urukama ili da donesu pitku vodu svojoj kui i odravali svoj ivot i svoje zdravlje. Amnogi, moda su ili na tu esmu, radi upoznavanja i aikovanja, jer tu su se dogaaji

pretvarali u legende. Pored Barmahalske esme omladina mnogih generacija je troiladane, skupljajui se za pitku vodu, gdje su zapoela mnoga upoznavanja. Momci su ekali

red za vodu sjedei na jednoj klupi a djevojke na drugoj klupi preko sokaka. Koliko su se tisusreti i pogledi potovali i cijenili, zavravali su se prosidbama i ostali su zapamenistihovi momaka posvijeeni mladim i lijepim roajkama.

U Roaje to pripada,

nita mi se ne dopada,

osim vode Barmahalae i

Smailagina Fatke Kardovae..

Bila je to jedna od najboljih voda u podnoju uterskog brda i Barmahalske ravnice. Istvarno, ta voda je imala specifian miris i ukus. Ja sam kao dijete mislio da ona potie od


2/5

onog drvenog runo tesanog oluka za vodu.

Nikada neu zaboraviti sjeanja iz mojeg ranog djetinjstva... Ona ide ovako: Osredak,dio Gania mahale sa desne strane rijeke Ibra. Bilo je tamo nekoliko kua, a veliki brojdjece. Miris lipa mami, iri nam grudi opija nas. Kao po dogovoru, svi polazimo za vodu i

vie aa razgovora. Ponekad bi nas i mjesec zatekao kod vode, eretski bi nam namigivao.Po kaldrmisanom putu odzvanjao bi zvuk nanula, koje su nosile djevojke. Taj zvuk mi jeurezan u pamenju. Zatvorim oi i ujem nanule, vidim sebe kako nosim u jednoj rucikofu a u drugoj Bokolu koja je ostala jo od Italijana, to je uska ali malo dua posuda odaluminijuma sa vrijeslom. U naoj mahali nije imala ni jedna esma, ni jedan duan.

Idui dugakom pravom dadom, sreali bi se sa starim ljudima koji se vraaju izgornje arije, svi u glasu nazivali bi im selam i pitali bi se: Amida, jesi li se umorio,kako ste i ta radite?

Rijetko bi sretali putnike na staroj autobuskoj stanici, sa drvenim koferima koji izlaze iz

starih autobusa nalik na one iz ratnih filmova. Idui dalje za vodu prelazili bi Ibar prekokamenog mosta gdje se put ravao pravo ka pijaci a sa lijeve strane ka pirovoj kafani,staroj ariji i Sultan Muratovoj damiji, a sa desne strane ka Bar mahali, Kuanskojdamiji i Kuanskoj mahali. Na samoj raskrsnici nalazio se duan gdje je radio staritrgovac, Muhamedaga Kardovi, koji je prodavao eer i cigare na komade, patisku,opanke i so u dakovima, petrolej ili gaz za fenjer i lambe koji su osvetljavale velikeroajske musafirske sobe, ali vie je robu davao na veresiju nego za gotove pare i govorioUzmi i nosi, sve to vam treba platie ti babo kad bude imao, ako bog da.

Idui dalje sokaci su se ravali po mahalama. Svaki sokak imao je svoju ljepotu dok jeiz prostranih avlija i starih mutvaka dolazio miris taze peenog hljeba, krompira, pekmeza,

hajvara, kestenja i kahve koja se prila u improvizovanim dolapima, a uz visoke taraberazgranati jorgovan mijeao bi mirise sa ruicom i kadifom. Prolazei sokacima i noseivodu sa Barmahalske esme udisali smo ist vazduh od boria, bagremova i lipa iznadDidina kra, koje su sadili uenici starijih generacija iz osnovne kole MustafaPeanin. esto bismo se vraali sa Barmahalske esme uprekrat ili naokolo preko gornjearije da vidimo stare duane, berbernice, pekaru i da bi svratili u Hajrovu i efkovuslastiaru u kojoj smo kupovali eerne crvene jabuke, eerne tapie, bombae ili halvicei gurabijice.

Na posjedcima uz peene krompire, sir i akamsku kahvu razgovaralo se o svemu i onekim dogaajima koji su se desili na Barmahalskoj esmi, u gornjoj ili donjoj ariji ili

nekoj drugoj mahali. A mi kao djeca sluajui te prie sjedeli smo na ilimu, puetiji iliiljtetu prostrtom po podu na dnu tople sobe ispunjene mirisom taze peene pogae ili pitezeljanice.

Nai stari roajci, da li zbog te vode ili zbog umiljenosti, stvarno produavali su svojivot i zakoraili bi doboko u desetu deceniju. Imali su sitno naborano lice, a fiziki mlaesu izgledali barem deset godina. Kao mali djeak, im bih proao dugaak i prav sokak, nasamoj raskrsnici, prvo bih vidio klupu na kojoj je sjedelo vie starih ljudi, i eer-aguHadialijagia meu njima, sa bijelim kapama, milujui sijedu bradu i drei tespih urukama, ekali su da uzmu abdest.

Kako sam bio srean kada bih vidio i sluao toliko starih ljudi da razgovaraju pouneprie ekajui na red da uzmu abdest za klanjanje ikindije namaza.


3/5

eer-aga Hadialijagi na Barmahalskoj esmi uzima abdest za ikindiju namaz,1930.god.

Stara je svaka sveta, a i voleli su da se sasluaju, uvaavaju i pitaju. Velika je kola

ivot. Stari ljudi su svoj vijek preturili s ljudima, tegobama, problemima i uspjesima, udobru i zlu. Sve su to nai stari izdrali i ostali ljudi. Ni jednoj generaciji nije bilo lako.Svaka generacija je na ovom nemirnom prostoru okusila rat, nematinju, strah od najgoreg.Ali nas je spasila tvrda i iskrena vjera u Allaha d. i u ljude, kojih je uvijek bilo vie negoneljudi.

Sa naroitom panjom sluali smo prie starih ljudi koji su polako i razgovjetno prialiprie o istoti srca i mudrosti ivljenja, koje su nas uili da budemo pravedni i poteni, dapomaemo ljudima u nevolji i da zapamtimo kako se samo dobro-dobrim vraa. Tako je tou Roajama od davnina. Vodili smo rauna o sebi, svojoj porodici, a Bogami i o drugima.Svaki ovjek ima duu. Treba da se ovjek uva da neko ne uzdahne zbog tebe, nikoga ne

treba uvrijediti, niti roditelja, ni brata, ni komiju, ni jetima. Svaki ovjek duan je da uvasvoje a nesmije da dira tue, jer od tuega tuga bije. Nikom ne treba ni vodu natruniti,vano je da ovjek o svemu zna red. Ova dananja omladina zna da je zdravlje najvee

bogatstvo, a dok su zdravi ne umiju da ga uvaju, dobro znaju da ivot traje onoliko kolikoje ovjek zdrav, a neznaju da treba da se uva zdravlje dok ga imaju. Najvanija jeporodina toplina i razumijevanje, pravilno usmeravanje potomstva i uvanjeemocionalnih rodbinskih veza, koje stvaraju najjai oslonac i porodinu sigurnost.

U ivotu sve treba umjereno, i da se jede i da se pije, i da se uva od prehlade, zatoovjek treba da bude mudar za sve. Mjera je glavna za sve, mjera u radu, u jelu, u piu, uradosti i alosti, u molitvi, u tednji, u troku i u prijateljstvu, nikoga ne prevari, nikoga ne

podcenjuj i ni pred kim se ne ponizi. U dobru se ne ponesi, u muci se ne prepadni.Naroito treba potovat roditelje, komiluk, i ne raskidati rodbinske veze. Pomogni e god


4/5

moe, ali nikom nemoj odmagat i mrzit, treba biti rastereen i zadovoljan sobom i svojimimanjem, ponosan i srean sa svim to ti je Allah dao. Uvijek ovjek treba da se okrene izasebe, da vidi da ima sve gore od goreg. Stari su nam ostavili te mudrosti u amanet. Bilo jeto vrijeme sloge i iskrenosti. No, tako kako je bilo, sve je to za nas danas ve daleka

prolost.

Kako sam rastao, sve manje je starih ljudi sjedelo na klupi ispred Barmahalske esme.Prvo je preselio na ahiret efendija Daut-aga, pa onda stari Hamdijaga, pa onda stariAvdaga, pa onda stari Jaaraga, pa onda stari Adil-aga, pa onda stari Arif-beg, pa ondastari Jonuz-aga, pa onda stari Haljilaga, pa onda stari Omeraga, pa onda stari Murataga, paonda stari Mustafaga, pa onda stari Hamidaga, pa onda stari Jusuf-aga, pa zatim strinaUmihana, pa amidinica Hankua, pa babov amida Eminaga,...

Na klupi su sjedeli amide; Hadi-Ibrahim-aga i Ahmet, i priali prie o njihovimnekadanjim prijateljima, mada su, ini mi se, bili sve tuniji i tuniji jer su jo samo oniostali od njihove generacije... A amide Hadi-Ibrahim-aga i Ahmet, koji su bili pritisnuti

godinama, nijesu se bojali smrti, osjeali su da im smrt nije daleko jer ko se rodio moraumrijeti, govorei: Hvala Allahu to je po redu, a potom kako hoe Allah. Primjeivaosam kako sve vie staraju i ile, kao da umiru na nogama, ali su i dalje vjerovali umaginost te dobre Barmahalske esme i sve su ee iznosili pun bokal ili ugum vode

pored klupe, nudei svoje prijatelje i prolaznike da ugase e.

Priao sam im. Prepoznali su me, stavljajui ruku na elo, murei od sunca. Bili sutuni... Rekli su mi da vie nema nikoga iz njihove generacije da sjede i da nee vie da

piju dunjaluku Barmahalsku vodu. Rasplakao sam se i znao sam da e ubrzo i amidaAhmet da preseli na ahiret i da vidi svoje stare prijatelje koji ga ve odavno ekaju naAhiretu na nekoj klupi pored druge esme ispod zemlje...

Godine su prolazile, a Barmahalski izvor je i dalje davao vodu iz svojih njedara, netedei i ne alei je. Umjesto starih ljudi sa bijelim bradama da uzimaju abdest, sve vie jeBarmahalska esma primala momke i djevojke koji su se pogledima dogovarali da bi netokasnije njihovi roditelji po naim starim dobrim islamskim obiajima ozvaniili njihove

brane zajednice. I oni su pili vodu, ali nijesu vjerovali da je Barmahalska voda dobra zaljubav, natalitet i da produava ivot. Za njih to nije bilo shvatljivo, ve su je gledali kaosasvim obinu tenost. Na Barmahalskoj esmi nije bilo dozvoljeno pranje vea, jer sezbog velike guve za vodu ekao malo dui red kako bi natoili nekoliko testija, kante iugume, jer je potrebna bila vea koliina vode pogotovu gdje su bile mnogobrojnefamilije, tako da su ene ile na Lovniku rijeku i Ibar da naloe vatru i da kuhaju haljine ucije.

I mahalski kapiteni sastajali su se kod Barmahalske esme da zakazuju turnirskafudbalska takmienja izmeu; Kua i Klimenti, Kurnia, Karadana, Uragana, Beira,Zgradaa, Agovia, Sutovia, Mujevia, Muria, Husovia, Zejnelagia, Kalaa, Kovaa,Agia, Bandovaca, Gusilaca, Nokia, Nurkovia, Bievaca, Demia koja su se odravalana Lanitima, Malom abljaku, Osredskim ledinama, Mazijanu, Hurijskim ledinama,Progonima, Trpeinama, Luboderskim ledinama, Planditima, Zelenskim ledinama,abovskim dolovima, ukaru, Kljekovaama, Prlu, Gudama, Lokvama, Malom Topu,Golom brdu, Blatima,.....

Lijepo je bilo nae djetinstvo, siromano ali lijepo. Tada se nije mnogo imalo, ali smosvi bili sreni i zadovoljni. Iz svake roajske mahale pokupili bi se vie desetina djeaka i

po cio dan proveli igrajui mali fudbal na zakazanim igralitima. Dijelili smo sve to smo

imali, pare hljeba namazano marmeladom ili pekmezom, ili pare hljeba, luka i sira kakobi samo utolili glad.


5/5

Najuvenija Barmahalska esma sa pitkom izvorskom vodom i dalje tee, ali vie nemaonih drvenih klupa i dugakog reda omladine da natoe vodu za pie, za odravanje linehigijene, kao i za pranje posua, pa emu onda bi bilo tih drvenih klupa?

Barmahalska esma danas i dalje tee u novom ruhu- Fedis Kardovi 2010. god.

I konano, jedna sauvana Barmahalska esma na starom mjestu sa promijenjenimprvobitnim oblikom, u novom ruhu, jer su joj umjesto drvenog oluka ugraena metalnazeleno ofarbana cijev u vidu vodene pumpe na kamenom postolju i sa bonih strana

povezanim iza esme u vidu polumjeseca, podignut je betonski i kameni zid u obliku klupasa naslanjaem koji predstavlja jednu od najstarijih graevina naeg kraja. Ali nije nestala i

prestala da toi Barmahalska esma, koja i dalje tee i pria kako vie nema kaldrmisanih

sokaka koje je zamijenio asfalt, velikih avlija, ni visokih drvenih taraba koje su zamijenileniske metalne ograde, ni starih drvenih prozora koje je zamijenio eloksir, ni aovaca, niardaka, ni visokih i strmih krovova od indre, ni starih ljudi da uzimaju abdest zaklanjanje namaza.Urbanizacijom grada i izgradnjom gradskog vodovoda sa Vrela Grlje i Vrela Ibra neto

prije sedamdesetih godina prologa vijeka, na gradskom podruju napravljeno je viejavnih esama na raskrsnicama koje se snabdijevaju vodom za pie iz Azbestnih cijeviroajskog vodovoda. Barmahalske drvene klupe i esme kao da nikada nismo imali, a sadamislim da ba zbog toga nikada vie nee generacije tako dugo i sreno ivjeti kao nai

preci.ivot je ve poeo da nas baca kao slamku, ovamo-onamo, sa roajskom urbanizacijom

prestali smo da koristimo dobru pitku Barmahalsku vodu, a ostalo je samo vjerovanje ustare prie o maginoj Barmahalskoj vodi i izvoru. Vremenom, sve vie je umiralo mladihljudi, a u naim avlijama sve je manje djece! Danas hvala Allahu svaka avlija imamodernu, betonsko ukraenu esmu sa pitkom vodom, a u svaku renoviranu ili novoizgraenu kuu viespratnicu hamame su zamijenila moderna kupatila.

Sve vane odluke za vrijeme raznih prevrata roajskog kraja, spaavanja odpokrtavanja i protiv svih napada na islamski ivalj i drugih, donosile su se ispredKuanske damije i Barmahalske esme. Ova esma zasluuje kada se stvore uslovi odroajskih Bonjaka da na adaptiranom zidu Barmahalske esme naprave spomen plouroajskim gazijama i ehidima na elu sa Mula Jakup-efendijom Kardoviem gdje im je iklanjano denaze.