POVIJEST BIH U 19. STOLJEĆU

SREDNJOEUROPSKE POLITIČKE I DRUŠTVENE

ORGANIZACIJE

Potkraj 18. st. prosvjetiteljska kritika apsolutističke države.

Sukob aristokracije i državne vlasti.

Nastanak dvije društveno političke snage:

1) demokratsko liberalni pokret

2) konzervatizam

Na oblikovanje građanskog društva sudjelovali, Osmansko Carstvo i podjela Poljske

glavni potez; razračunavanje Austrije, Rusije i Turske uz posredništvo Pruske i Velike

Britanije.

Druga dioba Poljske (1793.) pomaknula granice Rusije na zapad, susjedi Austriji i

Pruskoj.

Napoleonovi ratovi

Prvi koalicijski rat 1792.-1797.

Francuska objavljuje rat Austriji koja ulazi u Prvu koaliciju s Pruskom, Sardinijom i

Rusijom.

Pridružuju se Engleska, Španjolska i Nizozemska.

1795. g. Pruska izlazi iz koalicije. Mir u Campo Formio (Veneto, Italija) -> Francuska

dobila Lombardiju, Belgiju, lijevu obalu Rajne, a Austrija Veneciju, Dalmaciju i Istru.

Na zapadu gornje Italije stvorene satelitske francuske države.

Nizozemska postala Batanijska republika.

Švicarska postala Helvetijska Republika.

1805. mir u Požunu -> poraz Austrije kod Austerliza.

1806. stvoren Rajnski savez (sve njemačke države osim Austrije i Pruske)

Franjo II. 16.8.1806. objavio ukidanje S.R.C.NJ.N., odrekao se rimsko-njemačke carske

krune.

1809. poraz Austrije kod ________________?

1

Ilirske provincije

Hrvatske i slovenske zemlje od gornje Drave do jadranske obale južno od Boke

Kotarske)

Sjedište- Ljubljana- stolovao generalni guverner.

Područja podijeljena na 6 civilnih i 1 vojnu pokrajinu (Vojna Hrvatska - sjedište Senj)

Francuska vladavina obilježena:

1. Ukidanjem staleških razlika

2. Moderna uprava

3. Unaprijeđeno sudstvo i školstvo

4. Ukidanje cehova, razvoj obrtništva

Prve novine na hrvatskom jeziku Il Regio Dalmata (u Zadru 1806.-1810.)

13.10.1813. poraz Napoleona kod Leipziga (bitka naroda) -> kraj francuske uprave u

Ilirskim pokrajinama.

Vlast u Ilirskim Provincijama ima guverner Christof Lattermann.

Bečki kongres (1814.-1815.)

Početak razdoblja restauracije.

1.9.1814. - 9.6.1815.

Sudjelovalo 216 predstavnika svih većih europskih država osim Turske.

Odlučivalo 5 vodećih europskih sila:

1. Rusija

2. Velika Britanija

3. Austrija

4. Pruska

5. Francuska

Kongres protiv revolucije, ide u duhu apsolutizma.

Ponovno ustoličene:

1) Bourboni

2) Savojska kuća

3) Oranski (Nizozemska)

4) Dinastija Hannover (Velika Britanija)

2

Njemački savez i Sveta alijansa

Njemački savez

Na Bečkom kongresu stvoren Njemački savez - 39 država članica; 34 države, 4

slobodna kraljevska grada i njemački dijelovi Austrije.

Nakon 1815. Ustavno pitanje.

Bavarska prva proglašava ustav 26.5.1818.

Baden i Hessen 1820. proglašavaju ustav.

Najliberalniji Wutenberški ustav.

Nositelji i dalje njemački građani: Ernst Mortiz i Friedrich Ludwig Jahn? - organiziraju

Đačko udruženje i opće studentsko udruženje Principi i Deklaracija.

Karlsbadske odluke 20.9.1819.

Uvedena cenzura

Kontrola studenata

Zabrana udruženja

Sveta alijansa

Osnovana 26.9.1814. Glavni cilj: borba protiv Napoleona i očuvanje starog poretka u

Europi.

Utemeljiteljice: Rusija, Pruska, Austrija.

Zastupao intervencijsku politiku, miješanje jedne države u unutarnje poslove druge

države.

Raspad Alijanse 1830.

Uzroci

Kolonijalne i nacionalne pobune

Francuska srpanjska revolucija 1830. - duboki razdor

Sveta alijansa se raspada na dva dijela:

1) zapadno. liberalnije (Francuska, Engleska - raspada se 1841. po pitanju istočne krize)

2) istočno, konzervativnije (Austrija, Rusija i Pruska)

3

OSMANSKO CARSTVO DO 18. STOLJEĆA

Oružane snage sastojale se od dva osnovna dijela: janjičara (elitne pješačke postrojbe) i

spahija (konjaništvo)

Danak u krvi.

Timarski sustav

Najveći posjed has. Manji posjed timar

Osnovne upravne jedinice: pašaluk, sandžak, nahije, kaze ili kadiluci.

Sandžak

Zakonska vlast pripadala je kadiji. Krajem 18.st. Bosanski pašaluk sastojalo se od 4

sandžaka:

1. Bosanski,

2. Hercegovački,

3. Zvornički,

4. Kliški

Granice ovih sandžaka tijekom ratova koje su Turci vodili u 18.st. pretrpjele au

značajne izmjene.

Kriza Osmanlijskog Carstva

Na prijelazu 18./19. st. - duboka kriza Carstva.

Fanarioti - kao grčka elita zauzi,aju vodeće pozicije na porti, a vremenom se uzdižu i na

rang kneževa, postaju nositelji nacionalnih buđenja.

Prvih desetljeća 19. st. dva ustanka:

1) Srba u Smederevskom sanžaku

2) Grka na Peleponezu i otocima 1821.

Ustanak u dunavskim kneževinama 1821. u Vlaškoj i Moldaviji.

Selim III. ________ džedid (novo uređenje, novi poredak), cilj ovih reformi:

ukidanje janjičarske vojske koja je postala kočnicom svakog napretka i

formiranje nove regularne, u europskom stilu profesionalne vojske.

Ozdravljenje financijskog sustava smanjivanjem neproizvodnih sredstava.

Protivnici reformi

Feudalci - zbog gubljenja svojih privilegija

4

Janjičari - bojali se da će doći do njihova uništenja uvođenjem nove vojske

Konzervativna ulema - širili vjerski fanatizam tumačeći kako novi europski

vjetrovi nisu u duhu šerijata

Ajani u Rumeliji i Anadoliji

Reforma Selima II. 1802. o reorganiziranju vojske - povod ustanka janjičara.

Protivnici optužuju sultana kako želi prigrabiti svu državnu imovinu.

Ovi stavovi dovodili do čestih ustanaka i pobuna što je rezultiralo zbacivanjem Selima

III.

Janjičari dovode Mustafu IV. na prijestolje (1807./08.) koji je bio spreman udovoljiti

njihovim interesima. Svrgnut uz pomoć rumelijskog velikaša Mustafe Bayraktara

(kasnije stekao titulu velikog vezira) - zagovornik reformi.

Na prijestolje dolazi Mahmud II. (1808.-1839.) brat smijenjenog sultana Mustafe IV.

Mahmud II. (1808.-1839.) - Povelja sloge - priznata nasljedna prava ajana i njihove

časti, reformira vojsku po europskom tipu, reorganizacija središnje uprave, ukinut divan

i formirao više ministarstava. Ministri su plaćeni iz državne blagajne. Napušten je

sustav lena kao plaće. Formirani: vojni savjet, vrhovni sud, državni savjet, u

provincijama ustanovljena vijeća pokrajina umjesto divana kako bi ograničio vlast

namjesnika.

Ajani ubili Mustafu Bayraktara - velikog vezira.

1826. Mahmud II. donio uredbu o ukidanju janjičarskog reda (pokolj- Sretna zgoda).

Timar je ukinut 1831., zemlja postala državna domena, ali to nije značilo ukidanje

feudalizma. Iako vrlo površno, izvršena europeizacija Carstva, ne samo u vojnom nego i

gospodarskom smislu.

Srbija od ustanka do autonomne kneževine

Smederevski sandžak već krajem 18.st. dobio je neku vrstu autonomije, potvrđena

ranija prava o izboru vlastitih knezova. Približavanje francuske vojske te Napoleonovo

iskrcavanje u Egipat omogućio je i povratak janjičara u Smederevski sandžak koji su

1801. Godine ubili beogradskog pašu.

Sječa knezova 1804. g. reakcija na pobunu protiv janjičara.

Reakcija - Prvi srpanjski ustanak započet 1804. -> bio je usmjeren protiv janjičara, a

ne protiv sultana, iako je postojala nada da će Austrija obnoviti svoju vlast u ovom

5

sandžaku. Vođa ustanka Đorđe Petrović (Karađorđe- Crni Đorđe 1762.-1817.) vođa

ustanka u Šumadiji.

Od 1804. Smederovski sandžak oslobođen osmanske vlasti.

1805. Porta je objavila džihat.

Tursko - ruski rat završen Bukureštanskim mirom 1812.

U ljeto 1812./13. Srbiju napala turska vojska i porazila ustanike, a dio vođa, među njima

i Karađorđe pobjegao je najprije u Austriju, potom u Besarabiju.

U travnju 1815. Drugi srpanjski ustanak, pod vodstvom Miloša Obrenovića.

Pokušaj Heterije da na vlast dovede Karađorđa - neuspješan.

Miloš Obrenović doveo Srbiju do potpune autonomije 1830., odnosno 1833. kada su

službeno ukinuti vojni posjedi, određen politički i pravni status Srbije, te njezine

granice.

Prvi ustav, tzv. Sretenjski ustav, 1835 - proklamirao sam knez 1835.

U veljači 1839. usvojen ustav (Turski ustav - kneževa vlast je ograničena, odluke uz

suglasnost Državnoga savjeta), a par mjeseci kasnije Miloš abdicirao.

U razdoblju 1839.- 1842. na vlasti su se izmjenili Miloševi sinovi (Milan i Mihail).

1842. za kneza izabran Karađorđev sin Aleksandar.

1858. Narodna skupština zatražila kneževu ostavku i donijela odluku o proglašenju

Miloša Obrenovića za novoh kneza Srbije.

1860.g. na prijestolju naslijedio ga je Mihailo Obrenović III. koji je na temelju

Garašinova programa Srbiju pripremao za ulogu južnoslavenskoga Pijemonta Velike

Srbije.

Milan Obrenović IV. Kneževsku vlast preuzeo 1872., 1881. postao prvi kralj

Kraljevine Srbije.

U razdoblju od 1802. do 1812. u ovim kneževinama smjenjivali su se francuski i ruski

utjecaji da bi od 1812. ponovno potpale pod sultanovu vlast.

Pod ruskim utjecajem na ovom području učvrstila se revolucionarna organizacija

Heterija filiki (osnovana u Odesi s ciljem stvaranja kršćanske panbalkanske države)

Dunavske kneževine: Vlaška i Moldavija- turske žitnice, knezovi vladali uz sultana.

1812. ove kneževine potpale ponovno pod sultanovu vlast.

Vođa Heterie knez Alexandros Ypsilantis- poveo ustanike u Moldaviji 1821. Ruska

pomoć izostala.

6

Ustanici se sastali u Bukureštu 26.3., ali savezništvo prestaje. Vladimireskov pokret se

raspada, a on je zarobljen i ubijen.

Turci 29.5. ulaze u Bukurešt, ugašen ustanak polovicom lipnja.

Ypsilantis u Beču uhvaćen i zatvoren.

Nametnut je novi ustav, pa su domaći plemići dobili ogromne ovlasti.

1857. vijeća Moldavije i Vlaške odlučile su se za zajedničko ime: Rumunjska, za

autonomiju i zajedničkog vladara.

Prvi zajednički vladar Alexandar Ion Cuza - 1859. Izabran za princa

1864. ukinuto kmetstvo.

1877. godine Rumunjska je proglasila nezavisnost što joj je i međunarodno priznato

1878. na Berlinskom kongresu.

Grčka borba za nezavisnost

Grci uspijevaju idejom o ujedinjenju svih krajeva Osmanskog Carstva naseljenih

Grcima u jednu nacionalnu državu.

3 faze revolucije

1. faza uspona od 1821. do 1825.

2. faza krize od 1825. do 1827.

3. faza strane intervencije i konačne pobjede 1828. - 1829.

Nemiri izbili sukobom ustanika i turske vojske.

Poziv na opći ustanak uputio i patrijarh German u samostanu sv. Lavra na Peleponezu.

U prvoj fazi ustanka postignuti su značajni uspjesi oslobođenju dijela grčkog kopna.

1822. osnovan Senat Peleponeza, Narodna skupština proglasila neovisnost Grčke,

usvojila Ustav i proglasila Republiku.

Za predsjednika izabran je moldavski fanariot Aleksandar Maurokordat.

Londonskim ugovorom Francuska, Engleska i Rusija dogovorile uposredovanje

postizanju mira između ustanika i sultana.

Ruski car 1826. objavio rat Turskoj, Velika Britanija i Francuska poslale svoje snage na

Peleponez.

Ovaj sukob završen Jedrenskim mirom, za Grčku zatražena samostalnost, Londonskim

ugovorom iz 1830. Grčka je postala prva neovisna kršćanska država na Balkanu.

7

Berlinski ugovor

Berlinski ugovor, potpisan 13. srpnja 1878.godine. Njime je temeljito izmijenjeno

ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate

Rumunjska, Srbija i Crna Gora kao suverene države, a Bugarska je podijeljena južni

dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istočna

Rumelija, dok je na sjevernom dijelu osnovana Kneževina Bugarska. Niz drugih

turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput

Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine, koja je dodijeljena

Austro-Ugarskoj (1908. Austro-Ugarska će anektirati Bosnu i Hercegovinu). Srbija je

znatno proširena i dobila je četiri okruga na račun Turske: niški, pirotski, toplički i

vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudžu, a Crna Gora Nikšić, Podgoricu i Bar.

Turska je morala jamčiti građanska prava svojim nemuslimanskim građanima,

ostvarujući tako odredbe Organskog zakona iz 1868.

Zemlje koje su ovim pregovorima dobile neovisnost trebale su preuzeti i dio turskog

državnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije nikad postignut dogovor o tome kako

podijeliti taj iznos.

BOSANSKI PAŠALUK

Osnovan 1580. godine.

Sandžaci u Bosanskom pašaluku: Bosna, Hercegovina, Zvornik, Klis, Pakrac, Krka i

Požega.

Kliški sandžak ukinut 1826., a Zvornički 1832. Pašaluk je sveden na dva sandžaka:

Bosanski i Hercegovački.

Hercegovački pašaluk obuhvaćao teritorij nekadašnjeg Hercegovačkog sandžaka i kao

takav postojao do 1851.

1833. hercegovački sandžak Turci izdvojili iz Bosanskog pašaluka i dodijelili ga Ali-

paši Rizvanbegoviću.

Sjedište Bosanskog pašaluka u Travniku do 1851., a od 1851. u Sarajevu.

Broj stanovnika u 19. St. u Bosanskom pašaluku kretao se od milijun do 1,3 milijuna.

Prema popisu iz 1851. živjelo je oko 1,3 milijuna stanovnika:

37,3 % muslimani

8

44,4 % pravoslavci

18,5 % katolici

Popis iz 1871.:

42,85 % muslimani

42,4 % pravoslavci

15 % katolici

Vojne oblasti - kapetanije.

Kapetan - vojni službenik u pograničnom području.

Potkraj 18.st. 39 kapetanija, s vremenom preuzimaju funkciju ajana (gradski službenici,

uloga: posrednik između naroda i vlasti, postali lokalne vođe -> težili uvođenju poreza

ajanija)

Biraju ih spahije, janjičari. Ajani su bili muslimani.

Sarajevo - glavno središte janjičara - preko 20 000 (esnafska republika) predvodili otpor

prema središnjoj vlasti.

Mostar - braća Dedić - sinovi mostarskog ajana. 1814. Pobuna ajana u Mostaru.

31.1. Reforme u Bosni do 1839. godine

1826. sultan Mahmud ukida janjičarski red.

Pobuna janjičara u Sarajevu, pridružuju im se janjičari osim iz Zvornika, Novog Pazara

i Sjenice. Novi vezir Abdulrahim imenovan krajem 1826. S velikim vojnim oblastima,

smješten u Zvornik, uz pomoć zvorničkog kapetana Alibega Fidalnića.

1827. likvidira istaknute janjičare - vođu Aliagu Ruščukaliju.

Uz pomoć vojske pobuna ugušena sredinom veljače 1827. Godine.

Uzroci pokreta: vojne reforme iz Carigrada, nastojanje Austrije da vojnom silom uredi

pogranična pitanja s kapetanijama, imenovanje kapetana mimo nasljedne funkcije.

Na čelu ustanka Husein-kapetan Gradaščević, kapetan Građačke kapetanije.

Vijećanje u Tuzli od 20.1. do 5.2.1831.

Zatraženo da se:

Opozovu privilegije date Srbiji

Obustavi uvođenje nove vojske

Ukine namjesničko mjesto u Bosni

Bosni dodijeli status autonomne kneževine s godišnjim tributom

Ustanak započeo 1831., nakon što je svrgnut bosanski Namik-paša, bježi u Dalmaciju.

9

Vlast u Bosni preuzima Gradaščević, samostalno vlast obnašao skoro 2 godine, ali

nikad nije potvrđen njegov status valije.

Novi vezir Mehmed-Rešid paša.

U prosincu 1831. Huseinova delegacija odlazi u Carigrad tražeći autonomiju i ferman za

Gradaščevića.

Početkom veljače 1832. Mahmud II. poziva Gradaščevića da preda vlasti i prihvati

vojne reforme.

U veljači 1832. sultan orginizirao pohod na Bosnu.

Posljednja bitka pod vodstvom Gradaščevića vođena na Zlom Stupu kod Sarajeva,

4.lipnja 1832, poražen uz pomoć Ali age Rizvanbegovića i Smail age Čengića.

Gradaščević bježi u Austriju, odobren mu povratak u Osmansko Carstvo, ali ne i u

Bosnu, odlazi u Carigrad gdje u umire.

Prva posljedica ustanka: ukidanje kapetanija 1834./35.

Upravni poslovi povjereni mutesellimima.

Druga promjena- izdvajanje hercegovačkog sandžakata iz Bosanskog ajaleta.

RAZDOBLJE TANZIMATA

Hatt-i Šerif od Gullhane iz 1839. Godine.

1839. na prijestolju Abdulmedžid I. - izdaje Tanzimat-i hayrye poznat kao i Hatt-i Šerif

od Gulhane (3.11.1839.)

Ocem reformi smatra se Mustafa Rešid paša, blagoslovne reforme odnose se na:

Zaštitu časti života.

Ukinuta Kanum-i raya (zabrane kršćanima)

Reguliranje poreskog sustava i ubiranje poreza, desetina i džizija ostaju

nepromijenjene

Reguliranje vojne obveze

Ravnopravnost svih podanika bez razlike na vjeru i klasu

Ovaj ferman se nametnuo kao državni zakon, započelo je razdoblje Tanzimata.

Reforme u Bosni za vrijeme Omer- Paše Latasa

U Bosni dolazi do otpora zbog vojnih reformi.

10

Pravo ime mu je bilo Mihajlo (Mića) Latas. Omer 1839. postaje paša. 1851. Sandžake

pretvorio u kajmekamluke. Bosanski Pašaluk podijeljen na 6 kajmekamluka: Sarajevski,

Travnički, Banja Lučki, Bihaćki, Zvornički i Novopazarski.

Hercegovački na 3 kajmekamluka: Mostarski, Trebinjsk i Pljevaljski.

Kajmekamluci se dijelili na mudriluke.

Upravni savjet vilajeta naziva se Veliko vijeće, a upravni savjeti u nižim jedinicama -

medžus (vijeće). Sjedište vilajeta prebačeno iz Travnika u Sarajevo (1851.).

Pobune u Bosni, guši ustanak u Posavini. 27.4.1851. sukob kod Krupe - odlučujući.

Raroružavanje kršćanskog stanovništva, podizanje novih crkava i popravljanje starih.

Ivan Franjo Jukić - franjevac- surađivao s Latasom.

Posljedice Latasovih reformi

Na redovne poreze određeni nameti - 40%, a ubirani su silom.

1863. oformljena regularna vojska. Za duže razdoblje uništena ideja o samostalnosti,

odnosno autonomiji Bosne. Ukinta neovisnost hercegovačkog sandžaka - pripojen

Bosanskom ejaletu. Bosanski ejalet 1852. činili: Sarajevski, Travnički, Banjalučki,

Zvornički, Bihaćki, Novopazarski i Hercegovački kajmekamluk, ova podjela ostaje do

1878.godine.

Hatti - Humayum iz 1856. godine

Potvrđuje i proširuje načela Hatt-i šerifa od Gullhane i u njemu se načela odnose

poglavito na kršćanske podanike. Veća prava i slobode u vjerskom životu.

Prava sudjelovanja u državnim službama, lokalnim organima vlasti, sudstvu, istaknuto

je priznavanje kršćana kao sudskih svjedoka te pravo služenja vojske.

Vojnica - vojna služba za kršćane - porez, vojnicu plaćali samo kršćani.

Hatti - Humayum - početak druge faze tanzimata:

1. Mulk - privatno vlasništvo

2. Državno vlasništvo (minja) - ramazanskim zakonom minjsku zemlju su mogli

prodati, ali uz suglasnost države, nije mogla biti predmet nasljeđivanja, s te

zemlje naplaćivan porez- zemljarina ili desetina

3. Vakufske zemlje

4. Općinske zemlje - u vlasništvu seoskih općina

11

5. Puste zemlje (mevati) - neplodna zemlja

Zakon o čitlucima ili Saferska naredba

12.9.1859. izdana Saferska naredba - posjednik zemljišta je vlasnik koje to zemljište

može prodati uz suglasnost države.

Kmet je mogao sam napustiti zemljište, imao je pravo prvokupa ukoliko bi vlasnik

prodavao čitluk.

Topal Osman-paša (1860.-1869.) - zemlja je podijeljena na 7 sandžaka, osnovani su

novi sudovi te savjetodavna tijela, podizanje muslimanskih i kršćanskih škola, nabavio

je i tiskarski stroj, tjednik Bosna službene novine na narodnom jeziku, u Sarajevu

podignuta prva bosanska javna bolnica.

Istočno pitanje

Problem o podijeli osmanskih posjeda u jugoistočnoj Europi.

1853. Krimski rat - sukob Osmanskog Carstva i Rusije. Povod - spor katoličkog i

pravoslavnog svećenstva oko kontrole nad svetištima u Palestini.

Rusija upućuje Porti ultimatum.

Sukob završen Pariškim mirom 1856. Godine.

Rusija morala Moldaviji ustupiti dio Besarabije (Ukrajina), Rusija izgubila pravo u

rješavanju istočnog pitanja.

1797. raspad Mletačke republike.

1850. Monarhija u Sarajevu otvorila svoj generalni konzulat.

1852. planirana okupacija ovih područja - ban Josip Jelačić trebao ući s vojskom u

Sarajevo.

1872. stvaranje Trojecarskog saveza - Franjo Josip I., Alexandar II. i Wilhelm I.

obvezali se da će raditi na održavanju svojih teritorijalnih granica, rješavanju istočnog

pitanja te revolucija koje ugrožavaju prijestolje.

Bosansko hercegovački ustanak (1875.-1878.) i velika istočna kriza

Uzroci: ekonomsko-socijalni

12

Najveća izdavanja: trećina - kmet plaćao zemljoposjedniku, desetina- državi, prikupljali

je spahije.

1858. odlučeno da se ubiranje desetine preda u ruke zakupca.

1873. loše žetve u Anadoliji.

1874./75. u Hercegovni loša žetva.

Podgorička afera - Osmansko Carstvo i Crnu Goru dovela na rub rata, u listopadu 1874.

ubijen Jusuf-aga Mučina, ubijeno 15-ak Crnogoraca.

Ustanak katoličkih Hrvata Donje Hercegovine 19.6.1875. u selu Dračevo pored Gabele.

Zauzimanjem mosta na ušću rijeke Krupe u Neretvi, ugroženo tursko snadbijevanje

morskim putem preko Metkovića i Kleka.

27.6. ustanak u Nevesinju, tzv. Nevesinjska puška.

Stvorena je prva slobodna oblast koja je obuhvatila veći dio Donje Hercegovine, u

cijelosti župe Gradac, Hrasno i Trebinje, najveći dio župe Ravno tedijelove župe Gabele

(Doljana) i Stoca.

Don Ivan Musić - vođa ustanka. Ustanicima se priključuje i inteligencija i trgovci-

politička nota - za ujedinjenje sa Srbijom, odnosno Crnom Gorom.

U Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Francuskoj, Rusiji i Velikoj Britaniji formirani odbori

za pomoć ustanicima.

Bašibozuka - ustanak u Bugarskoj, u travnju 1876.

Berlinski memorandum u svibnju 1876., taj obuhvat osporila Velika Britanija.

27. tj. 30.6.1876. Srbija i Crna Gora zaratile s Carstvom, poslavši svoju vojsku u BiH.

Ustanici se promatraju kao sredstvo za ostvarenje srpskih i crnogorskih osvajačkih

težnji. Početak velike istočne krize.

Sultan pristao na obustavu rata u lipnju 1876. godine.

Srbija brzo savladana.

U prosincu 1876. Održana Carigradska konferencija.Prijedlog: Srbija i Crna Gora

teritorijalno povećanje, BiH autonomija, podjela Bugarske na 2 vilajeta.

Isti uvjeti ponuđeni i Londonskim ugovorom donesenim 31.3.1877. koji je ponovno

odbijen.

Prvi razgovori održani su 8.7.1876. u Reichstadtu (Češka), a potom Budimpeštanske

konvencije 15.1.1877. kada je potvrđeno da će Dvojna Monarhija u slučaju ruske

pobjede nad Osmanskim Carstvom dobiti cijelu BiH, a Rusija će proširiti vlast na

osmanske posjede u Aziji i Europi (do Crnoga mora).

24.4.1877. Rusija objavila rat Osmanskom Carstvu.

13

Sukob završava Sanstefanskim mirom u ožujku 1878.

RUSKO-OSMANSKI RAT I MIR U SAN STEFANU

24.4.1877. Velika istočna kriza ulazi u završnu fazu, Rusija objavljuje rat O. carstvu.

Europske sile su proglasile neovisnost.

Na prve probleme Rusija nailazi u Plevni, Plevna je pala 10.2.1877. Rusi su napredovali

uz dolinu Marice te osvojili i Jedrene, čime im je otvoren put prema Carigradu.

Britanci šalju prema Carigradu flotu koja se zaustavlja u Mramornome moru.

Primirje u Jedrenu 31.1.1878.

Mir u San Stefanu 3.3.1878. -> Srbija, Crna Gora i Rumunjska postale nezavisne

države, Rumunjska dobila dio Dobrudže, Crna Gora stekla Bar i Ulcinju, Srbija dobila

Niš.

Velika Bugarska se prostirala od Dunava do Egejskog mora i od Crnomorske obale do

albanskih planina.

XIV. članak San Stefanskog mira je posvećen BiH, predviđao je BiH autonomiju unutar

Osmanskog Carstva.

Austro-Ugarska se smatrala prevarenom u pogledu BiH kojoj je dodijeljena autonomija.

Velike europske sile su razgovarale o sazivanju novog kongresa.

10.5.1878.- sporazum

Austro-Ugarska je pregovarala s Osmanskim Carstvom i Rusijom.

Sporazum Austro-Ugarske i Velike Britanije 4.6.1878. -> zajedno ce djelovati na

Berlinskom kongresu.

Berlinski kongres

Otvoren je 13. lipnja 1878. Predstavnik kongresa Otto von Bismarck.

Europske sile: Velika Britanija, Rusija, Njemačka, Francuska, Italija, A-U i O.C.

Andrassy je tražio rješenje BiH pitanja.

Na osmoj sjednici 28. lipnja 1878. - pitanje Bosne i Hercegovine.

BiH pobunjenici su prezentirali Memorandum- traže da se BiH ili ujedini sa Srbijom ili

dobije autonomiju.

14

4. srpnja prihvaćen XXV. članak kojim je Austro-Ugarskoj povjeren mandat da okupira

i upravlja BiH.

Kongres je završen 13.7.1878.

San Stefanska Bugarska je razdijeljena na autonomnu i vazalnu kneževinu Bugarsku,

istočnu Rumeliju, a Makedonija je ostala pod upravom Porte.

Srbija i Crna Gora su dobile status nezavisnih država, Srbija uvećana za 24 okruga:

niški, pirotski, toplički i vranjski. Crna Gora dobila Nikšić, Podgoricu, Kolašin i izlaz

na more u Baru i Ulcinju.

Rumunjskoj priznata nezavisnost.

Tajnim sporazumom 4.6.1878. Velika Britanija se obvezala da će pomoći Carstvu,

zauzvrat je Velika Britanija dobila pravo da okupira Cipar.

Velika Britanija stekla protektorat nad azijskim područjima Osmanskog Carstva.

Njemačkoj je odgovarao status quo.

Francuska ostala samo promatrač bez dobitka.

Grčkoj priznata prava na Epir i Tesaliju.

Osnivanje narodne vlade i zaposjedanje BiH

Sarajevska ulema je 18.4.1878. u Carevoj džamiji održala narodni zbor.

Upućena je jedna adresa osmanskoj vladi da se provede odredba o autonomiji BiH i da

se uspostavi Sabor.

5.6.1878. osnovan je Narodni odbor. Ovo političko tijelo sastavljeno je od 32 člana.

Narodni odbor je iznudio ostavku osmanskog vojnog komandanta Veli-paše.

Ulične mase predvodio je junak ulice Hadži Lojo (Salih Vilajetović-pravo ime).

27.7.1878. u Sarajevu dolazi do masovne pobune, srušena je osmanska vlast u BiH.

Isti dan Narodni odbor je održao sjednicu, izabrana je peteročlana Narodna vlada.

Austro-Ugarskim trupama u BiH zapovijedao je general Josip Filipović, ________

Stevan Jovanović.

Svim stanovnicima u BiH obećana:

Ravnopravnost

Pravo uporabe svog jezika

Postojeći običaji neće se dirati

Zaostali porezi neće biti prikupljani

Prihodi zemlje će se trošiti isključivo za njene potrebe

15

Komandant Bosne Smail Haki Selmanović uputio proglas Objava - pozivao BiH

stanovništvo da se odupru neprijateljima.

Austro-ugarska naišla na otpor, na čelu otpora Narodnna vlada.

Najveći otpor slomljen osvajanjem Sarajeva 19.8.1878.

Padom Konjica 5.10.1878. okupirana je cijela Hercegovina.

Bihać se držao sve do 19.9.1878.

Nakon toga držali su se još Livno na jugozapadu i Cazinska krajina na sjeverozapadu

Bosne. Livno je zauzeo 28.9.1878.

Velika Kladuša je posljednja zauzeta 20.10.1878. - završeno zaposjednuće BiH od

strane Austro-Ugarske.

Bosanska ustanička vojska brojala je oko 90 000 ustanika.

Josip Filipović počeo je uvoditi red, formirao je gradsko vijeće, sastavljena je zemaljska

vlada.

Filipović se nalazio formalno na čelu vojne i građanske uprave BiH do prosinca 1878.

16

AUSTRO-UGARSKA POLITIKA U BIH NAKON 1878.

1878. sklopljen tzv. Dvojni savez s Njemačkom (pregovori s Engleskom) - usmjeren

dugoročnoj izolaciji Rusije.

Razgovori započeti u listopadu 1880. - pod Bismarckovim posredovanjem.

Trocarski savez potpisan 18.6.1881. - Njemačka, Austro-ugarska i Rusija.

Ugovor predviđao i mogućnost ujedinjenja kneževine Bugarske i istočne Rumelije (bez

Makedonije) uz ograničenje ruskog utjecaja, Austro-ugarska traži suglasnost Rusije u

aneksiji BiH i zauzeće Novopazarskog sandžaka.

28.6.1881. sporazum s kneževinom Srbijom (prijetnja ist. Pol. Monarhije), knez Milan

Obrenović.

Srbija priznala Austro-Ugarskoj pravo na aneksiju BiH, Novopazarski sanžak.

Srbiji obećana pomoć o njezinu širenju na jug i pomoć u proglašenju kraljevstva.

Carigradska konvencija 21.4.1879. - Beč se obvezao na priznavanje sultanovih

suverenih prava u BiH.

Prihodi pokrajina će biti trošeni za domaće potrebe. Osmanski novac ostaje u uporabi.

U konvenciji se ne spominje privremeno zaposjednuće.

Uprava je 6.2.1879. povjerena Zajedničkom ministarstvu financija- formiran Ured za

poslove BiH.

Carskom naredbom od 29.10.1879. osnovana Zemaljska vlada- poglavar vojni

namjesnik. Vlada s 4 odjela.

Sandžaci pretvoreni u okruge, a kadiluci u kotareve. Uveden građanski doglavnik.

29.7.1883. razdioba vlasti na vojnu i građansku.

1.1.1880. BiH učlanjena u zajedničko carinsko područje.

Vojni zakon donesen 4.11.1881.- stanovnici BiH tretiraju se kao podanici cara, neupitan

sultanov suverenitet.

Posljednja faza je bila aneksija BiH 5.10.1908. - kada je ukinuta i sjena sultanovoga

suvereniteta i BiH postala carskom zemljom- corpus separatum dvojne države.

Odnos prema vjerskim zajednicama: Monarhija poduzima mjjere za uspostavljanje

jurisdukcije nad vjerskim zajednicama u BiH.

17

Katolička Crkva

U BiH postojala 2 apostolska vikarijata: za Bosnu (1735.) i za Hercegovinu (1852.).

Svećenstvo pripadalo uglavnom franjevačkom redu.

Ugovor Svete Stolice i austrougarske vlade je 8.6.1881. (državni tajnik kardinal

Jacobini i poslanik kod Vatikana grof Ljudevit Parr).

Papa Lav XIII. apostolskim pismom 5.7.1881. obznanio je uspostavu crkvene

hijerarhije u BiH. U BiH uspostavljena samostalna provincija s nadbiskupom u

Sarajevu, Trebinjska biskupija ostavljena pod dubrovačkom biskupijom.

U Sarajevu osnovan stolni kaptol i bogoslovija.

Carskoj vlasti priznaje se pravo imenovanja nadbiskupa.

Pastoralizacija svjetovnog svećenstva. Hercegovački vikar fra Paškal Buconjić.

Na nadbiskupsku stolicu u Sarajevu došao je Josip Stadler.

Srpska pravoslavna crkva

Od 1766. Metropolija podređena carigradskom patrijarhatu.

Austro-Ugarska zatekla 3 metropolije: Dabro-bosanska, Hercegovačko-zahumska i

Zvorničko-tuzlanska. Od 1900. Banjalučko-bihaćka.

Episkopi -> većinom Grci (fanarioti) - ne znaju srpski jezik.

Prva nakana -> podrediti je Karlovačkom metropolitu -> veliki otpor naroda i episkopa

(Sava Kosanović).

Protiv i Srbi unutar Monarhije.

Pregovori s Carigradom -> potpisano 28.3.1880. -> definiran status Grkoistočne

pravoslavne crkve u BiH (zabranjen srpski nacionalni predznak) potvrđeni dotadašnji

metropoliti. Nove može izabrati Zemaljska vlada.

Crkveni porezi idu preko države i ona plaća metropolite.

Ekumenski patrijarh se spominje u molitvama i bogoslužjima.

Tek od 4.3.1887. odobrena upotreba srpsko-pravoslavnoga imena i simbola.

Službeno od 1905. - Crkveni statut - službeni naziv za ''srpsko-pravoslavni''.

18

Islam

Austro-Ugarska nastoji odvojiti muslimane od Istanbula.

Zabrana spominjanja sultanova imena u molitvi.

Uspostava vjerskog starješinstva -> prvi bio Hilmi ef. Omerović 1881.

24.10.1882. provedena organizacija vjerskih i vakufskih poslova.

Vjerske službenike imenuje Zemaljska vlada.

Osnivanje Katarskih vakufskih povjerenstava - 1884.

Pitanje vjerskih prijelaza - osjetljivo - djevojčica Fata Osmanović u Mostaru.

KALLAYEVA UPRAVA U BIH

Postao je zastupnikom u mađarskoj skupštini 1867., a 1868. imenovan je generalnim

konzulom u Beogradu.

U Budimpešti je pokrenuo list Narod istoka (do 1887.), a napisao je i Istoriju Srba.

4.6.1882. imenovan je ministrom financija i upraviteljem u BiH, na toj funkciji ostaje

do 1903.

Smatrao je da BiH nakon aneksije mora zadržati svoju cjelovitost, tj. ostati zajednička

stvar Monarhije s posebnom upravom.

Predložena je podjela - da Ugarskoj pripadnu Banja Luka i Bihać, a Austriji Travnik,

Mostar, Sarajevo i Tuzla.

30.8.1896. usvojen Kallayev prijedlog.

Kallayeve aktivnosti su usmjerene na izoliranje BiH od srpskih, crnogorskih, ali i

hrvatskih utjecaja. Granični nadzor prema Crnoj Gori i Srbiji bio je pod kontrolom

vojnih i policijskih kordona.

Kretanja stanovništva bila su ograničena, trgovinska razmjena ograničena.

Javljala se ideja naseljavanja, njemački protestanti u ugarskim obiteljima uz srpsku

granicu.

Zabranjeno širenje tiska: Glas Crnogoraca i list Nevesinje.

Srpski listovi koji su zabranjeni: tiskali su posebna izdanja za BiH: Novi beogradski

dnevnik - Srpski napredak, list Brk, Soko i Kozak.

Odlazak studenata na školovanje u Srbiju.

19

Strah da bi Srbija mogla izrasti u ''južnoslavenski Pijemont''.

Suzbijanje širenja pravoslavne ideologije, zabrana pravaškog glasila Hrvatska, motiv je

bio antidualistički stav pravaša, ali i rusofilska orijentacija pravaša, suzbijan je i utjecaj

panslavizma.

Brigu su predstavljale Strossmayerove ideje jugoslavenstva.

Od 90-ih godina režim je ublažavao mjere suzbijanja hrvatskih nacionalnih ideja jer su

poslužile kao protuteža jačanju srpskog nacionalnog pokreta.

Austro-ugarska zauzela je stajalište o zabrani osnivanja političkih, kulturnih i privrednih

institucija na nacionalnoj osnovi.

Zahtjev mostarskih Srba 1884. za osnivanjem pjevačkog društva Gusle.

1887. osnovano je srpsko-pravoslavno pjevačko društvo u Tuzli, a 1881. i srpsko

pravoslavno crkveno pjevačko društvo Gusle u Mostaru.

1896. Zemaljska vlada popušta na srpske zahtjeve i dozvoljava osnivanje većeg broja

srpskih nacionalnih institucija.

1902. odobreno osnivanje Prosvjete- društva za pomaganje siromašnih Srba.

Prvo hrvatsko društvo u zemlji- Narodno pjevačko društvo, osnovano 1888. u Mostaru.

1898. vlada je odobrila naziv Hrvatsko glazbeno-pjevačko društvo Hrvoje.

1899. osnovano je i pjevačko društvo Vlašić u Travniku.

1888. osnovana sarajevska čitaonica.

Zahtjev za osnivanje Muhamedovskog čitaoničkog i dobrotvornog društva.

1903. osnovano je Gajret - muslimansko društvo.

Pripreme za uvođenje ''bosanske nacije''

Narod u Bosni i Hercegovini naziva ''naš narod'', a dijeli ga u 3 konfesije.

Teren za uvođenje ''bosanske'' nacionalne ideologije kao domaćeg stanovništva.

Željelo se približiti svakoj religiji pod izgovorom zaštite zatečenih religijskih posebnosti

Vatan - religijski list- cilj lista izmirenje muslimana i nove vlasti, 1897. preimenovan

list u Rehber (Putokaz).

Režimski srpski list Prosvjeta (1885.) pokrenuo ga Srbin Jovan Vidić, bio je to pokušaj

stvaranja konzervativne, režimu odane struje među Srbima.

Prvi hrvatski politički list u BiH - Glas Hercegovca (1885.), pokrenuo ga don Frano

Miličević.

Građansko vijeće Livna 1879. Traže od vlasti odobrenje za službenu uporabu pečata sa

bosanskim zemaljskim grbom.

20

Cilj vlasti je pronaći obilježja koja simboliziraju povijesno pravo Ugarske na Bosnu i

posebnost Bosne u odnosu na južnoslavenske zemlje. Kallay se odlučio za grb Rame.

Naredbu o uvođenju bosanskog grba i zastava početkom 1889. izdala je Zemaljska

vlada (crvena i žuta boja).

Pokretanje Bošnjaka

Srpski politički list Napredak - 1890. osnovan, tiskan ćirilicom, urednik po izboru vlade

bio je Antonijo Stražičić, pristalica Dalmatinske srpske stranke.

Vlada je Glasu Hercegovca odobrila zastupanje velikohrvatske ideje.

1891. vlada je podržala zahtjev Mehmed-bega Kapetanovića za izdavanje političkog

lista Bošnjak.

List se pozivao i na bošnjaštvo bosanskim franjevaca, davao je prvenstvo muslimanima

u njegovanju bosanskog imena i bosanske narodnosti.

Neodmjereno pisanje Bošnjaka dalo je snažan impuls nacionalnim pokretima.

U lipnju 1879. Vlada je nastavni jezik nazvala hrvatskim, kasnije je nazvan zemaljskim.

Otvoreno pitanje pravopisa, jezika udžbenika i pitanje gramatike.

Gramatika bosanskog jezika za srednje škole kao maternji jezik.

Srpske škole bojkotirale su te formulare i inzistirali na srpskom jeziku.

Kallay umire 1903. godine u Beču.

Početci nacionalnih organiziranja Hrvata katolika u BiH

Crkveni velikodostojnici postaju nositelji nacionalno-političkog života.

Stadler pokušao preuzeti ulogu u organiziranju Hrvata katolika.

Stajalište o državno-pravnoj pripadnosti BiH, temeljile su se na programu stranke prava.

Početci nacionalnog organiziranja Hrvata katolika vežu se za Hercegovinu. (prvo

pjevačko društvo ''Hrvoje'').

Od 1900. godine težište nacionalnog kretanja prebacuje se u Sarajevo.

Spor oko uvođenja zastave Hrvatskog pjevačkog društva Trebević.

Jozo Sunarić - član društva, Nikola Mandić - predsjednik društva.

Svečanost bez vjerskog obreda održana je 2.lipnja 1900.

21

Oblikovane 2 struje:

1) Građansko-liberalna -> zastupala šire građanstvo i franjevce

2) Klerikalna -> članovi novoosnovane crkvene hijerarhije

Građansko-liberalna struja nastupala sa stajališta više-konfesionalnosti hrvatstva, a

klerikalna poistovjećivala hrvatstvo s katoličanstvom.

Stadler na prvo mjesto stavljao katolicizam.

Osnivanje Hrvatske narodne zajednice

1906. izabran je odbor - Nikola Mandić. Jozo Sunarić, Đuro Džamonja, Ivo Pilar, Milan

Katičić i Stjepan Kukrić - imali zadaću izraditi pravne akte organizacije, izrađen i

interni dokument Punktacije.

Punktacije propisivale temeljne politička načela organizacije:

1) da su BiH etnički i državnopravno hrvatske zemlje

2) da se ne dopusti više narodnih organizacija među Hrvatima

U odnosu prema muslimanima izražena je potpora u suradnji s MNO (MNO osnovana

1906. u Mostaru)

Ministarstvo u Beču je 1907. odobrilo pravila i statut HNZ-a.

Za predsjednika je izabran Nikola Mandić.

Na prijedlog fra Marijana Dujića organizacija je utemeljena na interkonfesionalnoj

osnovi tretirajući muslimane po narodnosti Hrvatima.

Središnji odbor odustao je i od uvjetovanja potpore aneksije u zamjenu za sjedinjenje

BiH s Hrvatskom.

Stadler pravila HNZ-a nije odobrio, svećenicima zabranio članstvo u toj organizaciji.

Vodstvo HNZ-a u Beču - iskazana zahvalnost zbog aneksije, ali pitanje sjedinjenja BiH

nije pokretano.

Stadler je imenovao odbor od sedmorice svećenika koji se trebao pismeno obratiti

središnjem odboru HNZ-a, što je učinjeno 22.2.1908.

Hrvatska katolička udruga

25.7.1909. odluka o osnivanju Hrvatske Katoličke udruge.

Nadbiskup Stadler je 18. siječnja 1910. stvorio novu političku organizaciju - Hrvatsku

katoličku udrugu (HKU). Osnovno načelo udruge je bilo da se ni pod kakvim

22

okolnostima ne smije mijenjati njeno ime. HKU je predstavljala političko, kulturno i

socijalno društvo kojemu je osnovna zadaća bila da štiti interese hrvatskoga naroda.

Među zadacima nalazilo se i ujedinjenje svih hrvatskih prostora u jedinstvenu

samostalnu cjelinu. HKU je radila na buđenju i jačanju nacionalne svijesti u Hrvata,

uzevši u obzir da se interesi ne smiju suprotstavljati katoličkim načelima. Propagirati

hrvatstvo u kulturnom, gospodarskom i socijalnom pogledu bio je zadatak društva.

Udruga u prvi plan stavlja i one kojima je pomoć najpotrebnija, a to su u prvom redu

niži siromašni slojevi te hrvatski seljaci.

Bosanskohercegovački sabor 1910. godine

Izbor kandidata za Bosanskohercegovački zemaljski sabor bio je od iznimne

važnosti i za HNZ i za HKU. Predizborni program HNZ-a temeljio se na zastupanju

mišljenja da autohtoni Hrvati katolici stoje na stanovitom pravcu u odnosu na ostale

konfesije. HNZ ujedno ističe i pitanje radnika i seljaka, agrarno pitanje, te građanskih

sloboda i prava, reguliranje statusa činovnika i druge mjere. HKU ističe da se još uvijek

vode Starčevićevom politikom iz 1894., ističu snošljivost prema drugim narodima i

konfesijama, te rad na kulturnom i socijelnom polju. U svom predizbornom programu

dotiču se i činovnovničkog pitanja smatrajući da činovništvo u Bosni i Hercegovini

treba izjednačiti s onim u Monarhiji. Ističu slobodnjačka prava čovjeka i građanina te

jednakost svih ljudi. Stadler Zemaljskoj vladi navodi da podlogu HKU čine

konfesionalna načela te na taj način udovoljava uvjetima ustavnog zakona i novog

ustrojstva Sabora, jer je Sabor trebao biti podijeljen na tri konfesionalne kurije. Za HNZ

govori da je utemeljena na interkonfesionalnim osnovama što znači da ne odgovara

novom političkom programu, te s toga njegovo djelovanje treba ograničiti na kutlurno i

gospodarsko područje.

Početkom 1910. godine proglašeni su ustavni zakoni. Zbog toga Stadler želi uništiti

HNZ, a kao obrazloženje za taj čin navodi da HNZ odvaja religiju od hrvatstva te joj

nalazi zamjerku i u tome da nije pridobila Muslimane. Da je HNZ protukatolička

organizacija Stadler uviđa na potpori listova Hrvatsko-srpske koalicije za HNZ. Stadler

pomoću okružnice zabranjuje svjetovnom i redovničkom svećenstvu i narodu da se

pridruže HNZ-u. Izbori koji su održani u svibnju 1910., donijeli su veliku pobjedu za

HNZ. Od ukupno 16 katoličkih mandata, HNZ je osvojio 11, a HKU 5.

23

Nakon izbornog sloma nadbiskup Stadler poduzima sve oštrije mjere protiv

franjevačkog reda jer je svoj neuspjeh vidio u njima. Predlaže Svetoj Stolici da učini

energične mjere kako bi franjevci bili poslušni i privrženi svojoj crkvenoj vlasti. Papa

uvidjevši situaciju u Bosni i Hercegovini šalje poslanika koji će proučiti stanje i odnose

u toj zemlji nastala pod utjecajem rada HNZ-a i HKU-a. Poslanikov zadatak bio je i

prostudirati odnose između svjetovnog i redovničkog svećenstva. Povjerljiva osoba bio

je profesor, svećenik Pierre Bastien. Svoju misiju započeo je u prosincu 1910. dolaskom

iz Rima. Rezultat misije bio je kompromis HNZ-a s papinim izaslanikom, prema kojem

je HNZ bila obavezna promijeniti svoja pravila u korist svjetovnog svećenstva. Kao

protuuslugu nadbiskup Stadler povlači svoju zabranu i okružnice koja je nastala 1910.

godine. U okružnici je zabranio franjevcima da budu članovi HNZ-a. Godine 1912.

dolazi do spajanja HKU i HNZ koji su stvorile novi, posebni politički program.

Hrvatsko-srpska koalicija u izbornom porazu HKU vidjela je mogućnost ozbiljnije

hrvatsko-srpske suradnje u BiH.

Frankovci su stali na stranu Stadlera.

Đačke demonstracije u Beču.

Problemi nastali oko jezika.

Ostale političke organizacije u BiH

Muslimanska narodna organizacija - traže vjersku autonomiju, uživala potporu šireg

sloja muslimanskog stanovništva. Glavno pitanje na zahtjevu da se seljak liši kmetskog

prava.

Muslimanska napredna stranka - okupljala ugledne muslimane, prohrvatski

orijentirana, smatrali da su muslimani po nacionalnosti Hrvati, mijenjaju naziv u

muslimansku samostalnu stranku.

Srpska narodna organizacija - izrasla iz 3. političke grupacije, okupljali se oko lista

Srpska riječ - I.grupa, II.grupa - glavni centar - Mostar, pokrenuli list Narod.

III. grupa - grupa političara oko lista Otadžbina, traže radikalno riješenje agrarnog

pitanja.

Drugu srpsku stranku osnovao Lazar Dimitrijević - srpska narodna samostalna

stranka - 1910. stranka nije osvojila ni jedan mandat.

24

Socijal demokratska stranka za BiH - politička organizacija redovničke klase,

okupljali se oko lista Glas slobode, 1.1.1910. - radnici ostvarili pravo na zdravstveno

osiguranje u BiH.

List Zvono - jedan dio socijal demokratske stranke se odvojio, zvali ih Zvonaši.

Rascjep socijal demokratske stranke - početkom Prvog svjetskog rata.

Aneksija BiH

1882. mađarska vlada predlagala pripajanje BiH Austriji, austrijska se vlada tomu

suprotstavila, ugarska vlada i dalje inzistirala na priključenju BiH Ugarskoj.

1908. mladoturska revolucija - trematak za proglašenje aneksije BiH.

Zatraženo postojeće stanje, da BiH djeluje pod Osmanskim Carstvom.

5.10.1908. proglašenje aneksije BiH.

Austro-ugarska aneksiju pravda potrebom i zahtjevom građana, za ustav potrebno

riješiti državnopravno pitanje, nezadovoljstvo velikih sila, Britanija i Francuska

protestirale, nezadovoljne; Italija, Srbija, Crna Gora i Turska.

Austro-Ugarska se morala odreći Novopazarskog sandžaka, Porti se obvezala platiti 2,5

milijuna funti odštete, te osigurati vjersku slobodu muslimanima.

Ovaj čin potvrdila je Rusija 21.3.1909., Srbija i Crna Gora potvrdile aneksiju BiH.

Delegacija HNZ-a predvođena dr. Nikolom Mandićem, a početkom studenog 1908.

vođa Srpske narodne samostalne stranke dr. Lazar Dimitrijević odlaze u Beč.

Sarajevski gradonačelnik jedan je od vođa naprednih muslimana - Esad Kulović,

9.11.1908.

Muslimanska narodna organizacija priznala je aneksiju 8.2.1910.

Otvoreno pitanje državnopravnog uključivanja BiH u postojeću ustavnu strukturu

Monarhije.

1878-1908. od okupacije do aneksije BiH formalno pravno bila je osmanska provincija.

25

BiH Ustav i Sabor

17.2.1910. car Franjo Josip I. sankcionirao zakone o sustavnim uredbama BiH.

Ustavom BiH definirana kao jedno jedinstveno zasebno upravno područje, vrhovna

upravna vlast ostala u nadležnosti zajedničkog ministarstva financija u Beču i zemaljske

vlade u Sarajevu.

Što se zakonodavne vlasti tiče ona je po Ustavu i dalje ostala u nadležnosti cara.

U politički život BiH ušle 3 nove institucije:

1)Sabor

2) Zemaljski savjet

3) Kotarsko vijeće

Sabor sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i virilističkog kurijalnog

ustava.

Po konfesionalnoj pripadnosti podijeljeni su u 3 kurije. Unutar konfesionalnog izbornog

tijela postojale su posebno kurije na socijalnoj bazi.

Aktivno biračko pravo u veleposjedničkoj kuriji imali su žene Veleposjednice.

Mandat zastupnika trajao je 5 godina.

Predsjednik i potpredsjednik Sabora nisu birali poslanici, već ih je imenovao car.

U Sabor ulazilo i 20 poslanika po položaju, tzv. virilista.

Zemaljski savjet imao 9 članova.

Predsjednik Sabora istovremeno je i predsjednik Zemaljskog savjeta.

Prvi saborski izbori održani od 8. do 28.5.1910.

Rascjep unutar Srpske narodne organizacije, pošto je 12 poslanika grupe Srpska riječ

(privredna grupa).

Gligorije Jeftanović zajedno sa 12 pristaša kolebajući se između ulaska u vladinu radnu

većinu i opoziciju. Na kraju su morali predati mandate 13.9.1913., njihova mjesta uz

podršku vlade popunio je odvjetnik Danilo Dimović.

Sabor radio od 1910. do 1914. (atentat u Sarajevu).

26

Balkanski ratovi kao uvertira u Prvi svjetski rat

Međunarodna suradnja ovisila o srpsko-bugarskim odnosima koje su se sporile po

pitanjima Makedonije.

Srbija se zalagala za podjelu Makedonije, a Bugarska htjela formalno njezinu

autonomiju.

Sporazum Srbije i Bugarske potpisan u ožujku 1912.

Pregovori su nastavljeni i s Grčkom, Crnom Gorom, formiran je Balkanski savez -

Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka.

U listopadu 1912., objavile rat Turskoj, završen sukob pregovorima 1912., a u svibnju

1913. potpisan Mirovni ugovor u Londonu, Turska izgubila područja u EU.

Proglašena neovisnost albanske zemlje.

Drugi balkanski rat - vodi se protiv Makedonije.

Austro-ugarska stala na stranu Bugarske.

Bugarska željela povratiti istočni dio Trakije i Jedrene.

Bugarska napala Srbiju i Crnu Goru, a rat je završen Bukureštanskim mirom.

Srbija dobila Vardarsku Makedoniju, Grčka egejski dio Trakije, Rumunjska dio

Dobrudže.

Početak Prvog svjetskog rata

Antanta (Velika Britanija, Rusija, Francuska)

Središnje sile (Njemačka, Austro-ugarska, Italija)

Austro-ugarska napala Srbiju 28.7.1914.

Krajem srpnja i početkom kolovoza 1914. u BiH je provedena mobilizacija.

Nakon poraza Srbije i kapitulacije Crne Gore u listopadu 1915., BiH postaje ratno

zaleđe.

Prvoprosinački akt i proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenac 1918. Godine.

27