1

»UDA BOÆJE MILOSTI

2

NakladnikZNACI VREMENA, Zagrebwww.znaci-vremena.com

IzvornikMiracles of Grace

compiled by Abraham J. OberholsterISBN 971-581-182-5

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodHinko Pleπko

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

NaslovnicaSanja ©eb

TisakGRAFI»KI ZAVOD HRVATSKE

Zagreb 2007.

3

»UDA BOÆJEMILOSTI

4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 647449

ISBN 978-953-183-136-9

5

Predgovor

Kad nas neka knjiga informira, mogli bismo je nazvati ko-risnom. Ako nas tjera na smijeh ili plaË, moæemo je nazvatizabavnom ili duboko misaonom. Knjiga koja moæe uËiniti svetri stvari istodobno a i zagrijati srce, moæda je baπ ova kojudræite u rukama.

»uda Boæje milosti, u Ëiji sastav ulazi tristo πezdeset πestæivotnih priËa, daje jedinstveni uvid u æivot literarnih evane-lista i njihove svakidaπnje susrete s Boæjom milostivom provid-noπÊu.

Oni koji njeguju poπtovanje prema radu literarnih evanelistai dive mu se, bit Êe zadovoljni ovom zbirkom. Svi oni koji nalazeradosti u promatranju Boæje sile na djelu u æivotu Njegovih slugu,bit Êe ganuti ovim iskustvima koja potjeËu iz tako mnogo zemalja.Onima koji rade na polju literarnog evangelizma i mnogim dru-gim Ëitateljima preporuËujemo ovu knjigu za svakidaπnja obitelj-ska bogosluæja.

Abraham Oberholster i njegova æena Marie unijeli su cijelosvoje srce u ovo djelo. Njihovi izvori su globalne naravi. Za njihje to bio dodatni rad ljubavi. Oni su proveli 42 godine u naklad-niËkoj sluæbi. Posljednjih 19 godina sluæili su u Singapuru, priJugoistoËnoj azijskoj uniji, gdje je ”Bram”, kako su ga zvaliod milja, zasluæeno radio kao direktor nakladniËkog odjela. Po-drijetlom iz Juæne Afrike, Oberholsterovi su nalazili radost usluæbi literarnih evanelista i u svojoj zemlji i u inozemstvu.

Vrlo dobro uoËivπi potrebu za knjigom ove vrste, RonaldAppenzeller, nekadaπnji voa adventistiËkog nakladniπtva u svi-jetu, ohrabrio je njezin nastanak, a Hose Campos, njegov na-sljednik, naloæio je da se rukopis dovrπi. Odjel za nakladniπtvoGeneralne konferencije sa zadovoljstvom podupire njegovo objav-ljivanje.

Adventizam i literatura su neodvojivi. Povijest Crkve potvr-uje da se naporima literarnih evanelista i njihovim jedinstvenimoblikom osobne sluæbe adventna vijest kretala naprijed na svimfrontama. ZahvaljujuÊi literaturi, Crkva napreduje, dobiva du-hovnu njegu i biva osposobljena u svakom pogledu.

U πirem smislu, knjiga je posveÊena svim vjernim muπkar-cima i æenama πirom zemaljske kugle koji su se odazvali pozi-vu da rade kao literarni evanelisti. Ti vojnici kriæa su meuneopjevanim herojima pokreta adventista sedmog dana. U svo-

6

jem æivotu traganja za duπama oni se ugledaju na nesebiËanrad Isusa Krista, koji je radio za duπe na osobnoj razini. Upra-vo je On izjavio: “Jer sin ËovjeËji doe da nae i spasi izgubljeno.”(Matej 18,11)

Neka Bog blagoslovi i nadahne srca svih onih koji Ëitajuovu knjigu.

Howard F. Faigao, direktorOdjel za nakladniπtvo

Generalna konferencija adventista sedmoga dana

7

Zahvale

Kad smo odluËili napraviti zbirku od tristo πezdeset i πestiskustava i poruka literarnih evanelista, shvatili smo da to neÊebiti posao samo za jednog Ëovjeka. Knjiga je iziskivala timskirad. A to je upravo i bio timski rad literarnih evanelista, pastora,administrativnog osoblja i, iznad svega, Svetoga Duha koji jeËinio ta »uda Boæje milosti preko poniznih ljudi poput nas.

Prije svega æelim zahvaliti svima onima koji su se rado oda-zvali molbi da se njihova iskustva zabiljeæe u ovoj knjizi. Uvje-reni smo da Êe ona sigurno posluæiti kao ohrabrenje i motiva-cija mnogima koji je budu Ëitali. »itatelj Êe ustanoviti da suiskustva iz skoro svih krajeva svjetskog polja. Ona potjeËu izRusije, Poljske, Japana, Sjeverne Amerike, Juæne Amerike, Af-rike, s Filipina, iz Australije, da spomenemo samo nekoliko. Bezovih literarnih evanelista koji rade svoj posao i dopuπtaju SvetomDuhu da izvrπi »uda Boæje milosti preko njih, bilo bi nemogu-Êe pripremiti ovu knjigu. Hvala vam, prijatelji.

Veliko hvala dvojici ljudi koji su ljubazno dopustili da isko-ristimo iskustva literarnih evanelista. Russu Thomasu i GusuBrodeuru mnogo dugujemo za ono πto su uËinili u proteklimgodinama piπuÊi svoje knjige Beskrajna pustolovina i Na krili-ma rijeËi. Obojica su radila kao voe na podruËju literature umnogim dijelovima svijeta. Doprinos u obliku njihovih viπegodi-πnjih iskustava umnogome uveÊava vrijednost ove knjige. »ita-telj Êe viπe iskustava iz tih knjiga pronaÊi i u ovoj — »udaBoæje milosti.

Iza scene nalazila se moja supruga Marie, koja je pretip-kala veÊi dio materijala u procesu pripreme i obrade teksta. Pre-tipkati 366 iskustava mukotrpan je posao koji iziskuje mnogovremena. Bez tog vaænog dijela posla »uda Boæje milosti osta-la bi samo san u mojem umu. Stoga i njoj kaæem: Hvala.

Urednik ove knjige je Ed Quiring koji je suraivao s MelomLyonom na pripremi knjige za objavljivanje. Zahvaljujem obojiciπto su pomogli da se »uda Boæje milosti pretoËe u stvarnost.

Abraham J. Oberholster

8

9

1. sijeËnja

Mnogo neobiËnih ribara“Evo, poslat Êu mnogo ribara — rijeË je Jahvina — kojiÊe ih uloviti. A zatim Êu dovesti mnoge lovce koji Êe ihgoniti sa svih gora, i sa svih breæuljaka, i iz svih peÊin-skih rasjeklina.” (Jeremija 16,16)

Nesumnjivo je da Bog koristi literarne evaneliste kao svojelovce. ©alje ih na litice, u planine, u pukotine stijena, u kuÊei stanove da bi pronaπao one koji inaËe nikada ne bi Ëuli vijestnade o spasenju. Ti literarni evanelisti imaju veoma zanimlji-va i izazovna iskustva dok idu tamo kamo im nalaæe Duh Sve-ti. Oni su hrabri, smjeli, neustraπivi dok odlaze na putovanjaza svojega UËitelja.

Literarni evanelist, student Sergej Zhadan, studirao je naAdventistiËkom seminaru u Rusiji kada je stekao vrlo neobiË-no iskustvo. Jednog nedjeljnog poslijepodneva on je, noseÊi Boæjeknjige, posjeÊivao stanove u stambenim blokovima. Tu je sreoæenu koja je pokazala zanimanje za knjigu Isusov æivot. Zamo-lila ga je da doe ponovno sljedeÊe nedjelje i donese knjigu.

Sergej je iduÊe nedjelje stigao s knjigom, spreman da jedostavi po dogovoru, ali su vrata tog stana bila zakljuËana. Nanjegovo kucanje, kroz vrata je dopro glas eventualnog kupca:

“MladiÊu,” kazala je æena, “ne mogu vam otvoriti vrata. Bravase polomila i zakljuËana sam unutra veÊ dva dana.”

Sergej se pitao nije li to moæda samo joπ jedan izgovor kojiljudi koriste kada se predomisle. “Mogu li vam nekako pomo-Êi?” pitao je. GovoreÊi kroz vrata, gospoa ga je uvjeravala daima dovoljno hrane, a sutra iz Moskve dolazi njezin sin da jojpomogne. Htio je upravo otiÊi kad je zaËuo kako ga æena dozi-va: “MladiÊu, jeste li joπ tu? Siite niz stubiπte na ulicu i pogle-dajte u smjeru mojeg stana na treÊem katu.”

Sergej je uËinio kako mu je reËeno. Siπao je niz stubiπtena ulicu i pogledao prema treÊem katu. Tamo je na balkonusvojeg stana stajala æena, njegov kupac. U ruci je dræala dugkonopac. »vrsto dræeÊi jedan kraj konopca, spustila je novacza knjigu u torbici priËvrπÊenoj na drugom kraju konopca. Sergejje provjerio svotu, zatim stavio knjigu u torbu i æena ju je po-vukla nagore. Sada je u blizini veÊ stajala gomila ljudi proma-trajuÊi tu Ëudnu prodaju knjiga; ono πto oni nisu mogli znatibila je Ëinjenica da je to bio Boæji poseban naËin da dopre dote duπe na treÊem katu stambene zgrade.

10

Bog radi na neobiËne i Ëudne naËine da stavi svoju istinuu ruke svoje djece. Mnogi oËekuju da ih netko posjeti. Da impokaæe put k njihovom Otkupitelju. Taj “netko” mogli biste bitibaπ VI. Ako ste voljni iÊi, On je joπ voljniji da vas izvanrednoblagoslovi. Moæda On æeli baπ danas uËiniti Ëudo milosti prekovas. Jeste li spremni? Budite budni da biste zapazili moguÊno-sti koje On otvara pred vama.

2. sijeËnja

Primimo Kraljevstvo kao malo dijete“Zaista, kaæem vam, tko ne primi kraljevstvo Boæje kaomalo dijete, taj sigurno neÊe uÊi u nj.” (Luka 18,17)

Nema granice onome πto Bog moæe uËiniti ako smo voljnibiti Njegova ponizna orua kako bismo doprli do onih koji Ëeznuza radoπÊu spasenja.

Gospodin i gospoa Simpson i njihov desetogodiπnji sin bilisu krπÊani. Voljeli su Boæju rijeË i s vremena na vrijeme iπli ucrkvu. Jednoga dana netko je zakucao na njihova vrata. Bio jeto student, literarni evanelist David Garne. Gospoa Simpsonpozvala ga je da ue unutra i uËtivo sluπala dok je on poka-zivao knjigu The Bible Story (Biblijske priËe) u deset svezaka.

Davidu se Ëinilo da je to idealan dom za prodaju BiblijskihpriËa. Okolnosti su izgledale povoljne — samo jedno dijete, krπ-Êanski dom — sve je to mnogo obeÊavalo. Prezentacija knjigebila je dobra jer se gospoa Simpson odluËila na kupnju. Alimogla ih je uzeti samo ako joj on bude dostavljao po jednuknjigu mjeseËno. David je razmislio u sebi: “Deset knjiga pojedna mjeseËno — trebat Êe mu deset mjeseci da dobije novacod te narudæbe.” No, ipak je nekako pristao. Novac mu je biopotreban da plati studij, a ta narudæba pomogla bi mu da sepribliæi potrebnoj zaradi. Ispisao je narudæbenicu i, kako jeobeÊao, ponovno doπao krajem mjeseca da gospoi Simpson uruËiprvu knjigu iz kompleta The Bible Story.

Kad je poËela Ëitati, jednostavno se nije mogla zaustaviti.Sve je bilo u redu dok nije doπla do kraja izvjeπtaja o stvara-nju. Kad je proËitala kako je na zavrπetku πestog dana sve bilotako lijepo, a subota “osvitaπe”, zastala je na tom mjestu, pot-puno sigurna da to mora biti neka pogreπka. Subota ne poËi-nje zalaskom sunca u petak. Neπto tu nije u redu. Ponovno jeproËitala taj dio, a zatim provjerila u svojoj Bibliji. Tada joj je

11

postalo jasno da je subota doista sedmi dan tjedna, sveti Boæjidan. Za nju je to najprije bio πok, ali πto je viπe o tome razmi-πljala, bivala je sve uvjerenija.

Odmah sljedeÊe subote gospoa Simpson otiπla je u naj-bliæu adventistiËku crkvu. Govornik tog posebnog dana bio jepastor G. E. Garne, Davidov otac. On je odmah nastavio prouËavatibiblijske teme sa zainteresiranom gospoom Simpson i ubrzozatim krstio je ne samo gospou Simpson, nego i njezinog supru-ga i sina.

Zahvalimo Bogu za Ëuda poput ovih. Hvala Bogu za Njegovuvijest i knjige koje nam pomaæu da objavimo Evanelje. HvalaMu takoer za muπkarce i æene kao πto je David Garne i zatisuÊe drugih studenata koji za vrijeme πkolskih praznika noseRadosnu vijest preko knjiga u domove tisuÊa duπa koje propadaju.Mnoge Êe duπe u Boæjem kraljevstvu jednoga dana stisnuti ru-ku studenta literarnog evanelista i zahvaliti mu πto ih je posjetios knjigama koje sadræe istinu. Molimo za naπe studente literarneevaneliste πirom svijeta. Ako ste student a joπ niste ukljuËeniu rad s literaturom, nemojte Ëekati! Ima toliko iznenaenja iblagoslova koji vas oËekuju.

3. sijeËnja

Nada, strpljivost i ustrajnost u molitvi“Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitviustrajni!” (Rimljanima 12,12)

Literarni evanelist Robert Sissing vjerno je prodavao svo-ju omiljenu knjigu Vaπa Biblija i vi. Jednog dana prodao je pri-mjerak te knjige gospodinu i gospoi Naidoo. Oni su sa zani-manjem proËitali knjigu i uskoro su svake subote odlazili u ad-ventistiËku crkvu.

Bili su tako sretni u svojoj novopronaenoj vjeri da su knjigudali i jednoj prijateljici, gospoi Lami Moodlley. Lama je imalavremena za Ëitanje zato πto joj je muæ bio pomorac i Ëesto izbivaood kuÊe, Ëak i po dva mjeseca. Dok je Ëitala knjigu, uvjerila seu istinu koju je ova nauËavala te je poËela odlaziti u crkvu.Bila je, meutim, zabrinuta πto Êe njezin muæ reÊi i uËiniti kadsazna da ona ide u adventistiËku crkvu. Njezin muæ Jay imaoje grub karakter. Rado je pio alkohol, uæivao sve vrste droga iradio sve πto bi se moglo oËekivati od jednog pomorca. Æivioje burnim æivotom.

12

Ubrzo poπto je Lama poËela odlaziti u crkvu, Jay je stigaokuÊi s jednog od svojih dugih putovanja. Zapazio je da mu seæena promijenila u mnogoËemu, ali nije æelio postavljati pita-nja. U subotu ujutro primijetio je da se obukla vrlo lijepo, kaoda ide na sastanak s nekom vaænom osobom. Joπ uvijek niπtanije rekao. Ona se vratila iz crkve, posluæila obrok koji je pri-premila prethodnog dana i tek onda mu ispriËala o promjeni usvojem æivotu. Kazala mu je da æeli sluæiti Gospodinu i postatiËlan AdventistiËke crkve.

Jay nije baπ bio oduπevljen. Rekao joj je sasvim jasno daje on roen kao Hindus. UopÊe nije bio zainteresiran za njezinuvjeru. Jay u to vrijeme nije znao da Bog ima plan za njegovæivot. Nije znao da Êe se uskoro dogoditi Ëudo u njegovom æi-votu, πto Êe ga potpuno izmijeniti.

Ubrzo je doπlo vrijeme da Jay ponovno otputuje. Dok muje pakirala kovËeg, æena je stavila knjigu Vaπa Biblija i vi sa-svim na dno nadajuÊi se i moleÊi se da Bog nekako dotakneJayevo srce. Uskoro je brod isplovio i svi su bili zauzeti svojimobvezama na brodu. Tek nakon tri dana Jay je otkrio knjigu usvojem kovËegu. Silno se uznemirio. Kako je njegova æena mo-gla uËiniti takvo πto? On nije zainteresiran za njezinu vjeru ine æeli promijeniti svoj æivot. Uzeo je knjigu i svom snagomtresnuo je o pod. Bio je pomalo iznenaen πto se knjiga pritomnije oπtetila. Onda ju je podigao i stavio na policu u svojoj kabini,zajedno s nekoliko romana koje je nedavno kupio. Nije namje-ravao proËitati tu knjigu.

U meuvremenu Lama se usrdno molila kod kuÊe da seneπto dogodi. Molila se: “Gospodine, ako moraπ uËiniti Ëak ida mi se muæ razboli kako bi imao vremena da Te sluπa, molimTe uËini to.”

Kad se Jay jednog jutra probudio, koljena su mu toliko bilanateËena da je jedva hodao. Nije mogao to razumjeti. Otiπao jek lijeËniku koji mu je rekao da smjesta legne i odmara se. Ta-da se dogodilo neπto neobiËno. Milost je uËinila Ëudo. »itajteo tome u tekstu predvienom za sutra.

13

4. sijeËnja

ObraÊenje je Boæje Ëudo“Gospodin ... vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itkoizgubi, nego da svi pristupe obraÊenju.” (2. Petrova 3,9)

Jay se vrlo zabrinuo pa je otiπao k brodskom lijeËniku.LijeËnik nije mogao pronaÊi uzrok otoka koljena. Poslao je Jayaodmah u kabinu i rekao mu da ne hoda sve dok brod ne stigneu neku luku gdje bi mogao biti primljen u bolnicu. Jay se na-πao u krevetu bez moguÊnosti da bilo πto radi. Dosaivao se.

Pogledao je prema polici s knjigama pitajuÊi se nalazi lise tamo neki roman koji joπ nije proËitao. Trebao je neπto raditikako bi zaposlio svoj um. GledajuÊi tako na policu, primijetioje Ëudan sjaj oko knjige Vaπa Biblija i vi. To ga je joπ viπe uz-nemirilo. Varaju li ga oËi? Pogaa li problem s oteËenim koljenimasada i njegov um? Skrenuo je pogled s knjige. Ali kada je po-novno okrenuo lice prema polici, opet je vidio isti sjaj kojimje bila okruæena samo jedna knjiga. Jay je posegnuo za knjigomi poËeo je Ëitati. ©to je viπe Ëitao, bio je sve znatiæeljniji. Nijese mogao zaustaviti sve do duboko u noÊ, kada je nakon mnogihsati Ëitanja doπao do kraja knjige. Imao je neki Ëudan osjeÊajmira kada je konaËno odloæio knjigu. OsjeÊao je djelovanje Sve-toga Duha u svojem æivotu; mada zapravo nije znao πto se tozbiva, radovao se onome πto je osjeÊao.

Brod je pristao u luku gdje je Jay mogao otiÊi u bolnicuzbog oteËenih koljena. LijeËnici nisu pronaπli razlog oteËeno-sti te se Jay vratio na brod. Nekoliko dana poslije stigli su uluku gdje je Jay æivio. Otkad je proËitao knjigu Vaπa Biblija ivi, ustanovio je da je doπlo do promjene u njegovom æivotu.Viπe mu se nije pilo niti puπilo. Postao je veoma tih dok jeDuh Sveti djelovao u njegovom æivotu. Stigavπi u svoju luku,Jay je dao otkaz. Snaæno je osjetio da rad na brodu nije viπeza njega. Otiπao je kuÊi i te je noÊi svojoj æeni priËao o Ëudnimstvarima koje su mu se dogodile otkako je otiπao od kuÊe. Nje-gova æena se radovala shvativπi da u æivotu njezinog suprugadjeluje Bog.

A onda, po prvi put, Jay i Lama otiπli su zajedno u crkvu.Jay je prouËavao osnovne istine Svetoga pisma i dobro se utvr-dio u istini. Jedne subote Jay i Lama sjedili su u crkvi sluπajuÊipropovijed, a propovijedao je direktor nakladniËke djelatnostiUnije, J. G. Kerbs. Jay je Ëuo kako ga Bog tog jutra poziva dapostane literarni evanelist. Nakon potrebne poduke, otpoËeo

14

je dugu karijeru literarnog evanelista za Boga koja je trajalaskoro trideset godina. Svih tih godina Jay je imao tu radost davidi kako se krπtavaju mnoge dragocjene duπe, πto je bio izra-van rezultat njegovog rada. Ona ista knjiga, Vaπa Biblija i vi,koja je dovela Jaya i Lamu istini, posluæila je kao sredstvo daviπe od πezdeset dvije duπe dou k Isusu.

Pravo je Ëudo πto Bog moæe uËiniti sa samo jednom knji-gom i jednim posveÊenim muπkarcem ili æenom. Mnoπtvo duπaradovat Êe se u Boæjoj istini kad Isus doe, a veÊina njih moÊiÊe svoja prva osvjedoËenja pripisati Ëitanju naπih publikacija.

5. sijeËnja

Aneli — naπi pratioci“Aneo Boæji, koji je iπao na Ëelu nebeskih Ëeta, promi-jeni mjesto i stupi im za lea.” (Izlazak 14,19)

U veÊini sluËajeva mi nismo svjesni Boæje zaπtite i vodstvau naπem æivotu. Aneli svakog dana rade kao OËevi pomoÊnicikoji se brinu o Njegovoj djeci. Ljudska biÊa vidjela su anelemnogo puta, i to ne samo u biblijskim vremenima, nego i da-nas. Oni su Boæja posebna orua koja se brinu o Njegovoj djeci.

Rose i njezina prijateljica Julie rade kao literarne evane-listice u Sabahu na otoku Borneu. One vjeruju i imaju dokazaza to da se Bog brine o njima dok rade posao svjedoËenja zaNjega.

Jednog jutra Rose i njezina prijateljica Ëekale su autobus.Krenule su prodavati knjige u obliænjem gradu, nekoliko kilome-tara od kuÊe. Bile su uzbuene zbog onoga πto ih oËekuje togadana shvaÊajuÊi da svaki dan donosi radost i sreÊu dok onedijele radost spasenja s duπama. Dok su tako Ëekale autobus,pokraj njih je proπao automobil. Bio je to crkveni starjeπinakoji je trebao obaviti neki posao u istom gradu u koji su seone uputile. Rose mu je mahnula da ih poveze, ali im je ondoviknuo: “Æao mi, ne mogu vas povesti. Nemam dovoljno mje-sta u autu.”

Rose to nije mogla razumjeti jer je vidjela da u vozilu imadovoljno prostora za joπ dvije osobe. On je otiπao, a one susaËekale joπ nekoliko minuta da doe autobus i poveze ih knjihovom odrediπtu. Bile su veoma zbunjene zbog ponaπanjacrkvenog starjeπine toga jutra. Zaπto ih je odbio povesti?

Dok su vjerno prodavale svoje knjige iduÊi od trgovine dotrgovine, naiπle su na Ëovjeka koji ih nije htio povesti. On im

15

je onda rekao: “Imao sam mjesta samo za dvije osobe u koli-ma, a vas je bilo troje na autobusnoj postaji. Jedna osoba bilaje odjevena u bijelo.”

Rose je odmah shvatila da je to aneo stajao kraj njih doksu Ëekale autobus. Sklopila je oËi na trenutak da bi zahvalilaBogu za Njegovu veliku ljubav prema njima. Kad samo pomislida je Bog poslao nekoga, nekog posebnog anela, da bude snjima dok Ëekaju autobus! Isti aneo vjerojatno je ostao s njimada im pomaæe u radu tijekom cijeloga dana. One ga nisu moglevidjeti, ali je on bio tu.

Jeste li svjesni Boæje zaπtitniËke brige u svojem svakidaπ-njem radu?

Biste li voljeli uæivati u druπtvu anela dok radite?Danas se molimo da postanemo svjesni prisutnosti Boæjih

anela u svojem æivotu svakoga dana. Oni su tu radi nas i æeleda mi znamo da su tu. NauËite razgovarati sa svojim anelomdok danas obavljate svoj posao. On je tu! On Êe biti ispred vaskao πto je iπao pred Izraelom, a povuÊi Êe se otraga i iÊi izavas kad opasnost naie s te strane. Hvala Bogu za Njegove anele,naπe pratioce.

6. sijeËnja

Aneli u ljudskom obliku“Abraham ... opazi tri Ëovjeka gdje stoje nedaleko nje-ga. ...” (Postanak 18,1.2)

“Aneli stvarno dolaze na naπ svijet i nisu uvijek ne-vidljivi. Oni ponekad skrivaju svoj aneoski lik i pojavljujuse kao ljudi, razgovaraju s ljudskim biÊima i prosvjetljujuih.” (Ellen G. White, My Life Today, str. 304)

Pogledajmo danas iskustvo jednog literarnog evanelista sanelom. Veoma je ohrabrujuÊe znati da je naπ nebeski Otactoliko zainteresiran za duπe da Êe poslati svojeg anela da po-mogne vama i meni u pripremanju ljudi za Nebo. Aneli su stvar-na biÊa. Ta Boæja orua su uvijek tu, spremna da nas zaπtite.Pojavljuju se u mnogo oblika. Moæda u obliku muπkarca, æene,djeteta ili u nekom drugom. Budimo neprestano svjesni njiho-ve prisutnosti dok nosimo Boæju istinu onima koji se nalaze uduhovnoj tami.

A. C. Lopes, literarni evanelist u Johannesburgu u JuænojAfrici, posjeÊivao je jednoga jutra trgovine nudeÊi njihovim vlas-

16

nicima svoje divne knjige ispunjene istinom. Bilo je rano jutro,trgovine samo πto su se otvorile. Bio je sretan u ovom radu zaBoga kao literarni evanelist i vjerovao da je Bog na njegovojstrani πto god mu se dogodilo toga dana.

Jedna od prvih trgovina u koju je svratio pripadala je nekomGrku. U prodavaonici je bilo svega nekoliko kupaca. A. C. Lo-pes pristupio je vlasniku s puno povjerenja, svjestan Ëinjeniceda je Isus umro i za njega. Nakon uËtivog predstavljanja, otvo-rio je svoju torbu i pokazao knjigu moguÊem kupcu. »ovjeknije pokazao nikakvo zanimanje. Brat Lopes pokuπao ga je zain-teresirati na sve moguÊe naËine, ali Ëovjek oËigledno nije biozainteresiran za kupnju. Nakon nekoliko pokuπaja odustao je ipoËeo vraÊati knjige u torbu. U tom trenutku u trgovinu je uπlaneka gospoa. Bila je to vrlo lijepo obuËena dama s divnim os-mijehom. Priπla je ovoj dvojici i, takoreÊi bez pozdrava, obra-tila se klijentu: “Savjetujem vam da uzmete tu knjigu.” Zatimse okrenula i otiπla.

Brat Lopes i vlasnik trgovine bili su zapanjeni. Nikada prijenisu vidjeli tu gospou i nisu imali pojma tko je ona. Ne na-stavljajuÊi razgovor, Grk je izvukao novËanik, izbrojio novac ipruæio ga bratu Lopesu koji je joπ uvijek tu stajao, zateËen onimπto se upravo dogodilo. A onda je shvatio da je to morao bitianeo koji je intervenirao savjetujuÊi vlasnika trgovine da kupiknjigu. Vjerojatno je Bog æelio da taj Ëovjek i njegova obiteljsaznaju za istinu u tom trenutku. Brat Lopes napustio je proda-vaonicu radujuÊi se zbog Boæje pomoÊi; zahvaljivao je Bogu πtoje poslao anela da mu pomogne objaviti istinu preko pisanerijeËi joπ jednoj osobi.

Bog Ëeka. Cijelo Nebo Ëeka da pomogne Boæjoj djeci kojasu voljna krenuti k onima kojima je potrebna istina za ovo vri-jeme. Aneli su tu da vam pomognu da osvjedoËite duπu. Naπaje prednost kao ljudskih biÊa da suraujemo s Boæjim nebes-kim oruima — anelima u donoπenju nade i spasenja duπa-ma. Biste li i vi æeljeli raditi s anelima? Ako hoÊete, moæete.

17

7. sijeËnja

Naπa buduÊnost i nada“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam —rijeË je Jahvina — naume mira, a ne nesreÊe: da vamdadnem buduÊnost i nadu.” (Jeremija 29,11)

Bila je skoro ponoÊ kad je naπ vlak krenuo sa æeljezniËkepostaje u »iti, a mi se udobno smjestili u spavaÊim kolima. Nastrojica s olakπanjem smo odahnuli kad je vlak ubrzao i zaputiose na istok prema sibirskoj tajgi. Mada Êe naπ put trajati dugaËetrdeset Ëetiri sata izmeu dva grada, »ite i Kabarovska, do-bro nam je doπao kao prilika da se odmorimo i reorganiziramonakon dosta napornog proteklog tjedna.

Jose Campos, pomoÊnik direktora nakladniËkog odjela Ge-neralne konferencije i Igor Puπkin, naπ prevoditelj Rus, namjera-vali smo taj dio naπeg putovanja prijeÊi zrakoplovom kako bismodobili na vremenu, ali kad smo siπli s noÊnog vlaka u »iti, naπdomaÊin obavijestio nas je da je jedini tjedni zrakoplov za Kaba-rovsk upravo odletio prije nepunih sat vremena. RazoËarani aline i obeshrabreni, odluËili smo se za jedinu alternativu — ipohitali kupiti vozne karte za vlak. KonaËno u vlaku, udobnosmjeπteni, bili smo spremni za dugo putovanje.

Radoznalo, mada uz pokuπaj da to sakrijemo, promatralismo svoje suputnike u odjeljku. Ubrzo smo saznali da su dvamladiÊa vojnici — jedan je bio Rus, a drugi iz Sjeverne Koreje.Korejac koji nas je isto tako znatiæeljno promatrao kao i minjega, uskoro je dræao u rukama primjerak knjige Isusov æivotdok ga je Jose Campos, uz pomoÊ Igora kao prevoditelja, odu-πevljeno obavjeπtavao o naπem krπÊanskom radu. Nakon nekogvremena, Igor, koji je veÊ prevodio na naπa dva-tri seminara idosta znao o metodama prodaje literature, uhvatio je sebe ka-ko i sam pokazuje knjige vojniku iz Sjeverne Koreje.

Komplet knjiga Velika borba koji sam ja ponio na put nijebio obiËan. Bio je to sasvim poseban komplet knjiga. Tijekomposljednjih nekoliko tjedana marljivo sam prouËavao, podcrta-vao i ubacivao primjedbe da bih lakπe pronaπao odreene tek-stove tijekom predavanja na seminaru. Stoga sam ih smatraovrlo vaænim i nosio tisuÊe kilometara kroz Rusiju, iz mjesta umjesto. Morao sam ih imati pri ruci kako bih mogao prenijetite dojmljive, Ëarobne odlomke koji stvaraju dobre radnike —odlomke koji ih nadahnjuju da oni dalje nadahnu potencijalnekupce.

18

I tako, kad se Igor okrenuo prema meni i rekao za Korejca:“On æeli kupiti vaπe knjige”, bio sam istodobno i radostan izabrinut. Trebao sam odræati joπ nekoliko seminara, a kako Êuto uËiniti bez svojih knjiga?

Brzo sam razmotrio situaciju. Nije li Providnost uËinila dazakasnimo na zrakoplov i krenemo vlakom? Vidio sam ostvare-nje Boæjeg plana. Osjetio sam da je Bog odredio da te knjigeodu u Sjevernu Koreju preko tog mladog vojnika. S potpunimpovjerenjem da Êe one sada putovati pod posebnom nebeskomzaπtitom, mi smo stavili knjige s biljeπkama — Patrijarsi i proroci,Proroci i kraljevi, Djela apostolska i Bible Redings (Biblijskaπtiva za dom) — u ruke vojnika koje su ih doËekale dobrodo-πlicom. Bilo je mnogo osmijeha u tom trenutku radosti i za-hvalnosti. OËekujemo radostan dan kada Êemo saznati ostatakove priËe.

Joπ jedno iskustvo milosti! Ovaj put dogodilo se u Rusiji.

8. sijeËnja

Gospodin te poznaje“Gospodin poznaje svoje.” (2. Timoteju 2,19)

Mnoge dragocjene duπe nalaze se daleko od mjesta gdje bimogle Ëuti o Boæjem planu spasenja, ali Bog ima naËina da do-pre i do njih. Upravo tu rad s literaturom igra vrlo vaænu ulogu,kako se moæe vidjeti iz sljedeÊeg iskustva.

Literarni evanelist iz srediπnjeg planinskog pojasa na ce-lebeskom otoËju duboko je zaπao u unutraπnjost otoka. Doπaoje u veliko selo gdje je bio toplo doËekan. Izvukao je svoj svitaksa slikama i otpoËeo s prouËavanjem Biblije. Kad je zavrπio,jedan muπkarac iz prednjeg reda rekao je: “A sada ja æelim reÊineπto vama.”

“OdliËno”, rekao je literarni evanelist. “©to je to? Recite.”Muπkarac je odgovorio: “Sedmi dan je subota.” Literarni evan-

elist ostao je bez rijeËi jer je znao da u tom zabitom mjestunema crkve. Takoer je znao da u ovom selu u unutraπnjostinikada nije bilo biblijskog djelatnika.

Kad se povratio od iznenaenja, upitao je tog muπkarca:“Odakle znate da je sedmi dan subota?” »ovjek je ispriËao slje-deÊe: “Prije skoro godinu dana orao sam u svojem riæinom polju.Dok sam hodao iza pluga u koji je bio upregnut bivol, iznena-da sam zaËuo glas: ‘Sedmi dan je subota.’ Zaustavio sam æivo-

19

tinju i pogledao iza sebe. Nalazio sam se usred πirokog poljaod viπe jutara, i nikoga nije bilo na vidiku.

PomiπljajuÊi da me vara um, vratio sam se poslu nastaviv-πi orati. Samo sam malo odmaknuo, kad sam ponovno Ëuo glas,ali ovaj put snaænije i jasnije: ‘Sedmi dan je subota!’ Opet samzastao i pogledao oko sebe, ali nikoga nisam vidio.

Sve me je to jako uznemirilo, stoga sam ispregnuo æivoti-nju, otkvaËio plug i vratio se kuÊi. OdluËio sam Ëitati svoju Biblijui pokuπati pronaÊi neπto o sedmom danu. Tada sam shvatio dane znam gdje bih to mogao potraæiti u Bibliji.

Kleknuvπi na molitvu, traæio sam od Gospodina da mi pokaæegovori li Biblija neπto o sedmom danu. Zatim sam odluËio na-sumce otvoriti Bibliju i proËitati πto na toj strani bude pisalo.Poπto se Biblija otvorila, prvi redak koji sam proËitao bio jeMatej 28,1: ‘Po suboti, u svanuÊe prvog dana sedmice, dooπeMarija iz Magdale i druga Marija da pregledaju grob.’ Kad samproËitao redak, znao sam da je taj dan subota.”

Literarni evanelist uvjeravao je Ëovjeka da je njegovo ot-kriÊe u pogledu subote toËno. ©toviπe, rekao je da je i sam po-πtovalac subote. Takoer mu je priËao o tisuÊama svetkovateljasubote πirom svijeta. Sretan πto je saznao da i u ovom krajupostoji jedan vjernik, literarni evanelist nastavio je s proda-jom knjiga danju i dræanjem biblijskih satova uveËer.

Onaj ratar nije zadræao svoje otkriÊe samo za sebe. Poku-πavao je to sjeme posijati u srca svojih suseljana, a rezultat jebio da je sjeme poËelo rasti.

Nakon nekoliko tjedana literarni evanelist vratio se u sre-diπte Misije i izvijestio o svojem iskustvu. Jedan pastor bio jeposlan da u tom selu dræi evangelizaciju. Na kraju evangeliza-cijskih sastanaka organizirao je crkvu od preko πezdeset Ëla-nova. Joπ jedno Ëudo milosti!

9. sijeËnja

Ti si dragocjen“Jer dragocjen si u mojim oËima, vrijedan si, i ja teljubim.” (Izaija 43,4)

Literarni evanelist posjetio je izvanrednu æenu, udovicukoja je æivjela potpuno sama u maloj kuÊi. Ona je, oËito, bilazainteresirana za njegove knjige, ali nije imala novca. Mogla jeplatiti samo pet dolara. PruæajuÊi ih evanelistu, rekla je: “Mo-

20

lit Êu se i traæiti od Boga da mi pomogne podmiriti dug do po-nedjeljka.”

To se dogodilo u petak i, ljudski gledano, Ëinilo se nemo-guÊe da udovica pronae joπ deset dolara do ponedjeljka. Doπaoje napokon i ponedjeljak i literarni evanelist je svratio u udovi-Ëinu kuÊicu po dogovoru. Ona je, naravno, bila tu. Vidjela gaje joπ izdaleka kako se pribliæava kuÊi i poπla mu je u susretdo ulaznih vrata sa πirokim osmijehom na licu. Literarni evan-elist je odmah znao da je Bog ponovno uËinio Ëudo. Sigurnau sebe, zavukla je ruku u dæep, izvukla novËanicu od deset dolarai pruæila je kolporteru. Onda mu je potanko ispriËala kako seBog pobrinuo za nju. “Otiπli ste odavde u petak”, rekla je. Usubotu uveËer joπ nisam imala novac za knjigu i pitala sam sekako Êe se Gospodin pobrinuti. Bila sam sigurna da On neÊeostaviti na cjedilu siromaπnu udovicu. Znala sam da Êete doÊiu ponedjeljak i nisam vas htjela razoËarati. U subotu uveËer,dok sam se molila, na vratima se zaËulo kucanje. Siπla sam ina vratima je stajao Ëovjek za kojeg sam nekada radila izvje-sno vrijeme. Bila sam veoma iznenaena πto ga vidim i pozvalasam ga da ue.

Onda mi je on rekao πto se dogodilo i zaπto je doπao. Rekaoje: “Donedavno nisam znao da vam je muæ umro. MuËila me jemisao da vam nisam dovoljno plaÊao dok ste radili za mene.Nekako sam stekao dojam da vam dugujem deset dolara. Do-jam je bio toliko snaæan da tri noÊi nisam mogao spavati. Evoovih deset dolara za vas. Æelim da mi se vrati san.”

I tako, iz dana u dan, nastavlja se igra i meuigra nebes-kih orua iza scene, kao odgovor na molitve posveÊenih lite-rarnih evanelista i njihovih prijatelja. Bog ima tisuÊe naËinada se pobrine za nas o kojima mi i ne sanjamo — to je istinitoobeÊanje.

Molitva je moÊna sila i oruæje u arsenalu Boæje djece kojaga moæda najviπe zanemaruju. Bog æeli da Mu se pribliæimo uiskrenoj, jednostavnoj vjeri onako kako se mala djeca oslanja-ju na svojeg oca. On nam æeli otvoriti prozore Neba ako Mu todopustimo.

Molimo se danas za tu vjeru dok ponovno predajemo sebeNjegovoj volji i Njegovom djelu. Neka to bude vaπa iskrena mo-litva danas. Imajte na umu da ste vi (i svi ostali) dragocjeni uNjegovim oËima, da vas On poπtuje i voli!

21

10. sijeËnja

Slijedimo Krista“Ako, dakle, tko æeli iÊi za mnom, neka se odreËe samogasebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (Marko8,34)

Hadæi Rauban bio je snaæan, miπiÊav i dobro poznat u svojemrodnom mjestu Marawiju, islamskom gradu na juænim Filipini-ma. Neki su u njemu vidjeli uzor, neki su ga mrzili, a veÊinaga se bojala; on je, zapravo, uæivao vrstu poπtovanja koju ulije-vaju mraËne sile.

Rauban je bio neustraπiv muπkarac izvan zakona, nemilosrdnivoa bande Ëije se ime povezivalo s otmicama, krijumËarenjemi ostalim nezakonitim radnjama, ukljuËujuÊi ubojstva. Poπtova-nje koje je ulijevao bilo je plod straha.

Kao pripadnik plemena Marian, Rauban je dræao do svojihislamskih korijena. Iπao je na hodoËaπÊa u Meku, ali se nijezaustavljao na tome. Tijekom godine odlazio je na joπ jedanaesttakvih hodoËaπÊa, zbog Ëega je dobio poËasnu titulu “hadæi”,po kojoj je bio poznat.

Svoju æivotnu suputnicu naπao je na glazbenom natjecanjuu Marawiju. Tu je bila i Myrna, zgodna πesnaestogodiπnja pje-vaËica koja ga je osvojila. Poæelio ju je uzeti za æenu, πto je iuËinio. Oteo ju je i prisilio da postane njegova supruga. Takose ponaπao Rauban Manta!

Zebnja je ispunila Myrnino srce. Prvih nekoliko godina æi-vjela je u stalnom strahu zbog muæevljevih nezakonitih aktiv-nosti. Izgledalo je da je on uvijek u nevolji. Ponekad bi doπaokuÊi uboden noæem u tuËnjavi. Ali, konaËno, Myrna je oguglalana okruæenje i sve viπe postajala dio njega. »ak je od muæatraæila gotovinu koju je on osiguravao razbojniËkim ponaπanjem.

Jednoga dana u kuÊu Mantovih doπao je neki posjetitelj.Bio je to gospodin Casiano Oclarit, literarni evanelist. Raubannije bio kod kuÊe pa ga je primila Myrna i zainteresirala se zaono πto je taj Ëovjek govorio. On je dobro predstavio svoje knjige,na πto je ona odgovorila kupnjom cijelog kompleta. S radoπÊuje ustanovila da ima pravo i na upis u Dopisnu biblijsku πkoluGlas proroπtva i to je spremno prihvatila. Kad je zavrπila bib-lijski teËaj, brat Oclarit je ponovno doπao da nastavi odræavatibiblijske satove u njihovom domu. Rauban se uskoro usproti-vio prouËavanju i skovao plan da to prekine tako πto Êe povrijedititog vjernog radnika, ali nije mogao. Bio je zbunjen spoznajom

22

da postoji jaËa sila od njega, koja ga je sprijeËila da naudi lite-rarnom evanelistu.

Myrna je ustrajala u prouËavanju Boæje rijeËi i radovala seistinama koje je saznavala. Godinu dana poslije, dok je Raubanponovno bio u Meki, troje njezine djece i dvadeset Ëlanova njezineπire obitelji bilo je krπteno istoga dana.

Ali to nije kraj priËe. ©to Êe Rauban uËiniti po povratkukuÊi? Doznat Êemo u sutraπnjem πtivu.

11. sijeËnja

Nemoj se bojati“Ne boj se, jer sam ja s tobom.” (Izaija 43,5)

Dok se Rauban nalazio u Meki po jedanaesti put, Myrna,troje njezine djece i dvadeset Ëlanova obitelji krstili su se i postaliËlanovi AdventistiËke crkve. Myrna je Raubanu poslala snim-ljenu vrpcu gdje mu je objasnila promjene koje je izvrπila usvojem æivotu. Znala je da on neÊe baπ biti oduπevljen njezi-nom odlukom.

Rauban se u odreeno vrijeme vratio kuÊi i zatekao drugaËijuMyrnu. Bila je to Myrna, naravno, ali promijenjena iz korijena;od grube osobe postala je osoba blagog i ljubaznog ponaπanja.Raubana je sve to zbunjivalo. ©to li se to dogodilo s mojomæenom? razmiπljao je. Zapazio je da Myrna istinski svetkuje su-botu. “Ona se ne moli samo pet puta dnevno kao dobar musli-man,” komentirao je Rauban, “veÊ i viπe od toga!”

Ubrzo ga je Myrna pozvala da poe s njom u crkvu. Spre-mno je prihvatio poziv jer ga je sve to neobiËno zainteresiralo.U crkvi je zatekao sebe kako uæiva u pjesmi. Bio je oduπevljensjajnom suradnjom meu vjernicima i osjeÊajem ljubavi koji ihje proæimao. I ponovno je bio zadivljen Ëinjenicom da se adventistitako Ëesto mole Alahu.

“Ali subota ne moæe biti pravi dan odmora”, izjavio je. “Toje petak!”

Ubrzo je Raubana doπao posjetiti obraÊeni musliman. Prou-ËavajuÊi s njim, Rauban je saznao da je svetkovanje subote za-pravo nauk Kurana. Svidjelo mu se to πto je uËio — a posebnoje uæivao u svojoj “novoj” æeni Myrni, Ëiji je stav poticao nje-govu vlastitu teænju da postane bolja osoba.

Jednoga dana Rauban je bio pozvan na skup literarnih evan-elista iz triju unija koji se odræavao u Baguio Cityju, na ko-

23

jem se trebalo okupiti preko dvije tisuÊe literarnih evanelista.Prihvatio je poziv. »udio se kad je vidio koliko mnogo ljudi pro-vodi vrijeme zajedno u miru i skladu. Nije bilo tuËnjave, ni puc-njave, ni grubosti. Æivot mu se ukazao u novome svjetlu.

Koncem 1996. godine, Hadæi Rauban Manta potpuno je pri-hvatio Krista kao svojeg osobnog Spasitelja te ga je pastor Pa-terno Diaz krstio. Suze su se obilno slijevale niz obraze neka-da okrutnog Ëovjeka koji se sad naπao licem u lice s Otkupite-ljem. Znao je da su mnogi njegovi grozni grijesi oproπteni.

“Boæja ljubav prema meni toliko je zapanjujuÊa da je nikadneÊu razumjeti!” divio se on glasno. “Promjena koju je Kristizvrπio u mojoj duπi viπe je od Ëuda!”

Danas Rauban i Myrna rade kao literarni evanelisti πireÊiovu divnu vijest. Osim toga, Rauban radi zajedno s pastoromMisuarijem Salipadom u redovitom radijskom programu da bipomogao drugima. Muslimani shvaÊaju radost spasenja. Cijeligrad je bio uzbuen zbog ovoga πto se zbilo.

Nasilnici prijete Raubanu, ali on mirno odgovara: “Nikadase nisam plaπio dok sam Ëinio zlo; zaπto bih se sada bojao kadsluæim svojem Gospodinu?”

12. sijeËnja

Bog poπtuje one koji Mu sluæe“Ako mi tko hoÊe sluæiti, neka me slijedi! Gdje budemja, bit Êe ondje i moj sluga. Ako mi tko sluæi, njega Êepoπtivati Otac.” (Ivan 12,26)

Ovo iskustvo potvruje Ëinjenicu da naπ Gospodin sluπakad Mu se molimo. Doduπe, On ponekad kaæe “ne”, ali ËeπÊeje to “da”. Kad kaæe “ne” ili “priËekaj malo”, On to Ëini samozato πto je to za nas najbolje.

SljedeÊe iskustvo dolazi od gospoe Iris Lyons iz SAD-a:“Bio mi je potreban stan pa sam razgovarala s voditeljem

stambenog kompleksa u izgradnji. Predstavila sam se i upitalakakvi su izgledi da se uselim prije BoæiÊa. Rekao je: ‘Nikakvi!Platit Êemo 11.000 dolara poreza ako bilo koga pustimo prijeNove godine.’

Ipak, pokazao mi je stan i ja sam odmah znala da Êe tosavrπeno odgovarati naπim potrebama. Onda sam ga ponovnoupitala poluozbiljno, poluπaljivo bi li mi dopustio da se use-lim, ali me je on ponovno odbio. Ja sam na to odvratila: ‘Pa

24

reÊi Êu vam πto namjeravam uËiniti. Idem kuÊi. Molit Êu se zato, i ako Gospodin hoÊe da budem u stanu prije BoæiÊa, ja Êuse useliti.’

SljedeÊeg jutra oko devet sati, baπ kad sam krenula na posao,zazvonio je telefon. To je bio Ëovjek koji se u gradu bavio ne-kretninama. Pitao me jesam li ja ta gospoa koja je prethodnogdana bila u poduzeÊu Fairview Apatrments i razgovarala svoditeljem o tome da joj dopusti da se odmah useli u stan. Ka-zala sam da jesam. On je zatim rekao: ‘Znate, voditelj je ovogjutra priliËno uznemiren zbog vas!’ Zastao je. Radoznalo samupitala zaπto je voditelj uznemiren. ‘Eto,’ odgovorio je on, ‘kadse sinoÊ vratio kuÊi, njegov direktor telefonirao mu je i rekaoda su odluËili dopustiti ljudima da se odmah usele. Znate, voditeljje ateist i ne vjeruje u Boga, tako da ga je ovaj sluËaj malopotresao. Kaæe da bi vas æelio vidjeti.’

Pastor i ja brzo smo otiπli do tih stanova da vidimo vodi-telja gradnje i zatekli ga kako nas Ëeka ispred zgrade. “Razumjelasam da biste htjeli razgovarati sa mnom’, rekla sam u znakpozdrava. Izgledao je kao da mu nedostaju rijeËi, ali je najzadprogovorio: ‘Da, izgleda da vaπe molitve stvarno djeluju. Misliosam da nemate nikakvih izgleda da dobijete stan prije Novegodine. Sada bih vam bio zahvalan kad biste se molili da plin-ska kompanija snizi cijenu plina za ovu zgradu!’”

Literarni evanelisti znaju da se u molitvi nalazi sila. Bogzna πto nam je potrebno i On je obeÊao da Êe zadovoljiti naπepotrebe, ali ne nuæno i naπe æelje.

Bez molitve nema uspjeha. Malo molitve, malo uspjeha. Mno-go molitve, mnogo uspjeha.

“Boæji ideal za Njegovu djecu viπi je nego πto mogu do-segnuti najuzviπenije ljudske misli.” (Ellen G. White, Counselsto Parents, Teachers and Students, str. 365)

13. sijeËnja

Bog te dobro poznaje“Prije nego πto te oblikovah u majËinoj utrobi, ja te zna-doh; prije nego πto iz krila majËina izae, ja te posve-tih, za proroka svim narodima postavih te.” (Jeremija1,5)

Danaπnje iskustvo govori u prvom licu Tadaomi Shinmyoiz Japana.

25

“Moj otac Yoshio Shinmyo dobio je tuberkulozu dok se na-lazio u vojnoj sluæbi tijekom Drugoga svjetskog rata. Njegovaobitelj dala je sva svoja sredstva za kupnju skupih lijekova unastojanju da se bolest svlada. Ali nije vrijedilo. Dok je otacsve viπe propadao, moja majka Kunie Shinmyo traæila je utjehui smisao æivota u svojoj ne-krπÊanskoj religiji, ali ni to nijedonosilo pomoÊ.

Otac je umro u 34. godini ostavljajuÊi iza sebe moju majkuu dobi od 27 godina kao udovicu s dva mala sina. Meni je biloπest godina, a mojem bratu Kanjiju svega dvije. Ostavπi bez oËevihprimanja, moja majka, brat i ja otiπli smo k baki i djedu, maminojbraÊi i sestrama. Majka se latila πivanja da bi uzdræavala svojumalu obitelj. BuduÊi da je radila od ranog jutra do kasne veËeri,imala je malo vremena da odgaja i disciplinira mojeg brata imene. Majka se suoËavala s mnogim problemima, a i ja sambio jedan od njih. Postao sam nepokorno dijete æalosteÊi i njui sve ostale u kuÊi. Baka i djed, ujaci i tete stalno su me grdili.Svi su kritizirali i moju majku govoreÊi joj da nije dobra majka.Majka se savjetovala s uËiteljima, sluπala predavanja i Ëitalamnoge knjige o roditeljstvu oËajno tragajuÊi za rjeπenjem svojihproblema.

Jednoga dana πkolska vrπnjakinja moje majke, inaËe krπ-Êanka, doπla je u posjet i napomenula da bi mi vjera Isusa Kristamogla pomoÊi. Ta prijateljica odlazila je u crkvu koja svetkujenedjelju pa je pozvala moju majku da ide zajedno s njom.Meutim, moja majka bila je prisiljena raditi svakoga dana, osimkada nije bilo elektriËne struje, i to je onda bio njezin neradnidan. Tako se dogodilo da struje nije bilo u subotu. A maminaprijateljica je rekla: ‘Ne brini se, znam jednu krπÊansku crkvuu kojoj ljudi dolaze na bogosluæje subotom. Upoznat Êu te snjima.’ Tako se moja mama upoznala s ljudima iz AdventistiËkecrkve.

Ubrzo poπto je majka krenula u crkvu, posjetio nas je lite-rarni evanelist od kojeg je majka kupila neke Ëasopise i knjige.Pastor crkve poËeo je s njom prouËavati Bibliju. Ona je zavoljelasvoju novu crkvu, prihvatila Krista i odluËila se krstiti. Baπ uto vrijeme ja sam se ozbiljno razbolio i bio sam primljen ubolnicu kao teæak bolesnik. Majka se molila: ‘Gospodine, akomoj sin mora umrijeti, ja Êu to prihvatiti, ali ako mu poπtediπæivot, posvetit Êu ga Tebi.’ Nakon te njezine molitve doæivio samËudesno izljeËenje te sam se vratio kuÊi nakon πto sam u bolniciproveo mjesec dana. U to vrijeme imao sam Ëetrnaest godina inisam mislio da me je sam Bog izbavio. Naprotiv, vjerovao sam

26

da su to uËinili lijeËnici i suvremeni lijekovi. U meuvremenu,da bi izbjegla nemir u obitelji, majka je svoje krπtenje dræala utajnosti.” Nastavak ovog iskustva proËitajte u πtivu predvienomza sutra.

14. sijeËnja

Bog te zove, otvori Mu“Evo stojim na vratim i kucam. Ako tko Ëuje moj glas iotvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on samnom.” (Otkrivenje 3,20)

“Postajao sam sve viπe neprijateljski nastrojen prema krπ-Êanstvu jer sam ga smatrao stranom religijom. Bio sam vrlo ne-sretan gledajuÊi kako moja majka redovno ide u crkvu. PoËeosam joj prigovarati zbog njezine ‘nove vjere’ i uvjeravao je danisam za njezino pristupanje krπÊanskoj crkvi. Njezini roditeljitakoer su bili nezadovoljni. Ipak, πto su viπe kritizirali njezi-nu vjeru, ona je bivala sve ËvrπÊa.

Kad sam navrπio osamnaest godina, htio sam nastaviti sasvojim obrazovanjem. Majka mi je predlagala: ‘Zaπto se ne upi-πeπ na Japanski misionarski koledæ?’ Ona me je stvarno æeljelaposlati u adventistiËku πkolu. S obzirom na to da baπ i nisammogao birati, ponizno sam prihvatio njezin prijedlog, mada usrcu nisam bio siguran æelim li baπ tamo iÊi. To je, meutim,bila prekretnica u mojem æivotu.

Mada joπ nisam dobro poznavao Bibliju i joπ nisam bio krπ-ten, potaknuli su me da se upiπem na studij teologije. Ondasu doπli moji prvi ljetni praznici i ja sam se kao student prijavioza literarnog evanelista. Joπ jedan kamen meaπ! Joπ jednaprekretnica u æivotu! Po povratku na koledæ na kraju praznikaizrazio sam æelju da se krstim i postanem Ëlan AdventistiËkecrkve. Krπtenje se podudarilo s mojim devetnaestim roenda-nom. Otada sam odluËio biti radnik za Boga, samo to i niπtadrugo.

U meuvremenu je moja majka odluËila promijeniti zani-manje. Iako je godinama radila kao profesionalna krojaËica, sadaje poæeljela sluæiti Gospodinu kao literarna evanelistica. Nje-zini roditelji, braÊa i sestre snaæno su se protivili njezinoj odluci,ali je ona ostajala pri svojem, uvjerena i odluËna. PozivajuÊi sena Boæja obeÊanja za svoje sinove, otpoËela je kolportersku sluæ-bu u Matusuyami, udaljenoj sat voænje vlakom od svojeg rod-

27

nog grada. Poslije se preselila u Toyohashi, joπ dalje od kuÊe.Tamo je sama kolportirala nekoliko godina da bi uzdræavala mojegbrata i mene dok smo pohaali Japanski misionarski koledæ.Tijekom ljetnih praznika radili smo kao literarni evanelisti dabismo zaradili za dio πkolarine. Gospodin nas je blagoslivljaone samo u pogledu prodaje, nego i u pogledu iskustava kojaÊe nam poslije u æivotu biti od velike koristi. Moja majka joπuvijek radi kao literarna evanelistica i raduje se pri pomislida i njezina dva sina rade u sluæbi Evanelja.

Moja majka je prva u naπoj obitelji postala adventist. Nje-zin æivot bio je æivot za druge. Osim rezultata postignutih jav-nim svjedoËenjem, dok je kao literarna evanelistica prodavalaknjige, ona je zadobila i trinaest Ëlanova naπe obitelji za Krista,ukljuËujuÊi baku i djeda, koji su takoer Ëlanovi AdventistiËkecrkve.

Hvalimo Boga za Njegovu milost i vodstvo. Zahvaljujemo Muza silnu ulogu literarne sluæbe u naπem æivotu.”

Bog vodi svoje vjerne literarne evaneliste πirom svijeta dabi pridobili dragocjene duπe za Njega, kao πto to Ëini obiteljShinmyo u Japanu.

15. sijeËnja

Lijek za duhovno sljepilo“Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata... zatim pomasti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Ot-krivenje 3,18)

Bog Ëesto daje slijepim ljudima sposobnost da “vide” Njegovuistinu kakva se moæe naÊi u Njegovoj rijeËi. Ponekad ljudi sazdravim oËima ne vide. Slijepi su veoma bliski Boæjem srcu.Isus je imao lijepu rijeË za slijepog Bartimeja. On isto tako osjeÊateret i posebnu ljubav za one koji ne vide danas. SljedeÊi tekstiznosi iskustvo o tome kako je Bog “otvorio” oËi fiziËki i duhovnoslijepoj osobi da bi pronaπla istinu i radovala se spasenju.

Gospoa Beneke bila je slijepa — 98 posto. Ljude koji suprolazili pokraj nje vidjela je samo kao sjenke u pokretu. Pot-puno se oslanjala na svojeg muæa da je vodi i da joj Ëita izBiblije. On joj je Ëesto Ëitao, premda su malo toga razumijevali.A onda, jednoga dana, u njihov je dom doπao neki Ëovjek. Ab-raham, literarni evanelist, posjeÊivao je ljude u predgrau no-seÊi Boæje knjige i tako naiπao na par Beneke koji je æivio u

28

maloj, ali vrlo urednoj kuÊi. Pokazao im je knjigu Biblija go-vori i oni su se vrlo zainteresirali. Duboko u duπi nosili suiskrenu æelju da viπe saznaju o Bogu i Njegovoj velikoj ljubaviprema njima. Izrazili su æelju da kupe jednu od tih divnih knjiga,ali su gotovo u istom dahu napomenuli da æive od male mirovinei da ne mogu sebi to priuπtiti.

Gospodin je na neki naËin utjecao na svojeg literarnog evan-elista da shvati da mu se sad pruæa prilika da pomogne timljudima. Malo razmislivπi, donio je konaËnu odluku. AbrahamÊe im ostaviti knjigu, a svakog mjeseca svraÊat Êe po neznatnuratu. Kao bonus upisao ih je u Dopisnu biblijsku πkolu Glasproroπtva. Muæ i æena Beneke bili su vrlo sretni. Nakon kratke,iskrene molitve, Abraham je otiπao.

Ubrzo nakon posjeta stigle su i biblijske pouke i Beneke-ovi su se latili ozbiljnog prouËavanja Biblije. Tijekom iduÊih mje-seci, literarni evanelist redovno je dolazio po otplatne rate. Isto-dobno su Benekeovi imali pomoÊ pri prouËavanju biblijskih po-uka. Nakon samo nekoliko mjeseci otplatili su knjigu u cijelosti.Dobro su napredovali s poukama pa ih je Abraham odluËionakratko prestati posjeÊivati da zavrπe teËaj.

Jedne subote ujutro, nedugo nakon toga, na vratima mjesneadventistiËke crkve pojavila se ceduljica na kojoj je stajalo: “Mo-limo vas da nas obavijestite kad bismo vam se mogli pridruæitina bogosluæju. Kad poËinjete?” U crkvi je toga dana bilo mno-go radosti. Posjetili su Benekeove i srdaËno ih pozvali u crkvu.Nakon dodatnih biblijskih satova, oboje su krπteni i postali vjer-nici Crkve.

Postoje tisuÊe, da, moæda i milijuni duhovno slijepih ljudikoji Ëeznu za tim da netko uËini napor, posjeti ih i pozove ucrkvu. Potrebna im je pomoÊ da bi vidjeli Boæje divne istine uNjegovoj rijeËi. Molimo se da bude viπe ljudi voljnih da krenuna posao kao literarni evanelisti i da pronau takve duπe.

PriËa 16. sijeËnja

Sij veÊ danas“Baci kruh svoj na vodu, i naÊi Êeπ ga poslije mnogovremena.” (Propovjednik 11,1)

“Crkva mora posvetiti pozornost kolporterskom radu.To je jedan od naËina na koji ona moæe postati svjetlo svi-jetu. Tada Êe napredovati ‘lijepa kao mjesec, Ëista kao sunce,

29

straπna kao vojska sa zastavama’.” (Ellen G. White, ColporteurMinistry, str. 7)

Mnogo dugujem jednom kolporteru i knjizi Velika borba.Poruka te knjige privukla je pozornost moje majke svojim izne-naujuÊe toËnim proroËkim uvidom u proπle i buduÊe dogaajena vjerskom kao i na politiËkom planu.

Kao mladiÊ svim srcem sam æelio posjedovati i voditi sto-Ëarsku farmu. Pozitivni utjecaji u domu i crkvi kao i krπÊanskoobrazovanje, meutim, naveli su me da bolje promislim o æivotnimvrijednostima. Iako me je pomisao na veliku stoËarsku farmusnaæno privlaËila, nisam mogao izbjeÊi privlaËnost uzbudljivihiskustava o pridobivanju duπa za Krista, koja su priËali literarnievanelisti na sastancima pod πatorima. Shvatio sam da svije-tu treba uputiti opomenu. Bio sam uvjeren, u skladu s TolstojevimrijeËima, “da je glavna svrha æivota sluæiti ËovjeËanstvu”. Doniosam odluku i pridruæio se svjetskoj vojsci literarnih evaneli-sta.

Literarni evangelizam nije lak izbor. To je posao za hrabreljude; rad koji iziskuje predanost, molitvu, ustrajnost, pouzdanjei hrabrost. A nagrade su vidljive u sadaπnjosti i u vjeËnosti.

Otkrio sam da literarni evangelizam donosi obrazovanje kojese ne moæe postiÊi nikakvim drugim sredstvima. Svaka vratapruæaju moguÊnost da se pronikne u potrebe ljudske obitelji.Svaki kontakt prilika je za komunikaciju izmeu Boga i ljud-skog roda.

Kada sam pokucao na prva vrata, teπko sam mogao zami-sliti ili sanjati da Êu jednoga dana imati veliku prednost raditirame uz rame s literarnim evanelistima u Ëitavom svijetu —iz Europe, Engleske, Skandinavije, Afrike, Juæne Amerike, Aus-tralije, Indonezije, Indije, Kine, Sjeverne Amerike, s Filipina iiz zemlje Sedam jezera. Dragi prijatelji, ja vidim vaπa lica i Ëujemvaπe glasove. Svi se stapate u nebesku simfoniju mnogih zemalj-skih jezika i dijalekata! Pod boæanskim vodstvom postali steËudesna sila za objavljivanje Evanelja. Svake godine, dok kreÊetenaprijed, vi posjetite milijune obitelji. Doista, “sunce nikad nezalazi za vojsku literarnih evanelista”.

Nedavno se u naπoj kuÊi pokvario telefon. Prema miπljenjutelefonske kompanije, problem je bio u kablovima u naπoj kuÊi.Na kraju je, ipak, pronaeno da je potrebno neznatno podeπavanjeu telefonskoj centrali. I tada sam shvatio kako Êe jednostavnobiti vlastima liπiti crkvu komunikacija na koje se ona svakodnevnooslanja. Prednosti radijskog i televizijskog prijenosa mogle bi bitiukinute u jednom trenutku. Jednostavno se iskljuËi napajanje!

30

Da, jednoga dana bit Êe iskljuËeno “napajanje” za razliËiteoblike naπih evangelizacijskih programa. To Êe se dogoditi “kadase razne vjerske zajednice sjedine s papinstvom radi tlaËenjaBoæjeg naroda” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv.6, str. 478).

Ali kada se ukinu odreene emisije, literatura koju sadaostavljate u domovima ljudi πirom svijeta nastavit Êe posvudaprosvjetljivati njihov razum osposobljavajuÊi ih da donesu mu-dre odluke u pogledu Boæje istine. Samo stupaj, vojsko kolpor-tera! (Bruce Wickwire)

17. sijeËnja

Mudrac pridobiva duπe“Plod je pravednikov drvo æivota, i mudrac je tko pre-dobiva æive duπe.” (Izreke 11,30)

Ljudima se obiËno nije lako odluËiti za istinu, posebno kadase bave zvanjem u kojem su izuzetno poπtovani u svojoj zajed-nici. SljedeÊe iskustvo dogodilo se u Keniji u Africi. I ovdje mo-æemo vidjeti vodstvo Boæjega Duha u æivotu osobe koja je ozbiljnotragala za istinom.

Cleophas Okisai literarni je evanelist. Jednoga dana obratiose ravnateljici lokalne πkole. Vrlo joj je lijepo prikazao knjigete je ona naruËila seriju The Bible Story (Biblijske priËe) s ro-kom dostave do kraja mjeseca. Prije nego πto je napustio njezinured, zamolio ju je za dopuπtenje da posjeti i ostale nastavni-ke. Ona je odmah upoznala Cleophasa s Ëlanovima svojeg ko-lektiva. Nastavnici su takoer bili zainteresirani za knjige s od-godom plaÊanja. Kad je doπao kraj mjeseca, stigle su i knjige,a uslijedile su dodatne narudæbe. To je tako dobro funkcioni-ralo da je literarni evanelist stekao naviku da svakoga mjese-ca posjeÊuje te nastavnike. Oni su nastavili kupovati nove na-slove, a Cleophas ih je uredno dostavljao.

Jedan od nastavnika, gospodin Vincent Otiatio, pokazivaoje izuzetno zanimanje za knjige koje je kupovao. ZahvaljujuÊinjegovom zanimanju i oduπevljenju literarnog evanelista, nje-gova knjiænica sve se viπe popunjavala adventistiËkim knjiga-ma. Njegova zbirka knjiga bila je veÊa od bilo koje knjiæniceprosjeËnog Ëlana AdventistiËke crkve u tom podruËju.

Jednog nedjeljnog jutra Cleophas je sreo gospodina Otia-tija na putu u crkvu. On je bio poboæan Ëovjek koji je redovno

31

odlazio u svoju anglikansku crkvu Ëiji je bio Ëlan, gdje je sluæioi kao tajnik æupe. Kratko su i srdaËno porazgovarali tu na ulici,a na rastanku je gospodin Otiatio rekao: “»itam vaπe knjige isve sam uvjereniji da nedjelja nije dan Gospodnji koji treba svet-kovati.”

“Ne, nije”, odvratio je Cleophas.Nakon tog kratkog razgovora rastali su se. Cleophas nije

mogao prestati razmiπljati o rijeËima gospodina Otiatija. Moliose Bogu da mu pokaæe kako da pomogne toj duπi koja traga zaistinom da donese odluku za Krista. Stavio se u poloæaj gospodinaOtiatija, shvaÊajuÊi koliko njemu mora biti teπko promijenitivjersku pripadnost. Napokon, on je ugledan Ëovjek na vaænompoloæaju u svojoj Crkvi. A radio je i s utjecajnim ljudima kojiÊe ga sigurno pokuπati uvjeriti da se ne treba mijenjati.

Jednoga dana Cleophas je ponovno posjetio gospodina Otia-tija u πkoli i pokazao mu knjigu o pitanju dana Gospodnjeg.Iznenada, gospodin Otiatio je rekao: “Moram donijeti odluku!Prvo Êu proËitati cijelo poglavlje, a onda Êu vam priopÊiti svojuodluku.” Dva dana kasnije, gospodin Otiatio odluËio je pridru-æiti se Crkvi kao svetkovatelj subote.

Naπe knjige su spremne propovijedati vijest ako smo i miisto toliko voljni da ih odnesemo tamo gdje one to mogu Ëiniti.Bogu su potrebne ruke i noge da Mu pomognu doprijeti do onihdo kojih se ne moæe stiÊi na drugi naËin. Zaπto ne biste razmotrilimoguÊnost da svoje ruke i noge stavite na raspolaganje svo-jem UËitelju kako bi ih iskoristio u stvaranju Ëuda?

18. sijeËnja

Pribavi istinu i steci mudrost“Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku irazbor.” (Izreke 23,23)

Knjige moæda mogu ostarjeti, ali njihova poruka nikada nezastarijeva. Ona ostaje ista Ëak i nakon pet ili deset ili dvade-set godina. Boæje Evanelje je vjeËno. Ona ista Radosna vijestod prije tisuÊu godina i danas je joπ uvijek dobra, radosna vi-jest da Isus je æiv i da uskoro ponovno dolazi.

Razlog zaπto Bog posebnu pozornost posveÊuje svojemnakladniËkom djelu ogleda se u tome πto On zna kako Êe znaËaj-nu ulogu ono odigrati u upuÊivanju Njegove vijesti onima kojinikada ne bi doπli sluπati nekog propovjednika. Knjige mogu

32

stajati neiskoriπtene na policama neko vrijeme, ali one su kaotempirane bombe koje oËekuju pravi trenutak da naprave svojposao. Osoba koja kupi knjigu moæda nije jako zainteresiranaza vijest, ali netko Êe negdje uzeti tu knjigu, proËitati je i pronaÊiradosnu vijest za svoju duπu.

SljedeÊe iskustvo dogodilo se prije mnogo godina i imaloje dalekoseæne posljedice koje su tijekom vremena obuhvatilemnoge ljude.

Jedan literarni evanelist prodao je knjigu Bible Readingsfor the Home (Biblijska πtiva za dom), na nizozemskom jezikuTalijanu koji je imao svoj restoran. Poπto je literarni evane-list otiπao, kupac Talijan nije baπ bio sasvim siguran zaπto jekupio tu knjigu, pisanu jezikom koji nije mogao razumjeti. Aonda mu je palo na pamet da ima prijatelja Nizozemca kojemubi ta knjiga eventualno mogla biti od koristi. Dao je knjigu tomprijatelju, a ovaj ju je kratko prelistao i zakljuËio da nije zainte-resiran za vjerske stvari. Stavio je knjigu na policu gdje je sta-jala skoro dvadeset godina a da je nitko nije proËitao, pa Ëakni prelistao.

Nizozemac je imao sinËiÊa. Bilo mu je tri godine kad jeotac dobio tu knjigu. Sin je rastao i jednoga dana, kad je veÊimao dvadeset godina, primijetio je tu zanimljivu knjigu na oËevojpolici za knjige. Ovako je razmiπljao: Ako se ta knjiga nalazimeu ostalim oËevim knjigama, onda je sigurno vrijedi proËi-tati. PoËeo je Ëitati i toliko mu je bila zanimljiva da se nijemogao zaustaviti. ProroËanstva iz Daniela i Otkrivenja toliko suga zainteresirala da se dugo zadræao na njima. Zatim, jednogadana, mladiÊ je doπao u dodir s Boæjom istinom. Usporedio jeono πto je Ëuo s knjigom koju je proËitao i otkrio da je sve toistina. OdluËio je slijediti Krista do kraja.

Taj mladiÊ postao je ne samo adventist sedmoga dana, negoi adventistiËki pastor, a u tom svojstvu sluæio je mnogo godi-na, sve do mirovine. Radio je u zemljama kao πto su Juæna Af-rika, Zimbabve i Namibija pomaæuÊi mnogim duπama da prona-u Isusa kao svojeg osobnog Spasitelja. A sve je poËelo od jedneknjige.

U Boæjoj rijeËi i u Boæjoj tiskanoj vijesti postoji sila. EllenWhite je govorila da Êe se uskoro viπe od tisuÊu duπa obraÊatiu jedan dan, a veÊina njih Êe svoja prva osvjedoËenja povezi-vati s Ëitanjem Boæjih knjiga. Ovo se zbiva upravo danas. Sva-koga dana krsti se preko tri tisuÊe ljudi — 365 dana u godini— i veÊina njih smatra da prvi poticaji potjeËu od Ëitanja Boæ-jih knjiga. I vi ste moæda jedan od njih.

33

Molimo se danas za one koji stavljaju te “tempirane bombe”na police. A jednoga dana one Êe na neki naËin uËiniti ono zaπto su predviene.

19. sijeËnja

Boæja plodonosna RijeË“Tako se rijeË koja iz mojih usta izlazi ne vraÊa k menibez ploda, nego Ëini ono πto sam htio i obistinjuje onozbog Ëega je poslah.” (Izaija 55,11)

Konde Sered odrastao je u ratno vrijeme u Ugandi. Kad muje bilo trinaest godina, njegov otac je napustio kuÊu i oæeniose drugom æenom. Njegova majka nije mogla uzdræavati svu djecupa je Konde otiπao æivjeti k starijoj sestri dok je pohaao πko-lu. Ali kad je navrπio petnaest godina, razbolio se i morao jenapustiti πkolu. S velikom æaloπÊu Konde se vratio u svoje rodnoselo.

BuduÊi da je bjesnio rat, vojnici su Ëesto upadali u selatraæeÊi muπkarce sposobne za borbu i uzimali ih u vojsku. Kadje stigao glas da se vojnici pribliæavaju njihovom selu, Kondeovujak pobjegao je u πikaru kako ne bi bio uhvaÊen. Konde jepomagao da se ujakove stvari sakriju u grmlje gdje bi bile si-gurne od nasrtaja vojnika. Meu ujakovim stvarima Konde jepronaπao knjigu pod naslovom Velika borba. Naslov je pobudionjegovo zanimanje, pa je knjigu ponio kuÊi da je proËita. Dokje Ëitao, pronaπao je poglavlje o suboti. Konde je pokazao topoglavlje svojem bratu koji se takoer zainteresirao. OdluËilisu s tim u vezi postaviti pitanje ocu jer je on bio voa u crkvi.Meutim, oca nije zanimala ni knjiga ni njezino uËenje o su-boti. DjeËaci su bili razoËarani, ali su nastavili Ëitati Veliku borbui usporeivali je s tekstovima u svojoj Bibliji.

Kondeov brat Ëuo je za neke krπÊane koji odræavaju bogo-sluæje subotom. Otiπao je u grad raspitati se znaju li oni zaknjigu koju su Ëitali on i brat. Vratio se i s uzbuenjem rekao:“Oni su ti!” BraÊa su krenula u adventistiËku crkvu i ustano-vila da se ona razlikuje od njihove tradicionalne crkve.

Konde i njegov brat bili su uvjereni da je AdventistiËka cr-kva prava Boæja crkva. OdluËili su se krstiti. Ali kad je njihovotac saznao za njihove planove, naljutio se i stao im prijetitida Êe ih razbaπtiniti. Ipak, Konde i njegov brat bili su sad veÊmladiÊi i njihov otac nije ih mogao kaænjavati. Konde je o svo-

34

joj novoj vjeri govorio sestri te je i ona prihvatila adventnu vi-jest i krstila se. Zatim se dvoje oËeve mlae djece preselilo Kon-deovoj sestri kako bi pohaala πkolu u gradu. Konde i njegovasestra vodili su ih u subotnju πkolu i u crkvu. Kad su se vra-tila oËevoj kuÊi, djeca su bila adventisti.

Sada se otac stvarno razbjesnio! Zabranio im je da odlazeu crkvu subotom i dao im dodatne obveze kako bi ih zaposlioda ne mogu otiÊi u crkvu. SljedeÊe πkolske godine poslao jesvako dijete u drugu πkolu i sredio da sin æivi kod drugih Ëlanovaobitelji. Nadao se da Êe tako djeca zaboraviti svoju vjeru i su-botu. DjeËak je napustio Crkvu, ali njegova sestra koja je æi-vjela kod Kondea ostala je Ëvrsta u svojem uvjerenju i nasta-vila odlaziti u crkvu.

Jednoga dana neki prijatelj zaustavio je Kondea u gradu irekao: “»uo sam da Êe ti otac postati adventist!” Konde je biozaprepaπten! Otiπao je k ocu da vidi je li to istina. Zamislitenjegovu radost kada je saznao da i njegov otac i oËeva æenauskoro trebaju biti krπteni. Kakvu je radost Konde doæivio usvojoj obitelji, a sve zbog Velike borbe!

20. sijeËnja

NajveÊa prednost: spoznaja Krista“©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednostzbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Go-spodina.” (Filipljanima 3,8)

Vrijednost tiskane rijeËi Ëesto se podcjenjuje. Malo krπÊanashvaÊa koliko mnogo duπa Ëezne za knjigom, Ëasopisom ili Ëaksamo jednom stranicom, πto im moæe pomoÊi da bolje upoznajuIsusa. Danaπnja priËa donosi takvo iskustvo u æivotu vjernogliterarnog evanelista.

Gospodin i gospoa Johnson odrasli su u krπÊanskom domus roditeljima krπÊanima. Duboko u njihovom srcu postojala jeËeænja da bolje upoznaju Isusa. Da, oni su iπli u crkvu i sluπalipropovijedi svakoga tjedna, ali su uvijek osjeÊali neku prazni-nu koju propovijedi nikada nisu ispunile. Svim srcem æeljelisu upoznati Isusa i Ëiniti Njegovu volju, ali nisu znali kako!

Jednoga dana netko je pokucao na njihova vrata. Posjeti-telj je bio obiËan muπkarac s obiËnom torbom i obiËnim osmi-jehom, ali iskreno zanimanje koje je pokazao za njih i njihovuduhovnu dobrobit nisu bili obiËni. Johnsonovi su osjetili da se

35

ne radi o obiËnom posjetu. I tek kad je posjetitelj otvorio svojutorbu nakon kraÊeg predstavljanja, oni su u potpunosti shvati-li koliko je poseban taj posjet.

Literarni evanelist s oduπevljenjem je pokazivao John-sonovima knjigu Isusov æivot. Oni su se odmah zainteresirali.Kolporter je govorio s toliko iskrenosti da su oni osjetili prisut-nost svetih anela u svojoj sredini. Posjetitelj se prema knjiziodnosio s toliko poπtovanja da su je i oni dodirivali sa straho-poπtovanjem kad su je uzeli u ruke. Lagano su listali knjigu.Kad god bi okrenuli stranicu, pogledali bi se kao da su htjelireÊi: “To je ono πto smo traæili! Ova knjiga moæe nam pomoÊida ispunimo prazninu u svojem æivotu!”

Nije bilo teπko zakljuËiti prodaju. Johnsonovi su je odlu-Ëili kupiti joπ prije nego πto ih je literarni evanelist upitaoæele li je naruËiti. Platili su knjigu u gotovini, i kad im je knjigabila uruËena, gospoa Johnson privila ju je Ëvrsto uza se i ka-zala s mnogo emocija u glasu: “Sada si moja!”

Sa suzama u oËima literarni evanelist promatrao je ovajprizor. Proæeo ga je Ëudesni osjeÊaj znajuÊi da je tu duπa kojadoista cijeni ovu izvanrednu knjigu. Dok je nakon molitve na-puπtao dom Johnsonovih, oboje su mu zadræali ruku malo du-æe nego πto je uobiËajeno i kazali: “Tako nam je drago πto stedoπli u naπ dom.”

Ovo nije usamljen sluËaj. To se dogaa mnogim vjernim,iskrenim literarnim evanelistima. Mnogi od tih sretnih, zado-voljnih kupaca nalaze put do Boga i Njegove Crkve poπto proËitajuknjige. Velika je nagrada literarnih evanelista! Prekrasna sunjihova iskustva kad svjedoËe o Ëudima u radu za UËitelja!

Pomolimo se danas za viπe od dvadeset dvije tisuÊe lite-rarnih evanelista πirom svijeta, koji rade u viπe od dvije stotinezemalja prodavajuÊi Boæje knjige gladnim duπama pomaæuÊi imda upoznaju Isusa kao svojeg osobnog Prijatelja i Spasitelja.Molite se da ih Bog vodi, πtiti i podari im duh sluæbe drugimadok rade za Njega s literaturom.

21. sijeËnja

Boæja rijeË je za sve ljude“Ali RijeË Boæja nije okovana.” (2. Timoteju 2,9)

Vjerujete li u sluËajnost? Mnogi ljudi vjeruju. Ali mislimda krπÊani ne bi trebali vjerovati. Mi vrlo dobro znamo da Bog

36

upravlja svime i Ëini da se ovo ili ono dogaa za naπe dobro.Moæda to ne vidimo tako u trenutku kad nam se dogaa, ali uBoæje vrijeme to Êe se zbilja pretvoriti u dobro.

Bilo je rano jutro u gradu Durban u Juænoj Africi. Nekimuπkarac radio je u vrtu uæivajuÊi u svjeæini ranih jutarnjihsati. Taj dan se odvozilo smeÊe i on je Ëuo lajanje pasa u su-sjedstvu i buku kamiona prilikom istovarivanja smeÊa iz kon-tejnera na ulici. Vozilo bi se zaustavilo na minutu-dvije dok biradnici ispraznili kontejner u kamion za smeÊe. Golema bukapratila je taj postupak koji se ponavljao obiËno jednom tjedno.

Kamion se zaustavio u blizini kuÊe ovog Ëovjeka koji jeradio u vrtu. »uo je kako radnici podiæu kontejner iza ograde,ali nije mogao vidjeti osobe koje su to radile. Kontejner je biopretovaren smeÊem, a na samom vrhu nalazila se knjiga. Prvisusjedi Ëistili su kuÊu i pronaπli, izmeu ostalog, tu staru knjigukoja niËemu nije sluæila. Kad je kontejner bio podignut, knjigaje pala na zemlju i umjesto da je vrati u kontejner s ostalimsmeÊem, radniku je bilo zgodnije da je prebaci preko ograde— udarivπi u glavu Ëovjeka koji je radio u vrtu.

Najprije se uznemirio. Bila je to teπka knjiga i mogla ga jeopasno ozlijediti. Ali onda je uzeo knjigu i lagano proËitao na-slov: Bible Readings for the Home (Biblijska πtiva za dom). Ovoje probudilo njegovo zanimanje zato πto su upravo prije neko-liko dana on i njegova æena razgovarali o biblijskim proroËan-stvima i o tome kako bi ih æeljeli razumjeti. Odmah je odloæiosvoj alat i otiπao pokazati æeni πto mu je doletjelo preko plota.Zajedno su pregledali knjigu i otkrili da u njoj ima mnogo to-ga za njih.

Nekoliko tjedana poslije ovaj par je naπao u svojem poπtan-skom sanduËiÊu pozivnicu na predavanja u jednoj dvorani uDurbanu, gdje Êe biti rijeËi o proroËanstvima. Radosno su odlazilina predavanja, odluËni da to πto su Ëuli provjere u svojoj knjizi.I svaki put bi ustanovili da propovjednik i knjiga govore isto.Nakon prouËavanja i nekoliko posjeta evanelista, odluËili suse krstiti. I dalje su visoko cijenili tu jedinstvenu knjigu i onaje imala posebno mjesto meu ostalim knjigama na polici.

Moæemo reÊi da je sluËajnost πto je knjiga bila baËena prekoograde. Moæemo nazvati sluËajnoπÊu πto je to upravo bila knji-ga koja je braËnom paru bila prijeko potrebna u tom trenutku.Ali zar ne pomiπljate da je i Bog bio u to umijeπan? Zar nemislite da je to bilo Ëudo naπeg UËitelja?

Moæda se i na vaπoj polici nalazi neka knjiga ili Ëasopiskoji viπe ne koristite. Zaπto ga ne date nekome drugom tko moæda

37

traæi baπ takvu vrstu literature? Prema tome, i vi biste moglidovesti nekoga Isusu i biti Njegovo orue u ostvarivanju »udaBoæje milosti.

22. sijeËnja

Boæji plan spasenja“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja ... negovas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, negoda svi pristupe obraÊenju.” (2. Petrova 3,9)

Bog koristi Ëudnovate putove da ljude dovede do svojeg pri-jestolja milosti. »ak i da smo najokorjeliji greπnik, ubojica ilima πto drugo, Bog nas voli i preklinje da Ga slijedimo. On zasve nas æeli dobar, ispravan æivot mira i sreÊe usprkos svemuπto se dogaa oko nas.

Sergio Bajo s Filipina izgubio je oca joπ kao sasvim mlad.Obitelj mu je bila siromaπna i problem da preæivi i pomognemajci opsjedao ga je u godinama odrastanja. Sergio je pribje-gavao razliËitim sredstvima da osigura potrebe za æivot. Pone-kad je krao hranu. U nekim trenucima upuπtao se u pljaËkanje,krau i druge nepoπtene aktivnosti da bi doπao do novca. Postaoje strah i trepet za susjedstvo gdje god bi æivio. Glas o njegovomboravku u nekoj opÊini bio je dovoljan da unese strah u srcaljudi. Kao razbojnik bjeæao je od pravde.

Jednoga dana odluËio je slijediti Dominica Rodrigueza, lite-rarnog evanelista, koji je radio s Velikom borbom kako bi sedomogao njegove torbe. Sergio je bio siguran da se u njoj nalazimnogo novca. Ali ma kako to Ëudno izgledalo, kad god bi sedovoljno pribliæio da πËepa torbu literarnog evanelista, Sergioje gubio snagu. Nije mogao shvatiti zaπto se osjeÊao tako sla-bim kad god bi pokuπao opljaËkati Dominica. Najviπe πto je mogaobilo je da se nae na pristojnoj udaljenosti od brata Rodriguezai Ëuje kako ovaj kolportira ljudima u selu. Kad su bratu Rodri-guezu ispriËali o zavjeri protiv njega, on se nije nimalo zabrinuozbog toga.

Kasno jednog poslijepodneva, Ëovjek kod kojeg se brat Ro-driguez nalazio primijetio je Sergia kako se πulja u blizini iupozorio literarnog evanelista. Brat Rodriguez najprije se neu-godno iznenadio, ali je taj osjeÊaj ubrzo bio zamijenjen svijeπ-Êu o Boæjim obeÊanjima. Skupivπi svu svoju hrabrost, pribliæiose Sergiu i pokazao mu Veliku borbu. Te rijeËi potpuno su pro-

38

mijenile Sergiov stav, odjednom je postao prijateljski nastrojeni kupio knjigu.

Dok je Ëitao knjigu, nekadaπnji bandit primijetio je da muse æivot postupno mijenja. PoËeo je shvaÊati koliko je skrenuos prave staze i da osjeÊa potrebu za silom odozgo kako bi okre-nuo list i otpoËeo novi æivot. Ali Sotona je nerado odustajaood nekoga tko mu je tako dobro sluæio. OËajna borba vodila sepune dvije godine izmeu Boæje sile i avolje. Ipak, na kraju jeSergio Bajo prihvatio istinu i krstio se. Nakon nekog vremenaoæenio se jednom od naπih vjernih sestara i pridruæio se bratuDominicu Rodriguezu u kolporterskom radu. Nije viπe bilo pljaË-kanja ljudi, nije viπe bilo upada radi krae. Ljudi u kraju pre-stali su ga se plaπiti, i umjesto da bude strah i trepet, on ih jesada pouËavao kako da pronau put u vjeËni æivot. Kakve lipromjene! Kakvog li Ëuda za UËitelja!

Sasvim je sigurno da postoji sila u Boæjim knjigama. Dokih ljudi Ëitaju, Sveti Duh ih osvjedoËava o grijehu i unosi unjihovo srce Ëeænju da sluæe Bogu. Molimo se danas za onekoji joπ nisu Ëuli Boæji poziv.

23. sijeËnja

Boæja djeca æive Ëestito“Nemam veÊe radosti nego kad Ëujem da moja djeca æi-ve Ëestito.” (3. Ivanova 4)

©irom svijeta danas ima ljudi koji radosno æive kao djecaBoæja, πto je izravan rezultat posjeta briænog, bogobojaznog, pre-danog literarnog evanelista. S vremena na vrijeme stiæu mno-ga pisma u kojima ljudi izraæavaju svoju iskrenu zahvalnost ne-kome tko ih je posjetio kad im je to najviπe bilo potrebno. Nemanikakve sumnje da Bog vodi naπe literarne evaneliste do domovaljudi gdje duπe oËekuju istinu. Upoznajte jednoga od njih u slje-deÊem pismu:

“Dragi Eno,kad primite ovo pismo, sasvim sam sigurna da nas se ne-

Êete moÊi sjetiti. Ipak, poπto sam zapazila vaπe ime i sliku uËasopisu Review, pomislila sam da bih vam se trebala javitipismom. Mi smo bili mladi braËni par koji je æivio u suteren-skom stanu u Leavenworthu u Kansasu kad ste nas vi posje-tili. To je bilo prije nekoliko godina.

39

U zdravstvenoj ordinaciji popunila sam jednu dopisnicu inaruËila Biblijske priËe. Te srijede uveËer vi ste stigli tridesetminuta prije agenta za osiguranje — na Ëemu smo vam veomazahvalni, jer smo mogli potroπiti novac na osiguranje pa ne bi-smo imali za knjige.

Moj suprug je kupio komplet Velika borba, Biblijske priËei Vaπa Biblija i vi. To je bio skromni poËetak stvaranja naπeknjiænice koja danas sadræi nekoliko stotina dobrih knjiga. Na-πe duhovno “hranjenje” otpoËelo je uz laku knjigu Biblijske priËeda bismo potom napredovali do knjiga koje su sadræavale “Ëvr-πÊu hranu”. Srce mojeg supruga bilo je pokrenuto i on se krstiozahvaljujuÊi sjemenu koje su posijale te knjige i propovjednici.Ne mogu vam dovoljno reÊi o tome koliko je naπ æivot postaosretniji zbog tih knjiga proæetih istinom i Ëudesne literature.Mnogo puta sa zahvalnoπÊu smo se sjeÊali tog vaπeg veËernjegposjeta.

Mnogi naπi ljudi æale se da su knjige od literarnih evane-lista skupe, ali Ëak i da smo ih platili dvaput viπe, ne bi bilopreviπe s obzirom na korist koju od njih imamo. Hvala vam zapredane napore u vaπem napornom zanimanju.

Joπ jednom hvala πto ste pokucali na naπa vrata u Lea-venworthu u Kansasu, i sretan vam rad. Neka vas Bog obaspesvojim najbogatijim blagoslovima u vaπem poslu.

SrdaËno vaπi u Kristu,George i Kathy Ellis.”

Pomolimo se danas za tisuÊe ljudi koji Ëitaju Boæje knjige,kako bi razumjeli ono πto Ëitaju. Mi znamo da je Sveti Duh tuda ih vodi i upuÊuje dok Ëitaju.

24. sijeËnja

Kako spaπavati bliænje?“A od spomenutih jednima ... dokazujte da imaju krivo;druge spasavajte grabeÊi ih iz vatre.” (Juda 22.23)

Kad god se ljudi suoËe s istinom putem propovijedanja ilipreko literature, neprijatelj duπa je tu da im ponudi deset tisu-Êa razloga da je ne prihvate. Moæda vele: “Sada smo prezauzeti,doite u neko pogodnije vrijeme pa Êemo vas sasluπati” ili “Naπedijete je odveÊ malo za Biblijske priËe” ili “Knjige su vam pre-skupe”. Literarni evanelisti naviknuti su na takve izgovore i

40

prepoznaju ih kao avolji naËin da sakrije istinu od onih kojitrebaju saznati o Boæjoj ljubavi.

Bilo je to sredinom poslijepodneva kad je literarni evane-list posjetio troËlanu obitelj: oca, majku i djevojËicu od Ëetirigodine. Po miπljenju literarnog evanelista, bila je to idealnaobitelj za kupnju knjige The Bible Story (Biblijske priËe). Sr-daËno su ga pozvali da ue i on je brzo ustanovio da je to dobrakrπÊanska obitelj.

Tu su bili otac i majka, ali dijete nije vidio. Znao je da uobitelji postoji i dijete, jer je Ëuo kako priËaju o njemu i nazivajuga Annie. Prikazao je knjige πto je bolje mogao, ali mada suse roditelji sloæili da je to dobar komplet knjiga, oboje su smatralida je njihova djevojËica odviπe mala da bi mogla razumjeti bib-lijske priËe. Literarni evanelist vidio je da je upravo to nepri-jateljev plan da sprijeËi ovu obitelj da iskusi Boæju ljubav i uæivau njoj. Nijedno dijete Ëija majka zna Ëitati nije odveÊ malo zabiblijske priËe, neprestano je govorio sebi. Ponovno ih je pokuπaouvjeriti, ali nije bilo koristi. Nakon nekoliko pokuπaja odustaoje i poËeo spremati svoje knjige. Ali duboko u duπi osjeÊao jeæalost πto Êe ova obitelj, a posebno dijete, biti liπena prilike dabolje upozna Isusa.

Baπ u tom trenutku u sobu je uπla mala Annie. Ona je spa-vala u svojoj sobi i upravo se probudila. SreÊom po literarnogevanelista, ona nije bila stidljiva i kad ju je on pozvao k sebi,spremno mu je priπla. Stavio ju je u krilo i poËeo joj priËatineke od biblijskih priËa, pokazujuÊi joj u isto vrijeme svoje knji-ge. Ona je u potpunosti uæivala u svemu, na veliko iznenae-nje svojih roditelja. Pred kraj druge priËe muæ je rekao æeni:“Donesi mi Ëekovnu knjiæicu.” Zatim se okrenuo literarnom evan-elistu i ljubazno ponovno upitao za cijenu.

Na Nebu je toga dana zavladala radost πto neprijatelj nijeuspio sprijeËiti da istina dopre do ove drage Boæje djece. Biloje radosti i u srcu literarnog evanelista πto je joπ jedna obiteljpostala ponosni vlasnik tih knjiga, koje su veÊ tako mnogo ljudidovele bliæe Isusu i Njegovoj istini.

Danas se molimo za neπto vrlo posebno. Da, znam da susve molitve posebne i da su svi ljudi neπto posebno u BoæjimoËima, ali molimo se danas za tisuÊe djeËaka i djevojËica u mno-gim domovima πirom svijeta koji joπ nisu imali prilike Ëuti daje Isus njihov najbolji Prijatelj.

41

25. sijeËnja

KrπÊaninov sustav vrijednosti“Ali sve πto mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cije-ni vrijednost za me zbog Krista.” (Filipljanima 3,7)

Gospodin Ëesto postupa na neobiËan naËin da bi ostvariosvoja Ëuda. On uvijek zna najbolje vrijeme i okolnosti da sedopre do odreene duπe. »esto se dogaa da jedna osoba kupiknjigu, dade je nekom drugom na Ëitanje i ta druga osoba prijepronae Isusa od one prve. Upravo se to dogodilo u sljedeÊemiskustvu iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava.

Jedino Gospodin zna ime literarnog evanelista koji je prodaokomplet knjiga Biblijske priËe i Vaπa Biblija i vi gospoi CarrolMcCaughei iz Illinoisa prije nekoliko godina. Sjeme koje je po-sijao ubrzo je poËelo donositi rod, ali ne u obitelji McCaugheikoja ih je izvorno kupila.

McCaugheijevi su se preselili iz Illinoisa u Loveland u Colo-rado. Njihovi susjedi, Chavezi, imali su tri mala djeËaka. Jednogadana gospoa McCaughei odluËila je posuditi komplet BiblijskihpriËa gospoi Chris Chavez da ih Ëita svojim sinovima. Ova seodmah zainteresirala za biblijsku vijest i kad bi djeca otiπla ukrevet, ona bi Ëitala te priËe svojem muæu Rayu.

Poπto su Ray i Chris Ëitali Biblijske priËe nekoliko mjese-ci, gospoa McCaughei posudila im je i knjigu Vaπa Biblija ivi. »itanje te knjige kao da je ispunilo stvarnu potrebu u æivotuovog mladog braËnog para i oni su poæeljeli joπ svjetla.

ToËno nekoliko tjedana kasnije, Levi Vigil, literarni evanelistiz Lovelanda, posjetio je njihov dom. Pokazao im je knjige Bib-lijske priËe, Vaπa Biblija i vi i knjige iz niza Velika borba. Onisu bez oklijevanja pokupovali sve knjige. Sada kada su imali ivlastite knjige, uzbuenje je sve viπe raslo dok su nalazili noveistine iz Pisma. Te knjige zauzele su mjesto televizije u njiho-vom domu i postale glavna atrakcija.

Nekoliko tjedana nakon prvog posjeta, Vigil je osjetio potrebuda ponovno posjeti obitelj Chavez i provjeri da li im se knjigedopadaju. Naiπao je na bezbroj njihovih pitanja o suboti, stanjuËovjeka nakon smrti i tako dalje. Chris i Ray nisu znali da jebrat Vigil adventist sedmoga dana, niti kakva su njegova vjero-vanja, ali je za njih bilo bitno to πto su u Boæjoj rijeËi naπlipredivne istine, a to su upravo æeljeli. Brat Vigil organizirao jebiblijsko prouËavanje s Chavezovima i oni su se nakon neko-liko mjeseci krstili. Sada oni gorljivo dijele svoju vjeru sa sva-

42

kim koga upoznaju. Meu prvima kojima su govorili o istini bilisu — svakako veÊ pogaate — njihovi susjedi McCaugheijevi.

Boæja Ëuda su zbilja iznenaujuÊa! U danaπnjem iskustvuOn je utjecao na jedan par da kupi Njegove knjige, da ih posudidrugom paru, i konaËno taj drugi par Boæju istinu prenosi onomprvom. Kao i uvijek, Boæje podeπavanje vremena bilo je savrπe-no. Danas se molimo za oæivljavanje meu Boæjom djecom ka-ko bi Njegovu vijest odnijela onima kojima je toliko potrebna.Æivimo, propovijedajmo i objavljujmo Boæju vijest mnogo usrd-nije nego prije.

26. sijeËnja

Djeca kao Boæje sluge“UpuÊuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊeodustati od njega.” (Izreke 22,6)

Nema razloga da Bog ne radi preko djece da bi dopro doduπa za svoje kraljevstvo, kao πto to Ëini preko odraslih. DjecaËesto mogu biti i uspjeπnija od odraslih. Bezazlen, iskren stavjednog djeteta Ëini da se ono viπe da pouËiti od Svetoga Duha,a to omekπava srca onih kojima se dijete obraÊa. Isus je rekaoda trebamo postati kao mala djeca ako æelimo baπtiniti Boæjekraljevstvo.

Roberto je imao svega jedanaest godina. Otac mu je bioliterarni evanelist, a i Roberto je æelio to postati — samo nijehtio Ëekati da napuni πesnaest ili osamnaest godina da bi sepridruæio Boæjoj vojsci literarnih evanelista. Æelio je da to bu-de veÊ sad! Nije vidio nikakav razlog zaπto ne bi bilo tako.

Poπto je razgovarao o tome sa svojim roditeljima i obeÊaoda neÊe zapostaviti svoje πkolske obveze, Roberto je krenuo pu-tem buduÊeg literarnog evanelista. Nabavio je prvu zalihu knjiga— uglavnom Ëasopise — i spremao se posjetiti svojeg prvog kup-ca. Ali kamo da ide? Shvatio je da treba otiÊi tamo gdje imamnogo ljudi koji bi mogli kupiti njegove Ëasopise. Nije se mogaosjetiti boljeg mjesta od aerodroma te je krenuo u tom smjeru,uzbuen zbog moguÊnosti da Boæju poruku prenosi ljudima. Bioje pun povjerenja zato πto se puno molio Ëak i prije nego πtomu je ta misao da radi za Boga pala na pamet.

Roberto je stigao na aerodrom i odmah stao prodavati svojeËasopise. Bio je uspjeπan, ali se na njegovo rame ubrzo spus-tila ruka jednog gospodina; taj gospodin je zatraæio da poe s

43

njim u ured. Bio je to pomoÊnik direktora aerodroma, koji muje odluËnim tonom objasnio da prodaja nije dopuπtena u aero-dromskoj zgradi. Roberto je shvatio da taj Ëovjek misli ozbiljno,ali je u sebi pomislio da ljudi koji rade na aerodromu takoertrebaju upoznati Boga. »im je napustio ured pomoÊnika direktora,na prvom πalteru upitao je gdje bi mogao naÊi samog direktora.

Roberto se uskoro naπao u uredu ne pomoÊnika direktora,nego samog direktora. Bio je to ljubazan Ëovjek. Roberto je direk-toru objasnio svrhu svojeg rada i srce tog Ëovjeka bilo je dirnutoiskrenoπÊu ovog mladiÊa. Ne samo πto mu je dao dozvolu daradi u aerodromskoj zgradi, nego mu je to potvrdio i pismeno.Roberto je iziπao iz direktorova ureda s pjesmom u srcu. Shvatioje da je u pitanju Ëudo. Joπ uvijek se smijeπio kad je ponovnonaletio na pomoÊnika direktora. Ovaj put Ëovjek je bio veomaozbiljan. Zahtijevao je da Roberto smjesta napusti zgradu. AliRoberto je izvukao iz dæepa direktorovo pismo i zapazio iznena-dnu promjenu u stavu pomoÊnika direktora.

Upravo u tom trenutku sletio je zrakoplov u kojem se nalazioPredsjednik. Roberto se progurao do pravog mjesta odakle jemogao vidjeti Predsjednika, a zatim je i njemu prodao neπtood literature. To je ispalo vrlo dobro, zato πto je knjige kupione samo Predsjednik, nego i mnogi ljudi s njim. Roberto je imaoizvrstan dan! Dan koji nikada neÊe zaboraviti. Isplati se biti us-trajan.

27. sijeËnja

Sveti Duh nas pouËava“Jer Êe vas u taj Ëas Duh Sveti pouËiti πto treba reÊi.”(Luka 12,12)

Nema sumnje da vrlo Ëesto Sveti Duh daje rijeËi koje dopirudo duπe u posebnoj situaciji. SljedeÊe iskustvo pomalo je pro-æeto humorom, ali, naglaπavamo joπ jednom, rijeËi nisu bile pro-izvod ljudske mudrosti.

Jedan literarni evanelist doπao je u posjet ravnatelju πkoleu mirovini i njegovoj sestri koja je takoer bila umirovljena iæivjela je u istoj kuÊi. Bili su veÊ u ranim sedamdesetim godi-nama i æivjeli od mirovine kao umirovljeni nastavnici. Bilo jeviπe nego oËigledno da ovaj dom ne obiluje novcem.

Predstavio im je knjigu Bible Readings for the Home (Bib-lijska πtiva za dom). Oboje su pokazivali iskreno zanimanje za

44

duhovne stvari, ali Ëovjek je s vremena na vrijeme govorio: “Æivi-mo samo od mirovine. Ne moæemo sebi priuπtiti da kupujemoknjige.” Ali literarni evanelist bio je potaknut da nastavi sobjaπnjenjima, ukazujuÊi na mnoge koristi od posjedovanja ta-kve knjige u domu. Posebno su bili zainteresirani za poglavljeo proroËanstvima i postavili mnogo pitanja. No, onda je ponovno“nemanje novca” izbilo u prvi plan.

Literarni evanelist zavrπio je s prikazom knjige. Pruæio juje Ëovjeku i njegovoj sestri koji su sjedili jedno uz drugo. Laganosu je prelistavali bez ijedne rijeËi. U njihovom umu vodila seborba. Neprijatelj duπa davao je sve od sebe ne bi li ih uvjerioda je ne kupe. Joπ jednom je spomenuo da æive samo od miro-vine. No u isti mah bivalo je sve oËiglednije da su zainteresi-rani za knjigu i ono πto ona moæe uËiniti za njih.

KonaËno su skinuli pogled s knjige i Ëovjek je rekao: “Ne-mamo novca za kupnju.” Literarni evanelist je bio iznenaenkad je Ëuo sebe kako govori: “Gospodine, pogledajte ispod ma-draca. Siguran sam da Êete tamo naÊi dovoljno novca da kupiteknjigu.”

Gospodin je ustao sa stolice, lagano krenuo prema vratimakoja su vjerojatno vodila u njegovu spavaÊu sobu, i baπ prijenego πto Êe uÊi, okrenuo se, pogledao literarnog evanelista ulice i rekao: “Kako ste znali?” Bilo je zabavno. Nestao je oti-πavπi u sobu i vratio se s gotovinom da plati knjigu, s osmije-hom i iskrenim poπtovanjem prema posjetitelju krπÊaninu. Jane znam je li novac stvarno bio ispod madraca ili nije, ali jed-no znam, da mi je Bog toga dana joπ jednom dao rijeËi kojetrebam izgovoriti jer, vidite, ja sam bio taj literarni evanelist.Kakva Êe to radost biti za mene da se s tim gospodinom i nje-govom sestrom sretnem na Nebu jednoga dana! Vjerojatno Êemose slatko nasmijati prisjeÊajuÊi se πto se dogodilo onoga danakada su kupili knjigu Bible Readings for the Home.

Molimo se danas da budemo svjesni vodstva Svetoga Duhau svojem æivotu. Siguran sam da Duh dosta Ëesto govori, ali jane sluπam. On moæda hoÊe danas reÊi vama ili meni da odemona odreeno mjesto i sretnemo se s odreenom osobom u ne-volji. Molimo se da ukljuËimo svoj prijamnik kako bismo ËuliNjegov glas i bili voljni poÊi.

45

28. sijeËnja

Vrijedi li podnositi ærtve?“Ali prije toga svega stavit Êe ruke na vas te vas pro-goniti.” (Luka 21,12)

Uspjeh naπeg rada s literaturom ne ostvaruje se bez ærtve.U sijeËnju 1948. godine, na jednom sastanku odræanom u graduCadiz, na crnaËkom otoku na Filipinima, upuÊen je poziv dase posveÊeni Ëlanovi crkve pridruæe onima koji rade s literaturom.Triput je propovjednik uputio poziv, ali je samo jedan Ëlan od-govorio podizanjem ruke. Ime mu je bilo Eliseo Dioleste, Ëovjekskromnog obrazovanja koji je potjecao iz siromaπne obitelji.

Diolesteu je bilo dodijeljeno da radi u selima Katwang iHinatuyay. Ta sela nalazila su se u podnoæju visoke planine,vulkana Canlaon na crnaËkom otoku. Dioleste je bio vrlo sretani krenuo je na svoje podruËje. Trebao je raditi meu Polahani-ma, vrlo okrutnim plemenom toga otoka.

Dioleste je bio vrlo uspjeπan. Za samo nekoliko mjeseciGospodin ga je blagoslovio znatnim brojem narudæbi za knjigeVelika borba i Daniel i Otkrivenje.

Doπlo je vrijeme za dostavu. Dioleste je krenuo s dvije vreÊepune knjiga natovarene na bivola da bi otiπao i odnio knjige.Bivol je bio njegovo jedino raspoloæivo prometno sredstvo poplaninskim stazama. JaπuÊi na svojem bivolu, Dioleste je djelovaosretno i pjevao duhovne pjesme. Dok je putovao pustom stazom,iznenada je iz grmlja iskoËio neki muπkarac i pucao u njegatriput. Meci su Diolestea pogodili u grudi i on je pao s bivola.Bila je to trenutaËna smrt. Ubojica je opljaËkao njegov novac ipobjegao.

Ljudi u blizini Ëuli su pucnje i potrËali za ubojicom. KonaËnoje ovaj bio uhvaÊen, sproveden u grad i baËen u tamnicu. »imje Ëuo vijest o Diolesteovoj smrti, direktor nakladniπtva otiπaoje da preuzme tijelo. Hodao je viπe od trideset kilometara dadoe do mjesta gdje je Dioleste leæao mrtav na zemlji. Kad jeugledao Diolestea, nije mogao zadræati suze.

Kad su ljudi vidjeli kako direktor nakladniπtva plaËe, i sa-mi su poËeli plakati. Tada ga je jedan Ëovjek upitao: “Jeste livi direktor ovog Boæjeg Ëovjeka? Kad ovo ne bih rekao vama,nitko nikada ne bi saznao da ja ovom Ëovjeku dugujem novac.Evo dvadeset pesosa koje mu dugujem za knjigu Daniel i Otkri-venje.” Zatim se javio drugi, pa treÊi i tako su svi pokazali sprem-nost da plate knjige koje im je prodao Dioleste.

46

Diolesteov rad nije ostao nenagraen, jer je toËno na mjestugdje je on ubijen sagraena adventistiËka crkva. Njezino Ëlan-stvo uglavnom se sastoji od vjernika koji su kupili knjige odDiolestea. Jedan od Ëlanova bio je otac muπkarca koji je ubioDiolestea. Otac je jednoga dana dobio pismo od sina iz zatvora.Ono je glasilo: “OËe, danas Êe biti veoma radostan dan jer Êetvojeg sina Antonija, ubojicu Boæjeg Ëovjeka, Elisea Diolestea,krstiti pastor AdventistiËke crkve.”

Danas postoji viπe crkava u tom podruËju gdje je ovajpredani, vjerni Boæji sluga podnio najveÊu ærtvu. Je li vrijedi-lo?

29. sijeËnja

Tko je s nama?“Tko nije protiv nas, taj je za nas.” (Marko 9,40)

»ak i kad se knjiga koja sadræi istinu ukrade, ona ipakgovori istinu. Poruka u knjizi neÊe biti oslabljena ni na kojinaËin zato πto je knjiga ukradena. U veÊini sluËajeva lopov Êese okoristiti promjenom karaktera poπto proËita knjigu. Slje-deÊe iskustvo dolazi iz Karipske unije. Joπ jedno Ëudo za UËi-telja.

Neki mladiÊ odluËio je postati spiritist. Bio je siguran daÊe mu spiritizam pomoÊi da brzo postane bogat i slavan. Takose latio prikupljanja knjiga s potrebnim uputama da bude us-pjeπni spiritist.

Jednoga dana posjetio je svojeg ujaka koji mu je pokazaonedavno kupljenu knjigu. Dok ju je mladiÊ prelistavao, zapazioje poglavlje pod naslovom “Spiritizam” i odluËio nabaviti knjiguna bilo koji naËin. Uvjeren da mu je ujak neÊe posuditi, a kakonije znao gdje bi sam mogao nabaviti tu knjigu, odluËio ju jeukrasti.

MladiÊ se noÊu uπuljao u ujakovu kuÊu i ukrao knjigu. Taknjiga bila je zapravo Velika borba. PoËeo ju je Ëitati te istenoÊi, poËevπi od poglavlja koje ga je posebno zanimalo. ©to jeviπe Ëitao, to je viπe sagledavao istinu o spiritizmu. Vratio sena poËetak i joπ jednom proËitao. Zatim je Ëitao pet poglavljaod “Podrijetla zla” do “Prve velike prijevare”.

Istinitost onoga πto je Ëitao privuklo je njegovo srce te jenapokon proËitao cijelu knjigu. Kad je zavrπio, odluËio je po-stati adventist sedmoga dana. Ali πto je bilo s ukradenom knji-

47

gom? ZakljuËio je da postoji samo jedna stvar koju valja uËi-niti — otiÊi k svojem ujaku, priznati pogreπku i vratiti knjigu.Tako je i uËinio. U svojem priznanju rekao je ujaku koliko muje æao πto je ukrao knjigu, ali i koliko je radostan πto ju jeuzeo i proËitao jer je u njoj pronaπao Boæju istinu i bio izbav-ljen iz sotonske zamke.

Postoji sila u Boæjim knjigama. Kupite li je, ukradete iliposudite, njezina Êe poruka ipak biti snaæna kao i uvijek. Ka-kva πteta πto neki ljudi moraju iÊi tako daleko da ukradu knji-gu koja sadræi istinu kako bi saznali neπto o Bogu i planu spa-senja! Kada bi bilo viπe voljne, posveÊene djece Boæje, s istin-skom ljubavlju za duπe, moæda ne bi bilo potrebe da se knjigekradu.

Danas se molimo za duπe koje oËajniËki teæe boljem æivo-tu. Molite se da na neki naËin one danas sretnu nekoga tko Êeim pomoÊi da pronau nadu za kojom tragaju. A ako ste tajnetko kojim sluËajem vi sami, molite se da s uæivanjem dije-lite radost spasenja, s ljubavlju i oduπevljenjem kakvo ono zaslu-æuje.

Jeste li se spremni tako moliti i potom dopustiti Bogu davas uporabi da ostvarujete »uda Boæje milosti?

30. sijeËnja

©to Bog poruËuje“Tko ima uho, neka Ëuje πto Duh poruËuje crkvama.”(Otkrivenje 2,11)

Koliko Ëesto Ëujemo ono πto nikada nije bilo reËeno? Po-gotovo kad starimo i naπ sluh poËne nas iznevjeravati. Ovo sedogodilo skupini ljudi koji su Ëuli istu poruku, ali ne ono πtoje stvarno bilo reËeno.

Bilo je ljeto i vrijeme kada studenti rade da bi zaradili zaπkolarinu. Dvije djevojke dobile su zadatak da rade u nekomgradu. Nikada tamo prije nisu bile i, dakle, bile su strankinjeza sve te stanovnike. Planirano je da stignu u nedjelju i da ihvoditelj nakladniËke djelatnosti doËeka u ponedjeljak da bi imdao potrebne upute prije nego πto Êe krenuti raditi. Objema jebilo potrebno da zarade dovoljno novca tijekom ovih praznikakako bi mogle financijski izdræati sljedeÊu πkolsku godinu. Bioje to teæak zadatak, osobito u gradu s mnogo predrasuda pre-ma svakome tko ne bi pripadao dræavnoj crkvi.

48

Ove dvije djevojke bile su vrlo hrabre. Umjesto da stignu unedjelju, kako je bilo planirano, one su doπle joπ u srijedu, Ëetiridana ranije, ne obavijestivπi voditelja koji im je trebao pomoÊi.U Ëetvrtak ujutro poËele su posjeÊivati ljude i prodavati svojeknjige. Nije bilo vremena za gubljenje. Trebale su zaraditi zaπkolarinu, a vrijeme je bilo ograniËeno. Radile su cijeli Ëetvrtaki dobar dio petka s izvjesnim uspjehom. Onda su zakljuËile dabi moæda bilo bolje da priËekaju do ponedjeljka, kad bi im sepridruæio i njihov voditelj. Bilo je oËigledno da im neÊe biti lakozaraditi za πkolarinu.

U nedjelju rano ujutro Ëule su crkvena zvona koja su pozivalaljude u crkvu. Mislile su da Êe moæda mjesni sveÊenik opome-nuti ljude da ne kupuju od njih knjige. Pripremile su se za muËnusituaciju u ponedjeljak. Osvanuo je ponedjeljak ujutro i stigaoje ne jedan, nego dvojica voditelja nakladniπtva. Nakon kraÊepoduke, svaki voditelj uzeo je sa sobom jednu studenticu i takosu krenuli u kuÊne posjete. U prvoj kuÊi prodaja je proπla veo-ma glatko. Ljudi su jednostavno rekli: “Naπ sveÊenik priËao namje juËer u crkvi da se u gradu nalaze dvije djevojke koje pro-daju knjige. Kazao nam je da od njih trebamo kupiti knjige.”

Ne samo u prvom domu, nego i u drugom, treÊem i skorou svakom domu taj i sljedeÊi tjedan prodaja je iπla glatko. Tekje poslije otkriveno da je sveÊenik zapravo kazao da ljudi NEbi trebali kupovati knjige. Svi ljudi u crkvi toga dana Ëuli suono πto je Bog æelio da Ëuju, pa su dvije djevojke zaradile svojuπkolarinu za manje od dva tjedna.

Danas se molimo za tisuÊe mladih ljudi koji prodaju Boæjeknjige, ali ne samo da bi zaradili za πkolarinu, nego i da steknuiskustvo u zadobivanju duπa za Nebo.

31. sijeËnja

Bog ima plan za sve“Jahve je sve stvorio u svoju svrhu.” (Izreke 16,4)

Daje li Bog ponekad ljudima san ili otkrivenje ili neπto sliËnoda bi ih obavijestio o neËemu πto æeli da oni saznaju? Literarnievanelisti katkada doæive vrlo neobiËne stvari za koje jedno-stavno ne postoji odgovor. Oni upoznaju ljude koji im govoreneπto πto je nemoguÊe da znaju u tom trenutku.

Beth, literarna evanelistica, pokazivala je jednog Ëetvrtkanekoj obitelji knjige The Bible Story (Biblijske priËe), Isusov

49

æivot i neke druge. Bilo je to baπ uoËi izlaæenja iz tiska Velikeborbe u Juænoj Africi. Knjiga je iziπla iz tiska tog istog Ëetvrt-ka, ali Beth to nije znala.

Obitelj je bila zainteresirana za duhovne stvari, ali nije moglaodluËiti πto da kupi. Zamolili su Beth da ponovno doe sljede-Êeg ponedjeljka radi narudæbe. Premda je ovo obiËno samoizgovor, ovoga puta Beth je bila sigurna da Êe biti i prodaje.

SljedeÊeg jutra, u petak, kad je otiπla u knjiæaru kupiti zaliheza sljedeÊi tjedan, saznala je da je Velika borba veÊ u prodaji.Uzela je i odreeni broj primjeraka nove knjige, sigurna da Êeih dobro prodati s Boæjim blagoslovom.

U ponedjeljak ujutro Beth je ponovno posjetila obitelj kojaje bila tako zainteresirana za njezine knjige u proπli Ëetvrtak.Naravno, zanimanje je joπ uvijek bilo snaæno. Dok je pokazivalaprimjerke knjiga, jedan po jedan, muæ bi svaki put rekao: “Ne,to nije knjiga koju hoÊemo. Pokaæite nam onu koju ste imaliovdje u proπli Ëetvrtak.” Beth je izvadila sve svoje knjige, a Ëo-vjek je joπ uvijek navaljivao da vidi knjigu koju mu je pokazalau Ëetvrtak. Potom je ona izvukla novu knjigu, Veliku borbu.»ovjek je odmah rekao: “To je ta. Tu knjigu hoÊemo.”

Beth je najprije pokuπala objasniti svojem kupcu da je ne-moguÊe da mu je ona pokazala tu knjigu u Ëetvrtak, ali niπtaπto je ona rekla nije moglo promijeniti njegovo uvjerenje da jeto ta knjiga koju je vidio u Ëetvrtak i koju on æeli kupiti. Bethmu je radosno prodala knjigu shvativπi da je Bog moæda poka-zao Veliku borbu tom Ëovjeku zbog nekog valjanog razloga. Dokje napuπtala taj dom, radovala se u Gospodinu zbog NjegovihËudesnih naËina da pripremi ljude kako bi Njegova istina uπlau njihove domove.

Bog moæe djelovati preko snova ili pomoÊu nekih drugihmetoda, ali jedno je sasvim sigurno: On djeluje na srca ljudida prihvate Njegovu istinu kad se ona pojavi na njihovom putu.Sve πto trebamo uËiniti jest da idemo tamo kamo nas Duh vodii da knjige s Boæjom porukom pokazujemo kamo god idemo.Tko zna, moæda je baπ dom ili ured gdje ste propustili poka-zati moÊne knjige s Boæjom porukom mjesto gdje vam Bog pri-prema put da doprete do duπe koja traga za istinom.

Danas se molimo za Boæje vodstvo u æivotu literarnih evan-elista da Njegove knjige u kojima se nalazi istina neustraπivopokazuju u svakoj prilici.

50

1. veljaËe

Postoji li æivi Bog?“U poËetku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1,1)

Za mnoge ljude Bog nije stvarnost. Oni Ëesto nazivaju sebe“ateistima” samo zato πto se nitko nikada nije potrudio da ihupozna s Bogom. Literarni evanelisti sve vrijeme upoznaju ljudes Bogom.

Dva literarna evanelista, Sergej i njegov prijatelj, radili suzajedno u Rusiji. PosjeÊivali su obitelji u njihovim domovima itako doπli u stan gdje je æivjela mlada troËlana obitelj: otac,majka i djevojËica od otprilike osam godina. SrdaËno su bilipozvani u taj dom i nakon kratkog upoznavanja, oni su izva-dili svoje knjige. Kad je Ëovjek vidio vjerske knjige, odmah imje rekao da su u njegovoj obitelji svi ateisti. A onda im je upu-tio izazov da mu dokaæu da postoji Bog.

Bio je to zacijelo izazov za dvojicu literarnih evanelista.Kako da ovoj obitelji pomognu da upoznaju Boga i shvati da ihOn voli? Ono πto je Ëovjek rekao bio je prije vapaj za pomoÊnego bilo πto drugo. K Nebu se uznijela tiha molitva za Boæjevodstvo i mudrost. Odgovor je stigao par sekundi kasnije.

“Gospodine,” rekao je jedan od literarnih evanelista, “na-ma Êe biti lakπe dokazati da postoji æivi Bog nego vama da Ganema. Bog je vidljiv svuda oko nas, samo ako Ga hoÊete vidje-ti.”

Na Ëovjekovom licu ogledao se veliki znak pitanja. Na sto-lu je stajala vaza s umjetnim cvijeÊem. Literarni evanelist uzeoje jedan cvijet i upitao: “Moæete li vi naËiniti jedan cvijet?”

“Da,” uzvratio je Ëovjek. “Ovaj koji dræite napravio je Ëovjek.”“To je toËno,” rekao je literarni evanelist, “ali moæete li

uËiniti da on raste? Moæe li Ëovjek u njega udahnuti æivot?”Dosad su muæ i æena bili podjednako zainteresirani. Ali po-

stali su daleko zainteresiraniji za ono πto su saznali o æivomBogu na temelju sasvim jednostavne ilustracije. Razgovor se na-stavio. Uslijedilo je joπ jedno predstavljanje knjiga, i oni su od-luËili kupiti dvije knjige. Æena je nestala u sobi i vratila se sknjigom Bible Readings for Home (Biblijska πtiva za dom) naengleskom. To su im prije izvjesnog vremena dali neki krπÊani.Literarni evanelisti vrlo su se obradovali u srcu zbog spozna-je da je Boæja istina prodrla i u dom ove mlade obitelji.

Sergej je ponovno doπao u posjet ovoj obitelji i ustanovioda su vrlo otvoreni pokazujuÊi æelju da saznaju πto viπe. Vrata

51

njihovih srca bila su otkljuËana, a oni spremni da puste Isusada ue u njihov æivot. Zakazana su daljnja prouËavanja, i tkozna, moæda Êe se dvojica literarnih evanelista uskoro sresti sovom nekada ateistiËkom obitelji na Nebu da nastave razgovorzapoËet u jednom gradu u Rusiji 1997. godine.

2. veljaËe

Vrata kojih nitko ne moæe zatvoriti“Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vratakojih nitko ne moæe zatvoriti.” (Otkrivenje 3,8)

Neprijatelj duπa neumorno radi jer zna da ima malo, vrlomalo vremena. (Kada bi viπe Boæje djece takoer bilo togasvjesno!) U mnogim dijelovima svijeta postoji ozbiljno protiv-ljenje Boæjoj istini. »ak ni neki od crkvenih voa nisu jako sretnikad se Radosna vijest o spasenju iznosi na njihovom podruË-ju.

Literarna evanelistica Dolly prodavala je knjige. Bila je vrlouspjeπna cijeli tjedan. Ali onda je doπla nedjelja i voa drugecrkve odluËio je upozoriti ljude da ne uzimaju Dollyne knjige.SreÊom, nisu svi ljudi bili u crkvi te nedjelje, i ti su bili spremnikupiti knjige iduÊi tjedan. Imala je joπ jedan uspjeπni tjedanjer ju je samo nekolicina ljudi odbila.

Kad je propovjednik ustanovio da upozorenje ljudima s pro-povjedaonice ne vrijedi mnogo, odluËio je otiÊi u posjet od kuÊedo kuÊe odmah iza Dolly, i to veÊ sljedeÊeg ponedjeljka. Njegovplan ostvarivao se vrlo dobro — za neko vrijeme. Dolly je napu-stila to podruËje kad je saznala da crkveni voa pokuπava za-tvoriti vrata kako Boæja istina ne bi uπla u domove ljudi.

Nakon godinu dana Dolly se vratila u isti kraj. Ovaj putnaiπla je na prijateljski raspoloæene i vrlo otvorene ljude. Crkvenivoa koji je njegovao predrasude bio je premjeπten, a kako ljudinisu baπ bili sigurni πto im je on govorio, nekako su se prisje-tili da im je savjetovao da kupe Dollyne knjige, i oni su kupovali.

Bog je svojim vjesnicima otvorio vrata i nitko ih ne moæezatvoriti. Doduπe, netko ih moæe pokuπati zatvoriti na neko vri-jeme, ali Bog neÊe dopustiti da netko tko staje na put Njegovojvijesti to dugo Ëini. Mi zahvaljujemo Bogu za vjerne, hrabre,neustraπive literarne evaneliste koji su se latili posla zadobi-vanja duπa za Boæje kraljevstvo bez obzira na cijenu. Postojipreko dvadeset dvije tisuÊe literarnih evanelista rasutih po Ëita-

52

vom svijetu. Ti posveÊeni muπkarci, æene i djeca istinski su po-zvani od Boga da u ovo vrijeme naprave poseban posao za Njega.Kada ih sretnete, razgovarajte s njima i ubrzo Êete shvatiti dati ljudi doæivljavaju radost spasenja kad ga dijele s drugima.

U mnogim zemljama u svjetskom polju potrebno je viπe li-terarnih evanelista. Neke zemlje joπ uvijek oËekuju da buduotvorene za Evanelje preko rada s literaturom. Na drugim mje-stima imamo mnogo literarnih evanelista, ali ne i dovoljno das vijeπÊu dopru do svih ljudi.

Molimo se ponovno danas da Bog i dalje djeluje na srcasvojih posveÊenih ljudi kako bi krenuli s literaturom u ovo ka-sno doba svjetske povijesti. Moæda mislite da niste sposobniza ovu sluæbu. No glavne kvalifikacije su predanost, dobra vo-lja, pouËljiv duh. Sveti Duh uËinit Êe ostalo. Bog je otvorio vratapred nama da dovrπimo Njegovo djelo i nitko ih ne moæe zatvoritiprije nego πto se djelo dovrπi i svaka osoba bude imala prilikuËuti radosnu vijest o spasenju.

3. veljaËe

Velika otvorena vrata“Jer su mi se otvorila velika vrata za rad, a protivnikaje mnogo.” (1. KorinÊanima 16,9)

Protivljenje je neπto na πto su literarni evanelisti navik-nuti. Oni shvaÊaju da onoga dana kada prihvate poziv da sluæeGospodinu u tom svojstvu, oni zapravo objavljuju rat neprija-telju duπa. Oni takoer shvaÊaju da imaju uz sebe Isusa i svenebeske vojske kad krenu na svoj posao u ljubavi. Oni su pred-stavnici Neba, i sama ta misao Ëini da se osjeÊaju jakim. Kaonebeski predstavnici, oni moraju ostati u dodiru sa svojim UËite-ljem sve vrijeme.

Brat P. Vasiliou bio je literarni evanelist u Solunu u GrËkoj.Jednoga dana kada je kolportirao u luËkom dijelu grada, poku-πao se obratiti nekim sluæbenicima u luËkoj kapetaniji. Meu-tim, Ëuvari mu nisu dopustili da ue zato πto nije imao specijalnudozvolu. RazoËaran, brat Vasiliou vratio se svojem motociklu.Dok je tu stajao, usrdno se molio da Gospodin nadjaËa i otvorivrata ureda.

Upravo tada naiπao je neki Ëovjek radoznalo odmjeravajuÊibrata Vasilioua, i pomislivπi da je ovaj bolestan, upitao: “Je livam dobro? Mogu li vam pomoÊi?”

53

Iznenaen, brat Vasiliou je odgovorio: “Ne, gospodine, ni-sam bolestan. Ja sam se molio.” Onda je objasnio πto se dogo-dilo. Na njegovo golemo iznenaenje, ovaj dobronamjerni Ëovjekbio je pomoÊnik direktora luke.

“Poite sa mnom”, rekao je, “i ja Êu sve srediti. UpoznatÊu vas s direktorom.”

Nakon izvanrednog razgovora, direktor luke kupio je od brataVasilioua cijeli komplet knjiga i dopustio mu da posjeti i ostaleurede.

Rezultati su bili iznad oËekivanja — prodao je dvadeset veli-kih knjiga od devetsto stranica, kao i dvadeset pet manjih knjiga.To su samo neki rezultati. Ostalo Êe se saznati kada brat Vasiliouponovno sretne te ljude na Nebu.

Neprijatelj je nakanio zatvoriti vrata ovom Boæjem sluzi, alije Gospodin nakon molitve πirom otvorio vrata za viπe od dvade-setero ljudi kako bi saznali Gospodnju istinu. »udo za UËite-lja? Da, doista. Usprkos istim Ëuvarima koji su joπ bili deæurnii istom pravilu kojeg se joπ valjalo pridræavati, Gospodin je uËinioËudo kako bi Njegova istina proπla iza zatvorenih vrata.

Zar se danas neÊemo moliti da Gospodin uËini od nas mu-πkarce, æene i djecu molitve? Naπ Otac na Nebu spremniji jeodgovoriti na naπe molitve nego πto smo se mi spremni moliti.

“Vjera je dar od Boga, ali moÊ da je izrazimo pripadanama.” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 393)

4. veljaËe

Kako dovesti ljude?“Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovËinjaka; injih mi treba dovesti.” (Ivan 10,16)

Prije mnogo godina neki nepoznati prijatelj pretplatio je nanaπ misionarski Ëasopis Nathana i Mary Lane. Nathan je biometodistiËki propovjednik laik koji je mislio da dobro poznajesvoju Bibliju. Posebno je njegovao predrasude prema adventis-tima sedmoga dana.

Mary je koristila Ëasopise natopljene benzinom da upali vatruu kuhinjskom πtednjaku. Ali jednoga jutra je pomislila kakose netko ærtvuje da bi poslao ovaj mali Ëasopis. Ako je ikadazapita jesu li ga primili, bit Êe joj neugodno da povrijedi njego-ve osjeÊaje. ProËitat Êe bar jednu stranicu prije nego πto pot-pali vatru.

54

»lanak koji je proËitala govorio je o suboti. Toliko se zainte-resirala da ga je proËitala do kraja. I tu, ispred svojeg kuhinj-skog πtednjaka, donijela je odluku da Êe svetkovati subotu.

Ali kako bi to ikada mogla reÊi Nathanu? Tri tjedna Ëistilaje i kuhala u petak i tajno svetkovala subotu.

Jednog jutra Nathan je izvan kuÊe spazio komadiÊ nekogËasopisa i podigao ga. Na njemu su se nalazili biblijski navodikoji su ga zainteresirali. Rezultat: pao je na svoja koljena i od-luËio svetkovati subotu. Ali kako bi to mogao reÊi Mary? Onabi pomislila da je poludio. I πto bi rekao svojoj crkvi?

Doπao je u kuhinju, zagrlio Mary i rekao da joj treba neπtovrlo ozbiljno priopÊiti. Molio je da mu se ne smije. Moæda jemislila da je izgubio razum, ali nije bilo tako. Uznemirila se ipitala πto bi to moglo biti — neka straπna bolest? Da im braknije u opasnosti? A kad joj je konaËno rekao, ona se glasnonasmijala. To ga je uæasno povrijedilo. Pomislio je da se onapodsmjehuje njegovoj novoj vjeri.

“Ne, Nathane, dragi. Ne smijem se tebi. Prepuna sam rado-sti! Zar nisi primijetio da je ovdje neπto drugaËije posljednjatri tjedna? Ja sam se to bojala reÊi tebi! »itala sam o suboti uonim Ëasopisima πto nam netko πalje i odluËila svetkovati su-botu.”

Nathan Lane postao je adventistiËki propovjednik i zahva-ljujuÊi njemu stotine ljudi prihvatilo je vijest. Njegovi su praunucipeta generacija evaneoskih djelatnika — a sve zbog toga πtoih je nepoznata osoba pretplatila na naπ Ëasopis.

Zaπto i vi ne poËnete slati naπe Ëasopise ljudima — susje-dima, prijateljima, roacima, kolegama, jednostavno svakome.Ima joπ mnogo Nathana i Mary Lane u ovom naπem danaπnjemsvijetu. Njima je potrebna istina i vi im je moæete odnijeti sneznatnim naporom s vaπe strane. Obratite se danas najbliæojadventistiËkoj knjiæari i dajte im imena ljudi za koje æelite iz-vrπiti pretplatu. Neka svijet sazna Boæju istinu!

5. veljaËe

UËite ih da sve vrπe ...“Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! ... UËiteih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio!” (Matej 28,19.20)

Svake godine milijuni naπih knjiga u kojima se nalazi istinanalaze put do domova ljudi, πto je uglavnom rezultat rada vjernih

55

literarnih evanelista. Mnogi ljudi koji kupuju te knjige ne znajupouzdano kolika je njihova stvarna duhovna vrijednost. Mi ihmoramo uËiti kako da koriste naπe knjige da bi izvukli najveÊukorist iz te svoje investicije.

Gospodin i gospoa Brown bili su krπÊani po imenu, a æivjelisu u gradu u blizini Johannesburga u Juænoj Africi. Povremenosu odlazili u crkvu, a njihovo zanimanje za duhovne vrijednostibilo je dosta povrπno. Gospodin Brown radio je kao sluæbeniku rudniku zlata, a gospoa Brown bila je kuÊanica.

Jednoga dana u njihov dom doπao je posjetitelj. Bio je toliterarni evanelist. Razgovarao je s njima o duhovnim stvarima,a onda im pokazao neke divne knjige pod naslovom Velika borba,Biblija govori i druge. Zainteresirali su se i odluËili kupiti teknjige. Ali ostavili su ih po strani i nisu ih pogledali viπe odgodinu dana.

Drugom prigodom ponovno je u njihovu kuÊu doπao nekiËovjek. Govorio im je o Ëudnim stvarima i pokazivao im nekeËudne stvari. GledajuÊi u kristalnu kuglu, mogao im je reÊi πtoÊe im se dogoditi u buduÊnosti. Oni su se vrlo zabrinuli. Nika-da prije nisu Ëuli takvo πto niti su o tome iπta Ëitali!

Dan nakon iskustva s tim spiritistom, netko je ponovnozakucao na njihova vrata. Bio je to literarni evanelist. Kad gaje gospoa Brown ugledala, uskliknula je od radosti: “Tako mije drago πto ste doπli. Molim vas, uite.” Zatim mu je ispriËalasve πto im je spiritist rekao. Kazao joj je da Êe joj muæ umrijetineprirodnom smrÊu odreenog datuma, i to ne u nekoj dalekojbuduÊnosti. To je kod nje izazvalo uæasan stres. Doπla je dotleda nije mogla normalno spavati. Trebala joj je pomoÊ, a nijeznala gdje da je potraæi.

Literarni evanelist upitao ju je jesu li Ëitali knjige kojesu kupili od njega prije viπe od godinu dana. Ne, nikada ih nisuËitali. Ostavili su ih po strani i nikada ih nisu viπe pogledali.Izvukla je odnekud knjige i iznenadila se kad je saznala πtoVelika borba kaæe o spiritizmu. Literarni evanelist zamolio juje da proËita to poglavlje tijekom sljedeÊeg tjedna, a on Êe po-novno doÊi pa bi mogli pogledati joπ neka poglavlja koja bi jojbila od pomoÊi.

Kad se literarni evanelist ponovno pojavio sljedeÊi tjedan,ustanovio je da je gospoa Brown mnogo opuπtenija. Zahvalji-vala mu se za njegovu pomoÊ da pronae ono πto joj je bilotoliko potrebno. Nikada nije pomiπljala da su njezine knjige takodivne. Predvieni datum smrti njezinog muæa doπao je i proπaoa da mu se niπta nije dogodilo.

56

Brownove je trebalo nauËiti kako da koriste svoje knjigekako bi ih mogli cijeniti. Molimo se za takve knjige na policamau domovima ljudi.

6. veljaËe

©to je vjera“Vjera je jamstvo za ono Ëemu se nadamo, dokaz za onestvarnosti kojih ne vidimo.” (Hebrejima 11,1)

Literarni evanelist George bio je siguran da Êe Gospodinodgovoriti na njegovu molitvu tog dana kada se u domu jednogfarmera molio za kiπu. Ali on nije oËekivao da Êe se to zbititako brzo i tako snaæno!

Godina je bila vrlo suπna za ratare. Kiπa nije pala skorodvije godine, i bilo je vrlo izgledno da Êe i ova biti suπna. Moralisu kupovati hranu za ovce i ostalu stoku jer nije bilo paπe.Farmeri su bili veoma zabrinuti. Oni su umnogome zavisili odkiπe da bi bili uspjeπni. Upravo je u takvim okolnostima Georgesa svojim suradnikom literarnim evanelistom stigao na ovu far-mu da vlasniku proda knjige. Niπta mu nije iπlo u prilog.

George je valjano prikazao knjige The Bible Story (Biblij-ske priËe) i Velika borba. Farmer je bio zainteresiran, ali kakobi uopÊe mogao pomiπljati na kupnju knjiga kad je morao ku-povati hranu za stoku? U njegovom umu vodila se prava borba,i on je to ovako sroËio dvojici literarnih evanelista: “Ne mogukupiti vaπe knjige, ma koliko to æelio. Odgovoran sam za svojeovce i ostalu stoku. Kad bih znao da Êemo dobiti kiπu za tje-dan-dva, sigurno bih kupio vaπe knjige.”

Farmerove rijeËi dale su Georgeu ideju da neπto predloæi.“Gospodine,” kazao je farmeru, “mi Êemo se moliti Bogu za kiπu.NeÊemo to uËiniti sutra ili sljedeÊeg tjedna, nego sada. Vaπojstoci kiπa je potrebna sada. Vi se morate osloboditi stresa sada.Naπ veliki Otac na Nebu to zna i On Êe Ëuti naπe molitve.”

Farmer je izgledao pomalo iznenaen, ali je kleknuo s dvo-jicom literarnih evanelista i sasluπao vrlo iskrenu, osobnu, Geor-geovu molitvu u kojoj se pozivao na Boæja obeÊanja. Molitvanije bila preduga, ali je bila primjerena i s mnogo osjeÊaja. Osje-tila se prisutnost Svetoga Duha. Ustali su i George je, uzevπinarudæbenicu, rekao: “Gospodine, ako istinski vjerujete da ÊeBog odgovoriti na naπu molitvu, danas trebate postupiti s vje-rom i kupiti ove knjige. Bog Êe se pobrinuti. Njegova obeÊanja

57

su sigurna. Baπ kao πto je vaπim ovcama i ostaloj stoci potreb-na hrana, i vama i meni potrebna je duhovna hrana.”

Farmer je joπ uvijek bio neodluËan, ali je ipak uzeo knjigei pogledao u nebo da vidi nisu li se veÊ pojavili oblaci. Ali ne-bo je bilo vedro. Dvojica literarnih evanelista napustila su far-mu i dalje se moleÊi da Bog odgovori na njihovu molitvu. Bogih nije ostavio na cjedilu. Dva sata poslije nebo se smraËilo iubrzo je poËela padati kiπa. Padala je bez prestanka punih tri-deset πest sati.

Siguran sam da se farmer joπ dugo sjeÊao molitve literarnogevanelista za kiπu. Takoer mislim da Êe farmer, kad se sljedeÊiput bude molio s literarnim evanelistom za kiπu, ovome pret-hodno reÊi da Gospodinu napomene i koliko dugo treba padati— a ne opet trideset πest sati.

7. veljaËe

LiπÊe kao lijek“LiπÊe od stabala sluæi za lijek narodima.” (Otkrivenje22,2)

Niπta ne moæe sprijeËiti Boæju rijeË da ostvari Boæju na-mjeru. Neki su je spaljivali — zajedno s onima koji su je πirili.Drugi su je zanemarivali. Neki je poklanjaju da bi je se rijeπili.Ali gdje god Boæja rijeË “sletjela” ili tko god je pronaπao i Ëitao,osjetit Êe utjecaj njezine neobiËne vijesti o ljubavi Boga koji jebio spreman dati toliko mnogo kako bi spasio tako mnogo lju-di koji to nisu cijenili.

Mnoge zemlje pokuπale su zabraniti Boæju rijeË, ali na nekinaËin ona ipak nalazi put do tih zemalja — i dospijeva u rukeduπa koje traæe spasenje od grijeha. Boæja rijeË se ne da veza-ti!

Irak se kao zemlja nikada nije radovao dolasku Biblije. Vlastisu Ëinile sve πto je bilo u njihovoj moÊi da sprijeËe Bibliju dadoe do naroda. Mislili su da sve Ëvrsto dræe pod kontrolom —a onda se dogodila operacija “Pustinjska oluja”! Uz to je doπlodo velikih problema izmeu Kuvajta i Iraka. TisuÊe ameriËkihvojnika uπlo je u Irak, a svaki od njih na polasku je dobio novuBibliju.

Rat je bio zavrπen za samo nekoliko dana. VeÊina ameriË-kih vojnika vjerojatno nije Ëak ni otvorila svoje Biblije prije negoπto su krenuli kuÊi. A onda su ti vojnici odluËili uËiniti neπto

58

izuzetno. Sve te tisuÊe vojnika odluËile su ostaviti svoje Bibli-je u Iraku. Tako su i uËinili. Ostavili su tisuÊe Biblija u Iraku!Sigurno su neki IraËani Ëitali Bibliju zato πto su mjesecimanakon povratka ameriËkih vojnika stizala pisma u SjedinjeneDræave s pitanjima o »ovjeku o kojem im je govorila ta Ëudnaknjiga.

Moæe li se Boæja rijeË vezati? Ne, sasvim sigurno ne moæe!Bog Êe pronaÊi put da sa svojom istinom dopre do svih ljudipruæajuÊi im priliku da upoznaju Isusa. Mnoge zemlje su to po-kuπale; ne samo Irak, nego i Rusija, Vijetnam i Kina, da spo-menemo samo nekoliko. Zar Boæje rijeËi nema danas u tim zem-ljama? Ima, naravno. I naπe djelo, uzevπi u cjelini, mnogo bræeraste u zemljama gdje je Biblija bila zabranjena nego u zemlja-ma s vjerskom slobodom. To moæda znaËi da neko posveÊenoBoæje dijete uspijeva prokrijumËariti Biblije — plaÊajuÊi pone-kad za to i svojim æivotom, ali zar u Boæjoj rijeËi ne postojiobeÊanje koje glasi: “Traæite najprije kraljevstvo Boæje i njegovupravednost, a ovo Êe vam se sve nadodati”?

U mnogim domovima u zemljama gdje je Biblija zabranje-na ipak postoji Biblija. Moæda je ljudi ne razumiju najbolje, alicijene ono πto Ëitaju. Kakvo Êe to biti iznenaenje kad prilikomIsusovog dolaska ugledamo tisuÊe duπa, moæda Ëak milijune,koje su tajno doπle do Boæje rijeËi, Ëitale je i sluæile Gospodinunajbolje πto su mogle. Moæda Êe neki od tih ljudi doÊi k vamai sa suzama u oËima reÊi: Hvala ti! Hvala ti πto si mi donioBoæju rijeË! Da nije bilo tvoje predanosti u objavljivanju Evan-elja, ja vjerojatno nikada ne bih saznao za Isusa i plan spase-nja. Hvala ti!

Naπa je prednost da Boæju rijeË odnesemo danas duπama.Moæda Bibliju, ili neku knjigu, Ëasopis ili traktat. Jeste li voljniuËiniti viπe u pogledu sijanja istine? Sjetite se u svojim moli-tvama iraËkog naroda — i njima je potrebna Radosna vijest.

8. veljaËe

Pustimo djecu k Isusu“Isus im reËe: ‘Pustite djeËicu k meni i nemojte im prijeËitida dou k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebe-sko.’” (Matej 19,14)

Utjecaj djeteta nikada se ne smije podcijeniti. Djeca su takonevina i neokaljana da je Svetom Duhu Ëesto lakπe raditi preko

59

njih nego preko odraslih sa svim njihovim koËnicama i emocio-nalnim problemima. Takav je sluËaj bio i s Mirandom.

Mirandi je bilo svega pet godina. Jednoga dana njezini ro-ditelji otiπli su u mjesnu bolnicu u posjet bolesnom bratu. Ukrevetu nasuprot njihovom bratu nalazio se drugi pacijent. Onje takoer imao posjetitelja, Ëovjeka koji je sebe nazivao lite-rarnim evanelistom. Literarni evanelist doπao je do Mirandinihroditelja i zapoËeo s njima razgovor. Oni su bili zabrinuti zbogbolesnog brata i bili su zahvalni za svako ohrabrenje. Uskoroje literarni evanelist dobio njihova imena i adresu i bio spre-man da im doe u posjet.

Mirandini roditelji nisu morali dugo Ëekati. Nekoliko dananakon upoznavanja s tim strancem, zaËulo se kucanje na nji-hovim vratima. Bio je to literarni evanelist s torbom u ruci.Ubrzo su poËeli s ozbiljnijim prouËavanjem Biblije. ProuËava-nja su trajala skoro godinu dana, ali nije bilo nikakvog znakada Êe se Mirandini roditelji odluËiti za Boga. Za to vrijeme onisu kupovali knjige od svojeg novog prijatelja i ustanovili da sute knjige vrlo korisne u njihovom traganju za istinom. Ali pro-πlo je veÊ viπe od godinu dana, a od odluke ni spomena.

Onda je jednoga dana literarni evanelist pozvao Miranduda ide u crkvu zajedno s njim i njegovom obitelji. Ona je bilaushiÊena. Uskoro je zavoljela subotnju πkolu i, naravno, priËa-la roditeljima o tome. To je njezinu majku dovelo nekoliko pu-ta u crkvu, ali je zbog nemirne bebe ipak odluËila ostati kodkuÊe kad Miranda ode u crkvu. Miranda je pratila literarnog evan-elista i njegovu obitelj u crkvu skoro godinu dana. Ona je bilaveza izmeu roditelja i literarnog evanelista. A onda se neπtodogodilo. Literarni evanelist bio je premjeπten u drugi grad iviπe nije mogao voditi Mirandu u crkvu. Bila je tuæna, ali se usvojem srcu uvijek sjeÊala dana kada je uæivala u subotnjojπkoli.

Proπle su dvije godine. Jednog dana literarni evanelist imaoje telefonski poziv. Na liniji je bio Mirandin otac. “Biste li vi ivaπa obitelj doπli k nama u subotu? Bilo bi nam vrlo drago.Znate, ja i moja æena krstit Êemo se u subotu poslijepodne uadventistiËkoj crkvi.”

Bilo je to ugodno iznenaenje za literarnog evanelista injegovu suprugu. Radovali su se πto su joπ dvije osobe prihva-tile Isusa kao svojeg osobnog Spasitelja — a i Miranda je dalasvoj mali doprinos da se to ostvari. Ne znamo gdje je Mirandadanas, ali smo sigurni da duboko u svojem srcu silno voli Go-spodina Isusa.

60

9. veljaËe

Boæja rijeË je svjetiljka“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj sta-zi.” (Psalam 119,105)

Boæje knjige i vijest nikada ne zastarijevaju. Njihova vijestje svjeæa Ëak i nakon mnogo godina na nekoj polici, u ormaruili na tavanu. Kad se Ëitaju nakon deset, dvadeset ili tridesetgodina, njihova vijest je joπ uvijek svjeæa kao πto je bila onogadana kad su iziπle iz tiska.

Johan i njegov suradnik literarni evanelist trebali su ra-diti u gradu Carletonvilleu, daleko od svojih domova. Shvatilisu da se neÊe moÊi vraÊati kuÊi svake veËeri zbog udaljenostipa su stoga odluËili unajmiti sobu preko tjedna, a kuÊi Êe do-laziti samo za vikend.

Ali gdje da nau sobu? U tom gradu nije bilo Ëlanova crkve.Dok su radili od kuÊe do kuÊe prvog jutra na svojem novompodruËju, raspitivali su se o sobama za iznajmljivanje. Nije ihbilo, ali im je netko spomenuo obitelj koja bi im eventualnomogla pomoÊi.

Rano tog poslijepodneva otiπli su na dobivenu adresu. Bilaje to obitelj koju su Ëinili muæ, æena i tri sinËiÊa. Oni su dvojiciliterarnih evanelista ponudili sobu. Kad su trebali platiti sta-narinu za prvi mjesec, literarni evanelisti su izvadili knjige iztorbi umjesto novca iz dæepova. Da, baπ tako, platili su stana-rinu knjigom — Velikom borbom. Radili su tu oko godinu da-na, a onda su bili premjeπteni na drugo podruËje.

Ovo se dogodilo 1964. Godine su prolazile. Dvadeset godinaposlije, 1984., literarni evanelist koji je radio s Johanom 1964.godine doπao je na propovjedniËki sastanak u Carletonville, gdjeje sada postojala adventistiËka crkva u punom razvoju. Dok jestajao na vratima i pozdravljao ljude koji su pristizali, priπaomu je mladi muπkarac sa æenom i djetetom i rekao: “Siguransam da me se ne sjeÊate, ali ja vas odliËno pamtim. Imali stesobu u naπoj kuÊi 1964. godine, a platili ste je knjigom Velikaborba. Ja sam ono dijete koje je tada imalo sedam godina. Biosam joπ uvijek mali kada ste otiπli, ali dok sam rastao, zainte-resirao sam se za knjigu i proËitao je. Stoga sam danas ovdjesa svojom suprugom i djetetom.”

Velika radost bila je u srcu literarnog evanelista toga da-na. Tu pred njegovim oËima bio je rod sjemena posijanog prijedvadeset godina. Njegovo srce bilo je ispunjeno zahvalnoπÊu pre-

61

ma nebeskom Ocu tijekom propovijedi koju je dræao toga dana.Kad samo pomisli da je Bog uporabio njega, jednostavnog, nedo-stojnog Ëovjeka, da bude onaj koji Êe zadobivati duπe za Nebo!

Ima joπ sjemena posijanog u proteklim godinama koje Êetek donijeti svoj rod. Milijuni tiskanih stranica nalaze svoj putdo duπa svake godine. S velikom radoπÊu promatrat Êemo plodsjemena koje su godinama sijali literarni evanelisti kad zatrubiBoæja truba i kad se otkupljeni sretnu sa svojim milima i dra-gima — i s literarnim evanelistima koji su ih upoznali s njihovimnajveÊim Prijateljem. Kakva Êe to radost biti! Maran atha!

10. veljaËe

Progonstvo Boæjih vjernika“A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu, bit Êeprogonjeni.” (2. Timoteju 3,12)

Kao i u drugim zemljama, sjeme Evanelja u Vijetnamu joπuvijek raste, posijano prije mnogo godina. Ni neprijateljski na-strojena vlast, ni politiËka partija, ni sam avao sa svim svojimpaklenim silama ne mogu zaustaviti njegov rast. U Vijetnamuje u πirenju Evanelja doπlo do zastoja kad je sedamdesetihizbio rat. Naπa nakladniËka kuÊa bila je konfiscirana, a πezdesetpet literarnih evanelista moralo je naÊi drugi posao jer viπenije bilo knjiga za prodaju. Sve dotada naπe knjige su se πirileu Vijetnamu doslovno kao “liπÊe u jesen”. Mnoge od tih knjigadovele su na desetke duπa i joπ uvijek propovijedaju EvaneljeËak i nakon viπe od dvadeset godina.

AdventistiËki rad u Vijetnamu otpoËeo je 1920. godine lite-rarni evanelist K. O. Tan. Putovao je u Vijetnam iz mjesta Swatowu Kini. PoËeo je raditi u gradovima Haiphong i Hanoj. Na sa-mom poËetku pastor velike denominacije optuæio ga je da jeotpadnik. Pastor je savjetovao ljude da ne kupuju njegove knjige.Usprkos ovakvim preprekama, Gospodnji blagoslovi poËivali suna njegovom radu. Za manje od dva mjeseca uspio je pretpla-titi dvije stotine ljudi na Ëasopis Znaci vremena i dobio naru-dæbe za velik broj knjiga. Poπto je u Vijetnamu radio nekolikomjeseci, vratio se u Kinu.

Tan je joπ jednom putovao u Vijetnam, 1923. godine. Ovogaputa uπao je u zemlju preko Sajgona. Kad je brod pristao, sluæ-benik zaduæen za imigraciju nije bio zadovoljan njegovom pu-tovnicom, pa mu je rekao da Êe preko noÊi biti zadræan u zatvoru.

62

Tan je porazgovarao sa sluæbenikom objaπnjavajuÊi da on neulazi ilegalno. Poπto je malo razmislio, sluæbenik mu je rekaoda moæe prespavati u uredu ravnatelja zatvora umjesto u zatvoru.

Dok je sljedeÊeg jutra πetao, Tan je vidio mnoge svoje su-putnike zatvorene u tijesnim zatvorskim Êelijama. Drugi su radilipod nadzorom okrutnog Ëuvara koji je u ruci dræao biË. Tan jezahvalio Bogu za Njegovu milost — jer je i on lako mogao bitijedan od njih.

Kasnije istog prijepodneva odgovorna osoba odobrila je Ta-novu putovnicu i izdala mu vizu. PoËeo je raditi u Cholonu,kineskoj Ëetvrti Sajgona. Ubrzo je sreo gospodina Looa, starogprijatelja iz Kine. Gospodin Loo pozdravio ga je dobrodoπlicomi ponudio mu mjesto za boravak dok bude u Cholonu. Potomje sreo joπ jednog prijatelja, gospodina Chana iz Ammoya. Ra-zgovarao je s tim ljudima o adventistiËkoj vjeri, a oni su gaupoznali sa svojim prijateljima. Ubrzo je osnovan ogranak su-botnje πkole; ljudi su se okupljali u domu gospodina Looa sva-koga tjedna.

Nakon skromnog poËetka, subotnja πkola je rasla — naj-prije lagano, a onda sve bræe — tako da danas u Vijetnamu imamopreko Ëetiri tisuÊe Ëlanova. VeÊina tih ljudi povezuje svoja prvauvjerenja s Ëitanjem naπih publikacija prije mnogo godina. Sjemeposijano prije ratnih godina u Vijetnamu joπ uvijek raste i na-stavit Êe se razvijati sve dok se vrata milosti ne zatvore.

Preklinjem vas da se molite za krπÊane u Vijetnamu.

11. veljaËe

Kad Bog otvori, nitko ne moæe zatvoriti“Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne moæezatvoriti.” (Otkrivenje 3,8)

»esto ima mnogo predrasuda u pogledu naπih knjiga. Po-sebno kad ih pokuπavate prodati na mjestima kao πto je Korpo-racija za emitiranje televizijskih i radio programa. Takav sluËajzbio se u Juænoj Africi prije nekoliko godina. Na neki naËin,uvijek se u timu koji je donosio odluke naπao propovjednik nekecrkve koji je bio pun predrasuda. »esto smo se pitali kako daknjige The Bible Story (Biblijske priËe) uvrstimo u televizijskiprogram spomenute Korporacije.

Jednog jutra zazvonio mi je telefon. Na liniji je bio propo-vjednik iz Biblijskog druπtva. Iznenadio sam se. Ljudi iz Biblij-

63

skog druπtva nikada me ne zovu! Najprije me je pitao prodajemli ja knjige The Bible Story koje je tiskala nakladniËka kuÊaadventista sedmoga dana. Radosno sam potvrdio da ih proda-jem. Zatim mi je zakazao sastanak na porti Korporacije za emi-tiranje televizijskih i radio programa odreenog dana i rekaoda ponesem komplet knjiga The Bible Story. Bio sam vrlo uz-buen zato πto sam osjeÊao da Êe iz toga ispasti neπto dobro.Ali razumio sam da Êe biti pravo Ëudo ako ove knjige prokrËesebi put do tog mjesta usprkos svim predrasudama. Jedino jeGospodin mogao otvoriti ta vrata.

Stigao je konaËno i taj dan i ja sam se naπao na vratimaKorporacije za televizijske programe kako bih se sastao s pro-povjednikom iz Biblijskog druπtva. On je bio toËan. Kratko mije ispriËao kako je doπlo do toga da mi sada idemo k osobizaduæenoj za djeËje televizijske programe u Korporaciji. Ta osobanazvala je Biblijsko druπtvo nekoliko dana prije nego πto je onnazvao mene. Naime, ta gospoa zamolila ga je da joj prepo-ruËi neku knjigu s biblijskim priËama kako bi je mogla iskori-stiti u programima za djecu. On joj je odgovorio: “PreporuËamvam The Bible Story Arthura S. Maxwella, koju je tiskala Cr-kva adventista sedmoga dana. To je najbolji materijal koji mo-æete naÊi u zemlji.”

Ubrzo smo se naπli na ulazu u glavnu zgradu. Osiguranjenas je zaustavilo i morali smo reÊi koga æelimo vidjeti. Zatimje ta osoba morala siÊi iz svojeg ureda na desetom katu da nasuvede u zgradu. Stigli smo u njezin ured i ona je odmah htjelavidjeti knjige. Moj prijatelj sigurno joj je vrlo dobro predstavioknjigu jer je izgledala jako uzbueno. Ja sam izvadio kompleti stavio ga na stol ispred nje. I prije nego πto sam ja stigaobilo πto reÊi, Ëovjek iz Biblijskog druπtva uzeo je rijeË, a ja samzapanjeno sluπao kako taj Ëovjek na prvorazredan naËin pred-stavlja komplet The Bible Story. Bilo je pravo zadovoljstvo vi-djeti njegovo istinsko oduπevljenje i iskreno divljenje prema timknjigama. Ja sam tek na kraju doπao do rijeËi i ugovorio konaËnedetalje oko dostave.

Nekoliko sljedeÊih godina komplet The Bible Story Ëestoje bio koriπten na televiziji za djeËje programe. Mnogi roditeljividjeli su knjige i ilustracije na televiziji i bili ih spremni kupitikad bi im literarni evanelist doπao u posjet.

64

12. veljaËe

Budimo neustraπivi“Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej28,20)

Ponekad Gospodin oËekuje da literarni evanelist ide naopasna mjesta da bi Njegovu istinu odnio u domove ljudi. Po-trebna je hrabrost i Ëvrstina da se ode tamo gdje Êete moædariskirati svoj æivot; ali ako vas Gospodin πalje, ne morate sebojati. On je s vama. U ovom Ëlanku neÊu uporabiti stvarno imezemlje ili literarnog evanelista koji je u tome sudjelovao, jerkad bi to saznale vlasti te zemlje, naπem literarnom evaneli-stu nikada viπe ne bi bilo dopuπteno da ue u tu zemlju.

U toj zemlji prodaja knjiga ili upisivanje ljudi u Dopisnubiblijsku πkolu potpuno su zabranjeni. Takoer je zabranjenoodræavati evangelizacijske sastanke ili davati graanima biblij-ske sate. U vrijeme ovog iskustva, adventisti sedmoga dana skoroda i nisu postojali u toj zemlji. Tako je jednom literarni evanelist,nazovimo ga Richard, uπao u tu zemlju sa svojom zalihom knjigai upisnicama za Dopisnu biblijsku πkolu. Paæljivo je posjeÊivaoljude dajuÊi sve od sebe da nikoga ne uznemiri. Ljudi su radokupovali, i mnogi su izrazili æelju da im se daje biblijska poduka.Richard je imao veliki uspjeh u radu.

Jedne veËeri, dok je u svojoj sobi gledao vijesti na televi-ziji, spiker je objavio da su vlasti uoËile jednu osobu koja jeuπla u zemlju i upisuje ljude u Dopisnu biblijsku πkolu. Policijije nareeno da pronae tog muπkarca i da ga ubije. Ovakva objavauËinila bi da se svaki literarni evanelist pomalo neugodno osjeÊa,zar ne? On je spakirao svoje stvari u torbu i tiho napustio zemljuiz sigurnosnog razloga. Ali nakon toga se Richard vraÊao u tuzemlju viπe puta da bi knjige stavio u ruke joπ mnogih duπakoje su Ëeznule za istinom. Potpuno je shvaÊao da bi ga to jed-noga dana moglo stajati æivota, ali ga je ljubav prema ljudimaËinila hrabrim i neustraπivim u radu za UËitelja. Sada imamoËetrdesetak ljudi koji se u toj zemlji svake subote zajedno mole.

Bog otvara mnoga vrata za svoju istinu putem tiskane rijeËi.Boæje knjige ulaze u zemlje, domove i srca tamo gdje niπta drugone moæe. Tamo gdje se Evanelje posije preko naπih knjiga, SvetiDuh osvjedoËava duπe i dovodi ih Isusu.

Literarni evanelisti znaju da moraju hodati vrlo blizu svojegBoga. Oni znaju da Êe ih On πtititi i voditi. Kad bi ih to stajaloi æivota, kao u sluËaju tri Danielova prijatelja, oni su voljni sluπati

65

Njegov glas. Stoga Êete brzo ustanoviti da su ti uspjeπni, posve-Êeni literarni evanelisti ljudi vjere, hrabrosti i ustrajnosti. OnineÊe dopustiti da ih bilo πto skrene dok su na zadatku za svo-jeg boæanskog Vou. Takoer Êete otkriti da oni u svakom trenu-tku imaju pozitivan stav i veliku ljubav za duπe. Velika je prednostbiti literarni evanelist.

HoÊemo li se danas pomoliti za sve naπe literarne evanelistekojih ima preko dvadeset dvije tisuÊe? Neki od njih moæda baπsada rade u nekoj opasnoj zemlji.

13. veljaËe

Oproπteni su nam grijesi“DjeËice, piπem vama jer su vam oproπteni grijesi zahva-ljujuÊi njegovu imenu.” (1. Ivanova 2,12)

Divno je vidjeti kako Sveti Duh upotrebljava naπe knjigeda omekπa srca i uËini ih poput gline u rukama Velikog LonËara.Niπta ne moæe toliko uËiniti za dijete koje postaje ojaeno irazoËarano zbog naËina na koji se duhovne stvari nude u mno-gim prilikama kao πto to moæe Isusovo ime i priËe o Isusu.

To se upravo dogodilo desetogodiπnjoj Nancy, lijepoj i æivah-noj kÊeri gospodina i gospoe Mathews. Pohaala je redovnonedjeljnu πkolu joπ od vremena kad je jedva mogla razumjeti oËemu se govori, æeljna da πto viπe sazna o Isusu. Ali kako jeodrastala, umorila se od sluπanja uËitelja u nedjeljnoj πkoli kojisu priËali priËe o Isusu. Nancy je priopÊila majci da viπe neæeli odlaziti u nedjeljnu πkolu. Majka je dala sve od sebe dapotakne zanimanje kod svoje kÊeri, ali Ëini se da niπta nije poma-galo. SljedeÊe nedjelje i mnogo nedjelja nakon toga, Nancy jeostajala kod kuÊe i radila druge stvari koje su je zanimale. Religijaje viπe nije privlaËila — ili je bar tako izgledalo. Roditelji subili zabrinuti, ali niπta nisu mogli uËiniti, osim da je primoraju,a to nipoπto nisu htjeli.

Nekako u to vrijeme dva literarna evanelista, John Winfieldi ja, posjetili su dom obitelji Mathews ne znajuÊi za njihov pro-blem s Nancy. Pojavilo se zanimanje za naπe knjige, ali gospoaMathews neprestano je govorila da njezina Nancy jednostavnonije zainteresirana za duhovne stvari. Bila je sigurna da se TheBible Story (Biblijske priËe) neÊe dopasti njezinoj kÊeri. Stal-no sam joj pokuπavao ukazati na mnoge koristi od tih knjiga,ali je izgledalo da niπta ne djeluje. Joπ uvijek smo govorili o

66

knjizi The Bible Story kad je u sobu uπla Nancy. Nije mnogogovorila, kratko se zadræala i potom tiho ponovno iziπla. GospoaMathews odluËila je da ne kupi, i ja sam poËeo vraÊati svojeknjige u torbu. Pokazivao sam prvi, sedmi i deseti svezak TheBible Story. Kad sam ih htio spakirati, osvrtao sam se na svestrane, ali nisam mogao pronaÊi knjigu broj sedam. GospoaMathews mi je pomagala, ali knjige nije bilo. Onda je gospoaMathews napomenula da je moæda njezina Nancy, mada nije vje-rojatno, uzela knjigu da pogleda lijepe ilustracije. Popela se unjezinu spavaÊu sobi i tamo pronaπla svoju djevojËicu kako le-æeÊi u svojem krevetu Ëita The Bible Story. Bila je ugodno izne-naena. Ne ometajuÊi Nancy, tiho je siπla, dok smo je mi Ëekali,i rekla: “Molim vas, gospodine, ostavite mi komplet svojih knjiga.Nikada nisam pomislila da bi ih moja kÊi Ëitala. Sretna samπto ste doπli.”

Boæji Duh koristi komplet knjiga The Bible Story da uËiniËuda u æivotu tisuÊa djeËaka i djevojËica πirom svijeta. Viπe oddva milijuna obitelji Ëita u ovom trenutku Biblijske priËe.

14. veljaËe

Bog nam pomaæe“Ako je Bog za nas, tko Êe protiv nas?” (Rimljanima 8,31)

Ovo Ëudo zbilo se kad sam jednoga dana radio s literarnimevanelistom Johnom Winfieldom. On je silno æelio uÊi u vojnikamp gdje je æivio i radio dobar broj obitelji s djecom. Ali biloje veliko pitanje kako uÊi u taj kamp. Nikome nije bilo dopu-πteno uÊi bez dozvole, a morao je postojati valjan razlog da senekome dodijeli propusnica.

John je u to vrijeme vozio automobil s upravljaËem na lijevojstrani, πto nije uobiËajeno u Juænoj Africi, gdje praktiËno svavozila imaju upravljaË na desnoj strani. OdluËili smo voziti doporte gdje su stajala dva Ëuvara s puπkama. Kad smo stigli dovrata, jedan od Ëuvara priπao je naπem vozilu. Prije nego πto jeiπta mogao reÊi ili zatraæiti propusnicu, ja sam ga, sjedeÊi nadesnom sjedalu, upitao bi li nam mogao reÊi kako da doemodo braËnih parova u kampu. Rado nam je rekao ono πto je znaoi, Ëim je prestao govoriti i prije nego πto je zatraæio dozvolu,mi smo automobilom jurnuli unutra.

Vozili smo do onog dijela gdje æive braËni parovi i poËelikucati redom na svaka vrata. Neki od ljudi koji su tu æivjeli

67

radili su za kopnenu vojsku, dok su drugi radili u mornariciili zraËnim snagama. Uskoro smo imali izvjestan broj narudæ-benica, neπto smo i prodali, a onda odluËili otiÊi do deæurnogËasnika i vidjeti hoÊe li nam dati dozvolu. Bojali smo se da seu radu od kuÊe do kuÊe kojim sluËajem ne dogodi da naletimona nekoga tko bi od nas zatraæio dozvolu. Odvezli smo se doobliænjeg ureda, potraæili Ëasnika i zamolili ga za toliko æeljenudozvolu. Rekao je da nam moæe izdati dozvolu samo ako po-znajemo nekoga iz kampa. Dali smo mu imena ljudi koji sutoga jutra kupili knjige. Dobili smo dozvole i mogli smo nasta-viti s radom.

U tom vojnom kampu nije bilo ulica. Samo brojevi. Doπlismo do kuÊe broj 1069 i ponudili knjige gospoi koja je tustanovala. Bila je oduπevljena, ali nam je rekla da joj je muæ umornarici i da Êe se vratiti tek za dva tjedna. John je zapisaobroj kuÊe. Proπla su dva tjedna. Bilo je vrijeme da John ponovnoposjeti kuÊu broj 1069. Brzo je pronaπao broj i pokucao na vrata.Otvorio mu je muπkarac i John mu je jednostavno rekao: “Va-πa æena se zainteresirala za neke dobre knjige prije dva tjednai zamolila me da doem ponovno kad vi budete kod kuÊe. Dra-go mi je πto sam vas naπao kod kuÊe.” John je pokazao knjigei prodao ih i dok je ispisivao narudæbenicu, u sobu je uπla æe-na. John je odmah shvatio da je to bila pogreπna kuÊa. To nijebila gospoa koja mu je rekla da ponovno doe. ©utio je i na-stavio ispunjavati narudæbenicu. Dobio je novac i dao knjige, aonda upitao svojeg novog kupca koji je broj njihove kuÊe. Re-Ëeno mu je da su brojevi kuÊa izmijenjeni prije tjedan dana.John je saznao gdje se nalazi kuÊa u koju je trebao otiÊi. Oniljudi su bili kod kuÊe i tako je joπ jedna obitelj dobila istinu.

Ako ovo nije Ëudo, πto onda jest? Dok se pribliæava trenu-tak kada Êe se vrata milosti zatvoriti, mi Êemo doæivljavati sveviπe »uda Boæje milosti.

15. veljaËe

©irenje Radosne vijesti“Kako pak da Ëuju bez propovjednika?” (Rimljanima10,14)

U Sjedinjenim Dræavama bila je zima. Padao je snijeg i po-vremeno je bilo strahovito hladno. Ali ima ljudi koji Ëekaju imi moramo iÊi. Upravo smo po takvom vremenu Paul Cordray ija posjeÊivali ljude i nosili knjige u njihove domove. On bi posje-

68

Êivao kuÊe na jednoj strani ulice, a ja na drugoj. Kasno poslije-podne doπao sam do omanje kuÊe uvuËene u odnosu na ulicu.BuduÊi da nisam htio promaπiti nijednu kuÊu, krenuo sam i kovoj i zakucao na vrata. Otvorila mi je gospoa — prava Indijankas dvogodiπnjim djetetom u naruËju. Predstavio sam se i onami je pritom rekla da je njezino prezime Medvjed Koji Pobjeuje.Gospoa “Medvjed Koji Pobjeuje” nije me pozvala unutra, alime je zamolila da doem ponovno oko devetnaest sati kad nje-zin suprug bude kod kuÊe. U devetnaest sati te veËeri naπaosam se u domu “Medvjeda Koji Pobjeuju”. Bila je tu gospoa“Medvjed Koji Pobjeuje”, njezin muæ i muæevljev brat. Ovogputa pozvan sam da uem i ubrzo sam poËeo pokazivati knjiguIsusov æivot i neke zdravstvene knjige. OdluËili su kupiti, alisu mogli dati novac tek koncem sijeËnja. Uzeo sam njihovu na-rudæbenicu, upisao ih u Dopisnu biblijsku πkolu i otiπao.

PoËetkom sijeËnja preπao sam iz Sjedinjenih Dræava u Ju-ænu Afriku, ali sam prethodno sredio da im knjige budu dostav-ljene. Knjige za obitelj “Medvjed Koji Pobjeuje” dostavljene sukoncem sijeËnja, a u travnju iste godine dobio sam vijest dasu Ëlanovi te obitelji prihvatili istinu i da se spremaju za krπtenje.Kakva je to radost za duπu kada stekne ovakvo iskustvo!

Da, Bog upotrebljava obiËne, svakidaπnje ljude kao πto smovi i ja da Mu pomognu u ostvarivanju Njegovih Ëuda. Kolika Êeradost biti kada na Nebu sretnemo sve one drage duπe koje supronaπle Gospodina preko knjiga, Ëasopisa, biblijskih pouka itraktata koje smo ostavili u njihovim domovima.

Dok se pribliæavamo vrhuncu ovozemaljske povijesti, Bogpoziva joπ mnogo viπe svoje vjerne djece da se udruæe s Njimu objavljivanju Njegove vijesti preko tiskane rijeËi. On ne traæiprethodno iskustvo, posebne vjeπtine ili govorniËku sposobnost,nego jedino predanost i istinsku ljubav za duπe. Mnogi naπi us-pjeπni poslovni ljudi mogli bi postati literarni evanelisti takoπto Êe kupovati naπe knjige i davati ih kao poklon ili prodavatisvojim klijentima te na taj naËin pomagati da istina doe u rukeveÊeg broja duπa.

Svaka adventistiËka obitelj mogla bi odluËiti da redovno ku-puje dvije, Ëetiri ili deset knjiga mjeseËno i da ih zatim pokla-nja ili prodaje svojim prijateljima i roacima. Mogu kupiti knjigeuz popust, a prodati ih za viπu cijenu.

Ellen White kaæe u knjizi Colporteur Ministry na strani 37:“Vinograd je velik i Gospodin poziva radnike. Ne dopu-

stite da vas iπta spreËava u radu na spaπavanju duπa. Ho-Êete li pokuπati?”

69

16. veljaËe

Tajna je u Boæjem Duhu“Ne silom niti snagom, veÊ duhom mojim! — rijeË je Jahvenad Vojskama.” (Zaharija 4,6)

Prije Prvog svjetskog rata jedan Ëovjek s Jamajke poslaoje svojeg sina u Englesku na πkolovanje. Poπto je zavrπio πkolu,mladiÊ je postao mornar na brodu koji je trebao otploviti zaHong Kong. Kad je brod dospio do otoka Palau, taj mladi Ëovjek,po imenu William Gibbon, izbaËen je na obalu zato πto je nabrodu izazivao nered. »ekao je tu da se pojavi neki brod da bimogao otiÊi s otoka Palau, ali brod se nije pojavio viπe od godinudana.

U meuvremenu William je nauËio jezik, oæenio se domorot-kinjom i odluËio ostati na Palauu. To otoËje bilo je pod njemaË-kom upravom i William je postao sluæbenik njemaËke vlade uPalauu. Rodio mu se sin koji je takoer nazvan William. Otacje æelio da mu sin nauËi engleski, ali nitko na otoku nije govorioengleski. Jedina knjiga koju su imali na engleskom bila je Biblija.Otac je uËio Williama ËitajuÊi mu Bibliju.

Nekako u to vrijeme, u Hong Kongu se ukrcao na brod AbramLa Rue s paketom literature. Ponudio je paket kapetanu broda,ali je ovaj odbio rekavπi: “Ne æelim tu literaturu. Nisam poboæan.Ali ja plovim na Palau, a tamo postoji Ëovjek po imenu Gibbonkoji je veoma poboæan. Njemu Êu dati taj materijal.”

Abram La Rue napisao je Gibbonu pismo i poslao literatu-ru. U pismu je stajalo: “Shvatio sam da ste poboæan Ëovjek ida Ëitate Bibliju. Ako u svojoj Bibliji naete tekst koji kaæe dabi trebalo svetkovati nedjelju, volio bih da mi ga poπaljete. Isam ga traæim, ali ga dosad nisam naπao.”

Mnogo mjeseci kasnije, La Rue je primio pismo od Gibbonakoji mu je zahvaljivao na literaturi napomenuvπi da nije naπaoonaj tekst. Poslije je Gibbon traæio joπ literature pa mu je po-slano joπ toga. Takoer je pisao pastoru O. A. Olsenu, predsjed-niku Generalne konferencije, koji mu je poslao primjerak knji-ge Daniel i Otkrivenje i joπ jednu knjigu. Gibbon je bio uvjerenu istinu o suboti, prihvatio je i priznao pred drugima. Nikadanije vidio nijednog adventista sedmoga dana, nikada nije bio uadventistiËkoj crkvi, nikada nije krπten, ali je umro vjerujuÊi utu vijest.

William, njegov sin, nije bio krπÊanin u vrijeme kad mu jeotac umro. Ali kad je zapoËeo Drugi svjetski rat, William se

70

sjetio πto je njegov otac govorio: “Veliki rat bit Êe znak Gospod-njeg dolaska.” Shvatio je da mora doÊi u dodir s adventistimasedmoga dana i kad god bi neki brod uplovio u luku Koror, onbi se raspitivao zna li kapetan ili netko od posade neπto o ad-ventistima sedmoga dana. U normalna vremena samo je malobrodova svraÊalo na Palau, ali za vrijeme rata Ëak je i tim bro-dovima bilo onemoguÊeno da pristaju na otoËje.

Ovo, meutim, nije kraj priËe. »udo milosti se nastavlja.ProËitajte iskustvo od 15. svibnja, da biste vidjeli kako se za-vrπila ova epizoda.

17. veljaËe

Isplati se biti ljubazan“Sve, dakle, πto æelite da ljudi vama Ëine, Ëinite i vinjima.” (Matej 7,12)

Boæja djeca, a posebno literarni evanelisti, trebali bi bitiljubazni prema svima s kojima se susreÊu. Biti literarni evan-elist nije samo posao kao mnogi drugi; ne, to je naËin æivljenja!

Sue Young, literarna evanelistica u Koreji, sjedila je u au-tobusu sa svojim knjigama putujuÊi u neko selo. Ubrzo se auto-bus prepunio i ona se saæalila na jednu baku koja je stajala sbebom na leima. Velikoduπno, Sue je ustala i stajala sve vri-jeme puta ustupivπi mjesto starici. Kad je konaËno stigla u se-lo, bila je odveÊ umorna da bi otpoËela s radom.

Tijekom prvog dana bila je uhiÊena i privedena u policijskupostaju. Sluæbenici su odveli uplaπenu djevojku u πefov ured,koji joj je postavio mnoga pitanja.

Napokon je rekao: “Otprilike za pola sata ovdje Êe se odræatisastanak seoskih Ëelnika i ja æelim da ostanete i popriËate snjima.” Sue se bojala i molila ga da je oslobodi, ali je on odbio.

Uskoro su glavari poËeli dolaziti. Sue je pokuπala otiÊi, alije πef navaljivao da sjedne kraj njegovog radnog stola. Prosto-rija se napunila, a πef je ustao i predstavio Sue kao mladu da-mu iz AdventistiËke crkve. Potom je kazao: “Sada Êe vam onareÊi πto vjeruje.”

“Kakvog li uzbuenja!” priËala je ona kasnije. “Aneli i SvetiDuh uzeli su stvar u svoje ruke i govorili preko mene.” Iznijelaim je svoje vjerovanje, a onda dala prikaz knjiga.

Prvi je knjigu htio kupiti πef. Ali nije imao kod sebe novca.Okrenuvπi se vlasniku pivnice, rekao je: “Tu Han, posudi mi

71

novac.” PivniËar je izdvojio viπe novËanica iz zamotuljka s go-tovinom. Potom je ravnatelj πkole rekao da bi i on htio kupitii takoer zatraæio zajam od pivniËara. Joπ nekolicina njih is-koristila je pivniËara kao svojeg bankara dok je njegovo licepostajalo sve ozbiljnije, a sveæanj novËanica sve tanji i — Sueinatorba se ispraznila. Onda su joj rekli: “Nemoj zaobiÊi nijedanod naπih ureda. Vidimo se kada doeπ!”

©ef je rekao: “JuËer, kad si ustala i ustupila svoje sjedaloonoj bakici u autobusu, ja sam sjedio odmah iza tebe, ali bezodore. BuduÊi da si bila tako ljubazna prema njoj, i ja sam lju-bazan prema tebi.”

I tko zna kakav Êe biti krajnji rezultat Sueine ljubazno-sti? Bila je to moæda jedina prilika da ti seoski Ëelnici saznajuneπto o Boæjoj ljubavi i Njegovom planu spasenja. Milijuni lju-di na ulicama gradova, u uredima, na farmama i u selima Ëeka-ju da im netko ukaæe na put boljeg æivota — a ti i ja znamoput.

Danas se molimo za Koreju. Molite se za literarne evanelistekoji Êe danas krenuti da se upoznaju s ljudima, a molite se iza milijune onih kojima tek treba reÊi neπto o Bogu.

18. veljaËe

Bogu je sve moguÊe“Isus upre u njih pogled i reËe: ‘Ljudima je nemoguÊe,ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguÊe!’” (Marko 10,27)

Fermin Quilicke vjerno je iπao od kuÊe do kuÊe u PeruunoseÊi Veliku borbu. Tijekom prvog dana nitko nije kupio nijednu jedinu knjigu. Kad je kasnije toga dana prolazio pokrajkuÊe mjesnog sveÊenika, pomislio je: Zaπto ga ne bih posje-tio? Situacija ne moæe biti gora nego πto jest!

OdgovarajuÊi na njegovo kucanje, sveÊenik je rekao: “Vi steadventistiËki literarni evanelist, jesam li u pravu?” Zatim jepozvao Fermina da ue i izvjesno mu vrijeme priËao koliko jeAdventistiËka crkva loπa. Fermin je mirno sluπao ne odgovara-juÊi mu. Kad je nastupilo zatiπje, on je izvadio Veliku borbu iobjasnio njezin sadræaj. Velika knjiga ostavila je snaæan utje-caj na sveÊenika, posebno ono poglavlje o sudu. NaruËio je, dakle,jedan primjerak.

Ferminu se pomalo vratila hrabrost. “Moæete li me preporuËitivodeÊim ljudima u gradu?” upitao je.

72

SveÊenik je razmislio za trenutak. “Ne, uËinimo neπto drugo.Doite sutra u osam sati i ja Êu poÊi s vama da ih posjetimo.”

SljedeÊeg jutra ljudi su vidjeli kako sveÊenik i literarni evan-elist zajedno idu u ured gradske uprave. Kad je Fermin poËeopokazivati knjigu, sveÊenik ju je zgrabio i poËeo objaπnjavati,naglaπavajuÊi poglavlje o sudu. Joπ jedna prodana knjiga.

Cijelo prijepodne sveÊenik i literarni evanelist radili suzajedno; sveÊenik je govorio, a literarni evanelist ispisivao na-rudæbenice i priznanice. Na kraju dana prodali su dvadeset dvaprimjerka.

Dakle, i to je Ëudo za UËitelja. Nezamisliva kombinacija —literarni evanelist i sveÊenik zajedno rade na prodaji Velikeborbe. Ali kod Boga je sve moguÊe. On je jednom rekao da Êe,ukoliko ljudska biÊa budu πutjela, samo kamenje govoriti isti-nu.

Mi danas æivimo u zavrπnim danima svjetske povijesti. UbrzoÊemo vidjeti kako se vrata milosti zatvaraju, a kratko nakontoga doÊi Êe Isus. I upravo danas, u to kasno doba, ostajemozadivljeni promatrajuÊi naËine i sredstva koja Gospodin upotre-bljava da objavi Evanelje. Uskoro Êemo biti svjedoci viπe Ëudaza UËitelja nego ikada prije. Istina mora doprijeti do svake duπe,i svakoj duπi se mora pruæiti prilika da se odluËi za ili protivIsusa. Upravo sada su naπem nebeskom Ocu potrebne naπe ru-ke i noge kao nikada prije.

Molite se danas da Sveti Duh uvjeri ljude u Boæju istinu ida djeluje na srca Njegove djece da iskoriste svaku priliku dasvjedoËe za Njega. Mi ne smijemo Ëekati da se neπto dogodi,veÊ trebamo Ëiniti da se neπto dogodi za Boga.

19. veljaËe

Hodajmo Boæjim stazama“Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodistazama!” (Psalam 128,1)

R. C. Tomas bio je literarni evanelist tijekom veÊeg dijelasvojeg æivota. SljedeÊe iskustvo jedno je od nekoliko njegovihiskustava koja se nalaze u ovoj knjizi.

“Doπao sam u seosku kuÊu u kojoj na prvi pogled nije bilonikoga. Sigurno me je moj aneo potaknuo da se uputim u dvo-riπte iza kuÊe. Dok sam prolazio kraj male πupe, primijetio samna njoj prozor i unutra ugledao muπkarca divne sijede kose,

73

pognutog u molitvi. Nikada neÊu zaboraviti taj prizor. Tiho sampokucao na vrata. Nakon kratkog predstavljanja, brzo sam shvatioda on ne æeli niπta kupiti pa sam se kratko pomolio: ‘Gospo-dine, pomozi mi da uËinim neπto za ovog Ëovjeka prije negoπto odem.’

Onda je on poËeo govoriti: ‘MladiÊu, htio bih ti neπto ozbiljnoreÊi. Nadam se da te neÊu uvrijediti. Kad ideπ na posao kaoπto je tvoj, moraπ najprije prouËiti svoju Bibliju i ljude uËitiistini. Vidiπ, mladiÊu, ti uËiπ ljude da svetkuju pogreπan dan.Gospodnji dan je subota, a ne nedjelja.’

Upitao sam: ‘Gdje ste vi to saznali?’‘»itam svoju Bibliju’, rekao je. ‘Imam takoer i jednu knji-

gu, Veliku borbu.’‘I ja svetkujem subotu’, uvjeravao sam ga. ‘Ja sam takoer

pronaπao tu istinu u Bibliji, a rado Ëitam i Veliku borbu.’Djelovao je zapanjeno. ‘Joπ Êu ti neπto reÊi, mladiÊu’, dodao

je. ‘Kad Isus doe, naÊi Êe malu skupinu ljudi, a ne veliko mno-πtvo, koja ima Njegovu vjeru i dræi Njegove zapovijedi.’

Ponovno sam ga prekinuo. ‘Ja pripadam baπ takvoj skupi-ni. SljedeÊe subote dolazim da se sastanem s tom skupinomnedaleko odavde. HoÊete li poÊi sa mnom?’

Tada sam zapazio sjaj u njegovim oËima. ‘Zaπto ne? HoÊu.Ovo je odviπe lijepo da bi bilo istinito. Sigurno sanjam. Zar postojitakva skupina za koju ja nisam znao?’

SljedeÊe subote sjedio sam pokraj tog dragog Ëovjeka u malojskupini u Ironwoodu u Michiganu. Jedne subote ubrzo nakontoga pastor ga je krstio. Kad je iziπao iz vode, dok su se kapislijevale niz njegovo tijelo, doπao je ravno pred mene i zgrabiome za ruku. ‘Sada sam sretan’, rekao je.”

Ima puno takvih duπa koje stoje same, a nisu svjesne daimaju mnogo braÊe i sestara u Kristu koji se takoer mole Boguu istini. O mnogima od onih koje Êemo vidjeti spremne za susrets Isusom nikada neÊemo mnogo znati. Milijuni knjiga proæetihistinom nalaze svoje mjesto u domovima ljudi svake godine initko ne moæe predvidjeti krajnji rezultat koji Êe postiÊi odre-ena knjiga. Iznenaenja? Siguran sam da mnoga iznenaenjaoËekuju literarne evaneliste jednoga dana na Nebu. Æelim bititamo i sresti se s onima koje sam upoznao sa svojim najveÊimprijateljem Isusom. Kako stoji stvar s vama?

Danas se molimo za “sjeme koje miruje” u domovima takomnogo ljudi. Molite se da neπto pokrene te duπe da proËitajuknjigu i otkriju Boæju istinu.

74

20. veljaËe

PomoÊ od Stvoritelja“PomoÊ je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.” (Psa-lam 121,2)

Kada Boæje dijete prihvati poziv da postane literarni evan-elist, avao se osjeti ugroæenim. On se boji djelovanja litera-ture na æivot muπkaraca, æena i djece. Postati literarni evanelistznaËi uputiti izazov neprijatelju duπa. Borba za duπe odvija sesvakodnevno dok literarni evanelist nudi Boæje knjige onimakoji æive u duhovnoj tami. Dok Sveti Duh preklinje duπu daprihvati ponuenu knjigu, zli utjecaji takoer su prisutni kakobi uvjerili osobu da ne kupi. Velika je radost vidjeti blistavolice poπto se borba zavrπi i knjiga proda.

Takav je bio sluËaj s gospodinom i gospoom Jackson. Li-terarni evanelist Samuel predstavio im je sve knjige redom, aoni su svaki put imali neki izgovor da ne kupe. Iskusnom lite-rarnom evanelistu bilo je sasvim jasno da se vodi borba, a onje znao da on neÊe odustati. Gospodin mu je dao rijeËi koje Êegovoriti. Znao je da se moæe osloniti na Svetoga Duha koji Êemu pruæiti potporu jer je bilo bitno da te duπe saznaju o velikojBoæjoj ljubavi. Jacksonovi su imali izgovor da ne kupe knjigeThe Bible Story (Biblijske priËe), a ni Bible Readings for theHome (Biblijska πtiva za dom). U Samuelovoj torbi ostala je joπsamo knjiga Isusov æivot.

Poπto je sasluπao sve izgovore, za trenutak se kolebao dali da im ponudi tu knjigu o Kristovom æivotu. Bilo je tako mnogopredrasuda protiv biblijskih knjiga koje su sadræavale slike izKristovog æivota tako da je on skoro mogao pogoditi sljedeÊiizgovor ako im pokaæe Isusov æivot s Kristovom slikom na ko-ricama. Ali na neki naËin Sveti Duh poticao ga je da ide napri-jed i da im ponudi knjigu. Nema πto izgubiti ako ga i ovaj putodbiju.

Kad je Samuel otvorio torbu da izvadi Isusov æivot, tiho sepomolio za vodstvo Svetoga Duha. Kad je gospodinu i gospoiJackson dao da pogledaju knjigu, gospoa Jackson se odmahnagnula naprijed, uzela mu knjigu iz ruku i njeæno je privilauza se govoreÊi meko: “Ovo je knjiga za mene. Drago mi je πtomogu imati takvu knjigu. Vidjela sam je kod jedne prijateljiceprije nekoliko godina i uvijek sam se pitala gdje bih je moglanabaviti. Sada ste doπli vi i ja sam sigurna da vas je sam Gospodinposlao danas u naπ dom.”

75

Bitka se zavrπila. Sotona i njegovi aneli joπ jednom suporaæeni. Joπ dvije duπe primile su poruku o Boæjoj ljubavi usvojem domu. Gospodin Jackson rado je platio knjigu koja jetoliko usreÊila njegovu æenu, i oni su obeÊali da Êe zajednoËitati i prouËavati knjigu i na taj naËin viπe saznati o Kristovomæivotu. To je svakako bilo joπ jedno Ëudo milosti. S velikomradoπÊu u srcu literarni evanelist napustio je njihov dom po-πto se prethodno pomolio zajedno s njima.

Molite se danas za preko dvadeset dvije tisuÊe predanih,vjernih literarnih evanelista πirom svijeta koji pripremaju lju-de za susret s Bogom. Njihova sluæba je blagoslovljena.

21. veljaËe

Tko je Isusov uËenik?“Tako, dakle, tko se god izmeu vas ne odreËe svegasvoga imanja, ne moæe biti moj uËenik.” (Luka 14,33)

Prihvatio sam vijest i krstio se prije jedanaest godina. Nedugonakon toga poËeo sam raditi s literaturom i posjeÊivati domo-ve s naπim knjigama. BuduÊi da nisam bio najbolje poduËen upogledu prodaje, nelagodno sam se osjeÊao, ali sam neprekidnoradio, Ëesto nasumce, isprobavajuÊi razliËite metode ne bih lipronaπao najuspjeπniju. A onda se pojavila moja velika prilika.Konferencija je ponudila da me poπalje u Cebu City na studijza rad s literaturom! Bio sam viπe nego uzbuen!

Na fakultetu sam se odmah latio uËenja. Marljivo sam radioi diplomirao dobivπi zlatnu medalju, odlikovanje koje se dodje-ljuje za izvanredna postignuÊa. Zatim sam se vratio kolportira-nju — meutim, u moj naËin razmiπljanja uvukla se ljudskamana izazivajuÊi dvije ozbiljne pogreπke. Iznosim ovo svoje isku-stvo samo zato da bih pomogao drugima.

Moja prva pogreπka ogledala se u tome πto sam sebi dopustioda mislim kako sam zbog uspjeha i visokih ocjena tijekom studijasada spreman taj posao raditi u vlastitoj snazi i po vlastitomnahoenju. Nisam tako uËio, ali nadjaËalo je moje “ja”. PonesenosjeÊajem samopouzdanja i laænog ponosa u radu, krenuo samu osvajanje polja a da se nisam oslonio na nebeskog Oca.

Moja druga pogreπka bila je razmiπljanje o novËanoj nagradikoju Êe mi priuπtiti uspjeh. Dopustio sam da novac i njegovaprivlaËnost obuzmu moje misli. Razmiπljao sam o motociklu kojibih mogao kupiti, o temeljitom renoviranju kuÊe i o bezbroj

76

drugih stvari (nekih praktiËnih, a nekih sebiËnih) koje sam æe-lio. No ubrzo sam se osjetio poraæenim zbog neuspjeha u prodaji.Neprestano sam pokuπavao raditi po vlastitom nahoenju, alikoristi nije bilo. Na kraju sam odustao nagomilavπi znatne dugove.

Tri godine kasnije priπao mi je brat Pajarite, pomoÊnik direk-tora za nakladniπtvo. Poπto je sagledao moje iskustvo, ohrabriome je da poËnem iznova, ali na valjanoj osnovi — s Bogom.Obnovio sam svoje obeÊanje Gospodinu usrdno se moleÊi: “Go-spodine, s motociklom ili bez njega, s drugim stvarima kojeæelim ili bez njih, vjerno Êu obavljati ovaj posao sve dok Tebibude potrebna moja sluæba. Gospodine,” molio sam se, “zavrπiosam teËaj sa zlatnom medaljom a onda primjenjivao vlastite ideje,bez uspjeha. Sada Êu Ti, Gospodine, sluæiti ne obraÊajuÊi pozor-nost na materijalne stvari koje æelim. Potrebna mi je Tvoja po-moÊ. Molim te, oprosti mi moje mane i, joπ jednom, evo me.Uporabi me kao svojeg radnika pod Tvojim vodstvom, a ne umojoj snazi ili s mojim sposobnostima. Ovo Te molim u Isuso-vo ime, amen.” Poπto sam se ovako pomolio, odmah sam zaspao.

Gospodin je blagoslovio moj rad. ZahvaljujuÊi Njegovom vod-stvu, nauËio sam oËekivati joπ mnogo veÊe stvari. Kad sam Bogai Njegovu sluæbu stavio ispred osobnih æelja, On mi je omogu-Êio da otplatim zajam u banci, dobijem motocikl i steknem pravukuÊu s pocinËanim krovom. Bog je vjeran svojem obeÊanju: “Zatonajprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êevam se nadodati!” (Alfredo Millones, Filipini)

22. veljaËe

Popratni znakovi propovijedanja“Oni pak [uËenici] odoπe i propovijedahu posvuda, a Go-spodin suraivaπe i utvrivaπe RijeË popratnim znako-vima.” (Marko 16,20)

Odrastao sam u domu koji je bio usmjeren na literarni evan-gelizam. Moj otac bio je kolporter. SjeÊam se dana kada je obi-teljski proraËun iznoπen pred Gospodina u vjeri, i kako je Go-spodin iz dana u dan blagoslivljao mojeg oca u prodaji knjiga.Bilo nas je petero djece i svi smo iπli u crkvenu πkolu. Mojatata je bio dobar radnik i Bog ga je blagoslivljao.

Kao dijete Ëuo sam mnogo priËa o kucanju na vrata i otome kako je Gospodin doticao srca ljudi da bi kupili knjigekoje su unosile istinu u njihove domove. Dok sam odrastao,

77

moj tata je pomogao da se otvore crkve u Sunnymeadu u Kali-forniji, Independenceu i Gledstoneu u Missouriju. Iako joπ dijete,bio sam ukljuËen u sve to. Takav odgoj uËinio je da iskrenovjerujem u rad s literaturom.

Rekao bih da je rad s literaturom isto tako bitan za Globalnumisiju kao i svi ostali oblici rada. Globalna misija je u osnoviinicijativa koju financira Generalna konferencija da bi se adven-tizam proπirio i u one dijelove svijeta u koje joπ nije dopro ida bi se iskoristile moguÊnosti crkava koje veÊ odræavaju bogo-sluæja svake subote. To je Globalna misija. Da bi se ostvariotaj cilj, potrebni su nam izvjesni resursi. Od 11.000 crkava kojesu bile osnovane u posljednjih πest godina, u Ëemu je na nekinaËin sudjelovala Globalna misija, mogu vam reÊi da je rad sliteraturom odigrao odluËujuÊu ulogu. Ellen White je bila u pravukada je govorila da naπu literaturu proæetu istinom treba daπiriti kao “liπÊe u jesen”. Kad doe u ruke ljudi, literatura dobivatrajnu vrijednost. Ona se moæe Ëitati, Ëitati i opet Ëitati. Onanije kao televizijski program ili radijski signal koji se sada po-javi, a onda ga nestane. Kad ljudi kupuju literaturu, ona posta-je duhovno orue u njihovim domovima. Danas æivimo u svijetugdje ljudi tragaju za odgovorima pa kad naπi literarni radnicistignu pred njihova vrata, oni donose knjige koje sadræe praveodgovore. One su djelotvorne Ëak i u muslimanskim, budistiËkimi hinduistiËkim podruËjima zato πto su poruke koje naπe knjigeiznose zapravo pitanja koja su im toliko bitna.

Preko πest stotina pionira Globalne misije poslano je samou Indiju. Pionir Globalne misije je onaj tko se obveæe sluæitiCrkvi bar godinu dana. Postavljaju se takoer i zadaÊe da seosnuje crkva ili osnaæi neka veoma slaba mjesna crkva kojojje potrebno poveÊanje Ëlanstva. Oni izvrπavaju te dvije obveze.Kao πto je spomenuto, samo u Indiji postoji preko πest stotinapionira Globalne misije koji su poslani kao kolporteri. Dio svojihsredstava za æivot oni ostvaruju prodajom knjiga na odreenompodruËju. Tako oni poËinju. Time zabijaju klin u neprijateljevuobranu. Ima tako mnogo zadivljujuÊih iskustava. Dopustite davam sada iznesem jedno od njih.

Viπe o tome Ëitat Êete u sutraπnjem πtivu. (Dr. Mike Ryan)

78

23. veljaËe

Mukotrpno sijanje“Oni koji siju u suzama, æanju u pjesmi.” (Psalam 126,5)

Dvojici mladih ljudi koji su pristupili pionirima Globalnemisije bilo je dodijeljeno podruËje u sjevernoj Indiji gdje nikadanismo imali adventistiËku crkvu. U proπlosti je dvaput poku-πano osnovati djelo — najprije s jednim propovjednikom, a ondas lijeËniËkim timom — ali rezultat u oba sluËaja bio je da subili prisiljeni napustiti grad.

Dakle, ovom prilikom poslana su dva mlada Ëovjeka. Oninisu posjedovali diplome ili neke druge akreditive koji bi ih moglipreporuËiti. Naizgled, oni nisu bili dobro pripremljeni za posaojer nisu znali neke posebne vjeπtine. Ali kad su stigli u odre-eno podruËje, imali su knjige koje su namjeravali prodati. Unaj-mili su sobicu i krenuli na posao. Kad su se vratili u sobu,ustanovili su da su sve njihove stvari uklonjene i baËene naulicu. Vlasnik kuÊe je rekao: “Pretraæio sam vaπe stvari i usta-novio da ste krπÊani. KrπÊani nisu dobrodoπli u mojoj kuÊi, ani u ovom gradu. Odlazite!” Tako su te noÊi morali pronaÊi drugusobu gdje bi odsjeli. SljedeÊeg dana izbaËeni su i iz te sobe.RazoËarani ali ne i obeshrabreni, ta dva mladiÊa otiπla su u pred-grae i doslovno æivjela iduÊa tri mjeseca u nekom odvodnomkanalu. Od dana do dana borili su se da nekako otpoËnu djelou ovom gradu.

Proπla su otprilike dva i pol mjeseca, a oni nisu prodalinijednu knjigu niti su uspostavili i najmanji prijateljski kon-takt. Policija ih je uhiÊivala, tukla i nareivala da napuste grad,ali oni su joπ uvijek bili tu. Jednoga dana jedan od dvojice mla-diÊa otiπao je u robnu kuÊu u gradu. Priπao je vlasniku i ponudiomu naπe zdravstvene knjige. Vlasnik je rekao: “Ovo su krπÊan-ske knjige. Izlazite iz trgovine. Izlazite iz grada!” Kad se okrenuoda ode, ugledao je drugog muπkarca u trgovini. Ovaj je rekao:“Ja bih pogledao te knjige!” I mladiÊ je pokazao muπkarcu jed-nu knjigu. Gospodin je pozorno pregledao knjigu i odluËio jekupiti. Bila je to prva knjiga koju su tu prodali.

Nedugo nakon toga, taj isti mladiÊ iπao je ulicom kad gaje policija ponovno uhitila. Tukli su ga palicama i govorili: “Reklismo ti da odeπ iz ovog grada. Ne æelimo te ovdje. Vi donositekrπÊanstvo!” Odveli su ga u policijsku postaju da bi podigli op-tuænicu i strpali ga u zatvor. Dok je tamo stajao, odjednom sezaËuo snaæan glas: “©to radite s tim mladim Ëovjekom?”

79

Svi su se u policijskoj postaji okrenuli i pogledali jer suprepoznali glas muπkarca koji je postavio pitanje. Kad se mla-di pionir okrenuo, i on je prepoznao ovog muπkarca jer je tobio onaj isti gospodin kojem je u trgovini prodao knjigu. Tajmuπkarac bio je vrhovni sudac u gradu!

Okrenuvπi se da bi se obratio svim nazoËnima, on je izja-vio: “Ja sam kupio njegovu literaturu i proËitao je. I ne æelimda ga itko ponovno uznemiruje u njegovom radu. Neka cijelapolicija zna da on i njegov partner slobodno smiju raditi svojposao.”

Sutra ujutro nastavit Êemo s Ëitanjem ovog iskustva.

24. veljaËe

Radosna æetva“Iπli su plaËuÊi noseÊi sjeme sjetveno: vraÊat Êe se spjesmom noseÊi snoplje svoje.” (Psalam 126,6)

Kad sam posjetio to mjesto i vidio ova dva mladiÊa, saznaosam da su oni osnovali crkvu s 54 krπtena vjernika. Bili suoduπevljeni svojim radom. Dan za danom nastavljali su proda-vati literaturu i sijati sjeme Boæje vijesti. Kako je zanimanjeraslo, poËeli su odræavati i biblijske satove.

Oko devetnaest tisuÊa pionira Globalne misije danas radeπirom svjetskog polja. Velik broj njih rabi literaturu kao sred-stvo za objavljivanje Evanelja u podruËjima do kojih vijest joπnije doprla. To je jedno od nekoliko djelotvornih sredstava ko-ja posjeduju — naπe knjige, traktati i ostale tiskane publika-cije. Kad biste pitali kako se rad s literaturom uklapa u programGlobalne misije, rekao bih vam da on ide ruku pod ruku s pro-gramom slanja pionira.

Tiskana rijeË nikada neÊe zastarjeti. Ne kaæem da neÊe bitiuspjeha u ostalim oblicima komunikacije, kao πto su internet,elektroniËka poπta i elektroniËka knjiga; meutim, oni koji ne-smotreno predviaju kraj tiskanih publikacija, zaboravljaju vr-lo vaæan Ëimbenik — ono πto misiolozi nazivaju Prozor 10-40— pravokutnik na zemljovidu svijeta koji prolazi kroz Gibral-tarski tjesnac, ide preko Sjeverne Afrike, do rta Indije, pokrajistoËne obale Japana, na sjever kroz Sibir pa sve do juæne Italije.Unutar tog pravokutnika æivi bar 60 posto svjetskog puËanstva.Unutar tog pravokutnika æivi samo desetak posto adventistiË-kog Ëlanstva na svjetskoj razini.

80

Uvjeravam vas da tamo veÊina ljudi nema elektroniËku po-πtu, veÊina nema televizor, a mnogi od njih ne posjeduju Ëakni radio. To su gospodarski ugroæena podruËja. Oni Êe Ëitati ivisoko cijeniti literaturu u najjednostavnijem obliku samo kadbi se mogla nabaviti. Oni su gladni tiskane rijeËi. Oni silno æelenaπu literaturu.

RijeË ohrabrenja literarnim evanelistima? Ja ih svakakopodupirem. Preko nadahnutih spisa, Sveti Duh nam kaæe da Êerad s literaturom meu posljednjima iπËeznuti iz Crkve na svr-πetku vremena. To ukazuje na Ëinjenicu da Êe on postojati dosamog kraja. A za to postoji valjan razlog. Rad s literaturomspada u malobrojne primjere u Crkvi gdje se susreÊemo s izno-πenjem vijesti u cjelini, i vrlo je uzbudljivo biti dijelom toga.Ja ne podcjenjujem znaËenje ostalih programa preko kojih sepokuπava doprijeti do ljudi, samo æelim ukazati na to da suoni obiËno uæe usmjereni na odreeni element sluæbe. Od æivot-nog je znaËenja da obrazujemo svoju mladeæ i da primjenjuje-mo programe prehranjivanja siromaπnih i obavljamo ostale za-daÊe Crkve. Ali upravo je literarni evanelist ukljuËen u objavlji-vanje cjelokupne vijesti ljudima. Æelim ohrabriti naπe literarneevaneliste da shvate da su oni dio Crkve posljednjih dana svijeπÊu za posljednje dane i da oni upuÊuju javnosti tu vijestna veliËanstveni naËin. Budite hrabri, literarni evanelisti, jersvijetu trebate odnijeti cjelovitu i posljednju vijest — vi ste to-liko vaæni za Globalnu misiju.

25. veljaËe

Otoci Ëekaju Radosnu vijest“Nek daju Ëast Jahvi i hvalu mu navijeπtaju po otoci-ma!” (Izaija 42,12)

Dok sluæim svjetskoj Crkvi u podruËju literature, osjeÊamda sam posebno blagoslovljen zato πto imam priliku da “gleda-juÊi kroz prozor”, da se tako izrazim, vidim mnogo Boæje dje-ce. ProuËavati razliËite klime, kulture, æivotne stilove, pa Ëak ihranu i odijevanje isto je tako oËaravajuÊe kao i samo obrazo-vanje. Posebna je nagrada vidjeti iz prve ruke silu Evaneljana djelu u njihovom æivotu i shvatiti da je Isus uistinu zajedniËkinazivnik ljudskih potreba u ovom raznolikom svijetu.

Dok se naπ planet okreÊe, nema nijednog trenutka u danuili noÊi a da literarni evanelisti ne posjete neki dom donoseÊi

81

osvjedoËenje srcu ljudi. »ak i dok ispisujem ove redove, nekivoze kola, idu od vrata do vrata i posjeÊuju kuÊe i trgovine.Neki vrπe svoje poslovne transakcije dok se drugi mole sa svo-jim klijentima. Njihovo svjedoËanstvo neprestano teËe.

Poite sada sa mnom na malu ekskurziju po bujnom, trop-skom Salomonskom otoËju; taj egzotiËni lanac otoka nalazi sesjeveroistoËno od Australije u Koraljnom moru. Ovdje, meu sto-tinama otoka kao πto su Kiribati, Nauru i Vanuatu, da spome-nem samo nekoliko, vodeni putovi sluæe kao autoceste. Gusto-Êa stanovniπtva je vrlo mala. »ak i danas Ëamci od izdubljenogdrveta ostaju bitan dio njihovog transportnog sustava.

Kako to funkcionira i u sluËaju literarnih evanelista? Iz-vrsno. ©est do osam literarnih evanelista izvrπit Êe opseænepripreme za grupna putovanja Ëamcima od izdubljenog drveta,od sjediπta u Honiari do udaljenih otoka. Russel Alsop, direk-tor NakladniËke kuÊe za ZapadnopacifiËku uniju, poduËio je voeskupina da nadgledaju svaki detalj u svojoj radnoj jedinici. Podnjihovim vodstvom zalihe knjiga, Ëasopisa i upisnica za Dopi-snu biblijsku πkolu briæljivo se smjeπtaju u svaki Ëamac. S moli-tvom u srcu i pjesmom na usnama, ovi odluËni literarni evan-elisti prevaljuju goleme udaljenosti. Njihovi mali izvanbrodskimotori stalno bruje noseÊi ih miljama, Ëesto daleko od svakeobale; oni plove vjeπto i smjelo da bi proπirili Radosnu vijestπirom golemog lanca otoka. Russel Alsop s oduπevljenjem Êevam priËati o radu u ZapadnopacifiËkoj uniji u kojoj postoji 239crkava s 35.000 Ëlanova. Roen u Australiji, on Êe vam priËatio svojoj radosti πto radi sa sretnim literarnim evanelistima Sa-lomonskog otoËja, usredotoËenim na objavljivanje Radosne vijesti.I on vam doista moæe ukazati na rezultate literarno-evaneos-kog rada na otoËju, koji se ogledaju u sve brojnijem adventis-tiËkom Ëlanstvu meu stanovniπtvom od 840.000 ljudi raπtrka-nih po otoËju.

Pozivam vas da se pridruæimo naπim prijateljima na Salo-monskom otoËju u zajedniπtvu molitve. Kao πto to prorok Izaijaizjavljuje: “Nek daju Ëast Jahvi i hvalu mu navijeπtaju po oto-cima!” (Izaija 42,12) (R. E. Appenzeller)

82

26. veljaËe

“©to ja Ëinim, ne moæeπ razumjeti ...”“©to ja Ëinim, ne moæeπ razumjeti sada, ali Êeπ razum-jeti poslije.” (Ivan 13,7)

Posjetio sam kuÊu jednog odvjetnika. Kad sam mu pokazaonaπ komplet od pet knjiga u boji pod naslovom The Bible Pageant(Biblijska sveËana povorka), on se odmah zainteresirao i radoih kupio za svoju osobnu knjiænicu. Ali nije znao za æivo zani-manje dvojice djeËaka za iste knjige, mada iz drugaËijih razlo-ga. Ta dva djeËaka, koji su æivjeli u neposrednoj blizini, pozornosu promatrali privlaËne knjige i veÊ skovali plan u vezi s njima.Poslije, kad su odvjetnik i njegova æena otiπli iz stana, djeËacisu provalili u njihove prostorije, pronaπli knjige — sve osimprve — i pobjegli s njima. Advokat je upravo bio otvorio prvuknjigu i unutra ispisao svoje ime. Dakle, djeËaci su ukrali samoknjige od 2 do 5, koje su joπ bile u originalnom omotu.

Uzeli su ih i otiπli ravno k preprodavaËu knjiga. Ovaj jehtio knjige, ali je æelio cijeli komplet. Tako je pristao djeËacimadjelomiËno platiti unaprijed, a oni su mu obeÊali da Êe doni-jeti i prvi svezak, kada Êe im biti plaÊena razlika ugovorenecijene. DjeËaci su uzeli novac obeÊavπi da Êe se vratiti, i ondaotiπli — ali samo da bi podijelili novac i raziπli se. Jedan jeotiπao u obliænji grad da se sakrije na neko vrijeme. Drugi jepotraæio skroviπte u vlastitom gradu.

U meuvremenu, odvjetnik i njegova æena sa zaprepaπte-njem su ustanovili da su pokradeni. Posebno su se uzrujali kadsu vidjeli da im nedostaju toliko cijenjene nove knjige. Narav-no, obavijestili su policiju o tom incidentu, i ova je poËela tra-gati za dvojicom djeËaka koji su iznenada nestali.

Joπ dok je istraga bila u tijeku, odvjetnik mi je poslao po-ruku da ga hitno posjetim. Brzo sam otiπao u njegov dom i ta-mo Ëuo priËu o krai. Bio je spreman odmah nabaviti drugi kom-plet tih knjiga i ponovno ih je naruËio. Nakon kraÊeg vremenaopet sam vidio odvjetnika. Ovaj put je on doπao k meni sa πirokimosmijehom na licu. “Moje knjige su pronaene!” rekao je pobje-donosno. Onda je objasnio da su djeËaci, koji su se sakrivali ublizini, uhiÊeni i zadræani u pritvoru, gdje su priznali provalu iprodaju ukradenih knjiga.

Nakon toga odvjetnik je otiπao do policijske postaje gdjeje ponovno dobio dragocjene knjige. Tu, u policijskoj postajirazgovarao je s gospoom koja je bila zaduæena za kaznena djela

83

u tom dijelu grada i radila na predmetu krae. Gledala je u tedivne knjige i uzviknula: “Moram uzeti jedan takav komplet zasebe!”

Ova epizoda zavrπila se ovako: odvjetnik je bio sretan jerje ponovno dobio svoje knjige. Dva uplaπena djeËaka su, nada-mo se, nauËila vaænu æivotnu pouku. Sluæbenica zaduæena zakaznena djela takoer je bila sretna jer sam ja odmah otiπao knjoj u posjet — i ona je kupila komplet naπih knjiga! A ja? Jasam sretan znajuÊi da radim za divnoga Boga koji djeluje natajanstvene naËine kako bi izvrπio svoja Ëuda! (Ottah Egbuta,Nigerija)

27. veljaËe

“Najprije traæite ...”“VeÊ traæite njegovo Kraljevstvo, a to Êe vam se nado-dati!” (Luka 12,31)

Dok sam radio u Tennesseeju, nastavljajuÊi djelo jednogod svojih voa, stigao sam u skromnu kuÊu u kojoj je æivjelamala obitelj s dva mala djeteta. Jednostavno prebivaliπte ukazivaloje na to da tu nema mnogo sredstava za neki udobniji æivot,ali sam naiπao na srdaËan doËek. Nakon upoznavanja tijekomnekoliko minuta, poËeo sam pokazivati svoje knjige i ustano-vio da su muæevljevu pozornost privukle knjige biblijskih refe-renci. Objasnio sam razne moguÊnosti kupnje, ukljuËujuÊi i planplaÊanja koji se mogao iskoristiti uz polog od svega 63 dolara.Ovo je, izgleda, ipak bilo mnogo novca za mladi braËni par ituga koja se odraæavala na njihovim licima bila je svakakoshvatljiva, buduÊi da su im se knjige doista dopale. OdluËio samispitati situaciju daljim objaπnjenjima u pogledu prednosti kupnjeodmah toga dana, ako je ikako moguÊe, umjesto da se ona od-godi do neke neodreene buduÊnosti. ProËitao sam im neke bib-lijske tekstove, kao πto je Matej 6,33: “Zato najprije traæite kra-ljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!”

Chris, muæ, pogledao je u svoju æenu i rekao: “Moæda bismomogli dati polog kad dobijem plaÊu za ovaj tjedan.” Potom meje zamolio da ponovno doem u petak. Dogovorili smo se i upetak sam doπao po polog. Chris me doËekao na vratima i pozvaoda uem. Tu je bila i æena, ali sam ja osjetio da neπto nije uredu. PoËeo sam Êaskati s Chrisom i podsjetio ga da sam doπaopo polog, kako smo se prethodno dogovorili. Chris se okrenuo

84

æeni i zamolio je da donese novac. Ona je onda bijesno viknu-la: “Joπ uvijek namjeravaπ to uËiniti?” Muæ je odgovorio: “Da,rekao sam ti da Êemo to uËiniti.”

Napustila je sobu i pri povratku doslovno bacila novac nasvojeg muæa! Chris se ispriËao zbog ponaπanja svoje æene i na-stavio objaπnjavati da su mu od danaπnjeg Ëeka neoËekivanooduzeli izvjesnu sumu, ostavivπi mu svega 69 dolara. Bijes nje-gove æene bio je izazvan spoznajom da im raspoloæivi novac neÊebiti dovoljan za æivotne troπkove.

Ja sam obiteljski Ëovjek i mogu se uæivjeti u brigu za obi-teljske potrebe. Neugodno sam se osjeÊao. Viπe volim poslovatikad u domu postoji suglasnost, a bilo je oËigledno da u ovomtrenutku toga nije bilo. Stoga sam uËtivo ponudio da odgodimokupnju, da doem kasnije kad stvari moæda krenu nabolje. Nato se Chris okrenuo prema meni, pogledao me pravo u oËi irekao: “Pokazali ste mi da u Bibliji stoji: ‘Najprije traæite kraljev-stvo Boæje!’ Znam da moja supruga u to ne vjeruje; ne znamkako stoji stvar s vama, ali ja vjerujem! Dakle, evo mojeg polo-ga za knjige.”

Bio sam zapanjen πto Ëujem kako on Ëvrsto iznosi svoj stavu pogledu vjere u Boæja obeÊanja. Osjetio sam se postienim.Priznajem da se moja vjera kolebala. ©to da uËinim? Ispuniosam narudæbenicu, sredio da dobiju knjige i otiπao hvaleÊi Bo-ga πto je ovom Ëovjeku dao takvu vjeru, a meni pruæio poukuo vjeri. Na neki naËin znao sam da je to Bog uËinio radi njih.(Tim Merryman)

28. veljaËe

Uzdaj se u Boga!“U Jahvu se uzdaj, ojunaËi se, Ëvrsto nek bude srce tvoje:u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27,14)

Tim Merryman, literarni evanelist u Sjedinjenim Dræava-ma, nastavlja danas sa svojim iskustvom. Pratimo ga da bismovidjeli kako je sam nauËio vrijednu pouku i kako se ta priËasretno zavrπila. To je zbilja pouka o vjeri za svakoga. Tim Merry-man nastavlja sa svojim iskustvom:

“Otprilike nakon tri tjedna stajao sam u redu na poπti uistom gradu gdje je æivjela ona obitelj, i dogodilo se da samsreo baπ tu gospou koja je bila tako ljuta. Odmah me je pre-poznala i smjesta mi priπla. Na moje ugodno iznenaenje, ona

85

se smijeπila! Uzbueno mi je priËala da su pokuπavali usposta-viti kontakt sa mnom. Kazala je da njezin suprug æeli razgova-rati sa mnom i pitala me bih li mogao odmah poÊi i razgova-rati s njim. Pristao sam.

Kad sam stigao u njihov dom, Chris me je toplo doËekao iuzbueno poËeo priËati svoje iskustvo.

‘Poπto ste u petak otiπli,’ poËeo je Chris, ‘ja sam odluËiood svojeg πefa u ponedjeljak ujutro zatraæiti predujam kako bihpreæivio tjedan. ©ef me je poslao u ured kontrolora da podig-nem predujam. Kad sam tamo doπao, kontrolor mi je rekao daje baπ dobro πto sam svratio zato πto je doπlo do neke greπke.Rekao je da mi je od plaÊe skinut iznos koji mi nisu trebalioduzeti. Osim toga, proteklih tjedana oduziman mi je joπ nekinovac, πto je takoer bila greπka. Odmah su mi nadoknadili sveπto su mi greπkom oduzeli — u iznosu od 375 dolara!’

Chris je dalje nastavio kako je uvjeren da Boga nije dræaoza rijeË i da nije uËinio ærtvu kupujuÊi knjige, on ne bi otiπaou ured traæiti predujam — i greπka ne bi bila otkrivena. Nepo-trebno je reÊi da obitelj vjeruje u Boæja obeÊanja.

©to se mene tiËe, ovo iskustvo uveÊalo je moju praktiËnuvjeru. Podsjetilo me je da mogu s poverenjem dræati Boga zarijeË i uzdati se u Njegova obeÊanja. Bila je to pouka o vjerikoja je i meni samom bila potrebna. Nikada je neÊu zaboravitijer je upravo moj kupac postao moj uËitelj vjere. ZahvaljujemBogu za to iskustvo.”

Bog sigurno ima viπe od tisuÊu naËina da se pobrine zanas, o kojima mi niπta ne znamo. Prekrasno je æivjeti u vjeri igledati kako Bog otvara put.

Danas se molimo za vjeru. Vjeru da Ëinimo ono πto Bogæeli bez obzira na posljedice znajuÊi da nas On, koji nas je po-zvao, neÊe nikada iznevjeriti. Onaj koji se brinuo o Danielu injegovim prijateljima u ognjenoj peÊi, o Josipu, Mojsiju, Abra-hamu i joπ mnogim drugima, joπ uvijek je onaj isti briæni Bogi danas, i On Êe se isto tako pobrinuti za vas. Pozovite se naBoæja obeÊanja — ona su namijenjena vama.

86

29. veljaËe

Boæja sila je nad svim“Priznajte silu Boæju! Nad Izraelom veliËanstvo njego-vo, u oblacima sila njegova!” (Psalam 68,35)

Iziπavπi da kolportiram, doπao sam do ureda Sluæbe za za-πtitu od poæara, gdje sam imao neke kupce koji su viπe putauzimali knjige. Tu sam upoznao gospou koja me je, Ëuvπi zamoj evaneoski rad, pozvala da odræavam biblijske satove u nje-zinom domu. Prihvatio sam poziv i dogovorio sastanak za vi-kend. Kad sam stigao k njoj, bio sam srdaËno doËekan.

Prvi sat poËeli smo molitvom i prouËavanjem Daniela 2, na-kon Ëega je ona uzviknula: “Kakve li vijesti! Ovo nadahnjuje ihrabri, nikada nisam Ëula takvo uËenje!” Pitala je kad bismose mogli dogovoriti za sljedeÊi sat. Odredili smo da to bude zatri dana.

Meutim, ja nisam u potpunosti znao πto se zbiva u tojkuÊi. Vidite, dok sam iznosio prvu temu, njezin muæ je bio uspavaÊoj sobi, πutio i sluπao o Ëemu se govori. Muæ je bio po-znat kao fina osoba kad je bio trijezan, ali bi, Ëim se napio,postajao bijesan lav. Nisam znao da je “lav” bio tamo za vrijemebiblijskog sata. Kad je pijan, lako prasne i pokaæe svoju gadnunarav sipajuÊi bujicu pogrdnih rijeËi. Zna se da on, kao lav,moæe skoËiti na svoj plijen i zadati snaæne udarce!

Prilikom sljedeÊeg posjeta prouËavali smo temu “Dan kadaÊe novac biti baËen na ulice”. “Lav” navodno nije bio kod ku-Êe, a gospoa je s dubokim zanimanjem sluπala o tom predme-tu. Poslije sam ipak saznao da se muæ, zapravo, ponovno sa-krio u drugoj sobi sluπajuÊi tumaËenja po drugi put.

Na treÊem satu ja sam bio ugodno iznenaen kada je “lav”krupnim koracima uπao u dnevnu sobu s Biblijom i sjeo po-kraj svoje æene. Æena ga je predstavila kao Johna, svojeg mu-æa, koji je radio u ministarstvu kulture kao πef raËunovodstvai bio Ëlan lokalne crkve u koju je i ona odlazila.

Pohvalio sam ga zbog odluke da nam se pridruæi u razgo-vorima o Bibliji. Zatim sam iznio temu o tisuÊugodiπnjem kraljev-stvu. Kako su se samo radovali kad su shvatili da je Nebo stvarnomjesto, dom za vjernike i divan grad gdje vlada mir. Otiπao samtu veËer iz njihovog doma s osjeÊajem ugode, ali i potpuno svje-stan da Êe se Sotona uskoro suprotstaviti na neki naËin.

Nije proπlo mnogo vremena, i veÊ sljedeÊi put kad sam do-πao u posjet, zatekao sam Ëovjeka u pijanom stanju kako se

87

glasno prepire sa svojom æenom. Ona se zakljuËala u spavaÊusobu u nadi da Êe tako izbjeÊi da je povrijedi. Kad sam zaku-cao na vrata, “lav” se pojavio ljutitog lica. Odmah mi je rekaoda odem i doem neki drugi dan. Zahvalio sam mu i otiπao, alidok sam hodao, molio sam se Gospodinu da se umijeπa i smirisrce tog Ëovjeka kako bi u obitelji ponovno zavladao mir. Poslijesam saznao da je Bog usliπao moju molitvu i skoro trenutaËnoponovo uspostavio mir. (Godfried Ofori)

1. oæujka

Æivot u izobilju“Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uniπti. —Ja sam doπao da ovce imaju æivot i da ga imaju u izo-bilju.” (Ivan 10,10)

Danas literarni evanelist Godfried Ofori nastavlja svoje is-kustvo tamo gdje je juËer stao. Jedino naπ Bog pun ljubavi moæeosloboditi duπu od jakih Sotoninih veza. No neka nam sam God-fried iznese preostali dio priËe:

“Kad sam peti put doπao u njihov dom, naπao sam ih obojeobeshrabrene zbog naizgled nesavladivih problema povezanih snjegovim pijanËenjem. Ona je rekla da je usprkos njezinim mo-litvama tijekom godina ipak sve uzaludno. Ja sam je uvjeravaoda Krist ima silu da im pomogne rijeπiti problem. Ubrzo zatimdoπao je i muæ. Sjeo je i ispriËao mi se zbog svojeg ponaπanjaza vrijeme prethodnog posjeta. Imali smo joπ jedno biblijskoprouËavanje i ja sam otiπao. Prilikom sljedeÊeg posjeta muæ jebio toliko pijan da je zaspao. ProuËavao sam s gospoom, hrabrioje i uvjeravao da Gospodin vlada i da je pobjeda Njegova. U za-vrπnoj molitvi usrdno sam se molio za nju i njezinog muæa.

Tijekom sljedeÊeg posjeta muæ je ponovno doπao i sjeo krajsvoje æene. Odmah je rekao: ‘Pokuπao sam prestati piti, ali πtosam odluËniji da to ne Ëinim, to viπe padam u kuπnju. ©to daradim?’ Uvjeravao sam ga da Êe mu Isus Krist pomoÊi da rijeπitaj problem. ‘Sotona se protivi, ali Krist Êe vas osloboditi’, rekaosam mu. ‘Vjera i molitva donijet Êe pobjedu!’ Nakon prouËava-nja, dræeÊi se za ruke radi veÊeg zajedniπtva, usrdno smo semolili da Isus Krist odmah uËini kraj muæevljevoj navici da seopija kako bi se proslavilo Isusovo ime.

Kad sam se spremao na odlazak, rekao sam im da Êu seprobuditi u ponoÊ i moliti se za njega; od njih sam zatraæio da

88

uËine to isto. I stvarno, u ponoÊ sam bio na koljenima moleÊise za tog Ëovjeka, a i oni su to uËinili! I gle Ëuda, æudnja zapiÊem je iπËezla! On je rekao æeni da viπe neÊe piti, i od togadana do sada on nijednom nije podlegao prijaπnjoj æelji za æe-stokim piÊima. Kakve li pobjede!

Otada se Ëovjek potpuno predao Kristu. Nastavio je prou-Ëavati, zatraæio krπtenje i sada je redovni Ëlan crkve. Njegovadraga æena, mada joπ nije krπtena, nedavno je prihvatila istinuo suboti.

Danas Kristova ljubav ispunjava taj dom. Lav je postao ja-nje u Kristu. Bog je uËinio Ëudo u æivotu ovog Ëovjeka koji jebio lav prije susreta s mojim Prijateljem Isusom i takoer se sNjim sprijateljio. Neka je hvala Gospodinu! Joπ jedno Ëudo mi-losti!”

Ima ljudi u ovom svijetu koji posrÊu pod teπkim teretom.Njima je potrebna pomoÊ. Oni su uhvaÊeni u mreæu neprijateljaduπa i ne znaju kamo da se okrenu. Njima je potreban Isus.

Danas se molimo za milijune ljudi u ovom svijetu koji suuhvaÊeni u Sotonine mreæe preko uporabe alkohola, duhana imnogih drugih πkodljivih droga. Njima su potrebne naπe moli-tve da bi se oslobodili tih loπih navika i u potpunosti doæivjeliradost spasenja. Ako znate neke od tih ljudi, spomenite predGospodinom njihova imena i usrdno se molite za njihovo oslo-boenje. Recite im da se molite za njih i traæite da se molezajedno s vama.

2. oæujka

Bog cijeni naπe molitve“Jer Gospodin ima oËi na pravednicima i uπi svoje pri-klanja molitvama njihovim.” (1. Petrova 3,12)

Student Jose radio je kao literarni evanelist u Meksiku.Njegovi roditelji nisu bili u stanju platiti troπkove njegovog stu-diranja na koledæu. Za vrijeme svakih ljetnih praznika moraoje raditi kao literarni evanelist da bi mogao platiti πkolarinu.

Jednoga dana Jose je posjetio gospodina Rodrigueza, biz-nismena. Bio je to bogat Ëovjek — vlasnik voznog parka od 300autobusa. Jose mu je pokuπao prodati Ëasopise, ali mu je go-spodin Rodriguez rekao: “Sinko, ne mogu kupiti tvoje Ëasopisejer nisam u stanju Ëitati. Vidiπ, imam mrenu i zbog toga samizgubio znatan postotak vida. Ljude vidim samo nejasno, kao

89

drveÊe. Za nekoliko tjedana idem na operaciju, ali se plaπimda Êu izgubiti i ovo malo vida πto mi je preostalo.”

Bila je to prilika za Josea. Ponudio je gospodinu Rodriguezuda se moli za njega, katolika, da njegova operacija bude uspje-πna. Na zahtjev studenta, kleknuli su u uredu vrlo zaposlenogËovjeka da se mole Gospodinu, kako bi bio uz lijeËnika dokovaj operira oËi gospodina Rodrigueza. Jose se dugo molio Bo-gu, a kad je zavrπio, zahvalio je Bogu πto Êe usliπati njegovumolitvu. Ustali su i gospodin Rodriguez zahvalio se Joseu zamolitvu. Rekao mu je da se nijedan njegov sveÊenik nikada nijetako molio za njega kao Jose. Oni su obiËno bili odviπe zauze-ti poslom.

»ovjek je otiπao, a Jose je krenuo svojim putem. Prolazilisu tjedni, a onda je jednoga dana predsjednik koledæa pozvaoJosea u svoj ured. Stiglo je pismo s novcem za njega. Pismoje bilo od gospodina Rodrigueza. U njemu se nalazio Ëek na500 ameriËkih dolara kao pomoÊ za plaÊanje πkolarine. Joseje ponovno posjetio gospodina Rodrigueza. Ovoga puta naπaoje Ëovjeka koji je odliËno vidio. Operacija je bila pravi uspjeh!Ovoga puta gospodin Rodriguez je kupio sve Ëasopise koje muje Jose ponudio, plus nekoliko knjiga. Uslijedilo je prouËava-nje Biblije i gospodin Rodriguez je brzo postao Ëlan Adventis-tiËke crkve, dajuÊi svake godine svoj doprinos za dovrπenje Boæjegdjela u iznosima od viπe tisuÊa dolara. A sve je poËelo iskre-nom molitvom studenta literarnog evanelista.

©to se dogodilo s Joseom? Diplomirao je, postao propo-vjednik Evanelja, a kasnije i direktor nakladniπtva koji je po-duËavao literarne evaneliste. Zatim je postao direktor nakladni-πtva Generalne konferencije. Mnogi Ëitatelji vjerojatno ga znaju.Njegovo ime je Jose Campos.

Bog radi s vama kad ste vi voljni raditi za Njega. U Mateju28,20 On je obeÊao: “Ja sam s vama ... do svrπetka svijeta.”TisuÊe studenata πirom svijeta zarauju svoju πkolarinu radeÊikao literarni evanelisti. Ti studenti imaju prekrasna iskustvadok upoznaju muπkarce i æene gladne i æedne pravde. Oni imajumnogo prilika da se mole s njima i podijele s njima Boæju rijeË.Tako ovi studenti uËe ono πto nikada ne bi mogli nauËiti nakoledæu ili fakultetu.

Danas zahvalimo Bogu za prednosti molitve.

90

3. oæujka

Proslavi Boga!“Ne stidi se svjedoËanstva za naπega Gospodina.” (2.Timoteju 1,8)

Bog moæe uporabiti Ëak i spiritista da objavi svoju istinu,kao u danaπnjem iskustvu. Kod Njega niπta nije nemoguÊe.

Literarni evanelist u Brazilu doπao je u dom jednog spiri-tista. Nije shvatio da je taj Ëovjek veliki spiritist. Ponudio muje dvije jake krπÊanske knjige, Isusov æivot i The Light of Pro-phecy in Our Time (Svjetlo proroËanstva u naπe vrijeme). Spiri-tist je zbog nekog razloga pomislio da su to dobre spiritistiËkeknjige te je kupio obje. Nikada nije proËitao knjige, ali Bog uvijekima plan za tiskane knjige koje sadræe Njegovu istinu, pa jeimao poseban plan i za ove dvije knjige.

Jednoga dana gospoa Manuela doπla je u posjet spiriti-stu. Bila je bolesna i bila joj je potrebna pomoÊ. Njezin muæ jesmatrao da bi joj spiritist mogao pomoÊi. Poπto ju je pregledao,zakljuËio je da je tjelesno bolesna i duhovno obeshrabrena. Po-trebni su joj lijekovi, rekao je, ali prije nego πto bi joj oni moglipomoÊi, mora se osloboditi duhovne obeshrabrenosti. Stoga jojje dao da proËita one dvije knjige, Isusov æivot i The Light ofProphecy in Our Time.

Gospodin i gospoa Manuela otiπli su kuÊi. Gospoa Ma-nuela silno je æeljela ozdraviti, tako da je istoga dana poËelaËitati dobivene knjige. ZakljuËila je da su vrlo zanimljive. Onesu govorile o nekim stvarima o kojima nikada prije nije Ëula!»itala je s velikim uzbuenjem i ubrzo joj se zdravstveno sta-nje promijenilo. Vrlo brzo bila je potpuno iscijeljena od svojebolesti u duhovnom i tjelesnom pogledu. Njezin muæ i djecasudjelovali su u njezinoj radosti i pridruæili joj se u Ëitanjudivnih knjiga koje je dobila od spiritista. Njihovo znanje o Bogui Njegovoj rijeËi bivalo je sve veÊe, a ustanovili su i da se njihovozanimanje za duhovne stvari poveÊava kako su dani protjecali.

PoËeli su tragati za viπe svjetla i, voeni Boæjim Duhom,pronaπli su nekoga tko im je mogao pomoÊi da bolje razumijuBibliju. Nakon samo nekoliko mjeseci, gospoa Manuela, nje-zin muæ i jedanaestero djece postali su Ëlanovi AdventistiËkecrkve u tom mjestu. Meutim, Ëudo se ovdje ne zavrπava. ObiteljManuela nije mogla πutjeti o onome πto je Bog uËinio za njih.Preko one dvije knjige, koje je gospoa Manuela dobila od spi-ritista, veÊ je preko stotinu ljudi doπlo k Bogu.

91

Je li i to Ëudo za UËitelja? I te kakvo! Onaj isti Bog kojije Bileamu progovorio preko magarice, Mojsiju preko goruÊeggrma i preko spiritista u Brazilu, æeli govoriti i preko vas. Dra-gocjeno Njegovo dijete, On te toliko voli. Svuda ima obeshrab-renih duπa. Potrebna im je pomoÊ. Potrebna im je nada. Potre-ban si im ti!

Danas se molimo Bogu da otvori naπe oËi kako bismo vidjeli»uda Boæje milosti oko sebe. Molimo se da On uËini da su-djelujemo u tim Ëudima kako bismo doπli bliæe Njemu. Jedinoπto Boæje dijete moæe ponijeti na Nebo jest odnos s nebeskimOcem, a taj odnos se gradi molitvom, prouËavanjem Biblije isvjedoËenjem. Izostavite li neπto od ovoga, vaπ odnos neÊe bitipotpun.

4. oæujka

Nekada sam bio...“Otada ... nisam bio neposluπan nebeskom vienju.” (Dje-la 26,19)

Dan Gilbert iz Denvera u Coloradu ostao je bez pomoÊnikapa je u vrijeme ruËka u svojoj prometnoj zalogajnici sam doËe-kivao i smjeπtao goste. Dok je jedan par vodio do njihovog stola,jasno je Ëuo glas koji mu je govorio: “Dane, potreban si Bogu.”Bio je zapanjen i pomalo uplaπen.

Danova æena prouËavala je Boæju vijest i poËela svetkovatisubotu. A on je zaprijetio da Êe propovjednike izbaciti iz svojekuÊe. Borio se sa svojom savjeπÊu.

Nakon πto mu je progovorio onaj glas, Dan se nije mogaousredotoËiti ni na πto, pa je zaduæio svojeg zamjenika da vodibrigu o restoranu, a on je sjeo u kola i odvezao se ravno kuÊi.I tko bi drugi sjedio u njegovoj dnevnoj sobi i prouËavao Bib-liju s njegovom æenom, nego pastor! Pastor je ustao da ga po-zdravi i upitao: “Mogu li vam u neËemu pomoÊi?”

Dan je odgovorio: “Da, moæete.” Pastor, spreman na najgore,bio je istinski zaprepaπten kad je Dan nastavio: “Moæete krs-titi moju æenu, a kad veÊ to Ëinite, moæete i mene!” Jedva neko-liko dana poslije toga, Dan je govorio ljudima: “Nekada sam praviopalaËinke, a sada prodajem knjige kao tople kolaËe.” Zato πtoje Dan, kako vidite, postao literarni evanelist i sada prodajeBoæje knjige.

Sigurno je da bi mnogi literarni evanelisti mogli napisatiËitavu knjigu! Mnogi od njih Êe vam reÊi:

92

“Nekada sam bio ratar i sijao sjeme u zemlju. Sada sijemsjeme u srca ljudi.”

“Nekada sam bila medicinska sestra koja je pomagala ulijeËenju fiziËkih bolesti. Sada pomaæem u iscjeljivanju njiho-vog duhovnog tijela.”

“Nekada sam bio mehaniËar za popravke automobila. Sadapomaæem ljudima da poprave svoj duhovni æivot.”

“Nekada sam radio na osiguranju ljudi da bi se pripremiliza mirovinu. Sada prodajem Boæje knjige pripremajuÊi ljude zaNebo.”

Dick Thomas kaæe: “Nekada sam bio graevinski poduzetniki gradio kuÊe koje Êe uskoro biti uniπtene. Sada pripremam ljudeda bi uæivali u nebeskim stanovima.”

Jedan odvjetnik iz Juæne Amerike kaæe: “Nekada sam bioodvjetnik pokuπavajuÊi pomoÊi svojim klijentima da dobiju sluËaj;sada ukazujem ljudima na velikog Branitelja i SveÊenika u Svetinjinad svetinjama.” Brat Un iz Koreje kaæe: “Nekada sam radio ukriminalistiËkoj sluæbi; sada uËim ljudi kako da dræe Boæji za-kon.”

Bog poziva muπkarce i æene iz svih slojeva druπtva, raznihzanimanja, da se posvete Njegovom djelu kao literarni evanelistii propovjednici. Oni mogu doprijeti do mnogih duπa, πto se inaËene bi moglo postiÊi ni na koji drugi naËin. Molimo se danas zaposveÊeniju, predaniju Boæju djecu koja Êe potraæiti duπe magdje se one nalazile, ukazujuÊi im na put u vjeËni æivot. Rad sliteraturom odredio je Bog i moæe se poistovjetiti s radom pro-povjednika Evanelja. Oni koji su se posvetili tom radu mogubiti samo ponosni na svoje zanimanje.

5. oæujka

Boæja rijeË je djelotvorna“Uistinu je æiva i djelotvorna rijeË Boæja. Ona je oπtrijaod svakoga dvosjeklog maËa.” (Hebrejima 4,12)

Ne samo velike, nego i male knjige koje sadræe vijest odBoga igraju vaænu ulogu u upoznavanju ljudi s istinom. Nijebitna veliËina knjige, nego u njoj sadræana poruka. Kao πto niu Mojsijevom sluËaju nije bio vaæan goruÊi grm, nego Onaj kojije zapalio taj grm.

Mladi literarni evanelist prodao je knjiæicu The True Sab-bath (Prava subota), gospodinu Lupambou u Zambiji. Gospodin

93

Lupambo proËitao je knjigu i tako se osvjedoËio u istinu danije mogao spavati cijele noÊi.

“Jesi li bolestan?” pitala ga je æena.“Ne. To je zbog one knjige. Shvatio sam da je subota pravi

dan odmora prema Bibliji.”“Zar ti to nisi znao? Ja to odavno znam. Adventisti subo-

tom idu u crkvu. I ja sam pohaala njihovu πkolu i nekada bilaadventist sedmoga dana.” Onda mu je lijepo i opπirno govorilada nije bitno koji dan svetkujeπ sve dok svetkujeπ jedan dan utjednu i proslavljaπ Boga. “Savjetujem ti da sve to jednostavnozaboraviπ.”

Pokuπao je uËiniti kako ga je æena savjetovala. Ali kad jeponovno proËitao knjigu, savjest je opet proradila. Upitao je svojuæenu: “Znaπ li gdje su ljudi koji svetkuju subotu?”

“O, da ima ih svuda. HoÊeπ li otiÊi na neki od njihovih sku-pova u subotu? Pokazat Êu ti.”

Tako su gospodin i gospoa Lupambo zajedno otiπli u ad-ventistiËku crkvu u Lusaki. Silno iznenaen, gospodin Lupam-bo ugledao je ljude koje je poznavao, ljude s kojima je radio.Priπao je jednom muπkarcu i upitao ga: “©to ti ovdje radiπ?”

“Ovamo dolazim svaki tjedan. Ja sam Ëlan ove crvke.”“Nikad mi o tome nisi govorio!”“Pa, nikad me nisi pitao.”Ubrzo je gospodin Lupambo poËeo prouËavati Bibliju. Kad

se krstio, rekao je: “Kad samo pomislim da mi ljudi koji suradili sa mnom i za mene niπta o tome nisu govorili. Kako Êeljudi saznati ako im ja niπta ne budem govorio o onome πtoznam?”

Gospodin Lupambo napustio je svoje unosno zanimanje ivisoki poloæaj i postao literarni evanelist u radu za Isusa Kri-sta. Jako se radovao πto su ga smatrali radnikom s punim rad-nim vremenom — veleposlanikom za Boga.

Mnogi u naπim crkvama mogli bi potpunije doæivjeti radostspasenja kada bi posluπali glas Svetoga Duha i postali svjedociza svojeg Kralja Isusa. On je spreman uporabiti svako svoje po-sveÊeno dijete da ostvaruje »uda Boæje milosti. UkljuËite svoje“prijamnike” danas, a i svakoga dana, da biste mogli Ëuti kadvas Gospodin poziva. Nitko nije odviπe star, odviπe mlad, odviπestidljiv, odviπe otvoren, odviπe opπiran ili odviπe skuËenog rjeËnikada ne bi mogao biti svjedok za Boga.

94

6. oæujka

KopaË zlata nailazi na zlato“Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata,da se obogatiπ ...” (Izreke 11,30)

Posljednje πto bi Johan i Audry Virtanen pomislili bilo jeda Êe jednoga dana postati Ëlanovi AdventistiËke crkve. Oni subili dvije “normalne” osobe, æivjeli potpuno “normalnim” æivotom;Johan je radio u rudniku zlata, a Audry kao tajnica. Imali sujedno dijete, malu Ëetverogodiπnju djevojËicu.

A onda je jednoga dana netko pokucao na njihova vrata.Bilo je to uveËer, negdje oko osamnaest sati. Kad su otvorilivrata, ugledali su muπkarca s torbom u ruci i iskrenim osmije-hom na licu. Bio je to literarni evanelist koji je prodavao krπÊan-ske knjige. Nakon uobiËajenog uvoda, pokazao je Virtanenovi-ma nekoliko lijepih knjiga s priËama iz Biblije. Oni su bili vrloimpresionirani. Audry se sjetila koliko je voljela biblijske priËeu svojem domu dok je bila djevojËica. Odrasla je u adventistiË-kom domu, ali je napustila crkvu u kasnim tinejdæerskim godi-nama.

Virtanenovi su naruËili deset svezaka Biblijskih priËa. Nisumogli platiti u gotovini pa su odluËili uzimati po jednu knjigusvakog mjeseca i svaki put platiti za tu jednu knjigu. Literarnievanelist bio je vrlo sretan zbog ove narudæbe. Pomolio se sobitelji Virtanen i otiπao svojim putem.

Doπao je prvi mjesec kada su Virtanenovi trebali dobiti svojuprvu knjigu. Kad je literarni evanelist stigao, oni su veÊ pripre-mili gotovinu, ali su isto tako imali i dobru vijest za svojeg evan-eoskog prijatelja. “Prestao sam puπiti”, objavio je Johan pri-majuÊi svoju prvu knjigu. “To je zbilja dobra vijest”, odgovorioje literarni evanelist. Niπta viπe nije reËeno niti uËinjeno tije-kom ovog posjeta.

Doπao je i sljedeÊi mjesec i vrijeme za drugu knjigu. Ponovnosu Virtanenovi pripremili novac, ali ovoga puta Johan je imaojoπ bolju vijest. “OdluËio sam davati desetinu. Molim vas da mikaæete gdje da to dam.” Literarni evanelist shvatio je da SvetiDuh djeluje u æivotu ovih ljudi. Dao im je ime i adresu crkvenogblagajnika i takoer sredio da netko s njima odræava biblijskesatove. Bili su dobri uËenici i silno su æeljeli saznati viπe oBoæjoj istini.

A onda je doπao trenutak za dostavu i treÊe knjige. Ovogputa Johan je obavijestio literarnog evanelista da je veÊ dao

95

otkaz na poslu i da æeli raditi isti posao kojim se bavi literarnievanelist. U pitanju je bio Ëovjek koji joπ nije bio krπten; ustvari, joπ nije posjeÊivao ni crkvu, a htio je biti literarni evan-elist. Ovo je postavilo pravi izazov pred literarnog evanelista.Obratio se svojem direktoru nakladniπtva i predoËio mu situa-ciju. Johan i Audry poËeli su odlaziti u crkvu i nije proπlo mnogovremena, a oni su se oboje krstili.

Johan je poËeo raditi kao literarni evanelist s punim rad-nim vremenom. Tijekom prve godine Johan je doveo u crkvupetero ljudi. Johan i Audry Virtanen su »uda Boæje milosti.

7. oæujka

Traæimo izgubljene i zalutale“Potraæit Êu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povitÊu ranjenu i okrijepiti nemoÊnu.” (Ezekiel 34,16)

Uvijek zadivljuje pomisao na to kamo tiskana rijeË odlazii kako na Ëudesne naËine djeluje u æivotu muπkaraca i æena.Ona uvijek govori otvoreno i niπta ne ublaæava; ono πto kaæedanas, govorit Êe i sutra i bilo koji drugi dan, bez obzira naokolnosti. Njezina vijest ostaje ista, Ëak i kad je odstrane izkuÊe ili izbace na ulicu.

Rock-glazbenici obiËno nisu primljivi za evaneosku istinu.Ali evo jednog u Australiji koji opisuje πto su naπe knjige uËi-nile u njegovom zbunjenom srcu:

“Do samo prije dvanaest mjeseci bio sam rock-glazbenikkoji je koristio drogu i uæivao u raznim zadovoljstvima, uhva-Êen u zamku beskrajnog ciklusa buenja i spavanja, bez ika-kve radosti; samo sam svirao svoju gitaru i neprestano bio ustanju opijenosti. Mislio sam da je to u redu sve dok mi prija-telj adventist jednoga dana nije progovorio o biblijskim istina-ma. Traæio sam od njega da mi sve to bolje objasni. Te noÊi onje stigao s tri Biblije, Velikom borbom, TumaËenjem Otkrivenjai knjigom Put Kristu. Onda nam je stao ukazivati na proroËan-stva iz Daniela i Otkrivenja i na njihovo ispunjenje u naπe vri-jeme.

Moja djevojka i ja bili smo zadivljeni. PoËeli smo svetko-vati subotu, mada smo joπ puπili. Zatim sam proËitao Velikuborbu. Bio sam zapanjen! Ta knjiga otvorila mi je oËi. PoËelismo odlaziti u crkvu 31. srpnja, vjenËali smo se 14. rujna ikrstili u studenome. Æelim vam zahvaliti za radost koju su vaπi

96

spisi i knjige unijeli u naπ æivot. Pronaπli smo tako mnogo lju-bavi i mira u Isusu zahvaljujuÊi pisanoj RijeËi. Sada Ëeznemza tim da vaπe predivne knjige prodajem putem literarnog evan-gelizma.”

Ove knjige donijele su vijest u æivot ovog mladog para. Biloje malo vjerojatno da Êe oni ikada doÊi u crkvu, na evangeliza-cijski sastanak ili bilo kakvo vjersko okupljanje. Oni su tragaliza neËim, ali nisu toËno znali πto je to. Kad su knjige stigle unjihov dom, oni su polako Ëitali i razumjeli vijest. Nitko ih nijeprisiljavao. Nitko ih nije osvjedoËivao osim Svetoga Duha.

Milijuni ljudi joπ uvijek Ëekaju. Milijuni ljudi tragaju za ne-Ëim. Bogu su potrebne naπe ruke i noge da Njegove knjige odnesuonima kojima je to sada potrebno. Nebeski aneli strpljivo Ëe-kaju da se Boæja djeca probude iz duhovnog sna i da æurnonose Njegove knjige u kojima se nalazi istina iz mjesta u mje-sto. Da bi Boæje dijete postalo literarni evanelist, treba ispu-niti pet uvjeta:

1. Mora biti predano Boæje dijete.2. Mora iskreno voljeti ljude.3. Mora biti pouËljiv — uËitelj je Sveti Duh.4. Mora imati kapaciteta da primi mnoge Boæje blagoslove.5. Mora biti u stanju nesebiËno dijeliti s drugima blagoslove

koje je primio.

8. oæujka

Zakon sjetve i æetve“... Tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu.” (Izreke 11,18)

Gospodin i gospoa Kagling postali su Ëlanovi AdventistiËkecrkve 1946. godine, odmah po zavrπetku Drugoga svjetskog rata.Oboje su odmah poËeli raditi kao literarni evanelisti i sluæiliu Sjevernoj misiji na Celebesu nekoliko godina.

Jednoga dana Kaglingovi su nudili knjige u kuÊi izvan grada;obitelj ih je zamolila da ostanu i objeduju s njima. Baπ kad susjeli za stol, nekoliko razbojnika upalo je u kuÊu i, s uperenimpuπkama, rekli vlasniku kuÊe da su gladni i da æele jesti. Nastol je doneseno joπ hrane. Razbojnici, koji su joπ uvijek dræalipuπke, sjeli su nasuprot vlasnicima kuÊe i Kaglingovima.

U tom trenutku Kagling je rekao: “Imam obiËaj da uvijekzahvalim Gospodinu za hranu prije nego πto poËnem jesti.” Kadje objed bio zavrπen, voa bande ustao je i rekao: “Namjeravalismo, nakon πto pojedemo, sve vas poubijati prije nego πto Êe-

97

mo nastaviti svojim putem. Meutim, buduÊi da se ovaj Ëovjekmolio, znam da ste krπÊani i dobri ljudi. Zbog toga vam neÊe-mo nauditi. Hvala vam πto ste nas nahranili!”

Od tog dana u umu Kaglingovih nije bilo nikakve sumnjeda vjernost, Ëak i u malim stvarima, moæe biti od izuzetnog zna-Ëenja.

Nekoliko godina poslije ti vjerni literarni evanelisti premje-πteni su na Juænu Sumatru. Tu su dodijeljeni na rad u graduDiambiju, jakom muslimanskom uporiπtu. Ljudi su ih izbjega-vali dok su radili. Kad bi iziπli noÊu, Ëesto su ih kamenovali.Ipak, s mnogo vjere nastavili su svoj rad i nikada se nisu poko-lebali.

Jednoga dan Kaglingovi su prodali knjige srednjoπkolskomprofesoru muslimanu. Uspostavili su prijateljstvo, a neπto kas-nije otpoËeli su i s prouËavanjem Biblije. Nakon mnogo tjedanaprouËavanja, molitve i istraæivanja srca, profesor se krstio za-jedno sa æenom i πestero djece. Oni su bili prvi muslimanskiobraÊenici nakon trideset dvije godine misionarskog rada Crkvena Juænoj Sumatri. Svi ostali koji su se obratili nisu bili musli-manskog podrijetla.

Za vrijeme svoje devetnaestogodiπnje posveÊene sluæbe kaoliterarni evanelisti, Kaglingovi su osnovali pet crkava, jednuna Celebesu i Ëetiri na Sumatri. Takoer su pridobili za crkvu166 osoba. Deset obraÊenika postali su literarni evanelisti, ajedan od njih je voa nakladniËkog djela.

Danas zahvaljujemo Gospodinu za posveÊene propovjedniketiskane rijeËi, kao πto su gospodin i gospoa Kagling. Nemasumnje da mnogo duπa stalno nalazi put u Boæje kraljevstvo,πto je izravan rezultat vjernosti tih neustraπivih radnika. Knji-ge koje oni prodaju joπ uvijek propovijedaju i nastavit Êe toËiniti sve dok se vrata milosti ne zatvore. Kako Êe velika bitiradost Kaglingovih i svih ostalih vjernih literarnih evanelistakada vide plod svojeg truda prilikom Isusovog dolaska!

9. oæujka

Bog ima rjeπenje“Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on Êesve voditi.” (Psalam 37,5)

Gospodin ima tisuÊe naËina da otvori vrata za literarne evan-eliste na mjestima gdje im je zabranjeno dolaziti i prodavati

98

knjige. Kad je put zatvoren, Gospodin Êe ga sigurno otvoriti uvrijeme koje On odredi. Godinama je Rudarska kompanija Atlasbila zatvorena za sve vrste prodaje. »ak i osobe koje su prikup-ljale sredstva za dobrotvorne organizacije nisu imale pristupa.No, Gospodin je otvorio put za naπu literaturu.

Jednoga dana tri æene literarne evanelistice doπle su uposjet sveÊeniku da bi mu prodale komplet knjiga The BibleStory (Biblijske priËe). Bez mnogo primjedbi, sveÊenik je naruËiokomplet i dao treÊinu iznosa kao polog.

SveÊenik se potom poËeo dalje raspitivati o njihovom radu.Bio je iznenaen πto ove æene literarne evanelistice nisu liËilena ostale æene iz velikih gradova. Kad su htjele otiÊi, sveÊenikih je zamolio da mu ostave prospekt za knjige The Bible Story,a takoer i priznanice. Zatim im je iznio svoju namjeru da svimsluæbenicima Rudarske kompanije ponudi knjige.

“Vama nije dopuπteno tamo raditi,” rekao je, “ali ja Êu touËiniti za vas. Zato mi ostavite prospekt, priznanice i cjenik.”

Æene su oklijevale, ali su konaËno odluËile materijal osta-viti kod sveÊenika i vidjeti πto Êe se dalje dogoditi.

SljedeÊi tjedan ponovno su doπle dostaviti sveÊeniku kom-plet The Bible Story; bile su vrlo sretne kad su ga vidjele kakose smijeπi dok ih pozdravlja. Platio im je razliku koju je joπdugovao i dao im pologe koje je sakupio od onih πto su naruËiliknjige. ZahvaljujuÊi sveÊenikovoj zainteresiranosti da pomogneæenama literarnim evanelisticama, sluæbenici Rudarske kom-panije naruËili su deset kompleta Biblijskih priËa. Nitko ne znakakav Êe biti krajnji rezultat. Ali jedno znamo — da je Gospo-din uporabio tog sveÊenika da dopre do duπa do kojih se ne bimoglo doÊi na neki drugi naËin.

Æene obavljaju vaæan posao u sluæbi s literaturom. Bog ihkoristi na silan naËin da Njegove knjige proæete istinom odnesuu domove tisuÊa ljudi. One isto tako uspjeπno zadobivaju du-πe. Od preko dvadeset dvije tisuÊe literarnih evanelista u svjet-skom polju, u ovom trenutku znatan postotak Ëine posveÊeneæene.

Danas se molimo za sve naπe æene koje rade kao literarnievanelisti πirom svijeta. TisuÊe njih vrlo su zauzete u svojemuzbudljivom radu za UËitelja. Traæite od Boga da im podari joπhrabrosti, snage kao i viziju da nastave raditi u sluæbi na kojuih je Gospodin pozvao. Ako kojim sluËajem osobno poznajeteneku od njih, spomenite njezino ime i stavite joj do znanja dase danas molite za nju. Ako tako postupite, odigrat Êete vaænuulogu u zadobivanju duπa za Nebo.

99

10. oæujka

Glasonoπe radosti i spasenja“Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radosti kojioglaπava mir, nosi sreÊu, i spasenje navijeπta govoreÊSionu: ‘Bog tvoj kraljuje!’” (Izaija 52,7)

Planine otoka Negros vrlo su strme i grebenaste. U nekimje podruËjima jedino prijevozno sredstvo konj ili bivol. Mnogoputa literarni evanelisti koji rade u planinama mogu dostavitiknjige jedino jaπuÊi na bivolu i noseÊi knjige u dvije vreÊe po-stavljene preko lea æivotinje s jedne i druge strane.

Jednoga dana, prije mnogo godina, literarni evanelist pre-valio je takav tegobni put dvadeset jedan kilometar kroz plani-ne da bi doπao u zabito selo. PoËeo je tu prodavati svoje knjigei naiπao na vrlo zainteresirane ljude. Kad je doπao do kuÊe se-oskog poglavice, ustanovio je da se taj Ëovjek jako zanima zareligiju i da Ëak ima pristaπe, Ëetrdesetak obitelji.

Dok je razgovarao s poglavicom, literarni evanelist je ot-krio da ti ljudi dræe subotu, ali niπta ne znaju o adventistimasedmoga dana. Pitao se kako su saznali za subotu, a to Êe ot-kriti tek nekoliko dana poslije.

PoËeo ih je uËiti doktrine AdventistiËke crkve; oni su sezainteresirali i pozvali ga da ostane s njima kako bi ih joπ viπenauËio. On je na to rado pristao, baπ kao πto to uvijek Ëinedobri literarni evanelisti. Bila je to zlatna prilika da se zado-biju duπe za UËitelja!

Skoro tri dana i tri noÊi uËio je ljude osnovnim vjerovanji-ma Crkve. Zapazio je da su dobri sluπatelji. Znao je da su onimorali imati neki izvor odakle su crpli svoje znanje. Pri zavrπetkunjegovog boravka u selu, ljudi su odluËili postati Ëlanovi Adven-tistiËke crkve. Tijekom svojeg boravka, zapitao je seljake kakosu saznali za istinu o suboti. Rekli su mu da za to trebaju za-hvaliti knjizi koju je jedna obitelj kupila prije dosta godina. OËitoje neki literarni evanelist posjetio to udaljeno mjesto sa svo-jim knjigama i sada, nakon mnogo godina, sjeme je proklijaloi izraslo u biljku koja donosi rod.

Djelatnik iz Misije poslan je u to planinsko selo da nasta-vi raditi sa zainteresiranima. Ostao je tamo neko vrijeme prou-ËavajuÊi Bibliju s mjeπtanima. Na kraju je bilo krπteno πezde-set osam duπa i osnovana crkva u tom zabaËenom mjestu.

Ima mnogo takvih sela u svijetu gdje postoje duπe koje Ëe-kaju da im netko donese istinu o spasenju. Oni su moæda ku-

100

pili neku knjigu, neki od naπih Ëasopisa ili su prouËavali lekcijeDopisne biblijske πkole i sada se pitaju o Ëemu je tu zapravorijeË.

“Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radosti koji ogla-πava mir ...” TisuÊe ljudi Ëekaju da im se donese Radosna vijesto spasenju.

11. oæujka

Pokaæi mi Put“Pokaæi mi, Jahve, svoje putove, nauËi me svojim sta-zama! Istinom me svojom vodi i pouËi me, jer ti si Bog,moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda.” (Psalam25,4.5)

Uvijek je Ëudesno kako djeluje Sveti Duh. On Êe moæda po-taknuti osobu da kupi knjigu i da je moæda samo povrπno proËita,a da se onda nakon mnogo mjeseci ili godina prisjeti neËegabitnog πto je tamo proËitala.

Jednog poslijepodneva, iza Ëetrnaest sati, literarni evane-list posjeÊivao je prezaposlene farmere nudeÊi im knjige. »estosu bili odviπe zauzeti da bi mogli razgovarati s njim, ali bi po-vremeno pronaπao bar jednoga kojem bi pokazao i prodao knjigu.Taj literarni evanelist bio je posebno iznenaen kada je u todoba dana naiπao na farmera koji je sjedio izvan kuÊe u hladudrveta i Ëitao Bibliju. Je li to moguÊe? Bio je ponedjeljak, aponedjeljkom su farmeri obiËno jako zauzeti.

Literarni evanelist je to odmah iskoristio da stupi u raz-govor. “Dobar dan”, pozdravio je on farmera. “»udno je vidjetizaposlenog Ëovjeka kao πto ste vi da u ponedjeljak poslijepod-ne Ëita Bibliju”, nastavio je literarni evanelist. Farmer je uzvratiopozdrav, a onda objasnio zaπto Ëita Bibliju u to vrijeme. I evoπto je rekao:

“Kupio sam knjigu prije dvanaest godina od nekog Ëovjekakoji je doπao na moju farmu. »ovjek je bio duhovan i prodaomi je duhovnu knjigu pod naslovom Biblijski tekstovi za Ëita-nje u domu.

Povremeno sam iduÊih nekoliko tjedana i mjeseci Ëitao knji-gu, ali nikada nisam razumio πto mi ona pokuπava reÊi. Sve dojuËer. Ja i moja obitelj otiπli smo juËer u crkvu kao i obiËno.Sve je bilo toËno onako kao i svake nedjelje. A onda je propo-vjednik otvorio Bibliju i proËitao Deset zapovijedi prije nego πtoje poËeo propovijed. »inio je to svake nedjelje, ali ovaj put primi-

101

jetio sam neπto πto nisam nikada prije. Bilo je to u trenutkukada je proËitao:

‘©est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je da-na subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nika-kva posla nemoj raditi...’

Nisam mogao vjerovati da moj pastor to Ëita iz Biblije. Pogle-dao sam ponovno u vlastitu Bibliju, i gle, upravo je tako staja-lo! NemoguÊe! Sigurno je neka greπka. ‘A sedmoga je dana su-bota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.’ Ne, nije bilo ni-kakve greπke. I tako sam saznao da je sedmi dan doista subota.

I upravo tada sjetio sam se knjige koju sam kupio prijedvanaest godina. Doπao sam kuÊi, uzeo svoju knjigu Biblijskitekstovi za Ëitanje u domu i ovaj je put Ëitao s odreenim ciljem.Pronaπao sam neke predivne stvari u ovoj knjizi”, govorio jefarmer.

Nakon dvanaest godina farmer je otkrio blago u svojoj kuÊi.Silna radost obuzela je srce literarnog evanelista dok je sluπaoovo iskustvo. U isto vrijeme shvatio je da vjerojatno ima joπmnogo drugih ljudi, poput ovog Ëovjeka, koji æive pokraj istineu svojim domovima a da to i ne znaju.

Ne znamo kraj ove priËe… joπ ne, ali uskoro Êemo saznati.Molite se da ljudi ne budu optereÊeni nikakvim predrasudamakada Bog otvori oËi ljudima za istinu.

12. oæujka

Djeca mogu nemoguÊe“I reËe: ‘Zaista, kaæem vam, ako se ne obratite i ne po-stanete kao djeca, neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko.’”(Matej 18,3)

Prekrasno je vidjeti kako Gospodin Ëesto radi preko djeceda bi svoju istinu donio u domove ljudi. Ona su Ëesto Njegovaposebna mala orua za omekπavanje srca roditelja. U sljede-Êem iskustvu Russ Thomas govori o takvom sluËaju. Dragocje-na djeËica u svojoj bezazlenosti i jednostavnosti doprinijela suostvarivanju Ëuda za UËitelja.

Djeci je postalo oËigledno da je literarni evanelist dao sveod sebe ne bi li uvjerio njihovu majku da kupi knjige. On samoπto nije napustio njihov dom, a ona joπ nisu postala sretni vla-snici knjiga The Bible Story (Biblijske priËe), knjiga koje sustrahovito æeljela. Stoga su sazvala odbor.

102

Stariji djeËak zamolio je literarnog evanelista da priËekatrenutak. Djeca su brzo otiπla u spavaonicu, odræala kratak sa-stanak svojeg malog odbora, vratila se i priopÊila majci: “Mi smoodluËili kupiti knjige.”

“A kako Êete ih platiti?” upitala je. “Jeste li i to odluËili?”“Da, odluËili smo se liπiti deserta dok se knjige ne otplate.

Taj novac moæeπ iskoristiti za otplatu.”Majka je bila zaprepaπtena. Dobro je znala koliko djeca vole

svoj desert. “A jeste li donijeli odluku i o tome gdje Êete naÊinovac za prvu ratu u gotovini?

“Da, podiÊi Êemo novac sa svoje πtednje.” Zavladala je tiπina,a literarni evanelist uputio je tihu molitvu Bogu. Jasno, Bogje bio na djelu.

Majka je vidjela suze u oËima literarnog evanelista i ko-naËno uspjela progovoriti: “U redu, djeco. Kupit Êemo knjige.”

©est mjeseci poslije zazvonio je telefon literarnog evane-lista. “Dobar dan, ovdje gospoa Moreland. Knjige su isplaÊenei mi imamo malu sveËanost s posebnim desertom. Biste li moglidoÊi i to proslaviti s djecom?” Naravno da je mogao. I ne samoπto su se radovali djeca i literarni evanelist; siguran sam dasu im se u toj radosti pridruæili i aneli.

Joπ jednom je Bog uporabio svoja posebna mala orua dase izvrπi Ëudo za UËitelja. Mnogi roditelji bit Êe jednoga danana Nebu zato πto su njihova djeca dopustila Svetom Duhu daih uporabi. Zar Isus nije jednom rekao da bismo trebali postatisliËni maloj djeci da bismo mogli baπtiniti nebesko kraljev-stvo?

Molimo se danas za sve one tisuÊe i milijune djece πiromsvijeta preko koje bi Sveti Duh mogao doprijeti do njihovih ro-ditelja. Moæda i vaπa djeca mogu postati Boæja posebna orua.A ako ste i sami dijete, osluhnite Boæji glas i postanite orueza Njega i Njegovo kraljevstvo.

13. oæujka

Bog nas vodi“Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te uËim, vodim te putemkojim ti je iÊi.” (Izaija 48,17)

Preko knjiga The Bible Story (Biblijske priËe) mnoge duπedovedene su k Isusu. Milijuni ljudi πirom svijeta Ëitaju te divneknjige i u njima se javlja æelja da æive bliæe svojem Bogu. Kad

103

bi se kupcima pruæila prilika da govore, oni bi mogli ispriËatimnogo toga zanimljivog.

Neki literarni evanelist Ëuo je od jednog od svojih kupa-ca ovu priËu: “Do prije tri tjedna ne biste me prepoznali. Biosam nervozna olupina od Ëovjeka, neprestano sam grizao nok-te, previπe puπio i ubijao se alkoholom. Mrænja koju sam po-kazivao prema svojoj obitelji pogaala je moju æenu i Ëetverodjece. Nisam mogao shvatiti sebe; to stanje bivalo je sve gore igore i na kraju sam morao otiÊi k lijeËniku.

Dok sam Ëekao, uzeo sam knjigu pod naslovom The BibleStory i poËeo Ëitati. Nikada nisam Ëitao neπto tako divno, i odtog trenutka poËeo sam shvaÊati da je Bog od poËetka imaoplan za spasenje ljudskog roda. Ne mogu vam opisati kolikumi je radost donijela spoznaja da se Bog brine o meni!

Toliko sam se oduπevio tom knjigom da sam je posudio iproËitao od korica do korica. Kakve li vijesti! Uvjerio sam se uBoæju ljubav prema meni i saznao da moram promijeniti svojæivot, a ipak sam se bojao priÊi k Bogu. OsjeÊao sam se odviπegreπnim. Bio sam zbunjen i nisam znao gdje da potraæim po-moÊ.

Moj najveÊi problem bio je u tome πto nisam znao kakoda se obratim Bogu. Odgajan kao katolik, nikad Mu se nisamnauËio moliti izravno. OdluËio sam posjetiti svojeg sveÊenika izamoliti ga da mi pomogne. Ali da bi moja zbunjenost bila joπveÊa, kad sam stigao, on je bio na veËeri i nije mogao sa mnomrazgovarati. Morao sam priËekati da zavrπi objed.

Dok sam tako stajao na sveÊenikovom stubiπtu, sjetio samse da sam u The Bible Story Ëitao o ljudima koji su neposred-no razgovarali s Bogom. Kad su mogli oni, mogao bih i ja. Klek-nuo sam tu na stepenicama i zamolio Boga da promijeni mojæivot. Rekao sam Mu koliko æelim prestati puπiti i piti i kolikoæelim umjesto mrænje osjeÊati ljubav prema svojoj obitelji. Po-svetio sam svoj æivot Bogu upravo tu, prije tri tjedna, i danassam novi Ëovjek. Pogledajte moje nokte na prstima; viπe ih negrizem; prestao sam puπiti i æelim cijeli svoj æivot predati Bo-gu. Æelim da me On uzme i upotrijebi.”

Moæe li itko poreÊi da je to Ëudo milosti? Sasvim sigurnone moæe! Poput mene, postoje mnogi koji pipaju po tami tra-æeÊi pomoÊ. Oni ne znaju kamo idu. HoÊemo li ih zaobiÊi uπirokom luku, poput sveÊenika i levita u usporedbi o dobromSamarijancu? Ne, nipoπto ne. Poimo i pronaimo ih, ma gdjese oni nalazili. Molimo se Gospodinu da nas poπalje nekoj du-πi koja traæi istinu ili da je uputi na nas, i to joπ danas. Zatim

104

πirom otvorite oËi da biste prepoznali priliku koju vam Bog da-je kad se ona pojavi. Bit Êete zbilja iznenaeni. Neprestano semolite i bdijte.

14. oæujka

Uspjeh je zajamËen“Tako se rijeË koja iz mojih usta izlazi ne vraÊa k menibez ploda, nego Ëini ono πto sam htio i obistinjuje onozbog Ëega je poslah” (Izaija 55,11)

Abram La Rue napustio je more nakon mnogo godina plo-vidbe u najveÊe svjetske luke. U Kaliforniji je postao adventistsedmoga dana. Odmah zatim postao je i literarni evanelist ivjerno radio sve dok ga bolest nije primorala da se privremenobavi Ëuvanjem ovaca. S istinskim misionarskim duhom sagle-dao je kako vijest ide u tajanstvenu zemlju Kinu, zemlju nezna-boæaËkih religija i mitova.

Kada Êe tri aneoske vijesti doprijeti do milijuna ljudi uKini? Tko Êe se latiti teπke zadaÊe da bude prvi adventistiËkimisionar na Dalekom istoku? Ova i mnoga druga pitanja obu-zimala su svakoga dana Abramov um dok je sjedio i pazio nasvoje ovce. Sve viπe u njemu je raslo uvjerenje da Êe to bition, Abram La Rue. Gospodin Êe uËiniti da se barjak Kneza Ema-nuela ponese na Istok.

I onda, jednoga dana, dok je Ëuvao ovce, Abram je donioodluku: napustit Êe svoju domovinu i otiÊi u Kinu. Ova odluka,meutim, nije bila konaËni odgovor na njegovu æelju. Za svojeplanove mora prvo dobiti odobrenje Odbora Generalne konfe-rencije. Trebalo je izvrπiti joπ mnoge pripreme i donijeti odlukeda bi dugo sanjani pothvat postao stvarnost. RazoËaranja sutakoer bila dio tog velikog pothvata i postizanja konaËnog ci-lja. Abram je, naravno, morao iskusiti i razoËaranja, ali Boæjaruka koja ga je vodila, upuÊivala ga je na radosti koje pruæavjera i davala mu snagu da ustraje.

Sada, poπto je donesena odluka da se ide u Kinu, poËelesu konkretne pripreme. Prije svega, trebao je dobiti odobrenjeGeneralne konferencije. I upravo je tu Abram naiπao na prvorazoËaranje. Odbor Generalne konferencije pokazao je ljubaz-nost, ali i Ëvrstinu. Predsjednik je rekao: “Abrame, ti si prestarda bi kao misionar iπao u Kinu. Za Ëovjeka koji je veÊ uvelikeprekoraËio πezdesetu, pokuπaj da nauËi teπki kineski jezik skoro

105

je nemoguÊa zadaÊa.” Osim toga, Abram je bio Ëovjek skrom-nog obrazovanja, a njegove sposobnosti kao uËitelja ili govor-nika nisu bile baπ impresivne. Odbor je smatrao da je bolje pio-nirski posao povjeriti mlaim ljudima.

VeÊina pastira vratila bi se nakon ovakvog odbijanja svojimovcama, ali ne i Abram. U njegovom srcu plamtio je oganj evan-gelizma, a glas koji mu je progovorio u brdima i dalje je priËaoo prostranoj zemlji Kini s milijunima ljudi do kojih joπ nijedoprla vijest. U posljednjoj molbi upuÊenoj braÊi, on ih je pod-sjetio na svoj uspjeh kada je radio kao literarni evanelist, πtoje odigralo presudnu ulogu u stvaranju crkve u Anderson Valleyjuu Kaliforniji.

“Molim, vas, braÊo,” preklinjao je on, “dopustite mi da svojeposljednje dane provedem na Dalekom istoku govoreÊi drugi-ma o Spasitelju koji uskoro dolazi.”

Duh Boæji bio je prisutan i braÊa su povjerovala da bi Ëaki taj stariji Ëovjek, ograniËenog obrazovanja i talenata, mogaouËiniti djelo za Gospodina. Predloæili su mu da iskoristi svojeiskustvo mornara i da krene kao samostalni misionar u prostranopolje pacifiËkih otoka. »itajte viπe o tome u sutraπnjem πtivu.

15. oæujka

Rad s uzviπenom svrhom“Evo, pozvat Êeπ narod koji ne poznajeπ, i narod kojite ne zna dohrlit Êe k tebi radi Jahve, Boga tvojega ...”(Izaija 55,5)

Abram La Rue ukrcao se na jedrenjak koji je plovio na Ha-vaje. Bilo je to 1884. godine. U gradu Honoluluu doπao je udodir s pomorcima i kapetanima brodova i preko njih slao svo-ju literaturu u udaljene otoËke luke. Abram takoer nije zane-mario rad s ljudima u gradu. Podijeljeni traktati i njegovi posjetiosobno, zajedno s prodanim knjigama, uskoro su izazvali ve-liko zanimanje. Godine 1888. s kopna je poslan propovjednikkoji je odræavao sastanke pod πatorima, a rezultat je bio osni-vanje prve adventistiËke crkve na havajskom otoËju.

Abramovo srce bilo je puno ushita dok je vodio ovu novucrkvu. Ali duboko u svojem srcu joπ uvijek je Ëuo glas koji jegovorio o Kini. Kako da ostvari cilj da vijest dopre do ljudi uKini? Nije mu bio dopuπten ulazak u Kinu, a nikako se nijemogao smiriti jer je æelja bila vrlo snaæna.

106

Dok je tako radio na Havajima, sjetio se jednoga dana lukeu Hong Kongu. Mnogo puta je tamo boravio kao pomorac. HongKong je otok u Tihom oceanu, a od kineske obale udaljen jesamo milju. Tu je leæao odgovor na njegovo pitanje kako ostva-riti dugo æeljeni pothvat — otiÊi u Hong Kong i napraviti pro-gram πirenja literature koja bi doprla do Kine, a i na pacifiËkootoËje.

Kratko vrijeme nakon toga u luci Honolulu sreo je starogprijatelja koji je sada bio kapetan broda. Sredio je s prijateljemda na brodu neπto radi, dobiva samo hranu, da subotom budeslobodan i otplovi za Hong Kong.

Dana 22. oæujka 1888. Abram je bio na jedrenjaku Veloci-ty koji je isplovio iz Honolulua. Abram je bio prezauzet objaπ-njavajuÊi drugima svoju vjeru, i prije nego πto je brod pristaou Hong Kong 3. svibnja, on je obratio jednog Ëovjeka koji muse pridruæio u misionarskim nastojanjima na tom dalekom otoku.

Upravo tako je Abram La Rue otpoËeo svoj rad na Dalekomistoku. Punih petnaest godina taj smjerni Boæji Ëovjek ulagaoje napore da dopre do milijuna ljudi u Kini i na pacifiËkim oto-cima. Knjige, Ëasopisi i traktati bili su sredstvo za πirenje vije-sti u koju je vjerovao. Na brodove koji su plovili u udaljeneluke utovarivane su vreÊe pune literature, a putnicima uruËiva-ni mali paketi. To sjeme istine dospjelo je u svaku zemlju inastanjeni otok na Istoku i po Boæjoj providnosti mnogi su dobilihranu i vodu i donijeli rod.

Abram je putovao u udaljene luke u Japanu, Malaji, pa Ëaki u Palestinu, πireÊi Radosnu vijest. Ustanovio je da je HongKong pogodno mjesto za obnovu zaliha i odakle Êe moÊi slatiliteraturu preko prijateljski raspoloæenih kapetana. Doæivio jeda vidi kako stiæe odgovor na njegove pozive Generalnoj konfe-renciji za misionare koji Êe u Kini raditi puno radno vrijeme.Ti misionari, J. N. Anderson, njegova æena i πogorica, gospoaIda Thompson, stigli su u Hong Kong u veljaËi 1902. godinena proputovanju u Kinu. Ali tu joπ nije kraj rada Abrama LaRuea. Ne propustimo o tome Ëitati sutra!

16. oæujka

Gospodin je naπa uzdanica“Blagoslovljen Ëovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome jeJahve uzdanje. Nalik je na stablo zasaeno uz vodu πtokorijenje puπta k potoku: ne mora se niËeg bojati kad

107

doe æega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U suπnoj go-dini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.” (Jeremija17,7.8)

Prije nego πto su stigli misionari, Abram La Rue prouËavaoje Bibliju s nekim civilima i nekoliko mornara na britanskomratnom brodu Terrible, koji je bio usidren u luci u Hong Kongu.Dana 1. oæujka 1902. obavljeno je prvo krπtenje. Jedan civil iπest vojnika bili su prvina Abramovih napora u Hong Kongu.Ukupno trinaest mornara s broda Terrible postali su adventistisedmoga dana.

Tri prva krπtena mornara — Al Standen, W. J. Young i DavidMorrison traæili su po povratku u Englesku otpust iz morna-rice i postali propovjednici Evanelja. Morrison je postao naj-uspjeπniji evanelist i posvetio Ëetrdeset godina sluæbi u Crkvi.Jedna njegova posvojena kÊi, Jean, sluæila je mnogo godina naDalekom istoku sa svojim muæem, T. C. Murdochom, koji je go-dinama bio predsjednik Sjeverne filipinske unijske misije.

Anderson je, πto se tiËe Abrama, malo zakasnio sa svojimdolaskom u Hong Kong. Dana 26. travnja 1903., u osamdesetprvoj godini, Abram La Rue je otiπao na poËinak, ipak doËekavπiostvarenje vizije koju je dobio ËuvajuÊi ovce u Kaliforniji — naime,da adventna vijest dopre do kineskog naroda.

Abram La Rue poËiva, ali njegovo djelo æivi i dalje. Njegovimposredovanjem pokrenut je efekt πirenja koncentriËnih krugovaËiji se kraj joπ ne nazire. On je poËeo kao jedini literarni evan-elist na Dalekom istoku, a sada imamo preko pet tisuÊa evan-elista na tom podruËju. Oni πire Evanelje nadaleko i naπiro-ko putem knjiga, Ëasopisa i traktata, i to s velikim uspjehom.

Abram je otiπao tamo kao jedini adventist, a danas imamoviπe od milijun Ëlanova AdventistiËke crkve na Dalekom isto-ku. I to ni izdaleka nije kraj! To Êe se svakako nastaviti svedok se vrata milosti ne zatvore.

Bog joπ uvijek poziva muπkarce i æene kao πto je pozvaoAbrama La Ruea prije mnogo godina. On im stavlja na srce duæ-nost da idu i rade za Njega, ne uvijek u udaljena mjesta, veÊËeπÊe u “misionarsko polje” gdje se upravo nalaze. Rezultat nji-hovog rada moæe biti isti kao i u sluËaju Abrama La Ruea. Jedinoπto se traæi jest dobra volja, posveÊenost i jasno sagledavanjeBoæje volje.

“Svatko tko se sam bezrezervno ponudi Gospodinu daradi u Njegovoj sluæbi, dobit Êe silu za postizanje nemjer-ljivih rezultata.” (Ellen G. White, Put u bolji æivot, str. 86)

108

17. oæujka

Na koga se oslanjam?“Ako se na me ne oslonite, odræat’ se neÊete!” (Izaija7,9)

Rusiji je potrebna vjera. To je golema zemlja i do mnogihnjezinih dijelova joπ nije stigla trostruka aneoska vijest izOtkrivenja 14. Jedan dio te prostrane zemlje je Sibir, podruËjepod snijegom i ledom, s hladnom klimom i toplim ljudskim sr-cima, s duπama koje nikada nisu imale prilike saznati o Ëude-snom planu spasenja. Howard Scoggins je direktor nakladniË-ke djelatnosti u Diviziji, koji inaËe æivi u Moskvi, i on Êe namsljedeÊa dva dana govoriti o mnogim izazovima u Sibiru.

“Ima prostranih podruËja na ruskom tlu potpuno nedostup-nih bilo kojim prometnim sredstvom osim helikoptera u ljeto izaleene rijeke preko zime. Upravo zbog tih regija srce mi neÊedati mira sve dok knjige koje sadræe istinu ne dopru do duπakoje æive u tim ledenim, duhovno mraËnim podruËjima. Ali tkobi tamo otiπao? Kako dopremiti knjige do tih izoliranih podru-Ëja? Ljudski gledano, potpuno nemoguÊa situacija. Tamo nemaËlanova Crkve pa stoga ni crkava. HoÊemo li biti sposobni odnijetiknjige u Sibir, tko Êe ih dijeliti? Tko Êe osigurati prijevoz?

Razum mi je govorio: ‘Zaboravi na to. Ima dovoljno posla ibez pokuπaja da se ostvari nemoguÊe.’ Ali jedan tihi glas u menije neprestano ponavljao: ‘Ako to ne uËiniπ ti, tko Êe? Ako tone uËiniπ sada, kada Êeπ? Ti ljudi nikada nisu Ëuli…’

Gospodin je imao plan, i kad sam ja napokon prestao raz-miπljati i poËeo Ga sluπati, stvari su polako dolazile na svojemjesto. Jedan vjernik crkve u gradiÊu neπto sjevernije od rijekeLene u Sibiru po zanimanju je pilot helikoptera. Dakle, ako bu-dem mogao dopremiti knjige do tog grada, on bi ih utovarivaona svoj helikopter, po 50 do 100 kg, i prebacivao kamo god æe-lim kad bude iπao na svoja redovita letenja.

Koliko bi stajalo da se knjige prebace do tog grada? To jebio prvi izazov. Putovat Êe mjesec dana æeljeznicom, toËno doterminala. Zatim kamionom preko rijeke Lene, usred zime, kadje led Ëvrst i siguran. Bio je to sam po sebi divovski pothvat.A onda je dolazila cijena tog projekta. Grubo raËunato, bilo mije potrebno oko 6.000 ameriËkih dolara. Gdje da naem ljudekoji bi u to investirali? Spomenuo sam tu ideju jednoj osobi, aona je dalje prenijela drugoj i tada su stvari krenule. Ta drugaosoba je rekla: ‘Ja Êu poduprijeti takav projekt.’ I zbilja je po-

109

duprla. Nije dala samo 6.000, nego 18.000 ameriËkih dolara dabi se knjige poslale u πest sibirskih podruËja, ukljuËujuÊi onogdje se nalazio pilot helikoptera.”

Srce Howarda Scogginsa bilo je obuzeto velikom radoπÊukad je dobio pomoÊ koja mu je bila potrebna da istinu odneseu Sibir. Meutim, svi problemi joπ nisu bili rijeπeni. Trebao jepronaÊi i put za distribuiranje knjiga u podruËjima kamo ih budeposlao. »itajte o tome sutra ujutro i radujte se s Howardomdok budete Ëitali o tisuÊama naËina na koje Bog moæe djelo-vati i o kojima mi niπta ne znamo. Molite se za Sibir.

18. oæujka

»uda su moguÊa“Velika su i Ëudesna djela tvoja, Gospodine, Boæe, Sve-vladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naro-da!” (Otkrivenje 15,3)

U juËeraπnjem tekstu saznali smo o tome kako se Gospo-din pobrinuo za sredstva koja su bila potrebna da se knjigepoπalju u nepristupaËna sibirska podruËja. Bog je dotaknuo srceosobe koja je dala 18.000 ameriËkih dolara da se omoguÊi os-tvarenje projekta. Danas Êemo vidjeti kako se Gospodin pobri-nuo da se te dragocjene knjige raznesu u razna podruËja gdjesu zatim dostavljene ljudima.

Howard Scoggins nastavlja:“U veljaËi 1998. krenuo sam avionom da bih preuzeo po-

πiljku knjiga koje su veÊ stigle æeljeznicom do terminala. Imalismo pastora koji je tamo æivio i u Ëijoj su kuÊi knjige bile dobrouskladiπtene. Pronaπao sam tri nova autobusa koji su premaredu voænje iπli za dva dana u onaj gradiÊ kamo je trebalo otpre-miti knjige da bi ih pilot helikoptera preuzeo i povezao prigo-dom svojih letova. Zamolio sam ih da povezu knjige — oko tritisuÊe primjeraka. Sloæili su se da to uËine za 25 posto cijenekoju bih platio da sam koristio prijevoz koji su mi prvobitnobili preporuËili. Zatim sam ih zamolio da i ja poem s knjiga-ma, ali su oni to glatko odbili zapitavπi me: ‘Zar ne marite zasvoj æivot? Temperatura je minus 40 stupnjeva, a mi kreÊemou bespuÊe. Trebat Êe nam Ëetiri dana da tamo stignemo ako nebudemo imali kvar na putu. ©to Êemo s vama u sluËaju da seautobus pokvari? Ne dolazi u obzir!’ Shvatio sam opasnost iviπe nisam navaljivao da idem s njima.”

110

Dva mjeseca poslije Howard je saznao kako se Gospodinna Ëudesan naËin brinuo o distribuciji knjiga u podruËjima ukoja su bile upuÊene. U jednom selu gdje je helikopter sletioda dostavi mlijeko, neka gospoa je vidjela kutije i upitala: “©toje u tim kutijama?” Kad joj je reËeno da su to knjige, ponovoje postavila pitanje: “Kakve knjige?” Kad je saznala da su tukrπÊanske knjige, lice joj je ozarila velika radost i ona je rekla:“O, nama su strahovito potrebne krπÊanske knjige u ovom kra-ju! Mogu li ih kupiti?” Kupila je sve knjige koje je pilot helikop-tera imao rekavπi da Êe ih sama prodati — pravi literarni evan-elist mada joπ nije pripadala naπem “jatu”.

U drugim selima kamo je putovao — skroz do Arktike —pilot je stalno dostavljao knjige raznim trgovinama. Oni su pro-davali knjige, a kad bi se pilot vratio sljedeÊi put, donosio jedruge knjige i dobivao novac za one koje je donio prije.

Ovo nije kraj priËe. To je, zapravo, samo poËetak. KakvaÊe radost biti sresti se jednoga dana na Nebu s ljudima iz Si-bira i saznati na koji su naËin te dragocjene knjige doπle unjihove ruke! Je li to Ëudo milosti? Sigurno jest. Bog koristiljudska biÊa kao sredstva preko kojih radi i Ëini Ëuda u vrije-me u kojem æivimo.

Molimo se i danas za Sibir. Molite se za te tisuÊe knjigakoje nalaze svoj put do domova ljudi koji tragaju za istinom.Boæja rijeË neÊe se Bogu vratiti prazna.

19. oæujka

Bog ima drukËiji plan“Jer misli vaπe nisu moje misli i puti moji nisu vaπi pu-ti, rijeË je Jahvina.” (Izaija 55,8)

Evo joπ nekoliko iskustava koja E. A. Brodeur iznosi u svojojknjizi On Wings of Words (Na krilima rijeËi). U Koreji je biloteπko vrijeme tijekom ratnih i poratnih godina, ali je Bog uvijekπtitio svoje djelo i upravo je literatura odigrala glavnu ulogu uobjavljivanju vijesti u tim muËnim godinama.

Pri zavrπetku Drugog svjetskog rata svi Japanci koji su biliu vojnoj ili civilnoj sluæbi tijekom dugih godina japanske oku-pacije, vraÊeni su u Japan. Za vrijeme japanske okupacije ad-ventistiËka literatura izdavana je u ograniËenom opsegu zbogrestrikcija. Glavna knjiga tada objavljena bila je Velika borbana japanskom jeziku. Zbog visokih cijena vjerske literature, u

111

to su je vrijeme mogli kupovati samo bogati ljudi; stoga su je-dino bogataπi, to jest bogati Japanci u Koreji, imali adventis-tiËku literaturu.

Kad su se ti ljudi vratili u Japan, sva njihova imovina bilaje konfiscirana pa su se ove dragocjene knjige naπle u antikva-rijatima. U to vrijeme doπlo je do opÊeg vjerskog buenja i ljudisu poËeli prouËavati Bibliju. Sve veÊi broj iskrenih vjernika udrugim crkvama traæio je knjige u tim knjiæarama koje su impomogle u prouËavanju Biblije. Mnogi istaknuti crkveni duæno-snici iz ostalih denominacija dolazili su u te knjiæare i kupo-vali Veliku borbu po vrlo niskoj cijeni. Rezultat je bio da sumnogi protestanti, Ëak Ëitave crkvene skupine, pristupili adven-tistiËkoj vjeri.

Meu njima se naπao pastor iz velike protestantske crkvepo imenu Lee. On i njegova obitelj kupili su jednu od tih jeftinihknjiga i saznali o adventistiËkoj vjeri. ProuËavali su Bibliju ikrπteni su u AdventistiËkoj crkvi. Odmah nakon krπtenja pa-stor Lee postao je literarni evanelist.

U to vrijeme rada se prihvaÊalo sve viπe literarnih evanelistai djelo je vrlo brzo napredovalo u Seoulu, u raznim dijelovimapoluotoka i na otocima. Literarni evanelisti nastavili su otva-rati put pastorima i laicima da bi u toj zemlji objavili Evanelje.

Boæje djelo u Koreji brzo raste, ali joπ uvijek postoje velikepotrebe da se dopre do onih koji joπ ne poznaju Boga. Isus nemoæe doÊi sve dok se i njima ne pruæi prilika da se odluËe zaili protiv Njega.

Danas se molimo za literarne evaneliste i nakladniËku kuÊuu Koreji. Oni tiskaju i πire knjige, Ëasopise i traktate, i to svakogmjeseca na tisuÊe. Njihovom jakom timu literarnih evanelistapotrebne su naπe molitve dok nastoje doprijeti do milijuna ljudiu svojoj zemlji. Njima su potrebna joπ predanija braÊa i sestrekako bi im pomogli pripremiti narod za susret s Bogom.

20. oæujka

Boæje misli su iznad naπih misli“Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznadvaπih putova, i misli moje iznad vaπih misli.” (Izaija 55,9)

Joπ Êemo se zadræati u Koreji... Jednoga dana literarni evan-elist posjetio je dom gospodina Oha, koji je silno æelio prouËavatiBibliju. Gospodin Oh bio je sljedbenik Pak Ka Suna, osnivaËa

112

i voe nezavisnog vjerskog pokreta, koji je uspostavio dvije za-jednice pod nazivom “Sionski gradovi”. Mnogi Ëlanovi te crkveæivjeli su i radili u industrijskim poduzeÊima koje je osnovaogospodin Pak.

BuduÊi da je gospodin Oh imao unosnu trgovinu za prodajubicikla u Pusanu, nije mu bilo zgodno æivjeti u jednom od “Sion-skih gradova”. Literarni evanelist posjetio je njegov dom i po-nudio mu Veliku borbu. Gospodin Oh odmah je kupio knjigu istavio je na svoju policu. Knjiga je tu ostala pune dvije godine,a onda je iz nekog nepoznatog razloga uzeo Veliku borbu s po-lice i poËeo je Ëitati.

Ubrzo nakon toga doπao je u dodir s pastorom crkve PamIl Dong u Pusanu i rekao pastoru Kimu: “Jako me zanima pro-roËanstvo o 2.300 dana i noÊi, a i povijest i promjena subote.Æelio bih s vama prouËavati i saznati viπe o tom predivnom pred-metu.”

Nakon nekoliko mjeseci briæljivog prouËavanja s pastorom,bio je krπten. Njegova æena, mada u to vrijeme joπ nije bila sprem-na za krπtenje, nastavila je s biblijskim satovima i takoer jeuskoro bila krπtena. Brat Oh postao je vrlo aktivan Ëlan Adven-tistiËke crkve i starjeπina crkve u Pusanu. »etvero od njegovepetero djece iπlo je u crkvenu πkolu u Pusanu.

Ne samo πto su se zahvaljujuÊi knjigama ljudi obraÊali, negoje Bog koristio Ëasopis Znaci vremena da donese istinu tisu-Êama ljudi πirom Koreje. Dogodilo se krajnje neobiËno iskustvokad je jedna usamljena æena prihvatila adventnu vijest i pristu-pila Crkvi.

Ta usamljena æena Ëinila je sve πto je bilo u njezinoj moÊida ljude pridobije za Krista pomoÊu Ëasopisa Znaci vremena.Njezin muæ jako je zamrzio taj Ëasopis. Jednog dana on je zgrabiogomilu tih Ëasopisa koje je njegova æena saËuvala da bi ih dalasvojim susjedima i bacio ih kroz prozor, a vjetar ih je otpuhaona sve strane.

Jedan je pao u gomilu otpada gdje ga je pronaπao vrlo inteli-gentan Ëovjek. ProËitao ga je i upisao se na teËaj prouËavanjaBiblije koji je bio oglaπen u Ëasopisu i tako postao adventistsedmoga dana. Taj Ëovjek postao je aktivan propovjednik-laik,noseÊi Znake vremena od vrata do vrata i nudeÊi ga ljudima.Jednoga dana posjetio je dom muπkarca koji je izbacio Znakevremena kroz prozor.

Zadobio je povjerenje tog muπkarca, prouËavao Bibliju s njimi doveo ga Kristu. Tako su se Znaci vremena, koje je spome-nuti muπkarac bacio, vratili da bi ga spasili.

113

»itajte viπe o Koreji u sutraπnjem πtivu i nastavite se mo-liti za rad s literaturom u toj velikoj zemlji.

21. oæujka

Bog Êe nas voditi u miru“Da, s radoπÊu Êete otiÊi i u miru Êete biti voeni. GoreÊe i brda klicati od radosti pred vama i sva Êe stablau polju pljeskati.” (Izaija 55,12)

Mary Chun bila je pomoÊnik direktora nakladniπtva u Ko-reji. Bila je puna oduπevljenja, ali joj je stalno putovanje po-stalo vrlo naporno. Gospoa Chun osloboena je svoje duæno-sti rukovoditelja i zamoljena da radi kao literarni evanelist.

Jednoga dana otiπla je u srednju πkolu Chin Heung da rav-natelju uputi vijest nade. Naklonivπi se na istoËnjaËki naËin,pozdravila je ravnatelja spuπtanjem glave i pogleda prema po-du. »vrsto ali ljubazno ravnatelj ju je poæurivao da odmah prijeena stvar. Onda je rekao: “Ja sam takoer krπÊanin a i svi mojinastavnici.” Gospoa Chun bila je oduπevljena. Ustavπi, uzvik-nula je: “To je prekrasno! Tako je lijepo sresti joπ jednog krπÊa-nina. Imam za vas posebnu vijest.” UobiËajeni petominutni kon-takt zavrπio je prodajom knjige Odgoj. Ali onda se razgovor pro-duæio na deset minuta, dvadeset minuta, pa na jedan sat. Rav-natelj nije otiπao na sat. ©to je tog prezauzetog Ëovjeka takodugo dræalo kao oËaranog? Bila je to istina koju nikada prijenije Ëuo.

Ubrzo je ravnatelj shvatio da je ovo znanje vrednije od Ëitanja,pisanja i matematike. “To je izuzetno dobar materijal i moæedjelovati vrlo odgojno. HoÊete li o tome odræati predavanje mo-jim nastavnicima i uËenicima?” upitao je ravnatelj. Dogodilo seneπto nevjerojatno. Cijela πkola sluπala je adventnu vijest, netijekom noÊi, ne u tjednu, nego na sjednici s ravnateljem i nastav-nicima.

Poslije su ravnatelj i πkola traæili da im se poπalju dva na-stavnika obrazovana u adventistiËkim πkolama i pokaæu im kakoda svoju πkolu organiziraju kao misionarsku. To nije bilo lako.Valjalo je svladati mnoge prepreke. Morali su premjestiti svojeprijepodnevne satove subotom na nedjelju prije podne. Moralisu se sastati i s budistiËkim i krπÊanskim roditeljima i objas-niti im promjenu u naËinu rada i programu. ©kola i sto dvade-set uËenika poËeli su prouËavati adventnu vijest.

114

Drugom prigodom gospoa Chun obratila se direktoru velikerobne kuÊe u Kannungu. Ustanovila je da se on protivi naukuCrkve i da neÊe primiti niti Ëitati nikakvu literaturu takve vrste.Meutim, posjeti gospoe Chun iz mjeseca u mjesec konaËnosu ga naveli da Ëita Znake vremena. Dok je Ëitao vijesti u Ëaso-pisu, poËelo se mijenjati njegovo srce. Nije mogao odoljeti dje-lovanju Svetoga Duha. Ubrzo nakon toga predao je svoj æivotKristu i krstio se. Postao je vjeran Ëlan i aktivan starjeπina crkveu Kannungu.

ZahvaljujuÊi mnogim Boæjim blagoslovima i dobro postav-ljenom temelju prije mnogo godina, djelo u Koreji je danas vrlosnaæno. Rad s literaturom joπ uvijek napreduje i glavni je Ëim-benik u uspjeπnom programu zadobivanja duπa u toj zemlji.

22. oæujka

Navijeπtat Êu pravednost Tvoju“A ja Êu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleÊ’ te sveviπe. Ustima Êu navijeπtati pravednost tvoju, povazdanpomoÊ tvoju: jer im ne znam broja.” (Psalam 71,14.15)

U svojoj knjizi Adventure Unlimited (Beskrajna avantura),R. C. Thomas priËa sljedeÊi dogaaj o Glennu Howelu.

Glenn Howel govori o svojoj æelji da postane pastor i kakoga je u tome spreËavala govorna mana. OdluËio je oprobati svojegovorniËke sposobnosti pred publikom koja bi se sastojala odjedne osobe i kolportirati dok ne poboljπa svoj govor.

Jednoga dana probudio je nekog Ëovjeka iz sna. Usprkostome πto ga je uznemirio, taj Ëovjek je pozvao Glenna da ue iuËtivo sasluπao dok mu je ovaj govorio o knjigama. Prekidaju-Êi Glennova objaπnjenja, upitao je: “Vjerujete li vi u sve to?”

Glenn je s puno pouzdanja uvjeravao Ëovjeka: “Da. Kad nebih vjerovao, ne bih prodavao te knjige.”

CiniËnim tonom potencijalni kupac je rekao: “Zavrπio samfakultet i odavno saznao da je Biblija samo izmiπljotina i niπtaviπe. Ovdje gubite vrijeme buduÊi da nismo zainteresirani.” Potomje nastavio: “Ali ako æelite, navratite koju veËer i porazgovaraj-te s mojom æenom. Mogli biste ostati na veËeri s nama. Moæe-mo provesti ugodnu veËer, ali za knjige nismo zainteresirani.”

Glenn je doista ponovo svratio i uæivao u dobroj hrani idruæenju. I kako je on planirao, nadao se i molio, æena se zain-teresirala za knjige koje je on ostavljao nakon svakog posjeta.

115

Jer, vidite, Glenn se nije zaustavio na onom prvom posjetu. Tajprvi kontakt bio je vaæan, a onda je nastavio s posjetima kojisu poprimali prijateljsko obiljeæje. Na neki naËin Sveti Duh jestavio do znanja Glennu da su ti ljudi spremni za æetvu — “Nemojih prestati posjeÊivati.”

Uskoro su ta gospoa i njezin suprug poËeli dolaziti u cr-kvu s Glennom, a zahvaljujuÊi Ëitanju knjiga i prouËavanju Bi-blije, oboje su se krstili nakon nekog vremena. Na opÊe iznena-enje, oni su napustili svoj posao i latili se rada s literaturom.

Glennov govor postupno se popravljao. Onda se upisao kaostudent teologije na jedan od naπih koledæa, ali ne sam, jer sudva njegova nova prijatelja, suradnici u kolporterskom radu, poπlis njim! Sva trojica diplomirala su nakon nekoliko godina pro-vedenih na studijima i zaposlila se u organizaciji, ovoga putane kao literarni evanelisti, nego u podruËju koje su studirali.Ono πto se bratu Glennu uËinilo kao beznadna situacija, pre-tvorilo se u ozbiljne kandidate za Boæje kraljevstvo nakon samonekoliko posjeta. Prodaja knjiga otvorila je vrata, a istinsko pri-jateljstvo i prouËavanje Biblije otvorilo je srce. Sveti Duh bioje tu da te ljude uvjeri da se odluËe za vjeËnost. Odustajemo limi katkad odviπe brzo kad nam se uËini da ljudi nisu zaintere-sirani? Zaπto se ne nastojite sprijateljiti, kao πto je Ëinio Glenn,prije nego πto pokuπate prodati knjige? Uspjeπni literarni evan-elisti nikada ne prodaju knjige strancima — oni strance uËi-ne svojim prijateljima i onda knjige prodaju prijateljima.

23. oæujka

Najvaænije je upoznati Krista“©toviπe, Ëak sve gubitkom smatram zbog onoga najiz-vrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina moje-ga, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Kri-sta steknem.” (Filipljanima 3,8)

Bez obzira na to tko ste i gdje se nalazite, Bog je pokrajvas i navodi vas da uspostavite odnos s Njim. Vi ste Njegovodijete i On Ëezne za vama. Moæda ste katolik, protestant ili hin-duist. Moæete biti ateist, agnostik ili hipi. Bog vas voli. U sljede-Êem iskustvu vidjet Êemo kako je i gdje Bog pronaπao WilliamaDeynesa iz Kalifornije.

William priËa o svojem putovanju iz hinduizma u krπÊan-stvo. “Odrastao sam u katoliËkom domu, ali sam napustio crkvu

116

i æivio kao hipi. TragajuÊi za neËim πto bi ispunilo prazninu umojem srcu, postao sam sljedbenik Hari Kriπne; ali kad godbih se klanjao pred tim ruænim idolom, Ëuo bih glas koji seobraÊao mojem umu: ‘Nemoj imati drugih bogova uz mene.’ Nasta-vio sam svoje traganje i pokuπao s rozenkrojcerima, budistima,poganskim kultom Sunca i konaËno s kultom avola. Sve tereligije obeÊavale su spasenje djelima. Uplaπio sam se. Æivotmi je bio jadan. Mrzio sam svakoga.

Ponekad sam razmiπljao: ‘Kad bih danas umro, bih li biospreman za susret s Bogom?’ Zatim sam odluËio pokuπati skrπÊanstvom i postao katolik zajedno sa suprugom i kÊeri. Onajtihi glas u meni ponovno je progovorio: ‘Nemoj se klanjati nitisluæiti idolima i slikama.’

Jednoga dana moja æena i kÊi otiπle su na odmor i ja samostao sam kod kuÊe. OsjeÊao sam se prazno, a molitva djeviciMariji nije bila ni od kakve koristi. Otiπao sam u posjet majcii ona mi je rekla: ‘Sine, molim se za tebe jedanaest godina. Idiu svoju sobu, klekni i moli se Bogu da ti oprosti.’ Tako samuËinio i smjesta osjetio mir i radost u svojem srcu. Nestalo jeteπkog tereta, a molitva izgubljenog sina postala je i moja mo-litva koju sam upuÊivao svojem Ocu. Od toga dana pronaπaosam istinsku sreÊu, duπevno smirenje i jedini put k spasenju— pronaπao sam Isusa! Naπao sam nekoga s kim Êu prouËavatiBibliju i onda saznao neke biblijske istine o kojima nikada prijenisam Ëuo.

Æivot mi se odmah promijenio. Moja æena u poËetku nijehtjela imati bilo kakve veze s crkvom, ali se nakon dvije godineipak krstila, da bi nam se zatim pridruæila i naπa kÊi.

Napustio sam svoj posao i postao literarni evanelist jersam æelio svima govoriti o Isusovoj ljepoti. Za manje od Ëetirigodine vidio sam kako je skoro πezdeset duπa doπlo Kristu prekomoje sluæbe literarnog evanelista.”

William je bio hipi kad ga je Isus pronaπao i uËinio literarnimevanelistom. On nalazi mnoge od nas u crkvenim klupama ilidok Ëitamo sada ovo iskustvo. Mi takoer moæemo zadobivatiduπe za Njega ako dopustimo da nas pouËava Sveti Duh.

Danas se molimo za viπe radnika koji Êe sudjelovati u velikojBoæjoj æetvi πirom svijeta. I vi moæete imati u tome udjela akoæelite.

117

24. oæujka

Bog poznaje i tebe“Poznaje Gospodin one koji su njegovi.” (2. Timoteju 2,19)

Stan jednog hipija takoer je mjesto gdje Sveti Duh moæepronaÊi izgubljenu ovcu. Skupina hipija zbijala je πale s narudæ-benicom za knjige The Bible Story (Biblijske priËe), koju je pro-naπao Max. Da bi ispao duhovit, rekao je ostalima: “PopunitÊu je pa neka nas pokuπaju pronaÊi. Zabavit Êemo se malo stim propovjednicima.”

Nakon nekoliko dana literarna evanelistica Eva Morelandna koljenima je traæila od Gospodina da joj pomogne odgonet-nuti to Ëudno ime i adresu. Hodala je ulicom gore-dolje, na sjeveri jug, sve dok nije pronaπla oronulu stambenu zgradu na kojuje upuÊivala adresa. VeÊ je pogaala da je onaj tko je ispunionarudæbenicu vjerojatno hipi.

Tragala je iduÊi kroz mraËne hodnike. Uæasna rock-glazba,neugodan zadah i odvratni prizori na koje je nailazila. ©to onaovdje radi? No, sjetila se da je Krist umro i za ove ljude!

KonaËno je pronaπla stan broj 8 i pokucala.Kad je uπla unutra, Eva je poËela pokazivati knjige, ali ju

je mladiÊ prekinuo: “»ekajte. Nemojte tako brzo. HoÊu pogledatisvaku stranicu.” Tako se ona vratila na dio o stvaranju i iπlastranicu po stranicu. Kad je govorila o Kristovom drugom dolaskui uniπtenju zlih, spazila je suze na tim bolno izduæenim licima.

“Sam Bog vas je ovamo poslao”, kazao je Max. “Ja sam po-slao tu kartu, ali samo zato da se naπalim. Mislio sam da menitko ne moæe pronaÊi. Ali evo, vi ste tu.”

Kupili su knjige i proËitali ih. Poslije, kad je Eva doπla uposjet, susrela je na vratima potpuno drugaËijeg Maxa — vese-log, Ëistog, oduπevljenog, lijepog mladog Ëovjeka.

“Uite i sjednite. Moram vam reÊi neπto sjajno. Nakon vaπegposjeta odluËio sam otiÊi k svojim roditeljima u Iowu i upoznatiih sa svojom æenom koju joπ nisu upoznali. Kako su samo mojibili sretni πto nas vide! Mislim da ih nikada nisam vidio takosretne!”

Razgovoru se pridruæila njegova æena: “Nisam znala da imatako divnih ljudi na ovom svijetu. Vidite, mene nikada nitkonije æelio osim Maxa.”

“Da, i znate πto joπ?” nadovezao se Max. “PriËao sam imo vama i o tome πto namjeravam uËiniti i da æelim pomoÊi udovrπenju djela kako bi se Isus mogao vratiti”, blistao je Max.

118

“Moj otac je sredio da odem na Biblijski institut Moody i studiramza propovjednika.”

Joπ dva mlada stvorenja bila su nanovo roena i na putuda pomognu Boæjem djelu. Pred njima je tek stajalo pronalaæe-nje svih istina vjeËnog Evanelja za ove posljednje dane. A sveje poËelo s narudæbenicom za knjige The Bible Story i s upornom,posveÊenom æenom, literarnom evanelisticom, koju nije odbiovanjski izgled stambene zgrade. U njezinom umu iznad svegaje bila duπa za koju je Isus umro.

“Poznaje Gospodin one koji su njegovi.” Upravo se na mje-stima koja djeluju kao da se na njima ne mogu naÊi poboæneduπe, Ëesto nalaze oni koji Ëekaju da im se pomogne.

25. oæujka

Glad za Boæjom rijeËi“Evo, dani dolaze — rijeË je Jahve Gospoda — kad Êuposlati glad na zemlju, ne glad kruha ni æe vode, veÊsluπanja rijeËi Jahvine.” (Amos 8,11)

Dobre knjige dolaze u ruke i domove milijuna ljudi πiromzemaljske kugle. Mnogi ih kupuju, ali ih nikada ne Ëitaju, svedok se jednoga dana neπto ne dogodi i oni se sjete knjige.

Takav je bio sluËaj s Paulinom. Imala je ozbiljan problem.Æivjela je s jednim muπkarcem i s njim imala dvoje djece, alinisu bili vjenËani niti je on pokazivao bilo kakvu namjeru dase njome oæeni. On je bio Æidov, a ona krπÊanaka. Sve to poËeloje uznemiravati Paulinu. OsjeÊala je da joj neπto nedostaje uæivotu, ali nije toËno znala πto. Svuda je tragala za odgovorom,ali se Ëinilo da joj nitko nije u stanju pomoÊi.

Jednoga dana Pauline je posjetila dobru prijateljicu kojaje radila kao glavna sestra u velikoj bolnici. Ta prijateljica jetakoer bila krπÊanka. Kad joj je Pauline ispriËala o prazniniu svojem srcu i kako osjeÊa potrebu da sredi stvari s Bogom ane zna kako, prijateljica se sjetila knjige koju je kupila prijemnogo godina. Naslov knjige bio je Isusov æivot.

Ona je nikada nije proËitala, ali je bila sigurna da to morabiti dobra knjiga za nekoga poput Pauline, kojoj je pomoÊ bilaprijeko potrebna.

Pauline je knjigu ponijela kuÊi, odmah poËela Ëitati i jed-nostavno se nije mogla zaustaviti. »itala je nekoliko dana i noÊii pritom vrlo malo spavala. Nakon πto je knjigu proËitala, po-

119

Ëela je ispoËetka i proËitala je joπ jednom. Onda je opet otiπlaprijateljici, vratila joj knjigu i pitala gdje bi mogla pronaÊi lju-de koji æive po toj knjizi. Prijateljica je dala sve od sebe da jeodvrati od odlaska u AdventistiËku crkvu, ali je Pauline bilaodluËna u namjeri da pronae takve ljude.

Stigla je u mjesnu adventistiËku crkvu jednog subotnjegjutra oko osam sati. Sjela je na stubiπte ËekajuÊi da ljudi poË-nu dolaziti. Uskoro je stigao akon i otvorio crkvu. Pauline jeuπla i udobno se smjestila u dnu dvorane, u posljednjim redo-vima. Doπla je samo promatrati pa je to bilo najbolje mjesto zanju.

Sve je bilo tako Ëudno. Subotnja πkola sa svojim skupina-ma. Svi ti Ëudni ljudi iz razliËitih slojeva i razliËitih zanima-nja. Ali ona je sjedila i upijala koliko god je mogla. Onda jepoËelo bogosluæje. To je za nju bilo neπto posebno. Propovjednikpastor Francis Campbell uputio je vijest upravo njoj — bar jeona to tako doæivjela. Nakon propovijedi obratio joj se na izla-zu i dogovorili su se oko biblijskih satova.

Gospodin je rijeπio Paulinein problem u sljedeÊih nekolikomjeseci i ona se krstila. Nikad neÊe zaboraviti πto joj je Isusovæivot znaËio u vrijeme krize. Postala je literarni evanelist æe-leÊi iznad svega prodavati samo jednu knjigu — Isusov æivot.

26. oæujka

Neki su ugostili anele“Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajuÊi,ugostiπe anele!” (Hebrejima 13,2)

Bio je kraj mjeseca, vrijeme kada literarni evanelisti kup-cima koji su naruËili knjige vrπe dostavu odmah po uplati. Lite-rarni evanelist Louis dostavljao je svoje knjige. Trebalo je mnogoputovati s obzirom na to da je radio u podruËju s nekoliko manjihraπtrkanih gradova. Toga dana Louis je sa sobom poveo æenu ikÊerkicu da mu æena bude u pomoÊi.

Louisu je iπlo vrlo dobro. Bio je vjerni literarni evanelisti uspjeπno zadobivao duπe. Dostavio je sve svoje knjige. Ali kadje pogledao u nebo, shvatio je da nailazi velika oluja, a oni subili daleko od kuÊe. OdluËio je krenuti preËicom kako bi pokuπaliizbjeÊi oluju. Meutim, kraÊi put je bio pun blata i tek πto sumalo odmakli, poËela je kiπa. To nije bila obiËna kiπa; lila jekao iz kabla od samog poËetka. ©to da rade? Sve πto je mogao

120

uËiniti bilo je da polako vozi dalje, moleÊi i nadajuÊi se da Êevozilo ostati na cesti koja je sada veÊ bila sva raskvaπena.

Odjednom je automobil skrenuo s ceste i zaustavio se ujarku. SreÊom, Louis nije vozio brzo, ali nije bilo naËina dasam izvuËe vozilo iz jarka. Bilo je zaglavljeno. I tako je Louissjedio sa æenom i kÊerkicom, a pomoÊi niotkuda. Molili su sei traæili svojeg nebeskog Oca da im pomogne. Kad su se pomo-lili, Louis je iziπao iz automobila — sreÊom, kiπa je sad veÊbila prestala — i pogledao koliko je oπteÊen. Nije bilo puno πtete,ali se auto zaglavio!

©to da radi? Nije mogao ostaviti obitelj samu u kolima dabi otiπao po pomoÊ, a nije mogao oËekivati ni da æena samaode i potraæi nekoga tko bi im pomogao.

Baπ tada je naiπao neki kamion i zaustavio se. Prije negoπto je Louis bilo πto uspio reÊi, petnaestorica muπkaraca iz ka-miona podigla su kola golim rukama i postavila ih na cestu.Louis se pozabavio sobom nastojeÊi skinuti blato s cipela, ikad je ponovno pogledao, kamion s petnaestoricom muπkaracaviπe nije bio na vidiku. Gdje su, odakle su doπli?

U Louisovom umu nije bilo sumnje da je njegov nebeskiOtac odgovorio na njihovu molitvu kad su ga molili za pomoÊi poslao petnaest jakih anela da podignu automobil i vrate gana cestu. Uπao je u kola, zahvalio svojem Ocu za pomoÊ i odvezaose kuÊi bez ikakvih nezgoda. Danas je Louis uspjeπni pastor,ali nikada ne zaboravlja svoje iskustvo s anelima.

Literarni evanelisti vjeruju da su aneli vrlo aktivna biÊa.Oni su Boæja orua koja idu i pomaæu gdje god je pomoÊ po-trebna. SljedeÊi put kad naiete na neku ruku voljnu da pomo-gne kad ste u nevolji, dobro pogledajte: moæda je to aneo uobliku ljudskog biÊa.

Danas zahvaljujemo Bogu za sluæbu anela.

27. oæujka

»udo sjemena“Zasijani na dobru zemlju — to je onaj koji RijeË sluπai razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan sto-struko, jedan πezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.”(Matej 13,23)

Jedan literarni evanelist u Zairu u Africi prodao je knjiguVelika borba nekom Ëovjeku. »ovjek je proËitao knjigu, povje-

121

rovao u ono πto je proËitao i poËeo to provoditi u æivot onolikokoliko je razumio. Bio je uvjeren da je to πto knjiga uËi istinai da je on mora slijediti.

PoËeo je tako πto je najprije svojoj bliæoj obitelji govorio oËudesnim porukama iz te knjige. Oni su se oduπevili i pridru-æili mu se. Potom je posjetio sve svoje prijatelje i roake. VeÊinamu se pridruæila i poËeli su govoriti i drugima ono πto su saznali.Ubrzo je imao pet stotina sljedbenika koji su vjerovali u naukiz knjige. Zatim je broj porastao na pet tisuÊa! I nije proπlomnogo vremena, a on je imao dvadeset pet tisuÊa sljedbenikakao i izvjesni broj pastora koji su mu pomagali oko svih tihljudi. Sve je iπlo savrπeno dobro.

A onda je jednoga dana lokalna vlast donijela zakon po kojemsu u tom kraju mogle djelovati samo organizirane crkve s po-trebnom financijskom potporom. Sve ostale morale su biti za-tvorene. Voa spomenute skupine suoËio se s ozbiljnim pro-blemom. Kako da tek tako napusti dvadeset pet tisuÊa ljudi sadakada su saznali toliko mnogo stvari iz knjige? Morao je napra-viti odreeni plan.

Otiπao je k mjesnim vlastima i objasnio im u kakvoj seneprilici naπao. Sluæbenik je imao razumijevanja, ali je Ëvrstoostajao pri odluci. Oni moraju prestati postojati kao crkva, nijebilo drugog izlaza. “Ali πto Êe biti s mojim vjerniπtvom?” pitaoje on. Sluæbenik je onda zatraæio da mu objasni πto vjeruju.Sluπao je pozorno, a potom rekao: “Vaπa su vjerovanja umnogomesliËna nauËavanju adventista sedmoga dana. Idite k njima ipridruæite im se.”

Nije bilo druge nego da pristupe AdventistiËkoj crkvi kojaje u to vrijeme imala samo oko pet tisuÊa vjernika. Crkva sesada naπla pred problemom — bilo je mnogo ljudi koji su æeljelisaznati viπe o istini, a nedovoljno onih koji bi ih pouËavali. Na-pravljen je plan. Prvo Êe biti pozvani svi pastori iz te skupineda im se razjasne istine, a onda Êe oni pouËavati svoje Ëlanove.

Zamislite samo, dvadeset pet tisuÊa ljudi zainteresiranih zaistinu kao neposredan rezultat Ëitanja samo jedne knjige! Slu-Ëaj se dogodio prije mnogo godina i mnogi od tih ljudi sigurnosu na kraju postali Ëlanovi Crkve. Neki od njih vjerojatno sadasluæe u crkvi kao starjeπine ili akoni. ZadivljujuÊe je πto Bogmoæe uËiniti s jednim posveÊenim literarnim evanelistom i jed-nom knjigom.

Molimo se danas za viπe predanih muπkaraca i æena kojiÊe ustati s vjerom, postati literarni evanelisti i objavljivati Evan-elje preko tiskane rijeËi.

122

28. oæujka

Duhovna glad“Tumarat Êe od mora do mora, od sjevera do istoka po-tucati se iπtuÊi rijeË Jahvinu.” (Amos 8,12)

Nijedna vrsta gladi nije tako straπna kao duhovna glad. Duπekoje umiru od gladi za duhovnom hranom mogu se naÊi na svestrane. Ima ih u kuÊama, uredima, autobusima i crkvama, i nasvim moguÊim mjestima koja se daju zamisliti. Danaπnje isku-stvo govori o jednoj duπi u uredu koja je Ëeznula za duhovnomhranom.

Dva literarna evanelista, Peter Chong i Timon Tan posjeÊivalisu ljude koji su radili u uredima u Kuala Lumpuru u Maleziji.Imali su velikog uspjeha u radu i budno traæili one kojima jebila potrebna duhovna pomoÊ. Doπli su tako u ured gdje se jednagospoa Kineskinja zainteresirala za zdravstvene knjige koje sunudili. U muslimanskim podruËjima literarni evanelisti najprijeponude zdravstvene knjige prije nego πto iznesu one s duhov-nom tematikom. Osjetili su da ta gospoa traæi neπto viπe odzdravlja, da Ëezne za duhovnim ohrabrenjem.

Kupila je od njih jednu knjigu, a onda su oni obazrivo po-nudili besplatno duhovnu knjiæicu. Promatrali su njezinu reak-ciju. Odmah ih je upitala: “Jeste li vi krπÊani?” Kad su joj topotvrdili, rekla im je kako veÊ duæe vrijeme æeli da joj doenetko iz crkve i ohrabri je. Bilo joj je vrlo drago πto su doπli.OËigledno je i prije imala dodira s krπÊanima.

Bila je to prilika da se dva literarna evanelista pomole stom duπom koja je tragala za istinom. Kad su se pomolili, vi-djeli su koliko je ona bila ganuta molitvom jer su joj suze tekleniz obraze. Tada ih je zapitala imaju li joπ knjiga osim onihkoje su joj veÊ pokazali. Otvorili su svoje torbe i pokazali jojsve divne knjige s mnogo duhovne hrane koje joj mogu biti odpomoÊi u njezinom traganju za neËim boljim. Kupila je sve πtosu imali u ponudi. Kad su odlazili iz ureda, rekla im je: “Sigurnovas je sam Bog poslao danas u moj ured jer mi je oËajniËkibilo potrebno duhovno ohrabrenje.”

Imena ljudi zainteresiranih za duhovne predmete literarnievanelist obiËno predaje mjesnom pastoru da bi on nastavios njima raditi. Vrlo Ëesto ti ljudi na kraju prihvate Isusa kaosvojeg Spasitelja i postaju Ëlanovi Crkve. Upravo se na taj naËinpreko Ëetrdeset tisuÊa duπa svake godine krsti πirom svijeta,πto je neposredan rezultat rada literarnih evanelista. Nije Ëudo

123

πto je Ellen G. White napisala: “Taj posao je po vaænosti je-dnak propovjedniËkom.” (Colporteur Ministry, str. 8)

Danas se ponovno molimo za naπu golemu vojsku od prekodvadeset dvije tisuÊe literarnih evanelista πirom svijeta. Molimose da ih Bog uputi k onima koji traæe svjetlo i istinu baπ sada.Takoer se molimo da Bog pozove joπ mnoge iz svojeg narodada postanu literarni evanelisti i pomognu u pronalaæenju du-hovno gladnih duπa ma gdje se one nalazile. Dok se pribliæava-mo posljednjim danima prije Isusovog dolaska, bit Êe sve viπei viπe tih duπa koje tragaju za istinom.

29. oæujka

Boæja dobrota je oËita“O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju Ëuvaπ zaone koji te se boje, koju iskazujeπ onima πto se tebiutjeËu naoËigled sinovima ËovjeËjim.” (Psalam 31,19)

Kad nas Gospodin pozove da radimo za Njega, divno je znatida On ne oËekuje da taj posao radimo sami. On πalje svoje aneleda nas vode i πtite kuda god idemo, u svim naπim poslovimaza UËitelja. U nekoliko iskustava u ovoj knjizi pojavljuju se aneli,a danaπnje se dogodilo u Sabahu (Borneo).

»etiri djevojke literarne evanelistice poslane su na rad ujedno selo. Boravile su zajedno u sobi i susjedi su ih vialikako iz dana u dan rade svoj posao. »etiri sretne djevojke kojerade za Isusa.

Dok bi prolazile pokraj neke kuÊe u selu, svakoga danaprimjeÊivale su lijepe dinje u vrtu. »esto su se pitale bi li imvlasnik prodao svoj proizvod. Kad su se jednoga dana vraÊaleu svoju sobu, ponovno su proπle kraj te kuÊe i ovaj put je vla-snica, postarija gospoa, bila u vrtu. »etiri djevojke su joj pri-πle i zamolile je da im proda koju dinju. “Ne,” rekla je, “neÊuvam prodati, nego Êu dati svakoj po jednu.” »im je to izgovo-rila, odmah je poËela ubirati dinje. Djevojke su bile iznenae-ne. Zaπto pet? A onda su otkrile da je gospoa s njima vidjelai petu osobu koju one nisu vidjele. Nema sumnje da je ta petaosoba bila nitko drugi do aneo koji je iπao i radio s njih Ëe-tiri svakoga dana.

Nakon toga, tjedan ili dva kasnije, dvije djevojke otiπle suu sljedeÊe selo prodavati knjige, dok su druge dvije ostale izvrπitidostavu knjiga. Dok su te dvije jednoga dana hodale putem, srele

124

su nekog Ëovjeka koji ih je pitao: “Gdje su vaπe prijateljice?”One su tada objasnile da su dvije otiπle u drugo selo, a i oneÊe poÊi za njima Ëim zavrπe svoj posao. “Gdje je peta iz vaπeskupine?” upitao je. I ovaj stranac je vidio petu osobu u ovojskupini od Ëetiri literarne evanelistice dok su one radile u tomselu. Ma koliko mu one objaπnjavale da ih je bilo samo Ëetiridok su radile zajedno, on je bio siguran da je vidio i petu kakoprolazi pokraj njegove kuÊe sve vrijeme dok su radile u tomselu. Te djevojke literarne evanelistice joπ jednom su shvatileda su u svojoj sluæbi za Boga uæivale prisutnost nebeskih biÊa.

Aneli su stvarna biÊa. Bog je obeÊao da Êe nam poslatianele ako Ga posluπamo i tvorimo Njegovu volju. Zar ne bi-smo danas trebali zahvaliti Bogu za prisutnost Njegovih anelau svojem æivotu? Molimo se da On uËini da uvijek budemo svjesninjihove prisutnosti dok Mu sluæimo ovdje na Zemlji. Kad bismoto shvatili, bio bi to dovoljan poticaj da viπe radimo za Njega ine budemo neodgovorni u svojem radu na zadobivanju duπa zaBoæje kraljevstvo. “Hvala Ti, OËe, za Tvoje anele!”

30. oæujka

Iskuπaj Boæju dobrotu“Kuπajte i vidite kako dobar je Jahve: blago Ëovjeku kojise njemu utjeËe!” (Psalam 34,8)

Bez obzira na to tko ste i gdje se nalazite, kad vas Bogpozove, vi stupate u veliki posao, Boæji posao, posao na zadobi-vanju duπa. Vaπa nagrada je ne samo materijalna, nego se sa-stoji od bogatih blagoslova s Neba.

Serafima je radila u modnoj kuÊi u Moskvi. S pojavom novogslobodnog træiπta u Rusiji, njezina buduÊnost izgledala je bli-stava. Ali jednoga dana po njezinog sina doπao je vojni sluæbe-nik. Sin je otiπao iz vojske bez dozvole, πto je bila krajnje oz-biljna optuæba. Bio je u nevolji. Odjednom se Serafimin svijetpoËeo ruπiti. Æidovka po podrijetlu i proizvod bezboænog komu-nistiËkog sustava, Serafima Ëak nije bila sigurna da Bog po-stoji. No, bila je oËajna i u svojem se oËaju poËela moliti.

Bog je Ëuo njezine molitve, ona to pouzdano zna, jer sunedugo zatim vlasti amnestirale vojnike koji su napustili svojepoloæaje.

Serafimin sin mogao se vratiti kuÊi. Ponovno su bili zajedno.Nakon tog iskustva Serafima je vjerovala da postoji Bog koji se

125

brine o njoj i njezinom sinu. Ali nije Ga poznavala niti je zna-la kako da Ga nae. Kad bi samo mogla pronaÊi nekoga tko bijoj u tome pomogao!

Jednoga dana njezin sin je æurno doπao kuÊi i rekao joj:“Majko, moraπ Ëuti Marka Finleyja. On mi je pomogao da razu-mijem mnogo toga u vezi s Bogom!” Serafima je odmah shva-tila da je to vodi sam Bog. Odlazila je na Finleyjeva predavanjai s vremenom su se i ona i sin krstili.

Prvog petka nakon krπtenja otiπla je k svojem poslodavcuda zatraæi slobodnu subotu. Zbog rekorda postignutog u pro-daji, on je udovoljio njezinom zahtjevu. Kako se zima pribliæa-vala a sunce poËelo ranije zalaziti, Serafima ga je pitala bi limogla petkom ranije otiÊi s posla. Htjela je biti kod kuÊe prijezalaska sunca. “Æao mi je”, rekao je njezin poslodavac. “Nekase tvoj Bog pobrine za to.” Serafima je znala da Êe izgubiti po-sao ako se uporno bude dræala subote. A posao je bio drago-cjen. Ponovno se obratila Bogu i pitala se πto On planira za nju.

Serafima je saznala za sluæbu literarnih evanelista. Usmje-rava li je Bog u tom smjeru? Bila je voljna okuπati se u tomposlu. Njezin prijateljski i otvoren nastup i prethodno iskustvou prodaji uskoro su joj osigurali vrhunsko mjesto u prodajiliterature. Ali nju nije toliko zanimala prodaja; ona je htjela sdrugima podijeliti prekrasno iskustvo kako je upoznala Boga,a znala je da njezinim sugraanima to doista treba. Svakodnevnose molila: “Pomozi mi da pronaem nekoga tko Êe Ti se odazvati,Gospodine.”

Bog je usliπao njezinu molitvu i poslao je u odreeni gradda tamo radi. Nikoga nije poznavala, ali joj je Bog pokazao put,a ona je bila voljna iÊi kamo god je On vodi. S vjerom je spakiralasvoje torbe i kupila kartu u jednom smjeru za grad koji joj jeBog odredio.

»itajte viπe o Serfiminom iskustvu u πtivu od sutra.

31. oæujka

Bog daje snagu“Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i ja-kosti.” (Mihej 3,8)

Kad je Serafima Levinson srela Isusa, On je zapalio oganju njezinom srcu. Odbila je raditi subotom, ali ju je Bog uposliokao literarnog evanelista i poslao da svjedoËi za Njega. Kad

126

Bog pozove, Serafima je uvijek voljna iÊi, vrlo Ëesto u nepoznategradove, gdje nikad prije nije boravila. Pakirala je svoje torbe,uzimala viπe knjiga nego odjeÊe i kupovala kartu u jednom smjerudo svojeg odrediπta. “Znam da Êe me Bog blagosloviti, pobrinutise za moje potrebe i dati mi kartu za povratak”, svjedoËila jeona. I On je stvarno to Ëinio.

U jednom gradu gdje je radila, sada se u staroj sinagogiokuplja skupina od trideset novih vjernika. U drugom gradu viπeod stotinu dvadeset novih vjernika sastaje se svakog tjedna nabogosluæja i prouËavanje Boæje rijeËi.

Serafima gori ljubavlju za Boga. Ona ne Ëeka da stigne doodrediπta kako bi otpoËela s radom; ona prodaje svoje knjige iu vlaku i u autobusu. Ona ne Ëeka da se stvari dogaaju samepo sebi, nego Ëini da se stvari dogaaju pod vodstvom SvetogaDuha. Tijekom jednog putovanja vlakom, nekakav Ëovjek je vi-dio πto ona radi i povikao: “Ova æena je od avola! Nemojte ku-povati njezine knjige!” Nadnio se nad Serafimu koja je bila ni-skog rasta viËuÊi: “Æeno, odmah izlazi iz vlaka!”

OzraËje je bilo napeto i ljudi u vlaku gledali su u nijemomstrahu πto Êe se dogoditi. Tada je Serafima mirno odgovorila:“Ja prodajem knjige koje donose mir i nadu. Ako me ne æelitesluπati, onda vi moæete iziÊi iz vlaka.” I iziπao je. Ljudi u vlakutiskali su se da bi kupili njezine knjige. Ova æena i njezineknjige sigurno su neπto posebno kad je sluπa tako visok Ëo-vjek, vjerojatno su razmiπljali na taj naËin.

Drugom prigodom postavila je mali πtand na ulazu u kate-dralu kuda su prolazili poboæni ljudi. I njima su bile potrebnenjezine knjige. Neki mladi muπkarac, vidjevπi πto ona radi, poËeoje galamiti: “»uvajte se, evo vuka preruπenog u ovcu! Nemojteniπta imati s njom!” Njegova vika privukla je pozornost ljudikoji su doπli vidjeti njezine knjige. Prodaja je naglo skoËila!

Serafimu niπta nije moglo zaustaviti. Ona je vjerni sluga,ide tamo kamo je πalje njezin Voa, prodaje Njegove knjige izadobiva duπe za Njegovo kraljevstvo. ZahvaljujuÊi sili SvetogaDuha, Serafima je osnovala Ëetiri skupine vjernika u Rusiji. “Bogmi je dao novi æivot ispunjen nadom. Moram to podijeliti sasvakim koga sretnem”, veli Serafima s osmijehom.

Serafimin primjer pokazuje πto Bog æeli uËiniti s mnogimaod nas. On neprestano traæi voljne, ponizne, pouËljive ljude darade ono πto radi Serafima. Takve ljude Bog moæe uporabiti davrπe »uda Boæje milosti.

Zaπto se danas ne bismo molili za viπe radnika u Boæjemvinogradu koji Êe skupiti veÊ prezrelu æetvu?

1

1. travnja

Kojim putem krenuti?“Ima li koga da se boji Jahve? On Êe ga pouËiti kojimÊe putem krenuti.” (Psalam 25,12)

Danaπnja je priËa jedna od nekoliko koje je napisao pastorGus Brodeur; on je mnogo godina sluæio u Boæjem djelu radeÊis literaturom. On nam priËa o Ëudu u æivotu Yonea Ikede, sta-novnika grada Kagoshime u Japanu.

Kad je otpoËeo Drugi svjetski rat, Ikeda je bio vojnik u ja-panskoj carskoj vojsci smjeπtenoj na otoku Hainan. Dana 22.prosinca 1941. on se iskrcao sa svojom inæenjerijskom jedini-com na Filipine. Bio je dio udarnih snaga koje su se dva mje-seca borile u æestokim bitkama. Mnogo je ærtava palo na objestrane. Mada su ljudi oko njega ginuli, æivot Ikede bio je poπteen.Borio se i ubio dosta ljudi tijekom bitke. U brojnim prilikamaIkeda je imao iskustva koja su ga navela na ozbiljno razmiπlja-nje. Poslije je ispriËao sljedeÊe:

“Jedne noÊi bio sam na straæarskom mjestu. Samo neko-liko minuta nakon πto me je zamijenio drugi straæar i poπtosam se vratio na svoje mjesto za odmor, napao je neprijatelj iubio tog straæara. Osjetio sam da mi je u tom trenutku bio poslanupomoÊ neki posebni PomoÊnik. Drugi put, kad smo se suko-bili s neprijateljskim snagama, borba se odvijala u neposred-noj blizini i vidjeli smo kako mnogi padaju. Bio je pogoen imoj suborac koji je stajao tik uz mene.

Jednom prilikom moja postrojba kretala se prema izboËe-nom poloæaju i odjednom smo se izgubili u praπumi. Poslijesmo saznali da bismo, da smo slijedili pravi put, upali u zasjedui vjerojatno bili pobijeni. Kad smo doπli do proplanka u praπu-mi, na obali se vodila velika bitka. Kako sam bio jedan odposljednjih u borbenom stroju, mogao sam se povuÊi i naÊi za-klon.

Dana 3. veljaËe sljedeÊe godine moja postrojba napustilaje Filipine da bi otiπla u Surabaju u Indoneziji, gdje smo seiskrcali 1. oæujka. U Indoneziji smo se kretali iz mjesta u mjestosve do zavrπetka rata.”

Kad se pri kraju rata vratio u Japan, Ikeda se vratio svojemprijaπnjem poslu u Dræavnim æeljeznicama. Za vrijeme rata obolioje na srce tako da nije bio najboljeg zdravlja. Neπto kasnije dobioje i tuberkulozu. Tako oslabljen, obeshrabrio se. Pridruæio sejednoj komunistiËkoj skupini da bi nastavio svoju kampanju mr-

2

ænje prema Americi. A onda, sve bolesniji, tjelesno i mentalno,dospio je dotle da je pomiπljao na samoubojstvo.

U sutraπnjem πtivu Ëitajte o tome kako se Bog umijeπao ivratio Ikedu u æivot. U danaπnjem svijetu ima mnogo Ikeda. Imamuπkaraca, æena i djece kojima je ponestala hrabrost te su sprem-ni odustati od æivota; ali onda Bog uzima stvar u svoje ruke iizvrπi Ëudo u æivotu takve osobe. Molite se za ljude poput Ikede.Moæda osobno poznajete neke od njih. Pomozite im da prona-u Boga, da se pozovu na Njegova obeÊanja i da u svojem æivotuuæivaju mir i sreÊu.

2. travnja

U Bogu je izvor æivota“U tebi je izvor æivotni, tvojom svjetloπÊu mi svjetlostvidimo.” (Psalam 36,10)

Ikeda je otiπao u poznatu planinu. Htio se popeti na vrh iizvrπiti samoubojstvo. Iscrpljen, mrπav i bolestan sruπio se upodnoæju planine; jedva je mogao pokretati jednu ruku. Obuzeoga je najdublji oËaj, nije imao volje za æivot, ali ni snage da gasebi oduzme. A onda je poËela djelovati Gospodnja ruka.

Jedan stari ujak, saznavπi nekako za mladiÊev plan, pro-naπao ga je i odveo u svoj dom. Smjeπtaj, hrana i zdravstvenaskrb poËeli su obnavljati Ikedinu snagu, ali oporavak je napre-dovao sporo jer se Ëinilo da je izgubio volju za æivot.

Jednoga dana, dok je bio u posjetu prijatelju, vidio je pri-mjerak Znaka vremena na japanskom. Uzeo je Ëasopis i odu-πevio se jednim Ëlankom. Napisao je u redakciju da se æeli pret-platiti, a poslije se upisao u Dopisnu biblijsku πkolu. Kad jedoπlo vrijeme, Ikeda se krstio.

©to Êe on uËiniti sa svojim æivotom? Kad su mu iz æivotanestali mrænja, oËaj i nesigurnost, bio je spreman uËiniti zadruge ono πto je uËinjeno za njega. Odræavao je bliski kontakts Michiyem Yudom, literarnim evanelistom koji mu je prodaoZnake. Michiya je pomogao Ikedi i uveo ga u kolportersku slu-æbu, a takoer ga je upoznao s djevojkom koja Êe postati nje-gova æena.

Rodila im se djevojËica. Ali kad je dijete imalo svega ne-koliko godina, razboljelo se i umrlo. Skrhana zbog smrti jedi-nog djeteta, obitelj Ikeda se obratila Bogu za snagu i tako uspjelapodnijeti teπki kriæ. Nakon smrti djevojËice gospoa Ikeda

3

pridruæila se svojem muæu u radu s literaturom. Tijekom godinazadobili su mnoge osobe za Krista i doveli ih u crkvu. Jednomprilikom doveli su na unijski sastanak literarnih evanelista mladipar koji su zadobili za Krista. Taj par je zatim krenuo stopamaobitelji Ikeda tako πto su i sami postali literarni evanelisti.

Ona ista potpuna posveÊenost i energiËni napor koji su gauËinili odanim vojnikom svoje zemlje, a zatim KomunistiËkepartije, uËinili su sada Ikedu jednim od najvjernijih literarnihevanelista u Japanu. Za vrijeme jednog sastanka Ikeda je sasuzama koje su tekle niz njegovo lice priËao direktorima na-kladniËke djelatnosti u uniji i diviziji: “BraÊo, godine 1943. ubijaosam Amerikance πto sam viπe mogao. Ali danas vas, braÊo, volimviπe nego svoje roake. Isus je promijenio moj æivot. Jedinami je æelja da pridobivam ljude za UËitelja, da budem vjeran dokraja, a kada Isus doe, da se sjedinim sa svojom kÊeri i oni-ma kojima smo pomogli da pobijede.”

Cijeli Ikedin æivot Ëudo je za UËitelja, a takav moæe biti ivaπ i moj. Kad bismo dopustili Gospodinu da uËini s nama i unama ono πto On æeli, svi bismo ostvarivali »uda Boæje milosti.

3. travnja

Objavi mi svoje putove“Stoga, ako uæivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svojeputove da te shvatim i da dalje uæivam tvoju blagona-klonost.” (Izlazak 33,13)

Dr. Israel Recio, s Antilskog koledæa (sada Antilsko sveuËi-liπte), radio je s mnogim mladim ljudima. Nastojao im je preni-jeti onaj neprocjenjivi Ëimbenik obrazovanja koji Ëisto knjiπkoznanje nikada ne moæe.

“Uvjerio sam se na temelju osobnog iskustva”, priËa on,“πto prodavanje naπih knjiga moæe uËiniti za osobu s plemenitimciljem u æivotu. Radio sam tri godine kao literarni evanelist spunim radnim vremenom i osam ljeta kao pomoÊnik voe stu-denata. Gospodin mi je dao prednost da vidim kako se dvana-est duπa krπtava zahvaljujuÊi kontaktima ostvarenim putem lite-rature. Organizirana je jedna crkva i osnovana jedna πkola kaorezultat mojeg rada kao literarnog evanelista. To je unijelo novedimenzije u moj æivot.

Sada, kao nastavnik, primam dvije vrste mladih u svoj ured— one koji imaju odreene ciljeve i one bez cilja u æivotu. Savje-

4

tujem ih da sami utvrde πto mogu uËiniti za ovaj bolesni svijetstavljajuÊi u ruke onih koji osjeÊaju potrebu knjige koje Êe otvo-riti njihova srca za svjetlo s Neba.

Jedna πestina naπih studenata zarauje novac za studijeprodajom naπih knjiga. Nazivamo to ‘glavnom industrijom’ buduÊida stvara naπe vrhunske radnike.

Nakon πto sam promatrao rezultate u stotinama mladih æi-vota, znam da nema tog dobrog cilja u æivotu koji se ne bi mo-gao postiÊi preko kolporterskog rada. Prije nekoliko mjeseci sa-vjetovao sam jednom mladiÊu bez ikakvog interesa za bilo πtoda pronae sebe tako πto Êe iÊi od vrata do vrata i dijeliti svojæivot s drugima. Sada je on novo stvorenje s odreenim æivot-nim ciljem i namjerava postati misionar. Rad s literaturom unioje cilj u njegov æivot.”

Russel C. Thomas kaæe: “Ono πto literarni evangelizam Ëinitako uzbudljivim jest stalno otkrivanje Ëitavog niza predivnihsretnih okolnosti. ‘Sve ide na dobro’ biblijski je izraz za ‘otkri-vanje sretnih okolnosti’. Onaj isti nebeski Otac koji vidi kadpadne vrabac, brine se i o raznim sitnim stvarima u svakidaπ-njoj sluæbi literarnih evanelista. Gospodin uvijek πalje dodat-ne znakove svoje milosti, neoËekivano djelovanje providnosti,koje bi netko nazvao sretnom sluËajnoπÊu, ali koje Boæje dijete,a posebno literarni evanelist prepoznaje kao Bogom dano.”

Mnogi mladiÊi koji su proπli kroz πkolu i koledæ poπtovanisu, uravnoteæeni ljudi u druπtvenoj zajednici zato πto su nauËiliupoznati ljude. Isto bi se moglo reÊi i za djevojke. One su nauËiletakve pouke tijekom svojega kolporterskog rada koje ne bi mo-gle nauËiti nigdje drugdje, πto je daleko vrednije od Ëisto knjiπkogznanja.

Molimo se danas za naπu mladeæ da ih izazovi s kojima sesuoËavaju u æivotu iz dana u dan uËine snaænijima i pripremeih za vjeËnost.

4. travnja

Poπalji mi svoju svjetlost“Poπalji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode, i izveduna svetu goru tvoju i u dvorove tvoje.” (Psalam 43,3)

Gospoa High tragala je za sreÊom. Bila je Ëlan KatoliËkecrkve mnogo godina, ali nikako nije bila zadovoljna svojim du-hovnim æivotom. Posjetila je sveÊenika mnogo puta, ali joj on

5

nije bio u stanju pomoÊi. Posjetila je i pastora druge crkve poku-πavajuÊi pronaÊi odgovore na Ëeænju svojeg srca, ali joj nitkonije mogao pruæiti pomoÊ. Postajala je oËajna.

Jednoga je dana gospoa High otiπla k lijeËniku. Dok jeËekala na red, primijetila je jednu knjigu meu ostalima kojesu se nalazile na stolu u Ëekaonici. Bio je to primjerak knjigeThe Bible Story (Biblijske priËe) za pacijente. PoËela je Ëitati itoliko se zainteresirala da se nije mogla zaustaviti. Bila je ra-zoËarana kad je bila pozvana u ordinaciju jer je htjela πto viπeproËitati. Na sreÊu, zamijetila je nekoliko narudæbenica u unu-tarnjem omotu knjige pa je jednu uzela.

Napisala je na toj narudæbenici svoje ime i adresu i poslalaje istoga dana poπtom. Nakon nekoliko dana netko je pokucaona njezina vrata. Bio je to literarni evanelist. SrdaËno ga jepozvala da ue i bila je sretna kada je ugledala ne jednu knji-gu, nego cijeli komplet The Bible Story u deset knjiga koje sujoj se toliko dopale, isto ono πto je vidjela u Ëekaonici kod lijeË-nika. Nije imala novca za cijeli komplet, ali joj je literarni evan-elist omoguÊio da kupuje po jednu knjigu svakog mjeseca. Od-mah je uzela prvi svezak i nakon πto je literarni evanelist oti-πao, smjesta je poËela Ëitati svoju novu knjigu. Toliko je bilaimpresionirana onim πto je Ëitala da jednostavno nije mogla do-Ëekati da literarni evanelist ponovno doe sa sljedeÊom knjigom.

Svakog mjeseca gospoi High stizala je nova knjiga doknapokon nije imala svih deset. Kad je literarni evanelist doniodesetu knjigu, savjetovao je gospoi High da uzme biblijske satovekoji bi joj pomogli da duhovno raste. Ona je sva sretna prihva-tila i to. Tijekom nekoliko sljedeÊih mjeseci netko je jednomtjedno uveËer dolazio k njoj radi zajedniËkog prouËavanja Bib-lije. OsvjedoËila se u istinu i shvatila da je to upravo ono πtoje sve vrijeme traæila. Po zavrπetku prouËavanja Biblije krstilase i otpoËela novi æivot u Kristu Isusu. Bila je tako sretna πtoje literarni evanelist posjetio njezin dom i pomogao joj da pro-nae pravu sreÊu u æivotu.

Ima mnogo duπa koje æive u duhovnoj tami, oËajne, ËekajuÊida im netko donese pomoÊ. Neke od njih idu od crkve do crkveu traganju za svjetlom, ali ne nalaze radost i sreÊu sve dok nepronau Isusa. ZadaÊa je literarnog evanelista da nae takveduπe i upozna ih s njihovim najboljim Prijateljem. Nema veÊeradosti nego vidjeti one koji dugo traæe sreÊu i mir kako nalazenjihov obilan izvor u svojem Prijatelju Isusu.

Molimo se danas za viπe predanih Ëlanova Crkve koji Êeposvetiti svoj æivot radu s Bogom na pronalaæenju izgubljenih

6

duπa. Bog poziva sve nas da dopremo do drugih na ovaj ili onajnaËin, a literarni evangelizam je jedna od najuspjeπnijih metoda.

5. travnja

Pjevat Êu Gospodinu“Pjevat Êu Jahvi dokle god æivim, svirat Êu Bogu svomedokle god me bude.” (Psalam 104,33)

Mary je bila sasvim mala kad je zapitala svoje roditelje zaπtosvetkuju prvi dan tjedna kao Boæji sveti dan iako Biblija kaæeda je Bog blagoslovio i posvetio sedmi dan. To zagonetno pita-nje ostalo je u njoj godinama, sve dok jednoga dana nije pronaπlaodgovor.

Mary je sada bila medicinska sestra i radila u velikoj bolniciu gradu. Bio je petak naveËer, a ona je deæurala. Kad je zavrπilasvoj posao, pogledala je listu imena i ostale informacije o paci-jentima o kojima se brinula. Pokraj imena jedne gospoe, u ru-brici “vjerska pripadnost”, bilo je naznaËeno “adventist sedmo-ga dana”.

»udno, pomislila je Mary. OtiÊi Êu i porazgovarati s tompacijenticom o vjerovanjima njezine Crkve. Susret s tom paci-jenticom bio je vrlo zanimljiv pa je odluËila ponovno otiÊi knjoj kako bi saznala neπto viπe o svemu. Meutim, prije negoπto ju je Mary uspjela ponovno posjetiti, pacijentica je otpu-πtena iz bolnice, ali joj je ostavila knjiæicu pod naslovom PutKristu. Mary nije ponovno vidjela pacijenticu — toËnije, srestÊe je tek nekoliko godina poslije.

U meuvremenu, Bog je djelovao na srce medicinske sestrekoja je tragala za istinom. Kad je otiπla u posjet svojim rodite-ljima, saznala je da oni idu na neka predavanja o proroËanstvi-ma i ostalim biblijskim predmetima. Otiπla je i ona s njima.Tema prvog predavanja na koje je doπla bila je “Grijeh protivSvetoga Duha”. Ona je prihvatila ono πto je Ëula i nakon do-datnih biblijskih prouËavanja bila krπtena. Vjerni Ëlan crkve imala knjiga Put Kristu suraivali su sa Svetim Duhom da biMary doveli Isusu.

A onda, jedne subote, kada je Mary posjetila jednu od ne-koliko crkava u gradu, ponovno je srela onu pacijenticu. Zavladalaje velika radost kada su se dvije æene zagrlile. One nisu viπebile medicinska sestra i pacijentica; ne, bile su to sada dvijesestre u Kristu.

7

Kada bi nekoliko milijuna Ëlanova AdventistiËke crkve shva-tilo kako je lako svjedoËiti pomoÊu literature, doæivjeli bismomnoga »uda Boæje milosti. Kad bi svaki Ëlan uzeo samo jednuknjigu mjeseËno i uporabio je u svjedoËenju za Boga, mi bismosvakoga mjeseca imali milijune knjiga koje bi prokrËile sebi puti dospjele u ruke ljudi koji joπ ne poznaju Isusa. I kakav bibio rezultat? Milijuni duπa koje prihvaÊaju Isusa i pripremajuse za Njegov dolazak. Je li to odviπe teπko uËiniti? Od nas sene traæi da govorimo. Ne, knjiga Êe reÊi sve πto je potrebno.Sve πto mi trebamo uËiniti jest kupiti knjigu — moæda knjiæi-cu — svakoga mjeseca i pronaÊi nekoga kome Êemo je dati. Zaπtone bismo poËeli veÊ danas? Pridruæite se mnogim ËlanovimaCrkve koji to veÊ Ëine s izvanrednim rezultatima.

Danas se molimo za svetu literaturu koja dolazi u ruke ljudiπirom svijeta. Molite se da ona pripremi srca ljudi da prihvatevijest koja se u njoj nalazi i iskuse radost spasenja u Isusu.

6. travnja

Boæja posebna zaπtita“Pa da mi je i dolinom smrti proÊi, zla se ne bojim, jersi ti sa mnom. Tvoj πtap i palica tvoja utjeha su meni.”(Psalam 23,4)

Bog vodi posebnu brigu o onima koji rade s Njim na ostva-rivanju Njegovog plana za zadobivanje ljudi za vjeËnost. Ovo jeisto tako stvarno kao izlazak i zalazak sunca. Biti neprestanosvjestan prisutnosti ovih duπa poseban je blagoslov koji u srceunosi mir i ljubav. Istodobno, to osobu Ëini svjesnom Ëinjeniceda hoda i radi u prisutnosti nebeskih biÊa i da treba biti oz-biljna u svojem poslu.

Doπlo je vrijeme da literarni evanelist Henry dostavi knjigekoje su njegovi kupci naruËili tijekom mjeseca. Bog ga je blago-slovio mnogim narudæbama. Henryjevo jedino prometno sred-stvo bio je autobus i povremeno taksi. Radio je na prostranompodruËju u prethodnih nekoliko mjeseci, a rezultat je bio takavda je sada morao dosta putovati kako bi odnio naruËene knjige.

Henry je cijeli dan radio u jednom selu da bi dostavio svojeknjige. Kad je te noÊi stigao do svratiπta, kod sebe je imao velikusvotu novca. Naiπao je na dva mladiÊa u blagovaonici koji sunaizgled bili vrlo zainteresirani za ono πto radi. Ali se on nijeposebno obazirao na njihovo zanimanje za njega. Nakon veËere

8

otiπao je u svoju sobu i poπto je proveo izvjesno vrijeme s Go-spodinom, utonuo u san.

SljedeÊeg jutra Henry je rano ustao pripremajuÊi se za joπjedan uspjeπan dan. Nakon doruËka uzeo je svoje torbe i krenuona autobusnu postaju da uhvati autobus za sljedeÊe selo. Pri-mijetio je da ga prate ona dva mladiÊa, ali opet nije obraÊaomnogo pozornosti na njih. Stigao je u sljedeÊe selo i uruËiosvoje knjige. Tek uveËer saznao je o planovima dvojice mladiÊada ga opljaËkaju.

Dok je Henry te veËeri jeo u svratiπtu, ponovno su mu pri-stupila ona dva mladiÊa, ali ovaj put s mnogo viπe poπtovanja.IspriËali su mu o svojim planovima da mu otmu novac tog ju-tra kad je iπao na autobus, ali su vidjeli dva visoka vojnika sobje strane kako ga πtite. To ih je prisililo da odustanu od svojegplana. “Gdje su sada ti vojnici?” æeljeli su saznati od Henryja.On je odmah shvatio da je Bog poslao dva anela da ga zaπtitete je rekao mladiÊima da Bog kojem sluæi uvijek πalje svoje “voj-nike” kao zaπtitu onima koji rade za Njega. Viπe ga uopÊe nisuuznemirivali.

Zahvalimo se danas Bogu za sluæbu anela koji su uvijektu da zaπtite Njegove suradnike. VeÊinom ih ne vidimo ili Ëaknismo ni svjesni njihove prisutnosti, ali oni su ipak tu. »estoih ljudi vide uz nas ne shvaÊajuÊi da su to aneli koje Bog πaljena Zemlju da prate Njegove literarne evaneliste u radu za Nje-ga.

7. travnja

“Ne boj se, ja sam s tobom”“Idi k onima kojima te πaljem i reci sve ono πto Êu tinarediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.”(Jeremija 1,7.8)

Jedan literarni evanelist, Arapin, radio je u velikoj stambe-noj zgradi u Kairu. Sprijateljio se s Ëuvarom na ulazu i poËeoprodavati knjige skoro svakoj obitelji. Uspio je ostaviti dvana-est velikih knjiga u dvanaest obitelji. Kako nije posjetio baπsvaki stan u toj zgradi, sljedeÊeg jutra doπao je ponovno æeleÊidovrπiti posao.

Pokraj Ëuvara sjedio je arapski πeik u bijeloj haljini s bijelimturbanom na glavi, kao kakav aneo. Ali nije djelovao sretno.Dræao je dvanaest velikih knjiga na svojem krilu!

9

Gotovo drhtavim glasom rekao je: “VraÊamo vam ove knji-ge. To su krπÊanske knjige. Vratite nam novac.”

Literarni evanelist pokuπao je urazumiti πeika govoreÊi dasu te knjige za sve ljude. KonaËno, musliman je uzviknuo: “Do-bro, ili Êete uzeti ove knjige, ili Êu vas odvesti na policiju!”

Kad krπÊanin poËne obraÊati ljude u muslimanskoj zemlji,meu muslimanima, i kad ga neki musliman odvede u policij-sku postaju, on je u velikoj, ljutoj nevolji. Svaπta se moæe dogo-diti.

Naπ literarni evanelist nije lako odustajao. I dalje je nastojaouvjeriti πeika u vrijednost tih knjiga. Kad je vidio da gubi bit-ku, rekao je: “U redu. Vratit Êu vam novac za jednu knjigu. Viste kupili samo jednu knjigu.”

“Onda idemo na policiju”, æestoko i ljutito rekao je πeik.Postalo je joπ straπnije kad je literarni evanelist saznao

da je πef policije u zgradi. Nije bilo vremena za gubljenje. Doπaoje trenutak za akciju. Literarni evanelist krenuo je prvi pre-ma vratima πefa policije, lako pokucao, kroËio unutra i uËtivoga pozdravio zahvalivπi mu πto mu je ljubazno dopustio da ueu ured. Predstavio je sebe i svojeg pratioca muslimana, uputionekoliko rijeËi da udobrovolji πefa, priËekao par sekundi da imπef ponudi da sjednu i odmah poËeo kolportirati.

Da, on je imao hrabrosti kolportirati πefu policije u prisut-nosti muslimanskog πeika. U sutraπnjem πtivu saznat Êete kakoje sve zavrπilo. Literarnom evanelistu svakako nije lako pro-davati krπÊanske knjige u muslimanskoj zemlji. Za to je potrebnaËvrstina, predanost, vjera i odluËnost. Meutim, Bog kojem slu-æimo daje nam sve to i mnogo, mnogo viπe. On æeli da dopremoi do muslimana.

U 2. Timoteju 1,7 Ëitamo: “Jer nije nam Bog dao duha bojaæ-ljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.” Moæe li to itko dovoljnorazumjeti?

8. travnja

Duh snage, ljubavi i razbora“Jer nije nam Bog dao duha bojaæljivosti, nego snage,ljubavi i razbora.” (2.Timoteju 1,7)

Literarni evanelist, Arapin, suoËio se s otkazivanjem na-ruËenih dvanaest dragocjenih knjiga. Bio je zabrinut za narodkoji je bio daleko od Boæje istine zbog predrasuda ovog πeika.

10

Nalazio se u uredu πefa policije zajedno sa πeikom koji je bionesretan πto je ovaj prvi prodavao krπÊanske knjige musliman-skom narodu. Tamo je bio prisutan Sveti Duh da pomogne lite-rarnom evanelistu u toj teπkoj situaciji.

Literarni evanelist je znao da Êe moÊi vladati situacijomako skrene πefovu pozornost na knjige. Iznio je πefu problem isvoju potrebu. Izvukao je svoju knjigu, ukazao na njezinu kori-snost i pozvao πefa da je naruËi: “Biste li je radije uzeli naengleskom ili na arapskom jeziku?” ©ef je odmah kupio knjiguna arapskom. Literarni evanelist mu se svesrdno zahvaljivao.Onda se okrenuo πeiku i upitao ga: “Imate li vi πto reÊi prijenego πto odemo?”

Nastala je tiπina koja je potrajala, a onda je πeik laganoodmahnuo glavom govoreÊi: “Ne, mislim da nemam.” ©to je mogaoreÊi? Obojica su se rukovala sa πefom, naklonili se i iziπli. Na-puπtajuÊi policijsku postaju, literarni evanelist je krenuo prviniz ulicu, iduÊi prema svojem podruËju gdje je prodavao knji-ge. Nije bilo nikakvog razgovora izmeu njega i πeika; samo dvijedostojanstvene figure koje su hodale ulicom, jedna obuËena ubijelo, noseÊi gomilu od dvanaest knjiga, a druga ponizni Boæjisluga koji je iπao ispred noseÊi svoju torbu. Bilo je vrlo oËi-gledno za sve prolaznike da su obojica na vrlo vaænom zadat-ku.

Prije nego πto su uπli u veliku stambenu zgradu gdje jeliterarni evanelist trebao nastaviti s radom, πeik je prekinuoπutnju. DræeÊi dvanaest knjiga u jednoj ruci, drugom je zagrlioliterarnog evanelista i toplo mu rekao: “Vi ste dobar Ëovjek!Danas Êete doÊi k meni kuÊi i veËerati sa mnom.” Literarni evan-elist je to, naravno, uËinio.

Bog ima tisuÊe naËina da se pobrine za nas o kojima miniπta ne znamo — to je misao jednog autora Ëije knjige radoËitam. Ovaj literarni evanelist nije dopustio neprijatelju duπada ga obeshrabri i sprijeËi da knjige odu u ruke dragocjenihljudi za koje je Krist umro. On je imao misiju i bio odluËan uostvarenju te misije.

Molimo se danas ponovno za naπe literarne evaneliste uEgiptu i za svu muslimansku braÊu i sestre u svijetu, gdje Boæjeknjige ne dolaze lako u njihove ruke. Bilo koja prodaja pravoje Ëudo, ali je prodaja u tim zemljama viπe nego Ëudo. JedinoSveti Duh moæe djelovati na srca tog naroda da kupi naπe knjige,a On to i Ëini, kao πto se vidi iz navedenog iskustva.

11

9. travnja

Boæja ljubav je najjaËa“Uvjeren sam doista: ni smrt ni æivot, ni aneli ni vla-sti, ni sadaπnjost ni buduÊnost, ni sile, ni dubina nivisina, ni ikoji drugi stvor neÊe nas moÊi rastaviti odljubavi Boæje u Kristu Isusu Gospodinu naπem.” (Rim-ljanima 8,38.39)

Danas Ëitamo joπ jedno iskustvo iz zbirke pastora RussaThomasa, koji je izvjestan broj godina radio kao direktor naklad-niËke djelatnosti na Srednjem istoku. On nam priËa o YoussifuFaragu, literarnom evanelistu u Egiptu za vrijeme predsjedni-ka Nasera. Youssif je bio odvaæan i hrabar radnik koji nije dopu-πtao da ga bilo πto sprijeËi u onome na πto je bio pozvan.

Youssifova ponuda literature, bez obzira na to je li u pitanjubila mala ili velika prodaja, uvijek je trajala tri-Ëetiri minute.»esto bi ovako govorio: “Kad bismo vam naplaÊivali znanje kojese nalazi u ovoj knjizi, ili kada bismo morali platiti ljudimakoji su ovo pisali za nas, bilo bi to vrlo, vrlo skupo; skoro dane biste mogli ni kupiti. Ali, vidite, mi vam je gotovo poklanjamo.Kako vam je zgodnije, na engleskom ili arapskom?”

VeÊina ljudi u Egiptu vrlo malo zna engleski, pa se onda iYoussif i kupac slatko nasmiju. Youssif izvlaËi svoj blok s pri-znanicama. Brzinom munje ispisuje naziv knjige ili knjiga i iznos,otkine priznanicu i uruËuje je kupcu uz jedno “hvala” i πirokiosmijeh koji odiπe povjerenjem.

Za njega nije neuobiËajeno da u nekoj stambenoj zgradizazvoni na dvoja vrata istodobno. Ako oba stanara otvore, onkaæe jednom: “O, tako mi je æao; priËekajte samo pet minuta ija sigurno dolazim.” A onda odmah ode k tom drugom poπtozavrπi s prvim kupcem.

Jedna gospoa zaustavila je Youssifa kad je napuπtao zgradui preklinjala ga: “Molim vas, vratite se i molite se ponovno snama.” Jedna obitelj, kad ga je ugledala nakon nekoliko dana,zamolila ga je: “Molimo vas doite i ponovno se molite u naπemdomu. Sve nam ide tako dobro nakon vaπe molitve.” Neki stanarje rekao: “HoÊete li mi, molim vas, zapisati tu molitvu? Bila jelijepa.”

Do trenutka kada je Russ Thomas zapisao ovo iskustvo,Youssif je bio u zatvoru dvadeset sedam puta. Ali to ga nijezaustavilo u prodaji krπÊanskih knjiga. Jednom je prodao knjigeæeni predsjednika Nasera i zadobio njezino prijateljstvo. To mu

12

je pomoglo mnogo puta kada bi upao u nevolje i nije mogaopronaÊi neki drugi izlaz.

Potrebno nam je viπe Youssifa. Potrebni su nam u svakojkonferenciji, uniji i diviziji svjetskog polja. Potrebni su nam mu-πkarci i æene koje niπta na ovom svijetu neÊe sprijeËiti u objav-ljivanju Evanelja svijetu bolesnom od grijeha putem tiskanerijeËi. Muπkarci i æene koji Êe biti voljni otiÊi u zatvor dvadeseti sedam puta ako je potrebno, a ipak i dalje raditi ono na πtoih je Bog pozvao.

Danas se molimo da nam Bog da muπkarce i æene kao πtoje Youssif koji Êe raditi za Njega u kolporterskoj sluæbi. Dokse pribliæavamo svrπetku vremena milosti, oni koji su pozvanida rade za Boga moraju postati daleko hrabriji, mnogo odvaæ-niji i izuzetno skloni uporabi novih metoda.

10. travnja

Dolina odluke“Mnoπtvo, mnoπtvo u Dolini Odluke!” (Joel 3,14)

»esto se dogaa da se literarni evanelist nae u nekomdomu, poslovnom udruæenju ili na nekom drugom mjestu bezodreenog razloga. Tek poslije sazna da ga je Sveti Duh vodiotim putem da bi doπao do duπe koja traga za istinom. I dostaËesto stiæe toËno na vrijeme da donese nadu, radost i istinutakvoj duπi. Eto zaπto je rad literarnog evanelista toliko za-nimljiv i koristan.

Chips Wood bio je literarni evanelist u Zimbabveu. Jed-nog dana posjetio je dom troËlane obitelji u kojoj su bili otac,majka i sin star otprilike deset godina. Ustanovio je da se zani-maju za duhovne predmete, a posebno za obrazovanje svojegjedinca. Pokazao im je knjige The Bible Story (Biblijske priËe).Jako su im se dopale i sloæili su se da bi bile od velike koristinjihovom sinu, ali su mu veÊ obeÊali bicikl za BoæiÊ i smatralisu da ne bi bilo u redu da prekrπe obeÊanje.

Njihov sin igrao se vani dok je Chips pokuπavao uvjeritiroditelje da kupe knjige. OsjeÊao je da je za obitelj izuzetnovaæno da kupi knjige baπ sada! Nakon dugog razgovora, Chipsje, veÊ oËajan, predloæio da upitaju dijete πto bi viπe voljelo —knjige ili bicikl, mada je znao kako postoje veliki izgledi da sedesetogodiπnjak odluËi za bicikl. Pozvali su dijete i poπto sumu pokazali knjige, traæili su od njega da donese odluku. To

13

je bilo zbilja teπko za djeËaka. Sjedio je prelistavajuÊi knjige,duboko razmiπljajuÊi. Ni roditelji ni Chips nisu izgovorili nijednurijeË. Dijete samo treba odluËiti.

Minute su prolazile. Pet minuta izgledalo je Chipsu kao jedansat. Ali, na kraju, sin je donio odluku i rekao: “Tata, izabratÊu knjige.” Roditelji su prihvatili njegovu odluku i knjige su imodmah uruËene. Chips se pomolio s ovom obitelji i otiπao iznjihovog doma sretan πto je joπ jedna obitelj dobila blagoslovu obliku knjiga The Bible Story.

Prolazili su mjeseci. A onda, jednoga dana, Chips je iπaou posjet k nekim ljudima u susjedstvu spomenute obitelji i po-mislio da bi moæda mogao svratiti k njima i vidjeti uæivaju li uËitanju svojih knjiga. Na vratima ga je doËekala domaÊica i pri-opÊila mu tuænu vijest da je njihov sin preminuo samo dva tjednanakon πto su kupili knjige.

Njihov sin postao je ærtva leukemije. Primljen je u bolnicugdje su lijeËnici uËinili sve πto je bilo u njihovoj moÊi da muspase æivot. Jedne noÊi, dok su roditelji stajali kraj njegovogkreveta u bolnici, rekao im je: “Mama i tata, puno vam hvalaπto ste mi kupili one knjige. Mnogo su mi znaËile. Iz njih samsaznao o Isusu i Njegovoj velikoj ljubavi prema meni i prihva-tio sam Ga kao svojeg Otkupitelja i Prijatelja. Bicikl ne bi mo-gao uËiniti za mene to πto su uËinile knjige. Molim vas, done-site mi ih kad ponovno doete.” Te noÊi njihov sin je umro.

Molite se danas za vodstvo Svetoga Duha u æivotu literar-nih evanelista. Ima mnogo duπa kojima nije preostalo joπ mnogovremena da saznaju o planu spasenja.

11. travnja

Poziv za pomoÊ“Ti πto prebivaπ pod zaπtitom Viπnjega.” (Psalam 91,1)

Psalam 91 sluæi krπÊaninu kao “poziv za pomoÊ”. On meuvjerava da sve dok Ëinim ono πto Bog æeli i sve dok sam tamogdje On hoÊe, ja æivim “pod zaπtitom Viπnjega” i nemam se Ëegabojati. Stvari ponekad kao da idu protiv mene, ali ja ne gubimhrabrost; Bog me voli i pruæit Êe mi potporu u nevolji.

Jedan student literarni evanelist prodavao je knjige da bimogao studirati. Marljivo je radio Ëitavog ljeta i Gospodin ga jeblagoslovio dobrom prodajom, πto je njemu puno znaËilo. Ali“prodaja” se odvijala samo u obliku naruËenih knjiga koje je

14

tek trebalo dostaviti nekog kasnijeg datuma dogovorenog s kup-cima. BuduÊnost je izgledala blistava i naπ student je bio vrlosretan.

A onda je doπlo vrijeme da obavi dostavu knjiga, a toga jebilo mnogo! Radovao se dok je uruËivao knjige, jednu za dru-gom. Njegova financijska situacija izgledala je sve bolja i bolja.Ali neπto se dogodilo! Neπto πto nikada ne bi pomislio da bimu se moglo dogoditi. Dok je jedno poslijepodne vozio biciklnakon vrlo uspjeπnog dana zahvaljujuÊi prodanim knjigama, pri-mijetio je muπkarca koji je iπao za njim na izvjesnom odstoja-nju. U poËetku ga to uopÊe nije zabrinjavalo, ali kad je priπaobliæe, muπkarac ga je sruπio s bicikla, uperio u njega piπtolj izatraæio novac. ©to da radi? Izvukao je sav svoj novac iz dæepai pruæio ga muπkarcu. Ovaj ga je stavio u svoj dæep i dok sespremao da ode, vratio se da bi od studenta zatraæio i njegovuodjeÊu. Student nije imao izbora. Svukao je i svoju odjeÊu pamu je i to dao. OdjeÊa baπ nije bila sasvim po mjeri novog vla-snika, ali je bila bolja od stare koju je muπkarac svukao i ostaviona istom mjestu.

Student je bio πokiran. Zaπto mu se to dogodilo? Izgubioje sav novac, pa Ëak i odjeÊu! ©to da radi? Razmislio je za tre-nutak i doπao do zakljuËa kako Êe biti najbolje da obuËe staruostavljenu odjeÊu i tako ode kuÊi. Dok je oblaËio jaknu, u dæe-pu je osjetio neπto πuπkavo. Stavio je ruku u dæep — i na svojeveliko iznenaenje ustanovio da je sav njegov novac ostao udæepu kad je onaj muπkarac razmijenio s njim odjeÊu. Studentse radovao u Gospodinu, sjeo na svoj bicikl i otiπao kuÊi.

“Ti πto prebivaπ pod zaπtitom Viπnjega, πto poËivaπ u sjeniSvemoguÊega, reci Jahvi: ‘Zaklone moj! Utvrdo moja! Boæe moju koga se uzdam!’” (Psalam 91,1.2)

“Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim puti-ma tvojim. Na rukama Êe te nositi da se ne spotakneπ o ka-men.” (Psalam 91,11.12)

Uvijek Êe na putu biti kamenja, ali i anela. No, Ëesto jeto kamenje koje Êe nas odræavati poniznim.

15

12. travnja

Znanje o Boæjoj slavi“Jer Êe se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kaoπto vode prekrivaju more.” (Habakuk 2,14)

Bog Êe smisliti plan da se svakoj osobi na Zemlji pruæi prilikada se odluËi za istinu ili protiv nje. Ako oni koji su za to odgo-vorni ne obavljaju svoje djelo upoznavanja ljudi s planom spa-senja, Bog Êe uporabiti druga sredstva da se to djelo obavi. DanasÊemo Ëitati o takvom sluËaju.

Bilo je rano poslijepodne kad su dva literarna evanelistaposjetila dom gospodina i gospoe James i njihove kÊeri. Go-spodin James nije bio kod kuÊe, ali je njegova æena pozvalaposjetitelje da uu. Oni su majci i kÊeri poËeli govoriti o du-hovnim stvarima i kako su sve ovo πto se danas zbiva u svije-tu znakovi Isusovog drugog dolaska. Bila je to krπÊanska obi-telj i njih dvije sloæile su se s onim πto je bilo reËeno. Meu-tim, gospoa James iznenada ih je prekinula rekavπi: “Znate lida vi svetkujete pogreπan dan kao Gospodnji dan odmora?”

Literarni evanelisti nisu oËekivali ovakvo pitanje, ali subili spremni sasluπati πto im ona ima reÊi o tom predmetu kojije njoj, izgleda, bio toliko bitan. Nastavila je objaπnjavati kakomnogo ljudi na ovom svijetu svetkuje nedjelju iako Biblija neuËi tako. Literarni evanelisti shvatili su da pred sobom imajuosobu uvjerenu u istinu o suboti, a ne zna da razgovara s dvoji-com ljudi koji su i sami svetkovatelji subote.

Dopustili su joj da im odræi biblijski sat. Potom su je upi-tali gdje je sve to saznala. Nestala je u jednoj prostoriji i ubr-zo se vratila s primjerkom knjige Biblija govori. To je bio iz-vor odakle je ona crpila svoje znanje. Rekla im je takoer dadræi biblijske satove svojim susjedima koji se takoer zanim-aju za taj predmet.

Nakon razgovora, oni su joj rekli da vjeruju isto πto i ona.Bila je presretna πto se upoznala s drugim svetkovateljima su-bote. Imala je mnogo pitanja, a nije bilo nikoga da joj objasni.Njezina petnaestogodiπnja kÊi bila je podjednako zainteresiranaza biblijske istine kao i majka. Njihova imena dana su lokal-nom pastoru da dalje radi s njima. Dva sretna literarna evan-elista otiπla su toga dana iz spomenutog doma sa spoznajomda ih je Bog u svojoj velikoj ljubavi odveo u tu kuÊu.

Moæda ima joπ mnogo ljudi koji su se osvjedoËili u Boæjuistinu ËitajuÊi Njegove knjige i sada dijele to πto su nauËili sa

16

svojim prijateljima i susjedima. Bogu je potrebno joπ radnika,posveÊenih muπkaraca, æena i djece koji Êe krenuti i reÊi ovomsvijetu ono πto znaju o Isusu i Njegovoj ljubavi. I kad bi tomogli reÊi bar uz polovinu oduπevljenja koje je pokazala gos-poa James, cijeli svijet ubrzo bi saznao za istinu.

Danas se molimo da joπ mnogo voljne, oduπevljene i ushi-Êene Boæje djece bude ispunjeno Svetim Duhom i krenu u potraguza onima koji su joπ u duhovnoj tami. Mnogi od njih Ëekaju,poput obitelji James.

13. travnja

Dajte mi Bibliju“Sve Pismo, bogoduho, korisno je za pouËavanje, uvje-ravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti.” (2. Ti-moteju 3,16)

TisuÊe duπa tragaju za istinom. One odlaze svojim duhov-nim voama da im pomognu i vode ih, ali se Ëesto vraÊaju sosjeÊajem praznine. Mnogi od njih okreÊu se Bibliji i u BoæjojrijeËi otkrivaju istine o kojima im nitko nikada nije govorio.Takav je bio sluËaj s gospodinom i gospoom Venter iz Preto-rije u Juænoj Africi.

Neki literarni evanelist radio je od kuÊe do kuÊe u krajugdje su æivjeli Venterovi. Jednog jutra doπao je i u njihov dom.Vrata su bila otvorena i on je unutra Ëuo vrlo zanimljiv razgo-vor koji se vodio izmeu dvije æene. Kad je Ëuo da razgovarajuo Bibliji, nije htio odmah pokucati, nego je osluhnuo o Ëemute dvije gospoe raspravljaju. Govorile su o znaËajnom biblij-skom predmetu koji ih je vrlo zanimao. Jedna se obratila dru-goj: “Kaæem ti da je Biblija sasvim jasna o davanju desetine.Naπ pastor moæe priËati πto hoÊe, ali ja vjerujem u ono πto uËiBiblija.” Druga se s tim potpuno slagala.

Tada je literarni evanelist odluËio zakucati na vrata. Nanjegovo kucanje odgovorila je sredovjeËna æena. Kad ga je ugle-dala, prve rijeËi su joj bile: “Gospodine, tako mi je drago πtoste doπli. Potrebna nam je vaπa pomoÊ. ©to vi kaæete o deseti-ni?”

Literarni evanelist je odgovorio: “Gospoo, nije bitno πtoja kaæem. Bitno je πto Biblija o tome govori. Potrebno nam jemalo vremena da u Bibliji pronaemo ono πto æelite saznati.Predlaæem da se naemo ovdje u vaπem domu u petak uveËer,

17

kada Êemo imati dovoljno vremena razmotriti cijeli predmet odavanju desetine.” Gospoa je bila zadovoljna prijedlogom. Po-kazao joj je i knjigu koja Êe joj sasvim odreeno pomoÊi u nje-zinom istraæivanju. Kupila je knjigu.

Doπao je petak uveËer i literarni evanelist je stigao s Bib-lijom, spreman da odræi biblijski sat. Gospodin i gospoa Ven-ter takoer su imali svoje Biblije. Tako je u tom domu otpo-Ëelo prouËavanje Biblije i nastavilo se tijekom mnogih mjeseci.Udubili su se ne samo u desetinu, nego i u mnoge druge vaænebiblijske teme. Venterovi su saznali o mnogim stvarima o ko-jima dotad nisu niπta Ëuli. Na njihovo iznenaenje saznali suda kao Gospodnji dan odmora treba svetkovati sedmi, a ne prvidan u tjednu, kako su to oni oduvijek mislili.

Prvi se krstio gospodin Venter, a neπto poslije i njegovasupruga. U srcu literarnog evanelista vladala je velika radost.Zahvaljivao je Bogu πto ga je uputio u taj dom jednog jutra kadje to bilo najpotrebnije. Radovao se πto je orue u Boæjoj rucikoje ljude dovodi k istini. ObraÊenje gospodina i gospoe Ven-ter bilo je joπ jedno Ëudo milosti.

Molite se da plamen Svetoga Duha gori u srcima Boæjegnaroda kako bi krenuo u potragu za onima koji se nalaze uduhovnoj tami.

14. travnja

“Doite na svjetlo!”“Da kaæeπ zasuænjenima: ‘Iziite!’ a onima koji su u tami:‘Doite na svjetlo!’” (Izaija 49,9)

Jedan literarni evanelist prodao je dvije knjige gospoi Men-dez, odanoj vjernici crkve kojoj je pripadala. Ona je imala dojamda su knjige iz njezine crkve. Ali kad je poËela Ëitati, ubrzo jeotkrila da knjige govore sasvim razliËito od onoga πto je onasluπala od sveÊenika u svojoj crkvi. Jako se zabrinula. ©to daradi? Prekinula je Ëitanje i odluËila uËiniti jedinu stvar koja jepo njezinom miπljenju bila ispravna — otiÊi i priznati grijehsveÊeniku.

Gospoa Mendez uputila se prema crkvi drhteÊi, jer nijeznala πto Êe joj sveÊenik reÊi. Ni izdaleka nije nasluÊivala daje Gospodin u tom trenutku koristi da dopre do osobe kojoj jebila potrebna pomoÊ. Gospoa Mendez ponijela je te dvije knji-ge sa sobom. Priznala je svoj “grijeh” da je kupila dvije duhovne

18

knjige koje nisu iz njezine crkve i dala ih sveÊeniku da ih pre-gleda prije nego πto Êe nastaviti s Ëitanjem. Jedna od knjigabila je Velika borba.

SveÊenik je knjige odnio kuÊi i najprije poËeo Ëitati Velikuborbu. Bio je izuzetno zainteresiran za ono πto je Ëitao. Nikadaprije nije proËitao takvu knjigu! Nije mogao prestati sve doknije doπao do kraja. Knjiga je do te mjere utjecala na sveÊenikovæivot da on viπe nije mogao sluæiti kao sveÊenik. Dao je ostavkui poËeo tragati za veÊim svjetlom. Uzimao je biblijske satove inakon krπtenja otiπao na koledæ studirati za propovjednika. Upo-znao je i djevojku kojom se oæenio kad je diplomirao. Zatim sepoËeo baviti novim æivotnim pozivom kao pastor.

Godine su prolazile. Poslije je bio izabran za predsjednikaUnije u Angoli gdje je vjerno sluæio mnogo godina. Tom braË-nom paru rodio se sin koji je takoer postao adventistiËki pa-stor. Ime mu je Teofillo Ferreira, koji trenutaËno radi u Ostav-πtini Ellene G. White.

Kakvog li Ëuda! Bog zna gdje se nalazi gladna duπa i toËnozna πto je toj duπi potrebno u odreenom trenutku.

15. travnja

Boæji Ëudesni putovi“Sabrat Êu ih joπ povrh onih koji su veÊ sabrani.” (Iza-ija 56,8)

Gian Pietro Mascheroni roen je u Italiji od roditelja kato-lika. Nikad mu kroz glavu nije proπla misao da Êe jednoga danapostati protestant, ali Gospodin radi na Ëudesne naËine.

Pietro je otpoËeo vlastiti biznis u Italiji. Poslije se odluËiopreseliti na Tajland i otvoriti novi restoran s pravom talijan-skom kuhinjom. I upravo je tu, u svojem restoranu, Pietro prviput saznao za Evanelje.

Jednoga dana u njegov je restoran doπao neki braËni par.Posluæio im je pizzu kao i svim svojim gostima. Ali taj par jebio nekako drugaËiji. Bili su ljubazni i djelovali iskreno. Poπtosu viπe puta doπli na pizzu, Pietro se pobliæe upoznao s njimai brzo su se sprijateljili.

Jednoga dana, kad su odlazili iz restorana, dali su Pietruknjigu. Njezin je naslov bio Velika borba. Dobivπi tako dobruknjigu od tako dobrih ljudi, Pietro je jedva Ëekao da poËne sËitanjem. Knjiga je izmijenila cijeli njegov æivot. Kad je poËeo

19

Ëitati, nije se mogao zaustaviti. Evanelje je izgledalo prekra-sno tako iskrenoj osobi kakva je bila Pietro. Otiπao je k sveÊe-niku da mu razjasni odreene predmete u knjizi, ali mu sveÊe-nik nije mogao pomoÊi. A on je silno æelio pronaÊi odgovorena mnoga svoja pitanja.

Pietro je uzimao biblijske satove i uskoro bio krπten. Za-tvorio je restoran i postao literarni evanelist. Æelja mu je bilada pomogne drugima kako bi i oni pronaπli sreÊu u Gospodi-nu, koju je on sam otkrio.

Dobre knjige su predivno sredstvo za πirenje Evanelja du-πama koje tragaju za istinom poput Gian Pietra Mascheronija.Molimo se da viπe Boæjeg naroda bude voljno prenositi drugimasvoju vjeru putem tiskane rijeËi.

16. travnja

Mi smo Boæji“Imenom sam te zazvao: ti si moj!” (Izaija 43,1)

Bog ima plan za svakoga od nas. Moæda vi joπ niste sigurnikoji je Njegov plan za vas, ali On Êe vam ga otkriti ako Mu do-pustite. Neki ljudi odgaaju ispunjenje Boæjeg plana tako πtose odupiru djelovanju Svetoga Duha u svojem æivotu. To se do-godilo Yumborinom ocu, ali je Gospodin na kraju ipak odniopobjedu.

U Keniji su se odræavali evangelizacijski sastanci, pa jesavjesni Kikuyu, otac sedmero djece, upozorio svoju obitelj: “Neæelim da idete na te æidovske sastanke.” Meutim, dvanaesto-godiπnja Yumbora Ëula je glazbu i iz radoznalosti ipak otiπla.SljedeÊeg dana u kuÊi je bila prava uzbuna, a otac je postaosamozvani policajac kako ona ne bi ponovno otiπla naveËer nasastanak.

Yumbora je vrebala priliku i kad joj se uËinilo da je nitkone nadgleda, otrËala je na sastanak. Ali otac je budno motrio,potrËao za njom i uhvatio je. Yumbora je podigla takvu galamuda se oko njih brzo okupila gomila ljudi. Dok su svi govoriliuglas, Yumbora je pobjegla od oca i otrËala na sastanak. Otacje otiπao ravno za njom i uπao odmah iza nje. Ali sastanak jeveÊ poËeo, pa je on sjeo otraga. “Uhvatit Êu je Ëim budem mo-gao”, mislio je.

Voditelj je ustao i upitao: “Tko je veËeras doveo gosta?”Djeca su skandirala: “Yumbora, Yumbora, Yumbora!”

20

Voditelj je zamolio: “Bi li Yumborin gost htio ustati?”Otac se naπao u neprilici! Pomalo postien, ali i ponosan

jer djeca ne samo πto znaju ime njegove kÊeri nego je ona veËarasi posebno poËaπÊena, otac je ustao. Sada je morao ostati dokraja sastanka.

Da, bio je uhvaÊen u zamku. Sveti Duh je to uËinio. SljedeÊeveËeri nije se brinuo zbog Yumbore, jer se i sam nastojao iskrastiiz kuÊe da ga æena ne primijeti. Ponovno ga je poruka propovi-jedi ushitila. Uskoro su i majka i sva djeca prisustvovali sa-stanku. Otac, majka i Yumbora su se krstili. Otac je postao lite-rarni evanelist. Poslije je otiπao na koledæ Bugema u Ugandi.Danas je on naπ pastor James Mwangi u Nairobiju u Keniji.

Prema Boæjem planu, Yumborinom ocu je bilo potrebno is-kustvo literarnog evanelista da bi se pripremio za propovjed-niËku sluæbu. Najprije se odupirao odlasku na evangelizacijskesastanke u kojima je njegova kÊi toliko uæivala. Gospodin gaje na svoj naËin doveo na sastanke i osvjedoËio u istinu. Boguje on bio potreban za rad u Njegovom vinogradu na zadobiva-nju duπa za Njegovo kraljevstvo, i na kraju se Boæji plan os-tvario.

Danas se molimo za djelo zadobivanja duπa u Keniji, gdjesu literarni evanelisti i pastori podjednako ukljuËeni u pripre-manje ljudi za susret s Bogom. Njihova je zadaÊa vaæna i kori-sna.

17. travnja

Plodonosna RijeË“... RijeË koja iz mojih usta izlazi ne vraÊa se k menibez ploda, nego Ëini ono πto sam htio i obistinjuje onozbog Ëega je poslah.” (Izaija 55,11)

Boæja istina ne moæe biti uniπtena. Mnogi ljudi su to poku-πavali, ali su na kraju uvidjeli da je to kao kad bi netko poku-πao sakupiti pregrπt perja koje se rasprπilo na vjetru.

Herman je bio literarni evanelist koji je prodavao snaænuknjigu Veliku borbu. Radio je u kraju gdje su predrasude bilevrlo jake. Mjesni sveÊenik Ëinio je sve πto je bilo u njegovojmoÊi da ga obeshrabri. SveÊenik je najprije objavio u crkvi daljudi ne bi trebali kupovati Hermanove knjige. Zatim je otpoËeos posjetima od kuÊe do kuÊe, konfiscirajuÊi knjige koje su lju-di kupili. Ali Hermana nije bilo tako lako obeshrabriti. On je

21

jednostavno nastavio prodavati knjige svakoga dana, prepuπta-juÊi sve brige sveÊeniku.

Jednog ponedjeljka ujutro Herman je saznao da je sveÊenikponovno uputio upozorenje protiv knjiga. ©to da uËini? Gospo-din mu je dao odgovor. Kad je pokucao na sljedeÊa vrata a jed-na gospoa odgovorila na njegovo kucanje, on ju je skoro πa-patom upitao: “Zar vam sveÊenik nije juËer rekao da ne smije-te kupovati knjigu pod naslovom Velika borba?”

To je potaknulo gospoinu radoznalost i ona je takoer od-govorila πapatom: “Da!” na πto je Herman uzvratio: “Imam jed-nu, æelite li je vidjeti?”

Pozvala je Hermana u kuÊu gdje joj je on pokazao svojuznaËajnu knjigu. Gospoa ju je kupila bez imalo oklijevanja.Htjela je saznati zaπto sveÊenik ne æeli da oni kupuju tu knji-gu.

U meuvremenu je sveÊenik joπ uvijek posjeÊivao domoveoduzimajuÊi knjige.

Doπao je k jednoj obitelji koja je kupila knjigu. Uzeo imje tu knjigu, odluËan u svojem nastojanju da zabrani ljudimada je Ëitaju. Na povratku u crkvu trebao je prijeÊi rijeku. Dokje prelazio preko mosta, kidao je stranice Velike borbe i bacaoih u vodu. Bio je siguran da je ta knjiga sada potpuno uniπte-na. Meutim, nizvodno, nedaleko od toga mjesta, u rijeci se ku-pala skupina djece. Ona su vidjela kako stranice plivaju u vodii idu ravno k njima. Izvadila su stranice knjige iz vode i osuπilaih na suncu. Roditelji su poslije Ëitali te stranice; mada knjiganije bila kompletna, to ih je potaknulo da poæele saznati viπe.

Tuda je proπao neki putnik i oni su ga priupitali o onomeπto su Ëitali. On im je dao adresu pastora koji bi im eventualnomogao pomoÊi i uskoro su za skupinu organizirani biblijski sa-tovi. Nekoliko mjeseci poslije iz te skupine krπteno je 26 ljudi.

Iskidavπi knjigu na komadiÊe i bacajuÊi ih u vodu, sveÊe-nik je sijao sjeme Evanelja umjesto da uniπtava istinu. To jebilo Ëudo milosti, zar ne? Bog je odredio da Njegove publika-cije ispune odreenu ulogu obavjeπtavajuÊi ljude o Njegovoj is-tini i niπta i nitko nije to mogao zaustaviti.

Danas se molimo za sve one koji njeguju predrasude u od-nosu na Boæju istinu. Molite se da Bog otvori njihove oËi kakobi spoznali koja je Boæja volja za njihov æivot.

22

18. travnja

PouËeni smo Boæjim Zakonom“Blago onom koga ti pouËavaπ, Jahve, i uËiπ Zakonu svo-jemu.” (Psalam 94,12)

George Brown je odrastao na farmi. Kad je zavrπio srednjuπkolu, otiπao je na koledæ i studirao za uËitelja. Po zavrπetkustudija dobio je mjesto u πkoli udaljenoj oko osam stotina kilo-metara od oËeve farme.

George se osjeÊao vrlo osamljenim u novom okruæenju. Nijeznao πto bi radio. Jedno poslijepodne, dok je hodao ulicom,ugledao je plakat koji je oglaπavao neka zanimljiva predavanjao proroËanstvima i to ga je privuklo. Otiπao je jednom, pa joπjednom. Odlazio je skoro svake veËeri i saznao mnogo o Bib-liji, ono πto prije nikada nije Ëuo.

George je onda pisao roditeljima o ovim vrlo zanimljivimstvarima koje je saznao. OËeva reakcija nije bila onakva kakvuje oËekivao. Otac je bio uznemiren, rekao mu je da odmah daotkaz i vrati se kuÊi. Ali George nije mogao dati otkaz. Moraoje ostati do kraja te πkolske godine.

U meuvremenu, otac je odluËio i sam prouËavati Biblijukako bi mogao pomoÊi svojem sinu da se vrati na pravu stazu.Potraæio je na polici neku knjigu koja bi mu u tome pomogla,i naπao knjigu Bible Readings for the Home (Biblijska πtiva zadom). Nije se mogao toËno sjetiti od koga je nabavio tu knjigu;sigurno je to bio neki literarni evanelist koji je radio u tomkraju prije nekoliko godina i prodao mu neke knjige. PoËeo jes puno ozbiljnosti prouËavati knjigu, ali nije daleko odmaknuo,a veÊ je otkrio da ta knjiga govori ono isto o Ëemu mu je pisaosin. Tresnuo je knjigu uz mnogo buke i rekao svojoj æeni: “Toje adventistiËka knjiga, ne æelim je viπe nikada vidjeti!”

Vratio se svojoj polici s knjigama. Ovaj put naπao je knji-gu pod naslovom Daniel i Otkrivenje. Pomislio je u sebi da jenapokon pronaπao pravu knjigu koja Êe mu pomoÊi. Ali je opetubrzo otkrio da i ova knjiga govori ono isto o Ëemu je pisaonjegov sin. Sada je veÊ bio jako uznemiren. Joπ jaËe je tresnuoknjigom nego prvi put, i rekao æeni: “I ovo je adventistiËka knjiga.Ne æelim s tim imati niπta!”

SljedeÊa knjiga Ëijeg se prouËavanja latio bila je Biblija. OnÊe svojem sinu na temelju Biblije pokazati da nije u pravu. Alini sada nije daleko odmaknuo, jer je veÊ u Postanku 2 proËi-tao o suboti. Tada je stavio Bibliju preko one dvije knjige i rekao

23

svojoj æeni neπto drugaËijim tonom: “Mislim da je i ovo adven-tistiËka knjiga.”

George, zajedno s ocem i majkom, krπten je poπto su pret-hodno dobivali lekcije za prouËavanje Biblije. Nikada se nisusjetili tko im je prodao te knjige, ali su zauvijek bili zahvalniπto je literarni evanelist pokucao na njihova vrata i donio tedivne knjige u njihov dom. Boæja rijeË ne vraÊa se k Njemu bezploda.

19. travnja

Djelotvorna RijeË“Æiva je, uistinu, RijeË Boæja i djelotvorna; oπtrija je odsvakoga dvosjekla maËa; prodire dotle da dijeli duπu iduh, zglobove i moædinu te prosuuje nakane i misli srca.”(Hebrejima 4,12)

Gospodin i gospoa Stjepanov i njihovo troje djece bili suateisti. Æivjeli su u Rusiji i nisu niπta znali o Bogu ili NjegovojrijeËi. Jednoga dana njihov sin od πest i pol godina iπao je uli-com i naiπao na πtand s izloæenim knjigama. Na stolu se meuostalim knjigama nalazila ruska Biblija. Iz nekog razloga malidjeËak se zainteresirao za Bibliju na ruskom. Nikada prije nijevidio Bibliju.

Literarni evanelist koji je izlagao knjige zapazio je zani-manje malog djeËaka za Bibliju i upitao ga: “Dopada li ti seova Knjiga, sine? Ponesi je kuÊi.”

Tako je Biblija naπla put do doma Stjepanovih. Sin je poËeoËitati Bibliju. Sigurno mu je Sveti Duh pomagao da razumijeono πto je Ëitao, jer koliko djeËak tog uzrasta uopÊe moæe Ëitati?Otkrio je mnoge stvari o kojima dotada nikad nije Ëuo. Najviπega je zanimao drugi Kristov dolazak. Pozvao je svoje dvije se-stre, od devet i jedanaest godina, da Ëitaju Bibliju s njim. Sta-rija je znala bolje Ëitati od njega, i ubrzo je sve troje bilo osvje-doËeno u biblijske istine.

Dok je majka jednog dana radila u kuhinji, priπao joj jesin i rekao: “Mama, kad umreπ, bit Êeπ izgubljena, a mi to neæelimo.” Gospoa Stjepanova bila je najprije vrlo iznenaena iz-javom svojega sina, a onda mu je rekla: “Sine, ja sam snaænai zdrava. Viat Êeπ me ti joπ mnogo godina. Moglo bi se dogoditida doæivim stotu prije nego πto umrem.” Njezin sin je odgovorioglasom u kojem se osjeÊala velika zabrinutost: “Mama, Ëak ako

24

postaneπ stogodiπnjakinja, ipak Êeπ biti izgubljena nakon smr-ti!” Nato je otrËao u svoju sobu plaËuÊi.

Gospoa Stjepanova prekinula je svoj posao i otiπla za si-nom u njegovu sobu. Dala je sve od sebe da ga umiri, ali onnije mogao prestati plakati. Toliko se bojao da Êe njegova majkabiti izgubljena kad umre. Preklinjao ju je: “Mama, molim te davjerujeπ. Makar i samo malo, ali, molim te, vjeruj!” Sve πto jeona mogla uËiniti kako bi zaustavila njegov plaË bilo je da obeÊada Êe povjerovati. Ali onda je on rekao: “Mama, da bi moglavjerovati, moraπ Ëitati Bibliju. Nema drugog naËina.” I to je obe-Êala.

Gospoa Stjepanova poËela je Ëitati Bibliju, ali joj je onau poËetku djelovala Ëudno i nezanimljivo. Ali πto je viπe Ëitala,to ju je viπe privlaËila. Mnoga pitanja prolazila su joj kroz gla-vu dok je Ëitala. Pitanja na koja ona nije imala odgovore. Mno-go noÊi odlazila je u krevet s tim pitanjima na umu, a nije bilonikoga da joj na njih odgovori. A onda je jedne noÊi usnila san.U tom snu pokazani su joj tekstovi iz Biblije koji Êe joj pomoÊida pronae odgovore na mnoga svoja pitanja. Probudila se, us-tala iz kreveta i zabiljeæila sve retke koji su joj bili pokazani usnu. SljedeÊeg dana uzela je Bibliju i oznaËila sve te tekstove.Ipak, nije uspijevala pronaÊi odgovore na sva svoja pitanja. Za-sad je zavoljela Boæju rijeË, ali ju je æeljela joπ bolje shvatiti.ProËitajte ostatak ovog iskustva sutra ujutro.

20. travnja

Boæju rijeË treba posluπati“Danas ako glas mu Ëujete, ne budite srca tvrda.” (Heb-rejima 4,7)

Bog nikad ne ostavlja u tami duπu koja traga za istinom.Svatko tko traæi pomoÊ, bit Êe tako voen da stekne razumije-vanje. Takav je bio sluËaj s gospoom Stjepanovom. Bog je vo-dio æivot gospoe Stjepanove i njezine djece. PomoÊ je stiglakad su je najmanje oËekivali.

Samo nekoliko tjedana nakon njezinog sna, u poπtanski san-duËiÊ Stjepanovih ubaËena je pozivnica na evangelizacijske pro-grame. Gospoa Stjepanova i njezino troje djece, zajedno s jed-nom prijateljicom, odlazili su na te programe. Dok je te veËerievanelist Ëitao iz Boæje rijeËi, ona je pogledala u biblijske tek-stove koje je ponijela sa sobom i zapazila da on Ëita toËno one

25

tekstove koje je ona obiljeæila u svojoj Bibliji nakon sna. Naj-prije je bila iznenaena, ali je potom poËela shvaÊati da je toBog vodi u otkrivanju znaËajnih istina u svojoj RijeËi. Njezinaprijateljica koja je doπla s njima na sastanak sjedila je kraj njei s Ëuenjem primijetila: “Kako si znala πto Êe ovaj Ëovjek Ëi-tati veËeras?” “Nisam znala”, odgovorila je gospoa Stjepano-va.

Ona i njezina djeca prisustvovali su svim sastancima i mnogestvari su joj se razjasnile. Bila je sretna πto je pronaπla odgo-vore na svoja pitanja. Na kraju evangelizacije gospoa Stjepa-nova i njezina djeca krstili su se. Sin joj je imao svega osamgodina, ali je navaljivao da bude krπten zajedno s majkom i se-strama.

Prolazili su mjeseci i oni su mnogo nauËili o istini. Jednesubote popodne, dok je njih Ëetvero πetalo u parku, gospoaStjepanova primijetila je neku gospou koja je sama sjedila naklupi. Priπli su joj i poËeli razgovarati. Razgovor je doveo doprouËavanja Biblije iz tjedna u tjedan, baπ tu, u parku. Nakonnekog vremena i ta gospoa se krstila.

Jednog dana ta novoobraÊena æena rekla je gospoi Stje-panov: “Ako ti ikada zatreba pomoÊ, obrati se meni, moæda Êuti moÊi pomoÊi. Moj roak je potpredsjednik Rusije.” Rastalesu se, svaka je otiπla svojim putem i nisu se viale neko vrije-me. Onda je jednog dana gospoa Stjepanova primila telefon-ski poziv ravno iz Kremlja. Bila je to njezina prijateljica kojuje upoznala u parku i odræavala s njom satove iz Biblije. “Molimte da doeπ u Kremlj k mojem roaku. Oni æele viπe saznati oBoæjoj istini.”

Otiπla je u Kremlj k svojoj prijateljici i njezinim roacima.ProuËavala je s njima Boæju rijeË. Sam potpredsjednik nije biotu, ali njegova æena i djeca sluπali su s velikim zanimanjem itraæili da im se joπ govori. Ne znamo joπ kraj ove priËe, ali znamoda postoji sila u Boæjoj rijeËi i da Êe ona uroditi plodom.

A sve je krenulo od literarnog evanelista koji je izloæiosvoje knjige i malog djeËaka koji je prihvatio Bibliju kao dar.

Danas se molimo za milijune ljudi u Rusiji koji joπ ne po-znaju Isusa. Molite se za literarne evaneliste u toj zemlji kojiobjavljuju Boæju rijeË mnoπtvu ljudi. Neki od njih rade u teπ-kim okolnostima, ali su vjerni i znaju da Êe jednoga dana vi-djeti plod svojeg truda.

26

21. travnja

Aneli su stvarni Ëuvari“Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svimputima tvojim.” (Psalam 91,11)

Aneli su stvarni. Njih πalje Bog da vode i πtite Njegovudjecu ovdje na Zemlji. Potrudite se da danas budete svjesni nji-hove prisutnosti. Obratite na njih pozornost i budite ih sprem-ni prepoznati kad se s njima susretnete.

Literarni evanelist Willie dostavljao je knjige naruËene ti-jekom mjeseca. Nije imao vlastiti prijevoz i Ëesto je dugo pje-πaËio da bi stigao do kupaca. Posebno je bilo teπko na krajumjeseca kada je knjige trebalo dostaviti. Morao ih je nositi, anakon dostave Ëesto je imao golemu svotu novca, πto je bilaprava opasnost s obzirom na pljaËkaπe u tome kraju.

Jedne veËeri Willie se vraÊao kuÊi nakon uspjeπnog dana.Bilo je kasno, a on je opet imao mnogo gotovine u svojem nov-Ëaniku. Dok je prolazio kroz park koji mu je sluæio kao preËacdo kuÊe, napao ga je neki muπkarac i pokuπao mu oteti novac.Neko vrijeme su se hrvali kotrljajuÊi se po zemlji. U toj borbiizgubio je naoËale i sitni novac koji je imao u dæepu. Shvatioje da nije dovoljno jak da pobijedi napadaËa i da Êe biti gubitnik.

Tada se Willie pomolio i rekao: “Gospodine, ovo je Tvoj no-vac. Potreban si mi! Molim Te, Gospodine, poπalji mi pomoÊodnekud!”

SljedeÊeg je trenutka drugi muπkarac preskoËio ogradu kojaje okruæivala park gdje se Willie borio s napadaËem. NapadaËje odmah ustuknuo i pobjegao. Willie je bio slobodan. Ustaoje, otresao praπinu πto je bolje mogao. Kad je podigao pogledda bi se zahvalio muπkarcu koji ga je spasio, njega nije viπebilo. Willieju je bilo jasno.

Iako je bio siguran da ga je spasio aneo, Willie se nijezadræavao da potraæi naoËale i ostalo πto je izgubio, nego jebez oklijevanja poæurio kuÊi. Nije æelio ponovno biti napadnut.

SljedeÊeg jutra Willie se vratio u park i stao traæiti naoËalei ostale stvari koje su mu ispale iz dæepa prilikom hrvanja pret-hodne veËeri. Kad je stigao do mjesta gdje je bio napadnut, pro-naπao je svoje naoËale, sitni novac i ostale stvari koje su mupripadale uredno sloæene, kao da ih je netko tu namjerno sta-vio. Willie je bio uvjeren da je aneo koji ga je izbavio sakupiosve njegove osobne stvari kad je otiπao i stavio ih tako da ihon moæe naÊi sljedeÊeg jutra.

27

Ellen White uvjerava nas da su nebeski aneli uvijek uzone koji rade na spaπavanju duπa. Kakva je prednost biti rad-nik za Boga i imati pratnju anela kamo god krenuli! Ima liveÊe prednosti od ove? Danas zahvaljujemo Bogu za sluæbu an-ela. Molimo se da budemo svjesniji njihove prisutnosti doksvjedoËimo za Njega.

22. travnja

Kod Boga je naπa nagrada“Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagra-da je moja.” (Izaija 49,4)

U studenome 1998. godine pokrenut je poseban projekt uJugoistoËnoj azijskoj uniji. Tijekom posljednjeg tromjeseËja 1998.posjeÊene su mnoge mjesne crkve i njihovi mladi pozvani dasluæe kao “valdenπki misionari”. Pred te mlade ljude stavljenje izazov da sluæe puno radno vrijeme u podruËjima do kojihnije doprla vijest, i to sljedeÊih dvanaest mjeseci. To je znaËiloda neki moraju prekinuti sa svojim poslom za vrijeme tih dva-naest mjeseci.

Slali su ih veÊinom dva po dva. Smjeπtaj im je bio osigu-ran, ali su morali prodavati knjige kako bi zaradili novac zahranu i ostale potrebe. Bio je to izazov i oni su ga rado prihvatili.Zadatak nije bio povjeren kukavicama.

Skupina mladih ljudi bila je spremna prihvatiti izazov. Biloih je petnaest u prvih deset dana pripreme. “Valdenzi” su napokonbili spremni! Bili su poduËeni kako se upoznati s ljudima, ka-ko stranca pretvoriti u prijatelja za pet minuta, kako prouËa-vati Bibliju, kako davati biblijske satove i kako prodavati knji-ge.

Projekt se od samog poËetka uspjeπno ostvarivao. Ubrzoje joπ jedna skupina mladih ljudi poËela raditi s pola radnogvremena, i nije proπlo ni dvije godine, a osnovano je pet mjesnihcrkava u pet pokrajina do kojih prije toga vijest nije doprla.Bio je to samo poËetak. Skupina “valdenza” poslana je u jednudræavu te Unije gdje nije bilo nijednog adventista. U toj dræavije preko 98 posto muslimana. Prodavati krπÊanske knjige u tojzemlji nije posao za kukavice.

Krajnji rezultat tog hrabrog pothvata joπ nije poznat. Sa-znat Êe se vjerojatno tek kad Isus doe. Ova skupina “valden-za” jednostavno je posijala sjeme Evanelja i prepustila Sve-

28

tom Duhu da djeluje na srca muπkaraca i æena. Ti suvremeni“valdenzi” okusili su radost zadobivanja duπa za Krista i u tomsmislu su najbogatiji. Viπe njih je potom pozvano da rade kaopastori i oni vrlo dobro rade svoj posao. Sigurno ima joπ mnogomladih ljudi poput “valdenza” u JugoistoËnoj azijskoj uniji ko-ji samo Ëekaju na priliku kao πto je ova da posluæe Gospodi-nu. Molimo se za naπe mlade.

23. travnja

Bog Êe nas usliπati“A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, Ëekam na Bogakoji spasava, Bog moj mene Êe usliπati.” (Mihej 7,7)

Bilo je to veliko otkriÊe za gospodina i gospou Kimble kadsu pronaπli istinu. Oni su bili odani Ëlanovi KatoliËke crkve inisu ni pomiπljali da bi postali Ëlanovi neke druge crkve. Bilisu sretni i zadovoljni æivotom, oboje su radili — on kao elek-triËar, a ona kao medicinska sestra. Ali Bog je imao plan zanjihov æivot iako oni toga joπ uvijek nisu bili svjesni.

Jednoga jutra netko je pokucao na njihova vrata. Bio je toliterarni evanelist koji je prodavao knjige. Gospodin Kimblebio je na poslu, a gospoa Kimble zadesila se kod kuÊe, naodmoru od nekoliko dana. Pozvala je posjetitelja u kuÊu i ubrzozatim poËela razgledati privlaËne knjige o Bibliji i zdravlju. Po-sebno se zainteresirala za knjigu Bible Readings for the Home(Biblijska πtiva za dom) i kupila jedan primjerak. »im je posjetiteljotiπao, poËela je Ëitati svoju novu knjigu. Ustanovila je da jeknjiga vrlo zanimljiva. Nikad prije toga nije prouËavala Biblijui nije znala da se u njoj moæe naÊi toliko zanimljivih stvari.

Tog poslijepodneva, kad je zaËula zvuk automobila svojegmuæa koji se vraÊao kuÊi s posla, brzo je sklonila knjigu. Nijehtjela da on zna da je kupila vjersku knjigu.

SljedeÊeg jutra, Ëim je muæ otiπao na posao, ponovno jepoËela Ëitati. Cijeli dan nije se mogla odvojiti od knjige. I tekkad je Ëula kako joj se muæ vraÊa kuÊi, shvatila je koliko jekasno. Opet je brzo sakrila knjigu da je muæ ne bi vidio.

A onda se dogodilo da je gospodin Kimble izbivao s poslaiz nekih razloga. Sada je njegova æena bila na poslu, a on jekod kuÊe bio sam i bez mnogo obveza. TraæeÊi πto bi mogaoËitati, otkrio je knjigu svoje supruge. ZakljuËio je da je vrlozanimljiva i nastavio Ëitati sve dok se njegova æena tu veËer

29

nije vratila kuÊi. Kad je Ëuo kako dolazi, brzo je vratio knjigutamo gdje ju je naπao. Trajalo je to tako nekoliko dana. Gospo-din Kimble nije znao da njegova æena Ëita tu knjigu, a njegovaæena nije znala da i on Ëita istu knjigu. Nijedno od njih nijehtjelo da ono drugo sazna za to.

Jednoga dana gospoa Kimble toliko se zadubila u ono πtoje Ëitala da nije Ëula muæa kako ulazi. On ju je zatekao kakoËita istu knjigu koju je on smatrao toliko zanimljivom. Obojesu priznali ono πto su skrivali i bili ugodno iznenaeni πto suoboje bili zainteresirani za vijest pronaenu u knjizi. Pronaπlisu zatim nekoga da s njima prouËava Bibliju i za nekoliko mjesecibili su spremni i donijeli odluku da prihvate Isusa kao svojegosobnog Spasitelja. Kimbleovi su postali odani Ëlanovi Adven-tistiËke crkve i ostali vjerni Ëitavog svojeg æivota. Uvijek su siskrenim poπtovanjem govorili o literarnom evanelistu koji jedoπao u njihov dom i donio im istinu.

Nikada ne podcjenjujte snagu tiskane rijeËi — ona moæeprodrijeti tamo gdje niπta drugo ne moæe.

24. travnja

Sigurna Boæja zaπtita“Svojim Êe te krilima zaπtititi i pod njegova Êeπ se krilaskloniti: Vjernost je njegova πtit i obrana!” (Psalam 91,4)

Angelwing i Nuria dvije su djevojke koje rade kao literarneevanelistice u Sabahu. Imaju devetnaest odnosno osamnaestgodina. Posluπale su Gospodnji poziv da postanu literarni evan-elisti i da dopru do onih do kojih naπa literatura joπ nije stigla.

Nakon πto su stekle odreeno iskustvo, napustile su svojeprijatelje i kolege literarne evaneliste u blizini Kota Kinaba-lua, glavnog grada Sabaha, na otoku Borneu, i otiπle raditi me-u pleme Dusun u podruËju Kuala Penyu. Ali dolazak meu teljude teπko im je pao zato πto su bili odbojni i Ëak neprijatelj-ski raspoloæeni. Bog ih je ipak blagoslivljao i one su uspjeπnoodnijele literaturu u mnoge domove.

A onda se jednog jutra neπto dogodilo. Doπle su do vrataposebno velike kuÊe. Vlasnik ih je pozdravio i pozvao da uu iobjasne svrhu svojeg posjeta. SjedeÊi, Ëovjek je nakratko pozornosluπao. Zatim se poËeo æivËano vrpoljiti na stolici. Iznenada jeskoËio na noge! “To nije dobro! Kako se usuujete remetiti miru ovoj zajednici s tako zlom literaturom! Vi grijeπite, grijeπite,

30

grijeπite! Zasluæujete da vas ubiju!” — vikao je u nastupu nepri-jateljskog bijesa dok je izbacivao djevojke iz kuÊe.

OæaloπÊene i vrlo potresene, Angelwing i Nuria poæurile suiz njegove kuÊe. Kad ih viπe nije mogao vidjeti, zastale su dase pomole. Kako dalje? Nikada nisu doæivjele neπto tako stra-πno. Ali dok su se molile, Boæji mir spustio se na njihove uzdrh-tale æivce i hrabrost im se povratila.

Kasnije istoga dana zaustavile su se radi odmora ispod jed-nog drveta pokraj puta. Uskoro su primijetile mladog Ëovjekakoji im je brzo prilazio putem i mahao πtapom.

“Jeste li vi one dvije djevojke koje su izazvale takav meteæu naπem mjestu?” pitao je.

“Mi prodajemo knjige”, odgovorile su one.Latot, tako se zvao taj mladiÊ, poËeo je vikati na njih: “Vi

se ne znate ponaπati! Nije u redu da upadate u domove ljudibez njihovog pristanka i naruπavate njihov mir. ©to mislite, tkoste vi na kraju krajeva?” Sasvim oËigledno, πtap se sve viπe pri-bliæavao glavama djevojaka. Odjednom se mladiÊ poËeo smiri-vati. Na njihovo veliko iznenaenje, rekao je: “Recite mi πto vizapravo radite?”

ProËitajte preostali dio ove priËe sutra ujutro. Vidjet Êetekako se dogodilo Ëudo milosti zahvaljujuÊi djelovanju SvetogaDuha na srce tog mladog Ëovjeka.

Danas se molimo za ljude poput Latota i neprijateljski na-strojenog Ëovjeka koji su htjeli kazniti naπe literarne evane-listice. Ima mnogo takvih. Njima je potreban Bog i Njegova lju-bav u srcu.

25. travnja

Bog zapovjeda anelima da nas Ëuvaju“Viπnjega odabra sebi za okrilje. NeÊe te snaÊi nesre-Êa, nevolja se neÊe prikuËiti πatoru tvojemu. Jer ane-lima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim putima tvo-jim.” (Psalam 91,9-11)

Angelwing i Nuria najprije su bile iznenaene naglom pro-mjenom u stavu mladog Ëovjeka. On je joπ uvijek dræao πtap uruci. Tada su shvatile da je to djelo Boæjeg Duha. One su izva-dile svoje knjige i prikazale ih πto su bolje mogle. Bila je todobra prilika da Latotu pokaæu pravu narav svojeg posla. Po-zorno su pratile izraz njegovog lica dok su mu pokazivale lite-

31

raturu. Pogled njegovih oËiju kao da je postao blaæi. Bivao jesve opuπteniji. Kad su zavrπile, Latot je odgovorio: “Koliko vi-dim, vi se bavite dobrim poslom. Æelim kupiti vaπu knjigu.”

Zavukao je ruku u torbicu koja je visjela na njegovom po-jasu i odatle izvadio neπto novca.

Tada ih je pogledao i rekao: “SjeÊate li se jutroπnjeg po-sjeta velikoj kuÊi gdje se onaj Ëovjek silno razljutio na vas?”pitao ih je Latot.

“Da, naravno!” odgovorile su djevojke. Kako bi to moglezaboraviti?

“Dakle,” objasnio je Latot, “novac koji vam sada dajem daomi je onaj Ëovjek da vas prebijem na smrt.”

Ponovno ih je obuzeo osjeÊaj slabosti koji su veÊ iskusiletoga dana. Kad samo pomisle koliko su bile blizu smrti! Alidok su tu stajale s novcem u rukama, izgledalo je kao da osje-Êaju prisutnost nebeskih anela. Kroz glavu su im prolazile ri-jeËi Ellen White u novom, dubljem znaËenju: “Naπi kolporteripostiæu znatan uspjeh. A kako i ne bi? Nebeski aneli rade snjima.” (Colporteur Ministry, str. 111)

Angelwing i Nuria prve su doprle do plemena Dusun u Sa-bahu. Danas ti ljudi posjeduju krπÊanske knjige. MoÊna tiska-na rijeË vrπi svoje djelo. OËigledno je da avao Ëini sve πto jeu njegovoj moÊi kako bi sprijeËio da istina dopre do tih kra-jeva, ali Sveti Duh otvara put i priprema srca za primanje Boæjeistine.

Velik je izazov iÊi stopama Angelwing i Nurije, dvije hrabre,predane djevojke koje su bile voljne odnijeti vijest plemenu kojejoπ nije Ëulo za nju. Ostavile su mnogo knjiga koje sadræe is-tinu u domovima tih ljudi. Rezultat njihovog rada znat Êe se upotpunosti tek na Nebu kada im mnogi pripadnici plemena Du-sun budu priπli i rekli: “Tako nam je drago πto ste doπli k na-ma i donijeli nam vijest.”

Danas se molimo i za druga podruËja do kojih joπ nije sti-gla Radosna vijest. Potrebni su muπkarci i æene koji Êe biti sprem-ni ærtvovati lagodan æivot i udobnost da bi i drugi mogli upoznatiIsusa. Potrebne su nam djevojke kao Angelwing i Nuria kojeÊe iÊi tamo kamo ih Duh uputi i biti spremne svjedoËiti kadgod im se za to ukaæe prilika.

32

26. travnja

Imamo tisuÊe anela zaπtitnika“Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca daih spasi.” (Psalam 34,7)

U knjizi Testimonies for the Church, sv. 9, str. 129, EllenWhite piπe:

“U radu za duπe koje propadaju pratit Êe vas aneli.TisuÊe tisuÊa i deset tisuÊa puta deset tisuÊa anela æelesuraivati s Ëlanovima naπih crkava u prenoπenju svjetlakoje je Bog velikoduπno dao, kako bi se narod pripremioza Kristov dolazak.”

Jedan od tih tisuÊa anela vien je u pratnji skupine lite-rarnih evanelista na Ëelu s Jaibi Ogoom, pomoÊnicom direk-tora nakladniËke kuÊe u Sabahu. Radili su u zabaËenom mje-stu po imenu Sipitang, skoro dvije stotine kilometara juæno odglavnog grada Kota Kinabalua. U to vrijeme tu nije bilo adventistasedmoga dana.

Jednoga dana Jaibi je podijelila svoju skupinu literarnihevanelista na dvije manje skupine. Ona sama iπla je sa skupi-nom u kojoj je bilo ukupno Ëetiri osobe. Jaibi i njezine tri pri-jateljice otiπle su u mjesto gdje su morale koristiti javni prije-voz. Morale su Ëekati odreeno vrijeme pokraj ceste dok ne doetaksi, πto je zapravo bio mali autobus. Taksi je doπao i njihËetiri krenule su prema svojem podruËju, uzbuene pri pomi-sli na susret s ljudima i objavljivanje Radosne vijesti da Isususkoro dolazi.

Kad su iziπle iz taksija, Jaibi je pruæila taksistu novËanicuod deset dolara. OËekivala je povrat u iznosu od πest dolara sobzirom na to da je cijena karte bila jedan dolar za svaku. Alitaksist joj je vratio samo pet dolara i istodobno objasnio da jecijena prijevoza jedan dolar po putniku. Literarne evanelisticezapanjeno su se pogledale. Jaibi je ljubazno podsjetila vozaËada ih je u njegovom vozilu bilo samo Ëetiri, a ne pet. “O, jasam vidio vas pet kako ulazite u moj taksi. Prebrojio sam vas.”Ponovno je pogledao lijevo i desno pokuπavajuÊi vidjeti petu oso-bu, misleÊi moæda da se putnik koji je nedostajao negdje sa-krio. Ali nikako nije mogao pronaÊi joπ jednog putnika.

Vratio je Jaibi joπ jedan dolar, ali s velikom nedoumicomna licu. Nije to mogao razumjeti. Bio je siguran da je u skupinibilo pet osoba. Ja vjerujem da je peta osoba koju je vozaË vidiobila stvarna — bio je to jedan od onih tisuÊa tisuÊa anela koji

33

su uvijek spremni pratiti naπe literarne evaneliste dok vjernoobavljaju svoju svetu duænost. Tko je drugi to mogao biti?

Kada bi se oËi naπih literarnih evanelista otvorile zatrenutak, oni bi vidjeli da su sve vrijeme u druπtvu nebeskihanela.

Danas zahvaljujemo Bogu za anele. Zahvaljujemo Mu πtonam je omoguÊio da radimo s njima i uæivamo njihovu zaπtitu.“UËini da budemo svjesni njihove prisutnosti, Gospodine, dokodlazimo u posjet ljudima i dijelimo s njima radost spasenja.”

27. travnja

Znanje o Boæjoj slavi“Jer Êe se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kaoπto vode prekrivaju more.” (Habakuk 2,14)

U Meksiku je prije mnogo godina æivjela obitelj u kojoj subili otac, majka i osam sinova. Otac je bio mljekar. Ne samoπto je imao osam sinova, nego je imao i osam krava. Svakogadana valjalo je te krave pomusti, a djeËaci su morali iÊi od kuÊedo kuÊe i prodavati mlijeko. To je bio uobiËajen naËin æivota irada u ovoj kuÊi.

Jednoga dana roditelji su odluËili poslati svojeg devetogo-diπnjeg sina u posjet teti. Teta je bila krojaËica i obiËno je bilavrlo zauzeta. »esto bi joj njezin neÊak priπao dok je πila ilikrojila haljine i traæio da ostavi svoj posao kako bi se poigralas njim. Meutim, svaki put mu je morala reÊi da ne moæe osta-viti posao jer tako zarauje novac za æivot.

Devetogodiπnjem meksiËkom djeËaku nije bilo lako shva-titi kako se njegova teta, koju je toliko volio, nema vremenaigrati s njim. A onda ga je jednoga dana, kad ju je ponovnomolio da se s njim igra, poslala do police s knjigama nadajuÊise da Êe tamo pronaÊi neku knjigu koja bi ga zainteresirala iodvratila od æelje za igrom.

Jose je pristao i otiπao do police. Pronaπao je knjigu kojaga je posebno privukla. Zvala se Uncle Arthur’s Bedtime Stori-es (PriËe strica Artura za laku noÊ). PoËeo je Ëitati te priËe idoπao do divnih otkriÊa. Otkrio je da je Nebo stvarno mjesto ida je Isus isto tako stvaran. »itao je dalje i uæivao u poukamaza izgradnju karaktera. Po njegovom miπljenju, otkrio je pravirudnik zlata i viπe nijednom nije uznemirio svoju tetu sve dokraja posjeta. Sve vrijeme provodio je ËitajuÊi te priËe.

34

Bio je to prvi Joseov dodir s adventistiËkim knjigama. Ka-ko je odrastao, pronalazio je joπ sliËnih knjiga, a i neke doktri-narne knjige. Jose je neprestano Ëitao. Po zavrπenoj srednjojπkoli otiπao je na koledæ. Nekako u to vrijeme postao je ËlanAdventistiËke crkve i odluËio studirati teologiju da bi se baviopropovjedniËkom sluæbom. Kad je diplomirao, sluæio je kao pa-stor nekoliko godina, a zatim je pozvan da vrπi duænost direk-tora nakladniËke kuÊe.

U vrijeme pisanja ovog Ëlanka Jose je joπ uvijek direktornakladniπtva. On radi u Generalnoj konferenciji kao pomoÊnikdirektora za nakladniπtvo u cijelom svijetu. Ime mu je Jose Cam-pos. A sve je poËelo s knjigom i zanimljivim priËama za lakunoÊ.

Na policama u mnogim domovima nalaze se vrijedne adven-tistiËke knjige. Knjige koje donose nadu i istinu o otkupljenjumnogih duπa koje lutaju. Molimo se danas da Sveti Duh uputiljude na njihove police s knjigama, da u njima stvori æelju date dragocjene knjige proËitaju i prihvate Isusa kao svojeg osobnogSpasitelja. Istodobno nastavimo sijati sjeme Evanelja jer Êe æetvabiti bogata.

28. travnja

Ovce sluπaju Pastirov glas“Tome vratar otvara i ovce sluπaju njegov glas. On ovcesvoje zove imenom pa ih izvodi.” (Ivan 10,3)

“Jesensko liπÊe” — to je vrlo dobar opis za tiskane straniceBoæje istine rasute po cijeloj Zemlji. To “liπÊe” leæi na policamaza knjige tjednima, mjesecima, a ponekad proe Ëitav naraπtajprije nego πto izvrπe svoju namjenu s poukama koje nisu ninajmanje oslabjele.

Gospodin Steenberg, konzervativan, veoma poπtovan Ëlansvoje crkve, bio je odgovoran za dræanje satova katekizma mla-dima svakog tjedna. Morali su pohaati tu nastavu kako bi po-stali Ëlanovi Nizozemske reformirane crkve.

Jednoga dana neki je mladiÊ u razredu postavio starjeπiniËudno pitanje: “Gospodine,” rekao je, “zaπto mi svetkujemo ne-djelju, prvi dan u tjednu, kao Boæji sveti dan, kad Biblija govorida bi to trebao biti sedmi dan?”

Gospodin Steenberg nije bio u stanju odgovoriti na ovo pi-tanje, ali shvativπi da ono dolazi iz usta iskrene osobe koja ljubi

35

Boga, obeÊao je da Êe to provjeriti s propovjednikom i dati od-govor sljedeÊi tjedan.

Starjeπina nije gubio vrijeme. Posjetio je propovjednika toisto poslijepodne da pronau odgovor za mladog uËenika. Pro-povjednik nije bio baπ presretan kad je Ëuo pitanje, ali se odluËioza najlakπi izlaz iz situacije tako πto Êe starjeπini dati da pro-Ëita knjigu o tom predmetu. Otiπao je do police s knjigama itamo pronaπao knjigu pod naslovom Od subote do nedjelje. Nijese mogao sjetiti gdje je kupio tu knjigu ili o Ëemu ona toËnogovori, ali je izgledalo da ona moæe pomoÊi starjeπini u prona-laæenju odgovora.

Gospodin Steenberg je doista pronaπao odgovor. Naπao jemnogo viπe nego πto je oËekivao. Pronaπao je i istinu o suboti.PoËeo je Ëitati knjigu tog istog dana i kad je krenuo, viπe jenije mogao odloæiti sve dok nije proËitao i posljednju stranicu.Usporeivao ju je s tekstovima u svojoj Bibliji i ustvrdio da ot-kriva mnogo toga. Bio je vrlo zahvalan svojem propovjednikukoji mu je pomogao da mnogo bolje razumije Boæju rijeË. Slje-deÊe subote svetkovao je prvi put dan odmora kako nauËavaBiblija. I siguran sam da je otiπao k svojem mladom uËeniku iodgovorio mu na njegovo pitanje.

Njegov propovjednik nije znao koliko snaæne knjige ima nasvojoj polici. Negdje je kupio tu knjigu ili ju je moæda “doniovjetar poput jesenskog liπÊa”; a u pravo vrijeme ona je uËinilaono πto je trebala.

Ovo se dogodilo prije mnogo godina. Danas su mnogi Ëla-novi Steenbergove obitelji vjernici AdventistiËke crkve u JuænojAfrici. Neki od njih postali su uËitelji, drugi starjeπine, a nekipak zauzimaju vodeÊa mjesta u organizaciji. Jedna mala knjigana pravom mjestu u pravo vrijeme donijela je mnogo sreÊe iblagoslova toj obitelji. To je joπ jedno Ëudo milosti.

29. travnja

Propovijedajmo i budimo uporni“Propovijedaj RijeË, uporan budi — bilo to zgodno ili ne-zgodno.” (2. Timoteju 4,2)

Gospoa Deans imala je jedno dijete, sina. Zvao se Harold.Ona se njime ponosila. Posebno je bila sretna kad bi je on iztjedna u tjedan pratio u crkvu. Uvijek je silno æeljela da on budekrπÊanin. Sve je poπlo dobro, ali kad je odrastao, poËeo se druæiti

36

s pogreπnim prijateljima i ubrzo nauËio puπiti, piti i uæivati droge.To je njegovu majku jako unesreÊilo.

Jednoga dana Harold je objavio da odlazi u vojsku. Majkaga je preklinjala da to ne radi, ali je on nije htio sluπati. Æelioje svoju slobodu i bio je siguran da Êe je tako steÊi.

Majka se svakoga dana molila za Harolda. Znala je da onnije viπe krπÊanin. ©to Êe se dogoditi ako pogine u borbi, a nijespreman za susret sa svojim Gospodinom? Bilo joj je vrlo muËnorazmiπljati o tome. Ona je tako jako voljela svojeg sina!

Jednoga dana netko je pokucao na njezina vrata. Kad ihje otvorila, ugledala je Ëovjeka s elegantnom torbom u ruci, apredstavio se kao osoba koja Ëini usluge obiteljima. Pozvala gaje da ue i ona je ubrzo razgledala lijepe krπÊanske knjige snaslovima Isusov æivot, Velika borba i druge. Poæeljela ih je ku-piti, a na pamet joj je pala misao da ih poπalje Haroldu. MoædaÊe on, mada nije bila u to sigurna, proËitati te knjige i pronaÊiput povratka Gospodinu.

Harold je bio premjeπten na podruËje gdje je bilo politiËkihnemira. Bilo je to opasno i njegova majka je to dobro znala. O,kad bi on samo ponovno upoznao Isusa, to bi je tako usreÊilo.

Jednoga dana dobila je telefonski poziv iz vojnog stoæeraodakle joj je priopÊeno da je Harold poginuo. Ona je bila izvansebe. On je izgubljen, zauvijek izgubljen, mislila je. Svaki danplakala je do kasno u noÊ.

Zatim je netko ponovno pokucao na njezina vrata. Kad ihje ovaj put otvorila, ugledala je vojnika u odori. Predstavio sekao Haroldov prijatelj. Pozvala ga je da ue i on joj je izniorazlog svojeg posjeta. Sakupio je sve Haroldove osobne stvarinakon njegove smrti i odluËio joj ih donijeti. Sve su bile u velikojvojniËkoj vreÊi. Prijatelj joj je priËao o Haroldu i o posljednjimdanima koje su proveli zajedno — koliko se radovao knjigamakoje mu je ona poslala.

Kad je vojnik otiπao, ona je odluËila otvoriti vreÊu. Unutraje naπla sve sinovljeve osobne stvari — njegovu odjeÊu, cipelei tako redom — ali je isto tako pronaπla i knjige koje mu jeposlala prije nekoliko mjeseci. Ponovno je briznula u plaË, alikad je otvorila jednu knjigu, zapazila je rukopis svojega sina.ProËitala je: “Danas sam pronaπao Isusa kao svojeg osobnogSpasitelja.”

Harold je pronaπao Isusa. Boæje knjige naπle su se tamo upravo vrijeme.

37

30. travnja

Gubitak pretvoren u dobitak“Ali πto mi god bijaπe dobitak, to poradi Krista sma-tram gubitkom.” (Filipljanima 3,7)

Literarni evangelizam nije neπto πto morate “isprobati”. Umje-sto toga, on Êe isprobati vas. To je iskustvo preko dvadeset dvijetisuÊe naπih literarnih evanelista πirom svijeta. Mnogi od tihmuπkaraca i æena bili su predani radnici u nakladniËkoj djelat-nosti deset, dvadeset, Ëetrdeset godina i viπe. Nekima od njihpostavljeno je pitanje zaπto su uspjeπni u svojoj sluæbi. »emupripisuju svoj uspjeh u prodaji knjiga i zadobivanju duπa? Evonekih njihovih odgovora.

1. Moj uspjeh poËinje u pet sati ujutro. Tada razgovaram sGospodinom i postajem siguran u Njegovu prisutnost i blago-slove za taj dan.

2. Ja svoj uspjeh pripisujem grahu. Stavim dvanaest zrnagraha u dæep svakoga jutra. Tijekom dana, Ëim nekoga posje-tim, prebacim jedno zrno u drugi dæep. Tako znam koliko samposjeta izvrπio tijekom dana. Jer, vidite, svakoga jutra obeÊamGospodinu da Êu posjetiti dvanaestero ljudi, a On obeÊava daÊe biti sa mnom za vrijeme tih dvanaest posjeta. Zbog toga svojuspjeh pripisujem grahu.

3. Moj uspjeh moæe se pripisati tome πto dijelim s drugi-ma ono πto vjerujem i brinem se o njima. Volim ljude. Sve ljude.A posebno volim djecu. »esto razgovaram s maliπanima, poka-zujuÊi svoje knjige njima umjesto njihovim roditeljima. Narav-no, govorim dosta glasno da bi me i roditelji mogli pratiti. Znate,vjerujem da me je Bog obdario posebnom ljubavlju prema djeci— i djeca to osjeÊaju.

4. Svoj uspjeh mogu pripisati samo jednom — Gospodnjojprisutnosti. Svake noÊi, toËno u ponoÊ, budi me moja budilica(ili veÊ prema prilici). Zatim se obuËem, obujem i sve ostalo,ukljuËujuÊi Ëeπljanje. Onda se obratim Gospodinu i kaæem: “Go-spodine, kad sutra budeπ vidio ovako odjevenu osobu, znaj, Go-spodine, da sam to ja. Poi sa mnom u sve moje posjete i bla-goslovi me, Gospodine.” Onda se ponovno spremim za spava-nje i dobro spavam znajuÊi da Êe On sutra biti moj pratilac.

Vjerni literarni evanelisti imaju dobar uspjeh u svojoj sluæbi.A kako i ne bi? S njima je Gospodin. Porazgovarajte s tim lite-rarnim evanelistima i uskoro Êete postati svjesni njihove lju-bavi za Gospodina i Njegovo djelo.

38

Molite se danas za literarne evaneliste u vaπem kraju. Dajteim do znanja da se molite za njih.

1. svibnja

Sluæimo Bogu uvijek“Bog — komu duhom svojim sluæim u evanelju Sina nje-gova.” (Rimljanima 1,9)

Danaπnje iskustvo dolazi iz Australije, a iznosi ga FrancisCharton. Ono opet iznova naglaπava kako se »uda Boæje milo-sti dogaaju svakoga dana. Svaka prodana knjiga je Ëudo. Sva-ka obraÊena duπa pravo je Ëudo.

“Tragao sam za Bogom dosta godina u mladosti, imajuÊiuvijek na umu da je On tu da me zaπtiti, vodi, utjeπi i njeænozove. I upravo je nakon nekih dramatiËnih izazova u mojem æi-votu i preseljenja sa suprugom u Australiju, Bog ‘ubacio u naj-veÊu brzinu’ svoj akcijski plan i suËelio se sa mnom licem ulice.

Odnedavno doseljen u Australiju, joπ uvijek sam tragao zaBogom i nepromiπljeno dopustio ‘spiritistiËkoj’ crkvi da utjeËena moj æivot. Bilo je to kratkotrajno iskustvo jer mi je jasnoprogovorio Sveti Duh upozoravajuÊi me na zle utjecaje u toj crkvi;a sliËna opomena uslijedila je kao odgovor na moj pokuπaj dase prikljuËim drugoj crkvi. Dok sam se jednoga dana sa suza-ma molio Bogu u svojem domu, zaËuo sam kucanje na ulaz-nim vratima.

Kad sam otvorio, u hodniku sam ugledao nasmijeπenog, lju-baznog muπkarca koji se predstavio kao Brian Brunton iz Sluæbeza zdravstvenu edukaciju u domu. Ponudio mi je knjige, a jasam njemu zauzvrat ponudio æivotno osiguranje. On je podigaoprst prema Nebu i rekao: ‘Moje osiguranje dolazi odozgo.’ Upi-tao sam ga: ‘Jeste li vi krπÊanin?’ Odgovorio je potvrdno.

Pozvao sam ga unutra. Uπao je s torbom u jednoj ruci, adrugom se, bio sam u to siguran, dræao za Isusa. Na licu muje lebdio πiroki osmijeh i osjeÊao sam da je njegovo srce ispu-njeno ljubavlju.

Poπto mi je ukratko objasnio narav svojeg posla, Brian jeizvadio neke divne knjige i pokazao mi ih. Bio sam impresioni-ran. Od tog posjeta moja æena i ja poËeli smo svoj hod s Kri-stom koji je na svakom koraku sve uzbudljiviji dok se kreÊe-mo naprijed i gore prema Nebu.

39

Hvala Bogu za rad s literaturom. VeÊ jedanaest godina ubliskom sam dodiru s evaneoskim radom. Posljednja Ëetiri mje-seca radim kao literarni evanelist s pola radnog vremena.”

Da nije bilo posjeta vjernog literarnog evanelista obiteljiCharton, oni moæda ne bi pronaπli Onoga koga su tako dugotraæili. Mnoge duπe nalaze se u tami grijeha ËekajuÊi da im netkodonese nadu za spasenje. Svaki literarni evanelist toga je pot-puno svjestan i stoga uvijek budno motri ne bi li pronaπao ne-ko srce spremno da odgovori na poziv i doe Gospodinu.

Sjetite se danas u svojim molitvama onih koji plove u mo-ru grijeha bez Ëamca za spaπavanje, pa Ëak i bez obiËnog poja-sa za spaπavanje. Ima malo nade da takvi budu pronaeni akose netko ne pobrine i ne poe u potragu za njima.

2. svibnja

Bog poznaje svoju pastvu“Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznajumoje.” (Ivan 10,14)

Uli Paga, literarni evanelist u Brisbaneu u Australiji, radioje jednog dana na otoku Bribie sa skupinom svojih kolega. Na-iπao je na gospou koja, Ëinilo se, nije bila zainteresirana niza πto πto joj je ponudio. Problem je bio novac. Prije nego πtoje krenuo u sljedeÊi posjet, izvukao je Ëasopis Znaci vremenaiz svoje torbe i pruæio ga æeni. OËi su joj zablistale i s osmijehomi uzbuenjem koje se primjeÊivalo u glasu, rekla je: “Vi ste ad-ventist? To je adventistiËki Ëasopis!” Uli je odgovorio: “Da, upravu ste.”

Uli je tada shvatio da je ona vjerojatno imala neki dobarkontakt u proπlosti s Ëlanovima Crkve. IspriËala mu je da jeprije æivjela u Warburtonu, gdje se upoznala s adventistima sed-moga dana. Ali onda se preselila na otok Bribie i izgubila snjima vezu. Æivot joj nije baπ bio sretan i Ëeznula je za neËimboljim. On joj je onda rekao da planiraju otvoriti crkvu na oto-ku Bribie. Ona mu je rekla: “Sam Bog vas je poslao danas ova-mo, jer ja æelim biti dio te Crkve.”

Bila je katolkinja. Prelistavala je jednoga dana neke knjigeu antikvarijatu i pronaπla nekoliko zanimljivih knjiga. Meu njimasu bile Isusov æivot, Velika borba i neke druge. Kupila ih je iproËitala. Te knjige su djelovale na nju i osvjedoËile je da ad-ventisti sedmoga dana imaju istinu. U to vrijeme joπ nije razum-

40

jela da Sveti Duh priprema njezin skrhani æivot za neπto pre-krasno. Bio je to traËak svjetla u njezinom mraËnom svijetu.

Posjet literarnog evanelista po imenu Uli Paga mnogo jojje znaËio. Uli joj je ispriËao svoje svjedoËanstvo o tome kakomu je Isus pomogao kada je bio izgubljen; kako mu je donionadu i novi æivot kad je bio potiπten i gotovo uniπten. Njezinolice je blistalo, znajuÊi da joj je Bog poslao pomoÊ.

Uvijek je divno iskustvo kad vam ljudi, potpuni stranci, kaæuda vas je sigurno Bog poslao u njihov dom. Oni osjeÊaju potre-bu i traæe pomoÊ. Oni moæda nikada neÊe otiÊi pastoru crkve,na evangelizacijski program ili molitveni sastanak da bi potra-æili pomoÊ. Tim ljudima potreban je osobni posjet nekoga kaoπto je literarni evanelist, koji im moæe donijeti nadu, ohrabre-nje i, iznad svega, knjige koje Êe im rastumaËiti plan spasenja.Upravo to rad literarnog evanelista Ëini tako znaËajnim, takoposebnim.

Molimo se danas — i svakoga dana — da Bog nastavi svojedjelo u srcima svoje djece kako bi Ëula kad ih On pozove darade za Njega. Istina, ne moæe svatko biti literarni evanelist,ali ima na stotine, na tisuÊe onih koji prodaju osiguranje, ne-kretnine ili automobile ili neπto drugo, dok bi svoje Bogom danetalente trebali uporabiti u sluæbi za Boga. Znate li nekoga takvog?

3. svibnja

Bog upravlja svime“©to Êemo dakle na to reÊi? Ako je Bog za nas, tko Êeprotiv nas?” (Rimljanima 8,31)

Gospodin i gospoa Meyer æivjeli su na farmi. Meyerovi suuzgajali posebnu vrstu ovaca, rijetku u Juænoj Africi. Na farmiodmah do gospodina Meyera æivio je njegov brat s obitelji. Ovefarme nalazile su se oko tri stotine kilometara od naπeg naj-bliæeg skladiπta knjiga, i u tom kraju nije bilo literarnih evane-lista koji bi tu redovno radili.

Druga gospoa Meyer poslala je dopisnicu traæeÊi viπe in-formacija o knjizi The Bible Story (Biblijske priËe) i ostalim knji-gama. Dogodilo se da su dvojica literarnih evanelista, Chris injegov prijatelj, radili u tome kraju tjedan dana pa su dobilizadatak da postupe prema molbi sadræanoj na toj dopisnici. Nanjoj se nalazio broj telefona. OdluËili su nazvati gospou Me-yer i dogovoriti sastanak prije nego πto se dovezu na farmu.

41

Gospoa Meyer je bila sretna πto moæe dogovoriti sasta-nak, ali tek za petnaest sati, jer Êe morati iziÊi van i neÊe sevratiti prije deset. Tijekom prijepodneva, meutim, Chris i nje-gov prijatelj uspjeli su dogovoriti joπ nekoliko posjeta u gradunedaleko od mjesta gdje su æivjeli Meyerovi. A neki su bili zaka-zani baπ za to jutro. BuduÊi da su se kretali baπ tim putem,odluËili su vidjeti gdje se nalazi farma Meyerovih kako ne bigubili vrijeme poslijepodne.

Kad su stigli, pitali su: “Gdje æive Meyerovi?” Nekoliko ljudiih je uputilo kamo da idu. Napokon su pronaπli farmu. Primijetilisu da je kod kuÊe neki muπkarac, pa su odluËili svratiti i po-zdraviti gospodina Meyera. Gospodin Meyer bio je vrlo ljuba-zan i kad je saznao kakva je narav njihovog posla, srdaËno ihje pozvao da uu. Tek πto su uπli, pojavila se i gospoa Meyer.Bilo je tek deset sati. Bez mnogo rijeËi, izvadili su knjige i po-kazivali ih kao obiËno. Meyerovi su bili vrlo zainteresirani pasu kupili knjige The Bible Story, My Bible Friends (Moji biblij-ski prijatelji) i neke druge.

Chris je napisao priznanicu za primljenu gotovinu i pomo-lio se s obitelji, a onda, prije nego πto Êe otiÊi, pitali su tkoæivi na susjednoj farmi. Tek tada su shvatili da su knjige prodalipogreπnim Meyerovima. Oni pravi, gdje su imali dogovoren sasta-nak za petnaest sati, bili su odmah do ovih. Nije li to moædabio Gospodnji naËin rada za ljude koji takoer trebaju doÊi udodir s istinom? Poslije tog istog dana otiπli su i na susjednufarmu i ostvarili joπ jednu dobru prodaju.

Bog upravlja. On upravlja i kad je rijeË o dogovaranju sasta-naka. On moæe iskoristiti nesporazum i pretvoriti ga u neπtoprekrasno. On moæe iskoristiti pogreπnu adresu da ona postaneprava, gdje po Njegovoj æelji literarni evanelist treba biti u od-reeno vrijeme, a Boæje odreivanje vremena uvijek je nepogre-πivo. Takav je bio sluËaj s Meyerovima. Bog je htio da obje teobitelji istoga dana dobiju knjige.

Ne znamo πto se dogaalo s Meyerovima nakon toga po-sjeta, ali vjerujemo da Êe uskoro, jednoga dana, Meyerovi i mnogidrugi kupci biti spremni za susret s Isusom kada doe da povedesvoju djecu kuÊi.

42

4. svibnja

Vienje za danas i sutra“Jer ovo je vienje samo za svoje vrijeme ... ako stiæepolako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti!” (Ha-bakuk 2,3)

Prodati knjigu koja sadræi istinu isto je πto i posijati sje-me. Potrebni su odgovarajuÊi uvjeti — klima, vlaænost i ostali— da bi sjeme proklijalo, pomolilo se iz zemlje i izraslo. MoædaÊe biti potrebno jedno godiπnje doba, jedna godina, sedam go-dina ili viπe prije nego πto se pojavi znak æivota. Ali u pravovrijeme — u Boæje vrijeme — doÊi Êe do klijanja.

Joe Paola je literarni evanelist u Australiji. Odreeno vri-jeme imao je prilike raditi u Tasmaniji. Dok je tamo radio, prodaoje knjige gospodinu Barryju Wish-Wilsonu, vrlo utjecajnom Ëo-vjeku i Ëlanu lokalne Ujedinjene crkve. Imao je najveÊu kompanijuu tom kraju za prodaju traktora i poljoprivredne opreme. To jebio kraj s puno farmi i on je jako dobro poslovao.

Gospodin Barry Wish-Wilson kupio je knjige od Joea, alise niπta viπe nije dogodilo u to vrijeme. Tek nekoliko godinaposlije, kad je Joe ponovno doπao u taj kraj, lokalni pastor GeorgeRappel poveo ga je u posjet k nekolicini ljudi s kojima je pro-uËavao Bibliju. Barry je bio jedan od njih. Joe mu je ponovnopokazao neke knjige koje je ovaj kupio bez ikakve primjedbe.Joe mu je ispriËao svoje osobno iskustvo s Bogom i rekao muda sigurno neÊe proÊi mnogo vremena, a Isus Êe ponovno doÊi.Joe je dobar Boæji svjedok jer iskreno voli Gospodina. Kad go-vori, on govori iz srca i ljudi to osjete.

A onda, jednoga dana, sedam godina poπto je Barryju pro-dao prve knjige, Joe je primio boæiÊnu Ëestitku od Ëlana crkveu gradu gdje æivi Barry Wish-Wilson. U Ëestitki je pisalo da suse Barry i njegova æena Gay nedavno krstili i postali vjerniciAdventistiËke crkve. Joe je bio ushiÊen!

Nema veÊe radosti za literarnog evanelista nego da vidiplod svojih napora. To je radost koja se nikome ne moæe dovoljnoopisati.

Postoji dvostruka nagrada za literarne evaneliste. Oni do-æivljavaju radost sada kad vide kako se mnogi od njihovih kupacakrπtavaju; to jest nagrada, ali uskoro, jednoga dana, oni Êe do-biti joπ veÊu nagradu kad se susretnu sa stotinama i moædatisuÊama osoba na Nebu koje Êe se naÊi tamo kao rezultat nji-hovog vjernog rada.

43

Kakve li prednosti, kakve li Ëasti biti literarni evanelistza Boga! Literarni evanelisti, budite jaki i vjerno nastavite sradom na koji vas je Bog pozvao. Nemojte nikada dopustitineprijatelju duπa da vam otme radost koju donosi zadobivanjeljudi za Kralja Isusa.

Danas se molimo za ljude koji se nalaze u dolini odluke.Za one u dolini odluke koji se trebaju odluËiti za vjeËnost ho-Êe li slijediti Isusa ili neÊe. Za one koji trebaju odluËiti hoÊe likoristiti svoje Bogom dane talente u sluæbi svijetu ili u sluæbiBogu. Molimo se za Boæje vodstvo.

5. svibnja

Sve stvoreno iπËekuje Boga“Doista, stvorenje sa svom æudnjom iπËekuje ovo ob-javljenje sinova Boæjih.” (Rimljanima 8,19)

Jacques Wang-Kel iz »ada, koji je studirao u Kamerunu,ispriËao je sljedeÊe iskustvo koje je doæivio dok je radio za vri-jeme ljetnih praznika. U to vrijeme u »ad joπ nije doprla vijesti Jacques je osjeÊao odgovornost da objavi Evanelje svojimsunarodnjacima. PriËajuÊi to svoje iskustvo, Jacques kaæe: “Iakosam se morao vratiti u πkolu pri kraju ljeta, znam da Êe knjigekoje sam prodao i dalje raditi.” IspriËao je sljedeÊe:

“Ahmed Goyoa, mladi musliman iz sjevernog dijela »ada,predavao je u πkoli u juænom »adu kad je buknuo graanskirat. Zemlja je bila podijeljena i kao musliman, Ahmed se na-πao u ozbiljnoj opasnosti. Na koga god bi se na jugu posumnjaloda je musliman, bio bi na mjestu ustrijeljen. SreÊom po njega,sprijateljio se s uËiteljem krπÊaninom koji ga je skrivao u so-bici u svojem domu za vrijeme tih nemira. DosaujuÊi se zbogograniËenja koja su mu naglo nametnuta u æivotu, Ahmed gaje pitao ima li neπto na raspolaganju πto bi mogao Ëitati. Obi-telj mu je dala neku krπÊansku literaturu gdje se nalazila i knjigakoja je opisivala povijest jednog mladiÊa koji je pronaπao Isu-sa Krista. VeÊ neko vrijeme Ahmed je osjeÊao da mu neπto ne-dostaje u æivotu pa je, potaknut Svetim Duhom, odluËio slije-diti primjer mladog Ëovjeka iz knjige te je predao svoje srceKristu.

Neπto kasnije, nakon πto se politiËka situacija stabiliziralai Ahmed mogao iziÊi iz skroviπta, poËeo je tragati za dodatnimsvjetlom koje bi mu pomoglo da raste u svojem krπÊanskom

44

iskustvu. PosjeÊivao je razliËite crkve i obilazio knjiæare traæeÊikrπÊansku literaturu. I onda je jednoga dana Ahmed pronaπaoknjigu u gradu Shar. Naslov je glasio L’ Espoir de l’ Afrique(Nada Afrike), koju je tiskala adventistiËka nakladniËka kuÊa usrediπnjoj Africi. Upravo je u tom gradu Jacques prodavao knjigeprije viπe od godinu dana.

Ahmed je proËitao svoju novu knjigu s velikim zanimanjemi tu pronaπao istinu o suboti. Obratio se pastorima iz viπe vjer-skih zajednica pitajuÊi ih zaπto ne dræe subotu, ali je dobiosamo nejasne i nezadovoljavajuÊe odgovore. Nekako u to vrije-me njegov prijatelj priËao mu je o novom pastoru u obliænjemgradu koji organizira druπtvo svetkovatelja subote. Ahmed ihje pronaπao i uskoro bio krπten u novoosnovanom druπtvu adven-tista sedmoga dana.

Bio je oduπevljen svojom novopronaenom vjerom i poæeliocijeli svoj æivot posvetiti propovijedanju Evanelja. Stoga je po-Ëeo pohaati adventistiËki seminar u Nanga Eboko u Kameru-nu, uzdræavajuÊi se prodajom Boæjih knjiga za vrijeme ljeta. Kadje zavrπio studij, bio je pozvan u sluæbu kao propovjednik usjevernom dijelu Kameruna.

Sjeme koje je posijao Jacques Wang-Kel donijelo je æetvu.Gospodnja rijeË nikad se ne vraÊa prazna. Kad doemo do krajavremena, bacit Êemo pogled unatrag i reÊi: “Zaπto, o zaπto ni-smo viπe raznosili knjige, Ëasopise i traktate, baπ kao jesenskoliπÊe?” Ali tada Êe biti prekasno.

6. svibnja

Boæja obeÊanja su sigurna“Imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.”(Izaija 33,16)

Jake i ja bili smo prijatelji. Ja sam bio mladi automehani-Ëar, a on je posjedovao tri kino-dvorane u naπem gradu. Kadabi doπlo do mehaniËkog kvara u toplinskom ili rashladnom su-stavu u nekoj od dvorana, Jake bi me Ëesto pozvao u pomoÊ.Bili su to prvi mjeseci Drugog svjetskog rata i Jakeovi pozivistizali su sve ËeπÊe kako su ljudi pozivani u vojsku.

Za vrijeme rata predao sam svoj æivot Kristu i bio krπtenu maloj adventistiËkoj crkvi u naπem gradu. IduÊi tjedan oti-πao sam u vojsku Sjedinjenih Dræava. Kad sam zavrπio osnov-nu pripremu, bio sam premjeπten u vojarnu u Novoj Engleskoj;

45

tom prigodom dobio sam od svojeg kolege vojnika dvije knjige:Daniel i Otkrivenje i Colporteur Evangelist (Kolporter evane-list).

Ubrzo nakon toga poslan sam na bojiπte u Europu. Ne moguse sjetiti koliko puta sam proËitao te knjige. Meutim, kad samse vratio u Sjedinjene Dræave i dobio otpust iz vojske, odluËiosam postati kolporter evanelist.

Prije nego πto Êu preseliti svoju obitelj iz naπeg grada unovo mjesto gdje Êu ubuduÊe raditi, zaustavio sam se da posjetimJakea i da se s njim pozdravim. Upitao me je kamo se selim ikojim Êu se poslom baviti. Kad sam odgovorio da Êu prodavativjerske knjige, poskoËio je od iznenaenja. “Prodavat Êeπ vjer-ske knjige? ©to Êeπ raditi kad se zavrπi taj poratni porast zani-manja? Prodavat Êe vjerske knjige! Umrijet Êeπ od gladi!” Posjetje potrajao, rukovali smo se u znak pozdrava i ja sam otiπao iznjegovog ureda. Otada viπe nisam vidio Jakea, a proπlo je pu-nih trideset pet godina.

Nekoliko godina nakon πto smo napustili rodni grad, mojasupruga i ja doπli smo u posjet svojim poznanicima. Pokuπaosam pronaÊi Jakea, ali mi je reËeno da se odselio na Zapadnuobalu. Posao mu je propao. Izgubio je sve tri dvorane i sve svojebogatstvo.

Dvije godine nakon πto sam otpoËeo svoj rad kao kolporterevanelist, iz konferencije su me zamolili da prihvatim mjestopomoÊnika direktora nakladniËke djelatnosti. Nekoliko godinakasnije prihvatio sam poziv da zajedno s obitelji sluæim i Indo-neæanskoj uniji u okviru DalekoistoËne divizije. Bio je to poËe-tak moje devetnaestogodiπnje plodne sluæbe u misiji.

Sada sam u mirovini i Ëesto se prisjeÊam mnogih blagoslovakojima smo bili obasuti ja i moja obitelj. Mislim na mnoπtvoprijatelja na Dalekom istoku, na prednost posjeÊivanja zemaljaπirom svijeta dok smo za vrijeme godiπnjeg odmora putovali uSjedinjene Dræave i natrag, na radost zbog sudjelovanja u podu-Ëavanju muπkaraca i æena da postanu literarni evanelisti kojiÊe zadobivati duπe i na osobne blagoslove Boæjeg neposrednogvodstva mnogo puta u naπem æivotu.

Dok gledam unatrag, bolje razumijem kako se Njegovo obe-Êanje “Imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati” (Izaija33,16) viπe nego ispunilo. Naπ kruh bio je namazan maslacem,a voda pomijeπana s mlijekom!

Gdje je Jake? Kad bih to znao, govorio bih mu o Kristukoji ne samo πto me je saËuvao od gladi, nego je ispunio svakumoju potrebu.

46

7. svibnja

Bog ima ima kljuË“Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima kljuË Davidovi kad otvori, nitko neÊe zatvoriti.” (Otkrivenje 3,7)

Connie van der Molen bio je izvoaË graevinskih radovaprije nego πto je postao literarni evanelist. Connie je volio Go-spodina i Boæju literarnu sluæbu. »esto je priËao kakvu je ispu-njenost osjeÊao govoreÊi ljudima o Bogu, spasenju i vjeËnomæivotu. Connie je posebno bio oduπevljen sljedeÊim iskustvomkoje je jednoga dana doæivio s anelom.

Bilo je oko osamnaest sati. Connie se pribliæavao jednojod onih golemih kuÊa gdje je trebalo otvoriti vrata visoka se-dam stopa prije nego πto uete u dvoriπte i kuÊu. Bio je to vrlobogat kraj Johannesburga, u Juænoj Africi, gdje je veÊinu kuÊaokruæivao Ëitav park. Divni vrtovi. Kad pozvonite na vratima, uveÊini sluËajeva vlasnici vam se Ëak ne potrude ni otvoriti. Ka-ko da on ovamo ue? Prodrmao je vrata i ona su se otvorilabez mnogo muke. Uπao je i zatvorio vrata kako ih je naπao.

Pribliæavao se ulaznim vratima s puno povjerenja, sprema-juÊi se da pozvoni. Ali baπ tada je njegovu pozornost privuklaneka buka. Bila su to dva opasna psa koji su jurili punom br-zinom, pojavivπi se iza ugla kuÊe. Connie je shvatio da je upaou nevolju. Brzo se obratio Gospodinu i zamolio za vodstvo izaπtitu. I odmah su se otvorila ulazna vrata. Vlasnik kuÊe po-javio se s izrazom Ëuenja na licu i upitao: “Gospodine, kakoste uπli kroz dvoriπna vrata? ZakljuËana su, a samo ja imamkljuË.”

PokazujuÊi na zatvorena vrata, Connie je odgovorio: “Go-spodine, postoji samo jedan naËin da se ue na vaπ posjed, ato je kroz vrata. Pogurnuo sam vaπa vrata i ona su se otvorila;eto kako sam uπao.”

“Poite sa mnom”, rekao je Ëovjek. Zajedno su otiπli dovrata. Naπli su ih sigurno zakljuËana lokotom. Connie je ponovnoprodrmao vrata kao prije, ali se ovaj put nisu otvorila. »ovjekje uzeo kljuË iz dæepa i otkljuËao da dokaæe kako je ono πtogovori istina.

Dva Ëovjeka su stajala i gledala se. Kako su se vrata mo-gla otvoriti i Connie uÊi? Sada Connie zna kako. Sigurno jeaneo otkljuËao vrata zato πto je Bog æelio da ljudi u toj kuÊidou u dodir s Njegovom istinom baπ u tom trenutku. Conniese u svojem srcu radovao! Kad samo pomisli da je Bog poslao

47

anela s Neba da mu otvori vrata! Connie je tiho uputio moli-tvu zahvalnosti Gospodinu.

Da, aneli imaju kljuËeve. Oni imaju kljuËeve za svaka vrata,svako srce. Koliko god vam to izgledalo nemoguÊe, nema vratana zemlji koja Nebo ne moæe otvoriti. Kakav god bio izazov skojim se suoËavate i teret koji nosite, Nebo ima kljuË — rjeπe-nje za vas.

Danas je naπa molitva molitva radosti. Radosni smo zbogËinjenice da smo pozvani u Boæju sluæbu i da je On viπe negovoljan poslati svoje anele da rade s nama u znaËajnom djelupripreme ljudi za susret s Gospodinom.

8. svibnja

Dolazak s Radosnom vijeπÊu“Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijestdobra.” (Rimljanima 10,15)

Pattisonovi su bili sasvim obiËna obitelj — muæ, æena i di-jete. Bili su krπÊani, ali nisu iπli baπ redovito u crkvu. Jednogdana netko je pokucao na njihova vrata. Kod kuÊe je bila samogospoa Pattison. Otvorila je vrata i ugledala dva ljubazna go-spodina s torbama u ruci. Pozvala ih je da uu ne znajuÊi daÊe taj posjet promijeniti cijeli njezin æivot i æivot njezine obi-telji.

Ta dva gospodina bili su literarni evanelisti. Pokazali sugospoi Pattison vrlo lijepe krπÊanske knjige i ona ih je kupi-la. Posebno joj se dopala The Bible Story (Biblijske priËe), uto vrijeme idealno πtivo za njezinog desetogodiπnjeg sina. Aliuz The Bible Story dobila je joπ jednu knjigu, Veliku borbu, kaodio pogodbe. Ona je bila oduπevljena svojim knjigama.

Svaku veËer gospoa Pattison Ëitala je svojem sinu iz knjigaThe Bible Story. Otprilike dvije godine poslije, ona se jedne noÊiprobudila i Ëula glas koji joj je govorio: “»itaj plavu knjigu ko-ju si dobila uz The Bible Story.” To nije mogla razumjeti. Nijebila zainteresirana za plavu knjigu. Zaπto bi je Ëitala? Ali glasjoj je neprestano ponavljao da Ëita tu knjigu.

Gospoa Pattison uzela je knjigu s police i poËela Ëitati.Uskoro se toliko zainteresirala da je nije mogla ostaviti. Kadje njezin muæ ujutro otiπao na posao, ona je nastavila Ëitati.Zaboravila je na sve oko sebe. Bilo je kasno poslijepodne kadje Ëula kako joj muæ dolazi s posla, i tek onda shvatila da nije

48

namjestila krevete, ruËak nije bio gotov i u kuÊi niπta nije bilonapravljeno. Svu svoju pozornost usmjerila je na knjigu.

Otkrila je istinu o pravom danu odmora, suboti, i odluËilasaznati viπe o tome. Otiπla je k svojem pastoru, ali joj on nijemogao pomoÊi. Zatim je uzela telefonski imenik i tamo naπlabroj ureda adventista sedmoga dana. Odmah je nazvala. Moralaje πto prije pronaÊi odgovore na svoja brojna pitanja.

Brian Sterley, mjesni propovjednik, doπao je to isto posli-jepodne. Gospoa Pattison jedva je mogla povjerovati da je netkotoliko susretljiv da doe odmah po njezinom pozivu. Sa svojimpastorom morala je dogovoriti sastanak cijeli tjedan unaprijed.

Nakon odræanih biblijskih satova, Pattisonovi su krπteni.Radovali su se u istini koju su spoznali i zahvaljivali Bogu πtoim je poslao dvojicu literarnih evanelista. Poput Pattisonovih,mnogi ljudi otkrivaju Boga i Njegovu istinu u naπim knjigama.

Gospodnja sluπkinja je napisala: “Viπe od tisuÊu ljudi ob-raÊat Êe se za jedan dan, a veÊina od njih svoja prva osvje-doËenja povezivat Êe s Ëitanjem naπih publikacija.” (EllenG. White, Colporteur Ministry, str. 151)

To se zbiva upravo danas — viπe od tri tisuÊe svakoga da-na!

9. svibnja

Propovijedajmo o blizini Kraljevstva“Putom propovijedajte: ‘Pribliæilo se kraljevstvo nebes-ko!’” (Matej 10,7)

Bilo je to 1878. godine. U Juænoj Africi joπ nije bilo adventi-sta. Generalna konferencija joπ nije imala plan slanja misiona-ra u tu tako daleku zemlju. Kako Êe Bog doprijeti do naroda utoj zemlji sa svojom predivnom istinom?

Tada je na scenu stupio Ëovjek po imenu William Hunt. Wil-liam je bio adventist sedmoga dana. On vjerojatno nije bio takojak na rijeËima da ljudima prenese istinu, ali je vjerovao u snagutiskane rijeËi. Otiπao je iz Sjedinjenih Dræava u Australiju gdjeje namjeravao postati kopaË zlata. Prije nego πto je napustiosvoju rodnu grudu, spakirao je dobru zalihu materijala za Ëita-nje da ga ponese sa sobom i podijeli ljudima koje bude usputsusretao. OdluËio je prepustiti tiskanoj rijeËi da govori umje-sto njega. Jedva je shvaÊao koliko Êe dalekoseæan biti utjecajnjegove literature.

49

Ubrzo nakon toga William je stigao u Australiju i saznaoda su otkrivena bogata polja dijamanata u Kimberleyju u Juæ-noj Africi. Spakirao je ono malo osobnih stvari i uputio se pre-ma poljima dijamanata. Stigao je u Kimberley kao potpuni stranac.Bez prijatelja, bez poznanstava, bez pripadnika iste vjere, beziËega.

Dobio je odreenu parcelu zemlje i poËeo kopati traæeÊi di-jamante. Ono πto je pronaπao nisu bili samo dijamanti, negoneπto daleko dragocjenije u Boæjim oËima. Tijekom rada upo-znavao je ljude kad je odlazio u trgovinu ili na poπtu i dijelioim svoju dragocjenu literaturu. Ljudi su uskoro poËeli priËatio ovom tihom Ëovjeku iz Kimberleyja koji je nudio knjige zaËitanje. Neke od Williamovih knjiga dospjele su u ruke farmerakoji su æivjeli u tome kraju. Kao rezultat, u glavama nekih po-javilo se pitanje o pravom danu odmora, suboti.

Neki farmer, Peter Wessels, Ëuo je jednoga dana od svojegbrata da je prema Bibliji sveti Boæji dan subota, a ne nedjelja.Peter je bio zapanjen. Zar je moguÊe da je on sve vrijeme svet-kovao pogreπan dan? PoËeo je istraæivati Bibliju i pronaπao od-govore na svoja pitanja. OdluËio je odmah poËeti svetkovati su-botu. Ostali su mu se pridruæili i uskoro je Ëitava skupina lju-di u tom kraju svetkovala subotu. Saznali su onda za Gene-ralnu konferenciju i Peter je poslao pismo u kojem traæi da sepoπalju misionari koji Êe ih pouËiti i ostalim biblijskim istina-ma. Misionari su stigli i ustanovili da je literatura veÊ pripremilaput za njihov dolazak; sve πto su trebali uËiniti bilo je da æa-nju ono πto je prije posijano.

Bio je to poËetak æivota AdventistiËke crkve u Juænoj Afri-ci. Danas u toj zemlji ima preko πezdeset tisuÊa ljudi koji sve-tkuju subotu svakoga tjedna, a taj broj sve viπe raste. A sve jepoËelo s usamljenim, tihim, ali posveÊenim Boæjim djetetom kojeje osjeÊalo teret za duπe i Ëvrsto vjerovalo u snagu tiskane rijeËi.

I vi moæete biti William Hunt objavljujuÊi ljudima svoju vjerupomoÊu literature kamo god krenete. Molimo se danas da Boæ-ja djeca s joπ viπe predanosti dijele s drugima radost spasenjapreko tiskane rijeËi.

50

10. svibnja

Bog je strpljiv prema nama“Gospodin ... je strpljiv prema vama jer neÊe da tkopropadne, nego hoÊe da svi prispiju k obraÊenju.” (2.Petrova 3,9)

Literarni evanelisti ne prodaju samo knjige niti se samomole s ljudima, nego isto tako traæe prilike da pokrenu ogranaksubotnje πkole u mjestima gdje nema crkve. To je jedan od mno-gih naËina na koji oni zadobivaju ljude za svojega UËitelja. Pro-davanje knjiga je samo sredstvo da se otpoËne razgovor i, na-ravno, da se zaradi za æivot.

Jedan literarni evanelist u istoËnoj Africi htio je osnovatiogranak subotnje πkole. Tijekom dana radio je od kuÊe do kuÊeprodavajuÊi Boæje knjige i stvarajuÊi prijateljstva u susjedstvu,a uveËer bi dræao evangelizacijske sastanke. Mjesto gdje je onimao ta predavanja nalazilo se u blizini poznatog bara kamosu ljudi zalazili noÊu da piju. Vlasnik bara ustanovio je da svemanje ljudi dolazi k njemu u bar. Gubio je novac i nije baπ biopresretan zbog toga. Jedne noÊi, kad je vlasnik bara doπao naposao, bar je bio prazan. “Gdje su ti ljudi?” pitao je.

“Svi su otiπli na ta predavanja”, glasio je odgovor.“OtiÊi Êu i uhvatit Êu ih”, odgovorio je vlasnik. OdluËio je

zaustaviti to odvlaËenje njegovih gostiju iz bara. Tko je taj Ëovjekkoji je imao takvu silu da odvuËe njegove goste s mjesta gdjesu se obiËno sastajali svake veËeri, a on na njima zaraivaonovac? Bio je bijesan dok je iπao prema mjestu gdje je literar-ni evanelist dræao predavanja. Kad je tamo stigao, naπao je mno-πtvo svijeta — mnoge od svojih gostiju — kako sluπaju vijest ospasenju. Sjeo je da samo malo Ëuje πto taj Ëovjek govori. No,bio je toliko oËaran tom vijeπÊu da ju je vrlo brzo prihvatio,poËeo uzimati biblijske satove i napokon postao Ëlan Adventis-tiËke crkve. I, naravno, zatvorio bar!

ObraÊenje tog vlasnika bara bilo je Ëudo milosti — a istotako i obraÊanje njegovih klijenata. Najloπije osobe u toj zajed-nici postale su posveÊena Boæja djeca. Joπ jedna pobjeda Evan-elja Isusa Krista! Literarni evanelisti πirom svijeta zadobivajutisuÊe duπa zahvaljujuÊi stvaranju prijateljstava i organiziranjemogranaka subotnje πkole. Jedna djevojka literarna evanelisticaod dvadeset dvije godine imala je radost da se pedeset jednaduπa s kojom je ostvarila kontakt, krsti za samo jedno tromje-seËje, a to je bio rezultat primjene prethodno spomenutih metoda.

51

Bez obzira na to bio netko vlasnik bara ili trgovac, bogatili siromaπan, Bog ih sve æeli spasiti. On je strpljiv i On Êe touËiniti u svoje vrijeme. ZadaÊa je Njegove djece da Mu pomognuu pripremanju puta tako πto Êe Njegovu literaturu u kojoj senalazi istina stavljati u ruke ljudi. Molimo se danas za viπe po-sveÊenih Ëlanova crkve koji Êe upravo to raditi. Bog vam nudiprednost da budete Njegovi suradnici u spaπavanju duπa. Ho-Êemo li iskoristiti prilike koje nam se danas pruæaju? Pomozimosvi u ostvarivanju »uda Boæje milosti danas i ubuduÊe.

11. svibnja

Bog nas iznenauje radoπÊu“Pokazat Êeπ mi stazu æivota, ispuniti me radoπÊu licasvoga.” (Djela 2,28)

Daveu Sandavolu pokazano je u snu lice jednog vozaËa ka-miona koji je, kako je on stekao dojam, tragao za istinom. Utome snu Dave je saznao koji je to kraj te je sljedeÊeg danaotiπao potraæiti to mjesto. Nema sumnje da ga je vodio njegovaneo jer je, poπto je stigao na lice mjesta, ugledao prizor kojije veÊ vidio u snu — kamion i vozaËa.

Moæda je pomalo zbunio Ëovjeka buduÊi da je bio tolikouzbuen. “Stanite”, obratio mu se. “Vidio sam vas u snu.” Tadamu je poËeo objaπnjavati o Ëemu je zapravo rijeË. I baπ tu, naputu, prodao mu je komplet knjiga.

Joπ jedan vjerni literarni evanelist posjetio je jednu kuÊutoËno u sekundu, po Boæjoj providnosti. Neki obeshrabreni Ëo-vjek bio je sprijeËen u pokuπaju samoubojstva. Aneli su do-veli literarnog evanelista na pravo mjesto u pravo vrijeme. Baπkad je literarni evanelist pokucao na vrata, Ëovjek si je presjekaovene. Bio je to buran posjet, ali je spaπen jedan æivot, i to uposljednji trenutak.

Jednom se dogodio potres u pravo vrijeme. Literarni evan-elist nije mogao privuÊi pozornost potencijalnih kupaca, alikad je rekao: “U posljednje vrijeme bit Êe potresa”, kuÊu je pro-drmao snaæan potres. Tako je privukao njihovu pozornost i onisu kupili knjigu. Zajedno su se molili i zahvaljivali Gospodinuza Njegovu zaπtitu.

Drugom prilikom Sveti Duh je odgodio pripremu za smrt.“Minute su protjecale”, objaπnjava Jeanette Scholes, “dok sampredstavljala knjigu Vaπa Biblija i vi potencijalnom kupcu. Æe-

52

na je djelovala nezainteresirano i rekla: ‘Nemam novca da ku-pim knjigu.’ Upravo sam odlazila iz njezine kuÊe kad me je onapozvala da se vratim. Nakon nekoliko rijeËi, izjavila je: ‘UzetÊu tu knjigu.’ Dok sam ispisivala narudæbenicu, ona je dodala:‘Platit Êu sve sada’ i, donijevπi novËanik iz druge sobe, rekla:‘©tedjela sam za svoju sahranu. Uzet Êu novac od toga.’ Mislimda je ona uzela novac iz pravog fonda”, kaæe Jeanette. “Pogrebnikmoæe priËekati da ova æena najprije pronae vjeËni æivot.”

Kad je Glenn Yurth savjetovao jednoj baki da kupi kom-plet knjiga The Bible Story (Biblijske priËe) za svako unuËe,upitao ju je: “Koliko vam treba?”

Ona je brzo i spremno odgovorila: “Potrebno mi je Ëetrnaestkompleta.”

Glenn se ne sjeÊa da je napisao narudæbu, ni da se molios tom sestrom, niti da ju je upisao u Biblijsku dopisnu πkolu.Jedino se sjeÊa kako je doπao kuÊi da to ispriËa svojoj æeniShirley. Ipak, on se vrlo dobro sjeÊa dana kada je doπao dosta-viti knjige. Kad idete dostaviti jednu knjigu, neπto se moæe do-goditi. Mnogo toga moæe se dogoditi kad dostavljate cijeli kom-plet knjiga. Ali osjeÊat Êete Ëetrnaest puta veÊu zabrinutost kadbudete trebali dostaviti Ëetrnaest kompleta knjiga!

Gotovo bez daha, Glenn je rekao glasom koji je pomalo po-drhtavao: “Gospoo, donio sam vaπe knjige.” Dobro je πto Glennima jako srce jer je dvaput za redom iπao na terapiju protivstresa. Ona je ovako poËela: “Gospodine Yurth, predomislila samse za knjige. OdluËila sam i za sebe kupiti jedan komplet. Imateli kod sebe viπak kompleta?”

Glenn je imao joπ jedan komplet i bio sretan πto joj ga jemogao ostaviti.

12. svibnja

Mnogi Êe naÊi Boga“Naoπe me koji me ne traæahu, objavih se onima kojime ne pitahu.” (Rimljanima 10,20)

Nema veÊe radosti nego vidjeti kako ljudi odgovaraju na Boæjipoziv da Ga prihvate kao svojeg nebeskog Oca. Literarni evan-elisti Ëesto imaju to iskustvo. Oni su Boæji “lovci” koji idusvuda kako bi pronaπli ljude za Njegovo kraljevstvo.

U crkvi u Thistedu u Danskoj vladala je velika radost usubotu 2. lipnja 1990. Muæ i æena, izbjeglice iz Libanona, krπ-

53

teni su, a njihovo troje djece posveÊeno.Kako su Ferial i Naji doπli u dodir s adventistima sedmoga

dana? Zapadna danska konferencija ima jednom mjeseËno Danliterature. Na taj dan literarni evanelisti iz svih krajeva konferen-cije sastanu se s Ëlanovima mjesne crkve i provedu dan zajednosluæeÊi Bogu i upuÊujuÊi Mu molitve.

Oni imaju jedan sat predavanja o krπÊanskim metodamaprodaje knjiga, a nakon toga idu od vrata do vrata prodavajuÊiliteraturu Ëetiri sata. UveËer se ponovno sastanu, razgovarajuo tome πto su doæivjeli i razmjenjuju iskustva. Tako oni prove-du divan, nadahnuti dan u radu s literaturom.

Jednog takvog dana pastor Jens Madsen, glavni direktordanske nakladniËke kuÊe, pokucao je na vrata Ferialovog i Na-jinog stana. Bio je pozvan da ue i posjet je protekao vrlo dobro.On je u ovoj obitelji gledao braËni par koji Ëezne za neËim uzvi-πenijim, πto im svijet nije mogao ponuditi.

Te veËeri Jens Madsen je dao njihova imena i adresu Ëla-novima mjesne crkve da s njima nastave rad. Oni su posjeÊi-vali taj braËni par, pomagali im na sve moguÊe naËine i poka-zali im ljubav tako da su oni doπli u crkvu.

Danas su Ferial i Naji vjerni adventisti sedmoga dana kojisluæe Gospodinu. A sve je poËelo kada je literarni evanelistpokucao na njihova vrata!

Literarni evanelisti su tako “podeπeni” da uoËavaju potrebeljudi. Njihove uπi i oËi uvijek su πirom otvorene kako bi mogliprimijetiti i najmanji znak traganja duπe za Bogom.

NakladniËka djelatnost je znaËajan Ëimbenik u rastu Crkve.Nije nikakvo Ëudo πto J. N. Hunt u svojoj knjizi No Higher Calling(Nema uzviπenijeg poziva) piπe:

“Kad nakladniËka djelatnost ide naprijed, i crkva ide na-prijed. Tamo gdje je nakladniπtvo snaæno, Boæja crkva je sna-æna. Tamo gdje je nakladniËki rad slab, i crkva je slaba.”

Danas se molimo za nakladniËko djelo u Danskoj. Njihovajedinstvena metoda da jednom mjeseËno okupe Ëlanove crkve iliterarne evaneliste kako bi sudjelovali u radu s literaturompredivan je plan. Molimo se za njih.

54

13. svibnja

Bog Êe brzo ostvariti svoju rijeË“Jer Êe Gospodin potpuno i brzo ostvariti rijeË na zem-lji.” (Rimljanima 9,28)

»uda Boæje milosti! Da, Ëuda se dogaaju svakoga dana dokliterarni evanelisti rade svoj posao za Gospodina. Baπ kao i udanaπnjem iskustvu koje iznosi Doug Burgess, literarni evanelistu Sjevernoj Americi. Ovo je joπ jedno Ëudo milosti i Doug to ite kako dobro razumije.

“Ujutro, kad se molim, traæim od Svetoga Duha da me vodii usmjerava tijekom dana kako bih mogao biti blagoslov za Njega.Kad je Gospodin na prvom mjestu, ustanovio sam da tada sveostalo samo od sebe dolazi na svoje mjesto.

Jednoga jutra Gospodin me je potaknuo da radim u okolici.Ja, normalno ne volim raditi po selima na osnovi dobivenih uputajer Ëesto imam problema s nalaæenjem toËne adrese. Takoer,kad radim takvu vrstu posla, s danim smjernicama, dosta vre-mena provedem u voænji, a to moæe biti obeshrabrujuÊe.

Dok sam tog jutra vozio, automobil mi je poËeo praviti pro-bleme. Pokuπavao sam voziti kako sam bolje mogao, dok kolanapokon nisu sasvim stala ispred neke kuÊice. Sjeo sam i raz-miπljao: ©to da sad radim? Nisam mehaniËar. Ali, pomislio samda bih mogao iziÊi i podiÊi poklopac motora. Pogledao sam motor,ali mi je sve to bilo nepoznato. Dok sam tako stajao, ugledaosam kako netko iz kuÊe ide prema meni. Pomislio sam da mimoæda netko æeli pomoÊi.

Ali kad se Ëovjek pribliæio automobilu, nije me pitao zamoje probleme s vozilom, nego je njegovo pitanje glasilo: ‘Pro-dajete li vi vjersku literaturu?’ ‘Da’, odgovorio sam. ‘Moja suprugabi voljela da uete u kuÊu’, rekao je. Zgrabio sam svoju torbui poπao za njim prema kuÊi.

Dok sam ulazio u kuÊu, veÊ me je Ëekala æena tog Ëovjeka.Ponudila mi je da sjednem i poËela iznositi neke probleme kojeje imala u svojoj crkvi i u domu. Ja obiËno puno priËam, alisada nisam mogao doÊi do rijeËi. Tiho sam se pomolio Gospo-dinu da mi pomogne. Rekao sam joj da Êe Gospodin, ako Muse bude htjela pribliæiti, voditi i usmjeravati njezin æivot. Tadasam je upitao bi li htjela da se molim za nju i njezinu obitelj.Klimnula je glavom u znak pristanka i suze su joj navrle naoËi. Kleknuli smo da se pomolimo. Kad smo ustali, rekla je:‘Znam da vas je Gospodin danas poslao ovamo. Imala sam san

55

neku noÊ i u snu sam vidjela kako se mala plava kola zaustav-ljaju ispred moje kuÊe. Uπao je jedan Ëovjek s torbom i moliose sa mnom. Gospodin mi je pokazao da se u torbi nalaze knjigekoje Êu ja poæeljeti kupiti.’

Pokazao sam joj sve πto sam imao. Sve joj se dopalo. Nijeproπlo mnogo vremena a ja sam pisao narudæbenicu, jer je Go-spodin veÊ pripremio put prije ovog susreta. Kad sam iziπao izkuÊe, upalio sam mala plava kola i odvezao se bez problema.Nikada nakon toga nisam imao problema sa svojim automobi-lom.

Je li to bilo Ëudo milosti? Sigurno jest.

14. svibnja

Ne klonimo, Ëeka nas nagrada“Neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaπa dje-la.” (2. Ljetopisa 15,7)

Danaπnju priËu iznosi nam Robert L. Lagron. U vrijeme ovogiskustva, on je bio pomoÊnik direktora nakladniËke djelatnostiu Kolumbijskoj konferenciji. Evo njegovog iskustva:

“Jednoga dana osjetio sam da mi Sveti Duh nalaæe da ra-dim u Yorku u Pennsylvaniji. York je veliki grad, i dok samprolazio kroz njega, muËilo me je pitanje kako to da Konferen-cija nije mogla osnovati crkvu u tom gradu.

Na jednom putovanju zaustavio sam se i proveo tri sata di-jeleÊi naπu literaturu i reklamni materijal literarnih evaneli-sta. Za manje od jednog tjedna osmero ljudi poslalo mi je diodopisnice koji je predvien da se otkine i poπalje, traæeÊi infor-macije o naπoj literaturi i prouËavanju Biblije. Ja sam æelio za-dovoljiti to zanimanje; meutim, kad god bih namjeravao otiÊi,uvijek bi me neπto u tome sprijeËilo.

Jedne veËeri, dok sam putovao za Baltimore u Marylandu,osjetio sam da moram poslati jednog literarnog evanelista uto podruËje kako bi nastavio raditi sa zainteresiranima, i od-mah sem se sjetio brata i sestre Jesse Sanders, literarnih evan-elista iz Baltimorea. Obratio sam im se i oni su bili spremnipoÊi.

Samo za par tjedana pronaπli su nekoliko zainteresiranihobitelji i poËeli s prouËavanjem Biblije.

Tijekom sljedeÊa tri mjeseca, dvadeset Ëetvero do tridese-tero ljudi prouËavalo je Bibliju svakog tjedna. Uskoro su mo-

56

rali pronaÊi mjesto gdje Êe se okupljati. Sandersovi su uz po-moÊ nakladniËkog odjela IstoËne konferencije Allegheny, unaj-mili veliku dvoranu za odræavanje biblijskih prouËavanja. Kon-ferencija je poslala pastora Johna Trustyja iz Harrisburga, penn-sylvanijske crkve, da odræi evangelizacijski sastanak. On je ra-dio s bratom i sestrom Sanders i na kraju tih predavanja krπtenoje trideset πestero ljudi.

Mnogo godina je konferencija pokuπavala organizirati u Yorkucrkvu, ali bez uspjeha; meutim, 1986. godine otvoren je ‘©atoristine’ kao rezultat literarnog evangelizma. Sandersovi su to na-zivali crkva-Ëudo.

Brat i sestra Sanders iz IstoËne konferencije Allegheny radilisu s literaturom viπe od dvadeset osam godina i bili prvaci uBoæjem djelu tako πto su doprinijeli krπtenju pribliæno sedamstotina osoba. Literarni evanelisti doista zadobivaju duπe!”

Nema veÊe radosti za predane, posveÊene literarne evane-liste nego kad vide kako se krπtavaju ljudi za koje su se trudi-li i molili. To je jedini cilj rada s literaturom i tako bi uvijektrebalo biti. To je iskustvo koje nitko nikada ne moæe oduzetionima koji su ukljuËeni u ovaj sveti rad za Gospodina.

15. svibnja

Spasenje za sve krajeve Zemlje“Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje,jer ja sam Bog i nema drugoga!” (Izaija 45,22)

Nakon Prvog svjetskog rata otoËje Palau oduzeto je NjemaË-koj i stavljeno pod japansku upravu tako da su samo japanskibrodovi dolazili na to otoËje.

Kad bi brodovi pristali, Gibbon bi ponovno silazio i raspi-tivao se o adventistima sedmoga dana, ali nitko niπta nije znaoo njima. Usprkos tom naizgled beznadnom zadatku, on je na-stavio tragati za adventistima. Jednoga dana upoznao je nekogkapetana broda koji mu je rekao da je Ëuo za adventiste u Japanu.»uo je za ime Armstrong i molio Williama da piπe Armstronguu Tokio kako bi mogao doÊi u dodir s adventistima.

Gibbon je odmah napisao pismo i poslao na adresu “Arm-strong, Tokio”. Bilo je to poËetkom 1928., i pismo je dobio V.T. Armstrong, tadaπnji predsjednik Japanske unijske misije. Upismu je Gibbon rekao da traæi adventiste sedmoga dana i pi-tao je li on (Armstrong) adventist. Kako je Ëudno da je pismo

57

doπlo do Armstronga u tako velikom gradu! To je bio poËetakdopisivanja izmeu Gibbona i Armstronga pa je mnogo literatureposlano iz Japana na Palau. Godine 1931. pastor i gospoa Shoe-hei Miyake poslani su iz Japana na Palau da posjete Gibbona.Tri tjedna poslije, prije povratka u Tokio, Miyake je krstio Gibbo-na.

Godine 1932. Armstrong i Syroh Ogura doπli su na Palau iodræali niz predavanja. Ostali su mjesec dana, organizirali podva predavanja dnevno i na kraju tih evangelizacijskih sasta-naka krstili dvadeset osoba.

To je bio poËetak adventistiËkog rada u Mikroneziji. Da-nas je adventistiËko djelo u tom podruËju dobro organizirano,posebno na otoku Guam. A sve je poËelo s jednim Ëovjekom sJamajke koji je poslao svojeg sina na πkolovanje u Englesku.Sin se iskrcao na jedan otok u Mikroneziji. On je onda nauËiosvojeg sina engleski sluæeÊi se Biblijom. Zatim je, po Boæjojprovidnosti, Abram La Rue, literarni evanelist u Hong Kongu,poslao literaturu na otoËje Palau i tada su se konaËno pojaviliprvi adventisti u Mikroneziji.

Sve — svaka okolnost, pismo s nepotpunom adresom upu-Êeno Armstrongu u Japan, literatura koju je slao Abram La Rue— sve govori vrlo jasno da su to »uda Boæje milosti. Molite seGospodinu da nam otvori oËi da vidimo kako On vrπi Ëuda idanas kako bi dovrπio svoje djelo.

Danas se molimo za sve ljude na tisuÊama otoka koji joπnisu Ëuli Radosnu vijest. Tko Êe poÊi i odnijeti im tu vijest?

16. svibnja

Crkva spaπenih raste i napreduje“A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spa-savahu.” (Djela 2,47b)

“Kolporterski rad, ako se ispravno obavlja, misionarskoje djelo od najveÊeg znaËenja.” (Ellen G. White, ColporteurMinistry, str. 6)

Terry Goltz bio je direktor nakladniπtva u Sydneyjskoj konfe-renciji u Australiji kad je doæivio ovo iskustvo. Neka nam gaon sam ispriËa:

“Pozvan sam da propovijedam u jednoj od naπih crkava uMt. Druittu. Nakon pozdrava, starjeπina je izjavio: ‘Ovo je crkvaliterarnih evanelista.’

58

Literarni evanelist Graham Stewart poËeo je raditi u tompodruËju prije otprilike Ëetiri godine i pronaπao mnoge zainte-resirane za vijest. Peter Branster, propovjednik laik, zajedno sGrahamom vodio je projekt nalaæenja ljudi koji joπ nisu Ëuliza Evanelje. Kao rezultat krπteno je petero ljudi, a joπ se viπezainteresiralo. Tijekom sljedeÊe dvije godine krπteno ih je joπjedanaestero.

Onda je 1988. godine Sydneyjska konferencija odredila pa-stora Grahama Whitea da nastavi raditi s osobama s kojima suliterarni evanelisti stupili u kontakt. Kako je crkva rasla, postaloje oËigledno da je potreban joπ jedan djelatnik. TrenutaËno naπadva djelatnika prouËavaju Bibliju u dvadeset Ëetiri doma s Ëetr-deset devet osoba. Pribliæno polovina tih ljudi sada odlazi u crkvu.

Ljudi s kojima su literarni evanelisti doπli u dodir æeljelisu imati vlastitu crkvu gdje bi se okupljali na bogosluæje. Nala-æenje odgovarajuÊeg mjesta pokazalo se kao pravo Ëudo. Gra-ham se najprije obratio baptistima, buduÊi da su u tom krajuimali crkvu koju nisu koristili. To nije iπlo. Stupio je u kontakts nekom drugom crkvom, ali bez uspjeha. Nakon mnogo moli-tava, dok je jednom prilikom kolportirao, sreo je prezbiterijancakoji je bio Ëlan male skupine koja se okupljala u obliænjemopÊinskom centru. On je potaknuo Grahama da se raspita zato mjesto. Obratio se odboru koji je bio nadleæan za taj centar.Ovaj prostor htjela je unajmljivati joπ jedna skupina subotomprijepodne. Kad je odbor saznao da Graham traæi mjesto za cr-kvena bogosluæja, rekli su: ‘Upravo nam to treba u ovom kraju.BuduÊi da se vi inaËe bavite druπtveno korisnim radom, moæetedobiti dvoranu za petnaest dolara po danu.’ Zbilja dobra prili-ka! Moæete zamisliti Grahamovo ushiÊenje.

Nakon tog skromnog poËetka, crkva se toliko poveÊala dasubotom ima osamdeset do devedeset prisutnih. VeÊina njihostvarila je prvi kontakt preko literarnih evanelista. Za samodvije godine πest Ëlanova postali su literarni evanelisti. Ostalemjesne adventistiËke crkve u tom kraju daju snaænu potporu iohrabrenje ovoj crkvi literarnih evanelista.”

Naπe knjige nalaze svoj put do stotina, do milijuna domo-va πirom svijeta. One su posijano sjeme koje Ëeka da proklija,a potom naraste. Molimo se danas za one ljude koji imaju isti-nu u svojim domovima a da toga vjerojatno nisu ni svjesni. Molitese da budu potaknuti da otvorenog uma proËitaju te knjige ipronau spasenje za sebe i svoje obitelji.

59

17. svibnja

Bog pokazuje stazu u æivot“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti pred li-cem svojim.” (Psalam 16,11)

Kazimierz Szyimacha æivi u Poljskoj. On nam danas priËakako je tiskana rijeË doprla do njega na Ëudesan naËin. Ovoiskustvo podsjeÊa nas na Ëinjenicu da svaka stranica istine isvaki dio te stranice moæe spasiti neËiji æivot za vjeËnost. Pro-Ëitajte sve o ovom Ëudu milosti iz pera samog Kazimierza.

“Roen sam u Belchatowu u Poljskoj. Nakon πto sam zavr-πio osnovnu πkolu, mogao sam dalje pohaati srednju πkolu zaodreeno zanimanje u Varπavi. U toj sam πkoli izuËio za brava-ra i zavarivaËa. Jednoga dana, dok sam Ëistio oko πkole, pro-naπao sam nepotpun primjerak Znaka vremena. Taj je Ëasopissadræavao jedan Ëlanak o astronomiji za koju sam se vrlo za-nimao. Sakrio sam to u dæep da ne vide moji prijatelji, a posli-je sam ga sam proËitao u svojoj sobi. Pronaπao sam u tom Ëa-sopisu adresu varπavske adventistiËke crkve i posjetio je jed-nom ili dvaput.

Bio sam zbunjen u vezi sa subotom i nisam znao zaπtoadventisti idu na bogosluæje toga dana. BuduÊi da sam bio ka-tolik, kada su mi rekli da su adventisti sedmoga dana odcijep-ljena protestantska skupina, pokidao sam Znake vremena i od-luËio da viπe neÊu razmiπljati o adventizmu.

Jednoga dana, dok sam hodao varπavskim ulicama, vidiosam jedan braËni par kako prodaje Biblije. Kupio sam jednu,poËeo je Ëitati i u tome sam jako uæivao. »itao sam je tajnozato πto sam se bojao da mi to netko ne zabrani. U to vrijemeæivio sam u radniËkom hotelu u Varπavi. Kad sam se vratio ku-Êi u Belchatow, pokazao sam Bibliju svojim roditeljima. Kad suoni to spomenuli sveÊeniku, ovaj se razbjesnio. Sakrio sam Biblijuu svoju prtljagu i vratio se u Varπavu, gdje sam je mogao Ëitatina miru.

Jednoga dana vidio sam neku osobu koja je prodavala Ëa-sopis Znaci vremena u Varπavi. Bio sam iznenaen πto ponov-no vidim taj Ëasopis i kupio ga. Pritom sam saznao da Êe se ugradu odræavati predavanja pod naslovom “©to Êe se dogoditi ubliskoj buduÊnosti”. Iπao sam na predavanja i joπ se viπe za-interesirao. Usporeivao sam ono πto sam Ëuo s onim πto samËitao u Znacima vremena i u Bibliji. Bio sam osvjedoËen da jeto istina i spremao se za krπtenje.

60

Prije krπtenja imao sam nezgodu na poslu. KomadiÊ stak-la probio mi je lijevo oko i bio sam odvezen u bolnicu. LijeË-nici su se borili da mi spase æivot i morali su mi izvaditi jednooko. Adventisti su se molili za mene i redovno me posjeÊivali.Nisam rekao roditeljima za tu nesreÊu. Bojao sam se da Êe po-kuπati sprijeËiti moje krπtenje. KonaËno sam bio krπten i oti-πao na AdventistiËki seminar u Poljsku kako bih se pripremioza sluæbu u Crkvi.

Premda imam samo jedno oko, sretan sam s Bogom. To jebolje nego imati dva oka, a ne poznavati Boga!”

Slaæete li se s Kazimierzom Szymacha? Je li odnos s Bo-gom prioritet i u vaπem æivotu?

18. svibnja

Sanjajmo Boæje snove“Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na svako tijelo, i pro-ricat Êe vaπi sinovi i kÊeri, vaπi Êe starci sanjati sne,a vaπi mladiÊi gledati vienja.” (Joel 3,1.2)

Jean Ntagungira imao je san koji se viπe puta ponovio i osje-Êao je da to neπto znaËi. Jean je Ëuvao stoku kao veÊina dje-Ëaka u Ruandi. Kad je dovoljno odrastao, zavrπio je osnovnu πkolu,a zatim otiπao u srednju, zbog Ëega se osjeÊao vrlo sretnim.

Po zavrπetku πkolovanja radio je u dræavnoj sluæbi kao or-ganizator aktivnosti mladeæi. Nekoliko godina poslije ponovnoje sanjao isti san. U snu je vidio sebe kao da je joπ u πkoli, sbijelom koπuljom i kravatom, πto inaËe nije imao, a nosio jecrnu torbu kao ostali studenti. U tom snu πkola nije izgledalakao tipiËna, duga, uska dræavna πkola od zemlje i pletera. Bilaje sagraena od opeke i imala je dva kata, stolove, stolice, vra-ta, prozore i betonske podove. Cijeli san djelovao je zbunjuju-Êe na Jeana.

Nastavio je raditi u dræavnom poslu. Na poslu je jedan ad-ventist govorio Jeanu o svojoj vjeri. Prvi put je saznao da jeIsus vaæniji od djevice Marije, shvatio da postoji oprost a nesamo krivnja, da se treba odluËiti za zdravlje, a ne za navikekoje uniπtavaju æivot, da treba svetkovati subotu kao sedmi dan,a ne prvi dan tjedna. Jeanu nije bilo potrebno mnogo vremenada shvati kako je ta vijest za njega te se krstio.

BuduÊi da je dræavni posao iziskivao rad subotom, Jean jemorao donijeti veliku odluku. Bez ikakvog oklijevanja odluËio

61

je slijediti Gospodina i svetkovati Njegovu subotu, zbog Ëega jeizgubio posao.

Jednoga dan neki Ëlan crkve predloæio je Jeanu da postaneliterarni evanelist i dao mu da prodaje neke knjige. BuduÊida je uæivao u tom poslu, postao je literarni evanelist. Nakonnekoliko godina Jean je bio pozvan da pohaa seminar za sveliterarne evaneliste u Uniji na koledæu Gitwe. Svaki literarnievanelist dobio je poseban paket s osobnim potrepπtinama. Iz-meu mnogih drugih stvari, tu je bila bijela koπulja i kravata.»im je Jean to vidio, sjetio se svojeg sna. Ali joπ nije bilo crnetorbe, niti zgrade od opeke kao u njegovom snu.

Protekla je joπ jedna godina i Jean je i dalje dobro radiosvoj posao kao literarni evanelist. Sada je bio odreen da po-haa seminar za literarne evaneliste iz cijele Divizije, u Kin-shasi. Svi literarni evanelisti iz Ruande bili su obuËeni u bi-jele koπulje, imali su kravate i svaki je nosio torbu. Joπ je neπtonedostajalo — lijepa zgrada od opeka.

Zatim je doπao 19. oæujka 1988. Jean je bio upisan u prvirazred na unijski seminar za rad s literaturom. Kad je ugledaozgradu od opeke na dva kata i sjeo u uËionicu sa svim ostalimliterarnim evanelistima, Jean se sjetio da je njegov djeËaËkisan sada konaËno potpun. Kad je Jean ispriËao ovaj san u ra-zredu na prvome satu, svima je bilo oËigledno da ga je samBog vodio. Njegov san se obistinio.

19. svibnja

Æene i Radosna vijest“Pratila ga Dvanaestorica i neke æene πto ih je izlijeËiood zlih duhova i bolesti...” (Luka 8,2a)

“Isus nas pojedinaËno poznaje i dirnut je osjeÊajem naπenemoÊi. On nas zna sve po imenu. On zna i samu kuÊu ukojoj stanujemo, ime svakog njenog stanovnika. On je pokat-kad davao upute svojim slugama da pou u odreenu ulicuu odreenom gradu, u tu i tu kuÊu, i pronau jednu odNjegovih ovaca.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 414)

U svibnju je prema programu trebalo doprijeti do onih kojijoπ nisu Ëuli Radosnu vijest. Rebecca je bila u posjetu kod svojesestre koja je æivjela u podruËju gdje smo radili. Rebecca jenaruËila medicinske knjige zajedno s knjigom Today, Tomorrowand You (Danas, sutra i ti). Rebeccina sestra æivi u uliËici u

62

kojoj ne moæe biti viπe od osam-devet kuÊa pa sam odluËio po-sjetiti i te kuÊe.

U jednoj od njih æivi Raine. Ona æivi iza zatvorenih vrata icijelo vrijeme sa spuπtenim roletama. Njezini preci bili su Maori,πto znaËi da je imala Ëvrste veze s Novim Zelandom. BuduÊi daje dulje vrijeme bila odvojena od svojeg nasilnog muæa, samaje podizala svoje Ëetvero djece. Bila je zainteresirana za medi-cinske knjige i htjela ih je kupiti, ali tek poËevπi od prosincasljedeÊe godine. Stoga sam se pozdravio i otiπao. Ali to nijebio kraj mojih posjeta Raini.

Zatim sam upoznao Ëovjeka kojem je bilo potrebno ohrab-renje. Stoga sam mu ostavio jedan primjerak knjige Put Kristukoja je u dodatku imala lekcije s biblijskim prouËavanjima.

U kuÊi preko puta sreo sam Sue. Sue je odavala dojam dapripada viπoj srednjoj klasi. Ona je krπÊanka. Jedino joj je druπtvonjezina desetogodiπnja kÊer. Njezina kÊi nedavno je doπla kuÊis pitanjem o dinosaurima i Noinoj korablji. Ostavio sam Suedva primjerka Ëasopisa o stvaranju, koji se posebno bavi kÊeri-nim pitanjima. Pristala je da dobiva naπe besplatne video uslu-ge u domu.

Neπto poslije stigla mi je dopisnica koja je govorila o zainte-resiranosti za knjige The Bible Story (Biblijske priËe), koju mije poslao R. Austin, broj 6, Talloc Close 2330. Rukopis je biodjeËji, bez naziva grada. Nigdje nisam mogao pronaÊi tu adresu.Poπtanski broj ni na πto me nije podsjeÊao, a na dopisnici nijebilo imena grada.

Nakon πto sam ustanovio da je rijeË o Singletonu, kad samtamo stigao, shvatio sam da je to Rainina adresa. Dopisnicu jeposlao njezin najstariji sin. Zavolio je The Bible Story, knjigukoju je pronaπao na stolu u lijeËniËkoj ordinaciji. ProuËavalismo o drugom Isusovom dolasku i ja sam se molio za obitelj.

Syd Griffith nastavio je sa Sue i Rainom dalje prouËavatiBibliju. Baπ u srijedu dao sam mu joπ jedno ime da otpoËne sprouËavanjem.

Bog je uporabio Rebeccu da me dovede do Sue i Raine. Uradu s literaturom mi ne vidimo odmah krajnji rezultat takvihkontakata s ljudima; ipak, jedan mora posijati sjeme, drugi Êega zalijevati i njegovati, a Bog na kraju ubire æetvu.

Kakva je to radost biti Boæji suradnik u pripremanju ljudiza Nebo! (Bruce Stewart, Australija)

63

20. svibnja

Moj aneo Ëuvar je stvaran“Zar nisu sluæniËki duhovi πto se πalju sluæiti za onekoji imaju baπtiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14)

Ponekad literarnog evanelista pokreÊe Sveti Duh da neπtokaæe hrabro, uz mnogo iskrenosti. Vrlo Ëesto te rijeËi daje samSveti Duh koji zna dotaknuti srca ljudi da pozitivno odgovore.Sveti aneli su neprestano s onima koji rade na spaπavanju duπa.

Jedne veËeri nakon vrlo napornog dana, djevojka literarnaevanelistica koja je kolportirala u planinama i selima otokaMindanaa na Filipinima, traæila je gdje bi prenoÊila. Bilo je malokuÊa. Nije bilo izgleda da Êe pronaÊi sobu. Ali u daljini je ugledalavojnu bazu.

Pribliæila se porti i zapitala vojnika koji je bio na duænostiima li negdje mjesta gdje bi mogla prenoÊiti. On je bio uËtiv,ali nepopustljiv: “Apsolutno ne!” Stigao je glas da pobunjenicinamjeravaju uniπtiti ovaj logor baπ te noÊi. Bilo je opasno davojnici puste neku stranu osobu u vojarnu — opasno za njih iza nju. S obzirom na to da je bila uporna, odveli su je deæurnomËasniku. On je takoer odbio njezinu molbu da ostane u vojarni.Ona je odgovorila sljedeÊim rijeËima: “Gospodine, ako mi dopu-stite da ostanem ovdje preko noÊi, obeÊavam vam da pobunje-nici neÊe doÊi.”

“Kako moæete takvo πto jamËiti?” pitao je on.“Zato πto sam literarni evanelist, krπÊanski radnik za Boga,

i kuda god krenem, sa mnom ide poseban aneo.”Bila je tako odreena i uvjerljiva da joj je Ëasnik naπao neko

mjesto za prenoÊiπte! Pobunjenici nisu te noÊi napali, i vrlobrzo se u vojarni pronio glas o “djevojci s anelom”. SljedeÊegjutra Ëasnici i vojnici postrojili su se ispred porte da kaæu “hvala”i “dovienja” nebeskom vjesniku. Svi su bili iznenaeni da tije-kom noÊi nije bio ispaljen nijedan metak, πto je vrlo neobiËnoza planinsku predstraæu.

Aneli Ëuvari su stvarni i nije nikakva sluËajnost πto jevojarna bila sigurno mjesto te noÊi. Aneli Ëuvari uvijek su pri-sutni da bi vodili i πtitili one koji svoj æivot predaju Gospodinui voljni su iÊi kamo god ih On poπalje. Danas zahvaljujemo svojemnebeskom Ocu za Njegove anele. Kakva je prednost, kakav bla-goslov imati ta nebeska biÊa pokraj sebe svakoga dana! Oni sustvarna biÊa. Oni vrπe volju svojeg Oca, pa ako je to i vaπ prioritet,moæete biti sigurni da Êe oni danas biti s vama.

64

“ZadaÊu anela trebamo razumjeti mnogo bolje nego do-sad.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 154)

21. svibnja

Gospodin nas usmjerava“Gospodin mi je svagda pred oËima jer mi je zdesna dane posrnem.” (Djela 2,25)

Æivot moæe biti vrlo muËan. Sluæite Gospodinu i vjerno ideteu crkvu, Ëinite sve ono πto bi dobro Boæje dijete trebalo Ëiniti,a onda sve krene naopako, uæasno naopako. Kao da vam se cijelisvijet sruπio. Nestalo je sve vaπe sigurnosti! Izgubili ste posaoi, kao u danaπnjoj priËi, æivot cijele obitelji je u opasnosti. ©tosada? To se upravo dogodilo Joseu Pachecu i njegovoj obitelji.No, Bog je bio s njima i doveo ih do dubljeg iskustva s Njim —iskustva radosti spasenja koje nikada prije nisu osjetili.

Jose Pacheco bavio se nekretninama u Angoli. Bio je vrlouspjeπan poslovni Ëovjek i tijekom godina skupio malo bogat-stvo za sebe i svoju obitelj. Ali onda je u Angoli izbila revolucija1975. godine. Jose i njegova obitelj morali su bjeæati kako bispasili æivot i tom su prilikom ostavili sve πto su imali. Niπtanisu mogli ponijeti sa sobom. Otiπli su u Portugal, odakle supotjecali, u nadi da Êe im Bog nekako pomoÊi da ponovno stanuna svoje noge.

Kad su stigli u Portugal, Jose se pridruæio literarnim evane-listima. Duboko je osjeÊao da Gospodin æeli da on upravo toradi. SvjedoËio je o onome πto se dogodilo u Angoli i πto jeimalo za posljedicu da je on sada svjesniji nego ikada da ljuditrebaju spoznati Boæju istinu prije nego πto bude prekasno. Spe-cijalizirao se za prodaju Velike borbe. U iduÊih osam godina JosePacheco prodat Êe preko Ëetrnaest tisuÊa primjeraka Velike borbe!

Gdje god se Velika borba prodaje ili dijeli, neπto se doga-a. To se dogodilo i Joseu. Za samo nekoliko godina bio je svje-dok kako Ëetrdesetero ljudi predaje svoj æivot Gospodinu i kr-πtava se, a to je bio rezultat knjiga koje je prodao. Jose PachecozraËi radoπÊu i sreÊom u sluæbi za svoga UËitelja, πto nikadaprije nije iskusio dok je prodavao materijalna dobra. Nekada jeprodavao kuÊe na praπnjavim putovima Angole, a sada je pro-davao palaËe na Nebu u zlatnim ulicama.

Ima mnogo radosti u radu za ljude. Literarni evanelist jemisionar koji sam sebe uzdræava provodeÊi sve svoje vrijeme u

65

nalaæenju duπa za Boæje kraljevstvo. Naravno, to nije laka za-daÊa, ali zadobivanje ljudia za Boga nikada i nije bilo lako nitiÊe ikada biti. Meutim, obeÊanje da ni trenutak nije sam u svojojsluæbi Ëini ga sretnim i neustraπivim u radu. On Êe otiÊi tamogdje se drugi ne bi usudili, i uËinit Êe ono Ëega se drugi plaπe.On se smijeπi dok bi drugi u istim okolnostima oËajavali. Njegovaljubav za duπe nikada ne prestaje, a njegova zajednica s bo-æanskim Voom nikada ne slabi. Njegova nagrada je dvostruka:nagrada u financijskom pogledu, to jest osiguravanje svakidaπ-njih potreba, a isto tako nagrada duhovne naravi kad vidi kakoljudie prihvaÊaju Isusa kao svojeg osobnog Spasitelja.

Danas se molimo za literarne evaneliste u Portugalu. Onirade izvanredan posao za Gospodina u toj zemlji.

22. svibnja

“Ohrabrite se i budite odluËni!”“Ohrabrite se i budite odluËni! Ne bojte se i nemojte pre-dati pred njima. Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom;neÊe te zapustiti niti Êe te ostaviti.” (Ponovljeni zakon31,6)

Rad literarnog evanelista i posao propovjednika umnogo-me su sliËni. U knjizi Colporteur Ministry (Kolporterska sluæ-ba), Ëitamo sljedeÊe: “Bog gleda na vjernog kolportera Evan-elja s podjednakim odobravanjem kao na vjernog propo-vjednika.” (str. 45)

Propovjednik posjeÊuje ljude, a to Ëini i literarni evanelist.Propovjednik se moli s ljudima, a i literarni evanelist.Propovjednik odræava biblijske satove s ljudima, πto Ëini i

literarni evanelist.Propovjednik poziva ljude u crkvu, kao i literarni evanelist.Propovjednikov je najvaæniji prioritet zadobivanje duπa za

Krista, a to vrijedi i za literarnog evanelista.Propovjednik je uposlen u Boæjem djelu puno radno vrijeme,

a takoer i literarni evanelist koji radi puno radno vrijeme.

Postoji moæda samo jedna razlika: dok propovjednik pri-ma plaÊu, literarni evanelist je propovjednik koji sam sebe uz-dræava. To je prednost literarnog evanelista — ne ovisi samoo plaÊi.

66

Ngoie Mayumba radio je tri godine kao konferencijski pro-povjednik, ali je za vrijeme odmora uspjeπno prodavao krπÊan-ske knjige i Ëasopise ljudima u svojem okrugu. Nakon tri godi-ne odluËio je postati literarni evanelist s punim radnim vre-menom.

Jednoga dana posjetio je vojno zapovjedniπtvo u Kolwezijui ponudio knjige Ëasnicima. Kad su vidjeli slike kraljeva i voj-skovoa koji su vladali svijetom kroz povijest, uhvatili su brataNgoiea i upitali ga: “Gdje si naπao tu knjigu o ratu?” Odveli suga u ured glavnog Ëasnika. Ngoie se nije uplaπio nego se tihomolio: “Boæe, daj mi ove ljude.”

Poπto je pozorno pregledao knjigu, Ëasnik je bio ganut Boæ-jim rijeËima. “To je dobra knjiga”, rekao je. Vojnici su se odmahzainteresirali i kupili sve knjige koje je brat Ngoie imao u svo-joj torbi. Bio je vrlo zahvalan i sretan za brzo usliπenje svojemolitve.

Ngoie Mayumba nastavio je raditi na istom podruËju. Go-spodin je blagoslovio njegov rad uspjehom. Uskoro je krπtenoπest osoba, a to je bio rezultat njegovog rada.

Danas se molimo za literarne evaneliste u Zairu, odakledolazi danaπnje iskustvo. Velike stvari dogaaju se u toj uniji,gdje naπi literarni evanelisti nailaze na mnoga »uda Boæje milostiu svojoj sluæbi. Povremeno imaju poteπkoÊa, ali je njihova vjerau Boga koji ih je pozvao Ëvrsta i oni znaju da ih On nikadaneÊe iznevjeriti. Mnoπtvo ljudi bit Êe spremno za susret s Isu-som kada doe — kao rezultat rada Boæjih vjernih propovjed-nika koji rade s literaturom.

23. svibnja

“Zazovi me, i odazvat Êu ti se”“Zazovi me, i odazvat Êu ti se i objavit Êu ti velike inedokuËive tajne o kojima niπta ne znaπ.” (Jeremija 33,3)

U gradiÊu daleko na sjeveru Natala u Juænoj Africi æivegospodin i gospoa Wakefield. Oni su Ëasni i iskreni ljudi. Unjihovom æivotu neπto nedostaje, i mada oni ne znaju toËnoπto je to, na neki naËin shvaÊaju da to πto im nedostaje morabiti duhovne naravi. Ali kamo otiÊi i potraæiti pomoÊ u svijetuu kojem ima tako mnogo pometnje, mrænje i predrasuda?

U tom istom gradu æivi obitelj Smith — muæ, æena i dvojedjece. Æena, Laurie Smith, literarni je evanelist. Laurie je is-

67

krena krπÊanka, posveÊeno Boæje dijete koje predano zadobivaljude za Krista.

Sveti Duh odveo je Laurie u dom Wakefieldovih. Za vrijemesvojeg kratkog posjeta, ona je otkrila njihovo iskreno zanimanjeza duhovne stvari i njihovo traganje za neËim boljim od onogaπto im je njihova Crkva mogla ponuditi. Otvorila je svoju torbui pokazala Wakefieldovima Isusov æivot, The Bible Story (Bib-lijske priËe) i Uncle Arthur’s Bedtime Stories (PriËe strica Ar-thura za laku noÊ). Odmah su se zainteresirali i nisu oklijevaliispuniti narudæbenice kad im je Laurie ponudila te knjige. Po-molila se s njima, a onda otiπla radujuÊi se πto je Boæja istinauπla u joπ jedan dom.

Nakon toga prvog posjeta, Laurie je i dalje s vremena navrijeme posjeÊivala Wakefieldove da bi se raspitala dopadaju liim se knjige. Imala je dojam da ti ljudi tragaju za istinom.

Potom je u crkvi Laurie vodila seminar o Otkrivenju i pozvalaWakefieldove, ali oni nisu doπli. Bila je priliËno razoËarana, me-utim, dobri literarni evanelisti nikada ne dopuπtaju da zbogneËega klonu. Molila se u povodu toga i dosjetila se da isti takavseminar odræi u kuÊi Wakefieldovih.

Gospodin i gospoa Smith mnogo su saznali na tom se-minaru o Otkrivenju. BuduÊi da ih je bilo malo na okupu, moglisu postavljati pitanja i traæiti da im se stvari potanko objasne.Sve je iπlo kako valja, ali je Laurie shvatila da neprijatelj duπaneÊe tako lako odustati. On Êe dati sve od sebe da te dragocjeneduπe sprijeËi u prihvaÊanju Boæje vijesti. I πto je joπ gore, Wa-kefieldovi su odmah nakon seminara o Otkrivenju otiπli na go-diπnji odmor. Postojala je opasnost da ih rodbina i prijatelji od-vrate od njihovog osvjedoËenja i namjere da prihvate Boæju is-tinu.

Wakefieldovi su se vratili s odmora. Laurie ih se gotovobojala posjetiti. ©to ako kaæu da viπe nisu zainteresirani? Dasu odluËili ostati tu gdje jesu i Ëiniti ono na πto su navikli?

Velika je radost bila za Laurie kad su je pozvali i priopÊilijoj svoju namjeru da se krste. S njima je odræano joπ nekolikobiblijskih sati i nakon toga su krπteni u AdventistiËkoj crkvi.Laurie je bila vrlo sretna πto je mogla postati literarni evane-list i na taj naËin zadobivati ljude za Isusa.

68

24. svibnja

Bog je naπ oslonac i naπa utvrda“Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Boæe moj,peÊino moja kojoj se utjeËem, πtite moj, snago spasenjamoga, tvravo moja!” (Psalam 18,2)

AdventistiËka vijest najprije je upuÊivana u tanzanijskimselima. U gradovima nije bilo mjesnih crkava. Onda su voe na-kladniËke djelatnosti shvatili da Bog ima ljude koje treba zadobitii u gradovima baπ kao i u selima. Godine 1960. dva literarnaevanelista, brat Misheto i brat Mugeni, otiπli su u Dar es Salaam.Tu su izmeu ostalih prodali knjigu i Musa bin Musi. On jeproËitao knjigu i obratio se. To je prvi obraÊenik u gradu Dares Salaamu. Danas u tom gradu postoji dvadeset sedam mjes-nih crkava.

Prije nekoliko godina unijski odbor odluËio je otpoËeti djelou Zanzibaru, jakoj muslimanskoj regiji. Uputili su tamo brataLukwaru, posveÊenog literarnog evanelista. Poπto je tu radiotri godine prodajuÊi Boæje knjige i moleÊi se s ljudima, otiπaoje dalje. Rad su nastavili drugi i uslijedila je dobra æetva — dva-deset sedam duπa koje su prihvatile Isusa kao svojeg Spasiteljai bile krπtene.

U πkoli za poduku novih literarnih evanelista bilo je Ëetr-deset sedam polaznika. VeÊina se obratila iz drugih protestant-skih crkava i iz KatoliËke crkve. Meu njima se nalazila i djevojkapo imenu Ruth. Ruth je roena u katoliËkoj obitelji. Kako jeodrastala, sve je viπe shvaÊala da katolicizam nije prava vjerapa se pridruæila drugoj crkvi.

Jednoga dana dva literarna evanelista posjetila su Ruth iprodali joj Ëasopis Ukweli wa Leo, posebno izdanje o suboti.Dok je Ëitala vijest o suboti, bila je zbunjena i brzo odluËilaËasopis spaliti. Tri dana poslije osjetila je griænju savjesti πtoje uniπtila Ëasopis pa nije mogla spavati. KonaËno je odluËilaotiÊi u planinu da se moli i nae smjer svojeg æivota. Traæilaje od Boga da joj otkrije koji je dan istinski dan odmora.

U svojoj molitvi traæila je od Boga da ponovno sretne onadva literarna evanelista koji su joj prodali Ëasopis ako je su-bota pravi dan odmora. To Êe za nju biti znak.

Kad je stigla kuÊi, dva evanelista su veÊ bila tamo Ëeka-juÊi je da se vrati. Bila je uzbuena i hvalila Gospodina πto jojje usliπao molitvu na tako oËigledan naËin. Ruth je poËela idrugima priËati svoje iskustvo. Pristupila je Crkvi i nakon krπ-

69

tenja i sama postala literarni evanelist. Za samo nekoliko go-dina privela je Crkvi sedamnaest osoba, od kojih je dvanaestveÊ krπteno.

Literarni evanelisti u Tanzaniji ulaze u mnoge krajeve dokojih joπ nije doprla Radosna vijest, u potrazi za duπama zaBoæje kraljevstvo. Nedavno je tijekom jedne godine krπteno preko3.280 ljudi kao izravni rezultat Ëitanja naπih knjiga u kojimase nalazi istina. Hvala Bogu za takvu æetvu duπa!

Molite se danas za sve literarne evaneliste u Tanzaniji.Radujte se s njima u svojim molitvama zbog mnogih blagoslo-va koje primaju u radu za Gospodina. Njihov posao nije lak,ima mnogo prepreka, ali oni su neustraπivi, predani, iskreni rad-nici za Boga u literarnoj sluæbi.

25. svibnja

»uda zahvaljujuÊi molitvi“Stoga vam kaæem: Sve πto god zamolite i zaiπtete, vje-rujte da ste postigli i bit Êe vam!” (Marko 11,24)

Literarni evanelisti rado se mole s ljudima. Oni su ustanovilida gotovo svi ljudi cijene molitvu. Smatraju da Ëesto upravo mo-litva otvara srce osobe koju posjeÊuju da bi joj govorili o Bogui Njegovoj istini. Molitva mijenja stvari — ona to uvijek Ëini. Onamijenja stavove, ublaæava srca ljudi i dovodi ljudska biÊa u kon-takt s Nebom. Nebeski aneli se sigurno Ëude πto viπe ne kori-stimo to prekrasno sredstvo opÊenja s naπim nebeskim Ocem.

Literarni evanelist Osmar Gusman iz juænog »ilea odluËioje da Êe se moliti sa svakim kupcem kad mu dostavlja knjige.

Jednoga jutra poËeo je svoj posao dostavom prethodno naru-Ëenih knjiga. Njegova prva postaja bila je lijeËniËka ordinacija.VodeÊi raËuna o doktorovom vremenu, Osmar je otiπao Ëim jeuruËio knjige. Meutim, dok je uruËivao knjige u sljedeÊoj kuÊi,sjetio se da se nije pomolio s lijeËnikom. Nastavio je sa svojimposlom, ali ga je savjest neprestano pekla. Prije povratka kuÊi,joπ uvijek se predomiπljao bi li se trebao vratiti i moliti s lijeË-nikom ili ne. Napokon je donio odluku da se i s njim pomoli.

Kad se vratio u ordinaciju, nije bilo pacijenata te ga je se-stra odmah pustila da ue. Rekao je lijeËniku: “Vratio sam sezato πto sam neπto zaboravio. Zaboravio sam se pomoliti s va-ma pa to æelim uËiniti sada. LijeËnik je pristao te su se zajednopomolili.

70

Literarni evanelist molio se za tri stvari: 1) Traæio je odBoga da blagoslovi rad ovoga Ëovjeka; 2) molio se za dobrobitnjegove obitelji i 3) molio se da æivot tog lijeËnika bude okri-jepljen dok bude Ëitao kupljene knjige.

Nakon molitve doktor je sa suzama u oËima rekao: “Nistese vi odluËili vratiti. Poslao vas je sam Bog.” PoËeo je priËati osvojim problemima. Prevario je svoju æenu i njegov dom se pre-tvorio u pakao. Bio je uvjeren da je Bog poslao ovog mladogËovjeka da se moli za njega.

Literarni evanelist Osmar Gusman dræao je lijeËniku bib-lijske satove, a onda ga je upoznao s pastorom. Nakon pastorovihposjeta njegovom domu, lijeËnik se pomirio sa æenom i cijelaobitelj se sad sprema za krπtenje. A sve je poËelo s molitvom.Joπ jedno Ëudo milosti zahvaljujuÊi molitvi!

“Bog Êe ubrzo uËiniti velike stvari za nas ako poniznoi u vjeri padnemo pred Njegove noge … ubrzo Êe se viπeod tisuÊe ljudi obraÊati u jednom danu, a veÊina njih Êesvoja prva osvjedoËenja povezivati s Ëitanjem naπih publi-kacija.” (Colporteur Ministry, str. 151)

26. svibnja

Istina brzo napreduje“Kad su to Ëuli, duboko potreseni rekoπe Petru i dru-gim apostolima: ‘©to nam je Ëiniti, braÊo?’” (Djela 2,37)

Jedan literarni evanelist na Tajlandu Ëuo je da u nekomzabitom selu po imenu Kongjiem postoji skupina ljudi koji svet-kuju sedmi dan subotu, ali nisu Ëlanovi AdventistiËke crkve.Jedne subote literarni evanelist je poveo sa sobom pastora dazajedno posjete tu skupinu u njihovoj crkvi. Literarni evane-list je bio zamoljen da govori. Govorio je o sedmom danu subotii odræao kratak biblijski sat. Ljudi su bili toliko zainteresiranida su traæili da ponovno doe sljedeÊe subote.

Kad je literarni evanelist ponovno doπao sljedeÊe subote,vidio je da je crkva prepuna naroda. Nakon propovijedi zamolioje da svi oni koji bi se æeljeli pridruæiti AdventistiËkoj crkvipodignu ruku. Preko πezdesetero nazoËnih odgovorilo je potvrdnodizanjem ruke.

Nakon toga dva pastora iz Tajlandske misije, pastor Rang-sit i pastor Mun, organizirali su prouËavanje po krπteniËkimrazredima, πto je dovelo do krπtavanja Ëetrdeset osoba.

71

Isti literarni evanelist, zajedno s joπ jednim kolegom, otiπaoje u neku πkolu. Ravnateljica je kupila veÊe medicinske knjigei vrlo se zainteresirala za Ëasopise o religiji, drogama, puπenjui alkoholu. Literarni evanelisti upitali su ravnateljicu bi li smjelipokazati uËenicima videoprogram o opasnostima puπenja kadadou sljedeÊi put. Zakazali su datum, a kad su stigli, dvoranaje bila prepuna uËenika koji su htjeli pogledati program. Mo-rali su ga pokazivati dvaput kako bi se svi uËenici mogli smje-stiti. Nakon svake projekcije mnogi uËenici upisali su se u Do-pisnu biblijsku πkolu Glasa proroπtva.

Ravnateljica je bila pozvana u posjet najbliæoj adventistiË-koj crkvi. Doπla je. Upoznala se s pastorom i nedugo zatim po-Ëela prouËavati Bibliju. Onda je zatraæila biblijske satove za svojeuËenike. Pastor je dolazio u πkolu i prouËavao Bibliju s uËeni-cima. Ukupno tri stotine uËenika prouËavalo je Bibliju dopis-nim putem i u roku od nekoliko mjeseci njih dvjesto pedesetzavrπilo je teËaj. Krπtena je ravnateljica i pet uËenika i tako supostali Ëlanovi AdventistiËke crkve.

Tajland je budistiËka zemlja. Rad u ovoj zemlji pokrenuoje jedan evanelist na samom poËetku dvadesetog stoljeÊa. Uto vrijeme Crkva nije imala bolnice, πkole ni crkve. Danas naTajlandu imamo dvije bolnice, nekoliko osnovnih πkola, akade-miju, koledæ i preko deset tisuÊa Ëlanova. U posljednjih neko-liko godina devet pastora iz crkava u toj zemlji, koje svetkujunedjelju, postali su Ëlanovi AdventistiËke crkve.

»uda Boæje milosti? Da, uistinu! Literarni evanelisti videostvarivanje »uda Boæje milosti dok objavljuju Evanelje putemtiskane rijeËi.

27. svibnja

Naπe visoko zvanje“... Svaki koji je potpuno pouËen bit Êe ravan svome uËi-telju.” (Luka 6,40b)

“Neka nitko od vas ne misli da ne moæe raditi ovaj posaozato πto je naporan i iziskuje vrijeme i razmiπljanje. Akotraæi vrijeme, radosno mu ga posvetite i na vama Êe poËivatiBoæji blagoslovi.” (Ellen G. White, Review and Herald, 1. travnja1880.)

Brat Tauran bio je vozaË taksija u istoËnoj Indoneziji. Os-tvarivao je dobru zaradu pa je mogao uzdræavati æenu i Ëetvero

72

djece. Obitelji Tauran sve je iπlo dobro. Ali neka nam to ispriËasam brat Tauran.

“Godine 1980. moja æena se razboljela i bila primljena ubolnicu. Dok je leæala u bolesniËkom krevetu, rekla mi je: ‘Tolikomnogo njih je ukljuËeno u Boæje djelo preko raznih crkvenihprograma kao πto su posjeÊivanje, svjedoËenje i tako dalje, aja se Ëak ne mogu ni moliti.’ Pokuπao sam je utjeπiti rekavπijoj: ‘Mi radimo Boæji posao i tako πto dajemo desetine i darove.’Ali se ona nije sloæila s takvim razmiπljanjem. ObeÊala je daÊe, ako se oporavi od bolesti, uËiniti neπto za Boga, vjerojatnou radu s literaturom.

Nakon πto se oporavila od svoje bolesti, lijeËnik joj je pre-poruËio da se odmara πest mjeseci. Jedne noÊi probudila meje da bismo se molili i pritom obeÊala da Êe postati literarnievanelist. Prije nego πto se sasvim oporavila, ona i jedna prija-teljica pridruæile su se literarnim evanelistima. Bila je tako sre-tna πto radi u Boæjem djelu. Ja sam odbio. OsjeÊao sam da jekolportiranje preteπko za mene.

Onda se jednog dana moj gazda preselio u drugo mjesto iprodao taksi. Ostao sam bez posla. Ali uskoro sam pronaπaodrugog poslodavca i za njega vozio taksi. Potom je i on prodaotaksi i odselio se. To me je nagnalo da ozbiljno razmislim oBoæjem planu za mene. Je li Boæji plan bio da napustim posaovozaËa taksija i postanem literarni evanelist?

Pridruæio sam se vojsci literarnih evanelista. Pratila meje moja supruga. Odreeno vrijeme suoËavao sam se s mnogimpreprekama pa sam skoro odustao. Neprijatelj me je nastojaosvim sredstvima onemoguÊiti. Ali moja æena i voe nakladniË-kog djela hrabrili su me i molili se sa mnom Bogu da mi po-mogne.

Danas sam zahvalan Bogu za blagoslove koje je izlio namoju obitelj. Moja supruga i ja joπ uvijek radimo taj sveti posao.Nemamo nikakvog drugog prihoda. Sve πto zaradimo potjeËe odrada s literaturom. Ali moæemo πkolovati svoju djecu i dati imsve πto je potrebno. Mi kaæemo: ‘Postali smo literarni evane-listi i to Êemo uvijek biti.’”

Ovo iskustvo ispriËano je prije nekoliko godina, ali ono joπuvijek nadahnjuje i pokazuje kako je Bog vodio æivot drugihljudi. Danas se molimo za sve naπe vjerne literarne evanelisteu istoËnoj Indoneziji. Oni rade u podruËjima gdje veÊina sta-novnika nisu krπÊani pa je potrebna predanost i blizak odnoss Bogom da bi Ëovjek ostao vjeran. Molite se za njih.

73

28. svibnja

Evanelje je Boæja snaga na spasenje“Ne stidim se, uistinu, evanelja: ono je snaga Boæjana spasenje svakomu tko vjeruje — Æidovu najprije, paGrku.” (Rimljanima 1,16)

Gospodin Dante Romero bio je zapovjednik jednog okrugana juænim Filipinima. Jednoga dana æestoko se prepirao sa svojomobitelji kad je zaËuo kucanje na vratima. Kad je otvorio vrata,ugledao je mladiÊa koji se predstavio kao Mike Galapin, stu-dent koji zarauje za πkolarinu.

Dante Romero bio je joπ uznemiren zbog svae, i kad jeMike objasnio svrhu svojeg posjeta, neuljudno je prasnuo: “ZnaËi,ti si student koji zarauje za πkolarinu i prodajeπ ove knjigeza koje tvrdiπ da su RijeË Boæja?”

“Da vidimo, dakle,” nastavio je on, “moæeπ li mi dokazatida je Biblija RijeË Boæja?”

Bog je Mikeu dao rijeËi koje su mu bile potrebne u tomtrenutku, a takoer i hrabrosti i snage da odgovori s pouzda-njem. “Da, naravno, mogu vam to dokazati iz Biblije”, i poËeonavoditi biblijske tekstove jedan za drugim koji su govorili daje Biblija uistinu Boæja rijeË. Mike je saznao da je æestoka obi-teljska svaa na koju je naiπao kad je zakucao na vrata, bilaizazvana “Crnom knjigom” koju je sin donio kuÊi. Ta “Crna knji-ga” bila je Biblija. Roditelji, osobito otac, nisu æeljeli da se nji-hov sin prikljuËi nekoj vjeri i otac mu je nakanio odluËno za-braniti da tu “Crnu knjigu” donese u njihov dom.

Mikeovo poznavanje Biblije ostavilo je snaæan dojam na go-spodina Romera. OdluËio je kupiti knjigu od Mikea kako bi vidioπto je to tako divno u “Crnoj knjizi”. Mike mu je prodao knji-gu pod naslovom Bible Study Made Easy (Kako prouËavanje Bib-lije uËiniti lakim).

Dok je obitelj Ëitala i opet Ëitala svoju novu knjigu, bivalisu sve zainteresiraniji. Traæili su da pastor prouËava s njimaBibliju, a ubrzo se cijela obitelj krstila u AdventistiËkoj crkvi.U Crnoj knjizi nalazi se sila!

Literarni evanelisti idu kamo god ih Bog poπalje. K osam-ljenim ljudima. K ljudima koji mrze. K ljudima koji se prepirukao πto su bili gospodin Romero i njegova obitelj i nose imradost spasenja preko Boæjih knjiga. Postoji mnogo prilika dase ljudima govori o njihovom najboljem Prijatelju i osobnomodnosu s Njim.

74

“Najbolje obrazovanje koje mladi ljudi mogu dobiti jestkolportiranje i rad od kuÊe do kuÊe. U tom poslu oni ÊenaÊi prilike da govore rijeËi æivota.” (Colporteur Ministry, str.32)

Molimo se danas za sve naπe tisuÊe studenata koji radekao literarni evanelisti za vrijeme svojih πkolskih praznika. OniËine »uda Boæje milosti posjeÊujuÊi domove ljudi i nudeÊi knjigeu kojima se nalazi istina.

29. svibnja

Spasenje je poslano i neznaboπcima“Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslanoovo spasenje Boæje; oni Êe posluπati!” (Djela 28,28)

Karen Johnson govori o tome kako ju je Gospodin pozvaoda bude literarni evanelist. Neka nam ona sama ispriËa svojeiskustvo.

“Æivim u Costa Mesi u Kaliforniji. Ja sam literarna evane-listica i æelim vam ispriËati kako me je Gospodin pozvao na tajposao. Posljednjih deset godina radila sam kao medicinska se-stra za jednog lijeËnika adventista. Prije toga sam radila u pro-dajnoj sluæbi s dobrim rezultatima. Nakon πto sam postala ad-ventistiËki krπÊanin, osjetila sam da bih se trebala vratiti pro-daji, ali sada kao literarni evanelist. Ipak, vrijeme je prolazilo,a ja sam i dalje radila kao medicinska sestra. Svaki put kadbih prisustvovala skupu literarnih evanelista u svojoj crkvi,osjetila bih da me Gospodin poziva na ovaj posao, ali moja vje-ra nije bila u to vrijeme dovoljno snaæna da bih donijela tu od-luku. Dakle, nastavila sam s odgaanjem.

Zatim smo imali joπ jedan sastanak literarnih evanelistau naπoj crkvi. Kad sam tog jutra dolazila na parkiraliπte, osjetilasam potrebu da pognem glavu i izgovorim ovu molitvu: ‘OËe, Tiznaπ kako se osjeÊam kad god Ëujem kako literarni evanelistirazgovaraju; osjeÊam se kao da bih i ja radila taj posao. Æelimbiti sigurna da me Ti potiËeπ na taj naËin; dakle, ako Ti æeliπda radim ovaj posao, poπalji mi dva Ëovjeka koji Êe mi danasreÊi da bih trebala raditi taj posao. Amen.’

Rudi Henning, pomoÊnik direktora Odjela za nakladniπtvopri Generalnoj konferenciji, iznio je vijest o jedanaestom satui, kao obiËno, djelovao vrlo nadahnuto. Iznenaenje je doπlo toËnopo zavrπetku bogosluæja. Bila sam u hodniku i razgovarala s

75

prijateljima kad mi je priπao Chuck Davisson i rekao: ‘Ti bi trebalabiti literarni evanelist.’ Zatim mi je zahvalio za dobro voenjesubotnjoπkolskog sata. Rekao je da je tom prilikom osjetio dabih ja trebala raditi taj posao. Pomislila sam da je to vrlo za-nimljivo.

Dok smo joπ razgovarali, priπao mi je Henning i rekao: ‘Tibi trebala raditi s literaturom.’ Dakle, DVA Ëovjeka su mi izrav-no rekla da trebam biti literarni evanelist. IspriËala sam tadaDavissonu o svojoj molitvi, a on je rekao: ‘Pa, izgleda da je Go-spodin odgovorio na tvoju molitvu.’

Zahvaljujem Gospodinu za Njegovo vodstvo! VeÊ imam ne-ka velika iskustva. Jedna gospoa i njezino troje djece posje-Êuju naπu crkvu. Boæje odreivanje vremena je savrπeno! Boguneka je slava!”

Danas se molimo za sve literarne evaneliste u SjevernojAmerici. Molimo se da viπe ljudi pristupi njihovim redovima kakobi posijali sjeme Evanelja na tom prostranom kontinentu, gdjeæive milijuni ljudi.

30. svibnja

Boæje dijete se neÊe postidjeti“Tko god u nj vjeruje, neÊe se postidjeti.” (Rimljanima10,11)

Bernadettte Chabot piπe iz Worcestera u Massachusettsu iiznosi sljedeÊe iskustvo:

“Prije kratkog vremena dobila sam od jednog mladog braË-nog para dopisnicu u vezi s bibliotekom Family Life Series (Oobiteljskom æivotu). Malo sam se pomuËila dok sam ih pronaπla.Oni su me toplo doËekali u svojem domu, sprijateljili smo se ija sam im poËela pokazivati svoje knjige. Pokazala sam im pre-ostali dio biblioteke o Bibliji kojom se Jim oduπevio. Lynn jebila zainteresirana za Uncle Arthur’s Bedtime Stories (PriËe stricaArtura za laku noÊ), koje je æeljela kupiti za svoju najmlaukÊer.

Lynn je bila tako ushiÊena naπim posjetom da je rekla: ‘Jime,nije li predivno kako nas je Gospodin spojio u braku, pomogaonam da se vratimo u Crkvu, a sada nam je doveo Bernadetteda nam pokaæe sve ove lijepe knjige?’ Dakle, kupili su ih sve!

Ali najuzbudljivije od svega bilo je to πto je nakon primit-ka knjiga Jim proËitao Isusov æivot i Triumph of God’s Love

76

(Trijumf Boæje ljubavi) za samo tri tjedna i doπao u naπu crkvuNorthborrow odmah u subotu. Neka je hvala Gospodinu!

Pastor Ives Robert baπ je u to vrijeme dræao seminar o Ot-krivenju i napravio izvanredno djelo privodeÊi toj Ëudesnoj is-tini mojih pet zainteresiranih prijatelja, ukljuËujuÊi Jima i Lynnkoji su dolazili na predavanja i pripremali se za krπtenje.

‘Uskoro Êe se viπe od tisuÊu ljudi obraÊati u jedan dan,a veÊina njih svoja prva osvjedoËenja povezivat Êe s Ëita-njem naπih publikacija.’ (Colporteur Ministry, str. 151)

Ubrzo nakon toga, dok sam propovijedala u crkvi North-borrow i uputila poziv ljudima da se pridruæe literarnim evan-elistima, ustao je Jim i rekao: ‘Evo me, mene poπalji.’ »im suJim i Lynn pronaπli Boæju istinu i ljubav, poËeli su prodavatiliteraturu πirom worcesterske konferencije. Uspjeli su da se knjigenau u rukama njihovih roaka i prijatelja, a ponudili su ih ipastoru svoje nekadaπnje crkve. Traktate i knjiæice dijelili susvima. U polju nam je potrebno viπe takvih radnika kakvi suJim i Lynn.

Toliko sam zahvalna Gospodinu πto me je pozvao da radims literaturom!

Moja najveÊa radost i ljubav bila je ne samo da idem Isu-sovim stopama, nego i da tisuÊama duπa u Worcesteru govorimo Njegovoj vjeËitoj ljubavi prema njima i o Njegovom skorompovratku.

S radoπÊu oËekujem onaj slavni dan kada Êe sam GospodinsiÊi s Neba i sabrati divnu æetvu u obliku plodova naπih æivotau ovoj blagoslovljenoj sluæbi, Njemu na Ëast i slavu.”

Srce literarnih evanelista obuzima velika radost kad videljude koji traæe Gospodina; na Nebu takoer vlada velika radostkad se obrati samo jedna duπa.

31. svibnja

Budimo radosni u nadi“U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi po-stojani!” (Rimljanima 12,12)

Pastor Dale Thomas govori u sljedeÊem iskustvu o tomekako je Bog uËinio Ëudo u æivotu jednog muslimana u Liberijiu Africi. To iskustvo joπ jednom dokazuje da bez obzira na okol-nosti ili na to πto neka osoba vjeruje, Bog uvijek nalazi iskre-nu duπu koja traga za istinom.

77

Magnus S. Kallon bio je musliman, a radio je za osigura-vateljsku tvrtku u Monroviji. Da bi poveÊao svoje prihode, ra-dio je honorarno i u ameriËkom veleposlanstvu u istom gradu.S Magnusom je radio njegov prijatelj krπÊanin, Dwight Barnes.Magnus musliman i Dwight krπÊanin sprijateljili su se zato πtosu radili za istu osiguravajuÊu tvrtku i obojica su potjecala izsusjedne zapadnoafriËke zemlje Sijera Leone.

Kad god je Magnus imao neki problem, dijelio bi ga sa svojimprijateljem Dwightom. U takvim situacijama Dwight bi se uvijekpomolio s Magnusom. Magnusa je Ëudio naËin na koji se Dwightmolio. Bilo je to kao da razgovara s prijateljem kojega dobropoznaje. Magnus je zbog toga poæelio saznati viπe o krπÊanstvu.

Jednoga dana Magnus je posjetio sjediπte AdventistiËke crkveu gradu i poËeo se raspitivati o naπim vjerovanjima i doktrini.Uz pomoÊ predsjednikove æene, gospoe Gordon, on je ubrzouæivao u poukama Glasa proroπtva. ProuËavao je te pouke i sasvojim prijateljem Dwightom. Dva prijatelja su zatim pohaalaseminar o Otkrivenju gdje su se potpuno osvjedoËili u istinu ikrstili se.

Brat K. Mutembwa, direktor lokalne nakladniËke kuÊe, po-zvao je ta dva prijatelja da iskoriste svoje talente u prodaji evan-eoske literature; tako Êe pripremati ljude za vjeËni æivot umjestoda im nude police osiguranja samo za ovaj æivot. Obojica suveÊ kupila neke knjige od lokalnih literarnih evanelista i za-pazili su da su to ponizni, iskreni, predani ljudi mada nisu bilivisokoobrazovani. Pitali su zaπto brat Mutembwa ne zapoπljavakvalificiranije, obrazovanije i uglednije djelatnike. Njegovi odgovorisigurno su im se dopali jer su uskoro obojica napustila posaoda bi postali profesionalni literarni evanelisti. Upisali su sena Seminar za rad s literaturom, gdje je brat Mutembwa biodirektor, kako bi se pripremili za svoj znaËajan posao zadobi-vanja duπa za Boæje kraljevstvo.

I ovo je Ëudo milosti. Bog djeluje na tajanstvene naËine dabi dopro do ateista, muslimana i krπÊana, do svakoga.

“Izgubljene ovce Boæjeg stada rasute su po svim mje-stima, a djelo koje treba izvrπiti za njih zanemaruje se. Premasvjetlu koje mi je dano znam da bi tamo gdje je sada je-dan kolporter u polju, trebalo biti stotinu.” (Ellen G. White,Testimonies for the Church, sv. 6, str. 315)

78

1. lipnja

Mi smo Boæji suradnici“Boæji smo suradnici: Boæja ste njiva, Boæja graevina.”(1. KorinÊanima 3,9)

Mary Pierce je pastorova supruga. U danaπnjem tekstu onanam govori o samo nekoliko od mnogih blagoslova koje je primilaradeÊi za Gospodina kao literarni evanelist.

“Jeste li se ikada poæeljeli aktivnije ukljuËiti u sluæbu, imatifleksibilnije radno vrijeme, ukljuËiti svoju djecu u planove svojesluæbe i k tome upotpuniti ograniËena financijska sredstva svojeobitelji?

Nikada nisam pomiπljala da Êu biti pozvana prodavati knjige,ali prije nekoliko mjeseci progovorio mi je Sveti Duh dok samsluπala iskustva drugih. Sada radim u literarnom evangelizmujednu veËer tjedno, kad su naπa djeca u πkoli.

Naπa djeca pomaæu mi u pripremi reklama stavljanjem pe-Ëata, savijanjem broπura i sklapanjem kutija za izlaganje knji-ga. Moj rad s knjigama postao je naπ pravi misionarski projekt.Djeca se mole za moj uspjeh i jedva Ëekaju da im priËam oljudima koje sam upoznala. Srce mi je radosno zakucalo kadsam Ëula jednu obitelj kako kaæe: ‘Tako nam je drago πto stenavratili k nama.’

Moja je uobiËajena metoda da se dræim narudæbenica. Po-nekad idem od vrata do vrata ne koristeÊi karte s narudæbeni-com. Otkrila sam da ljudi Ëak i tada brzo prepoznaju naπe knjige,jer su one Ëesto izloæene u lijeËniËkim ordinacijama. Ako obi-telj i ne moæe kupiti knjigu, ipak uæivamo u ugodnom posjetui molitvi. Ostavljam po jedan traktat u svakom domu koji po-sjetim, a Ëesto i broπirani primjerak Isusovog æivota ili Velikeborbe. Ako me ljudi i ne pozovu u svoj dom, oni ipak dobijujedan osmijeh i neπto besplatne literature. Sjeme ljubaznostina kraju Êe ipak donijeti plod.

Tako mnogo obitelji kaæe: ‘Doite nam opet u posjet’, pabi Ëovjek lako mogao postati posjetitelj s punim radnim vreme-nom. Jedna gospoa pozvala me da se pridruæim skupini za pro-uËavanje Biblije. Druga gospoa otiπla je iz svojeg starog okru-æenja da bi omoguÊila bolje ozraËje za svojeg sina. Kad je ispu-njavala ugovor o kupnji, doπla je do stavke gdje se zahtijevaloime nekog prijatelja. Kolebala se za trenutak, a onda je tuænorekla: ‘Nemam prijatelja.’ Jedna æena imala je kartu koju nika-da nije poslala. Zaustavila sam se kod njezine kuÊe traæeÊi ne-

79

koga drugog. Kad je vidjela knjige koje nudim, pozvala me dauem i naruËila dva kompleta knjiga The Bible Story (BiblijskepriËe).

MoguÊnosti su fantastiËne! S pola radnog vremena ili s punimradnim vremenom, literarni evangelizam je blagoslov i za onekoji kupuju knjige i za one koji ih prodaju. Posao nije uvijeklak. Ponekad joπ uvijek ne mogu vjerovati da sam u toj sluæbi.Moj posao literarnog evanelista dopuπta mi da radim u timusa svojim suprugom, omoguÊuje mi da podesim svoje radno vri-jeme prema obiteljskom programu i da zaraujem dok svjedo-Ëim za Boga. Prisustvujem Ëudima svakoga dana.”

“Ovaj rad je podjednako vaæan kao i propovjedniËki rad.Æivi propovjednik i tihi glasnik, obojica su potrebni za os-tvarenje velikog djela koje je pred nama.” (Ellen G.White, Col-porteur Ministry, str. 8)

2. lipnja

»udesna objava Kraljevstva“Ta nije u rijeËi kraljevstvo Boæje, nego u kreposti.” (1.KorinÊanima 4,20)

Paz Mercado, Filipinac po roenju, govori nam o jednomod mnogih neobiËnih iskustava koja je doæivio kao literarni evan-elist. Paz se preselio s Filipina u Kaliforniju, gdje je stekaoiskustvo o kojem Êe biti rijeËi danas. Posluπajmo njegovu priËu.

“Jedne veËeri odluËio sam posjetiti neke od svojih potenci-jalnih kupaca, pa mi je pala na pamet i Norma Ubungin. Norma,takoer s Filipina, æivi u mjestu Pico Rivera u Kaliforniji.

Bila je veÊ noÊ kad sam stigao do njezine kuÊe. Norma jeljubazno pokazala na dvije stolice na jednoj strani dnevne sobei ponudila mi da sjednem. Za vrijeme naπeg razgovora saznaosam mnogo zanimljivih stvari o Normi.

Kad me je upitala Ëime se bavim, pokazao sam joj knjigekoje razrauju biblijske teme, Ëiji je prijaπnji naslov bio Sukobvjekova. Primijetio sam Norminu istinsku zainteresiranost doksam govorio o knjigama. Takoer sam zapazio da je ona Ëestobacala pogled prema praznoj stolici pokraj mene. »ak se i smi-jeπila u smjeru te stolice. To mi je bilo pomalo Ëudno, ali utom trenutku nisam tome pridavao neko veÊe znaËenje.

‘To su dobre knjige! Uzet Êu cijeli komplet’, rekla je dokje ispisivala Ëek za prvu ratu.

80

Poπto sam uspjeπno obavio posao, a bilo je veÊ dosta ka-sno, ustao sam namjeravajuÊi se oprostiti i krenuti. Ali Normanije zaboravila filipinsku gostoljubivost. Dræala je moju ruku usvojoj i pozvala me na veËeru prije nego πto odem. Odbio sampoziv, ali sam pristao neπto malo prezalogajiti. Otiπao sam snjom u kuhinju. Tu je Norma pripremila golemi posluæavnik saslatkiπima i dvije Ëaπe hladnog piÊa. Na moju primjedbu da samdoπao sam, ona je uzviknula: ‘Ne, imali ste pratioca. Vratimose u dnevnu sobu gdje obojica moæete uæivati u osvjeæavajuÊempiÊu.’

Kad smo doπli u dnevnu sobu, vidio sam da Norma pretra-æuje pogledom po prostoriji. Zbunjenog izgleda, zakljuËila je:‘Valjda se vratio u automobil.’

‘Ne,’ rekao sam, ‘kljuËevi su kod mene, a vani je vrlo mra-Ëno.’ Tada sam se sjetio kako je Norma gledala i smijeπila se usmjeru prazne stolice pokraj mene dok sam joj govorio o knji-gama. Uvjeren sam da je ona doista vidjela nekoga kako sjedina toj naizgled praznoj stolici.

Priguπenim glasom proπaptao sam Normi: ‘To je bio mojaneo.’ Pogledala je u mene sa strahopoπtovanjem i razumije-vanjem. Pomolio sam se s njom i otiπao. Moje srce je pjevalood sreÊe. Doduπe, ja nisam vidio svojeg anela. Ali on je biotu i netko ga je vidio kraj mene, gdje se sigurno uvijek nalazitijekom svih godina moje sluæbe kao literarnog evanelista.”

“Oni koji rade za dobro drugih, surauju s nebeskimanelima. Imaju njihovu stalnu pratnju, njihovu neumornusluæbu.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 6, str.307,308)

3. lipnja

Imajmo povjerenja u Boga“Neka se ne uznemiruje srce vaπe! Vjerujte u Boga i umene vjerujte!” (Ivan 14,1)

Danaπnje iskustvo dolazi nam od J. T. Knoppera, Ëovjekakoji je mnogo godina radio u razliËitim dijelovima svjetskog poljakao literarni evanelist i direktor nakladniËke djelatnosti.

“Aya i njegova tri prijatelja literarna evanelista pribliæa-vali su se zgradi velike bankarske korporacije u namjeri da po-sjete sluæbenike. Meutim, bila im je potrebna dozvola pred-sjednika korporacije. Ljubazna tajnica omoguÊila im je prijam

81

u predsjednikovom uredu. Skromni literarni evanelisti bili suzapanjeni kad su uπli u divni ured i priπli ljubaznom, lijepoobuËenom i obrazovanom predsjedniku. Glasnice naπa Ëetiri pri-jatelja smrznule su se do totalne πutnje. Nijedan nije mogaoizustiti nijednu rijeË. Predsjednik ih je viπe puta pokuπao na-tjerati da progovore, ali bez uspjeha. Onda je podigao glas i vrlostrogo rekao: ‘Kakvi ste vi to ljudi? Jeste li neobrazovani pane znate govoriti?’

Iznenada se iza njih zaËuo glas nekog nevidljivog biÊa kojije jasno govorio: ‘To su moji ljudi i oni su dobro obrazovani.’U tom su trenutku literarni evanelisti ponovno dobili moÊ go-vora i objasnili razlog svojeg posjeta. Ne samo πto su dobiliæeljeno dopuπtenje da posjete sluæbenike, nego je i sam pred-sjednik kupio nekoliko knjiga.”

Ti su literarni evanelisti na izvanredan naËin dobili potvr-du da su Boæji ljudi koji rade Boæji posao i imaju boæanskunaobrazbu.

U Izaiji 54,13 Ëitamo: “Svi Êe ti sinovi Jahvini biti uËenici.”Kad radimo s literaturom, mi smo u nebeskoj πkoli. Bog i

Isus Krist preko Svetoga Duha naπi su uËitelji.“Nemojte nikad gubiti iz vida Ëinjenicu da pripadate

Bogu, da vas je On skupo platio i da Mu morate poloæitiraËun za sve povjerene talente.” (Colporteur Ministry, str. 53)

Literarni evanelisti su Boæji muπkarci i æene. Oni imajunalog da svakoga dana posjeÊuju ljude od ranog jutra do ka-sne veËeri kako bi doπli do svakoga u okviru dodijeljenog impodruËja i ponudili knjige u svakom domu, po moguÊnosti natakav naËin da, Ëak i ako ne doe do prodaje, sam prikaz knjigabude vijest za sluπatelja.

Bog je namijenio nakladniËkoj djelatnosti posebnu svrhu inema sumnje da On vodi πirenje vijesti preko tiskane rijeËi,baπ kao i sve ostale grane svojeg djela.

Danas se molimo za naπe nakladniËke kuÊe πirom svijetagdje se svakoga dana pripremaju i tiskaju tisuÊe naπih knjigakoje Êe naπi vjerni literarni evanelisti odnijeti mnoπtvu πto æiviu tami.

82

4. lipnja

Otvoreni za razumijevanje Pisma“Tada im otvori pamet da razumiju Pisma.” (Luka 24,45)

Danaπnje iskustvo poslala nam je studentica literarna evan-elistica iz ©panjolske. Ona govori o tome kako nam Gospodindaje prilike da svjedoËimo i kako On dopire do srca ljudi.

“Na poËetku naπe kampanje pod nazivom Menorca, posta-vila sam sebi jedan cilj. Iako sam vidjela kako me je Gospodinblagoslovio u proπlosti, osjeÊala sam se uplaπenom i bespomoÊ-nom. Proπlo je nekoliko dana, a prodaja je slabo iπla. PoËelasam se brinuti zato πto nam je vrijeme bilo ograniËeno, a ciljje joπ uvijek izgledao tako dalek. Usprkos svemu, nastavila samraditi vjerujuÊi da me negdje usput oËekuje blagoslov.

Uputila sam se prema pekarnici koju sam posjetila pret-hodne godine. Vlasniku su se tada knjige svidjele, ali zbog fi-nancijskih problema nije ih kupio. NadajuÊi se da je sada situacijamoæda bolja, otiπla sam ga ponovno posjetiti.

Baπ kad sam ulazila u prodavaonicu, osjetila sam kako meneπto steæe u grlu i da jedva govorim. Molila sam se Gospodinuda mi pomogne i, πto sam bolje mogla, prikazala knjige pekarevojæeni za pultom. ©to sam viπe priËala, samopouzdanje mi se sveviπe vraÊalo i ponovno sam mogla jasno govoriti.

Gospoa je pokazala odreeno zanimanje, ali nije mogla samaodluËiti dok se ne posavjetuje s muæem. On me je odmah prepo-znao i radosno me pozdravio. Meutim, rekao mi je da Êe i ovegodine teπko iÊi s kupnjom knjiga zato πto planira proπirenjeposla pa su i troπkovi veÊi.

Njegov negativan odgovor nije me obeshrabrio. Pokazala sammu koliko ove knjige mogu biti od koristi i njemu i njegovojobitelji. On se ipak nije predomislio. Bila sam sigurna da meje Bog doveo na ovo mjesto i k ovim ljudima pa sam nastavilarazgovarati s njima o drugim predmetima.

Rekao mi je da upravo Ëita jednu knjigu koju teπko moæerazumjeti. Pitala sam ga za naslov knjige i on mi je rekao daje to Biblija. Bila sam vrlo iznenaena, ali i vrlo sretna. Govo-rili smo o Bibliji i blagoslovima koje Êe primiti dok je budeËitao. VeÊ je bilo kasno i kad sam se spremala poÊi, on je upi-tao: ‘Koliko kaæete da stoje te knjige? Koliko trebam platiti?’Kupio je sve knjige!

Prije nego πto Êu otiÊi, pitala sam bih li se mogla pomolitis njima. Pogledao me je iznenaeno i rekao: ‘Ali trgovina je

83

uvijek prometna.’ Meutim, ja sam odgovorila: ‘Sada nema ni-koga, a trebat Êe nam samo nekoliko trenutaka.’ Molili smo sei nitko nije uπao za to vrijeme. Oboje su bili uzbueni i pozvalime da opet doem.

Kakve mi je divne pouke Gospodin dao tog poslijepodne-va! Postoji netko u naπoj neposrednoj blizini tko nas spreËavada Ëinimo ono πto Bog æeli. On postavlja sve vrste prepreka.Naπa vjera mora ih nadvladati.”

Danas se molimo za sve naπe evaneliste u ©panjolskoj kojivjerno nose Boæju poruku ljudima. Neka svatko od njih budesvjestan vodstva Svetoga Duha u svojem æivotu.

5. lipnja

Primili smo od Boæje punine“Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milostna milost.” (Ivan 1,16)

Nkezabera Yosefu silno je æelio postati literarni evanelisti raditi za Boga. Obratio se direktoru nakladniπtva i priopÊiomu svoju æelju. Direktor je pogledao krhkog muπkarca s debe-lim staklima i mnogo Ëim πto mu nije iπlo u prilog, ali je vidioodluËnost na licu tog podnositelja molbe. “Znate li, Yosefe, davam je potrebno 7.500 ruandskih franaka (75 ameriËkih dolara)za kupnju prvih knjiga da biste mogli poËeti s radom?” rekaomu je direktor.

“Izgubio sam dræavni posao zbog toga πto sam ustrajavaona svetkovanju subote”, preklinjao je Yosefu. “Osim toga, toli-ko ne bih mogao zaraditi ni za cijeli mjesec. ©to bi moja æenai dijete jeli i gdje bismo æivjeli kad bih vam dao taj novac?”Meutim, nije bilo drugog naËina nego da Yosefu nae neki posaokako bi zaradio novac potreban za kupnju zaliha knjiga.

Yosefu je naπao posao na Adrinom gradiliπtu i poËeo utova-rivati kamione, nositi pijesak i opeku, mijeπati cement. Radioje osam mjeseci dok nije uπtedio dovoljno novca za svoje knjige.

Yosefu se vratio u svoje rodno selo da tamo otpoËne radkojim se tako silno æelio baviti. Znao je da neÊe biti lako raditiu vlastitom selu, ali je osjeÊao odgovornost za svoj narod. Nje-gov otac nije mogao razumjeti zaπto mu je sin drsko napustioKatoliËku crkvu da bi postao adventist. Otac je isto tako poku-πao i ostalu rodbinu okrenuti protiv njega. Jednom, kad je Yo-sefu odbio pomoÊi svojem ocu u pravljenju piva od banana, ovaj

84

je doπao k njemu kuÊi s maËetom usred noÊi, provalio vrata inapao ga. Yosefu je uspio oteti maËetu ocu prije nego πto ga jeovaj ozlijedio.

Otac je otiπao k vlastima i optuæio Yosefua da je Ëlan protu-vladinog pokreta. Sluæbene osobe doπle su istraæiti predmet. Na-ravno, Yosefu nije bio nikakva opasnost za zemlju; bio je lojalangraanin i sluæbenim osobama nije trebalo mnogo vremena dato utvrde. Yosefu je konaËno slobodno mogao otpoËeti svoj radkao literarni evanelist, ali je otac i dalje bio ljut.

Yosefu je mislio da bi Ministarstvo za mlade bilo pogodnomjesto da otpoËne s prodajom svojih knjiga. Ali ispostavilo seda je to πto je on smatrao Ministarstvom za mlade bilo zapra-vo Ministarstvo obrazovanja. Naπao se licem u lice s brojnimobrazovanim ljudima, a on je bio ponizni sluga Boæji. Koristiose samo jednom jedinom “tehnikom” koju je poznavao — moli-tvom.

Nakon πto se predstavio, sluæbenici su neπto promrmljaliizmeu sebe, a onda rekli: “Æelimo sve vaπe knjige.” Yosefu jebio preneraæen. Znao je da veÊina literarnih evanelista prodaodjednom knjiga u vrijednosti od 3 do 4 dolara, a on je ovdjeostvario prodaju od preko 88 dolara. Bilo je to daleko viπe odjedne mjeseËne zarade!

“Imate li joπ πto?” pitali su sluæbenici. Josefu im je daocjenik. NaruËili su joπ knjiga u vrijednosti od 90 dolara. Yosefuse radovao! Bog mu je dao dobar poËetak u radu s literaturomnakon svih onih nevolja koje je imao s ocem.

6. lipnja

Istraæujemo li Pisma?“Vi istraæujete Pisma … Ona svjedoËe za mene.” (Ivan5,39)

Bill Pruitt iznio je sljedeÊe iskustvo o tome kako ga je Go-spodin vodio do jednog Æidova iz Levijevog plemena. Billu jeto ime dao drugi kupac koji je cijenio dobre knjige koje je ku-pio, te je pomislio da bi njegov prijatelj dr. Baybick takoer mogaobiti zainteresiran.

Kad je literarni evanelist nazvao Baybickov dom, javila segospoa Baybick i ljubazno porazgovarala s njim. Imala je dvo-je djece i æeljela im nabaviti The Bible Story (Biblijske priËe).Meutim, oni su se upravo selili u novu kuÊu u bazi zrako-

85

plovnih snaga u Andrewsu i predloæila da bi bilo bolje da kup-nju odgode za drugi put.

Bill je poslije otiπao ravno u njihov novi dom. Æivjeli su uuglednom dijelu samo za Ëasnike. Na vratima je primijetio æi-dovski logo na jidiπu. Njegov stav bio je proæet predrasudamate ih je odluËio samo nakratko posjetiti. Æidovi rijetko kupujunaπe knjige, pomislio je u sebi.

Na vratima je Bill bio doËekan toplim stiskom ruke i pozvanu dnevnu sobu. Od samog poËetka razgovor je bio duhovan. Dr.Baybick i njegova obitelj bili su mesijanski Æidovi koji su vje-rovali u Krista kao svojeg Spasitelja. Gospoa Baybick postalaje mesijanski Æidov prije otprilike pet godina, a dr. Baybick,patolog u medicinskom centru, prihvatio je Isusa kao svojegSpasitelja tek odnedavno.

Dr. Baybick je Hebrej iz Levijevog plemena. Bill im je rekaoda je on adventistiËki krπÊanin i da stoga imaju mnogo zajed-niËkog u doktrinama. Radost je bila obostrana.

Baybickovi su bili ushiÊeni knjigama The Bible Story. Kaodobar literarni evanelist, Bill im je isto tako pokazao niz knjigaVelika borba. S pomnom pozornoπÊu i æivim zanimanjem pra-tio je govor lica i tijela dr. Baybicka. Ovaj je æelio KuÊnu biblio-teku koja je podrazumijevala sve ponuene knjige. Njegova æe-na smatrala je da bi The Bible Story moæda bilo dovoljno za-sada. Nakon πto je πutke preπao preko njezinog prijedloga, onaga je pogledala i rekla: “Ti ih doista æeliπ, zar ne?” Na krajusu uzeli sve knjige, a literarni evanelist pomolio se s njima.

Nakon posjeta literarnog evanelista, dr. Baybick je primiopoziv od jednog lijeËnika adventista da obie adventistiËku bol-nicu kako bi vidio πto je Gospodin za njih uËinio.

Gospodin vodi Baybickove u njihovom æivotu i naπa je mo-litva da se oni kao obitelj uskoro pridruæe Boæjoj crkvi. Lite-rarni evanelist uradio je svoj posao, a onda ih je Sveti Duhnastavio voditi tamo gdje Bog æeli da budu. Ovo nije kraj priËe— kraj Êemo moæda saznati tek kada doe Isus.

“Bog je odredio da kolporterski rad bude sredstvo ko-jim Êe se narodu otkriti svjetlo koje sadræe naπe knjige. ...To je baπ ono djelo koje Gospodin æeli da Njegov narod vrπiu ovo vrijeme.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church,sv. 6, str. 313)

86

7. lipnja

Jesmo li Kristovi?“Uistinu, tko vas napoji Ëaπom vode u ime toga πto steKristovi, zaista, kaæem vam, neÊe mu propasti plaÊa.”(Marko 9,41)

Duh Gospodnji radi na najËudesnije naËine koje mi Ëestone razumijemo. Je li moguÊe da se jedan katoliËki sveÊenik tolikozainteresira za rad s literaturom i da tako silno æeli vidjeti ka-ko se objavljuje Evanelje da osigura literarnom evanelistu prije-voz kako bi ovaj bræe radio svoj posao? Upravo se takvo πtodogodilo literarnom evanelistu u Misiji Visayan na Filipinima.

Ben Garma, vozaË motocikla u javnom prometu, pridruæiose literarnim evanelistima. Njegovo lice zraËilo je oduπevlje-njem na njihovim skupovima za vrijeme vikenda. Bilo je oËiglednoda Gospodin upravlja njegovim æivotom. Bio je sretan πto moæeraditi za Gospodina kao literarni evanelist i to se uvelike ogle-dalo na njegovom licu.

»etiri mjeseca nakon πto je postao literarni evanelist, pre-selio se u bungalov u Matalom. Jedna ljubazna gospoa poka-zala je Benu njegovo novo boraviπte. Tu je sreo Padre Dominga,katoliËkog sveÊenika koji se u poËetku pravio da ne zamjeÊujeBenovu prisutnost. Nije htio imati nikakve veze s adventistom,literarnim evanelistom koji je prodavao knjige. Ali nitko nemoæe predugo zanemarivati oduπevljenog, posveÊenog literarnogevanelista. Padre Doming nastavio je ignorirati Bena, sve dokjednoga dana Ben nije pokazao sveÊeniku primjerak kompletaknjiga The Bible Story (Biblijske priËe) s odobrenjem kardinalaJaimea Sina, manilskog nadbiskupa.

Padre Doming bio je zapanjen, ali i zainteresiran. Rado jeËitao i zdravstvene knjige pa je naruËio primjerak knjige Heal-ing Wonders of Herbs (»udesna iscjeljenja ljekovitim biljem).

ZahvaljujuÊi Ëestim posjetima, uskoro su postali bliski pri-jatelji. Povremeno su zajedno πetali ulicom. Stanovnici gradakoji su ih poznavali govorili su o “katoliËkom i adventistiËkomsveÊeniku koji idu zajedno”. Padre Doming shvaÊao je prijekupotrebu rada s literaturom. Jednoga dana rekao je Benu: “Bene,cijenim rad kojim se baviπ. Znam da je on hitan. Stoga æelimda koristiπ moj dæip toyotu ili motocikl kawasaki u svojem ra-du. Uzmi ih kad god ti je potrebno.”

Ben je sa zahvalnoπÊu prihvatio motocikl. Uzimao ga je ne-djeljom ujutro i redovno vraÊao petkom poslijepodne, koristeÊi

87

ga cijeli tjedan da bi Boæje knjige odnio u domove ljudi. Nijega htio koristiti kad je iπao na bogosluæje subotom.

Padre Doming æelio je da se i njegov dæip koristi za posaokojim se Ben bavio. Poslije ga je prodao Benovom kolegi, po-moÊniku direktora nakladniËke djelatnosti po vrlo niskoj cije-ni. Padre je smatrao da njegov dæip treba rabiti u radu s litera-turom i æelja mu se ostvarila.

Tko zna, moæda Êe jednoga dana Padre pronaÊi svoj putdo Boæje crkve i zateÊi sebe kako i sam sluæi Gospodinu radeÊis literaturom. Jesmo li iznenaeni πto katoliËki sveÊenik po-maæe u objavljivanju nama drage vijesti? Ne bismo trebali. »u-da Boæje milosti dogaaju se πirom svijeta kada Bog za ispu-njenje svojih ciljeva upotrebljava muπkarce i æene koji Ëak nisuni krπÊani. Bog Êe zavrπiti svoje djelo s nama ili bez nas.

8. lipnja

Neka nitko ne prezire mladost ...“Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzorvjernicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u Ëi-stoÊi.” (1. Timoteju 4,12)

TisuÊe studenata u naπim πkolama i koledæima πirom svi-jeta rade kao literarni evanelisti za vrijeme πkolskih praznika.Oni ne zarauju samo novac koji im je toliko potreban za pla-Êanje πkolarine, nego je to i prilika da svjedoËe za Isusa. »estodoæive vrlo uzbudljiva iskustva. U danaπnjem tekstu dvojica odnjih iznose nam svoje dojmove o radu s literaturom.

Preston Handy priËa nam kako je jednog ljeta kao studentuspjeπno radio u svojstvu literarnog evanelista. Evo πto on kaæe:

“Kad pomislim na proπlo ljeto i uspjeh koji sam imao uradu s literaturom, pomiπljam i na mnoge trenutke kada samrazgovarao s Bogom traæeÊi od Njega mudrost i snagu. Mislimi na to kako sam Mu mnogo puta ponovno posveÊivao svoj æi-vot imajuÊi u vidu svoju krhkost i nesposobnost. Mislim istotako na radosne trenutke koje sam provodio s Boæjom rijeËju,ËitajuÊi tekstove poput ovih: ‘Sve mogu u Kristu Isusu koji mimoÊ daje’ i ‘Iπtite i dobit Êete; traæite i naÊi Êete; kucajte i otvoritÊe vam se.’

Moj cilj bio je visoko postavljen i mogao sam ga dostiÊi je-dino uz Boæju pomoÊ. Ispred svakih vrata na koja sam pokucaomolio sam se Bogu za mudrost i blagoslov. Bog je odgovarao na

88

moje molitve. Blagoslovi su dolazili, Ëesto kao prodane knjige,ponekad kao iznoπenje vjere, a i kao molitva s pojedincima.”

Liz Cruz radila je prvi put kao student literarni evanelist.Evo πto ona kaæe o svojem iskustvu: “U poËetku ljeta bila samvrlo uzbuena zbog svojeg novog posla kao literarni evanelist.Kakve li Ëasti, mislila sam, raditi za Boga i u isti mah zarai-vati novac za πkolarinu.

Prvoga dana krenula sam sama i nisam imala mnogo us-pjeha. Bila sam pomalo obeshrabrena. Pozvala sam baku, kojaje nekada radila kao literarni evanelist, i skoro joj dosadilasvojim kukanjem. Ali ni to nije pomoglo. Te veËeri kuÊi je doπlamoja majka s priËom o Ëovjeku koji je radio kao literarni evan-elist u studentskim danima. Tijekom svakih πkolskih prazni-ka vjerno je radio od 8.00 do 22.00 sata. Svakoga ljeta zaradiobi za πkolarinu i preko toga. Njegovo iskustvo me je impresio-niralo i ja sam rekla sebi: Liz, ti æeliπ raditi taj posao, ali nemoæeπ oËekivati trenutaËni uspjeh. Moraπ vjerno raditi. Pola satakasnije ponovno sam otiπla raditi.

Ovog sam ljeta zaradila viπe nego da sam radila bilo gdjena drugom mjestu. I ne samo to, sklopila sam mnoga prijatelj-stva i govorila ljudima o svojoj vjeri. Moj novi cilj je da o Bogui svojoj sreÊi priËam drugima. Kazala sam Bogu da se neÊu brinutio svojoj πkolarini. Jednostavno Êu biti misionar, a znam da Êese On brinuti o ostalom. I brinuo se. NauËila sam se pouzdativiπe u Gospodina nego u svoj rad.”

Molite se danas za naπe studente literarne evaneliste πi-rom svijeta.

9. lipnja

Trud u Boæjem djelu se isplati“Obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajuÊi da trud vaπnije neplodan u Gospodinu.” (1. KorinÊanima 15,58)

Bog ima naËina da dopre do ljudi ma gdje se oni nalazili.Neki od njih su moæda puni predrasuda i vrlo teπkog karak-tera, i moæda odbijaju kupiti Boæje knjige u kojima se nalaziistina; ali ako daju Svetome Duhu i najmanju priliku, On ÊeuËiniti da zadobiju Nebo.

Jedne nedjelje kasno uveËer, literarni evanelist Russ Tho-mas posjetio je jednu katoliËku obitelj. Bila je to skladna obi-telj — otac, majka i djeca, uzrasta baπ za knjige The Bible Story

89

(Biblijske priËe). Kao dobar literarni evanelist, Russ im je poka-zao sve svoje knjige. Pokazao im je The Bible Story, zajedno sknjigama koje su sadræavale veliku vijest — Isusov æivot i Ve-liku borbu. Nakon πto su dobro pregledali sve knjige, roditeljisu htjeli kupiti samo komplet The Bible Story. Russ se naπaliorekavπi: “Nije u skladu s mojom vjerom da tako postupim.” Na-smijali su se, ali ih nije mogao nagovoriti da uloæe novac i uknjige s vaænim porukama.

Kazali su: “A naπoj je vjeri protivno da kupujemo velikeknjige.” Russ im je dugo govorio o stanju u svijetu i razlozimazaπto bi trebali imati spomenute knjige. IspriËao je djeci mno-ge priËe moleÊi se i nadajuÊi se da Êe se roditelji u meuvre-menu predomisliti i uzeti sve knjige.

KonaËno su mu rekli: “Nema potrebe o tome viπe govoriti.Ili Êemo uzeti samo The Bible Story ili niπta.” Tako je on odu-stao i prijavio ih samo za taj komplet i upisao u Dopisnu bib-lijsku πkolu.

Nekoliko mjeseci poslije, oko BoæiÊa, dobio je Ëestitku nakojoj je stajalo: “Dragi gospodine Thomase, sretan vam BoæiÊ.Hvala za knjige. One su veliki blagoslov za naπ dom.”

Proteklo je nekoliko mjeseci. Onda mu je jednoga dana pa-stor adventistiËke mjesne crkve Fargo napisao: “ZahvaljujuÊiBoæjoj milosti, krstio sam gospou James (Paulette) Wilm pro-πle subote, 26. srpnja. Muæ je zaprijetio da Êe je napustiti. Ipaknije, ali se protivi. Molimo se i postupamo taktiËno nastojeÊiga uz pomoÊ Boæje milosti pridobiti za Krista.

SjeÊaπ se, ti si toj gospoi prodao neke knjige i upisao jeu Dopisnu biblijsku πkolu. Zavrπila je teËaj i bila vrlo blago-slovljena. Dobio sam njezino ime kad je zavrπila taj teËaj, upi-sala se na drugi teËaj nakon kojeg se na poklon dobiva Biblija.Voli prouËavati Sveto pismo i njeguje duboku ljubav prema svojemGospodinu. Znam da Êeπ se radovati kad Ëujeπ ovu vijest!” Po-slije je Russ govorio u crkvi Fargo i naπao tamo tu gospoukoja je blistala od radosti i priËala mu o mnogim pobjedama.Knjige The Bible Story bile su sredstvo da se ta dobra æenaprivede Bogu i Njegovoj istini. Mnogi joπ Ëekaju na neËiji posjetkako bi im se pruæila prilika da bolje upoznaju Isusa. Molitese za njih.

90

10. lipnja

Naπ naraπtaj nije zainteresiran“S kim da usporedim ljude ovoga naraπtaja? Komu susliËni?” (Luka 7,31)

Dvije sile ukljuËene su u borbu na æivot i smrt u æivotuljudi. Obje sile su zainteresirane za duπu svake osobe — jednakoja spaπava duπu i druga koja je uniπtava. To se isto tako vidikad literarni evanelist posjeti neku obitelj i ponudi im svojeknjige. Vjerni literarni evanelisti nauËili su ne odustajati jerje u pitanju æivot duπe.

Malo hrabrosti koju je pokazao literarni evanelist JohnDe Cenzo bilo je sredstvo Svetoga Duha da se omekπa tvrdosrce. John nam priËa: “U uputama na dopisnici stajalo je: ‘Nizlokalnu cestu, iza velike kuÊe.’ »ovjek je imao benzinsku crp-ku. Gospoa me je pozvala da uem. Njoj su se zbilja dopaleknjige, ali je rekla da najprije treba porazgovarati sa svojimmuæem. To je moglo znaËiti svaπta.

Nakon nekoliko neuspjelih pokuπaja, pronaπao sam kuÊutog Ëovjeka nekako u vrijeme veËere. Gospoa je iziπla pred menei rekla da se predomislila. Viπe nije bila zainteresirana za knji-ge. Ali ja sam znao da ona tako ne misli. Iz druge sobe doproje osoran glas: ‘Nismo zainteresirani i ako smjesta ne iziete,uzet Êu puπku s police i poËet Êu pucati.’ Odmah sam iziπao.Znao sam da je upravo to razlog πto ona nije zainteresirana.Znao sam da se tu nalaze duπe kojima je bio potreban Isus iNjegova ljubav.

Nakon izvjesnog vremena traæio sam nekoga da mi dovezeloæ-ulje. Sjetio sam se onoga Ëovjeka i odluËio se s njim ponovnosuoËiti. SjeÊa li me se? Ah, da, i ispriËao se! Onda me zamolioda ponovno doem u posjet i pokaæem mu knjige.

Doπao je dan da ga posjetimo i odnesemo mu knjige. Sjedilismo u njegovome malom uredu. Pri kraju prikaza knjiga iz πkolese vratila njegova kÊi. On ju je upitao dopadaju li joj se knjige,a ona je odgovorila: ‘O, da, dopadaju mi se.’ Zatim je pozvaosvoju æenu i ona je rekla da ih oduvijek æeli. Kupio je cijeluKuÊnu biblioteku i rekao da je zainteresiran za prouËavanje Bib-lije, jer je i njegova majka bila propovjednik. Upisali smo ga uDopisnu biblijsku πkolu. Potom je napomenuo da mu je njegovknjigovoa predloæio da pokloni viπe novca crkvi kako bi muse otpisao porez. Moj voditelj nakladniËke djelatnosti predlo-æio je da to bude donacija za projekt Æetva, πto je on obeÊao

91

uËiniti. Takoer je ponudio da svojim kupcima, a imao ih je900, poπalje reklamu za knjige The Bible Story (Biblijske pri-Ëe)!

Boæjom miloπÊu, grubi muæ koji me je otjerao puπkom po-stao je prijatelj, kupac, pa Ëak i promicatelj naπih divnih knjiga.”

Mnogi ljudi koji izgledaju kao da nisu zainteresirani za Nebosamo Ëekaju da ih pozove netko tko je zainteresiran za njih.Netko tko je dovoljno hrabar da neprestano pokuπava. Nemojteodustajati!

Odvojimo danas vrijeme da se molimo za one koji tragajuza istinom u kraju u kojem æivimo.

11. lipnja

Boæja ljubav i djela“Slavit Êu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova — zasve πto nam Jahve uËini.” (Izaija 63,7)

Kambodæa je kao zemlja dugo bila optereÊena graanskimratom i trvenjima. Tijekom tih teπkih godina Evanelje je Ëe-kalo da bude objavljeno mnoπtvu od preko 10 milijuna budistau toj lijepoj zemlji. Okolnosti su se promijenile i æivot je po-novno postao snoπljiv. Gospodarstvo je poËelo pokazivati zna-kove oporavka i ljudi su na sve strane traæili neπto za Ëitanje.

U svibnju 2000. godine sluæba za rad s literaturom organi-zirala je jedan program. Nije bilo mnogo raspoloæivih knjiga nalokalnom kmerskom jeziku; meutim, u crkvi je bilo posveÊe-nih ljudi koji su uoËavali moguÊnosti za rad, Ëak i s malimbrojem knjiga. Petnaestero njih prihvatilo je izazov da postanuliterarni evanelisti u svibnju 2001. godine. Uskoro im se pri-druæilo joπ ljudi. Prvih nekoliko mjeseci bilo je vrlo teπko zatoπto je narod bio navikao πtedjeti. Sve je izgledalo skupo. »akje i knjiga koja je stajala dolar ili dva smatrana skupom.

Osim toga, nije bilo dovoljno iskusnih ljudi koji bi sluæilikao voe nove skupine literarnih evanelista. Zato su pomnoodabrane osobe bile upuÊene na posebnu poduku za tu svrhu.

Bog je od samog poËetka sudjelovao u tom projektu. Stva-ri su se poËele odvijati vrlo brzo. Literarni evanelisti krenulisu u prodaju knjiga na engleskom zajedno s ono malo knjigakoje su imali na kmerskom jeziku. Ne samo πto se prodaja po-veÊala, nego je lokalni pastor imao i ugodan problem — subo-tom ujutro njegova je crkva postajala premala. Ti novi literarni

92

evanelisti nisu samo prodavali evaneoske knjige, nego su istotako vjerno pozivali ljude da dolaze u crkvu. Za πest mjeseci ucrkvu je subotom poËelo dolaziti stotinu petnaest ljudi koji sukupili knjige. Pri kraju prve godine osamdeset devet od tih dra-gocjenih duπa bilo je krπteno i postalo Ëlanovima crkve u PnomPenu.

Literarna sluæba u Kambodæi joπ uvijek se suoËava s iza-zovima. Sve dok postoje ljudi koje treba zadobiti za Boga i Evan-elje koje treba propovijedati, bit Êe izazova. Ali literarni evan-elisti su vjerni, hrabri i nadahnuti æeljom da joπ viπe uËine zaGospodina.

Molimo se za djelo u Kambodæi.

12. lipnja

Radujte se, molite i zahvaljujte!“Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemuzahvaljujte! Jer to je za vas volja Boæja u Kristu Isu-su.” (1. Solunjanima 5,16-18)

Molitve mnogih naπih posveÊenih Ëlanova crkve za literarneevaneliste πirom svijeta mnogo znaËe. Hvala vam! Ali ne molese samo Ëlanovi crkve za literarne evaneliste, nego i mnogiljubazni, misaoni kupci njihovih knjiga.

Kad je Beverly Kinsey iz Oregona otpoËela svoj rad kao lite-rarni evanelist, bila je stidljiva i uplaπena. Uπla je u jedan domgdje ju je jedna gospoa srdaËno pozdravila. Provele su dragocjenetrenutke razgovarajuÊi o svojoj ljubavi prema Isusu. Ljubaznagospoa kupila je komplet knjiga The Bible Story (Biblijske priËe)i veliku knjigu Bible Readings for the Home (Biblijska πtiva zadom).

Beverly je rekla toj gospoi da toga dana prvi put sama pro-daje knjige i koliko je sretna πto se ova tako ljubazno ponijela.Upisala ju je u Dopisnu biblijsku πkolu.

Kad je Beverly predloæila da se pomole, gospoa je brzoodgovorila: “Naravno. Rado Êu se pomoliti s vama za vas i vaπnovi posao.” Tako su se zajedno pomolile traæeÊi Boæje blagoslovei Njegovo vodstvo u svojem æivotu.

Moæete li zamisliti njihovo uzbuenje kada su se dvije go-dine poslije srele na naπem πtandu na okruænom sajmu knji-ga? Jedna æena, kupac, rekla je: “Vi ste Beverly, dobro vas sesjeÊam. Prodajete li joπ uvijek one divne knjige?”

93

Beverly je odgovorila potvrdno, a gospoa je nastavila: “Kakoje divno πto je Gospodin odgovorio na naπe molitve. Vi ste onogadana izgledali tako uplaπeni. »esto sam otada mislila na vas.Mi se molimo za vas.”

Poπto su malo popriËale i jedna drugu ponovno uvjerile uskori Spasiteljev dolazak, rastale su se i moæda Êe se vidjetitek kad doe Boæje kraljevstvo.

“Njezine drage molitve”, kaæe Beverly “i molitve moje braÊei sestara u toj prekrasnoj crkvi neprestano mi daju hrabrostda se suoËim sa svim onim πto Bog priprema za mene u poslukoji radim.”

HoÊemo li danas uputiti dodatnu molitvu za naπe vjerneliterarne evaneliste? Njima je to toliko potrebno. Netko od njihsrest Êe danas negdje neku osobu koja se æeli upoznati s Isu-som. Neprijatelj duπa takoer Êe biti tu da sprijeËi tu osobu udonoπenju ispravne odluke. Vaπe molitve bit Êe izvor snage zaliterarne evaneliste kako bi ustrajali u zadobivanju takve du-πe za Nebo.

Molitva nije æelja, molitva nije zahtjev.Molitva je susret s Bogom;molitva znaËi uhvatiti Ga za ruku. (Nepoznati autor)

13. lipnja

Mi smi Kristovo pismo“Vi ste, oËito, pismo Kristovo kojemu mi posluæismo, na-pisano ne crnilom, nego Duhom Boga æivoga.” (2. Ko-rinÊanima 3,3)

Sveti Duh ima Ëudesne naËine do dopre do ljudi i doneseim Boæju istinu. »esto se dogaa da se Sveti Duh koristi evan-eoskom literaturom kako bi ljude doveo do spoznaje istine.Naπa danaπnja priËa dolazi iz Kameruna gdje joπ ima na mili-june ljudi koji nisu doæivjeli radost spasenja. Njima je potre-ban Isus, a mnogi od njih to joπ ne znaju.

Za vrijeme graanskog rata u Kamerunu jedan muslimanbojao se da Êe biti ubijen i traæio neko mjesto gdje bi se sakrio.Sreo je jednog krπÊanina koji mu je, poπto je Ëuo da muslimantraæi skloniπte, rekao: “Doi u moju kuÊu. Ja Êu te zaπtititi.”

KrπÊanin i njegova obitelj skrivali su ovog muslimana u skro-vitom dijelu svoje kuÊe dugo vremena. U sobici nije mogao niπta

94

raditi pa je na raspolaganju imao puno vremena. Traæio je ne-πto za Ëitanje i, naravno, Ëovjek mu je dao krπÊanske knjige.»itao ih je i poæelio viπe saznati o Ëovjeku po imenu Isus.

Kad je rat zavrπio i on se mogao ponovno slobodno kretati,obilazio je knjiæare ne bi li pronaπao joπ knjiga o Isusu. U svojemtraganju naiπao je na knjigu u knjiæari koju su dræali Jehovinisvjedoci. Ta knjiga je nekako dospjela na policu ove knjiæareiako nije ovamo pripadala. Bila je to adventistiËka knjiga kojuje napisao Robert J. Wieland, pod naslovom For a Better Future(Za bolju buduÊnost). Musliman je u toj knjizi Ëitao o Kristu io suboti i prihvatio istinu.

Vratio se onom Ëovjeku koji ga je skrivao i upitao ga: “Znaπli da je subota dan odmora?”

“Da, ja svetkujem subotu”, odgovorio je Ëovjek.Musliman je nastavio prouËavati sve dok nije pronaπao pot-

punu istinu kakva se moæe naÊi u Boæjoj rijeËi. Je li to sluËaj-nost πto je knjiga dospjela na policu knjiæare gdje joj nije bilomjesto? Naravno da nije! Sve je to bilo po Boæjem planu da ovamuslimanska duπa nae Isusa i Njegovu vijest spasenja. Zar nebiste rekli da je i ovo Ëudo milosti?

Postoje milijuni muslimana, budista i mnogih drugih ljudirazliËitih vjerskih uvjerenja, koji ne znaju kamo da pou kakobi pronaπli Isusa. Nikada nisu Ëuli o Njemu. Kako da dopremodo njih?

HoÊete li se danas moliti za te dragocjene duπe? Dajte sveod sebe kako biste doπli do njih i podijelili s njima radost kojuimate u Isusu, svojem Prijatelju.

Ne zaboravite da ste vi Kristova poslanica, napisana ne cr-nilom, nego Duhom æivoga Boga. Neka drugi Ëitaju o Isusovojljubavi u vaπem æivotu, stavu i vaπem postupanju prema njima.

14. lipnja

“Povedi me putem vjeËnim”“Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj mei upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogub-nim i povedi me putem vjeËnim!” (Psalam 139,23.24)

Predrasuda je uæasna stvar. »esto ne znamo πto drugi ljudimisle ili kako se osjeÊaju, ali mislimo da znamo. Mi donosimozakljuËak da oni nisu zainteresirani za istinu ili da saznaju neπtoo Isusu. I onda Ëak i ne pokuπavamo s njima podijeliti radost

95

spasenja. Nije li to moæda razlog πto mnogi meu Boæjim naro-dom u crkvi uopÊe viπe ne svjedoËe?

Russel Thomas radio je s jednim literarnim evanelistomu Konferenciji Arkansas-Louisiana. Doπli su u kontakt sa svje-tovnom, otpalom adventisticom koja se zainteresirala za knjigekoje su prodavali. Zamolila ih je da dou ponovno kad ona pri-kupi novac da im plati za knjige. “Ali dobro pazite”, rekla je,“da doete kad vam ja kaæem, kad moj muæ bude odsutan. Kadbi bio ovdje dok vi doete, bio bi vrlo grub, a moæda bi vamnanio i tjelesne ozljede. On mrzi propovjednike.”

Dva literarna evanelista stigla su do kuÊe te gospoe unaznaËeno vrijeme. Nije ih doËekala ona, nego njezin opasnimuæ. Pozvao ih je da uu i najprije bio hladan, ali je ubrzopostao vrlo ljubazan. Duh Boæji djelovao je na njega da kupiliteraturu i upiπe se u Dopisnu biblijsku πkolu. »ak je pristaoi na biblijske satove. Ubrzo nakon toga cijela obitelj dolazila jeu subotnju πkolu, a “opasni” muæ je Ëak bræe prihvaÊao vijestod svoje supruge. Aneli su vjerojatno poremetili obiteljsko pla-niranje vremena pa su literarni evanelisti stigli u taj dom upravo vrijeme.

Ne dopustite da vas predrasude sprijeËe da drugima govo-rite o svojem dobrom Prijatelju Isusu. Nemojte vjerovati avlukad vam kaæe da oni nisu zainteresirani i da vas ne æele slu-πati. Postoje dobri izgledi da vam oni budu zahvalni πto Êete snjima podijeliti svoju radost i πto Êete ih upoznati s Isusom. Injima je On potreban.

HoÊete li se danas moliti da se plamen Evanelja Isusa Kristaponovno zapali u nama kako ne bismo propuπtali prilike da lju-dima s kojima se susreÊemo govorimo o Njemu? ©to Ga viπebudete dijelili s drugima, to Êete viπe primati od Njega. Da bismoduhovno rasli i imali zdrav odnos s Gospodinom, trebamo po-duzeti ova tri koraka:

• ProuËavati Boæju rijeË.• Moliti se — imati zajednicu s Njim.• SvjedoËiti — govoriti drugima πto je On uËinio za nas.

Onaj koji aktivno zadobiva duπe, nikada ne kritizira nitinjeguje predrasude — njegovo je srce puno ljubavi.

96

15. lipnja

Boæje sluge hvale Boga“I s prijestolja izie glas: ‘Hvalite Boga naπega, sve slugenjegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!’” (Ot-krivenje 19,5)

Vjerni literarni evanelist u Africi stavio je gomilu dopis-nica Glasa proroπtva na mjesto gdje bi ljudi lako mogli doÊi iuzeti ih. Molio se da Sveti Duh navede ljude koji tragaju zaistinom da uzmu dopisnicu i popune je kako bi im bile dostav-ljene lekcije. Teπko je mogao zamisliti kako Êe efikasno SvetiDuh uporabiti te dopisnice — ili bar jednu od njih.

Pastor jedne crkve u unutraπnjosti Afrike primijetio je go-milu dopisnica za upis u Dopisnu biblijsku πkolu. Nije baπ biopresretan zbog toga. Njegovao je predrasude protiv svake reli-gije koja bi mogla odvuÊi neke od njegovih Ëlanova. Donio je usebi odluku: “Te dopisnice neÊe uËiniti svoje zlo djelo i zbunjivatimoj narod koji veÊ ima svoju vjeru, ako ih ja uniπtim.” Tako jeuzeo Ëitavu gomilu namjeravajuÊi ih spaliti.

Ali Bog je imao drugaËije planove s dopisnicama Glasa pro-roπtva. Pastora je obuzela radoznalost i on se odluËio upisatina teËaj i vidjeti o Ëemu se tu govori. Moæda Êe tada moÊi uvjeritidruge da ne traæe te lekcije. On je uskoro dobio lekcije i poËeoprouËavati Bibliju kao nikada prije. Pritom je doπao do mnogihotkriÊa. Pronaπao je istinu o suboti i skoro odmah je prihva-tio. Malo viπe vremena trebalo mu je da prihvati istinu o stanjumrtvih i kaænjavanju zlih, ali je na kraju odluËio pristupiti Boæjemnarodu. Nakon dugog niza biblijskih prouËavanja, krπten je ipostao je literarni evanelist. Sada ide i upisuje ljude u Dopi-snu biblijsku πkolu, na onaj isti teËaj koji je prije æelio ome-sti.

Istina se ne moæe uniπtiti. Pokuπati s tim isto je πto i bo-riti se protiv samog Svetoga Duha. Mnogi ljudi nastojali su do-kazati da je Biblija laæ, ili uniπtiti Boæje knjige, ali samo da bise i sami zainteresirali za tu istu istinu koju su htjeli uniπtiti.Boæja rijeË i Njegova istina su moÊne i Ëovjek ih ne smije mije-njati ili im nanositi πtetu.

U svojoj danaπnjoj molitvi zahvalimo nebeskom Ocu zaNjegovu prekrasnu istinu. Zahvaljujemo Mu za Njegovu RijeË imnoga obeÊanja. Hvala Mu πto je On naπ “Divni, Savjetnik, Bogsilni, Otac vjeËni, Knez mironosni”. On je jednostavno Divni inama je tako drago πto je On naπ Otac.

97

“O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Boæjega! Ka-ko li su nedokuËivi sudovi i neistraæivi putovi njegovi! Doista,tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tkoga darom preteËe da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je odnjega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.”(Rimljanima 11,33-36)

16. lipnja

Glasnik navijeπta spasenje“Gledajte, preko gora hrli glasnik, on navijeπta: ‘Spa-senje!’” (Nahum 1,15)

Kad ljude pitate kako su se zainteresirali za Boæju istinui Njegovu crkvu, obiËno su to vrlo zanimljive priËe. U svim timiskustvima uvijek vidite kako je Gospodin djelovao u æivotu nekogpojedinca. Kod nekih je trebalo samo malo vremena, a kod drugihgodine i desetljeÊa da bi otkrili Boæji plan za njih. Kod nekihse to dogodilo kad su tragali za neËim boljim u æivotu, dok suse drugi susreli s Gospodinom u vrijeme kad su to najmanjeoËekivali.

Jedan od najfascinantnijih primjera je priËa o obitelji Sharp.Literarni evanelist Campbell putovao je na Aljasku. Na tom svo-jem putu odluËio je posjetiti nacionalni park Jellowstone. I upravoje tu sreo gospodina Sharpa. Sharp je bio farmer iz Nebraskekoji je putovao u Kaliforniju na odmor. Bog je planirao taj posjet,kao i to da se ova dva Ëovjeka sretnu u pravo vrijeme na pra-vom mjestu.

Nekako su zapodjenuli razgovor o Bogu i Njegovoj divnojistini. Literarni evanelist jedva je Ëekao da svojeg novog prijateljaupozna sa svojim predivnim Prijateljem Isusom. Gospodin Sharpse odmah zainteresirao za ono πto je Ëuo. Morao je joπ viπesaznati o tim biblijskim istinama.

Mada su poπli na odmor, obojica su promijenila svoje pla-nove i ostali tu joπ jedan tjedan da bi zajedno prouËavali Bib-liju. Sharp je uvidio da Biblija doista govori o suboti kao sed-mom danu i ostalim dragocjenim istinama koje su za njega bilenove. Put u Kaliforniju na odmor postao je za Njega put u Da-mask.

Obitelj Sharp vratila se u istoËnu Nebrasku, gdje Radosnuvijest nisu zadræali za sebe, nego su poËeli o tome govoriti ro-acima, prijateljima i susjedima. Za kratko vrijeme osnovali su

98

crkvu. Tri Sharpova sina, Norman, George i John, namjeravalisu se upisati na metodistiËki fakultet; umjesto toga postali supastori AdventistiËke crkve. Oni su uspjeπno zadobivali duπeza Nebo te je kontakt koji je u Yellwstoneu ostvario literarnievanelist doveo, poput efekta πirenja koncentriËnih krugova,do toga da je Boæjoj istini priπao velik broj ljudi, a kraj se joπne vidi.

Literarni evanelist Campbell bio je spreman svjedoËiti zasvojeg UËitelja i na godiπnjem odmoru. Kao svako posveÊenoBoæje dijete, on je budno motrio na ljude koje tragaju za isti-nom, i pronaπao ju je. Kako stvar stoji s vama? Jeste li sprem-ni svjedoËiti i danas ne ËekajuÊi samo na priliku, nego stvara-juÊi takvu priliku? Traæite da vam On poπalje nekoga s kim Êe-te moÊi razgovarati o Njegovom divnom planu spasenja — i OnÊe to uËiniti. Budite spremni!

17. lipnja

Bog nam daje rijeËi“Svoje sam ti rijeËi stavio u usta, u sjenu svoje rukesakrio sam te.” (Izaija 51,16)

©to se viπe pribliæavamo svrπetku vremena, vidjet Êemo kakoGospodin rabi “kamenje” (neobraÊene ljude) da propovijeda Evan-elje. Bog Êe zavrπiti svoje djelo s nama ili usprkos nama. HvalaMu za moguÊnost da Njegovo Evanelje podijelimo s drugima.

Karizmatski katolici u Kaliforniji prodavali su knjige za jed-nog literarnog evanelista. Olimpo Lozano dobio je narudæbuod djevojke Ëija je majka bila voa molitvene skupine. Nakonnekoliko pokuπaja dobio je dopuπtenje da skupini prikaæe filmo djevici Mariji. U toj skupini od pedesetak ljudi nalazili su sejedan sveÊenik i jedna redovnica. Na njegovo iznenaenje, nekadjeca ponijela su sa sobom pohabane primjerke knjige The BibleStory (Biblijske priËe). (Poslije je saznao da su ih rabila kaoudæbenike za prouËavanje Biblije.)

Majka one djevojke sredila je da Olimpo Lozano svakog utor-ka uveËer odræi predavanje iz Biblije nakon prikazanog filma.Sastanci su bili oglaπeni u katoliËkom crkvenom biltenu i ususjedstvu je podijeljeno tisuÊu letaka.

Olimpo ih je posjetio u njihovim domovima i mnogi su ku-pili knjige. “Ti karizmatski katolici”, kaæe on, “bili su poputsuhih spuævi koje su upijale duhovno znanje. Rekli su mi da

99

su njihovi prethodni uËitelji bili dobri samo na rijeËima, bezikakve akcije.” Uæivali su u onome πto su saznali iz prouËava-nja Biblije i ostalih knjiga.

Olimpove tihe, usrdne molitve pridobile su srce tih ljudi.One su se razlikovale od vike i zbrke u molitvama nekih drugihljudi, upuÊivanim bez ikakvog smisla. Gospodin se objavio pre-ko Olimpovog iskrenog, poniznog stava; te godine krπteno jedvadeset pet njegovih kupaca. »udo za UËitelja. Jedino Bog punljubavi kakav je naπ nebeski Otac moæe doprijeti do ljudi i do-taknuti njihov æivot bez obzira na okolnosti u kojima se nalaze.

Krist nam je obeÊao: “Evo ja sam s vama u sve dane dosvrπetka vijeka.” Vjernog literarnog evanelista Ëesto iznenadigolemi uspjeh kojim ga Gospodin obasipa. Joπ nije kraj svijeta,ali Bog je s vama kao πto je obeÊao. Idite naprijed, On æeli izvrπiti»uda Boæje milosti preko vas na vaπ skroman naËin.

Danas Êemo se moliti za neπto sasvim posebno. Molit Êemose da naπ nebeski Otac ukloni sve naπe predrasude jer one mogudruge udaljiti od Neba. Ljubimo Boga svim svojim srcem, a istotako i one za koje je Isus umro na Golgoti, bez obzira na njihovopodrijetlo, vjeru, rasu ili bilo πto drugo. Samo nam naπ nebe-ski Otac moæe podariti takvu vrstu ljubavi. Izbjegnimo sve pred-rasude i pokaæimo im put. Ako udvostruËimo svoje napore uodnosu na ono πto Ëini neprijatelj, poæet Êemo bogatu æetvuduπa za Boæje kraljevstvo.

Svaka osoba koju sretnete kandidat je za Nebo.

18. lipnja

Duhovna svestranost“I jedne, svadljivce, karajte, druge spasavajte otimaju-Êi ih ognju, treÊima se pak smilujte sa strahom.” (Juda22.23)

Gary Carr je literarni evanelist. Ali ne neki obiËni literar-ni evanelist koji samo pokuπava prodati knjigu i zaraditi pro-viziju. Ne, Gary traæi one koji se zanimaju dok ide iz mjesta umjesto, od kuÊe do kuÊe i iz ureda u ured. Njegova iskrenazainteresiranost za ljude koje susreÊe svakoga dana pruæa mumnogo radosti i mnoge prilike da radost spasenja podijeli s dru-gima.

Gary je pokucao na jedna vrata. »ovjek koji mu je otvoriopredstavio se kao Albert. Gary i Albert kao da su se odmah

100

uklopili od samog poËetka. Albert i njegova prijateljica Lyn zain-teresirali su se za knjige koje je Gary imao kod sebe. NaruËilisu nekoliko knjiga, izmeu ostalih jednu duhovnu knjigu i obi-teljsku Bibliju. Dogovor je bio da im Gary dostavlja po jednuknjigu svaki mjesec.

Dok je Gary dostavljao knjige iz mjeseca u mjesec, prija-teljstvo se razvijalo i raslo. Albert i Lyn imali su veliki pro-blem koji su s vremenom povjerili Garyju. Æivjeli su zajedno iznali su da to nije u redu. Njihova crkva nije ih htjela vjenËati.ImajuÊi povjerenja u Garyja, odluËili su ga upitati zna li nekogpropovjednika koji bi im bio voljan pomoÊi. Gary ih je uputiona mjesnog adventistiËkog pastora, Mikea Brownhilla, koji jebio sretan πto im moæe pomoÊi.

I Gary i njegova supruga Carrie prisustvovali su vjenËanjunekoliko tjedana poslije. Albert je bio tako sretan πto se naπaonetko tko se, eto, potrudio da ih vjenËa. Na svadbenoj sveËa-nosti Albert je upitao Garyja: “A kako izgleda to zaranjanje uvodu?” misleÊi na krπtenje. Gary se obradovao kad je to Ëuo.Joπ jedna osoba naπla je put do Boæje istine i Boæje crkve! »uvπiAlbertove rijeËi, pastor Mike Brownhill upitao je mladence bi liæeljeli s njim prouËavati Bibliju, πto su oni spremno prihvatili.

Nije proπlo ni nekoliko mjeseci, a Albert i Lyn su se krs-tili. To je donijelo mnogo radosti Garyjevom srcu. A onda jeAlbert rekao joπ neπto πto je Garyja uËinilo vrlo sretnim. Sto-jeÊi u krstionici uoËi svojeg krπtenja, Albert je dao sljedeÊuvrlo emotivnu izjavu: “Ja takoer æelim prodavati knjige.” Na-kon nekoliko tjedana Albert je poËeo s podukom za literarnogevanelista i uskoro radio rame uz rame sa svojim dobrim pri-jateljem Garyjem na prodaji literature.

PriËa o Albertu i Lyn joπ je jedno Ëudo milosti. Bog nasnalazi ma gdje bili i ma kakve bile naπe okolnosti i vodi nas ksebi. On Ëesto upotrebljava nekog literarnog evanelista da pro-nae duπu optereÊenu problemima koja ne zna gdje bi naπlapomoÊ. U danaπnjem iskustvu Gary je bio taj literarni evanelist.

Kako ovo iskustvo dolazi iz Australije, molimo se danassvi za literarne evaneliste i voe kao i za NakladniËku kuÊuSigns u JuænopacifiËkoj diviziji.

101

19. lipnja

Boæji aneo otvara vrata“U svakoj tuzi njihovoj on bjeπe tuæan, i aneo, koji jepred njim, spase ih.” (Izaija 63,9 — DK)

Literarni evanelist uvijek se moli da ga Gospodin vodi dokide prema neËijim vratima — a takvu molitvu Gospodin Êe radousliπati. No, naËin na koji Bog odgovara na molitvu moæda neÊeuvijek biti onakav kakav bi literarni evanelist izabrao. I samiliterarni evanelisti ponekad pod Gospodnjim utjecajem kori-ste neobiËne naËine da uu u neku negostoljubivu kuÊu. “Vra-ta” koja Gospodin katkad otvara priliËno su Ëudna i neobiËna.Upravo to æivot i rad literarnog evanelista Ëini tako zanimljivimi sadræajnim. Svaka kuÊa i svaka vrata donose drugo iskustvo.

Literarni evanelisti Wilson i John radili su zajedno u Kisiijuu istoËnoj Africi. Doπli su do vrata kuÊe oËigledno bogate oso-be, koju su osiguravali Ëuvar i opasan pas. Pas je bio oπtar, aËuvar ih je grubo otjerao. Meutim, posveÊeni literarni evane-listi nikada ne prihvaÊaju NE kao odgovor. Oni su shvatili daiza tih vrata ima duπa kojima je potrebna Boæja istina.

Literarni evanelisti u Africi, poput Wilsona i Johna, nau-Ëeni su ulaziti u svaku kuÊu. “Moramo doÊi poslije”, rekao jeWilson. Dok su hodali pokraj dvoriπta, ugledali su rupu ispodzida koji je okruæivao kuÊu. John je predloæio da se nekakoprovuku kroz tu uzanu rupu i pouzdaju se u Gospodina da Êeposlati anela da odvrati pozornost psa. Izgled tog bijesnog, gad-nog psa joπ uvijek im je bio u svjeæem sjeÊanju, a odveÊ sudobro znali da on nije daleko od njih.

Kad su se izvukli iz rupe, uspjeli su otresti sa sebe praπi-nu. Tu ih je ugledala domaÊica. Bila je ljubazna i pozvala ih dauu na straænja vrata. Bila je to kuÊa mjesnog suca, a ova lju-bazna gospoa bila je njegova æena. Brzo je odluËila kupiti knjige.Dok je pregledavala sadræaj knjiga i biblijske lekcije koje sujoj ponudili uz ono πto je kupila, zatraæila je da netko prou-Ëava s njom Bibliju. Nakon toga joj nije bilo potrebno mnogovremena da shvati istinu pa je bila krπtena u mjesnoj adventis-tiËkoj crkvi.

Nema veÊe radosti nego kad se otueno Boæje dijete pomi-ri sa svojim nebeskim Ocem. A u æivotu literarnog evanelistauvijek je prisutna neizreciva radost πto i on ima udjela u Ëu-dima milosti koja vrπi Sveti Duh, kao u danaπnjoj priËi. NemaveÊe nagrade od ove.

102

Danas se molimo za literarne evaneliste u istoËnoj Africi.Ima ih na stotine koji svakoga dana idu od kuÊe do kuÊe, odureda do ureda, od trgovine do trgovine. Oni imaju samo jedanjedini cilj, podijeliti radost spasenja s onima koji joπ nisu upo-znali naπeg prijatelja Isusa — a mnogi od njih nalaze se baπ uistoËnoj Africi. HoÊete li se danas moliti za njih?

Recite nekome danas neπto o svojem Prijatelju Isusu.

20. lipnja

Nemojmo se bojati“Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, kojite sazdao, Izraele: ‘Ne boj se, jer ja sam te otkupio; ime-nom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziπ,s tobom sam.’” (Izaija, 43,1.2)

Strah je uæasna stvar. On Ëini da osoba vidi stvari i mislio njima mada one ne postoje. On unosi negativne misli u Ëovjekovum iz kojeg proizlazi cjelokupan njegov pogled na æivot. Strahmoæe uËiniti da Boæje dijete zaboravi na anele Ëuvare i na svaprekrasna Boæja obeÊanja.

Na Filipinima æivi vrlo nizak Ëovjek koji radi kao literarnievanelist. On je stidljiv i povuËen, a povremeno djeluje pre-plaπeno. Prodao je Veliku borbu golemom, krupnom Ëovjeku. Pri-mio je narudæbu za knjigu koju Êe dostaviti poslije. A to je jed-na od knjiga koju neprijatelj duπa ne voli vidjeti u rukama ljudi.

Doπao je dan dostave i naπ mali literarni evanelist otiπaoje dostaviti knjigu kupcu. Golemi Ëovjek vidio ga je kako dolazii krenuo prema zidu gdje je visio veliki noæ u koricama. Ma-leni literarni evanelist bio je siguran da ovaj namjerava upo-rabiti tu veliku maËetu, a buduÊi da nije bio spreman tek takoumrijeti, okrenuo se i potrËao koliko su ga noge nosile.

Golemi Ëovjek shvatio je odmah situaciju i potrËao za njim.On je æelio svoju knjigu. Bila je to prava utrka i mali Ëovjek sena kraju zaustavio shvativπi da Êe izgubiti. Onaj krupni, sadaveÊ bez daha, upitao ga je: “Jeste li vi onaj Ëovjek koji prodajeknjige?” Ovaj je uplaπeno odgovorio: “Da.”

“Nemojte se bojati. Ja samo æelim svoju knjigu, a novacdræim u koricama ovog noæa. Evo vaπeg novca.”

Knjiga je uspjeπno uruËena i joπ jedna osoba postala jevlasnik te silne knjige, Velike borbe, koja je veÊ promijenila æi-vot tisuÊama ljudi πirom svijeta.

103

Nema potrebe da se Boæje dijete boji. Onaj koji nas je po-zvao da budemo Njegova djeca, uËinit Êe sve da se pobrine zanas u svim okolnostima. On je svakom svojem djetetu osigu-rao anela Ëuvara i, ako bude potrebno, poslat Êe i pojaËanjeda bi nas zaπtitio od zlog neprijatelja. Za nas je najvaænije danjegujemo zdrav odnos sa svojim nebeskim Ocem koji nas to-liko voli.

Danas se molimo za sve one duπe koje imaju Veliku borbuu svojim domovima. Mnoge od njih vjerojatno su je proËitale ipotrebna im je daljnja pomoÊ da bi upoznale Boga. Molite seda ih Sveti Duh povede k punoj spoznaji Boæje istine. I akovam se danas moæda ukaæe prilika da nekome uruËite knjiguili traktat o Isusu, uËinite to bez straha. Sveti Duh pobrinut Êese za ostalo.

21. lipnja

Vjesnici nade uzdaju se u Boga“Al’ onima πto se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja,krila im rastu kao orlovima, trËe i ne sustaju, hode ine more se.” (Izaija 40,31)

Vrlo malo evaneoskih radnika na ovom svijetu ima tolikomnogo prilika donijeti nadu i ohrabrenje duπama u oËaju kaoliterarni evanelisti. Nije onda nikakvo Ëudo πto E. G. Whitekaæe da je taj posao uspostavio sam Bog i da je pod Njegovimposebnim nadzorom.

U zapadnom New Yorku literarni evanelist prodao je jed-noj obitelji komplet The Bible Story (Biblijske priËe) i Velikuborbu. Nedugo zatim ova je obitelj zatraæila da literarni evanelistdoe u njihov dom i s njima prouËava Bibliju. Ono πto su pro-Ëitali u knjigama uËinilo je da postanu gladni duhovne hrane.

ProuËavali su zajedno Bibliju i otkrili divne istine u BoæjojrijeËi. Jedne subote poslije podne literarni evanelist i njegovaobitelj ponovno su otiπli u posjet k tim ljudima. Djeca obijuobitelji iziπla su na ulicu i igrala se. Uskoro se zaËuo plaË. Ro-ditelji za potrËali na ulicu i saznali da je jedno dijete udarioautomobil. Kad je literarni evanelist kleknuo kraj pozlijee-nog djeteta i kad je prema sebi okrenuo lice djeËaka, shvatioje da je to sin one druge obitelji. Zabrinuo se da Êe ova trage-dija moæda obeshrabriti obitelj i da Êe oni izgubiti vjeru u Bo-ga i Evanelje.

104

DjeËak nije disao. Literarni evanelist primijenio je umjet-no disanje dok su Ëekali kola hitne pomoÊi, no usprkos podu-zetim hitnim mjerama, tog popodneva ugasio se djeËakov æivot.

U maloj bolniËkoj kapeli literarni evanelist nastojao je utje-πiti oæaloπÊene roditelje. Otac je rekao: “Drago mi je πto smokupili knjige. Moj sin je toliko uæivao ËitajuÊi The Bible Story.”Odreeno vrijeme nakon ovog iskustva ta obitelj je krπtena isada se raduje u blaæenoj nadi u Isusov dolazak kada Êe njiho-va obitelj ponovno biti ujedinjena.

Od svih krπÊanskih radnika literarni evanelisti su obiËnonajoduπevljeniji i najradosniji. Oni su u neposrednom dodiru sljudima. Oni se mole u domovima ljudi, prodaju najbolje krπ-Êanske knjige i Ëasopise na svijetu, dijele besplatno literaturui gledaju kako se ljudi krπtavaju. Oni nose nadu ljudima kojine znaju da postoji Bog pun ljubavi koji Ëeka da dou k Nje-mu. Literarni evanelisti su vjesnici nade.

©irom svijeta postoji velika potreba da viπe posveÊene Boæjedjece postanu literarni evanelisti — vjesnici nade. Knjige sutu. Aneli su spremni pomoÊi. Duπe Ëekaju. HoÊemo li se da-nas pomoliti da Duh Sveti dotakne srca muπkaraca i æena usvakoj zemlji πirom svijeta da, poput Izaije prije mnogo godina,kaæu: “Evo me, mene poπalji.”

Bog nema drugih ruku osim vaπih. Nema drugih nogu osimvaπih. Nema drugog jezika osim vaπeg da odnese Evanelje nadesvijetu bolesnom od grijeha.

22. lipnja

Dragocjeno sjeme“Ujutro sij svoje sjeme, a naveËer nek’ ti ruka ne poËiva.Jer ne znaπ da li Êe biti bolje ovo ili ono, ili Êe obojebiti jednako dobro.” (Propovjednik 11,6)

Bog je svojem narodu dao vrijedne knjige i Ëasopise da mupomognu u objavljivanju vijesti ovom svijetu. Mnogi ljudi u svijetucijene naπu literaturu i ne ustruËavaju se to reÊi. Slijede svjedo-Ëanstva nekolicine kupaca koji uvaæavaju Boæje knjige koje suim donijeli literarni evanelisti.

Ovo pismo doπlo nam je sa zaglavljem Prve baptistiËke cr-kve:

“»ast mi je πto mogu preporuËiti knjige The Bible Story(Biblijske priËe), Bedtime Stories (PriËe za laku noÊ) i Tiny Tot

105

Library (Biblioteka za maliπane). Moja supruga i ja koristimoThe Bible Story i Bedtime Stories za svoju djecu. Sve tri supotpuno namijenjene krπÊanskim tinejdæerima. Ne samo πto svimsrcem preporuËujem te knjige, nego i osjeÊam da roditelji Ëineveliku nepravdu svojoj djeci ako ih liπe tog sredstva koje omo-guÊuje da Sveti Duh djeluje u njihovom mladom æivotu. Niπtane bi smjelo sprijeËiti roditelja da ih priuπti svojoj djeci, osimako se materijalne stvari cijene viπe od vjeËnih.

Iskreno vaπ...”

Lewis Dininny primio je pismo od jedne æene koja je odnjega kupila knjige u vrijednosti od 400 dolara. Napisala je: “Silnouæivam u knjigama. Æelim da znate da ih ne bih prodala Ëak nikad bi mi netko ponudio za njih 5.000 dolara.” I stvarno je mislilato πto je rekla, jer je kupila joπ knjiga za 200 dolara. Kaooduπevljeni kupac, zakljuËila je: “Kad bih imala vremena, otiπlabih i rekla svim roditeljima koliko su divne ove knjige.”

A kad su kupci sretna djeca, ono πto ona kaæu posebno jeohrabrujuÊe. Jedan djeËak koji je sluπao prikaz literarnog evan-elista, rekao je svojem ocu: “Zaboravit Êu da si mi obeÊao bi-cikl ako dobijem ove knjige.” Drugi je rekao svojem tati: “Pro-dat Êu psa i pomoÊi vam da kupite knjige.” A neka druga djecauvjeravala su svoje roditelje: “OdreÊi Êemo se slatkiπa, kokicai sladoleda dok god ih ne otplatimo.”

Jedna je majka æalila πto nije prije kupila knjige. Sluπalaje kako ih kolporter opisuje i odluËila ne kupiti. Nekoliko mje-seci poslije telefonirala je naπem literarnom evanelistu: “Mo-lim vas da odmah donesete one knjige za izgradnju karaktera.Mislim da sam predugo Ëekala; moj sin se jutros razbjesnio iudario me.”

A onda su tu i roditelji koji su literarnom evanelistu napisalisljedeÊe: “Naπa djevojËica molila se veËeras: ‘Nebeski OËe, bla-goslovi striËeka koji nam je donio knjige.’”

Bog je dopustio razvoj tiskarskog stroja iz posebnog ra-zloga.

On se pojavio u vrijeme kada je Njegova vjeËna vijest svi-jetu trebala biti upuÊena ljudima na neki trajniji naËin negoπto je izgovorena rijeË.

Danas rad s literaturom igra vaænu ulogu u propovijedanjuEvanelja πirom svijeta na moÊan naËin.

106

23. lipnja

Isus je neπto posebno“Viπe puta i na viπe naËina Bog nekoÊ govoraπe ocimapo prorocima; konaËno, u ove dane, progovori nama uSinu.” (Hebrejima 1,1.2)

Moj omiljeni autor kaæe da Ëim se u razgovoru spomeneIsusovo ime, aneli s Neba dolaze vrlo blizu da omekπaju i pokoresrca ljudi.

Hulda iz Tanzanije smatrala je luksuzno izdanje Isusovogæivota, s privlaËnom slikom Krista na omotu, tako posebnimda se ne bi trebalo naÊi u njezinoj torbi s obiËnim knjigama.Jednoga dana iπla je ulicom noseÊi svoju torbu u jednoj ruci,a u drugoj Isusov æivot tako da se Kristova slika na privlaË-nom omotu mogla lijepo vidjeti. Jedna gospoa iz Azije, kojanije bila krπÊanka, zaustavila ju je i upitala: “Prodajete li tuknjigu?”

“O, da”, odgovorila je Hulda. Gospoa je kratko pregledalaknjigu i onda je kupila za gotovinu. Sigurno je dugo traæila Isusa.

Takve priËe dolaze nam iz cijelog svijeta i govore o sliËnojgladi za istinama u tim prekrasnim knjigama. KatoliËke redov-nice u Irskoj i drugdje Ëitaju Uncle Arthur’s Stories (PriËe stricaArtura) svojim studentima. Dva studenta doπla su jednoga ljetau Meksiku u dodir s 25 katoliËkih sveÊenika i prodali im 23kompleta naπih knjiga. KatoliËki sveÊenici su isto tako gladniBoæje rijeËi.

Osim katolika i luterana, i neki prijatelji pentekostalci sprem-ni su pomoÊi u prodaji naπih knjiga. Lance O’Neil, s juga NovogZelanda, sreo je takvu obitelj i prodao im nekoliko kompleta.Muæ mu je dao ime joπ jednog prijatelja pentekostalca za ko-jeg je smatrao da bi mogao biti zainteresiran. Lance ga je posjetioi prodao mu jedan komplet. On sada nosi adventistiËke knjigeu nedjeljnu πkolu i tamo ih pokazuje.

Gospodin je utjecao na mnoge pastore neadventistiËkih cr-kava da surauju s naπim evaneoskim radnicima. Raul Pereziz Portorika govori kako je pokazivao naπe knjige ogranku pro-testantske crkve poznatom kao Branitelji vjere. Sam pastor pred-stavio je Raula kao adventista sedmoga dana, preporuËio TheBible Story (Biblijske priËe), a zatim pratio Raula u kuÊe svo-jih vjernika potiËuÊi ih da kupuju.

Naravno, ne odazivaju se svi na poziv literarnog evaneli-sta. Mnogi vjerski voe pokuπavaju obeshrabriti vjernog vjesni-

107

ka. Ali bitno je imati na umu da Kristovo obeÊanje da Êe biti snama vrijedi u svakom trenutku, bez obzira na to primaju linas ljudi ili ne. Ponekad ne odbijaju nas, nego samog Kristakoji je s nama. Kad to shvati, literarni evanelist moæe izbjeÊiobeshrabrenje. On onda moæe nastaviti do sljedeÊih vrata s pu-no povjerenja da Êe neπto dragocjeno proisteÊi iz svakog isku-stva i da Êe naÊi izgubljene ovce koje traæi Dobri Pastir.

Danas se molimo za sve one milijune ljudi πirom svijetakoji traæe Isusa. Oni æeljno Ëekaju da ih netko upozna s Njim.HoÊete li ih danas upoznati sa svojim Prijateljem?

24. lipnja

Plemenit posao“Uviam da Ëovjeku druge sreÊe nema osim radosti usvome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko Êe ga do-vesti do toga da dozna πto Êe biti poslije njega?” (Pro-povjednik 3,22)

Marljivi mladi literarni evanelist u Ruandi blistao je odsreÊe na svojem vjenËanju dok je meu gostima pozdravljaoznatan broj vrlo utjecajnih ljudi, vladinih uglednika.

Ljudi su se pitali: “©to je taj mladiÊ uËinio da su se sviistaknuti ljudi naπli na njegovoj svadbi?”

On je objaπnjavao: “Ja sam uistinu znaËajan Ëovjek, hvalaBogu, zato πto radim najplemenitiji posao na svijetu. ‘Ako jeneki posao znaËajniji od ostalih, onda je to iznoπenje naπihpublikacija pred javnost, πto Êe ljude navesti da istraæujuSveto pismo.’ (Ellen G. White, Testimonies for the Curch, sv.4, str. 390) Vidite, ja sam tim ljudima prodao knjige i oni supostali moji osobni prijatelji.”

Vjerni literarni evanelisti u istoËnoj Africi nosili su Ra-dosnu vijest “na putove” tih ljudi. Neki meu njima ostavili sudubok dojam na predsjednika Tanzanije, Juliusa Nyererea. Navelikom skupu prilikom otvaranja nekog vladinog projekta, onje rekao:

“Meu nama se nalazi skupina ljudi koji vode brigu o svo-jem zdravlju. Oni ne uæivaju duhan niti piju alkoholna piÊa. Dræese naπih zakona i vrlo su marljivi iako se odmaraju subotom,koja je njihov dan odmora. Kada bi svi u Tanzaniji slijedili nji-hov primjer, mogli bismo zadovoljiti svoje osnovne potrebe beziËije pomoÊi.”

108

Naπe knjige ostavile su jedinstven dojam i na kenijskog pred-sjednika Daniela Arapa Moia. Kad se pastor Bekele Heye iz IstoË-noafriËke divizije s izaslanstvom susreo s predsjednikom, ovajje skupini uputio izazovno pitanje: “»itate li spise one male gospo-e, Ellen White, kao ja? Njezina knjiga Odgoj, napisana prijemnogo godina, suvremenija je od danaπnjeg πkolskog sustava.Mi bismo svoj sustav trebali oblikovati prema tim savjetima.”

Moæda su upravo ove knjige pomogle tom Ëuvenom afriË-kom lideru da doe do dubokog uvjerenja koje je Ëesto ovakoiskazivao: “Vlast ne moæe podariti vjersku slobodu; ona veÊ jesttemeljno pravo naroda.”

Naπ Gospodin naloæio nam je da idemo “na putove” i upu-Êujemo evaneoski poziv ljudima na visokim poloæajima. Nekiliterarni evanelisti zaziru od ove izazovne zadaÊe. Ali oni Ëijaje vjera dovoljno jaka da to uËine, doæivljavaju uzbudljiva isku-stva.

Zasada svatko od nas moæe doæivjeti samo djeliÊ one neo-graniËene radosti kad se Gospodin bude nasmijeπio svojem vjer-nom sluzi i rekao: “Ui u radost gospodara svojega.” Provestiæivot u Njegovoj sluæbi — moæe li Ëovjek dovoljno cijeniti tuizvanrednu prednost?

Boæja istina treba put do voa i uËitelja naroda. HoÊemo lise pomoliti za to danas?

25. lipnja

Mi smo Boæji“Imenom sam te zazvao: ti si moj!” (Izaija 43,1)

Æivoti muπkaraca i æena vrlo su vaæni naπem nebeskom Ocu.On se Ëesto koristi neobiËnim naËinima da dopre do onih kojitragaju za istinom. U danaπnjem iskustvu vidimo kako je Bogprimijenio neposrednu i snaænu metodu da dopre do istaknu-tog Ëovjeka u Keniji.

Tajanstveni telefonski poziv u ponoÊ probudio je LillianNgaruiy, literarnu evanelisticu iz Nairobija u Keniji. Umilan,melodiËan glas rekao je: “Odnesi primjerak knjige The Triumphof God’s Love (Trijumf Boæje ljubavi) gospodinu Kamauu na tre-Êem katu zgrade Kencom. Hitno je.” Glas je nestao i telefon jeuπutio.

SljedeÊeg dana Lillian je otiπla u tu golemu zgradu, ali jojje reËeno da na tom katu nema gospodina Kamaua. Iπla je kroz

109

zgradu gore-dolje i raspitivala se kod tajnica koje su na sve stranetraæile tajanstvenog gospodina Kamaua. Napokon je jedna odnjih pozvala Lillian i povjerila joj: “Kamau je ime mojeg πefa,ali on radi pod drugim imenom.” On je bio zamjenik direktoravladinih korporacija. Uskoro je Lillian bila uvedena u njegov pro-strani ured.

“Gospodine Kamau...” Ali on ju je naglo prekinuo.“Moje ime nije Kamau!”Ona je nastavila: “SinoÊ sam imala telefonski poziv i od

mene je zatraæeno da vas posjetim u uredu.”“Ne, nitko vas nije zvao telefonom zbog mene jer moje ime

nije Kamau. Nitko me ne zna pod tim imenom.”Lillian je otvorila svoju torbu i izvukla knjigu The Triumph

of God’s Love. GledajuÊi ga pravo u oËi, ljubazno je rekla: “Bogzna vaπe ime — i ono je Kamau. Moæda je to bio aneo s Nebakoji me je nazvao, a on zna vaπe ime.”

“Aneli ne postoje.”Lillian je rekla: “Gospodine Kamau, dopustite da vam is-

priËam iskustvo jedne svoje prijateljice i shvatit Êete da anelipostoje. Ta prijateljica bavi se istim poslom kao i ja, osim πtoradi po siromaπnim kuÊama. Jedna gospoa joj je rekla: ‘Sviami se knjiga, ali imam samo polovinu potrebnog novca.’ U tomtrenutku na vrata je pokucao neki stranac i ona ga je pozvalada ue. On je glasno rekao: ‘Ispiπite priznanicu; ja Êu platitidrugu polovinu.’

Kad je moja prijateljica krenula u drugu kuÊu, taj stranacje poπao s njom. Upitala ga je: ‘Tko ste vi? Kako se zovete?’On je odgovorio: ‘To nije bitno.’

U sljedeÊoj kuÊi ponovilo se isto. I ta gospoa je æeljelaknjigu, ali nije imala dovoljno novca. Ponovno se stranac do-brovoljno ponudio: ‘Ja Êu platiti ostatak.’ I u treÊoj kuÊi dogo-dilo se isto. Kad su napustili tu kuÊu, moja prijateljica se za-ustavila i upitala: ‘Recite mi, tko ste vi?’”

Ako doista æelite saznati tko je bio taj Ëovjek, proËitajteostali dio iskustva u sljedeÊem tekstu i sloæit Êete se sa mnomda Bog ponekad koristi neobiËne naËine da komunicira sa svo-jom djecom.

110

26. lipnja

Nemojmo prezreti nikoga“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer,kaæem vam, aneli njihovi na nebu uvijek gledaju liceOca mojega, koji je na nebesima.” (Matej 18,10)

Literarna evanelistica Lillian nastavlja sa svojom priËomo strancu koji je bio voljan platiti razliku kad god kupci ne biimali dovoljno novca. Gospodin Kamau bio je vrlo zainteresirani sluπao s punom pozornoπÊu. Vidio je da Lillian govori sasvimozbiljno i to mu se svidjelo.

“Gospodine Kamau, kad je moja prijateljica zapitala stran-ca kako se zove, on je zatraæio komadiÊ papira i neπto zapisao.Evo πto je napisao:

Moje ime — Daniel na Siku Zetu (Daniel i naπe vrijeme).Moja adresa — Sabato ya Kweli (Istinska subota).Moje selo — Vita Kuu (Velika borba).’ (To su bili nazivi knjiga

koje je ona prodavala na swahili jeziku.)

Kad je ona podigla pogled, gospodine Kamau, on je veÊ biootiπao. Ona vjeruje, a vjerujem i ja, da je to bio aneo.”

Gospodin Kamau je sjedio i pozorno sluπao kao opËinjen.Ona je nastavila: “Dopustite da vam ispriËam joπ jedno isku-stvo. Jedan od naπih predstavnika pokazivao je dobre knjigeljubaznoj obitelji koja ga je pozvala da ostane na veËeri. Pripremilisu za njega dva mjesta. Poπto su oprali ruke, pitali su: ‘Gdje jevaπ prijatelj?’

‘Moj prijatelj? Ta ja sam sâm.’‘Ne, vidjeli smo nekoga s vama.’‘Moæda ste vidjeli mojeg anela’, odgovorio je. ‘On radi sa

mnom.’Gospodine Kamau, mi vjerujemo da je to bio aneo u ljud-

skom obliku.”Direktor je tiho upitao: “©to sada da radim?”“Kupite ove divne knjige i briæljivo ih prouËavajte. Vi ste

posebna osoba u Boæjim oËima.” I gospodin Kamau je upravotako postupio.

Lillian nije sumnjala da je Bog posebno zainteresiran zagospodina Kamaua, i ona mu je s puno povjerenja prodala svojeknjige. On je bio ganut Ëinjenicom da Lillianin Bog zna njego-vo pravo ime i da joj je to otkrio. Rado je kupio knjige æeleÊiviπe saznati o tom Bogu koji nipoπto nije bezliËan.

111

Sumnjamo li joπ uvijek u prisutnost i rad anela nakonovakvih iskustava?

Danas se ponovno molimo za naπe vjerne literarne evane-liste u Keniji, koji zajedno s ostalim sluæbama u Boæjoj crkviimaju golemu zadaÊu da s evaneoskom vijeπÊu dopru do mili-juna ljudi u toj prostranoj zemlji. Ima joπ mnogo gospodina Ka-maua koji Ëekaju da ih netko posjeti — i ne samo u Keniji,nego i πirom svijeta.

27. lipnja

Nebeski Otac nas Ëuva“OËe sveti, saËuvaj ih u svom imenu koje si mi dao.”(Ivan 17,11)

SreÊa kojom Krist nadahnjuje zraËi s lica afriËkih literar-nih evanelista i jasno pokazuje da s njima doista rade aneli.Salome i Naomi pribliæavale su se skromnom domu u Keniji ibile iznenaene πto je domaÊica kuÊe, blistavog lica, iziπla prednjih kao da su stare prijateljice. Literarne evanelistice poËelesu se predstavljati, ali je gospoa rekla: “»ekajte, æelim vamispriËati vienje koje sam juËer imala. Vidjela sam dva anelakako prilaze mojoj kuÊi u obliku dvije djevojke koje nose tor-be. ReËeno mi je: ‘Kada dou, sasluπaj ih i prihvati njihovu vi-jest.’ IspriËala sam ovo svojim prijateljima koji sa mnom radena farmi. A vidjela sam baπ vas dvije.”

Ali takva srdaËna dobrodoπlica nije uvijek dokaz da su jepripremili aneli s Neba. U juænom Sudanu literarni evanelistje radio u nekom selu gdje su postojale jake predrasude u po-gledu naπe vijesti. Naπ brat je bio iznenaen πto su ga u jednojkuÊi doËekali izuzetno toplo. »ak su mu ponudili da neπto po-jede, jer, rekli su, sigurno je umoran i gladan.

“Sjednite dok vam ne donesemo hranu”, rekla je Ëudno lju-bazna domaÊica. Dok je Ëekao, zapazio je neku napetost madaje domaÊin pokuπavao odræati razgovor. »uo je πapat iz kuhi-nje. Kad je hrana napokon stigla, posluæavnik je bio stavljenna nizak stoliÊ u blizini otvorenih vrata, gdje je sjedio literarnievanelist. Literarni evanelist bio je potaknut da zatraæi oddomaÊina da kleknu i da se zajedno s njim pomole. On se mo-lio neuobiËajeno dugo traæeÊi od Boga da blagoslovi tu obitelji ljude u tom mjestu, i tako dalje, prije nego πto je zamolioBoga da blagoslovi hranu koju im je osigurao.

112

Kada su otvorili oËi, vidjeli su kako mali pas lutalica ha-lapljivo jede postavljenu hranu. DomaÊin je otjerao æivotinju isilno se ispriËavao. Pas je vani legao, zacvilio, okrenuo se ukrug, a onda poËeo æalosno zavijati. Naπ literarni evanelist brzose ispriËao i otiπao zahvaljujuÊi Gospodinu πto ga je spasio odmuËne smrti.

Jadni pas umro je umjesto literarnog evanelista. Ali an-eo je poslao i drugog psa da pomogne jednoj Gospodnjoj sluπ-kinji u Tanzaniji. Ona je imala skupocjeni novi bicikl i ljubo-morno ga Ëuvala. Jedne noÊi provalnik je upao u kuÊu i odniosve πto je imala.

Brzo je to ispriËala susjedima. Nedugo zatim netko je dotrËaoi rekao: “Pronaπli smo sve vaπe stvari ostavljene kraj puta; po-kraj njih je stajao neki Ëudan pas. Lopov ga se oËigledno upla-πio. Pas je Ëuvao stvari sve dok one nisu bile vraÊene pravomvlasniku. Nitko nije vidio tog psa prije, a ni poslije toga.

Zahvalimo Bogu za Njegovu zaπtitu koju uæivamo u svakomtrenutku, svakoga dana. Kad bi On samo za trenutak ukloniosvoju ruku, vi i ja ne bismo bili sigurni.

28. lipnja

Novoroenje i Boæje kraljevstvo“Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kaæem ti: tko se nerodi nanovo, odozgor, ne moæe vidjeti kraljevstva Boæ-jega!’” (Ivan 3,3)

Osoba koja nije nanovo roena vjerojatno teπko moæe shvatitikako se Bog brine za svoju djecu zahvaljujuÊi sluæbi anela.Zbunjeni kupci Ëesto su govorili kako vide joπ jednu osobu upratnji naπih literarnih evanelista.

Dok je Tu Han Kim iz Koreje kolportirao u riæinim poljima,sreo je dostojanstvenog starca koji je kupio neπto od literatu-re. Brat Kim potom se pomolio sa starim Ëovjekom i nastaviosvojim putem.

Starac je ubrzo preko polja æurno otiπao k pastoru mjesneadventistiËke crkve. “Neπto nije u redu! Ovdje je sigurno nekiπpijun. Vidio sam dva Ëovjeka kako mi prilaze, a onda samojednog! A kad sam kupio knjige, ponovno sam vidio dvojicu!”

Naπ pastor je rekao: “Poznajem Ëovjeka s kojim ste razgo-varali. Vjerojatno ste vidjeli njegovog anela Ëuvara.” Starom Ëo-vjeku to je moralo izgledati vrlo Ëudno.

113

Pedro Rodriguez i Clemente Benitez iz istoËne Venezuelekolportirali su zajedno na karipskom otoku Margarita. Iπli supo cijelom otoku, doπli u dodir sa svakom obitelji i Ëak prodaliliteraturu trojici katoliËkih sveÊenika.

Jednoga dana posjetili su Petru Anes, ravnateljicu osnovneπkole. Zamolili su je za malo vode. Na njihovo iznenaenje, onaje donijela Ëetiri Ëaπe umjesto dvije. Poslije je Petra to ovakoobjaπnjavala prijatelju adventistu:

“Vidjela sam zapravo Ëetiri Ëovjeka kako idu prema mojojkuÊi, a i moja sluæavka je takoer vidjela Ëetvoricu. Dva su bilaobuËena u bijelo, a dva u obiËnu odjeÊu. Kad je sluæavka izni-jela vodu, iznenaeno je upitala gdje su druga dva Ëovjeka.” BogËesto dopuπta da oni koji Ga joπ ne poznaju vide anele kakobi otvorio njihov um za primanje istine. Paulien Wurarah i joπËetiri literarna evanelista u istoËnoj Indoneziji radili su u mu-slimanskom kraju, gdje su ih ljudi puni predrasuda odbijali. Me-utim, seljani su poËeli priËati kako su vidjeli πest takvih evan-elista. Pronio se glas kroz selo da Gospodnji aneo radi s ovompetoricom. Uskoro su se ljudi poËeli raspitivati za naπe knjige.Takoer su æeljeli viπe saznati o tom Bogu koji πalje anela sasvojim radnicima.

©to na to reÊi? Sve πto moæemo uËiniti jest hvaliti svojegnebeskog Oca za Njegovu veliku ljubav prema nama. On nas jepozvao da objavljujemo Radosnu vijest o spasenju, a onda namje osigurao potrebnu pomoÊ i zaπtitu dok to radimo. Nije li toprekrasno?

“Nemamo se Ëega bojati u buduÊnosti, osim ako zabo-ravimo put kojim nas je Gospodin vodio i Njegove pouke uproπlosti.” (Ellen G. White, Life Sketches, str. 196)

29. lipnja

»vrsto se dræite dok ne doem“Dræi Ëvrsto ono πto imaπ, da ti nitko ne ugrabi vijen-ca!” (Otkrivenje 3,11)

“Nema granica korisnosti onomu tko, uklonivπi svoje ‘ja’,napravi mjesta za djelovanje Svetoga Duha u svojem srcu iæivi æivotom potpuno posveÊenim Bogu.” (Ellen G. White,Christian Service, str. 254)

“Umrijet Êeπ od gladi! Ne moæeπ æivjeti od prodaje vjerskihknjiga!” To mi je nedvosmisleno rekao jedan moj bogati prija-

114

telj. »uo sam πto je rekao, ali sam sluπao joπ jedan glas i otiπaoraditi kao literarni evanelist. Tri godine poslije moj prijateljje bankrotirao, a ja sam pristojno æivio od rada s literaturom.Kad Bog pozove neku osobu da radi za Njega, On je poziva dabi uspjela. NaËin na koji Mu se odazivamo odreuje hoÊemo liuspjeti ili doæivjeti neuspjeh.

RadeÊi kao literarni evanelist, a onda kao voa naklad-niËke djelatnosti, nauËio sam da svaki radnik ima vaænu uloguu Boæjem velikom planu. Nikada ne bismo trebali nasjedati naSotonine omalovaæavajuÊe sugestije da naπa uloga kao pojedi-naca nije bitna. Jednom sam proËitao priËu koja ilustrira zna-Ëenje napora svakog sudionika u nekoj skupini.

PriËa se da je jednom prilikom Sir Michael Costa imao probus velikim brojem instrumentalista i stotinama glasova. Dok jesnaæan zbor odzvanjao uz gromovit zvuk orgulja, udaranje bub-njeva, zvonki zvuk rogova i brujanje Ëembala, jedan Ëovjek kojije svirao pikolo, daleko u uglu, pomislio je u sebi: “U cijelojovoj graji malo je bitno πto ja radim”, i prestao svirati. Iznena-da je veliki dirigent prekinuo probu, pljesnuo rukama i sve seutiπalo — a onda je on glasno viknuo: “Gdje je pikolo?” Osjet-ljivom uhu nedostajao je pikolo i sve se pokvarilo zato πto pi-kolo nije svirao svoju dionicu.

U Boæjim oËima naπa korisnost ne ovisi samo o naπim oËima,rukama, nogama ili govorniËkoj sposobnosti, nego o stanju na-πeg srca. Bilo bi, naravno, naivno Ëak i pomiπljati da nikadaneÊemo biti obeshrabreni ili doæivjeti neuspjeh. Ali mogu reÊida Êe sve negativne misli i postupci biti svladani uz Boæju po-moÊ. Prije mnogo godina nauËio sam pouku koja me je pratilasve godine moje sluæbe u nakladniËkoj djelatnosti Crkve. U stres-nim trenucima, kad je pritisak programa bio velik, kad bi sejavila kuπnja da “samo malo” popustim, vraÊao sam se jednomstihu pjesnika Longfellowa. Pruæao mi je takvu pomoÊ da samga uvijek imao pred oËima na svojem radnom stolu.

Visine do kojih su dosezali veliki ljudiNisu osvajane iznenadnim uzletom,Nego su se oni, dok su im drugovi spavali,MuËno, Ëitave noÊi, penjali prema nebu.

Tijekom godina djeliÊ te pjesme mnogo puta je bio poticajkoji mi je bio potreban i koji me je podsjeÊao da Êe me Gospo-din uporabiti u svojem djelu ako se pouzdam u Njega.

»vrsto stoj, suradniËe! »vrsto se dræi i nikada ne popuπtaj,jer se Sotona izuzetno trudi da svlada vjerne Boæje djelatnike

115

na svim razinama. Isus dolazi i svi znaci govore da je Njegovdolazak blizu. Moramo Ëvrsto stajati dok On ne doe. Neka svakidjelatnik uËini svoj dio posla, bio on veliki ili mali. Uskoro Êe-mo Ëuti one dragocjene rijeËi: “Dobro doπao kuÊi, putniËe!” (E.A. Broder)

30. lipnja

Trebamo joπ radnika“Æetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospo-dara æetve da poπalje radnike u æetvu svoju.” (Matej9,37.38)

U utorak, 28. oæujka 1996. godine, Gary Carr, jedan od na-πih vrhunskih literarnih evanelista u brisbanskoj regiji, tele-fonom je zakazao sastanak u povodu dopisnice s narudæbomza komplet knjiga The Bible Story (Biblijske priËe). Naπ evan-gelizacijski program bio je doprijeti pomoÊu literature do onihkoji nisu Ëuli vijest, a sponzorirala ga je Konferencija JuænogQeenslanda, u Deception Bayu, dvadesetak kilometara sjevernood Brisbanea.

Ime na dopisnici glasilo je “Mary-Jo Pascual”, ali se na tele-fon javio glas odraslog muπkarca. Simon je bio muæ Mary-Jo, ipoπto je s njim porazgovarao, Gary je odredio vrijeme posjeta.Kad je stigao k njima, naπao je samo Simona i pokazao mudivan komplet The Bible Story. Gary je ubrzo Ëuo kako Simonspominje da je Mary-Jo ËitajuÊi Bibliju pronaπla pravi dan od-mora — subotu.

Baπ tada je stigla i Mary-Jo. Gary im je rekao da i samsvetkuje subotu. Bilo je prekrasno vidjeti uzbuenost koju supokazivali Simon i Mary-Jo. Naravno, naruËili su divne knjigeThe Bible Story za svojeg sina Kristophera i odluËili prouËa-vati Bibliju s adventistiËkim pastorom Mikeom Brownhillom.Satove su nastavili s pastorom Clarriejem O’Neilom koji se do-selio u Deception Bay kao djelatnik Globalne misije. On je us-postavio tople odnose s ovom obitelji.

Majka Mary-Jo, Michelle, æivjela je s njima i zainteresiralase za biblijska prouËavanja. Obitelj Pascual doselila se s otokau Juænom Pacifiku gdje se govori francuski. Simon i Mary-Jogovorili su i razumjeli engleski, ali je za Michelle to bilo dostateπko. Pastor O’Neil potraæio je i pronaπao materijal za prouËa-vanje Biblije na francuskom jeziku, iz Francuske Polinezije, i

116

ubrzo je cijela obitelj bila ukljuËena u tjedno prouËavanje Bib-lije.

Gary nikada neÊe zaboraviti subotu 5. rujna 1998. dok jesa svojim kolegama literarnim evanelistima promatrao kakopastor O’Neil u crkvi Pine Rivers krπtava Simona, Mary-Jo, Mi-chelle i Kristophera. Bio je to veliki dan ne samo za Garyja,nego i za cijelu crkvu Pine Rivers. SlijedeÊi Garyjev primjer,Simon je pokazao zanimanje za rad s literaturom i veÊ zavrπioteËaj “Kao moÊna vojska”.

Osim obitelji Pascual, tamo ima i drugih iskrenih ljudi kojitraæe neπto bolje od onoga πto moæe ponuditi ovaj svijet bole-stan od grijeha. Kakve li prednosti i radosti kad vas Bog uporabiu toj æivotno vaænoj sluæbi posljednjih dana!

“NajveÊa potreba svijeta je potreba za ljudima — ljudi-ma koji se ne daju kupiti ni prodati, ljudima koji su u du-bini svoje duπe poπteni i Ëasni, ljudima koji se ne boje na-zvati grijeh njegovim pravim imenom, ljudima Ëija je sa-vjest vjerna duænosti kao magnetna igla polu, ljudima kojiÊe stajati na strani pravednosti makar se nebo sruπilo.” (EllenG. White, Odgoj, str. 57) (John Brereton)

1

1. srpnja

Bog daje dobra i spasenje“Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. NeuskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.”(Psalam 84,12)

Ovo zanimljivo iskustvo potjeËe iz zbirke pastora Gusa Bro-deura koji je mnogo godina radio kao voa nakladniËke djelat-nosti na Dalekom istoku.

Godine 1923., negdje oko podne 21. rujna, veliki potres potre-sao je Kanto u Japanu i pritom je dvokatnica od opeka u kojojse nalazila nakladniËka kuÊa potpuno uniπtena. Kako je to bilosubotnje jutro, radnici nisu bili tu nego u crkvi, velikom zda-nju koje, sreÊom, nije bilo oπteÊeno.

Dok su adventisti i radnici promatrali potpuno uniπtenjenakladniËke kuÊe, mnogi su bili obeshrabreni i uplaπeni da Êedjelo malaksati buduÊi da Êe biti potrebno mnogo vremena dase uniπtena zgrada ponovno sagradi. V. T. Armstrong, tadaπnjipredsjednik Japanske misije, sazvao je hitan sastanak Odborai, poπto je iznio kako je Gospodin blagoslovio djelo u Japanu,

»UDA BOÆJE MILOSTINakladnik

ZNACI VREMENA, Zagrebwww.znaci-vremena.com

2

rekao: “Odmah Êemo poËeti s ponovnom izgradnjom naπe na-kladniËke kuÊe kako bi tiskana rijeË mogla nastaviti vrπiti svo-je djelo na ovom podruËju. Ne moæemo dopustiti da nas Soto-na obeshrabri niti dopustiti da djelo trpi.” Iz Shanghaija je po-slan divizijski arhitekt i odmah su zapoËeli radovi na novoj na-kladniËkoj kuÊi. Za vrijeme rekonstrukcije radnici nakladniË-ke kuÊe obavljali su svoj posao u jednoj od ostalih misijskihzgrada.

Prve subote nakon potresa, u crkvi Amanuma pojavio seza vrijeme subotnje πkole stranac. To je bio njegov prvi posjetAdventistiËkoj crkvi. Priπli su mu neki radnici i poæeljeli mudobrodoπlicu. On je rekao: “Zovem se dr. Watanabe. Dugo samËitao Znake vremena. U tom sam Ëasopisu Ëitao o znacima kojiÊe prethoditi Kristovom drugom dolasku. Potres me je natje-rao da izvuËem stare brojeve Znaka i ponovno ih proËitam. Ta-mo sam pronaπao vaπu adresu i danas sam doπao u crkvu.”

Æelio je joπ literature, koju su mu odmah dali. Njegovu zain-teresiranost pratili su dalje biblijski djelatnici i za nekoliko tje-dana dr. Watanabe je bio krπten. Prigodom svojeg krπtenja is-priËao je da se prvi put osvjedoËio u istinu ËitajuÊi Povijestsubote, tiskanu na japanskom jeziku.

I ovdje je rijeË o sjemenu posijanom prije mnogo godina,a Sveti Duh je u pravo vrijeme progovorio srcu ovog Boæjeg djetetakoje je tragalo za istinom. To se takoer dogodilo u trenutkukada je ovaj utjecajan Ëovjek i te kako bio potreban Crkvi uJapanu. Boæje odreivanje vremena uvijek je toËno, a Njegovavijest u tiskanom obliku uvijek moÊna.

Literarnim evanelistima u Japanu bit Êe drago ako se da-nas budete molili za njihov rad. Pred njima se joπ uvijek nalazeveliki izazovi.

2. srpnja

Uzdajmo se u Boga i hvalimo Ga“A ja Êu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleÊ’ te sveviπe. Ustima Êu navijeπtati pravednost tvoju, povazdanpomoÊ tvoju: jer im ne znam broja.” (Psalam 71,14.15)

Boæje djelo na Borneu, kao u mnogim drugim zemljama πi-rom svijeta, otpoËeo je literarni evanelist. Knjige, traktati i Ëa-sopisi naπli su put do domova i srca ljudi, i ubrzo su se poja-vili znaci duhovnog æivota. U Boæjoj literaturi nalazi se sila!

3

Prvi literarni evanelist koji je radio na Borneu bio je LiChong Miew 1909. godine. A 1913., mladi kineski kolporter,Phang Soon Siew iz Singaporea, otiπao je raditi na britanskiBorneo (Sabah). Prodao je mnogo knjiga i prikupio pretplate naËasopis Znaci vremena. Dok je radio, propovijedao je ljudimavijest o spasenju. Ubrzo nakon toga u ured u Singaporeu poËelasu pristizati pisma sa sjevernog Bornea sa zahtjevom da im sepoπalje radnik koji bi dalje pouËio ljude u vezi s onim πto suproËitali u knjigama i Ëasopisima.

Onaj isti mladi kineski kolporter, Phang Soon Siew, kojije najprije prodavao knjige na sjevernom Borneu, takoer je pro-krËio put za djelo u Sarawaku na jugu Bornea. I ovdje su ljudiæeljeli saznati viπe o adventnoj vijesti.

U lipnju 1913. godine pastor i gospoa R. P. Montgomeryposlani su u Sandakan, britanski dio sjevernog Bornea, da na-stave s radom u tom podruËju. Naiπli su na vrlo primljive ljude.U sijeËnju 1914. krπteno je njih sedmero te je organizirana pr-va mjesna crkva na sjevernom Borneu. I opet, sjeme koje jenekada posijao literarni evanelist, donijelo je bogatu æetvu.

Sarawak je takoer traæio radnike. Godine 1915. Tan SooMing i njegova æena otiπli su u Kuching kao misionari koji suse sami uzdræavali da bi nastavili s radom nakon kolportera kojije naiπao na zanimanje za istinu. Mada je Tan uzdræavao svojuobitelj kao zubar, on je posveÊivao mnogo vremena misionar-skom radu. Govorio je: “Dok pomaæem ljudima oslobaajuÊi ihboli i popravljajuÊi njihove zube, priËam im o Spasitelju kojiÊe ih osloboditi od grijeha i obnoviti u njima æivot.”

Nekoliko mjeseci poslije, sestra gospoe Tan, gospoa C.M. Lee, i njezin muæ takoer su se odselili u Sarawak. Gospo-din Lee, koji je prvi kao literarni evanelist radio na Borneu,postao je fotograf. Te dvije misionarske obitelji koje su se samo-stalno uzdræavale radile su mnogo godina u Sarawaku.

Rad koji su literarni evanelisti pokrenuli na Borneu poËet-kom proπlog stoljeÊa joπ uvijek donosi plodove. Samo u Sara-waku ima preko dvanaest tisuÊa Ëlanova AdventistiËke crkve, au Sabahu (sjeverni Borneo) preko dvadeset jedne tisuÊe. I tojoπ nije kraj. Sve viπe duπa krπtava se svake godine i sve viπeknjiga prodaje se sve veÊem broju ljudi svake godine zahvalju-juÊi vjernim literarnim evanelistima koji idu stopama pionira.HoÊete li se moliti za njih?

4

3. srpnja

Krist u nama, nada slave“Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogatoto otajstvo meu poganima: to jest Krist u vama, nadaslave!” (GalaÊanima 1,27 — Jeruzalemska Biblija)

NakladniËko djelo u Koreji imalo je skromni poËetak kaoi u mnogim drugim zemljama. Ali kad literatura dospije u rukenarodu i ljudi je poËnu Ëitati, neπto se poËinje dogaati. Ni uKoreji nije bilo drukËije.

Do 1914. godine nakladniËko djelo u Koreji se toliko raz-vilo da je odbor imenovao dva tajnika za nakladniËki odjel. Iza-brana su dva brata, Nam Sing Ik i Song Yong Soo. U ljeto 1918.u Koreju je stigao pastor J. C. Klose, prvi prekomorski tajnikza nakladniπtvo kojemu je iskljuËivi posao bio voenje naklad-niËkog djela. Te godine doπlo je do novog proπirenja zgrade ti-skare kojoj je dodan joπ jedan kat. S obzirom na to da je biloviπe literarnih evanelista, bilo je potrebno i viπe knjiga.

U godinama koje su slijedile nakladniËko djelo i dalje jenapredovalo. Zbog velikog broja Japanaca u Koreji, neki lite-rarni evanelisti preπli su iz Japana u Koreju da rade meunjima. Masanovu Uchiyama i Sakujiro Sugimoto godinama suobavljali ovaj posao prodavajuÊi krπÊanske knjige Japancima.

Dana 24. sijeËnja 1930. izbio je poæar u tiskari korejskenakladniËke kuÊe koji se brzo proπirio na Ëitavu zgradu. Tiskaraje izgorjela do temelja. Ali oko djelatnika nakladniËke kuÊe br-zo su se okupili vjernici i izjavili: “Naπ rad s literaturom nesmije stati. Bog koristi naπe kolportere diljem zemlje. Obnovimograevinu da bi se rad s literaturom u Koreji mogao nastaviti.”To je bio ispravan duh i Gospodin je blagoslovio ove neustra-πive ljude. Odbor misije odmah je poËeo planirati novu i veÊunakladniËku kuÊu. Krajem godine zgrada sagraena od armira-nog betona povrπine 465 m2 bila je spremna za useljenje. Boæ-je nakladniËko djelo dobro je napredovalo.

U listopadu 1939. godine proslavljena je trideseta godiπnjicanakladniËkog djela u Koreji. VeÊ su se na obzorju pojavili oblaciDrugoga svjetskog rata. TeπkoÊe s dozvolama vlasti za tiskanjeliterature bile su sve veÊe. U travnju 1941. tiskan je posljednjibroj korejskog Ëasopisa Znaci vremena. Naklada je porasla na39.000 primjeraka mjeseËno dok vlasti nisu obustavile tiska-nje Ëasopisa. Proπlo je πest godina dok je ponovno bilo moguÊetiskati Ëasopis Znaci vremena i ostalu pretplatniËku literaturu.

5

Premda su ratne godine usporile napredovanje djela u Koreji,evaneosko sjeme posijano tijekom rodnih godina neumorno jedjelovalo. Ljudi su s velikim zanimanjem Ëitali knjige koje suim literarni evanelisti prodali u vrijeme mira. Evaneoska lite-ratura nikad ne poËiva; ona nastavlja djelovati Ëak i kad lite-rarni evanelisti spavaju, kad su na godiπnjem odmoru ili bolesni.Pisana rijeË nikad ne miruje. Ona je uvijek spremna iznijeti Boæjuistinu kad god je ljudi Ëitaju, a vijest je uvijek ista.

4. srpnja

Ostat Êemo postojani“Svojim Êe spletkama navesti na otpad one koji se og-reπuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat Êe posto-jani i vrπit Êe svoje.” (Daniel 11,32)

Literarni evanelisti nisu bili samo pioniri u prvim godinamanakladniËkog djelovanja; oni su i danas Boæji pioniri. I danasprevladava isti duh odvaænog djelovanja za Boga. Iskustva na-πih literarnih evanelista u proπlosti potiËu nas da i mi nasto-jimo raditi za naπega nebeskog Oca i Njegovo kraljevstvo. Pogle-dajmo kako je taj rad prije mnogo godina poËeo na Filipinima.

R. E. Hay otpoËeo je ovaj rad 1913. godine na sjevernomLuzonu za narod Ilocano. Kad je poËeo djelovati meu tim lju-dima, u tom podruËju Luzona nije bilo literature ni vjernika.Neki su sumnjali u mudrost takvog pothvata s obzirom na miπ-ljenje da je to opasno podruËje, ali je Hay izjavio: “Uz BoæjupomoÊ i Njegovu zaπtitu s naπom literaturom savladat Êemo sveprepreke.” Godine 1921. bilo je veÊ sedam organiziranih mje-snih crkava s 327 vjernika. Radilo je πesnaest literarnih evane-lista i na jeziku naroda Ilocano prodano je viπe od trideset pettisuÊa knjiga i mnogo Ëasopisa.

Djelo se πirilo ne samo na sjeveru, veÊ se i jug otvarao zanapredovanje vojske s literaturom. Robert Stewart bio je kaokolporter poslan na Cebu i bio je toliko uspjeπan da se mogaosam uzdræavati. U nizu pokrajina prodane su knjige Patrijarsii proroci, Dom i zdravlje te Kralj koji dolazi.

Dok se djelo πirilo na sve otoke na Filipinima, u Manili suFinster i Caldwell obavljali veliki posao. Dok je Caldwell ulaziou joπ neobraeno podruËje, Finster je odræavao teËajeve za dje-latnike, krπtavao obraÊenike i vodio brigu o proizvodnji litera-ture. Na jednom putovanju Caldwell je preπao 320 km na bici-

6

klu. Na drugim putovanjima je jahao ponija, plovio na splavi ipjeπaËio.

Prigodom jednog posjeta sjevernim krajevima otoka sreo jeR. A. Villanueva, Ëovjeka koji je u to vrijeme bio blagajnik ugradu Bagui, ljetnoj prijestolnici Filipina. Ovaj sastanak moæemonazvati boæanskom providnoπÊu, jer je nedugo zatim Villanuevapostao adventist. Dao je otkaz na dræavnu sluæbu, prodao kuÊui imanje u Baguiju i kupio knjige i traktate za πirenje svojenove vjere. Voe nakladniËkog djela prepoznale su njegove talentei zaposlile ga kao prevoditelja na ilokanski jezik. Nakon nekogvremena postao je urednik i blagajnik na konkurentskom polo-æaju. Poslije je E. L. Villanueva, jedno od njegovih πestero djece,postao blagajnik i na kraju direktor filipinske nakladniËke ku-Êe.

IzdavaËko djelo na Filipinima odliËno napreduje. Naπe vjer-niπtvo odliËno napreduje. I svi drugi odjeli djela odliËno napre-duju.

Gdje god je Boæje nakladniËko djelo jako, jaka je i Crkva.Gdje god je Boæje nakladniËko djelo slabo, slaba je i Cr-

kva.

5. srpnja

Gospodnja strpljivost i naπe spasenje“A strpljivost Gospodina naπega spasenjem smatrajte.”(2. Petrova 3,15)

Naπa izdanja vrπe snaæan pozitivan utjecaj u æivotu muπka-raca, æena i djece po Ëitavom svijetu. Posjet literarnih evane-listica Ëesto rjeπava teπkoÊe u obiteljima s djecom.

Jedna literarna evanelistica ponudila je zdravstvenu knji-gu nekoj æeni i njezinoj susjedi. Susjeda je pozorno sluπala ionda rekla: “Imam problem koji zdravstvena knjiga ne moæe rije-πiti.” RazmiπljajuÊi malo, literarna evanelistica ju je pitala: “Bisteli mi rekli vaπ problem? Moæda vam mogu pomoÊi naÊi rjeπe-nje.”

Susjeda je nato odvratila: “Imam sina tinejdæera kojeg jepolicija uhitila zbog krae. To nije prvi put. Ne znam πto daradim.”

Ponovno je kolporterka malo razmislila i zatim rekla: “Imamknjigu koja bi mu mogla pomoÊi.” Pokazala joj je knjigu i æenaju je odluËila kupiti. Otiπle su do njezine kuÊe da æena uzme

7

novac i kad su stigle u kuÊu, tu je bio delikvent s namrgoenimlicem. Kolporterka je uputila tihu molitvu traæeÊi od GospodinarijeËi koje bi pomogle tom djeËaku. Bila je potpuno svjesna damu sama nije u stanju pomoÊi. Razgovarali su o raznim stva-rima. Ona je usput spomenula da je Nebo stvarno mjesto sastvarnim ljudima koji se bave raznim stvarima. Kad je to Ëuo,mladiÊ se jako zainteresirao.

“Je li to istina?” upitao je. “Uvijek sam mislio da Êemotamo samo lebdjeti.”

Kad je primijetila njegovo zanimanje i buduÊi da je tu biloi mlae djece, kolporterka je odmah pomislila na komplet knjigaThe Bible Story (Biblijske priËe). Izvadila je te knjige i Ëitavaobitelj se njima oduπevila. Majka joj je rekla da je mladiÊ uπte-dio viπe od stotinu dolara za kupnju automobila, ali mu sudacne dopuπta da ga posjeduje. Na to se kolporterka okrenula mla-diÊu i rekla: “Zar ne bi æelio imati komplet ovih knjiga?”

“Da, rado bih ih imao”, rekao je. “U ovih nekoliko minutanauËio sam viπe nego ikad u nedjeljnoj πkoli.” Zatim se okrenuomajci i rekao: “Molim te izvadi sutra iz banke moj novac i platiove knjige.”

Majka je bila toliko sretna zbog njegove promjene da sujoj niz lice krenule suze. Ni oËi naπe literarne evanelistice nisubila suhe.

Sutradan je doπla po novac, a majka joj je rekla: “Moj sinvas je zavolio. Rekao je da ne bi uËinio to πto je uËinio da jenetko prije s njim tako razgovarao. Nitko u naπoj obitelji nijemogao doprijeti do njegovog srca. Bog vas je sigurno poslao upravo vrijeme. Izgleda da je u vaπim rijeËima sila.”

Poslije je kolporterka saznala da je sudac oslobodio mla-diÊa od kazne zbog promjene njegovog srca. Ovaj mladiÊ odlu-Ëio je postati propovjednik i cijela obitelj je poËela prouËavatiBibliju.

Nije li to Ëudo milosti u æivotu jednog Njegovog dragog dje-teta?

8

6. srpnja

Poslani da otvaramo oËi“©aljem [te] da im otvoriπ oËi pa se obrate od tame ksvjetlosti, od vlasti sotonine k Bogu te po vjeri u meneprime oproπtenje grijeha i baπtinu meu posveÊenima.”(Djela 26,17.18)

Neprijatelj spasenja ne voli da se Boæje knjige prodaju lju-dima. On Ëini sve kako bi to sprijeËio. »esto se sluæi nasiljemda uplaπi literarnog evanelista ili kupca jer nastoji sprijeËitida ljudi idu na Nebo. Kod nekih uspijeva, ali ga drugi ne slu-πaju i ne boje se njegovih napada.

Jedan literarni evanelist, inaËe student, sjedio je u Ko-reji na podu, kako je to obiËaj, nasuprot eventualnom kupcu,predstavljajuÊi mu knjigu Isusov æivot. Ljubazni domaÊin za-interesirao se za knjigu. Pozvao je suprugu iz male kuhinje:“Yobo, donesi mi novac.”

U tom je trenutku naglo uπao u prostoriju njihov veliki sintinejdæer i poËeo vikati. Priπao je studentu koji je sjedio na podui povikao: “Ti, zlikovËe, izii iz ove kuÊe! NeÊemo kupiti tu knji-gu.” Govorio je kao da je opsjednut demonom. Literarni evan-elist je joπ uvijek sjedio na podu. Poludjeli mladiÊ zgrabio gaje za grlo i poËeo guπiti divljaËki viËuÊi: “Slomit Êu ti vrat!”

Onda je popustio stisak i odmaknuo se. Vladala je grobnatiπina. Majka nije niπta rekla. Ni literarni evanelist nije niπtarekao, osim πto je uputio joπ jednu tihu molitvu za pomoÊ. Za-tim je mladiÊ zgrabio studentovu torbu viËuÊi: “Potrgat Êu ti jena komadiÊe!” Literarni evanelist se sve vrijeme molio. I od-jednom, iznenada, kao πto je uπao u prostoriju, mladiÊ je takoiziπao mumljajuÊi neπto u sebi kao da ga netko fiziËki iznosi.

Joπ uvijek iznenaujuÊe smiren, otac i vlasnik kuÊe rekaoje supruzi: “Donesi novac.” Brzo je platio knjigu.

»ovjek je knjigu proËitao, prihvatio cijelim srcem njezinuvijest i uskoro postao vjernik Crkve. Odmah je pokuπao zado-biti i svoju obitelj. Na iznenaenje svih, onaj mladiÊ koji je izveotakav prizor, takoer je prihvatio Evanelje. Poslao je molbu zaupis u naπu πkolu i poËeo se pripremati za propovjedniËkusluæbu. Kakva promjena! Kakvu silu ima Evanelje Isusa Kri-sta!

Kad je doπlo vrijeme za pozivanje studenata koji bi tije-kom ljetnih praznika htjeli iÊi u literarni evaneoski rad, javiose i ovaj mladiÊ. Postao je uspjeπni student literarni evane-

9

list. Zavrπio je πkolovanje i danas je jedan od naπih pastora, anjegov otac je starjeπina mjesne crkve.

Sila Evanelja joπ jednom je pokazala da je jaËa od nepri-jatelja. Joπ se jedna duπa izbavila od neprijateljevih pandæi ipostala ponizno, ljubazno Boæje dijete.

7. srpnja

Hrastovi pravde“I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim —na slavu njegovu.” (Izaija 61,3)

Sijanje sjemena Evanelja djelo je vjere. Oni koji rade sliteraturom znaju to veoma dobro. Kad god literarni evanelistproda neku knjigu kao πto je Velika borba ili koja druga knjigakoja sadræi istinu, on zna da Êe moæda proÊi mnogo, mnogovremena dok ona donese rod. Literarni evanelisti su strpljiviljudi. Oni vjeruju da se “rijeË koja iz mojih [Boæjih] usta izlazine vraÊa … bez ploda”. Strpljivo i uporno siju sjeme znajuÊida Êe rezultate vidjeti kad doe Isus.

Prije viπe od Ëetrdeset pet godina netko je prodavao knjiguVelika borba na zapadu ameriËke savezne dræave Nebraske. Moædase u to vrijeme pitao koliko Êe dobra uËiniti ova knjiga. Vjero-jatno nije bilo neposrednog ploda njegovog truda. Ali on je na-stavio raditi prihvaÊajuÊi vjerom istinu da “se rezultati kruæe-nja ove knjige ne mogu prosuivati prema trenutaËnoj situaciji”(Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 128).

Mnogo godina kasnije, toËnije nakon viπe od Ëetrdeset go-dina, pastor John Fowlers odræavao je niz evaneoskih preda-vanja u Denveru u saveznoj dræavi Kolorado. Prigodom jednogposjeta ugledao je tijekom razgovora otrcani stari primjerak Velikeborbe koju je prodao literarni evanelist iz Nebraske. Æena kojaje prisustvovala njegovim predavanjima ispriËala mu je zanim-ljive pojedinosti. Njezina teta kupila je tu knjigu prije viπe odËetrdeset godina, prihvatila vijest Evanelja i krstila se. U godi-nama koje su slijedile, Crkvi se prikljuËilo nekoliko njezine djece.Mnogi njezini potomci danas su vjerni adventisti koji su i dru-gima pomogli da upoznaju naπu vijest. Samo Êe Nebo otkritisve rezultate prodaje ovog jednog jedinog primjerka Velike borbe.

Mnoge se sliËne priËe mogu ispriËati o sjemenu koje je le-æalo na policama za knjige ËekajuÊi da poËne klijati, rasti i do-nositi plod. Nema Ëovjeka koji moæe uËiniti da sjeme proklija i

10

raste; to moæe samo Bog. Zbog toga nije na nama da prisiljava-mo evaneosko sjeme da raste. Naπ je posao posijati ga i zalijevatiako je potrebno. Nebeski Bog vodit Êe raËuna o rastenju.

Dopustimo da On potakne rast na svoj naËin i u svoje vri-jeme, jer On zna najbolje.

Danas se molimo za sve one tisuÊe knjiga koje se nalazena policama ljudi po cijelome svijetu, a koje Ëekaju pravi trenutakda poËnu rasti. Moæda Êemo naiÊi na neku od njih u neËijemdomu.

Dopustimo onda Svetome Duhu da nas nauËi kako da paæ-ljivo zalijemo sjeme i tako zadobijemo duπu za Nebo. Gdje godi kad god posjetite neËiji dom ili obitelj, prijatelje ili neznan-ce, dobro pogledajte imaju li na polici knjiga i vidite ne nalazili se tamo neka Boæja knjiga. Onda taktiËno pozovite vlasnikaknjige da je Ëita i otkrije Boæju prekrasnu istinu. UËinite to smnogo paænje pod vodstvom Svetoga Duha jer nije teπko upro-pastiti ono πto Bog Ëini za tu duπu.

8. srpnja

Mi smo spremni na pomaganje“Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! Jed-ni druge posluæujte — svatko po primljenom daru — kaodobri upravitelji razliËitih Boæjih milosti!” (1. Petrova4,9.10)

Paæljivost jednog literarnog evanelista i spremnost da po-mogne donijeli su istinu u obitelj Hardinge. Mervyn G. HardingepriËa kako se to dogodilo.

“Moj otac, mladi inæenjer graevine, radio je za britanskuvladu u Calcutti u Indiji”, kaæe Mervyn G. Hardinge. “Jednogposlijepodneva, dok je sjedio u vlaku, odluËio je prestati puπiti.Otvorio je prozor svojeg odjeljka i bacio cigarete, upaljaË, lului vreÊicu s duhanom.

Par godina poslije moji su roditelji donijeli odluku da viπeneÊe piti alkoholna piÊa. Ubrzo iza toga novine su objavile nekiskandal s mesom. ‘Zaπto ne bismo postali vegetarijanci?’ pitalisu se. Majka je svuda traæila neku vegetarijansku kuharicu, aliuzalud. Moj se otac Ëudio da su uspjeli preæivjeti sljedeÊe dvijegodine.

Jednog dana na vratima se pojavila Amerikanka koja jeprodavala vjerske knjige. Majka ju je od prve odbila. Ali dok je

11

æena zatvarala vrata, majka je osjetila potrebu da joj dovikne:‘Ako imate vegetarijansku kuharicu, nju bih kupila.’

Dva tjedna poslije literarna evanelistica se vratila s knji-gom. Majka je bila oduπevljena. Nakon πto joj je platila, stajalaje na vratima listajuÊi stranice s receptima. Kolporterka je upi-tala: ‘Znate li kako se pripremaju vegetarijanska jela?’

‘Ne’, odgovorila je majka. ‘A vi?’‘Znam’, odgovorila je literarna evanelistica. ‘Æelite li da vam

pomognem?’Amerikanka je redovno dolazila i pomagala majci u pripre-

manju vegetarijanskih jela. Tako se razvilo prijateljstvo. Postupnojoj je posjetiteljica, dok su stajale ispred πtednjaka, poËela go-voriti o Bibliji. Majka se zainteresirala, a ubrzo i tata. Nedugozatim oboje se osvjedoËilo o istini i krstilo.

Tako su Hardingovi postali adventisti. Troje njihove djececijeli æivot je radilo za Crkvu. Ali πto bi se dogodilo da je onakolporterka samo prodala knjigu a da se nije potrudila izgra-diti prijateljstvo? ©to bi se dogodilo da nije bila zainteresiranaza zdrav naËin pripremanja hrane? ©to bi se dogodilo da nijeimala vremena kuhati i uËiti moju majku?”

Literarni evanelisti imaju mnogo prilika drugima prenijetiradost spasenja. Jedan kontakt koji uspostavi literarni evane-list, jedna prodana knjiga, najËeπÊe izaziva lanËanu reakciju idopire do desetaka, a ponekad Ëak i stotina i tisuÊa duπa. Kaoπto je pripremio obitelj Hardinge, Bog potiËe i druge ljude daprestanu puπiti, da prestanu piti alkoholna piÊa i ostave drugeπtetne navike kako bi ih pripremio za pristupanje Njegovoj Cr-kvi.

Ovako pripremljene duπe Ëekaju nekoga da ih posjeti i po-vede da upoznaju svojeg prijatelja Isusa. Neki od njih ËekajuveÊ godinama.

9. srpnja

Pravednici æive od vjere“Jer joπ malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doÊi Êe ineÊe zakasniti. A pravednik Êe moj od vjere æivjeti, akoli pak otpadne, ne mili se on duπi mojoj.” (Hebrejima10,37)

Kao πto je Bog nekad pozivao ljude da Mu sluæe i za Njegaobave posebno djelo, tako ih poziva i danas. Nema razlike. Bogu

12

je potrebno mnogo viπe posveÊenih ljudi koji Êe Njegovu vjeË-nu vijest ponijeti mnoπtvu koje Ga joπ ne poznaje.

U Lusaki u Zambiji nalazi se velika crkva u kojoj se okupljaoko Ëetiri tisuÊe vjernika. Dale Thomas, direktor nakladniËkogodjela unije, jednom je propovijedao u toj crkvi pozivajuÊi naπnarod da se svrsta meu one kojima Êe Krist moÊi reÊi: “Va-ljaπ, slugo dobri i vjerni!” Rekao je: “Kad bi vas Gospodin pi-tao: ‘©to ste uËinili?’ πto biste odgovorili? Biste li rekli: ‘Gospo-dine, bio sam vjeran i poboæan?’ ©to ste dosad uËinili da upo-zorite ljude na dolazak suda i da im kaæete za Posrednika kojise ærtvovao za njih?”

Nakon bogosluæja pristupio mu je muπkarac dostojanstve-na izgleda i zamolio ga za razgovor. Kad su se kasnije tog danasreli, J. B. Mwinga je rekao: “U svojoj danaπnjoj propovijedi go-vorio si o meni. Od mladosti sam Ëinio sve πto sam æelio. Æeliosam udobno æivjeti; æelio sam imati novca, lijepu kuÊu i, nakraju, drugu æenu. A onda me poËela muËiti savjest pa sam seæelio vratiti Crkvi. I to sam uËinio. Sada sam starjeπina u crkvi.Ali znaπ li da se ne mogu sjetiti niËega πto sam uËinio za Spa-sitelja? Dosad je sve πto sam uËinio bilo za mene. Ali sada æe-lim uËiniti neπto za Njega. Æelim postati literarni evanelist,izlaziti, upoznavati se s ljudima i pozivati ih da sa mnom pouu nebesko kraljevstvo. Æelim za Isusa uËiniti neπto sada.”

Ubrzo je brat Mwinga postao veoma uspjeπan literarni evan-elist u radu za Boga. Od tog je dana brat Mwinga doæivio ra-dosne trenutke u prodaji literature i spaπavanju duπa. Jednomje dobio najveÊu pojedinaËnu narudæbu za knjige koja je ikadzakljuËena u Zambiji. Sve te tisuÊe knjiga koje je prodao i ostaviou domovima svojih kupaca joπ uvijek propovijedaju Evanelje.One Êe propovijedati sve dok se ne zatvore vrata milosti, a nji-hova Êe vijest biti ista sve do samog svrπetka. Jednog dana,kad Isus doe, brat Mwinga srest Êe mnoge od svojih kupaca skojima se molio i kojima je prodao knjige. Oni Êe biti spremnistati pred Isusa zahvaljujuÊi tome πto ih je brat Mwinga posje-tio u njihovim domovima i upoznao ih s njihovim najboljimPrijateljem Isusom.

U Zambiji postoje mnoge tisuÊe duπa koje trebaju saznatiza Isusa. Literarnim evanelistima u toj zemlji potrebne su va-πe molitve. Mnogi od njih djeluju u vrlo teπkim okolnostima,ali su oni odluËni da s Evaneljem dopru do ljudi u svojojprelijepoj zemlji. HoÊemo li se moliti za njih?

“Razlog za toliko odgaanje jest πto Bog ne æeli da Njegovnarod propadne.” (Ellen G. White, Maranatha, str. 54)

13

10. srpnja

Boæja oprema“Obucite svu opremu Boæju da se mognete oduprijetilukavstvima avlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvii mesa, nego … protiv zlih duhova.” (Efeæanima 6,11.12)

Chuck Smutzer radio je kao literarni evanelist u gradiÊuAldi u ameriËkoj saveznoj dræavi Nebraski. Jedna mu je æenarekla da njezin muæ nije krπÊanin i da bi bio jako nesretan kadbi ona kupila ijednu knjigu. GledajuÊi u brata Smutzera, reklaje: “Naπoj su djeci ove knjige potrebne i ja Êu ih kupiti.” Nepo-sredno prije odlaska iz njezinog doma Chuck se pomolio, upisaoje u Dopisnu biblijsku πkolu i dao joj neπto literature.

Ona je rekla: “Moæda bi bilo dobro da odete do naπih prija-telja u istoj ulici.” Brat Smutzer je zapisao ime i otiπao. Pokazaoje knjige prijateljici i ona ih je takoer kupila.

U meuvremenu se suprug one æene, koji nije bio krπÊanin,vratio kuÊi. Bio je straπno ljut. Nazvao je policiju i rekao da jetaj “prodavaË knjiga” u ulici na adresi koju je dala njegova æe-na. Kad je brat Smutzer iziπao iz spomenute kuÊe radujuÊi seprodaji, pred njega je iziπla policija i upozorila ga da gradskipropisi ne dopuπtaju prodaju od kuÊe do kuÊe. U istom trenut-ku suprug koji nije bio krπÊanin stigao je svojim automobilom,priπao Chucku i fiziËki ga napao. Policajac je stao izmeu njihdvojice i rekao gnjevnom Ëovjeku da se vrati u svoj automobili ode kuÊi, ali ovaj nije htio.

Policajac je rekao Chucku da Êe morati poÊi s njim u poli-cijski automobil. Dok su ulazili, gnjevni suprug je napao brataSmutzera, povukao ga za kravatu i udario u Ëeljust. UnatoË tomuπto je ustanovio da je krvav od Ëovjekova udarca, Chuck nijeosjetio bol.

Pustili su ga uz jamËevinu od 150 dolara i odredili datumkad se treba pojaviti pred sudom. John Mason, George Dronen,brat Smutzer i Russ Thomas posjetili su gradskog dræavnog od-vjetnika.

Kad su mu objasnili narav svojeg rada i kako nude lite-raturu koja je na blagoslov ljudima u njihovim domovima, Ëo-vjek se iznenadio. Kad je shvatio da ljudima nude besplatnuDopisnu biblijsku πkolu, da besplatno dijele literaturu i da semole s ljudima, uvidio je da brat Smutzer ozbiljno æeli pomoÊistanovniπtvu. Ali je traæio da prekine s radom u Aldi dok se neposavjetuje s gradskim ocima.

14

Ubrzo je suenje opozvano, jamËevina vraÊena i dana muje dozvola za posjet obiteljima u njihovim domovima. BuduÊida je supruga razdraæljivog muπkarca i dalje smatrala da njezi-noj djeci trebaju te knjige, Ëak je i prva prodaja uspjela.

Kad literarni evanelisti uu u neko podruËje da ljudimaponude Boæje knjige, napast Êe ih avao i njegove sile zla. Alineprijatelj ih ne moæe svladati ako ne zaborave na Boæja obe-Êanja i ne odustanu. Nemamo se razloga bojati neprijatelja jerje on veÊ poraæen.

11. srpnja

Plodovi mudrog rada“Plod je pravednikov drvo æivota, i mudrac je tko predo-biva æive duπe.” (Izreke 11,30)

Velika je radost kad sretnete osobu koja vam moæe reÊi:“Drago mi je πto ste doπli u naπ dom i donijeli nam vijest spa-senja. Hvala vam πto ste doπli.” Joπ je veÊa radost ako tu osobusretnete na teËaju za literarne evaneliste i iz prve ruke saznatekako je proËitala knjigu koju ste joj prodali i sada se namjeravaobrazovati za literarnog evanelista.

To se dogodilo na jednom teËaju za nove literarne evane-liste. Okupila se skupina od dvanaest novaka uz nekoliko isku-snih literarnih evanelista koji su osjeÊali potrebu da obnoveono πto su nekad uËili. Kad je instruktor poËeo objaπnjavatiosnove rada s literaturom, u prostoriju je uπao muπkarac kojije radio viπe od petnaest godina kao literarni evanelist. U tomje trenutku skoËila jedna sestra, s velikim uzbuenjem pogle-dala muπkarca i oduπevljeno uskliknula: “Ti si mi prodao onuknjigu!”

Choo, nova literarna evanelistica, prepoznala je Ëovjekakoji je doπao u njezin dom u zabaËenom kraju u kojem u tovrijeme nije bilo adventista. Richardu, tom literarnom evaneli-stu, vjerojatno nije bilo lako raditi u podruËju s velikim predrasu-dama i moæda je knjiga koju je prodao Choo bila jedina kojuje uspio prodati tog dana. Ali je vrijedilo! Vrijedilo je tisuÊuputa viπe jer je Richard sada mogao vidjeti plod svojeg rada iradovati se u Gospodinu.

Reakcija Choo podsjetila me na to kako Êe biti kad literar-ni evanelisti dou na Nebo. Deseci, moæda Ëak i stotine ljudipriÊi Êe nekoj osobi i s radoπÊu u srcu reÊi: “Ti si doπao u naπ

15

dom i prodao nam knjigu koja nam je pomogla da vidimo Boæ-ju istinu. Hvala ti πto si doπao.” Moæe li biti veÊe nagrade odove? Velika Êe biti radost literarnih evanelista na Nebu. Akose ponekad na trenutak pojavi misao kako je bilo teπko proda-vati knjige i na kakve je sve predrasude nailazio, kako pone-kad nije imao Ëime kupiti ono πto je bilo potrebno za njegovdom i obitelj, svakako Êe odagnati loπe uspomene i uskliknuti:“Vrijedilo je, vrijedilo!” I siguran sam da Êe se s njim radovatii njegova obitelj jer Êe svi imati udjela u zvijezdama u njegovojkruni.

Rad literarnog evanelista djelo je vjere. Zato je poziv lite-rarnom evanelistu da radi za Boga neπto posebno. Ne moæeto raditi svatko — samo oni koji Ëuju Boæji poziv i koji imajuodvaænost da stanu na stranu istine kad se pojave problemi.Kraljeænica mekana poput kuhanih πpageta ne dolazi u obzir.To mora biti ËeliËna kraljeænica koju je proizveo i oËvrsnuo samBog.

Molite se danas za “spasavatelje duπa” u Boæjem djelu.

12. srpnja

Bog odgovara na ustrajne molitve“Iπtite i dat Êe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte iotvorit Êe vam se! Doista, tko god iπte, prima; i tko traæi,nalazi; i onomu koji kuca otvorit Êe se.” (Matej 7,7.8)

Mnoge bi se knjige mogle napisati o tome kako je Gospo-din usliπao molitve, a posebno molitve literarnih evanelista.Danaπnji dogaaj samo je jedan od mnogih. Smijem li vas po-zvati da se ËeπÊe molite naπem predivnom nebeskom Ocu kojiuæiva u tome da nam odgovori na naËin koji je za nas najbolji?

Sandy Dancek je literarna evanelistica u ameriËkoj saveznojdræavi Pennsylvaniji. Ona iznosi svoje iskustvo vlastitim rijeËi-ma.

“Jedne subote razgovarala sam s gospoom koja je svojegunuka htjela poslati u crkvenu πkolu. Ona i njezin suprug bilisu u mirovini i nisu si mogli priuπtiti dodatni troπak, premdasu æeljeli da djeËak ide u πkolu. Rekla sam joj da je dovoljnanjezina æelja da joj unuk dobije krπÊansko obrazovanje; Bog Êese veÊ pobrinuti za novac. Pomolila sam se s njima.

Sutradan, u nedjelju, moj sin Eddie i ja zajedno smo otiπliu kolportaæu. Posjetili smo gospou koja inaËe radi noÊnu smjenu

16

pa je tijekom tjedna nisam mogla naÊi kod kuÊe. Kad je pogle-dala knjige, rekla je: ‘Vi ste adventisti. Zar ne?’ Potvrdili smo.Onda je kazala: ‘Nekad sam i ja bila adventistica — Ëak sambila literarni evanelist. Moj suprug je umro i sada sam u bra-ku s katolikom pa godinama nisam dolazila u crkvu.’

‘Moæda neÊete vjerovati,’ nastavila je, ‘ali sam se molila daBog poπalje nekoga u moj dom i da mi kaæe kome mogu datineπto novca.’ Ja sam joj ispriËala za djeËaka koji æeli iÊi u cr-kvenu πkolu i kako nema novca za πkolarinu. ‘Vama Êu dati tajnovac’, rekla je. ‘Prije mnogo godina, kad su moja djeca bilamala, bila sam previπe siromaπna da plaÊam πkolarinu, ali suse pobrinuli drugi vjernici i pomogli da se moja djeca πkoluju.Molila sam se da mi Bog omoguÊi da nekome mogu pomoÊi.’

Eddie i ja ostali smo bez rijeËi. Znala sam da Êe se Bogpobrinuti za djeËakovu πkolarinu, ali nisam oËekivala da Êu od-govor dobiti tako brzo i to od nepoznate osobe. Ona je kupilakomplet knjiga The Bible Story i PriËe za laku noÊ za svojeunuke.”

Bog je na ovu molitvu odgovorio za manje od dvadeset Ëe-tiri sata. Zaπto ne? On moæe usliπati molitvu istog trena akoto smatra potrebnim. Proroku Danielu odgovorio je u samo ne-koliko sekundi, a Gospodin je isto tako spreman odgovoriti vamai meni ako u svojoj mudrosti vidi da Êe to biti najbolje za nas.

Zahvalimo danas ponovno za molitve koje je usliπao u na-πem æivotu. Takoer Ga molimo da shvatimo pravo znaËenje mo-litve i zajednice s Njim. Ellen White je rekla da Sotona drπÊekad vidi kako se Boæje dijete na koljenima obraÊa svojem nebe-skom Ocu. Molimo se viπe — pritom nemojmo samo iskati, veÊslavimo Boga za Njegovu dobrotu i mnoge blagoslove koje svako-dnevno primamo.

13. srpnja

Stablo zasaeno kraj potoka“Nalik je na stablo zasaeno uz vodu πto korijenje pu-πta k potoku: ne mora se niËeg bojati kad doe æega,na njemu uvijek zelenilo ostaje. U suπnoj godini brigune brine, ne prestaje donositi plod.” (Jeremija 17,8)

»esto podcjenjujemo Boæju veliku silu. Bog nije ograniËenu spaπavanju. On moæe uporabiti mladu i staru osobu da radiu Njegovom vinogradu i vrπi Ëuda za UËitelja. Mi imamo izvjeπtaje

17

o πestogodiπnjoj djeci koja zadobivaju duπe za Nebo, kao i izvje-πtaje o ljudima u osamdesetim godinama æivota koji joπ uvijekmarljivo rade na zadobivanju duπa.

Brat Ann Wan Hee bio je vojno lice. Vojnik. Bojnik u vojscikomunistiËke Kine. U kasnijim godinama æivota upoznao je Boæjuistinu i postao revan u zadobivanju duπa. Njegov glavni cilj uæivotu bio je iznoπenje Boæje istine drugima. To je bilo prijeviπe od trideset godina. On i njegova obitelj preselili su se uMaleziju gdje je postao literarni evanelist i prodavao knjige mi-lijunima ljudi u toj zemlji. Brat Ann nije viπe mlad. U vrijemepisanja ovog Ëlanka ima preko osamdeset godina, ali je joπ uvijekaktivan. Kamo god poπli u Kuala Lumpuru, Ëini se da Êete naiÊina trag Ann Wan Heea. Skupina literarnih evanelista uπla jeu trgovinu gdje se prodaju torbe. Traæili su odgovarajuÊe torbeza sebe. Jedan od njih pristupio je poslovoi i ponudio mu knjigu.Kad je Ëovjek ugledao knjigu, rekao je. “Zakasnili ste; ovdje jeveÊ bio gospodin Ann i ja sam je kupio od njega.”

Kad ga pitaju kad namjerava otiÊi u mirovinu, brat Ann uvijekkaæe: “OtiÊi Êu u mirovinu s osamdeset pet godina.” Ne æelimoda brat Ann ode u mirovinu jer je nadahnuÊe nama koji smomnogo mlai od njega. Njegova je kÊi udana za adventistiËkogpropovjednika u Maleziji. Ona je krenula oËevim stopama i tako-er postala uspjeπni literarni evanelist s punim radnim vreme-nom kao njezin otac.

Ljudi Ëesto misle da su prestari, prezaposleni, premladi,presiromaπni, prebogati ili nedovoljno obrazovani da postanu Boæjiliterarni evanelisti. Nikad ne zaboravite da je Isus prije mnogogodina pozvao mlade, zaposlene, siromaπne i neobrazovane ljudeda postanu Njegovi uËenici. Ako je preko njih mogao vrπiti Ëu-da, On to danas moæe i preko vas i mene. Ako Bog moæe upo-rabiti brata Anna u njegovoj dobi da uspjeπno zadobiva duπeza Njega, onda moæe uporabiti i vas i mene koji smo vjerojatnomnogo mlai.

Pogledajte geografsku kartu kraja u kojem æivite. Onda sespustite na koljena i molite Boga da vam pokaæe πto da uËini-te da doprete do ljudi u tom kraju i donesete im radost spase-nja. Moæda Êete ustanoviti da je rad s literaturom najuspjeπnijinaËin da se obratite ljudima. Zaπto ne biste pokuπali? Raspitajtese kod direktora vaπeg nakladniËkog odjela kako biste mogliiznositi Boæju istinu putem literature. On Êe vam rado pomoÊii omoguÊiti vam da dobijete potrebnu poduku.

18

14. srpnja

UpuÊujmo djecu na Boæje putove“UpuÊuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, ne-Êe odstupiti od njega.” (Izreke 22,6)

Salomonove rijeËi u Izrekama, gdje kaæe da trebamo upuÊivati“dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊe odstupiti odnjega”, stvarno su istinite. To su iskusili Paul i Judy Cordraykad je njihov sin Jeff imao samo tri godine. UËili su Jeffa danjegov nebeski Otac sluπa kad Mu se obraÊa. Jeffovu jednostavnuvjeru trebali bismo svi mi æeljeti.

Ponekad se dogaa da literarni evanelist doæivi ozbiljanpad prodaje. Ne uspijeva prodati niπta dan, dva, tri ili viπe danau nizu. To se dogodilo Paulu. Jednostavno danima nije uspioniπta prodati. On i Judy jako su se zabrinuli jer su bili svjesnida postoje usta koja treba nahraniti i da trebaju platiti stana-rinu. Ako nema prodaje, nema ni prihoda. Svakog dana obraÊalisu se u vezi s tim Bogu. Na jutarnjem bogosluæju sve troje bikleknulo i molilo Boga za uspjeh tog dana. Ali uspjeha nije bi-lo, bar πto se tiËe prodaje. Svake veËeri Judy bi sa zebnjomdoËekala muæa na vratima; uvijek bi izgovorila iste rijeËi: “Jeli danas bilo uspjeha?” Svake je veËeri dobivala isti odgovor odsvojeg optimistiËki raspoloæenog supruga. “Joπ ne, draga. Joπne.” Tako je to iπlo iz dana u dan mnogo vremena.

Trogodiπnji Jeff sluπao je πto njegovi roditelji govore Gos-podinu. Takoer je uspio shvatiti da je njegov tata zabrinut πtone moæe prodati knjige. Jedne veËeri, dok je njegov tata radio,mali Jeff je veÊ spavao u krevetu, a majka je radila u kuhinjiËekajuÊi oËev povratak. Jeff se probudio, otiπao k majci u kuhinjui rekao: “Mama, mi se moramo moliti za tatu!” To su i uËinili.Zatim se vratio natrag u krevet i Ëvrsto zaspao. Njegovo malosrce bilo je potpuno sigurno da su njihove molitve usliπane.

Kad se Paul vratio, Judy je iziπla na vrata i uskliknula: “Ve-Ëeras si imao uspjeha!”

“Kako znaπ?” upitao je Paul.Judy je nato ispriËala kako je Isus probudio i potaknuo

malog Jeffa da se moli za njega i kako je bio siguran da Êeaneli pomoÊi njegovom tati te veËeri. Paul se tome uopÊe nijeiznenadio jer je odavno nauËio da Bog uvijek sluπa i uvijek od-govara u svoje vrijeme. On je znao i to da uspjeh nisu samoprodane knjige, veÊ da je vaæan vaπ utjecaj na one koje posje-Êujete. Ponekad uspjeh odreuje samo jedna rijeË ili ohrabre-

19

nje, a u drugim prilikama je to kratka, iskrena molitva za obi-telj koju posjeÊujete.

Mnogi literarni evanelist roditelj moæe posvjedoËiti kakosu molitve ovih mlaih Ëlanova obitelji silno djelovale. Djecakoja odrastaju u domu u kojem su otac i majka posveÊeni radus literaturom imaju prednost da joπ veoma mlada nauËe vjerovatiu Boga. Zajedno sa svojim roditeljima ona æive vjerom i videkako ih Boæja Ëudesna ruka vodi u njihovom æivotu. Nije li toposebna prednost?

15. srpnja

Pridræavajmo se spoznaje“Blago Ëovjeku koji Ëini tako i sinu ËovjeËjem πto setoga pridræava: koji poπtuje subotu da je ne oskvrni ikoji ruke svoje Ëuva od svakoga zla djela.” (Izaija 56,2)

»esto se dogaa da se Bog obraÊa ljudima u snu i potiËeih da prihvate istinu kad je upoznaju. Tako priprema put daNjegovi literarni evanelisti i pastori upoznaju ljude koji suspremni sluπati i prihvatiti πto Ëuju. To nas navodi na misaoda postoje stotine, a moæda i tisuÊe duπa koje su tako priprav-ljene da prihvate istinu kada doe, ali koji joπ uvijek Ëekajuda ih posjete Boæji vjesnici.

Jedan od naπih literarnih evanelista sreo je Ëovjeka kojimu je rekao da je proπle noÊi usnio san u kojem mu je reËenoda uzme svoju Bibliju i proËita Izaiju 56. »ovjek je ustao, otvoriosvoju Bibliju na mjestu koje mu je pokazano u snu i tu je na-πao istinu o suboti. Nije mogao shvatiti zaπto to nije nikad prijeprimijetio. Kad ga je poslije posjetio literarni evanelist, ovajje Ëovjek bio oduπevljen πto je upoznao Boæje dijete koje tako-er vjeruje u svetkovanje Boæje subote.

Drugi literarni evanelist jako se iznenadio jednog dana kadmu je, nakon πto je pokucao na vrata, otvorio neki Ëovjek, pruæioruku i rekao: “Gdje su moje knjige? Uite.” Literarni evanelistnije mogao doÊi k sebi od iznenaenja jer je pred njim bio pot-puno nepoznat muπkarac. Meutim, sjetio se da se ujutro molioza Gospodnje vodstvo i blagoslov, a sada je pred sobom imaokupca kojeg je Bog veÊ pripremio za kupnju knjiga koje sadr-æe istinu.

Kupac je osjetio potrebu za objaπnjenjem. “Usnio sam san”,rekao je. “U snu je neki Ëovjek doπao na moja vrata; sa sobom

20

je nosio dobre knjige. Vi ste sliËni tom Ëovjeku kojeg sam vi-dio u snu.”

Literarni evanelist je otvorio torbu i izvadio Veliku borbui Isusov æivot. »im je Ëovjek vidio korice ovih knjiga, skoËio jei povikao: “To su moje knjige! To su iste one knjige koje samvidio u snu. Hvala vam πto ste mi donijeli moje knjige!”

Kako se srce ovog literarnog evanelista radovalo s ovomgladnom duπom koju je Sveti Duh posebno pripremio da ga primikad u odreeno vrijeme doe s knjigama! Sloæit Êete se sa mnomda su to nesumnjivo »uda Boæje milosti.

Bog se sluæi izuzetnim naËinima da nae svoju zabludjeludjecu. Ne sluæi se samo snovima, veÊ i drugim sredstvima da unjima probudi æelju da Ga bolje upoznaju. Vama i meni dao jeprednost da upoznamo ove duπe koje Ga traæe i da ih upozna-mo s naπim predivnim Prijateljem.

Sjetimo se danas u svojim molitvama onih koji u ovom tre-nutku Ëekaju na nekoga da ih povede k Isusu. Molimo se dataj netko ne zakasni.

16. srpnja

Bog se neÊe pokolebati“Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubavmoja neÊe odmaÊ’ od tebe, nit’ Êe se pokolebati moj Sa-vez mira.” (Izaija 54,10)

Iz dana u dan vjerni literarni evanelisti πirom svijeta moleGospodina da pripravi put pred njima dok idu u potragu zaduπama. Njihov je posao ozbiljan i svet i ne treba ga uzeti olakojer se svakog dana u svojem æivotu suoËavaju s neprijateljemspasenja.

Dok je nudio literaturu u okolici Johannesburga u JuænojAfrici, Marius Pelser osjetio je jednog jutra jasan poticaj: “Idiu posljednju kuÊu u ulici.” To nije bilo u skladu s njegovimplanom, ali je on veÊ nauËio da ne smije oklijevati kad osjetipoticaj Svetoga Duha da nekamo ide. Otiπao je do te kuÊe gdjeje upoznao gospodina Oosthuizena koji je sjedio u invalidskimkolicima.

Nakon πto je neko vrijeme razgovarao s njim i njegovomsuprugom i sprijateljio se s njima, oni su shvatili da je MariuskrπÊanski djelatnik i da je veoma zainteresiran za njihovo du-hovno zdravlje. Bilo je oËito da su ovi ljudi u svojem æivotu

21

proπli vrlo teπke trenutke. Marius je jedva Ëekao da Ëuje njiho-vu priËu.

Gospodin Oosthuizen ispriËao je sljedeÊe: “Prije viπe od Ëetirigodine Ëuo sam adventnu vijest. Bio sam uvjeren da je to Boæ-ja prava istina, ali sam joj se odupro i pokuπao je zaboraviti.OdluËio sam da neÊu slijediti Gospodnje vodstvo u svojem æivotu,veÊ nastaviti æivjeti kao prije.

Nekoliko mjeseci poslije bio sam paraliziran i otad sam vezanuz ova kolica. U protekle Ëetiri godine posjetio sam najboljelijeËnike i ljude koji iscjeljuju vjerom u razliËitim crkvama, aliuzalud. Potroπio sam Ëitavu uπteevinu jer sam oËajniËki æelioozdraviti. Ali nitko mi nije mogao pomoÊi.”

Marius im je ispriËao o jutroπnjem snaænom osjeÊaju daih treba posjetiti. Pozvao ih je da se potpuno pouzdaju u Go-spodina. Predloæio je da se u tom pitanju obrate Bogu pa suzajedno pognuli glavu, a on je na licu mjesta izgovorio jedno-stavnu ali ozbiljnu molitvu. Nekoliko minuta poslije, pred zapre-paπtenom suprugom, gospodin Oosthuizen je ustao iz svojih ko-lica i prvi put u Ëetiri godine normalno prohodao. Danas ovajbraËni par uæiva u Ëitanju naπe literature i biblijskim prouËa-vanjima dok se pripremaju da se pridruæe Crkvi. Vijest o njegovomozdravljenju potaknula je druge obitelji u tom kraju koje suimale predrasude, da i one prihvate naπe knjige u svoj dom.

Moæe li itko reÊi da ovo Ëudo nije uËinio naπ Gospodin?Samo naπ dragi nebeski Otac moæe uËiniti neπto tako Ëudesno.On je spreman uËiniti mnogo viπe preko nas ako Mu dopusti-mo da nas uporabi.

Molimo se danas za sve literarne evaneliste u Juænoj Africikoji vjerno rade za Boga, veoma Ëesto u teπkim i opasnim okol-nostima.

17. srpnja

Bog blagoslivlja i πtiti pravednika“Jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaπ, dobrotom gasvojom k’o πtitom zaklanjaπ.” (Psalam 5,13)

Povijest adventizma na Filipinima Ëudesna je priËa o Boæ-jem vodstvu, blagoslovima i brizi. Filipine tvori viπe od sedamtisuÊa otoka na kojima se nalaze ljudi gladni istine. Nakon sto-ljeÊa duhovne tame, otoËani æeljnim rukama poseæu za advent-nom vijeπÊu u tiskanom obliku.

22

Ubrzo nakon dolaska u Hong Kong 1888. godine, AbramLa Rue slao je po prijateljski raspoloæenim pomorskim kape-tanima pakete s literaturom na Filipine. Prvi izravni adventistiËkikontakt s otokom zbio se 1905. godine kad je G. A. Irwin, naputu iz Australije na zasjedanje Generalne konferencije, zastaou Manili da ispita moguÊnosti za poËetak rada meu Filipinci-ma. Tijekom zasjedanja predloæio je da prvi zakljuËak bude slanjejednog literarnog evanelista u Manilu.

»ovjek kojeg su izabrali da ide na Filipine bio je R. A. Cald-well. U kolovozu 1905. godine, dok se nalazio u Singapuru, Cald-well je primio poziv da ide na Filipine. Istog mjeseca stigao jeu Manilu. Kad je njegov brod uplovljavao u manilsku luku, poprvi put je ugledao veliki bedemom okruæen grad prepun ljudi.Kad je to vidio, obuzelo ga je duboko saæaljenje pa je rekao:“Posijat Êu knjige, a one Êe kao kvasac poËeti djelovati.” To jebio poËetak nevjerojatne priËe koja se joπ uvijek piπe u æivotumuπkaraca i æena na Filipinima.

Prvo πto je na Filipinima prodao bilo je sedamdeset pet pri-mjeraka knjige Home Hand Book.

Caldwell ih je uporabio kao klin da dopre do katolika uManili. Ovi su se kontakti pokazali od velike koristi u mjese-cima koji su slijedili.

Pastor J. L. McElhany stigao je sa suprugom u Manilu 1905.i osnovao misiju. Ubrzo je pet stotina primjeraka Ëasopisa Signs(Znaci) dolazilo u ruke ameriËkih uËitelja i vojnika u Manili.Neke su ameriËke obitelji prije povratka u Sjedinjene AmeriËkeDræave prihvatile vijest. Jedan je vojnik, zahvaljujuÊi Ëitanju lite-rature i biblijskim prouËavanjima s pastorom McElhanyjem, pri-hvatio adventnu vijest i poslije postao crkveni djelatnik.

Godine 1911. svake se subote okupljala subotnja πkola oddvadeset Ëlanova. Poslije te iste godine organizirana je prva cr-kva. Ubrzo je vjerniπtvo crkve na Filipinima doseglo broj od dva-deset Ëetiri Ëlana. To su bili prvi plodovi i djelo se poËelo razvijati.Godine 1913. imali smo ukupno stotinu pedeset vjernika.

Danas broj vjernika premaπuje milijun, a viπe od Ëetiri tisuÊeliterarnih evanelista prodaje sve viπe knjiga duπama gladnimaistine. I ovo je, nesumnjivo, Ëudo za UËitelja. »udesna priËa oonome πto je Bog uËinio u zemlji u kojoj je djelo otpoËelo sNjegovim programom prodaje literature. U manje od devedesetgodina od stotinu pedeset naraslo je na viπe od sedam stotinatisuÊa vjernika, a to joπ nije kraj. Sve se viπe duπa svakog danapridruæuje Crkvi.

23

18. srpnja

Kad sam slab, onda sam jak“Zato uæivam u slabostima, uvredama, poteπkoÊama,progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad samslab, onda sam jak.” (2. KorinÊanima 12,10)

U zadobivanju duπa najËeπÊe nije toliko uspjeπna razgovor-ljiva, dovitljiva koliko tiha, posveÊena osoba. Takav je bio sluËajs Clairom Pettitom.

U viπe su prigoda Claira njegovi prijatelji i nekolicina drugihliterarnih evanelista pozivali da im se pridruæi u radu. Clairje bio povuËen, ali odluËan muπkarac. Kad je ispunjavao pristup-nicu, u odgovoru na pitanje “Vjerujeπ li da bi ovim radom mogaozaraivati za æivot?” Clair je dugo razmiπljao, a onda je odluËnonapisao veliko DA.

Kad je njegova molba doπla pred nakladniËki odbor, pred-sjedatelj je bio uvjeren da ovaj povuËeni Ëovjek nikad neÊe bitiuspjeπni literarni evanelist. Ali odbor mu je pruæio priliku.

ZahvaljujuÊi iskrenom posveÊenju kao i marljivom radu, Clairje od samog poËetka bio uspjeπan. On je naπe dragocjene knjigeuspio unijeti u dom pastora Kristove crkve. Pastor Fred Morgani njegova supruga proËitali su sve knjige. Osim toga svake biveËeri Ëitali jednu ili dvije priËe svojoj djeci. Ubrzo je Fred napisaopismo u kojemu je rekao: “Dopustite mi da promoviram vaπeknjige.” Upisao se u Dopisnu biblijsku πkolu i Crkva je poslalaodliËnog biblijskog struËnjaka da s njim prouËava. Fredu, kojije bio propovjednik crkve koja svetkuje nedjelju, nije bilo lakoodreÊi se onoga πto je dugo smatrao istinom. Ali on se jednesubote krstio, u nedjelju otkazao svoj pastorat, a u ponedje-ljak u svojem zaviËajnom gradu poËeo raditi kao literarni evan-elist s punim radnim vremenom.

Fred je prodao knjige gradskom buntovniku. Jednog danaproËitao je u novinama da je Ëovjek zavrπio u bolnici nakonuliËne tuËnjave u pijanom stanju. Fred ga je posjetio u bolnici.Govorio mu je o Isusu i Njegovoj ljubavi prema njemu. »ovjekje odmah predao srce Isusu. U to vrijeme u bolnici je bila injegova baka. »ovjek je odmah poËeo svjedoËiti svojoj baki paje i ona predala æivot Isusu. Kakva lanËana reakcija — Ëudo zaUËitelja — koja je poËela s povuËenim Ëovjekom za kojeg sudrugi bili uvjereni da ne moæe biti uspjeπan literarni evanelist!

Ima puno Freda Morgana, mnogo buntovnika i mnogo ba-ka kao u ovom dogaaju, kojima je Isus i te kako potreban.

24

Netko ih treba posjetiti gdje god se nalazili i govoriti im o Isusui Njegovoj ljubavi prema njima. Moæda ste i vi povuËeni kao ClairPettit, ali ne zaboravite da djelo obavlja Sveti Duh, a ne ugla-en govor ili obrazovanje koje je Ëovjek stekao.

Danas se molimo za ljude koje Ëeznu da netko doe i po-mogne im. Molimo da Gospodin dirne vaπe i moje srce da prihva-timo poziv i poemo.

19. srpnja

Brinimo se i za druge“Ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono πtose tiËe drugih!” (Filipljanima 2,4)

Bill Higgins bio je literarni evanelist gotovo cijelog æivo-ta. Bio je vrlo uËtiv, obziran i dostojanstven muπkarac. Ljudibi ga brzo zavoljeli i zainteresirali se za njegove knjige.

Bill je krenuo u smjeru koji je pokazala gospoa. Da, tamosu farmer i dva radnika postavljali novu ogradu. Umjesto da prieizravno ljudima koji su radili, Bill je otiπao do dijela veÊ dovrπeneograde, dvadesetak metara podalje od ljudi. Pogledao je stup,proπao tri metra i ponovno pogledao. Tako je iπao dok se nijepribliæio toliko da ga je farmer mogao Ëuti, i rekao: “Nigdje nisamvidio bolje postavljenu ogradu. Gdje ste to samo nauËili?” Billje stvarno tako mislio. Ograda je zbilja bila odliËno podignuta.

Farmer se nasmijeπio i toplo pozdravio Billa. Neko su vrijemerazgovarali, a onda je doπao trenutak da Bill pokaæe svoje knjige.Farmer ih je kupio. Izmeu ostalih naslova Bill mu je prodaoBible Readings for Home (Biblijska πtiva za dom). Rastali suse kao dobri prijatelji i Bill je krenuo prema sljedeÊoj farmi.

Proπlo je nekoliko godina. Jednog dana na saboru na otvo-renom (camp meeting) odræavan je sat priËanja iskustava. Ustaoje neki vjernik i ispriËao kako mu je priπao vrlo uglaen Ëo-vjek koji je prodavao vjerske knjige. On je kupio nekoliko knjiga,a zahvaljujuÊi tom posjetu, on i njegova supruga postali su vjer-nici AdventistiËke crkve. Oboje su izrazili veliku zahvalnost tomvjernom literarnom evanelistu. Vjernik se nije mogao sjetitinjegovog imena, ali je izrazio æelju da ga upozna, ako ni zbogËega drugoga, a ono zato da mu joπ jednom zahvali.

Bill je bio prisutan. Dok je Ëovjek opisivao kako je literar-ni evanelist doπao na njegovu farmu, Bill se jasno sjetio dogaajakod ograde. Ustao je, otiπao pred propovjedaonicu i rekao naπem

25

bratu: “Ja sam onaj evanelist koji ti je prodao knjige.” Kadsu se njih dvojica zagrlila, teπko da je ijedno oko meu prisut-nima ostalo suho. Svi su se silno radovali gledajuÊi ovo Ëudomilosti.

Danas se molimo za sve koji rade s literaturom. Svake godineliterarni evanelisti podijele milijune primjeraka literature dabi ljude upoznali s Boæjom istinom za naπe vrijeme.

20. srpnja

Bog podupire svoje sluge“Evo sluge mojega koga podupirem, moga izabranika,miljenika duπe moje.” (Izaija 42,1)

“Nebeska biÊa i sada posjeÊuju Zemlju kao πto su toËinila u dane kad su πetala i razgovarala s Abrahamom iMojsijem.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 115)

Danas odlazimo u posjet Zimbabveu, predivnoj zemlji u juæ-nom dijelu Afrike. Literarni evanelist iz ovog dijela svijeta priËanam izuzetno iskustvo o tome kako je Gospodin ne samo bios njim, veÊ kako se pobrinuo da mu nadomjesti novac koji jeizgubio.

Ovaj literarni evanelist priËa o potresnom doæivljaju za vri-jeme vladavine nasilja u ovoj tada nemirnoj zemlji. U zasjediga je doËekala skupina pobunjenika. “Ako obeÊaπ da Êeπ pro-davati samo zdravstvene, a ne one proklete vjerske knjige,” upo-zorili su ga, “pustit Êemo te.”

Literarni evanelist je odgovorio: “Ne mogu biti nepoπten iobeÊati neπto πto ne mogu odræati. Bog me je pozvao da radimovaj posao i ja moram πiriti Njegovu posebnu vijest.”

Zapalili su vatru sa stranicama koje su istrgnuli iz njego-vih knjiga, a onda sve njegove knjige, Ëasopise, traktate, Ëak injegovu torbu, bacili u vatru. Zatim su ga pretukli i ostavili uvje-reni da je mrtav.

Kad se osvijestio, vidio je da su njegove knjige gomila pe-pela. Kako da poËne iznova? Nije imao novca da kupi torbu iknjige koje bi nudio. TeturajuÊi kroz grmlje, ugledao je muπkarcakoji mu je doviknuo: “©to se s tobom dogodilo?” MisleÊi da jei to pobunjenik, literarni evanelist se isprva uplaπio. Meutim,muπkarac je izgledao ljubazno pa mu je ispriËao πto se dogo-dilo. Neznanac mu je dao novËanicu koja u Zimbabveu vrijedioko πest stotina kuna i rekao: “Idi i kupi joπ viπe knjiga.” Na

26

to je Ëovjek nestao. Naπ literarni evanelist je kleknuo i zahvalioBogu za Njegov blagoslov.

Kad je stigao do druge Ëistine, ugledao je drugog neznan-ca koji mu je postavio isto pitanje. I ovaj mu je Ëovjek dao sliËnunovËanicu i rekao: “Idi i kupi joπ viπe knjiga.” Na to je nestao.Literarni evanelist uopÊe ne sumnja da su to bili nebeski aneli.

Boæji aneli sigurno znaju gdje je Zimbabve jer su tamo uproπlosti Ëesto imali posla s literarnim evanelistima, kao i danas.Ovi vjerni radnici mnogo puta su morali raditi u izuzetno teπkimokolnostima da odnesu Evanelje u ruke duπa koje æive u duhov-noj tami. Meutim, oni su svjesni da s njima rade Boæji anelii to im daje odvaænost i oduπevljenje.

Molimo se danas za sve literarne evaneliste u Zimbabveu.ZahvaljujuÊi njihovoj vjernosti u prodaji Boæjih knjiga, mnogesu duπe danas u Crkvi. Deseci njihovih kupaca postaju svakegodine vjernici AdventistiËke crkve kao izravna posljedica knjigakoje su Ëitali. Mi posebno pozdravljamo one koji ostaju vjernisvojem pozivu u teπka vremena kao u ovom sluËaju koji smodanas iznijeli. Oni Êe sigurno cijeniti vaπe molitve.

21. srpnja

Bog je izabrao nas“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavihvas da idete i rod donosite i rod vaπ da ostane te vamOtac dadne πto ga god zaiπtete u moje ime.” (Ivan 15,16)

Danas odlazimo na Filipine. Premda su za obraÊenje Kri-stu Ëesto potrebni tjedni i mjeseci, dogaaj o kojem je danasrijeË jasno pokazuje kako Sveti Duh moæe u nekoliko minutaosvjedoËiti ljude u Boæju istinu.

Jedan od literarnih evanelista, Nic Moreno, prespavao jeu kuÊi jednog svojeg kupca. U obitelji je bilo troje djece. Muæi æena imali su visoke duænosti u poznatoj crkvi. Od Nica sukupili primjerak Velike borbe i poËeli ga ispitivati o Novom Je-ruzalemu. Nic je, kako je najbolje mogao, odgovarao na njihovapitanja. Ujutro im je za vrijeme doruËka govorio o Novom Jeru-zalemu, njegovim temeljima, zlatnim ulicama, stablu æivota, ri-jeci æivota i dugaËkom stolu sa svakovrsnim voÊem.

Dok je Nic govorio, niz obraze muæa i æene kotrljale su sesuze. Oni su upijali svaku rijeË o Novom Jeruzalemu koju jeNic izgovarao s puno emocija i uvjerenja. Muæ je zatim rekao

27

æeni i djeci da bi volio postati adventist i pozvao ih da mu sepridruæe.

Svi su odgovorili da Êe ga slijediti u pristupanju Adventis-tiËkoj crkvi kako bi zajedno mogli æivjeti u Novom Jeruzalemugdje viπe neÊe biti smrti, ni tuge, ni plaËa ni boli.

Ovo je bilo takoreÊi trenutaËno obraÊenje. »itava se obiteljobratila, zajedno s njihovom braÊom i sestrama koji su æivjeliu istom gradu. ZahvaljujuÊi Nicovom posjetu ovoj obitelji i dalj-njem radu, u tom mraËnom gradu osnovana je nova crkva.

Nemojmo nikad podcijeniti osvjedoËavajuÊu silu SvetogaDuha. On neprekidno djeluje na srca ljudi da ih pribliæi Bogu.Ovaj put je uporabio Nica u pravom trenutku da spomenutojobitelji iznese pravu istinu koja im je pomogla da se opredijeleza Boga. Nema sumnje da u svijetu postoji joπ mnogo duπa kojesamo Ëekaju da ih netko pozove i njihove misli usmjeri na Nebo.

Danas se molimo za Filipine. To je jedna od zemalja u kojimaCrkva naglo raste. Svake godine se na Filipinima krπtavaju tisuÊeduπa; veÊina njih moæe reÊi da je prva osvjedoËenja stekla ËitajuÊinaπu literaturu. Viπe od Ëetiri tisuÊe literarnih evanelista sijesjeme Evanelja u ovom dijelu svijeta i njihov broj raste goto-vo svakog dana. Molite se za djelo na Filipinima.

22. srpnja

Donosimo rodove kao uËenici“Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo rodai da budete moji uËenici.” (Ivan 15,8)

Danaπnji izvjeπtaj dolazi iz Japana u kojemu je viπe od 98%stanovniπtva nekrπÊansko, a obraÊenja se ne dogaaju lako. Me-utim, mnogo puta se srce ustrajnih literarnih evanelista obra-dovalo kad su vidjeli krπtenja koja su bila rezultat njihovog truda.To je doæivjela i sestra Tsuji iz Saseboa. Ona iznosi πto je do-æivjela:

“Jednog ljetnog dana otiπla sam od kuÊe namjeravajuÊi po-sjetiti vjernika koji je pripadao drugoj Crkvi. »ovjek je nekoli-ko puta doπao na naπa evaneoska predavanja i subotnja bogo-sluæja. Kad sam stigla pred njegovu kuÊu, osjetila sam nelagodupa sam oklijevala pokucati na vrata; stoga sam krenula dalje.Meutim, ubrzo sam osjetila snaæan poticaj da se vratim i pre-dam Ëovjeku primjerak posebnog izdanja Ëasopisa Znaci vremena.Zato sam se vratila pred kuÊu i pokucala. Primili su me i ja

28

sam imala priliku porazgovarati s njegovom æenom. Tijekom naπegrazgovora postavila mi je mnoga pitanja o uËenju naπe Crkve iposebno o svetkovanju subote. Trudila sam se da joj πto je mogu-Êe jednostavnije objasnim sve u vezi s tim. Izgledalo je da seveoma zainteresirala.

Sutradan sam je ponovno posjetila. Ovaj put posudila samjoj knjigu Patrijarsi i proroci. Posjet je bio veoma koristan iona je obeÊala da Êe sljedeÊe subote doÊi u naπu crkvu. Doπlaje i otad nije propustila nijednu subotu. ProuËavala je Biblijus naπim pastorom. Poslije je odluËila pridruæiti se Boæjoj crkviostatka, premda je obnaπala vaænu duænost u svojoj crkvi.

Njezin muæ bio je πef policije u raznim policijskim posta-jama u toj prefekturi, a ona je bila predsjednica ujedinjenogæenskog druπtva za umjerenost u gradu. Neke crkve u tom graduuporabile su svu svoju moÊ ne bi li je zadræale na svojoj strani,ali je ona Ëvrsto stala na stranu istine.

Na kraju se jednog tihog listopadskog dana krstila i pri-druæila Boæjem narodu koji vrπi Njegove zapovijedi. Njezin su-prug, koji je ostao u njihovoj bivπoj crkvi i koji je uporno ponav-ljao da nikad neÊe postati adventist, poËeo je u prosincu dola-ziti u naπu crkvu. Zahvaljujem Bogu za Njegovog Duha koji snaæ-no djeluje na ljudska srca. Æivot njezinog supruga potpuno sepromijenio.”

Literarnim evanelistima u Japanu potrebne su naπe moli-tve, ne samo danas, veÊ svakog dana. Mi se radujemo s njimakad vide novokrπtene kao rezultat svojeg truda u radu s litera-turom. Svaka duπa pridobivena za Nebo u zemlji kakva je Japandoista je Ëudo milosti. ZahvaljujuÊi vjernosti naπih literarnihevanelista, Evanelje u Japanu dopire do ljudi koji inaËe nikadne bi Ëuli za istinu na neki drugi naËin.

23. srpnja

Bog Ëeka da nam se smiluje“Al’ Jahve Ëeka da vam se smiluje ...” (Izaija 30,18)

Russ Thomas ispriËao je sljedeÊe zanimljivo iskustvo lite-rarne evanelistice Bernice Goetz:

“Bernice Goetz bila je od samog poËetka uspjeπni literarnievanelist jer je voljela ljude i vjerovala da Êe od nje kupiti knjige.Zbog toga se nije plaπila traæiti od njih da ih kupe. Jednognepodnoπljivo vruÊeg dana radio sam s njom i upitao je: ‘Zar

29

nisi umorna od ove vruÊine?’ ‘Ne, ovi Êe ljudi trpjeti mnogo veÊuvruÊinu ako ja ne podnesem ovu da ih spasim’, odgovorila je.

Bernice je radila od kuÊe do kuÊe u siromaπnom dijelu De-troita. »ini se da skromniji domovi imaju uvijek viπe novca zavjersku knjigu. A onda je zakucala na vrata velike kuÊe. Na-kon ljubaznog prijama otpravili su je na uobiËajeni naËin: ‘Do-ite tog i tog dana pa Êemo razgovarati s vama.’

Kad je doπao taj dan, Bernice se jako razboljela, a uveËerse k tome pripremalo nevrijeme. Ona kaæe: ‘OsjeÊala sam sestraπno. Glava mi je pucala, ali sam imala zakazan sastanak sBogom. Zato sam isteturala iz kuÊe i odvezla se omamljena.Obitelj se jako iznenadila kad sam doπla u ugovoreno vrijemepri takvom olujnom nevremenu. Ljubazno su me primili i na-ruËili viπe knjiga. Kad sam ih pitala bi li æeljeli prouËavati Bib-liju, pristali su, i ja sam obeÊala da Êu je s njima prouËavatisvakog utorka uveËer.’

Nije proπlo dugo i cijela je obitelj prihvatila adventnu vijesti krstila se. Onda je majka odluËila postati literarni evanelists ograniËenim radnim vremenom. Sada je skromne domove po-sjeÊivala ljubazna æena koja æivi na brijegu u kuÊi sagraenojod opeka, kucala na vrata i govorila ljudima kako voli Isusa.Kakvi Êe jednog dana biti rezultati æivota osobe kakva je Ber-nice Goetz!”

Puno je viπe posveÊenih osoba kao πto je Bernice Goetzpotrebno da ponese Evanelje oËajnom svijetu koji Êe trpjetiveliku vruÊinu ako ne bude spreman kad istekne vrijeme milosti.Viπe od dvadeset tisuÊa onih koji πire knjige kao πto se liπÊeπiri ujesen nije dovoljno. Potrebno ih je mnogo viπe.

Zahvalimo danas u molitvama Bogu za one koji osjeÊajuteret — ne, koji osjeÊaju ljubav prema duπama i spremni supoÊi onima koji æive u duhovnoj tami. Bog nema drugih rukuosim naπih, ni drugih nogu osim naπih da umiruÊem svijetuponesu prekrasnu vijest o spasenju.

Da, ukoliko razmiπljate o prihvaÊanju ovog poziva, buditeuvjereni da Êete primiti mnogostruke blagoslove kojima vas Bogæeli obdariti. Svaki novi izazov prati niz blagoslova.

30

24. srpnja

Boæji neustraπivi vjesnici“Iπli su plaËuÊi noseÊi sjeme sjetveno: vraÊat Êe se spjesmom, noseÊi snoplje svoje.” (Psalam 126,6)

Godinama je Gospodin u Vijetnamu dræao otvorena vrataza sijanje sjemena Evanelja. A onda su doπle godine rata i na-vijeπtanje Evanelja je postalo mnogo teæe, a prodavanje knjigaponekad je bilo veoma opasno. Meutim, sjeme koje je posija-no donosi rod nakon mnogo godina. Premda u Vijetnamu Crkvane djeluje sluæbeno, prodane knjige joπ uvijek propovijedaju Evan-elje i pridobivaju mnoge za istinu.

Neki literarni evanelisti platili su æivotom radeÊi ovaj po-sao.

Duong Khai zavrπio je 1941. godine naπu biblijsku πkolu iradio do 1946. u naπoj nakladniËkoj kuÊi Vietnam Signs Press.On je postao literarni evanelist i radio u podruËju oko pet kilo-metara udaljenom od Sajgona. Jednog dana, dok je iπao od kuÊedo kuÊe, zaustavila su ga petorica nepoznatih ljudi odjevenihu crno i naoruæanih piπtoljima. Odvukli su ga s njegovim bici-klom niz cestu. To je bilo posljednje πto se za njega Ëulo. Ostavioje suprugu i dvoje male djece.

Duong Hoa postao je literarni evanelist 1950. Dok je ve-Ëerao, dva nepoznata muπkarca naoruæana strojnicama iznena-da su uπla u njegov dom. Vezali su mu ruke elektriËnom æi-com i silom odveli; iza njega je ostala supruga i dvoje djece.

Ngo Van Phai poËeo je raditi 1950. godine. Volio je raditiu seoskim krajevima. Bio je ozbiljan radnik i uspjeπni literarnievanelist. Rano jednog jutra otiπao je na biciklu s dvije torbepune knjiga i vreÊicom s ruËkom. Krajem dana nije se vratio injegova supruga i Ëetvero djece nikad ga viπe nisu vidjeli.

Nguyen Van Minh i Chau Man Set poËeli su prodavati lite-raturu od sela do sela i odræavali biblijska prouËavanja. Jednogdana, nakon devet mjeseci aktivne sluæbe, otiπli su na rad ukraj udaljen oko Ëetiri kilometra od Sajgona. Viπe se nisu vratiti.Svaki od njih ostavio je iza sebe suprugu i djecu.

Le Tram poËeo je raditi u jednom selu udaljenom 730 kmod Sajgona. Ubrzo je i on nestao. Njegova supruga poËela jeobraivati zemlju kako bi prehranila sebe i svoje troje djece.

Nguyen Lu poËeo je raditi kao literarni evanelist. Nakonπest mjeseci aktivnog rada otet je na putu u grad. Iza sebe jeostavio suprugu i Ëetvero djece. Proπlo je skoro pet godina prije

31

nego πto je uspio pobjeÊi od svojih otmiËara i vratiti se kuÊi.Na sljedeÊim stranicama naÊi Êete viπe doæivljaja o ovim neu-straπivim aktivnim djelatnicima u radu s literaturom u Vijetna-mu tijekom niza godina. Krv ovih dragocjenih radnika sliËna jesjemenu koje danas donosi obilan plod nakon mnogo godina.Knjige koje su prodali joπ uvijek propovijedaju isto Evaneljekao onda kad su kupljene. Molite se za sve posveÊene literar-ne evaneliste koji se ne boje ponijeti Evanelje umiruÊem svi-jetu, Ëak i po cijenu æivota.

25. srpnja

Gospodnja visoka zaπtita“Velika nam djela uËini Jahve: opet smo radosni!” (Psalam126,3)

Tha i Oanh, dvije djevojke, πirile su Boæju literaturu u Vijet-namu. “©to Êeπ danas obuÊi?” pitala je Oanh jednog jutra svojuprijateljicu Tha. “Ne znam. Moæda bijelu haljinu”, odgovorila jeTha ËeπljajuÊi svoju crnu kosu. “A ti?”

“RuæiËastu. Moja je bijela (oadai) prljava. Zaπto ne bi i tiobukla ruæiËastu haljinu pa da budemo jednako obuËene?”

PrelazeÊi preko sobe, Tha je oklijevala trenutak prije negoπto je odgovorila: “Mislim da je bijelo mnogo dostojanstvenije,a ja danas æelim prodati puno knjiga. Meutim, ako baπ æeliπ,obuÊi Êu ruæiËastu haljinu.”

Dok su ove djevojke svakog prijepodneva odlazile u svojepodruËje rada, prolazile su pokraj glavne trænice u Sajgonu. Ju-tros, dok su nosile torbe pune knjiga, nisu znale da su predsamom trænicom zakazane velike protuvladine demonstracije uznak prosvjeda zbog postupanja prema budistima. Trænica jeuvijek bila prepuna ljudi pa djevojke tog jutra nisu vidjele niπtauznemirujuÊe.

Zamislite njihovo iznenaenje kad su iznenada shvatile dase nalaze usred skupine studenata koji se pripremaju izrazitisvoje nezadovoljstvo vladom. Viπe nisu mogle pobjeÊi.

Brzo se pojavila policija da uguπi demonstraciju. Velika sku-pina policajaca okruæila je prosvjednike. Bezobzirno su odvodilistudenta za studenom u kamione koji su ih odvozili u zatvor.Literarne evanelistice su se uplaπile. Kako da izbjegnu da injih ne uhite? Lako ih se moglo smatrati dijelom skupine stu-denata. Samo im je Bog sada mogao priteÊi u pomoÊ.

32

Koliko god Ëudno izgledalo, policija je odvela sve osim njihdvije. Potpuno zbunjene, nastojeÊi uËvrstiti drhtava koljena, brzosu nastavile put. Tek kasnije su saznale razlog zbog kojeg ihpolicija nije odvela — njih dvije bile su obuËene u ruæiËastehaljine, dok su svi studenti bili obuËeni u bijelu odjeÊu.

Nakon ovog doæivljaja vjera ovih dviju mladih djevojaka po-stala je tako jakom da se nikad viπe nisu bojale otiÊi raditi niu najudaljeniji dio grada.

Kako smo rekli prije, u Vijetnamu trenutaËno nema literarnihevanelista zbog ograniËenja koje su postavile vlasti. Molimose ozbiljno za ponovno otvaranje vrata da literarni evanelistimogu raditi i zadobivati dragocjene duπe u Vijetnamu. S Bogomje sve moguÊe — On moæe otvoriti vrata za rad literaturom uVijetnamu.

26. srpnja

Bog podupire svoje radnike“Jer nam Bog nije dao duha bojaæljivosti, nego snage,ljubavi i razbora.” (2. Timoteju 1,7)

Za vrijeme Vijetnamskog rata naπi su se literarni evane-listi mnogo puta suoËili sa smrÊu. Ali su znali tko ih je pozvaoi bili su vjerni u svim okolnostima.

Tran Van Doh i Vo Dai, dva literarna evanelista, trebalisu iÊi u Kein Hoa, selo u podruËju delte, oko stotinu kilometaraudaljeno od Sajgona. PutujuÊi malim Ëamcem, stigli su do pri-staniπta. Okruæila ih je skupina ljudi koji su ih pitali tko su iπto rade. Nekoliko minuta kasnije odveli su ih seoskom starje-πini. Te veËeri predali su ih Vijetkongu.

Vijetkongovci su im povezali oËi i natjerali ih da hodajuËitavu noÊ. U zoru su stigli u vijetkongovski logor. Slijedili susati ispitivanja. Kad su spomenuli da je predsjednik misije Ame-rikanac, optuæili su ih da su douπnici ameriËkih imperijalista.Nakon mnogo sati ispitivanja zatvorili su ih u jednu prostoriju.Sutradan su ih odveli u selo i rekli im da se mogu kretati, alida ne smiju napustiti selo. OdluËili su pomoÊi seljacima kolikomogu. Ljubazno su razgovarali s njima i Ëinilo se da na seljakeostavljaju dobar dojam.

Tako je prolazio dan za danom. Dva mlada muπkarca joπuvijek nisu znala πto Êe s njima biti. Nastavili su se moliti zazaπtitu i malo-pomalo uspjeli su steÊi povjerenje nekih ljudi.

33

Premda su se po danu smjeli slobodno kretati po selu, svakebi ih noÊi zatvarali u jednu prostoriju.

Jednog dana ponovno su se vijetkongovci pojavili i opet ihpoËeli ispitivati. Rekli su im da Êe ih osloboditi ako budu ra-dili subotom. Takoer su im rekli da moraju prestati raditi onoπto su dotad radili. Meutim, ova dva mlada muπkarca nisu bi-la spremna napustiti rad s literaturom niti raditi subotom. Nato su im vijetkongovci zaprijetili da Êe ih ubiti. Izveli su ih iz-van sela i naredili im da kleknu. Oni su na to molili za dopu-πtenje da se pomole prije nego πto ih smaknu. Kad su klek-nuli da se mole, vijetkongovci su se zbunili. Naredili su im daustanu i odveli ih natrag u selo. Ponovno su ih zatvorili u pro-storiju.

Jedan od vijetkongovskih voa pitao je seljake πto da rades dvojicom zatvorenika. Seljaci su posvjedoËili da su ova dvamuπkarca dobri ljudi, da ne zasluæuju nikakvu kaznu pa ih trebapustiti. Nakon nastavljenog pritiska od strane seljaka, vijetkon-govci su konaËno pustili literarne evaneliste i poslali ih na-trag u Sajgon. Nije trebalo mnogo vremena da se ovi hrabri dje-latnici oporave i ubrzo su ponovno nudili knjige ispunjene isti-nom.

Bogu su danas potrebni muπkarci i æene koji Êe Ëvrsto stajatiza Njegovu istinu, koji neÊe oklijevati svjedoËiti za Njega ni kadgledaju smrti u oËi.

27. srpnja

Bog nam πalje pomoÊ“Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snagenema da oslobodim?” (Izaija 50,2)

Literarni evanelist Welsie Villanueva radio je u Malusou,u Ëetvrti Basilana, gdje je vrlo dojmljivo doæivio ispunjenje obe-Êanja da Êe aneli pratiti literarne evaneliste. Upravo je zavrπioprezentaciju knjiga u osnovnoj πkoli kad ga je jedan od uËiteljazamolio da posjeti njegovog bliskog prijatelja Ëija je kuÊa bilaudaljena oko kilometar.

Dok je Welsie iπao prema naznaËenoj kuÊi, primijetio jeda ga slijede dva muπkarca. Isprva na to nije obraÊao pozornostjer je mislio da idu na njivu. Meutim, ubrzo je primijetio daga slijede Ëetvorica. Jedan od njih nosio je veliki bolo (noæ), adrugi batinu. Svi su razgovarali muslimanskim dijalektom.

34

Welsie je triput promijenio smjer da vidi hoÊe li ga ljudislijediti. Da, oni su i dalje iπli za njim i odræavali istu udalje-nost, hodao on brzo ili usporio.

Onda je primijetio da se pribliæavaju samotnom mjestu odakleÊe praktiËki biti nemoguÊe pobjeÊi. U tom trenutku sjetio seGospodnjeg obeÊanja da Êe izbaviti svoju djecu. PoËeo se moliti:“Gospodine, ako je ovo kraj mojeg æivota, neka bude. Ali, mo-lim Te, Gospodine, sjeti se moje djece koja trebaju zavrπitiobrazovanje u naπoj πkoli i da Êe Ti jednog dana htjeti sluæitikao i ja.”

Kad je nakon ove kratke molitve otvorio oËi, ugledao je kakomu se s osmijehom na licu pribliæava policajac. Odmah mu jepruæio ruku i srdaËno se pozdravio s njim te ga zamolio da gaprati. Policajac je odmah pristao.

Dok su zajedno hodali, upitao je policajca poznaje li ljudekoji ga slijede. Ovaj je odgovorio da su dvojica od njih razboj-nici. Zatim je dodao da ih jako zanima njegova lijepa torba jermisle da u njoj ima mnogo novca. Kad su ugledali policajca,sva Ëetvorica su se brzo okrenula i nestala.

Kad je Welsie stigao do kuÊe Ëovjeka kojeg je trebao posjetiti,policajac mu je rekao da je sada na sigurnom. Poæelio mu jesreÊu, pozdravio ga i nestao. Welsie je siguran da je hodao sanelom u liku policajca.

“Anelima je povjereno da budu naπi pomagaËi. Oni sekreÊu izmeu Zemlje i Neba.” (Ellen G. White, The SouthernWatchman, 2. travnja 1903.)

Aneli su jednako stvarni kao krevet u kojem spavate sva-ke noÊi. Oni posebno prate one koji su u Boæjoj sluæbi i pripre-maju ljude da sretnu Isusa kada doe na nebeskim oblacima.Zahvalimo danas Bogu za ovu posebnu sluæbu koju je osiguraoza svoje sluge.

28. srpnja

Bog Êe nam pokazati put“Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te uËim, vodim te putemkojim ti je iÊi.” (Izaija 48,17)

PriËa o obraÊenju Marije Lize Bugurian, bivπe redovnice,poËela je 1968. godine kad je otiπla u Manilu da prikuplja sredstvaza izgradnju πkole u svojoj æupi. Dok je primala donacije odprijatelja i rodbine, za vrijeme boravka u Manili sudjelovala je

35

u dobrotvornim aktivnostima druπtava svoje crkve. U jednoj do-brotvornoj akciji za ærtve poæara upoznala se sa skupinom ad-ventistiËkih dobrotvornih radnika koji su radili zajedno s drugimdobrotvornim skupinama.

Na Mariju je snaæan dojam ostavio naËin na koji su adven-tistiËki dobrotvorni radnici obavljali posao. Poslije je rekla daje njezino srce ganula iskrenost i ljubaznost tih radnika. Onaim se pridruæila i poËela postavljati pitanja. Tijekom kratkogkontakta s adventistima upoznala je gospou Ruben Bontilao,suprugu literarnog evanelista.

Maria i sestra Bontilao zapodjenule su æivahni razgovor. Nakraju je Maria pristala doÊi na bogosluæje u adventistiËku crkvuu Singalongu, koju je posjeÊivala sestra Bontilao. Meutim, Marianije svojoj sugovornici rekla da namjerava traæiti donacije odadventista.

Doπla je subota i Maria se po prvi put u æivotu naπla uadventistiËkoj crkvi. Sluπala je pjesme, prouËavanje Biblije i pro-povjednikovu propovijed. Njezina pozornost naizgled je bila vi-πe odraz uËtivosti nego uvjerenja. Ona nije doπla da postaneadventistica, veÊ da traæi novac za gradnju svoje πkole.

Kad je zatraæila donacije za svoju πkolsku zgradu, vjerniciu Singalongu rado su se odazvali. To je se joπ viπe dojmilo.Nakon ovog posjeta crkvi slijedili su drugi dok se nije vratilaiz Manile u svoju æupu u Dumaguete City, u pokrajini NegrosOriental.

Gospodin je utjecao na sestru Bontilao da dopisivanjem odr-æava vezu s Marijom Lizom. »esto joj je pisala i pozivala je daËita knjigu Velika borba koju joj je dala prije njezinog odla-ska. Sestra Bontilao slala joj je i primjerke Ëasopisa Znaci vre-mena; rekla joj je kako Êe uæivati u Ëitanju tog Ëasopisa kao idrugi kojima Êe ga dati. Za sve to vrijeme supruænici Bontialomolili su Gospodina da na neki naËin otvori srce Mariji Lizi dase zainteresira za vijest istine koju sadræe knjige i Ëasopisi kojesu joj slali.

U πtivu za sutra proËitajte πto se dogodilo s Marijom Lizomi kako je upoznala Isusa kao svojeg Spasitelja. Prijateljstvo sadventistiËkim prijateljima i njihovo iskreno zanimanje za nje-zinu duπu promijenili su joj æivot. Molite se danas za naπu ve-liku skupinu literarnih evanelista na Filipinima. Poæelimo imatinjihovu posveÊenost i odluËnost.

36

29. srpnja

Iz tmine u jarku svjetlost“Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; oneπto mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.” (Iza-ija 9,1)

Molitve obitelji Bontilao nisu ostale neusliπane. Kao πto vjer-ni literarni evanelisti uvijek Ëine, on i njegova supruga osjeÊalisu teret za duπu svoje katoliËke prijateljice Marije Lize. Nisuznali kako Êe Bog odgovoriti na njihove molitve, ali Bog je imaoplan, a Njegovi su planovi uvijek uspjeπni.

Nekoliko mjeseci kasnije, nakon πto je proËitala nekolikoadventistiËkih naslova, Maria Liza je doπla u Manilu na zdrav-stveni pregled. U srcu je osjeÊala teænju koju nije mogla objas-niti. OsjeÊala je da joj duπa Ëezne za mirom koji Sveti Duh dajesrcu. BuduÊi da je neko vrijeme trebala ostati u Manili, osjeÊa-la je potrebu za mjestom na kojem bi mogla uæivati zajedniπtvokoje bi bilo korisno njezinoj duπi. Nije se mogla sjetiti boljegmjesta od doma literarnog evanelista Bontilaa i njegove supruge.Posjetila ih je i oni su je rado primili u svoj dom.

Boravak Marije Lize u domu Bontilaovih bio je najsretnijevrijeme njezinog æivota. U tom adventistiËkom domu osjetila jeprivlaËnost Spasitelja na jutarnjim i veËernjim bogosluæjima iu ljubaznom naËinu na koji su se obavljali poslovi u domu. Onase jako zainteresirala za prouËavanje Biblije; njezina je duπaæeala za Boæjom rijeËju. Redovno je odlazila na subotnja bogo-sluæja s obitelji Bontilao i ubrzo poËela sudjelovati u misionar-skom djelovanju Crkve navijeπtajuÊi biblijske istine i dijeleÊievaneosku literaturu.

Supruænici Bontilao vodili su skupinu od dvadeset jedneosobe u prouËavanju i istraæivanju Biblije. Maria je bila aktivnisudionik pomaæuÊi Bontilaovima s tako velikom skupinom. Ubrzozatim krstila se Ëitava skupina.

Prije odlaska iz Manile Maria Liza Buguiran se krstila ipostala vjernicom AdventistiËke crkve. Nakon krπtenja otiπla jeu Dumaguete City, ali ne zato da se pridruæi svojim sestramau samostanskoj πkoli, veÊ tamoπnjoj adventistiËkoj crkvi da dovrπiGospodnje djelo, jer kako kaæe: “Toliko je posla, a tako je malovremena ostavljeno za Gospodina.”

Maria Liza bila je aktivni vjernik Crkve niz godina. U krπtenjuju je slijedila njezina sestra. Maria i njezina sestra prouËavalesu Bibliju sa zainteresiranima nakon javne evangelizacije odr-

37

æane u gradu. Maria je posebno veliku ljubav pokazivala premasiromaπnima i nevoljnima i u tom je poslu provodila najveÊidio svojeg vremena.

Zar ne mislite da je obraÊenje Marije Lize bilo Ëudo milosti?Da, bilo je! Bog je uporabio literarnog evanelista i njegovu su-prugu da ovu dragocjenu duπu dovedu k Isusu. Molimo se danasda veÊi broj literarnih evanelista posveti svoj æivot sluæbi Nje-mu. Oni su danas i te kako potrebni.

30. srpnja

Molimo za RijeË koju propovijedamo“Ne molim samo za ove nego i za one koji Êe na njiho-vu rijeË vjerovati u mene.” (Ivan 17,20)

Gospodin Fermin Caballero sjedio je jednog nedjeljnog po-slijepodneva u dnevnoj sobi i Ëitao neki roman, pijuÊi i sluπa-juÊi radio. Mnogo puta se posvaao sa svojom æenom pa je traæiorastavu. Program Glasa nade, koji je upravo sluπao, jako ga sedojmio pa je zatraæio lekcije Dopisne biblijske πkole.

Nekoliko dana poslije, dok je obavljao duænost inspektoravodovoda za panamsku upravu, doπao je u inspekciju stambe-ne zgrade u Panama Cityju u kojoj je æivjela skupina naπih li-terarnih evanelistica. Tijekom inspekcije doπao je u njihov stan,objasnio im svoj posao pa su mu dopustile da ue i pregledasve vodovodne spojeve. Bio je petak kasno poslijepodne i sunceje uskoro trebalo zaÊi. Voditeljica skupine, gospoa de Arriaga,osjetila je potrebu da ga zamoli da ostane na veËernjem bogo-sluæju. Tako je i uËinila, i premda mu se na licu pojavila zbu-njenost kad je Ëuo izraz “veËernje bogosluæje”, pristao je.

ProËitali su jedan tekst, a zatim se molili; u molitvi je jednaod naπih literarnih evanelistica molila Boga da blagoslovi go-spodina Caballera. Nakon bogosluæja, kad je njegova znatiæeljadosegnula vrhunac, upitao ih je kojoj organizaciji pripadaju iπto rade. One su odgovorile da su adventistice sedmog dana ipriËale mu o knjigama koje prodaju, ali su dodale da subotomne prodaju.

Zatim su objasnile viπe o svojem radu i poslu. Mnogo togaπto su govorile podsjetilo ga je na program Glasa nade i lekcijekoje je prouËavao. Pitao ih je imaju li kakvu vezu s radijskimemisijama Glasa nade. One su ponosno potvrdile i to je joπ pove-Êalo njegovo zanimanje.

38

Poslije je kupio sve knjige koje izdajemo na πpanjolskomi kad je dobio poziv da prisustvuje sastanku propovjednika lai-ka u Panama Cityju, on se odazvao. Kad su drugi ustajali i govorilikoliko Êe duπa zadobiti, on je ustao i objavio da postavlja ciljod dvadeset duπa.

Na nesreÊu, njegova supruga, inaËe pastor druge vjerskezajednice, nije se sloæila s novom vjerom svojeg supruga i postalamu je veliki protivnik. Ali on je neustraπivo odluËio da Êe ostatiadventist sedmoga dana.

Molite se za ljude sliËne gospodinu Caballeru, kojima jepotrebna velika potpora. Ima ih mnogo po cijelome svijetu. Ta-koer se molite za vjerne literarne evaneliste u Panami.

“Ako naete glas i vrijeme za molitvu, Bog Êe naÊi vrijemei glas za odgovor.” (Ellen G. White, My Life Today, str. 16)

31. srpnja

Trpimo li kao krπÊani?“Ako li [trpi] kao krπÊanin, neka se ne stidi, nego slaviBoga zbog tog imena.” (1. Petrova 4,16)

Ima trenutaka kad literarni evanelisti moraju strpljivo pod-nositi zlostavljanje, ismijavanje, a moæda i pretrpjeti bol kakobi istina doprla do ljudi. To se dogodilo Alfredu Kitsiju, vjernomliterarnom evanelistu u Namibiji.

Jednog dana brat Kitsi je prilazio nekoj kuÊi pripremajuÊise da ue i pokaæe knjige ispunjene istinom. Meutim, prijenego πto je iπta mogao reÊi, Ëak i prije nego πto je pokucao navrata, na vratima se pojavio neki muπkarac i poËeo vikati nanjega. Muπkarac nije Ëekao na odgovor brata Kitsija, veÊ ga jejednostavno poËeo udarati i pritom mu slomio naoËale, a naËelu iznad oka napravio veliku posjekotinu.

Kad je æena tog muπkarca iziπla i vidjela πto se dogaa,pozvala je muæa da se vrati u kuÊu. Kad je ovaj uπao, ona jepovela brata Kitsija do svojeg djeda. Djed je bio ljubazan Ëovjeki on i njegova unuka odveli su ga u bolnicu. Tu su mu s neko-liko πavova morali zaπiti ranu na Ëelu. Onda je gospoa odvezlabrata Kitsija kuÊi.

Sutradan je gospoa, zajedno s muæem i djedom doπla udom literarnog evanelista. Ovo nije bio obiËan posjet. Doπlisu se ispriËati za muæevljevo juËeraπnje ponaπanje. »ovjek jesada bio miran i zamolio je brata Kitsija za oprost. Djed je re-

39

kao: “Postupite s mojim zetom kako smatrate za dobro. On jekriv i zasluæuje ono πto Êete uËiniti.”

Brat Kitsi je od srca oprostio Ëovjeku. Ovaj mu je bio tolikozahvalan da je kupio nekoliko knjiga. Zainteresirao se za onoπto brat Kitsi vjeruje i sada prisustvuje biblijskim prouËavanji-ma da sazna viπe o Isusu i Njegovoj ljubavi.

Ovo je moæda veoma neobiËan naËin da nekoga pridobijeteza prouËavanje Biblije, ali Ëesto doæivljavamo da Gospodin radina tajanstvene naËine kako bi ljude upoznao s istinom.

Danas se molimo za literarne evaneliste u Namibiji i uvelikoj JuænoafriËkoj uniji u kojoj joπ mnoge duπe Ëekaju daËuju istinu o otkupljenju. Molimo se da idu neustraπivo i vjer-no obavljaju posao koji im je Bog povjerio.

“Kad bismo se ponizili pred Bogom i bili ljubazni, uË-tivi, njeæna srca i saæaljivi, bilo bi stotinu obraÊenja tamogdje je sada samo jedno.” (Ellen G. White, Testimonies forthe Church, sv. 9, str. 189)

1. kolovoza

I slijepi Êe progledati“Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” (Ivan 9,25)

Luke Khor je Kinez u Maleziji i potpuno je slijep od roe-nja. Ali to ga ne spreËava da ljubi Gospodina Isusa i da Musluæi kao literarni evanelist. Luke je veoma samostalan i mo-æe putovati svuda kamo putuje i osoba s vidom.

Jedne je nedjelje Jaime Bolipata, literarni evanelist iz Sin-gapura, posjetio jedan grad u Maleziji s namjerom da nae ipoduËi druge literarne evaneliste. Tu je upoznao Lukea i bioimpresioniran iskrenoπÊu i posveÊenoπÊu tog Ëovjeka. U to vri-jeme Luke nije bio vjernik AdventistiËke crkve. Jaime ga je pozvaoda ga posjeti u njegovom domu u Singapuru i da zajedno prou-Ëavaju Bibliju. Luke je nekako uspio stiÊi u Singapur i jedneveËeri, kad se Jaime vratio kuÊi, naπao je Lukea kako ga Ëekapred ulaznim vratima.

Jaime je Lukeu Ëitao iz Izaije 35. Posebno ga je dirnuopeti redak, jer u njemu piπe: “SljepaËke Êe oËi progledati, uπiÊe se gluhih otvoriti.” ObeÊanje da Êe jednog dana vidjeti, privukloje Lukeovu pozornost, Ëovjeka slijepa od roenja. Jaime je za-tim istaknuo da u Boæjem kraljevstvu viπe neÊe biti boli ni æa-losti ni nevolja i da Êemo vidjeti Boga licem u lice. Luke je

40

izvukao svoju veliku Bibliju na Brailleovu pismu pa su zajednoprouËavali Boæju rijeË.

Prije nego πto su se sutradan rastali, Jaime je pozvao Lukeada ponovno doe k njemu da zajedno prouËavaju Bibliju. SljedeÊitjedan Luke se vratio po novu duhovnu hranu. Te veËeri zajednosu prouËavali Bibliju do kasno u noÊ. Luke je postao redovniposjetitelj obitelji Bolipata; uvijek bi se ponovno vraÊao da joπbolje upozna Boæju rijeË. Nakon nekoliko mjeseci prouËavanjaBiblije, Luke je jasno vidio istinu pa je prihvatio Isusa kao svojegSpasitelja. Ubrzo se krstio i postao vjernikom Boæje crkve.

Luke je odluËio da na svoj poseban naËin postane literarnievanelist. Uzeo je Ëasopise i prodavao ih svakome tko bi sezainteresirao i na taj naËin svjedoËio o svojoj vjeri. Izvjeπtaj oLukeu Khoru Ëudo je za UËitelja. Na nedavno odræanoj konvencijinakladniËkog odjela Crkve, Luke je dobio nove upute kako dabude joπ uspjeπniji svjedok za Gospodina.

Luke je moæda ograniËen u onome πto moæe uËiniti u po-gledu svjedoËenja, ali Ëini ono πto moæe. ©to reÊi o drugimakoji dobro vide na oba oka — ne bi li oni mogli uËiniti mnogoviπe za Gospodina?

Danas se molimo za posveÊeniju, odluËnu Boæju djecu kojaÊe biti spremna ponijeti prekrasnu vijest o uskrslome Spasite-lju svijetu u nevolji. Molite se za posveÊenost koju pokazujuLuke i drugi koji nisu takve sreÊe kao mi. Stavimo se na raspo-laganje Boæjem Duhu da nas uporabi kako On zna da je najbolje.

2. kolovoza

Cijenimo Boæje svjedoke“[Oni] umiriπe duh moj i vaπ. Cijenite dakle takve.” (1.KorinÊanima 16,18)

NemoguÊe je reÊi kolika je vrijednost jedne duπe, ali je is-to tako nemoguÊe procijeniti pravu vrijednost posveÊenog svje-doËenja u Boæjem djelu. Ljudi rijetko kad piπu u naπ ured snamjerom da kaæu koliko cijene posjet literarnog evanelista,ali primili smo sljedeÊe pismo koje govori samo za sebe.

“Poπtovani gospodine!Nedavno je jedan od vaπih prodavaËa posjetio naπu obitelj

i prodao nam komplet knjiga Biblijske priËe pa vam æelim reÊida je vaπa tvrtka sretna πto ima takvog suradnika.

41

On je jedan od najljubaznijih, najiskrenijih ljudi koje samikad srela. U svojih trideset osam godina æivota stekla sam mnogaiskustva sa svakovrsnim prodavaËima i mogu reÊi da je to bezsumnje poseban Ëovjek. Ostavio je dubok dojam na mojeg suprugai djecu. Ni u jednom trenutku nije bio nametljiv. Bio je tako pri-san i iskren da smo osjeÊali kao da ga poznajemo Ëitavog æivota.

Tih Ëetrdeset pet minuta, koliko je proveo s mojom obite-lji, promijenilo je naπ æivot. U naπe vrijeme uopÊe ne moæetesresti takve ljude. Jednostavno ne znam kako da vam kaæemkako je ovaj Ëovjek obnovio naπe povjerenje u prodavaËe. Samoznam da je promijenio naπe miπljenje.

Kad se vaπ prodavaË spremio da ode iz naπeg doma, upitaoje smije li se ukratko pomoliti za naπu obitelj. Molitva je bilakratka i izravna i moram vam reÊi da je bila tako dirljiva dasam na kraju jedva mogla reÊi ‘amen’. Suze su mi zamaglileoËi i ostala sam bez rijeËi. Svojom prisutnoπÊu ostavio je duboktrag u naπoj obitelji.

On ne zna da vam piπem ovo pismo i kako smo se te veËeriosjeÊali. Imala sam osjeÊaj da je jednostavno takav i da nijeznao kako nas se dojmio. Æelimo samo da znate kakvog divnogËovjeka imate meu svojim suradnicima.

Kupili smo komplet knjiga Biblijske priËe i ja uæivam Ëita-juÊi ih. Ali mislim da nema bolje priËe od one koju sam vamupravo iznijela o tome kako je ovaj ljubazni Ëovjek doπao u naπdom i ostavio topao osjeÊaj ljudske ljubaznosti. Po mojem miπ-ljenju ovaj je Ëovjek bio aneo preruπen u prodavaËa.

S poπtovanjem,ga Judy L.”

Nema propovijedi koja bi mogla biti djelotvornija od osvje-æavajuÊeg æivota.

3. kolovoza

Ljudi na visokim poloæajima“K tvojoj svjetlosti koraËaju narodi, i kraljevi k istokutvoga sjaja.” (Izaija 60,3)

Russ Thomas, literarni evanelist kakvog treba traæiti, do-æivio je ovo dok je djelovao u razliËitim krajevima svijeta. Tosu iskustva s dalekoseænim posljedicama koje Êe biti poznatetek kad Isus doe.

42

“General s Ëetiri zvjezdice, zapovjednik vojske Juæne Ko-reje, bio je ljubazan kad smo mu predstavili naπe knjige. Na-kon ugovorene prodaje, usudili smo se postaviti mu pitanje: ‘Ge-nerale, primijetili smo da ste kupili nekoliko primjeraka isteknjige, a samo jedan primjerak knjige Odgoj. Zaπto?’

‘Vidite’, odgovorio je, ‘ove πaljem svojim generalima. Ali glavnizapovjednik mora imati neπto πto njegovi ljudi nemaju; prematome, ova Êe knjiga ostati u mojem uredu.’ Nasmijeπili smo senjegovoj mudrosti i zahvalili πto nas je primio. Kad smo otiπli,nismo znali da Êemo se ubrzo vratiti u njegov ured.

Naπi adventistiËki mladiÊi imaju u vojsci problema zato πtone æele uzeti oruæje. Neki od nas koji smo osobno posjetili gene-rala bili smo zamoljeni da posredujemo za te mladiÊe.

Nakon πto smo mu iznijeli problem, odgovorio je: ‘Volio bihvam pomoÊi na izravniji naËin. Ali, vidite, ruke su mi vezane.Prema propisima naπe vojske, vojnik nije vojnik ako ne nosioruæje. Premda sam general, ne mogu promijeniti vojne propi-se.’ A onda se ohrabrujuÊe nasmijeπio i rekao: ‘ReÊi Êu vamπto mogu uËiniti. Savjetovat Êu svojim Ëasnicima da ne provodepropis.’”

Ponovno je, na Ëudesan naËin, Gospodin intervenirao za svo-ju djecu koja su u to vrijeme sluæila u korejskoj vojci. Bog jeplanirao da pastor Russ Thomas i joπ jedan literarni evanelistposjete generala kako bi pripremio put. Neki Êe to nazvati slu-ËajnoπÊu, ali kao Boæja djeca mi to nazivamo providnoπÊu. Bogvodi raËuna i mi znamo da se brine o nama.

U dva nastavka imamo nekoliko iskustava koja su literarnievanelisti stekli posjeÊujuÊi s Boæjim knjigama ljude na “visokimpoloæajima”. Kao πto je Bog bio s Danielom i njegovim prijate-ljima dok su stajali pred babilonskim kraljem, tako je i danasuz svoju djecu kad odlaze k ljudima na “visokim poloæajima”.

Danas se molimo za ove ljude na “visokim poloæajima”. Mo-lite se za vaπe dræavne duænosnike, predsjednika i sve koji radeda vaπa zemlja moæe napredovati. Molite se da istini vrata buduotvorena i da nae mjesta u njihovim rukama i srcima. MoædaGospodin danas traæi od vas da posjetite jednu od tih osoba?Ako to od vas zatraæi, jeste li spremni poÊi?

43

4. kolovoza

Bog nas vodi k uglednicima“Jer Êe vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Iz-raelov!” (Izaija 52,12)

Dok je radio na Bliskom istoku, pastor Russ Thomas æelioje posjetiti saudijskog kralja. Ali to nije bilo lako. Morao je iÊipreko tajnika, koji se iz sve snage trudio da ga u tome sprijeËi.Ali Gospodin ima naËina da otvori i zatvori vrata, kako to dobroznaju vjerni literarni evanelisti. Russ priËa sljedeÊi dogaaj.

“Jedna od vaænih æelja koju smo htjeli ostvariti na Blis-kom istoku bila je posjet kralju Saudijske Arabije. Meutim,njegov privatni tajnik nije nam dopuπtao da s njim razgovara-mo. Upitao sam ga: ‘Gdje ste nauËili tako lijepo govoriti engle-ski?’ OËi su mu zasjale kad je odgovorio. ‘Imam diplomu Sveu-Ëiliπta Nebraske”, rekao je. ‘Moramo se rukovati’, rekao sam.‘Upravo sam doπao odande. Posljednjih pet godina proveo samu Lincolnu, u saveznoj dræati Nebraski.’”

Joπ dok su tako razgovarali, stigli su policijski automobilii motocikli. Russ i njegov pratilac Ëekali su s uzbuenjem. Stigaoje kralj. Priπao im je tajnik i rekao da ga slijede.

Tog dana odreenog za posjetitelje, kralj je uπao u velikuprostoriju u kojoj gosti redom imaju pravo na kratak razgovors njim. Dvojicu literarnih evanelista ne samo πto su pozvali utu prostoriju, nego su ih posjeli jednoga s lijeve, a drugoga sdesne strane kralju. Ubrzo su im pruæili mali lonËiÊ biljnog Ëaja— simbol koji kaæe: “Dobrodoπli! Mir vam. Bili ste na Ëaju skraljem.”

Kralj se nasmijeπio, a Russ je uzvratio osmijehom dok suzajedno srkali Ëaj. Sad je bio trenutak za djelovanje i Russ jepoËeo govoriti: “Vaπe veliËanstvo, kralju Khalide! Zdravstvena iobrazovna sluæba imaju neke od najvaænijih knjiga na svijetu.Æelimo ih ponuditi narodu u vaπoj zemlji.”

Nakon nekoliko uljudno razmijenjenih reËenica, kralj je od-govorio: “Vaπe su knjige dobrodoπle.” Kralj je ustao i rukovaose s njima. Razgovor je bio zavrπen. Prije nego πto su napustiliprostoriju, dobili su kraljevu fotografiju s njegovim potpisom.

Joπ ne znamo nastavak priËe. Treba povesti daljnje razgo-vore s ministrom za informiranje. Ali je ovo najvjerojatnije biopoËetak otvaranja vrata knjigama ispunjenim Boæjom istinomda uu u Saudijsku Arabiju. Mnogi bogati ljudi iz ove zemljeposjeÊuju za vrijeme godiπnjih odmora Aleksandriju i Kairo. Egi-

44

patski literarni evanelisti prodaju im naπe knjige, a oni ih noseu svoju domovinu. Jednog dana upalit Êe se svjetiljke i rasvijetlitisve ove zemlje.

Molimo se danas za sve zemlje koje su joπ zatvorene zaEvanelje Isusa Krista. Molite se za otvaranje viπe vrata, da viπesvjetla ue u ove duhovno mraËne zemlje u kojima je Boæja is-tina joπ uvijek nepoznata. Svjetlo prodire polako i potrebne suvaπe molitve.

5. kolovoza

Mi smo Boæji sveÊenici i sluæbenici“A vas Êe zvati ‘SveÊenici Jahvini’, nazivat Êe vas ‘Sluæ-benici Boga naπega’.” (Izaija 61,6)

Mnogi poznati muslimani na Bliskom istoku dive se Isuso-vom karakteru. Literarni evanelist Russ Thomas priËa sljede-Êi dogaaj.

“Jednog dana naπli smo se u Kairu u raskoπno namjeπte-noj dnevnoj sobi u kojoj je vrlo ljubazna gospoa kupila naπeknjige. Prije nego πto smo otiπli, osjetio sam potrebu da ka-æem: ‘Gospoo, znam da ste muslimanka, ali bi li vam bilo neu-godno kad bih vas pozvao da kupite najbolju ikad napisanu knjiguo Isusovom æivotu?’ ‘PrihvaÊam ponudu’, odgovorila je.

Nakon πto smo otiπli, literarni evanelist mi je rekao: ‘Znaπli tko je ova gospoa? To je najpoznatija glumica i pjevaËica uEgiptu.’ Joπ jedna vrata otvorena su Boæjoj istini da nae putu dom osobe koja je na ‘visokom poloæaju’.

DoÊi do predsjednika Koreje bilo je mnogo lakπe. Jedanumirovljeni pastor, koji je izgledao kao veleposlanik, i ja sjedi-li smo kao vaæne liËnosti na straænjem sjedalu automobila sameriËkim vozaËem. Proπli smo pokraj straæe na vratima; Ëaknas nisu ni pitali imamo li ugovoren sastanak s predsjednikomKoreje.

Tajnik i predsjednik toplo su nas pozdravili. Naπ je posjettrajao samo nekoliko minuta i predsjednik je postao ponosnivlasnik naπih dragocjenih knjiga. Zahvalili smo Gospodinu πtonam je ponovno dopustio da uemo iza osiguranih vrata i upo-znamo nekoga na visokom poloæaju. Tko osim literarnog evan-elista ima takvu prednost?”

“Jesi li vidio Ëovjeka viËna poslu svom: takav ima pristupkraljevima i ne sluæi prostacima.” (Izreke 22,29)

45

Bog upravlja svime. Zaπto bismo se bojali poÊi i upoznatiljude na visokim poloæajima i donijeti im istinu o æivome Bogu?Isus je umro za njih kao i za vas i mene. Zar ne? Norman Hepner,odvaæni literarni evanelist, dao je jednu knjigu predsjednikuSjedinjenih AmeriËkih Dræava. Pristupio je jednom od njegovihpomoÊnika i rekao: “Imam poklon za predsjednika” i pokazaomu prekrasnu knjigu. Nakon πto je dobio dopuπtenje, kad jepredsjednik prolazio, uruËio mu je tu knjigu. Predsjednik muje zahvalio i joπ jedno sjeme istine bilo je posijano na “visokimpoloæajima”.

Danas se molimo za literarne evaneliste koji su poslanitim ljudima na “visokim poloæajima” da im donesu Boæju istinu.Potrebni su im hrabrost, vizija i vaπe molitve da iza tih zatvorenihvrata dou pred one koji vjerojatno nikad neÊe saznati istinuni na koji drugi naËin. Molite se ozbiljno za njih.

6. kolovoza

Boæja rijeË ostaje dovijeka“Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijetpoljski: sahne trava, vene cvijet, ali RijeË Gospodnja os-taje dovijeka.” (1. Petrova 1,24.25)

Pisana Boæja rijeË je silna. Ona je trajna. Jedna jedina stra-nica istine moæe promijeniti æivot ljudi na dobro i upoznati ihsa Stvoriteljem i Otkupiteljem.

Daniel Zoo Zoo i njegov kolega bili su uËenici u adventis-tiËkoj πkoli u Kamerunu. Njihov je posao bio da Ëiste sobe na-kon odlaska uËenika. Jednog dana naπli su u jednoj sobi go-milu starih biblijski pouka. Aha, pomislio je Daniel, s njimase mogu zabavljati na putu kuÊi. Stavio je pouke u torbu iodnio ih u svoju sobu.

Nekoliko dana poslije, u vlaku za Yaounde, Daniel je za-kljuËio da je doπlo vrijeme za zabavu. Uzeo je jednu od poukai bacio je kroz prozor. Ljudi su pojurili da je zgrabe; Ëak su sepotukli oko nje. On se smijao gledajuÊi meteæ. Zatim je baciokroz prozor drugu, pa joπ jednu. Onda je shvatio da Êe na ovajnaËin brzo doÊi kraj njegovoj zalihi pouka. Zato je poËeo tr-gati stranice i bacati ih kroz prozor. Ljudi su bili æeljni da ne-πto Ëitaju pa su se nastojali dokopati Ëak i pojedine stranice.

»etiri godine kasnije Daniel je kao student prodavao lite-raturu na pola puta izmeu svojeg doma i πkole. Tom je prigo-

46

dom sreo mehaniËara. Na zidu u njegovoj dnevnoj sobi ugle-dao je nekoliko slika kakve se mogu nabaviti u adventistiËkojcrkvi. Daniel je upitao: “Kako ste doπli do ovih slika?”

»ovjek je veselo odgovorio: “Ja sam adventist. Prije Ëetirigodine, dok sam radio na æeljeznici, neki djeËak je bacao papi-re kroz prozor jureÊeg vlaka. Jedan mi je pao pred noge. Izznatiæelje sam ga podignuo. Bog mi je progovorio kroz taj listpapira. Predao sam se tog trenutka Kristu i potraæio adventis-tiËku crkvu.”

Suznih oËiju Daniel je uskliknuo: “Ja sam bio taj djeËak.”Daniel je mislio da se zabavlja bacajuÊi kroz prozor vlaka

listove s tiskanom Boæjom porukom, ali je Bog imao plan s timpapirima. Oni su trebali doprijeti do duπa i pripremiti ih zavjeËnost. Nije li dobra ideja da rabljene biblijske pouke damonekomu tko preko njih moæe naÊi Isusa? Nemojmo prezreti ni-jedan list na kojem se nalazi istina. Bog ima plan za svaku stra-nicu; vi i ja trebamo suraivati s Njim da ona doe u ruke praveosobe u pravo vrijeme.

Danas se molimo za sluæbu tiskane rijeËi opÊenito. Za lite-rarne evaneliste s punim radnim vremenom, za one s djelo-miËnim radnim vremenom, za literarne evaneliste studente, zadjelatnike u nakladniËkim kuÊama i za svakoga tko je na nekinaËin ukljuËen u rad s literaturom.

Neka mnoge duπe nau put k Isusu zahvaljujuÊi tiskanojrijeËi.

Vi moæete pomoÊi da se to ostvari. Prihvatite poziv i gledajtekako Bog Ëini »uda Boæje milosti u vaπem æivotu.

7. kolovoza

Propovijedanje dovodi do æetve“Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaπe? Akako da povjeruju u onoga koga nisu Ëuli? Kako pakda Ëuju bez propovjednika?” (Rimljanima 10,14)

Tajna je kako sjeme klija, raste i kako se mnoæi. Kad jeposijano, ono je potpuno skriveno u zemlji. Ne vidi se. Na prvipogled se Ëini da je rastroπnost baciti sjeme u zemlju. A onda,u jednom trenutku ugledamo zeleni listiÊ i ubrzo se pojavljujemala, njeæna biljka. Tako je i sa sjemenom Evanelja — a posebnos Boæjim knjigama. »esto izgleda kao da od svega neÊe niπtabiti, a onda, odjednom, vidimo znak æivota.

47

Literarni evanelist Charles Reep vjerno je obavljao svoj po-sao prodajuÊi knjige, moleÊi se s ljudima i upisujuÊi ih u Dopisnubiblijsku πkolu. Jedan od njegovih vjernih klijenata bila je go-spoa Doris Gayle.

Kad bi je Charles posjetio u njezinom domu, gospoa Gayleje svaki tjedan imala ispunjenu lekciju Dopisne biblijske πko-le. Dobro je napredovala. Kad je dovrπila lekciju o svetkovanjusubote, on ju je ponovno upitao je li joj sve jasno. Odgovorilaje: “Vjerujem da je sedmi dan subota jer tako kaæe Biblija.” Nato je Charlesu pokazala stari primjerak knjige Bible Readingsfor Home (Biblijsko πtivo za dom) i rekla: “To mi govori ovaknjiga.” Bila je potpuno osvjedoËena u istinu jer je proËitalasve o æigu otpada u jednom poglavlju njezine jako cijenjene knji-ge.

“Kako ste doπli do ove knjige, gospoo Gayle?” upitao jeCharles. Ona se nije mogla sjetiti imena ni lica osobe koja jojje prije dvadeset pet godina prodala tu knjigu, ali je rekla daje u to vrijeme æivjela u Portsmouthu, u ameriËkoj saveznoj dræaviVirginiji, u predjelu grada koji se u ono vrijeme zvao WilliamsCourt. Charles je osjetio kako ga obuzima uzbuenje. Sjetio sekako je u tom podruËju obiπao svaku kuÊu; u to vrijeme je pro-davao upravo ovu knjigu. Rekao joj je: “Gospoo Gayle, sasvimje moguÊe da sam vam ja prodao ovu knjigu jer sam je prijedvadeset pet godina prodavao u tom kraju.”

Charles je pozvao gospou Gayle da ode s njim u crkvu.Ona je rado pristala. Slijedila su biblijska prouËavanja. Ubrzonakon toga se krstila i postala vjernica AdventistiËke crkve. Mno-go puta je rekla: “Brate Reep, svakog dana zahvaljujem Gospo-dinu πto te je poslao u moj dom.”

Sijanje sjemena Evanelja sliËno je sijaËu kad izie da sijesvoje sjeme. Neko sjeme Êe niknuti i brzo rasti, dok Êe za drugotrebati viπe vremena da nikne i donese plod. Ali Bog vodi raËu-na o svakom posijanom sjemenu i On Êe za to sjeme ostvaritisvoju namjeru. Bog u izboru vremena nikad ne grijeπi.

Kada doe Boæji trenutak, gladne duπe Êe skinuti knjigu spolice i Ëitati je. To Êe se dogoditi kad Bog odredi vrijeme. Ka-ko Êe prekrasan biti dan kad literarni evanelisti budu sreli svojekupce i Ëuli njihove oduπevljene rijeËi: “Svakog dana zahvalju-jem Gospodinu πto te je poslao u moj dom. Ti si me pozvaoovamo.”

48

8. kolovoza

RijeËi kao lijek“SaÊe meda rijeËi su ljupke, slatke duπi i lijek kosti-ma.” (Izreke 16,24)

Biblijske priËe i druge knjige mogu posluæiti kao lijek ljudimakoji su doæivjeli æivËani slom. To saznajemo iz danaπnjeg doga-aja. Boæji lijek za stres jest poËinak jedan dan u tjednu, alijek za æivËani slom je doæivljena radost spasenja. Zar se nebi tako mogli rijeπiti mnogi problemi u danaπnjem svijetu?

Jedan lijeËnik ustanovio je da knjiga Biblijske priËe ne samoπto vrijedi viπe od novca kojim je kupljena, nego da vrijedi viπeod ijednog lijeka koji se moæe prepisati. Gospoa Holden, zabri-nuta majka, odluËila je odvesti svojeg osmogodiπnjeg sina DavidalijeËniku. Nije znala od Ëega boluje njezino dijete. Nakon oËevesmrti, on viπe nije bio isti. Nije htio jesti ni igrati se ni sudjelovatiu bilo Ëemu πto djeca njegove dobi obiËno Ëine.

Nakon temeljitog pregleda, lijeËnik je objasnio da je djeËakdoæivio æivËani slom. Uzrok je bio tragiËna smrt njegova oca.On i otac bili su vrlo prisni. LijeËnik je zatim gospoi Holdenrekao da je dijete premlado za uobiËajene lijekove koji bi pri-pomogli njegovu oporavku. Umjesto toga propisao je mnogo dje-lotvornije lijeËenje. “Idite i donesite mi jedan primjerak knjigeBiblijske priËe koja je izloæena u Ëekaonici”, rekao je. Kad juje donijela u njegovu ordinaciju, lijeËnik je nastavio: “Ispunitesada ovu karticu i poπaljite je. Dobit Êete seriju knjiga Biblij-ske priËe iz kojih trebate Ëitati Davidu svake veËeri.”

Gospoa Holden je zahvalila lijeËniku za njegov savjet i otiπlas narudæbenicom za Biblijske priËe u ruci. Nije htjela gubiti vri-jeme i slati je poπtom, nego je umjesto toga sutradan nazvalanajbliæi ured naπe nakladniËke kuÊe i zamolila da je posjeti njihovpredstavnik s knjigama πto je prije moguÊe.

Doπao je literarni evanelist i gospoa Holden je od njegakupila komplet knjiga Biblijske priËe i knjigu Vaπa Biblija i vi.Nije morala Ëekati na dostavu jer je literarni evanelist imaote knjige u svojem automobilu pa ih je mogao odmah uruËiti.Te iste veËeri Ëitala je Davidu prvu priËu i nakon toga svakeveËeri novu. David je odliËno reagirao i nakon πest mjeseci pot-puno se oporavio i mogao je nastaviti πkolovanje.

Vjerujete li da Boæja rijeË iscjeljuje? U to nema sumnje.Pokuπajte i proËitajte svakog dana jedno poglavlje iz Biblije iosjetit Êete ozdravljujuÊu silu za tijelo i duπu.

49

Danas se molimo za tisuÊe duπa oboljelih od grijeha u na-πoj sredini i u svijetu oko nas. To su duπe kojima je i te kakopotrebno ozdravljenje. Oni kojima netko treba donijeti “recept”koji Êe im pomoÊi ne samo da izlijeËe tijelo, veÊ i duπu. Tajnetko moæete biti vi.

9. kolovoza

SjeÊajmo se prosvjetljenja“A spomenite se onih prvih dana kada ste … prosvijet-ljeni.” (Hebrejima 10,32)

Chris je bio vjerni Ëlan Crkve. On je s obitelji svake subotebio u crkvi. Mogli ste raËunati na to da Êe biti prisutan kaddoe vrijeme za pjevanje prije poËetka bogosluæja. Chris je uvijekæelio raditi za Gospodina. OsjeÊao je ljubav za duπe, ali je imaoozbiljni zdravstveni problem. Bolovao je od padavice. Napadi suse katkada javljali i dvaput dnevno. Kako da uopÊe razmiπlja otome da postane Boæji misionar?

Jednog dana na okruænom crkvenom saboru Chris je pri-πao direktoru nakladniËkog odjela i izrazio æelju da radi za Go-spodina. Takoer mu je rekao za svoje zdravstveno stanje i danjegova obitelj baπ nije za to da postane literarni evanelist.Ali to je naËin na koji moæe sluæiti Gospodinu i on bi to radouËinio. Bi li uzeli u razmatranje njegovu molbu?

Direktor nakladniËkog odjela je oklijevao, posebno nakonrazgovora s Chrisovom suprugom Amy. Ona je bila jako zabri-nuta. Meutim, predmet su odluËili iznijeti pred odbor i akoodbor odobri, Gospodin Êe se pobrinuti za ostalo. Ako ne, ChrisÊe se jednostavno morati pomiriti s tom Ëinjenicom.

Nakon pomnog razmatranja odbor je prihvatio Chrisovu mol-bu. Sada su mu bila otvorena vrata da radi kao literarni evan-elist s punim radnim vremenom. Chris je od samog poËetkabio veoma uspjeπan. On je traæio duπe, a prodaja je dolazilagotovo sama po sebi. Ubrzo je imao nekoliko osoba s kojimaje prouËavao Bibliju. Nakon kraÊeg vremena neke od njih suse krstile. Chris je bio presretan. Uz to mu se zdravlje tolikopoboljπalo da je vrlo rijetko doæivljavao epileptiËki napad. Lju-di su vjerovali da je potpuno ozdravio. Chris je pet godina ra-dio kao literarni evanelist i mnoge osobe doveo u Crkvu.

A onda je odluËio prestati raditi kao literarni evanelist.Nekako je izgubio æelju raditi za Boga. Dobio je ponudu od druge

50

tvrtke u kojoj je mogao zaraditi viπe. Prihvatio je ponudu. Ubr-zo nakon toga padavica se vratila. Njegovi prijatelji nisu ni naj-manje sumnjali da je Gospodin izlijeËio Chrisa od njegove bolestidok je radio za duπe, a kad je prestao, padavica se vratila.

Moramo znati da su Boæji darovi i Njegov poziv ozbiljnastvar. Boæje pozive ne treba uzimati olako. Bog se ne πali sasvojim pozivom kao πto se ne πali ni sa svojim obeÊanjima onimakoji vjerno obavljaju Njegovo djelo.

Danas se molimo za one koji razmiπljaju o tome da evan-eoski rad s literaturom postane njihovo zvanje. Molite se daih Sveti Duh vodi u njihovoj odluci. Ako Bog æeli da radite ovajposao, budite sigurni da Êe vas obilno blagosloviti. Takoer Êevam dati neke vrijedne pouke koje trebate nauËiti u svojem krπ-Êanskom æivotu. Budite spremni prihvatiti te blagoslove, ali ipouke, i uæivat Êete u svojem radu.

10. kolovoza

Pod posebnom brigom Neba“Blago pravedniku, hranit Êe se plodom djela svojih!”(Izaija 3,10)

U svijetu ima mjesta u kojima nije lako raditi za Gospo-dina. Neprijatelj spasenja Ëini sve moguÊe da sprijeËi Boæjedjelatnike da dopru do nesretnih duπa. Ali Bog mu neÊe dopustitida ostvari svoj plan. Nebeska “vojska” je uvijek spremna da poæuriu pomoÊ djelatniku koji se sukobljava s neprijateljem.

Gerilci i pobunjenici u mnogim zemljama TreÊeg svijeta za-daju anelima mnogo posla jer su naπi literarni evanelisti ne-ustraπivi u nastojanjima da πire Radosnu vijest o Boæjoj ljubavi.MladiÊ na juænim Filipinima vraÊao se u sumrak kuÊi, nakonnapornog dana noπenja knjiga. Nedaleko od njegovog sela na-pali su ga pobunjenici, sruπili na zemlju i nekoliko puta ga ubolinoæem. Jedan od pobunjenika zapalio je svijeÊu i gurnuo je upijesak pokraj tijela, πto je oznaËavalo smrt. Zatim su Ëetiri po-bunjenika nestala u praπumi.

Nekoliko minuta poslije neki je prolaznik opazio svijeÊupa je poæurio da vidi πto se dogodilo. Prepoznao je naπeg lite-rarnog evanelista i otrËao po njegove roditelje. Oni su ga odmahprebacili u najbliæu bolnicu.

Dok su ga lijeËnici i medicinske sestre obraivali, doπaoje na trenutak k svijesti i rekao: “Ne bojte se, neÊu umrijeti.

51

Ja radim za Boga i moj posao joπ nije dovrπen.” Zatim je opetizgubio svijest. SjeÊa se kako se probudio po drugi put i ËuolijeËnika gdje govori: “Sine, ja sam adventistiËki lijeËnik i ostatÊu pokraj tebe danju i noÊu dok ne ozdraviπ.” Dok je lijeËnikgovorio, literarni evanelist je u pozadini Ëuo glasove kako pjevaju“Stand up, stand up for Jesus” (Ustaj za Isusa).

Nakon nekoliko dana toliko se oporavio da je mogao otiÊikuÊi. Proπlo je mnogo tjedana oporavka kod kuÊe. Zatim se vratiou bolnicu da zahvali osoblju za poærtvovnu njegu. Kad je rekaoda bi æelio vidjeti adventistiËkog lijeËnika, rekli su mu da ubolnici nema niti je ikad bilo adventistiËkog lijeËnika.

Tko je bio adventistiËki lijeËnik koji mu se obratio dok jebio u tako teπkom stanju? On je Ëvrsto uvjeren da je to bioaneo — a tko je drugi i mogao biti? Literarni evanelisti i tekako su svjesni sluæbe i prisutnosti anela u svojem radu.

Molimo se danas za literarne evaneliste u Juænoj filipin-skoj uniji. Zajedno sa studentima literarnim evanelistima, skorodvije tisuÊe njih radi s literaturom u ovoj velikoj uniji. To suposveÊeni, marljivi i radosni Boæji suradnici. Molimo se da ihSveti Duh danas vodi u pripremanju joπ viπe ljudi za Boæje kra-ljevstvo, kao i da sami napreduju u krπÊanstvu i budu joπ od-vaæniji za Boga.

11. kolovoza

Veleposlanici kriæa“Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nago-vara.” (2. KorinÊanima 5,20)

Uvijek je prednost slijediti stope nekog velikog Ëovjeka.Posebno ako je bio posveÊeno Boæje dijete kao brat Caldwell,literarni evanelist iz Australije, koji je zapoËeo Boæje djelo naFilipinima.

SlijedeÊi njegove stope, filipinski adventisti poËeli su πiritivijest preko literature. Godine 1913. W. E. Lanier organiziraoje i pokrenuo prvi filipinski tim literarnih evanelista koji suËinili Sergio Manalaysay, Apolonio de Jesus, Isaac Enriquet iGeronimo Nicolas.

Kako je rastao broj literarnih evanelista, ovi vjerni ljudiproπirili su se po Ëitavom otoËju. Kad bi uπli u nova podruËja,ne samo πto su prodavali knjige, veÊ su odræavali i biblijskaprouËavanja. Kad bi napustili neki teritorij, gotovo uvijek bi iza

52

sebe ostavili obraÊenike. Zatim bi uslijedili pozivi za djelatnikekoji Êe nastaviti posjeÊivati zainteresirane. Na ovaj su naËin nik-nule crkve po Ëitavim Filipinima. Djelovanje literarnih evane-lista bilo je 1935. godine toliko sveobuhvatno da je M. F. Wiede-mann, u ono vrijeme tajnik nakladniËkog odjela Filipinske unije,objavio da se prema statistici 85 posto adventistiËkih vjernikau crkvama i skupinama zainteresiralo za istinu zahvaljujuÊi lite-raturi koju su πirili literarni evanelisti i vjernici.

U to je vrijeme nakladniËko djelo na Filipinima bilo Ëvrstoukorijenjeno i nastavilo je rasti. Prema skupnom izvjeπtaju, uprosincu 1910. godine postojao je jedan kolporter koji je radio15 sati i dobio 167 narudæbi u vrijednosti oko 1.550 kuna. VeÊ1914. godine prodaja je dosegla neπto viπe od 19.000 kuna. »etirigodine kasnije dosegla je blizu 400.000 kuna, a nakon desetgodina, 1928. godine, literarni evanelisti su prodali literatureu vrijednosti veÊoj od 860.000 kuna.

Kako je bila izdavana literatura na sve veÊem broju dijalekata,literarni evanelisti uspijevali su uÊi u sve viπe novih podruËjana otocima. Bog je blagoslovio ove vojnike kriæa i njihov radsu pratila Ëuda. Dogaalo se da bi se, zahvaljujuÊi adventistiËkojliteraturi, Ëitava mjesta odluËila za svetkovanje subote. Zahva-ljujuÊi radu literarnih evanelista, na otocima su organiziraneskupine vjernika.

To nije kraj priËe. Na Filipinima se svakog dana prodajesve viπe knjiga i sve viπe ljudi prihvaÊa Isusa za svojeg Spasiteljadok Ëitaju Boæje knjige. Vojnici kriæa πire Boæju istinu s veli-kom odvaænoπÊu i odluËnoπÊu u ovom golemom otoËnom pod-ruËju. Posljedice Êe biti predivne — »uda Boæje milosti.

“Onaj koji je stvarno obraÊen imat Êe u sebi Boæju ljubav,te Êe æeljeti i drugima otkriti radost koju ima u svom srcu.”(Ellen G. White, Odabrana svjedoËanstva, str. 278,279)

12. kolovoza

Priprema za veliku æetvu“I drugi jedan aneo izie iz hrama viËuÊi iza glasaonomu πto sjedi na oblaku: ‘Mahni srpom i æanji jer do-e Ëas æetvi, zrela je æetva zemaljska!’” (Otkrivenje 14,15)

Sergio Maquinto, literarni evanelist na Filipinima, vratiose u Canlaon, u pokrajini Negros oriental, u grad u kojem jeprodavao literaturu godinu dana prije. Iznenadio se kad ga je

53

na trænici pozdravilo viπe ljudi. Mnogi su se rukovali s njim,dok su ga drugi zagrlili kao davno izgubljenog brata koji se upra-vo vratio. Svi su oni prije godinu dana od njega kupili primje-rak Velike borbe.

Mnogi od njih pripadali su razliËitim vjerskim zajednica-ma. Svi su se obratili i postali adventisti zahvaljujuÊi ËitanjuVelike borbe.

Jedan od njih rekao je bratu Maquintu: “Da nije bilo knjigeVelika borba, ne bih upoznao istinu. »itajuÊi nju, uvjerio samse u ispravnost adventne vijesti i odluËio se krstiti.”

Zadobivanje duπa nije ograniËeno samo na veterane literarneevaneliste jer Bog ima i nove suradnike koji pozivaju ljude uNjegovo kraljevstvo.

T. Paypa, novi literarni evanelist, poËeo je nuditi literaturui ugovorio mnoge narudæbe. Tri dana poslije, nakon πto je do-stavio knjige, jedan od njegovih kupaca kojemu je predao knji-gu Velika borba, pozvao je Paypu da ga posjeti kod kuÊe i objasnimu πto piπe u knjizi.

Ugovorili su biblijska prouËavanja i Ëovjek je sa svojom æe-nom svake veËeri dolazio na prouËavanje u iznajmljeni stan lite-rarnog evanelista. BraËnom paru pridruæio se i njihov najsta-riji sin, njegova supruga i dva mlaa brata.

©est osoba marljivo je prouËavalo Bibliju. Prije nego πto jeotiπao iz tog podruËja, Paypa je s njima prouËio dvadeset osambiblijskih tema.

Nakon njegova odlaska, ovih je πest osoba nastavilo prou-Ëavati Bibliju i svjedoËilo o svojoj novoj vjeri. Posljedica je bilazanimanje joπ osamnaest osoba. Nakon nekog vremena iz ure-da misije poslali su propovjednika koji je krstio dvadeset Ëetiriosobe. U njihovom gradu Bisligu, u pokrajini Surigao del Nor-te, osnovana je crkva. I ovdje je Velika borba odigrala glavnuulogu u donoπenju vijesti ljudima.

Primjerci Velike borbe nalaze se u tisuÊama domova u mno-gim zemljama u svijetu. Istina Ëeka da bude otkrivena u pravomtrenutku. Æitna polja na zemlji sazrela su i spremna su za æe-tvu. Molimo se danas za ljude da dopuste Svetom Duhu da ihuputi u Boæju istinu.

“Oduvijek je bila Boæja namjera da svakoj duπi koja Ëeznei Ëeka, izvede svjetlost iz tame, radost iz æalosti i odmoriz umora.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedoËanstava, sv. 2,str. 53)

54

13. kolovoza

Mnoπtvo radosnih vjesnika“Jahve rijeË zadaje, veliko je mnoπtvo radosnih vjesni-ka.” (Psalam 68,12)

Filipinske æene koje rade kao literarne evanelistice bilesu meu najuspjeπnijima u zadobivanju duπa literaturom. Dvijeod njih, djevojka Semillano i udata æena Caballero, nudile suliteraturu na otoku Romblon. Kad su stigle na otok, poËele suprimati narudæbe za knjigu Velika borba. S obzirom na pred-rasude, ljudi ih nisu htjeli primiti u kuÊu. Nakon nekoliko da-na takvih teπkoÊa, obje su se odluËile za drukËiji pristup.

Rano ujutro otiπle su na trg i postavile stol s povrÊem imalim plinskim kuhalom s jednim plamenikom. PoËele su pri-premati jelo.

Ubrzo ih je okruæilo mnoπtvo ljudi koji su poËeli postavljatipitanja. Æene su objasnile da namjeravaju prikazati zdrav na-Ëin kuhanja kako bi se u hrani saËuvali vitamini i na taj naËinod nje imala najveÊa moguÊa korist. Ljudi su se za to jako za-interesirali. Mnoπtvo je svaki dan bivalo sve veÊe i pomno pra-tilo kako se pravilno kuha.

Nakon nekoliko dana æene su ponovno poËele nuditi knjige.Ovaj put je to bila sasvim drukËija priËa. Nisu imale nikakvihteπkoÊa u nuenju knjige Velika borba i prodaja je dobro iπlapo cijelom otoku.

Ubrzo su naπle osobe zainteresirane za prouËavanje Biblije.PoËele su odræavati sastanke i organizirale ogranak subotnjeπkole.

Nakon tri mjeseca rada na otoku Ramblon, poslale su pismouredu misije u kojem su traæile da na otok poπalje propovjed-nika koji Êe ispitati kandidate i provesti krπtenje. Predsjednikmisije poslao je tajnika nakladniËkog odjela na Ramblon da is-pita situaciju.

Kad je naπ brat stigao, sreo se u petak uveËer s kandida-tima i proveo Ëetiri sata u njihovom ispitivanju. Ubrzo je shvatioda su dobro pouËeni adventistiËkoj vjeri pa je za iduÊi dan pri-premljeno krπtenje.

U subotu prije podne odræana je prekrasna sluæba krπte-nja na moru. Krπteno je pedeset osoba. Naπe dvije æene nasta-vile su raditi u Ramblonu i prije njihovog odlaska odræano jedrugo krπtenje u kojem su krπtene joπ pedeset tri osobe. Premdasu na poËetku radile u obeshrabrujuÊim okolnostima, sestre Se-

55

millano i Caballero nisu se obeshrabrile. Kad su se odluËile zadrukËiji pristup svojem radu, na kraju su se radovale kad suvidjele kako se stotinu tri osobe krπtavaju u AdventistiËkoj cr-kvi.

Molimo se danas za naπe vjerne literarne evanelistice di-ljem svijeta.

14. kolovoza

Objavite Radosnu vijest“Evo, dani dolaze — rijeË je Jahve Gospoda — kad Êuposlati glad na zemlju, ne glad kruha ni æe vode, veÊsluπanja rijeËi Jahvine.” (Amos 8,11)

U vrijeme poËetka nakladniËkog djela na Filipinima, pastorFinster, tadaπnji predsjednik, muËio se s loπim i nepouzdanimtiskarama u gradu koje su tiskale naπu literaturu.

PoËetkom 1912. Finsterovi su se vratili u Sjedinjene Ame-riËke Dræave na godiπnji odmor. Jedan od prvih posjeta bio jeposjet uredu Generalne konferencije gdje su molili novac za na-bavku malog tiskarskog stroja. Premda su pokazali razumijevanje,starjeπine su rekli da za taj projekt nema novca. Onda su rekliFinsteru: “Idi u crkve, iznesi potrebu, uputi poziv i sve πto dobijeπmoæeπ uporabiti za nabavku tiskarskog stroja.” Na taj naËin uspioje prikupiti sredstva za nabavku polovnog tiskarskog stroja ikompleta tiskarskih slova. Nakon povratka u Manilu 1913. godine,Finsterovi su postavili tiskarski stroj u staji iza svoje kuÊe uulici Vermont, u gradskoj Ëetvrti Ermiti u Manili.

Sada je nakladniËko djelo poËeo vidno napredovati. Tiskarisu na malom stroju radili svakog dana u smjenama od pet dodvadeset dva sata kako bi zadovoljili sve veÊu potraænju za li-teraturom. Godine 1914. tiskano je blizu tri milijuna listova.Uvezivanje knjiga vrπilo se u podrumu Finsterove kuÊe.

Zbog naglog πirenja nakladniËkog djela mnogi su uskoropostali svjesni potrebe za veÊim prostorom. Godine 1915. odo-breno je deset tisuÊa dolara za gradnju zgrade koja Êe sluæitinakladniËkom djelu. To je bila zgrada veliËine 22,5 x 13,5 nazemljiπtu od 1,60 ha u Pasay Cityju u blizini Manile. PoËetkom1917. godine nova je zgrada tiskare bila dovrπena, s tim πto jenajveÊi dio opreme doπao iz naπe tiskare Pacific Press u Sjedi-njenim AmeriËkim Dræavama. Brzo se pokazalo da su nova zgradai oprema nedostatni i da ne mogu iÊi u korak s velikim rastom

56

prodaje literature. Od 1916. do 1928. godine zgrada je πest putadograivana, dok tiskara nije imala korisnu povrπinu od 371 m2.

Filipinska nakladniËka kuÊa postala je samostalna 1924.Tri godine kasnije tiskala je literaturu na jedanaest dijalekatai po prodaji bila vodeÊa meu crkvenim nakladniËkim kuÊamau DalekoistoËnoj diviziji. Danas je nakladniËko djelo na Filipi-nima veoma snaæno i viπe od Ëetiri tisuÊe posveÊenih literar-nih evanelista πiri knjige i Ëasopise ispunjene Boæjom istinomna svih sedam tisuÊa filipinskih otoka.

“Isto je tako sigurno da nam je pripremljeno mjesto unebeskim stanovima kao πto je sigurno da nam je ovdje naZemlji odreeno posebno mjesto da radimo za Boga.” (EllenG. White, Isusove usporedbe, str. 219)

15. kolovoza

Iznesi objavu!“Svoje sam ti rijeËi stavio u usta, u sjenu svoje rukesakrio sam te.” (Izaija 51,16)

U Brazilu, gdje je teπko osvojiti neprijateljeve utvrde, literarnievanelisti obavljaju veoma djelotvoran misionarski rad proda-juÊi knjige i zadobivajuÊi duπe.

U gradu Victoriji, u pokrajini Espirito Santo, æivio je poznatiodvjetnik dr. Americo R. Coelho. On je bio ne samo aktivni vjerniku naπoj crkvi, veÊ i propovjednikova desna ruka. Uvijek je biovjeran Crkvi i vedar krπÊanin, Ëovjek koji je ulijevao povjere-nje.

Prije nekoliko godina jedan je literarni evanelist, dok jeuruËivao knjige u Victoriji, istodobno vrπio skupljanje sredstavaza rad Crkve. Tada je posjetio i ovog odvjetnika. PoËeo je govo-riti o tome kako predstavlja filantropsku organizaciju, ne spomi-njuÊi ime Crkve, i onda pokazao prospekt koji je govorio o naπemradu.

Odvjetnik je u viπe navrata vodio pravne sluËajeve prote-stantskih crkava u gradu pa je neπto znao o aktivnostima pro-testanata. Htio je odmah znati koju crkvu literarni evanelistpredstavlja. Izmijenili su nekoliko reËenica o mnogim vjerskimzajednicama meu protestantima. Nakon πto je literarni evanelistuputio poziv, odvjetnik je odgovorio novËanim darom i zatimga upitao ima li neku knjigu koja objaπnjava naπe uËenje i vje-rovanje. Naravno, literarni evanelist je bio pripremljen za ovo

57

pitanje pa je iz svoje torbe odmah izvadio primjerak knjige BibleReadings for Home (Biblijsko πtivo za dom) na portugalskomjeziku. Upravo je to odvjetnik æelio. Kupio ju je i odmah je poËeoprouËavati. Bila je tako zanimljiva da je nije mogao odloæiti paje uz nju ostao do tri sata ujutro.

Odvjetnik kaæe da se tada toliko osvjedoËio o potrebi svet-kovanja subote da ju je odluËio svetkovati. Nastavio je prouËa-vati i sljedeÊe subote posjetio skromni molitveni dom. Ubrzose krstio. Nakon toga nikad viπe nije u subotu izostao iz crkve.Uvijek je prisutan i pouËava svoj subotnjoπkolski razred.

Kad je predsjednik Republike najavio svoj posjet Victoriji,naπeg su brata imenovali Ëlanom delegacije koji Êe mu izrazitidobrodoπlicu u ime grada, ali se saznalo da predsjednik trebadoÊi u subotu. Dr. Coelho je svojim suradnicima objasnio dapredsjednika nikako ne moæe pozdraviti u subotu prije podne;on je u svojem subotnjoπkolskom razredu i na propovijedi.

Naπim vjernim literarnim evanelistima u Brazilu potrebnesu naπe molitve. Bog Ëini mnoga Ëuda u toj velikoj zemlji. Mo-lite se za Brazil.

16. kolovoza

Zakon u srcu i duπi“Zakone Êu svoje staviti u njihova srca i upisati ih uduπu njihovu.” (Hebrejima 10,16)

Biblija jasno pokazuje da Boæja vijest mora doprijeti dosvakog naroda, plemena, jezika i puka. Da bi ostvario ovu velikuzadaÊu, Bog se pobrinuo za brojna sredstva. Doπlo je vrijemeda Crkva koristi svako moguÊe sredstvo za zadobivanje duπaobjavljivanjem biblijske istine. Kristovom silom i ljubavlju trebaprodrijeti u neprijateljeve utvrde u kojima vlada duhovna tama.U radu moraju prednjaËiti javne evangelizacije, zdravstvena sluæba,radijska sluæba i djelovanje vjernika — svako djelotvorno, uspje-πno sredstvo za zadobivanje duπa — kako bi se sruπili Sotoninibedemi.

Bog na Ëudesan naËin koristi posebnu instituciju koja jeosnovana pod Njegovim vodstvom i pod Njegovim je posebnimnadzorom. Rad s literaturom je izvrsna metoda za pozivanje ljudi.»itanje naπe literature osvjedoËava srce i um ljudi.

U zemljama Latinske Amerike u kojima se mnogi ljudi protiveprotestantizmu, literarni evanelisti uspjeli su misionarskim ra-

58

dom od kuÊe do kuÊe svojim knjigama i Ëasopisima zadobitidragocjene duπe za Krista. Pogledajmo Ëudesnu promjenu dokoje je doπlo u jednom domu zahvaljujuÊi posjetu literarnogevanelista.

Prije nekoliko godina u gradiÊu Santa Clari na Kubi æivjelaje obitelj u kojoj je otac bio pijanac koji je troπio praktiËki savsvoj novac na opijanje. Mnogo puta majka i djeca nisu imaliπto za jesti. U takvim okolnostima dom je bio duboko nesretan.S obzirom na to da se bojala muæa, supruga nije s njim razgova-rala o njegovim duænostima kao muæa i oca. Jednog dana za-kljuËila je da viπe ne moæe gledati kako njezina djeca plaËu zahranom i da o tome mora s njim porazgovarati. Kad se suprugjedne noÊi kasno vratio iz gostionice, rekla mu je: “Ti nemaπljubavi kao muæ, a joπ manje kao otac.” Jadna æena nije stiglani zavrπiti, jer ju je muæ snaænim udarcem sruπio na pod. Djecasu se probudila i poËela plakati. Pijani otac je i djecu nemilosrdnotukao. Gotovo luda, æena je istrËala u dvoriπte i u mraku podi-gla oËi prema nebu i povikala: “O Boæe moj, poπalji nekoga dapromijeni mojeg muæa; ako to ne moæe biti, daj da umrem. Znaπda viπe ne mogu trpjeti ovu muku.”

Sutradan je netko pokucao na vrata kuÊe. Premda je posje-titelj bio nepoznat, muæ ga je pustio da ue. Majka je vidjelakako njezinom muæu pokazuje neku knjigu. Nekoliko dana po-slije neznanac se vratio da donese knjigu koju je domaÊin naru-Ëio. Kad je otac poËeo Ëitati adventistiËku literaturu, doæivio jeobraÊenje. Ovaj braËni par prihvatio je Evanelje i danas su obojevjernici naπe Crkve.

17. kolovoza

UËenici donose rodove“Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo rodai da budete moji uËenici.” (Ivan 15,8)

D. A. McAdams, niz godina posveÊeni voditelj Boæjeg naklad-niËkog djela, iznosi u svojoj knjizi Ringing Dorbells for God(Zvoniti na vrata za Boga) sljedeÊe iskustvo:

“Godine 1942. otiπao sam s Jose Lopezom na Kubu. Posjetilismo tri skupine ljudi koji su upoznali vijest preko naπe litera-ture. Prema literarnom evanelistu Jose Lopezu, osamdeset osamod tih ljudi svetkovalo je subotu. Osim brata Lopeza bili smoprvi adventistiËki djelatnici koje su ljudi u tim dvjema skupinama

59

ikada vidjeli. Ubrzo nakon toga je George Nickle, predsjednikkonferencije, posjetio ove skupine i za vrlo kratko vrijeme uto je podruËje otiπao brat E. A. Girado da podgrijava zanimanjeza evaneosku vijest.

U rujnu 1943. godine C. S. Johnson poslao je zanimljivopismo o radu u tom podruËju.

Proπlog vikenda imao sam prednost pratiti brata Juana Pa-laua, tajnika nakladniËkog odjela Zapadnokubanske konferen-cije, na putu u podruËje koje je nedavno otvoreno zahvaljujuÊiradu naπeg vjernog literarnog evanelista Josea Lopeza.

U subotu ujutro s veseljem smo naπli tridesetak osoba okup-ljenih u subotnjoj πkoli. Na bogosluæju koje je slijedilo, bratEmilio Girado Stariji, koji u tom okrugu odræava biblijska pro-uËavanja sa zainteresiranim osobama, predstavio je πesnaest dra-gocjenih duπa koje su veÊ nekoliko mjeseci svetkovale subotui æeljele se krstiti. Rano poslije podne, nakon jahanja oko osamkilometara kroz njive s lelujavom πeÊernom trskom, stigli smodo travnatih obala malog jezera i ovdje je πesnaest dragocjenihduπa pokopano zajedno sa svojim Gospodinom u krπtenju daponovno ustanu u nov æivot.

U ponedjeljak prijepodne jutarnje sunce suπilo je rosu nanjivama πeÊerne trske i plantaæama banana koje su okruæivalejezero, kad se skupina prijatelja i zainteresiranih okupila daponovno prisustvuje obredu krπtenja, u kojem je uronjeno joππest dragih ljudi, πto je ukupno dvadeset dvoje novih vjernikakoji su izravni rezultat marljivog i vjernog rada jednog od posve-Êenih literarnih evanelista. Nema sumnje da Bog blagoslivljanjihove napore.”

Literarni evanelisti su veoma zaposleni; oni nastoje upo-znati ljude s njihovim najboljim prijateljem Isusom. U svojemradu svakog dana doæivljavaju »uda Boæje milosti. Naπoj braÊii sestrama na Kubi potrebne su naπe molitve. Oni rade pod ve-oma teπkim okolnostima, ali smatraju prednoπÊu da pridobivajuduπe za Isusa. Molite se danas za djelo na Kubi.

“NajveliËanstvenije djelo kojem ljudi mogu teæiti jest radpridobivanja ljudi, da se obrate od grijeha k svetosti.” (EllenG. White, Put u bolji æivot, str. 249)

60

18. kolovoza

Boæja djeca se bore“Kad sam Ëuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao samviπe dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.” (Ne-hemija 1,4)

Literarni evanelisti ne samo πto djeluju u pojedinim domo-vima koje posjeÊuju i u kojima prodaju knjige, veÊ oni oæivljujuÊedjeluju i na crkvu.

Crkva Carino u Paniqui, u pokrajini Tarlac, bila je mrtva.Ostala su samo tri vjernika pa ju je naπa misija namjeravalaugasiti. Ali zahvaljujuÊi oduπevljenju literarnih evanelista, onaje postala jedna od najaktivnijih crkava u Misiji sjeverni Luzon.

Kad je primijetio πto se dogaa u crkvi Carino, Roque Vitin,literarni evanelist, kupio je kuÊu u blizini crkve. Pokazao jeda literarni evanelist moæe pristojno æivjeti od prodavanja ad-ventistiËke literature. ZahvaljujuÊi njegovom nagovoru, CornelioCastelo, jedan od preostalih vjernika, postao je literarni evanelist.ZajedniËkim nastojanjem i Teofilo Guzman odluËio je postatiliterarni evanelist s punim radnim vremenom. Crkva u Carinuje oæivjela. PoËela je rasti. I drugi su, ukljuËujuÊi Pacifica Caspea,Evangelina Laurela, Nestora Marcosa i Petrea Rambaoa, postaliliterarni evanelisti.

Ovi ljudi poËeli su odræavati sastanke u selu u blizini crkve.Na bogosluæja su poËeli dolaziti mnogi zainteresirani ljudi. Meunjima su bili Buenaventura Caspe, Felipe Carace i Augusto Reyas,koje je uskoro nadahnuo duh rada s literaturom pa su se pri-druæili literarnim evanelistima.

ZahvaljujuÊi radu literarnih evanelista Caspea i Vitina, krπ-tene su Ëetiri osobe koje su postale vjernici crkve Carino. Go-spodin je uporabio Teofila Guzmana da s Evaneljem upoznapet osoba. Pacifico Caspe zadobio je svojeg brata Arsenija i jednogprijatelja, Fernanda Ancheta Mlaeg. Neπto kasnije crkvi se pri-kljuËio Alfredo Caspe i sva trojica pristupila su sve brojnijimliterarnim evanelistima u Carinu.

Umjesto da umre, crkva je postala i te kako æiva. Ubrzo jeimala πezdeset troje vjernika, dok je sedamdeset osam osobasubotom dolazilo na bogosluæje. Osnovana je i πkola s viπe raz-reda, s dva uËitelja i Ëetrdeset dva uËenika, priznata od πkol-skih vlasti. Podignut je novi i veÊi molitveni dom.

Za vrlo kratko vrijeme crkva Carino je imala trinaest lite-rarnih evanelista, a dvadeset osam osoba prikljuËilo se crkvi

61

zahvaljujuÊi radu kolportera. Kakav blagoslov za crkvu u kojojdjeluje posveÊeni tim literarnih evanelista!

“Oni koji daju Bogu prvo i posljednje i najbolje mjestou svom æivotu najsretniji su ljudi na svijetu.” (Ellen G. White,Poruka mladim krπÊanima, str. 18)

19. kolovoza

Bog brzo usliπava svoje molitelje“Prije nego me zazovu, ja Êu im se odazvat’; joπ Êe go-voriti, a ja Êu ih veÊ usliπiti.” (Izaija 65,24)

Joπ uvijek ima viπe komunistiËkih zemalja na svijetu u ko-jima se Evanelje ne moæe slobodno propovijedati niti se smijuprodavati krπÊanske knjige. Sve ove zemlje pravi su izazov zaone koji ljube Gospodina. Nevidljiv i Ëesto nepoznat veÊini lju-di, Gospodin na tihi naËin vrπi svoje djelo u srcima i umovimaonih koji u komunistiËkim zemljama tragaju za Evaneljem.

U jednoj takvoj zemlji imali smo niz godina jak programrada s literaturom. Onda su vlasti konfiscirale nakladniËku kuÊupa su literarni evanelisti bili prisiljeni prestati s radom. Nekiod njih su ubijeni. Ljude je moguÊe zaustaviti, ali je nemoguÊezaustaviti knjige koje se veÊ nalaze u domovima i koje nastav-ljaju propovijedati Evanelje. A one su ga doista propovijedale.

Ova zemlja svakog dana prima Evanelje preko radijskihvalova. Ljudi koji Ëuju vijest na ovaj naËin pozorno je sluπajui onda usporeuju s tim knjigama — koje su sada veÊ jako stare,ali joπ uvijek objavljuju istu vijest — i kad ustanove da je vijestista, oni u svoj æivot prihvaÊaju Isusa.

Nakon πto je neko vrijeme sluπao Evanelje preko radija,jedan je Ëovjek odluËio napisati pismo radijskoj postaji. Zamo-lio je da netko doe i pomogne njemu i njegovim prijateljimada razumiju Bibliju. Iz razumljivih razloga nije mogao dati svo-ju adresu. Poslao je pismo samo sa svojim imenom i imenomgrada u kojemu æivi. Prolazili su mjeseci. Ljudi na radijskoj po-staji nisu znali kako da nau osobu koja je napisala pismo.Nekoliko mjeseci poslije stiglo je drugo pismo. Ovaj put od æenekoja je takoer traæila pomoÊ da razumije Evanelje. Trebalo jeneπto uËiniti da se ove ljude nae.

Ovaj put su zamolili biblijskog uËitelja u toj zemlji da potraæiove ljude, ali bez njihove adrese. To je bila nemoguÊa zadaÊa.Grad je velik, u njemu æive stotine tisuÊa ljudi. Kako naÊi te

62

ljude ako imate samo njihovo ime? Biblijski uËitelj otiπao jesvojim motociklom u grad spomenut u pismu. Prolazio je jed-nom, pa drugom ulicom ne znajuÊi gdje da poËne. Odjednomje motocikl stao i viπe se nije dao pokrenuti. Biblijski uËiteljga je naslonio na rasvjetni stup, otiπao do najbliæe kuÊe i poku-cao. Vrata je otvorila neka æena. On joj je pokazao pismo i upitaoje poznaje li nekoga s tim imenom. “To sam ja”, odgovorila je.U kuÊi je biblijski uËitelj naπao njezinog muæa i joπ πest osobana koljenima koji su se molili da Gospodin poπalje nekoga daim pomogne.

Da li se Bog brine? Nema sumnje! On usliπava molitvu Ëaki prije nego πto Ga prizovemo.

20. kolovoza

Boæja rijeË je nezadræiva“Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zloËinac. AlirijeË Boæja nije okovana!” (2. Timoteju 2,9)

K. O. Tan, literarni evanelist iz Kine, odlazio je s vremenana vrijeme s Boæjim knjigama u Vijetnam. Dok se nalazio u Cho-lonu, Tan je bio pastir novim obraÊenicima i drugima, ali dokje razmiπljao o velikom poslu koji treba obaviti u gradu, osje-Êao je da mora nastaviti. Premda se dopisivao s malom skupi-nom, s vremenom se ona rasprπila. Na svojem treÊem i Ëetvrtomputovanju u Sajgon naπao je joπ samo jednu osobu iz te sku-pine. Ovaj Ëovjek se sasvim ohladio prema Crkvi — πto je obiË-no posljedica kad su ovce bez pastira.

Osim povremenog posjeta jednog literarnog evanelista izKine, adventna vijest je do 1929. godine jako slabo utjecala navijetnamski narod. U kolovozu su u Sajgon stigli brat R. H. Went-land i njegova supruga, prvi misionari u tom polju.

Svjestan vaænosti literature koja treba doprijeti do naroda,pastor Wentland naruËio je viπe traktata na francuskom jeziku.U oæujku 1930. Wentlandovi su ih prodavali od kuÊe do kuÊe.Ovaj mali poËetak bio je preteËa rada s literaturom kojom Êedoprijeti do tisuÊa Vijetnamaca.

Kasnije su u 1930-im godinama naruËivali knjiæice i trak-tate iz Francuske; njihova je prodaja iπla dobro, ali se osjeÊalapotreba za literaturom na vijetnamskom jeziku. Meutim, kakose u neposrednoj buduÊnosti tome nije moglo nadati, naruËi-vano je viπe francuske literature. Godine 1931. u Vijetnamu je

63

radilo πest redovnih kolportera. Pastor Wentland je poduËio teljude i zauzimao se za njih kad bi ih zatvarale francuske vlasti.Mnogo toga se isprijeËilo radu s literaturom, ali unatoË raznimograniËenjima, mnogi su prihvatili vijest sadræanu u tim knji-gama i traktatima. Jedna fina francuska πesteroËlana obitelj pri-hvatila je adventizam. Ostali su vjerni niz godina.

Tijekom rada u Vijetnamu kolporteri su naπli mnoge ljudekoji su æeljeli Ëitati, ali su traæili literaturu na svojem jeziku.Literarni evanelisti traæili su od pastora Wentlanda vijetnam-sku literaturu i on je shvatio vaænost ove velike potrebe. Rekaoim je: “U programu misije vaπem Êemo izvjeπtaju dati najveÊiprioritet. Ja Êu sam napisati nekoliko traktata koje moæete ko-ristiti.” To je bilo 1934. godine. Pastor Wentland je odræao obe-Êanje i napisao pet traktata na vijetnamskom jeziku: Boæja ri-jeË, Stanje umrlih, Boæji zakon, Isus naπ Spasitelj i Drugi Kri-stov dolazak.

Literatura koja je bila πirena u one dane u Vijetnamu bilaje vaæan Ëimbenik u rastu Crkve u kasnijim godinama. Kad je1970-ih izbio rat, ove knjige i traktati nastavili su propovijeda-ti Evanelje, premda su pastori i literarni evanelisti bili spre-Ëavani u radu i mnogi od njih su bili prisiljeni potpuno pre-stati s radom. Vijetnamu su potrebne naπe molitve. Narod jegladan Evanelja. Ljude je moguÊe sprijeËiti da propovijedajuEvanelje, ali “rijeË Boæja nije okovana”.

21. kolovoza

Naπa najvaænija zadaÊa“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji sumnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svuvjeËnost.” (Daniel 12,3)

Pastor E. W. Farnsworth, jedan od prvih adventistiËkih pio-nira, jako se zainteresirao za Vijetnam. OsjeÊao je da treba po-moÊi u toj zemlji pa je pastoru Wentlandu, koji je u to vrijemevodio Boæje djelo u Vijetnamu, poslao 125 dolara da plati tis-kanje pet traktata po deset tisuÊa primjeraka koje je trebaloraπiriti po cijeloj zemlji.

Ti su traktati bili odneseni u budistiËke hramove u kojimasu ih sveÊenici dijelili svojim vjernicima kad su dolazili na bogo-sluæje. Neke od tih traktata poslao je u grad Tourane, danaspoznat kao Danang. Kad je poslije pastor Wentland prvi put po-

64

sjetio taj grad, naπao je stotinu trideset vjernika koji su bilirezultat djelovanja tih traktata.

Krajem 1934. i poËetkom 1935. tiskane su prve knjige navijetnamskom jeziku. Do tog je trenutka skupina literarnih evan-elista s punim radnim vremenom dosegla broj od petnaest re-dovitih zaposlenika. ZahvaljujuÊi njima, tisuÊe knjiga na vijet-namskom jeziku stiglo je u domove po cijeloj zemlji.

Nekako u to vrijeme Tran Xuan Pham, nastavnik na protes-tantskom seminaru u Touraneu (Danangu), dobio je jedan odtraktata. Povjerovao je u vijest i poËeo nauËavati neke doktrinekoje je iz njega nauËio. BuduÊi da se njegovo pouËavanje protivilouËenju njegove Crkve, bio je smijenjen i poslan za pastora useosku crkvu u Truong Anu. S obzirom na to da je i dalje pro-povijedao adventnu vijest, njegova mu je Crkva uskoro oduzelai ovaj pastorat.

Tran je pokuπao saznati tko je tiskao te traktate, ali munitko nije znao reÊi adresu tiskara. Sve πto je znao bilo je dasu tiskani u Sajgonu. Zato je poslao pismo koje je adresirao“Pastoru subote, Sajgon”. Pismo je dobio pastor Wentland. »imga je proËitao, otiπao je k Tran Xuan Phamu koji je potpunoraskinuo sa svojom bivπom Crkvom i postao adventist. Slijediloga je viπe od dvjesto vjernika njegove crkve i u Touraneu jeosnovana mjesna crkva.

Tako je tiskana vijest joπ jednom uspjeπno objavila Boæjuistinu Ëovjeku koji je tragao za njom, a koja je s njim doveladruge u Boæju crkvu. U Vijetnamu joπ uvijek æive milijuni ljudikoji tragaju za istinom. Potrebna im je pomoÊ. Molimo se da-nas za njih.

“Bog dopuπta da pokaæemo koliko cijenimo Njegovo milo-sre svojim samopoærtvovnim naporima da ga pruæimo dru-gima. To je jedini naËin na koji Bogu moæemo pokazati svojuzahvalnost i ljubav. On nije predvidio drugi naËin.” (EllenG. White, Counsels on Stewardship, str. 18,19)

22. kolovoza

Hodimo u Boæjoj svjetlosti“Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!”(Izaija 2,5)

SljedeÊe iskustvo, koje je ispriËao talijanski djelatnik, potvr-uje Ëinjenicu da je u Boæjoj rijeËi sila.

65

Gospodin Crescimone æivi na Siciliji. Jednog dana kupioje Ëavle za popravak svojih cipela. Kad je stigao kuÊi, primije-tio je da je papir u koji su Ëavli bili umotani istrgnut iz nekevjerske knjige. S obzirom na to da ga se veÊ prvo Ëitanje doj-milo, Ëitao je tu stranicu uvijek iznova dok nije shvatio da po-tjeËe iz Biblije. On nije znao πto je Biblija, ali je toliko æeaoza istinom da je svuda poËeo traæiti Bibliju, dok je konaËnonije naπao u radionici nekog kovaËa. Ovaj je pristao da mu jeposudi.

Svake veËeri nakon posla Ëitao ju je do kasno u noÊ. Suprugaje mislila da je poludio. Ali kako je Ëitao Boæju rijeË, postajaoje drugi Ëovjek. U roku od πest mjeseci proËitao je cijelu Biblijui tako otkrio Boæju istinu. Subota, zdravstvena reforma i deset-kovanje — sve je to postalo dio njegovog vjerovanja, premdanije znao da postoje ljudi koji æive po tim naËelima.

Nekoliko tjedana kasnije u Niscemi je poËeo kolportiratiAngelo Bognandi i tom je prigodom sreo kovaËa koji je posudioBibliju gospodinu Crescimoneu. Dugo su razgovarali. Tijekomrazgovora kovaË je spomenuo kako je prije mnogo godina Bib-liju dobio od Antonina Bognandija, oca brata Angela. Takoerje spomenuo da je tu Bibliju posudio nekom gospodinu Cresci-moneu, koga zovu “prorokom” jer stalno Ëita Bibliju.

Brat Bognandi je posjetio kuÊu gospodina Crescimonea itada se dogodilo neπto πto je teπko opisati. »inilo se kao da seobojica odavno poznaju; zagrlili su se i jedan drugoga nazvali“bratom”. Uskoro nakon toga gospodin Crescimone se krstiozajedno sa svojom suprugom, sinom i joπ deset osoba. Crkvau Niscemi organizirana je 23. svibnja 1948. kao izravan rezul-tat rada literarnih evanelista.

Oni koji se opredijele za rad s literaturom i πire naπu litera-turu ispunjenu istinom prikladno su nazvani literarnim evane-listima. Ovi muπkarci i æene, koji idu od kuÊe do kuÊe i stavljajupisanu Boæju istinu u ruke ljudima, nesumnjivo uvelike prido-nose evangeliziranju svijeta.

Ellen White kaæe da ovi radnici “oglaπuju vijest opomenena cestama i putovima da pripreme ljude za veliki Dan Go-spodnji, kome svijet tako brzo ide u susret” (Iz riznice svje-doËanstava, sv. 2, str. 445).

Molimo se za ove pionire Evanelja. Oni rade u mnogimzemljama navijeπtajuÊi istinu pomoÊu tiskane rijeËi. Gdje godostave literaturu, tiskana rijeË stalno propovijeda istinu o spase-nju. U tiskanoj rijeËi je sila.

66

23. kolovoza

Koji se u Boga uzdaju neÊe se posramiti“I znat Êeπ da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neÊese posramiti.” (Izaija 40,23)

Brat Gayle iz zapadne Jamajke napisao nam je ovaj zanimljiviizvjeπtaj o tome kako je saznao za blagoslovljenu istinu.

“Jedne veËeri 1942. godine, dok sam sjedio u svojoj sobi,Ëuo sam kucanje na vratima. Kad sam ih otvorio, jedan mojprijatelj pozdravio me rijeËima: ‘Gayle, hajdemo veËeras u crkvu!’Pitao sam ga u koju, a on je odgovorio: ‘U adventistiËku.’ Pristaosam nakon dugog nagovaranja. SljedeÊe veËeri taj je prijateljponovno doπao s istim pozivom, ali sam ja rekao: ‘Ne, nikadviπe!’ Molio me dok nisam opet popustio i otiπao zaklinjuÊi seda je to posljednji put u æivotu πto idem u crkvu.

Nekoliko dana poslije, dok sam se u sobi odmarao, netkoje opet pokucao na vrata. Na moj poziv ‘Naprijed!’ u kuÊu jeuπao nepoznat muπkarac s omotom u ruci. Sjeo je i poËeo govoritio potrebi da pobjegnemo od postojeÊeg stanja u svijetu. Zatimje rekao: ‘Æelite li vidjeti knjigu koja Êe vam reÊi kako to moæeteuËiniti?’ Naravno, zainteresirao sam se kad je otvorio knjiguVelika borba i pokazao slike Krista i Sotone govoreÊi: ‘Morateslijediti ili jednoga ili drugoga.’ Prvi put u æivotu postao samsvjestan ove Ëinjenice; morao sam imati tu knjigu. Stranac mije knjigu ponudio za samo dva dolara; rekao je da je cijena malau usporedbi s njezinom pravom vrijednoπÊu.

U dæepu sam upravo imao Ëek za koji sam imao osjeÊaj daga ne trebam unovËiti. Izvukao sam ga i rekao: ‘Uzet Êu ovuknjigu.’

Kad je Ëovjek otiπao, poËeo sam je Ëitati sa sve veÊim zani-manjem i ubrzo prihvatio slavnu vijest koju je sadræavala. Ondasam tu knjigu poslao svojoj sestri i ona ju je proËitala i prihvatilaistinu. Zatim je knjiga otiπla mojem stricu, pa su se on i njegovadva sina jako zainteresirali i poæeljeli postati vjernici Adventis-tiËke crkve.

Dao sam otkaz u æeljezniËkoj kompaniji i moja je æelja dai dalje radim s literaturom dok ne umrem.”

“ReËeno mi je da upravo sada treba πiriti vaæne knjigekoje sadræe svjetlo koje je Bog dao o Sotoninom otpadu naNebu, jer Êe pomoÊu njih istina doprijeti u mnoge umove.Danas su viπe nego ikad potrebne knjige kao πto su Patri-jarsi i proroci, Daniel i Otkrivenje te Velika borba. Treba

67

ih πiriti jer Êe istine koje naglaπavaju otvoriti mnoge slije-pe oËi.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 123)

24. kolovoza

Postavljeni smo za svjetlost narodima“Nego Êu te postaviti za svjetlost narodima, da spas mojdo nakraj zemlje doneseπ.” (Izaija 49,6)

Ovo se dogodilo na otoku Nova Britanija na juænom Pacifiku.Japanci su sruπili zrakoplov poruËnika Gordona Manuela, savez-niËkog pilota, a njega su spasili domoroci od kojih je jedan bioadventistiËki uËitelj Deni Mark. Uzbudljiv izvjeπtaj o njegovomspaπavanju napisao je Quentin Reynolds u knjizi SedamdesettisuÊa prema jedan. Ova se knjiga nalazila u knjiænicama ame-riËke savezne dræave Maryland, a jedan od revnih Ëitatelja, HarryPhelps iz Ellicot Cityja, proËitao ju je s velikim zanimanjem.Jako ga se dojmilo ponaπanje adventistiËkog domorodca.

“Znatiæelju je u njemu izazvalo kad je proËitao kako je DeniMark poruËniku Manuelu dao tri knjige na Ëitanje — Adventistisedmog dana u ratu, Veliku borbu i Bibliju. S obzirom na toda je æelio viπe saznati o adventistima i knjizi Velika borba,gospodin Phelps upitao je knjiæniËara gdje bi mogao dobiti pri-mjerak ove knjige. Naime, dobri brat misionar, John Taylor izBaltimorea, poklonio je primjerak Velike borbe knjiænici kao us-pomenu na svojeg sina poginulog u ratu. Gospodin Phelps, od-gojen kao rimokatolik, bio je duboko ganut izvjeπtajem o refor-maciji. ©to je viπe Ëitao, to je veÊa bila njegova æelja da saznaneπto o adventistima.

Jednog dana na vratima gospodina Phelpsa zaËulo se ku-canje. Jedan je Ëovjek doπao u krπÊanski posjet. Bio je to HaroldSchaefer, literarni evanelist. Objasnio mu je narav svojeg po-sjeta i pokazao gospodinu Phelpsu knjigu Bible Readings (Bib-lijska πtiva). Meutim, gospodin Phelps je pitao naπeg brata jeli Ëuo za knjigu Velika borba i zna li iπta o adventistima.

To je dovelo do veoma zanimljivog razgovora pa su dogovorilivrijeme za prouËavanje Biblije. Pozvali su mene da vodim ovaprouËavanja u domu gospodina Phelpsa. On je pozvao svoje pri-jatelje i oko πest mjeseci kasnije krstili su se gospodin i gospoaPhelps te jedan mladi braËni par. Osim toga, joπ je jedna obi-telj poËela dolaziti u crkvu, jedan mladiÊ se upisao na akade-miju Shenandoah Valley, a petero djece krenulo je u naπu crkvenu

68

πkolu. Odmah nakon krπtenja ovi dragi ljudi posvetili su se mi-sioniranju. ProuËavali su Bibliju s nekoliko zainteresiranih osoba.Brat Phelps je odluËio raditi kao literarni evanelist.

Premda Deni Mark spava u grobu oËekujuÊi poziv Darova-telja æivota, njegova dobra djela idu za njim i ja znam da Êebiti nagraen za ovo prekrasno iskustvo.” (J. E. Curry)

Ovaj dogaaj potiËe nas da uËinimo sve πto je u naπoj moÊida potaknemo vjernike na rad s evaneoskom literaturom.

25. kolovoza

Bog uzvisuje svoje prijatelje“Znajte: Jahve Ëudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gos-podin Êe me usliπiti kad ga zazovem.” (Psalam 4,4)

Dok siju sjeme Evanelja, Boæji literarni evanelisti stjeËuznaËajna iskustva. F. W. Connors iznosi iskustvo o zadobivanjuduπe koje je doæivio ubrzo nakon πto je prije mnogo godina poËeoraditi s literaturom.

“Obilazio sam biciklom seoska podruËja i obiËavao preno-Êiti kod ljudi, ali tog dana nikako nisam mogao naÊi mjesto.KonaËno me neka æena uputila na kuÊu jednog neæenje. Reklaje da Ëovjek ima veliku kuÊu i dovoljno prostora. Zato sam krenuoprema njegovoj kuÊi.

©to sam se viπe pribliæavao toj kuÊi, susjedi su mi sve viπegovorili o loπem karakteru tog Ëovjeka. Rekli su da krijumËarialkohol i odræava plesove u sjeniku pa sam se ubrzo poËeo bo-jati da zbog naravi mojeg evaneoskog rada moæda neÊu bitidobrodoπao u njegovom domu. Meutim, kad sam prilazio nje-govoj kuÊi, vidio sam da mi dolazi u susret. Brzo sam mu sepredstavio i objasnio πto radim. Upravo je odlazio, ali mi je iz-razio dobrodoπlicu i rekao neka si sam pripremim neπto za je-sti.

Dok je bio odsutan, pomislio sam da bih se trebao pripre-miti za biblijsko prouËavanje. Meutim, buduÊi da sam bio novu istini, iznio sam mu temu koju sam najbolje poznavao — BoæjipeËat i æig Zvijeri. Sluπao me sve vrijeme sa zanimanjem, a prikraju prouËavanja okrenuo se i rekao: ‘Mislim da ste u pravu.Moja je majka uvijek govorila da svetkujemo pogreπni dan.’ Klek-nuo je sa mnom na molitvu i poslije toga smo se povukli naspavanje. Sutradan smo se ujutro ponovno pomolili i ja samotiπao kuÊi jer je bio petak.

69

Kad sam se u ponedjeljak prije podne vratio na svoje pod-ruËje rada, jedna od njegovih susjeda naruËila je od mene ne-ke knjige i Bibliju. Dok sam ispunjavao narudæbu, rekla je dajoj je njezin susjed kazao kako je proπlog tjedna bio kod njeganeki Ëovjek koji je rekao da je subota pravi dan odmora, pa juje poËeo svetkovati. Kad je Ëula da sam ja taj Ëovjek, rekla jeda je neko vrijeme odlazila u adventistiËku crkvu i da Êe, akose ikad pridruæi nekoj crkvi, to biti adventistiËka. ObeÊao samjoj da Êemo u tom kraju pokuπati osnovati crkvu za nju.

Ubrzo nakon toga jedan brat i ja poËeli smo odræavati javnapredavanja u mjesnoj πkoli i od tog malog poËetka krπteno jedvanaest duπa, a troje mladih iz te skupine otiπlo je u naπeπkole da se pripreme za Boæje djelo. A sve je poËelo posjetomliterarnog evanelista Ëovjeku koji uopÊe nije pokazivao da jezainteresiran za Nebo.”

Mnogi u naπe vrijeme traæe istinu. Molite se za njih da nauono za Ëim tragaju.

“Meutim, Njegovo zanimanje i zanimanje cijeloga Ne-ba usmjereno je na naπ siÊuπni svijet, na duπe za Ëije jespasenje dao svog jedinoroenog Sina.” (Ellen G. White, Isu-sov æivot, str. 287)

26. kolovoza

Naπa slatka nagrada“»uvajte se da ne izgubite πto ste stekli, nego da pri-mite potpunu plaÊu.” (2. Ivanova 8)

Boæji sluge ne rade za nagradu; oni rade zato πto vole duπei svojega Boga i æele Mu sluæiti svim srcem. A Biblija kaæe daone koji vjerno sluæe Bogu Ëeka nagrada. Naπ danaπnji tekstgovori o toj nagradi. On govori o “potpunoj plaÊi”, πto znaËi dase ne radi o obiËnoj nagradi. Po mojem miπljenju radi se o dvo-strukoj nagradi.

»injenica je da rad za Gospodina na bilo koji naËin donosidvostruku nagradu. Prvo, nagrada je kad vidite da neka duπaprihvaÊa Isusa za svojeg osobnog Spasitelja. Drugo, nagradu do-bivamo prigodom Isusovog drugog dolaska kad Êe vam priÊi ljudii s dubokom zahvalnoπÊu reÊi: “Hvala ti πto si me upoznao sasvojim Prijateljem Isusom. A sve sam to mogao propustiti!”

Literarni evanelisti se Ëesto raduju kad vide krπtenje ljudikoji su od njih kupili knjigu. Za posveÊene Boæje djelatnike nema

70

veÊe radosti od ove. To je njihova prva nagrada. Ova Êe radostbiti ustostruËena kad doe Isus, kad Êe se literarni evanelisti kupac ponovno sastati, πto Êe biti njihova druga nagrada.

Anja Lakaiemi, literarna evanelistica iz Finske, osjetila jekakvu Êe radost doæivjeti mnogi literarni evanelisti kad se Isusvrati. Godine 1945. Oivas Heinkkila, sudac finskog vrhovnog suda,kupio je primjerak Maxwellove knjige Naπa Ëudesna Biblija, alije godinama nije Ëitao. InaËe je bio aktivan u svojoj crkvi. Nakraju ju je skinuo s police i proËitao. Neπto se u njemu probudiloi on je poæelio saznati viπe.

Onda je sreo Anju i kupio komplet The Bible Story (BiblijskepriËe). Neπto poslije kupio je Ëitav komplet Velike borbe i proËitaosvih pet knjiga. Posebno ga je zanimala knjiga Velika borba paju je triput proËitao.

Onda je u njegovom susjedstvu odræana evangelizacija. Dobioje pozivnicu i doπao na predavanja. SluπajuÊi Boæju vijest, pro-æelo ga je duboko osvjedoËenje dok se borio s Boæjim pozivom.Kad se pokorio Svetome Duhu, duboki mir ispunio je njegovosrce. Na dan krπtenja poklonio je svojoj djeci pet primjerakaVelike borbe. Æelio je da i ona iskuse radost spasenja kao on.

Danas zahvaljujemo Bogu za Njegovu RijeË i istinu koju namje povjerio. Molimo se da dirne naπe srce i da nas uporabi kaosvoje orue kojim Êe doprijeti do drugih kojima je isto takopotreban. Vrijeme je kratko. Isus Êe uskoro doÊi, vrlo brzo!

“Vjernici naπe Crkve trebaju ustati i svijetliti jer je doπlanjihova svjetlost i slava ih je Gospodnja obasjala. Neka seoni koji poznaju istinu probude i uloæe svaki napor da pri-dobiju ljude tamo gdje se nalaze.” (Ellen G. White, ColporteurMinistry, str. 17)

27. kolovoza

Bog Êe nam biti milostiv“Moji Êe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Voj-skama. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv.” (Mala-hija 3,17)

U sukobima s pobunjenicima u IstoËnom Timoru krajem1990-ih svi su stanovnici bili izloæeni nasilju. Ovo je izvjeπtajo mladom Ëovjeku koji se rodio u IstoËnom Timoru i u vrijemerata uËio za sveÊenika u RimokatoliËkoj crkvi. Nazovimo ga Ro-berto.

71

Roberto je bio posveÊeni mladiÊ koji je svoje srce predaoGospodinu i uvijek æelio Ëiniti πto je pravo. Bio je darovit stu-dent i odliËan kandidat za sveÊenika. Ali u to vrijeme u IstoË-nom Timoru nije bilo lako æivjeti i teπko je bilo zaraditi za æivot.Njegovi nadreeni poslali su ga u Sabah na Borneu da tamozaradi za πkolarinu. Roberto je stigao u Sabah i uskoro se zapo-slio na plantaæama Palm Oila. Iπlo mu je dobro i on je jedvaËekao trenutak kad Êe imati dovoljno novca da se vrati kuÊi inastavi studirati. Æelio je puno uËiniti za Gospodina i sluæitiMu Ëitavog svojeg æivota.

Jednog je dana radnike na plantaæi na kojoj je radio Robertoposjetio literarni evanelist. Ovaj literarni evanelist ponio jenekoliko vrlo zanimljivih knjiga koje je pokazivao i objaπnja-vao Robertu i njegovim kolegama radnicima. Roberta su poseb-no privukle lijepo opremljene duhovne knjige. Nikad prije nijevidio takve knjige. Kako da doe do njih?

Kad je sastanak s literarnim evanelistom zavrπio, Robertoje ostao da osobno porazgovara s novim krπÊanskim prijateljem.Dugo su razgovarali. Meu njima se razvilo veliko prijateljstvoi ubrzo se buduÊi sveÊenik zainteresirao za Evanelje kako stojiu Bibliji. Pridruæio se literarnom evanelistu na seminaru zapoduku u radu s literaturom i tu je izrazio æelju da krπtenjemslijedi Gospodina. Nije prestajao govoriti kako se njegov æivotpromijenio od dana kad je prvi put sreo svojeg prijatelja literarnogevanelista. A onda se pripremio za povratak u IstoËni Timor snamjerom da svojim nadreenima ispriËa kako je u Boæjoj rije-Ëi otkrio istinu. Ponio je sa sobom knjige koje Êe kod kuÊe podi-jeliti svojim prijateljima. Tko zna kakav Êe biti krajnji rezultatovog iskustva? Vjerni literarni evanelist donio je Robertu pre-ko svojih knjiga novu nadu i æivot.

Danas u mnogim dijelovima svijeta postoje Roberti. Poputskrivenih dragulja oni se nalaze i u vaπem susjedstvu, na vaπemradnome mjestu, u krugu vaπih prijatelja. Moæete doÊi do njihna isti naËin na koji je Roberto upoznao biblijske istine. Nekaknjige propovijedaju dokle god ste æivi i tako pridobiju ljudeza Boga i Njegovo kraljevstvo.

72

28. kolovoza

Za propovjednike nema poËinka“Na zidine tvoje, Jeruzaleme, straæare sam postavio: nidanju ni noÊu ne smiju zaπutjeti. O, vi koji podsjeÊateJahvu, vama nema poËinka!” (Izaija 62,6)

Kad je Bog u davna vremena svojem narodu slao vijesti prekosvojih proroka, Ëesto ga je podsjeÊao: “Ja sam Bog Abrahamov,Izakov i Jakovljev.” Na sliËan se naËin, dok Ëitamo doæivljajenaπih pionira iz proπlosti, podsjeÊamo da je Bog iz proπlostiisti Bog danas, sutra i u vjeËnosti. Naπi pioniri, koji su prvidonijeli vijest trojice anela u razne dijelove svijeta, radili suu izuzetno teπkim okolnostima i Ëesto gubili æivot. Ali mi danasvidimo rezultate njihove vjernosti.

Jedna od najdjelotvornijih radnica meu pionirima, koja jes literaturom poËela raditi na Javi, bila je sestra Tunheim, kojaje na taj otok stigla 1906. godine. Vrlo brzo je nauËila malaj-ski jezik i poËela poduËavati Bibliju u svim dijelovima grada.Takoer je naπla vremena za prevoenje traktata i knjiga, kojeje zatim poklanjala i prodavala svojim novim poznanicima. Ka-snije je bila postavljena za voditeljicu Misije zapadne Jave. Na-kon osam godina sluæbe popustilo joj je zdravlje. Poslali su jena odmor. Zatim je, nakon povratka na Javu 1916. godine, radilau Bataviji s pastorom I. C. Smithom i njegovom suprugom.

Dvije godine poslije ponovno se ozbiljno razboljela pa suje poslali u πangajsku bolnicu da se oporavi. Tu je brzo nauËilakineski jezik i poËela zadobivati duπe meu Kinezima u Shang-haiju.

Nakon pet godina provedenih u Kini odazvala se pozivu dase vrati na Javu. Kad je brod pristao u Singapuru, Mena Diredja,indonezijski djelatnik Crkve, koji je u Singapuru prisustvovaojednom seminaru, otiπao je pred nju. Pristupio je kapetanu irekao da traæi gospoicu Tunheim. Kapetan je odgovorio: “Æaomi je πto vam moram priopÊiti da je gospoica Tunheim juËerpreminula. Njezino je tijelo pripremljeno za ukop.” Pokopanaje na groblju preko puta malezijske nakladniËke kuÊe Znaci vre-mena u Singapuru, gdje Ëeka poziv Darovatelja æivota.

Gospodnje djelo u zemljama u kojima je djelovala sestraTunheim i za koje je bila spremna ærtvovati æivot, danas je do-bro organizirano i brzo napreduje. Pribliæava se dan kad Êe srestiDarovatelja æivota. Kako Êe joj se duπa radovati kad vidi rezul-tate svojeg rada!

73

Molimo se danas za sjeme koje su posijali oni koji su radiliprije nas. Molimo se da to sjeme raste i da se umnoæi, pa kadIsus doe, da odvede mnoπtvo duπa u Boæje kraljevstvo. Isto-dobno nastavimo raditi dobro djelo koje su poËeli naπi pioniri.Nemojmo prestati sijati sjeme Evanelja kamo god poπli.

“K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski.Zasaeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga naπega.” (Psalam92,13.14)

29. kolovoza

U πto si ti uvjeren?“Uvjeren [sam] u ovo: Onaj koji otpoËe u vama dobrodjelo, dovrπit Êe ga do Dana Krista Isusa.” (Filipljani-ma 1,6)

Danaπnji dogaaj vraÊa nas na poËetak Boæjeg djela u Indo-neziji. Vidjet Êemo kako je Bog blagoslovio i uËinio da pod Nje-govom posebnom brigom uzraste sjeme Evanelja. Ono joπ i da-nas, nakon trideset, Ëetrdeset, pedeset i πezdeset godina, donosirod. Mnoga djeca prvih obraÊenika postala su uspjeπni Boæjipropovjednici. Neki su joπ uvijek aktivni djelatnici.

Literarni evanelisti u Indoneziji ulazili su u nova podruË-ja i slali pozive propovjednicima da ih slijede. Justus Palandenkotiπao je 1920. godine na sjeverni Celebes gdje je prodavao knjige.Ubrzo nakon toga se Samuelo Rantung, domorodac koji je postaoadventist dok je radio u tiskari Misije u Bataviji, vratio kuÊi daroacima i prijateljima donese vijest spasenja.

Nakon prouËavanja Biblije sa svojom obitelji i drugima, Ran-tung je uredu unije poslao poruku da poπalje propovjednika kojiÊe krstiti njegove obraÊenike. Pisao je ovako: “Molim Boga dabrzo poπalje propovjednika u okrug Menado, jer narod ovdje silnoæeli prihvatiti Boæju rijeË.”

Pastor F. A. Detamore stigao je 26. prosinca 1926. godineu Ratahan i veÊ 30. prosinca krstio dvadeset dvije osobe. Zatimje organizirao crkvu od dvadeset pet vjernika; to je bila prvaadventistiËka crkva na otocima Celebesa.

Boæje djelo je tada poËelo naglo rasti i dok su literarni evan-elisti sijali sjeme, drugi radnici i laici skupljali su æetvu. Godine1939. imali smo pet tisuÊa vjernika. U nizozemskoj IstoËnoin-dijskoj uniji, kako se tada zvala, radilo je πezdeset devet kolpor-tera, a prodaja literature dosegla je vrhunac. BuduÊnost djela

74

puno je obeÊavala. Ali nekoliko mjeseci kasnije NjemaËka jeokupirala Nizozemsku i sjena Drugog svjetskog rata nadvila senad Indoneziju. Nizozemci su internirali sve njemaËke misio-nare; tamni oblaci rata sruËili su se u najveÊem bijesu kad jejapanska vojska 1942. godine izvrπila invaziju na ove otoke.

Ali Boæje djelo ne da se zaustaviti. Sjeme je bilo posijanoi nastavilo djelovati tijekom ratnih godina i mnogi su ljudi upo-znali biblijske istine preko knjiga kupljenih prije nego πto jerat zaustavio napredovanje Boæje vojske. Bog je bio na kormiluu ono vrijeme, a na kormilu je i danas.

Zahvalimo u molitvama naπem nebeskom Ocu za Njegovuposebnu brigu za vijest spasenja. Zahvalimo Mu πto znamo daniπta na ovoj Zemlji ne moæe zaustaviti navijeπtanje plana spa-senja. Zahvalite Mu za prednost πto moæete sudjelovati u nje-govom ostvarenju.

O Boæe i OËe ljudskog roda,Kako ljudi mogu biti tako slijepiI ne vidjeti Tvoju beskrajnu ljubavKoju na njih izlijevaπ s Neba?

(Nepoznati autor)

30. kolovoza

Bog zasigurno moæe pomoÊi“Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu jeuho otvrdlo da ne bi Ëuo.” (Izaija 59,1)

Neki je literarni evanelist Ëitav dan bezuspjeπno radio. Ne-kako mu tog dana niπta nije iπlo od ruke, a on nije znao πtoda radi kako bi uspio. Prigodom svakog posjeta bio je odbijeni svaki put kad bi ljudi odbili kupiti knjige, on bi se joπ jaËerazoËarao. U Ëemu je grijeπio? Je li ga Bog kuπao ili ga je nepri-jatelj pokuπavao obeshrabriti? VeÊ je bilo kasno poslijepodnekad je odluËio siÊi s puta i naÊi mjesto gdje bi mogao porazgo-varati s Gospodinom. Kamo da ide? Nedaleko od puta ugledaoje nekoliko kokosovih palmi pa je pomislio da je to pogodnomjesto za ozbiljan razgovor s Bogom. Meutim, nije primijetioda se visoko u palmi koju je izabrao za odmor i molitvu nalaziomuπkarac koji je brao kokosove orahe. Pod stablom se poËeoozbiljno moliti Gospodinu. Ispitivao je svoje srce ne bi li moædau njemu bio razlog πto tog dana nije imao uspjeha. Dok se molio,

75

muπkarac na stablu odrezao je kokos, ali mu je iskliznuo izruke i pao na zemlju — problem je bio u tome πto je izmeukokosovog oraha i zemlje bio literarni evanelist. Na sreÊu, ko-kosov orah ga nije pogodio u glavu, ali ga je iznenadio pa jeodmah podignuo glavu. Upravo se u tom trenutku molio da muGospodin poπalje nekoga tko traæi Evanelje i da mu da rijeËikoje bi pokrenule srce te osobe. A onda opet — bang! Drugikokosov orah ga je pogodio. Jao! ©to je drugo mogao nego pri-hvatiti da mu je Bog poslao Ëovjeka koji je brao kokosove orahe.

Muπkarac na stablu se uplaπio. Shvatio je da je kokosovorah koji je ispustio mogao ubiti Ëovjeka koji se molio pod pal-mom. Brzo je siπao sa stabla i priπao literarnom evanelistu.“©to radite ovdje?” pitao ga je. “Molim se”, odgovorio je ovajbez oklijevanja. Zapodjenuli su razgovor i muπkarac s kokosovepsalme ubrzo je postao vlasnik nekoliko evaneoskih knjiga, aliterarni evanelist radosno je otiπao svojim putem diveÊi se na-Ëinu na koji je Gospodin usliπao njegovu molitvu. SluËajnostili Ëudo? Znamo da naπ Bog ima neobiËne naËine na koje nampomaæe da upoznamo ljude koji tragaju za Njegovom porukomnade. Govori li moæda danas vama i poziva vas da budete Nje-gov svjedok nekoj usamljenoj duπi?

Moæda ne osobi na kokosovoj palmi, veÊ negdje drugdje.

31. kolovoza

Koji traæe Boga ne trpe oskudice“Kuπajte i vidite kako dobar je Jahve: blago Ëovjeku kojise njemu utjeËe! Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpeoskudice koji ga se boje. Osiromaπiπe moguÊnici i gla-duju, a koji traæe Jahvu ne trpe oskudice.” (Psalam 34,9-11)

Gospodin vrπi mnoga Ëuda na Filipinima gdje tisuÊe lite-rarnih evanelista svakog dana donosi Evanelje u domove, uredei tvornice. Danaπnji tekst opisuje jedno od tih Ëuda.

Literarni evanelist Eusebio Valle nudio je knjige u mjestuLingig u pokrajini Surigao del Sur. Tu je sreo Bendalina Balin-gana, Ëovjeka koji je bio imenovan za gradskog policajca, jerje gradonaËelnik smatrao da Êe pomoÊi u smirivanju nestaπnihmladiÊa. Nedugo nakon imenovanja, Balingan se posvaao s gra-donaËelnikom i zamalo ga ubio. Svi u gradu, ukljuËujuÊi i sveÊe-nika, bojali su se Balingana.

76

Ubrzo nakon tog incidenta Eusebio je jedne veËeri upoznaoBalingana i u njegovom domu ponudio mu primjerak Velike borbe.Balingan je knjigu naruËio i Eusebio ju je dva dana poslije do-nio.

Mjesec dana kasnije Eusebio je ponovno sreo Balingana.Policajac mu je rekao da je uæivao u Ëitanju te knjige i zamolioga da mu nabavi krπÊansku pjesmaricu, buduÊi da on i njegovaobitelj namjeravaju posjetiti subotnju πkolu.

Eusebio je obeÊao da Êe se potruditi i, stvarno, sljedeÊesubote Balingan je posjetio naπu crkvu sa svojom obitelji i joπËetiri obitelji iz susjedstva. Eusebio ga je upitao πto je njih po-taknulo da dou u crkvu. Odgovor je glasio: “Knjiga koju samkupio od vas.”

Balingan je nastavio svjedoËiti o svojemu UËitelju pa su sestanovnici cijelog mjesta zainteresirali za adventnu vijest. Premdase voditelj druge vjerske zajednice jako trudio da ove obiteljiobeshrabri, svi su vjerno nastavili dolaziti na subotnja bogo-sluæja. Nekoliko mjeseci kasnije dvadeset dvije osobe koje sudolazile na subotnja bogosluæja, uËinile su zavjet krπtenjem ucrkvi Surigao u Lingigu.

“Tvoja je knjiga promijenila moj æivot”, reÊi Êe mnogi naNebu kad sretnu literarne evaneliste koji su im prodali knji-gu. Bit Êe to velika radost i svetkovina kad budu govorili o to-me kako su se osvjedoËili u Boæju istinu nakon Ëitanja knjigado kojih su doπli zahvaljujuÊi vjernim literarnim evanelistima.

Zahvalimo danas u svojim molitvama Bogu za Svetoga Du-ha. On dodiruje srca muπkaraca, æena i djece diljem svijeta ipomaæe im da upoznaju Evanelje o Isusu Kristu. Upravo nasSveti Duh vodi da doæivimo radost spasenja.

1. rujna

Tko ustraje, bit Êe spaπen“Razmahat Êe se bezakonje i ohladnjeti ljubav mno-gih. Ali tko ustraje do svrπetka, bit Êe spaπen.” (Matej24,12.13)

Literarni evanelist Nguyen Thi Lu gotovo πest mjeseci nudioje u Vijetnamu literaturu u gradu Quay. Stigla je kiπna sezonai on se odluËio zbog svoje obitelji vratiti kuÊi jer se pribojavaopoplave. Dobro je zakljuËio jer je kiπa jako padala i kad je sti-gao kuÊi, voda je gotovo okruæila njihovu kuÊu.

77

To se dogodilo u vrijeme Vijetnamskog rata i jedne veËerioko dvadeset dva sata do njegove kuÊe doplovili su vijetkongovciu tri mala Ëamca. Bilo ih je deset i svi su bili naoruæani dozuba. Rekli su njegovoj obitelji da πute, da ne prave buku. Ondasu æeni rekli da Êe muæa odvesti, a ona moæe s djecom ostatiu svojoj seoskoj kuÊici. Dok su izlazili na vrata, ponovno susupruga upozorili da ne pravi buku veÊ da se tiho kreÊe jer Êega u protivnom ubiti.

Plovili su cijelu noÊ i pola iduÊeg dana prije nego πto suse iskrcali na kopno. Zatim su se penjali uz padinu planine dovijetkongovskog zapovjedniπtva. Tu su proveli trideset dana. Luasu danju ispitivali, a noÊu su mu noge stavili u klade. Nakontrideset dana dvanaest zatvorenika, koje su zarobili u njego-vom kraju, podijelili su u dvije skupine.

Skupini u kojoj se nalazio literarni evanelist dali su dnevniobrok kuhane riæe i neπto nekuhane riæe. Drugoj su dali samodnevni obrok kuhane riæe.

Ubrzo nakon πto su pojeli svoj obrok, drugu skupinu odvelisu malo podalje i postrijeljali. Pobili su ih zato πto nisu htjelisuraivati kad su ih ispitivali.

Ostale zatvorenike poveli su na sedmodnevno putovanje. Nakraju su stigli do velike zadruæne farme gdje je literarni evan-elist morao ostati Ëetiri godine. Svakog dana nebom su preli-jetali ameriËki bombarderi. Povremeno bi se pojavile juænovijet-namske vojne snage pa su se zatvorenici morali razbjeæati i sa-kriti. Vijetkongovci i zatvorenici podijelili bi se u male skupine;neki bi pobjegli u praπumu. Tamo bi ostali nekoliko dana dokse ne bi uvjerili da su vladine snage otiπle. Onda bi se ponovnovratili i obraivali zemlju. U takvom su æivotu protekle Ëetirigodine.

A onda se neπto dogodilo. Gospodin je na Ëudesan naËinotvorio Luu moguÊnost bijega. »itajte o tome sutra.

“©to viπe krπÊanin oponaπa boæanski Uzor, to Êe sigur-nije biti cilj Sotoninih napada.” (Ellen G. White, Velika broba,str. 437,438)

78

2. rujna

Opstanimo kroz patnje!“Tada Êe vas predavati na muke i ubijati vas. I svi Êevas narodi zamrziti zbog imena moga.” (Matej 24,9)

KonaËno su vijetkongovci stekli dovoljno povjerenja u literar-nog evanelista pa je dobio posebne povlastice. Te su se povla-stice sastojale u kratkim putovanjima s vijetkongovskim kadromu podruËja podalje od farme tako da je mogao malo predahnutiod svojih obveza na farmi. Viπe ga nisu tukli. Na tim putovanjimanosio je riæu i druge namirnice vijetkongovcima u brdima. Jednegodine imao je tri duga putovanja koja su trajala najmanje posedam dana.

Na treÊem putovanju u veljaËi 1969. godine pribliæio se nadva-tri sata od svojeg doma. Mogao je vidjeti planine koje suse nalazile sjeverno od njegovog zaviËajnog grada i u njegovomse srcu pojavila silna æelja za slobodom, da se vrati supruzi idjeci. Nije imao ni najmanju nadu da Êe ikad biti osloboen.Ali je Ëvrsto odluËio da stekne slobodu.

Na kraju njihova putovanja stigli su u vijetkongovsku utvr-du. Zatvorenike su podijelili u skupine po dvojicu i trojicu daprenoÊe u domovima vijetkongovaca u tom kraju. Literarnog evan-elista odvojili su od drugih skupina; on je bio jedini zatvore-nik koji je trebao ostati u odreenoj kuÊi. Vlasnik zemljiπtabio je ekonomski savjetnik Vijetkonga u tom kraju. Imao je velikuseljaËku kuÊu s dograenom kuhinjom na jednom krilu. Lite-rarnog evanelista zatvorili su u toj kuhinji. Ispod kuhinjskogpoda, kao i iz velike kuÊe, spuπtali su se tuneli duboko u zemlju.

Doπla je veËer i dok se literarni evanelist pripremao naspavanje, Ëuo je zvukove koji su dolazili iz tih tunela. »uo jeplaË male djece pa je znao da su dolje ljudi, ali nije znao ko-liko ih ima. Te noÊi nije mogao spavati. MuËili su ga komarci,a osim toga, razmiπljao je o bijegu.

Prilika za bijeg doπla je na naËin koji nije oËekivao. U su-traπnjem tekstu iznijet Êemo ostatak ovog doæivljaja.

Molimo se ponovno za djelo u Vijetnamu u kojem svjedociza Boga mogu samo potajno djelovati. Ali oni su vjerni unatoËmoguÊim posljedicama ako ih uhvate.

“Kad se oluja progonstva obruπi na nas svom silinom,vjerno stado Ëut Êe glas pravog Pastira … i mnogi koji suotiπli iz tora vratit Êe se i slijediti velikog Pastira.” (EllenG. White, Maran Atha, str. 200)

79

3. rujna

Bog vidi naπa dobra djela“A kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, πto goduËiniste jednomu od ove moje najmanje braÊe, meni uËi-niste!’” (Matej 25,40)

Dok je Lu razmiπljao o tome kako da pobjegne i doe dosvoje obitelji, odjednom je iz tunela iziπla æena i pitala ga uËemu je problem. Rekla je: “»ula sam vas ovdje gore i znamda ne spavate. Mogu li vam kako pomoÊi?” Posumnjao je da jevijetkongovka pa je dobro pazio πto Êe reÊi. Odgovorio je da sukomarci tako æestoki da ne moæe spavati.

“Æao mi je”, rekla je. “Nemam niπta Ëime bih vam u tomemogla pomoÊi. Ali jeste li sigurni da je to sve πto vas muËi?”Zatim je upitala: “Odakle ste?” Takoer se raspitivala o njego-voj obitelji i postavljala mu neka pitanja o njemu samome. Onje ponovno pazio πto Êe odgovoriti. Na kraju je rekla: “Sigurnobiste voljeli pobjeÊi. Zar ne?”

Literarni evanelist je odgovorio: “Znam da za to nema mo-guÊnosti, pa o tome i ne razmiπljam.”

“Rado bih vam pomogla,” rekla je, “ali sada je Tet i moratÊete ovdje ostati pet dana. Ali poslije toga imam plan kako davam pomognem da pobjegnete.”

Suprug ove æene bio je na manevrima Vijetkonga pa se nijetrebao vratiti nekoliko dana.

NoÊ prije nego πto Êe literarni evanelist pobjeÊi, ona jeæena doπla k njemu i rekla mu: “Vidite li onaj kaput tamo nazidu? Objesila sam ga za vas. To je kaput mojeg svekra.” (Radilose o bijeloj odjeÊi kakvu inaËe nose stariji vijetnamski muπkarci.)

Zatim je nastavila: “Pokraj kaputa je πeπir za starca. UstatÊete u pet i trideset. Obucite kaput i stavite πeπir i onda iditeovom cestom oko trideset do Ëetrdeset minuta. StiÊi Êete natrænicu. Pravite se kao da idete na trænicu kupiti namirnice zavijetkongovsko selo. To trebate reÊi ako vas itko iπta pita.

Kad stignete na trænicu i pogledate na desno, vidjet Êeteput koji vodi niz planinu do ceste. Idite tom cestom oko dvasata i doÊi Êete na autocestu koja vodi u grad Duc My. Kadstignete na autocestu, bit Êete na sigurnom jer je pod kontrolomvladinih snaga. Uite u Duc My i predajte se vlastima. Dalje Êesve biti u redu.”

Literarni evanelist nije mogao vjerovati da mu to govoriova æena. »itavo se vrijeme pitao: Zar mi ona stvarno æeli po-

80

moÊi? Je li ona moæda nebeski aneo koji mi pomaæe da sevratim obitelji? Ili je pripadnica Vijetkonga pa mi pokuπavanamjestiti zamku?

»itajte dalje u Ëetvrtom, posljednjem dijelu o Luovom doæiv-ljaju. Nastavite se moliti za djelo u Vijetnamu.

4. rujna

“Bio si mi vjeran u malom ...”“ReËe mu gospodar: ‘Valjaπ, slugo dobri i vjerni! U ma-lome si bio vjeran, nad mnogim Êu te postaviti! Ui uradost gospodara svoga!’” (Matej 25,21)

Dok mu je æena davala upute, literarni evanelist je svevrijeme razmiπljao: Je li ona iskrena? ©to ako je vijetkongov-ka? Zar mi stvarno namjerava pomoÊi? Nije znao kad je tenoÊi zaspao.

U zoru se probudio, obukao kaput, stavio πeπir i pripremiose za odlazak. Ali njezin muæ ga je vidio pa je upitao æenu:“Kamo ide taj Ëovjek?”

“Ah,” odgovorila je, “ide u selo kupiti neke namirnice zanas.” Literarni evanelist rekao je u sebi: Ako je ta æena spremnalagati radi mene, onda je sigurno iskrena u onome πto radi.

Iπao je cestom sa strahom u srcu, ali je bez problema sti-gao na trænicu. Od trænice do autoceste bilo je oko dva satahoda. Nije otiπao daleko od trænice kad su se iznenada pojavilineki vijetkongovci; poËeli su ga progoniti i pucati na njega. Tadamu je vjeæba i poduka Vijetkonga o izbjegavanju juænovijetnam-skih i ameriËkih metaka spasila æivot. Naravno, i Gospodin iNjegovi aneli πtitili su ga pa je sigurno stigao do autoceste.

U blizini autoceste sreo je vladinog vojnika. Predao se pasu ga odveli u grad Duc My. Trideset dana presluπavali su gajuænovijetnamski vojnici. Na kraju su mu dali sluæbene dokumen-te i vratili ga u Danang. Tu se ponovno sastao sa svojom obitelji.Kakva je radost zavladala kad se otac, nakon gotovo Ëetiri go-dine izbivanja, vratio obitelji.

Ubrzo nakon toga poslali su Lua u Sajgon u adventistiËkubolnicu. On se teπko razbolio od malarije. Nakon lijeËenja obav-ljen je temeljiti pregled i lijeËnici su ga proglasili fiziËki zdra-vim. Meutim, zahtijevali su da nekoliko mjeseci ostane u Saj-gonu kako bi nakon Ëetiri godine zatvora prikupio snagu. Zavrijeme lijeËenja i rehabilitacije koriπtena su sredstva Fonda po-

81

moÊi literarnim evanelistima u Vijetnamu. Nekoliko mjeseci ka-snije lijeËnici su ga otpustili i on je odmah krenuo u rad sliteraturom.

“Vrijeme nevolje je talioniËka peÊ iz koje se trebaju iz-liti karakteri nalik na Kristov. Ta peÊ treba navesti Boæjinarod da odbaci Sotonu i njegove kuπnje. Posljednji sukobtreba pokazati Kristovim sljedbenicima pravi karakter So-tone, okrutnog tiranina, i taj Êe sukob za njih uËiniti onoπto niπta drugo nije moglo, naime, da se potpuno okrenuod njega.” (Ellen G. White, Naπe visoko zvanje, str. 323)

5. rujna

Boæje elitne postrojbe“U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi po-stojani!” (Rimljanima 12,12)

Jedan od voditelja nakladniËkog djela kaæe: “Literarne evan-eliste smatram elitnim postrojbama Boæje vojske. Usporeu-jem ih s komandosima u britanskoj vojsci ili rendæerima u ame-riËkoj. Njihova je duænost i prednost da idu tamo gdje rijeË pro-povjednika nije nikad uspjela prodrijeti ili rijetko kad. Literarnievanelist odlazi iza neprijateljevih crta bojiπnice, ravno u do-move ljudi koje neprijatelj, Sotona i njegova horda, dræi u zarob-ljeniπtvu.

To me podsjeÊa na ono πto sam doæivio s jednim od naπihredovnih literarnih evanelista. Upravo je pao sumrak kad smose dovezli u dvoriπte seljaËke kuÊe. Sreli smo vrlo ljubazan krπ-Êanski braËni par i ponudili jednu zdravstvenu i jednu duhovnuknjigu. Knjige su im se svidjele, ali s obzirom na to da su veÊimali sliËne knjige, poslali su nas da odemo i ponudimo knjigesuprugovom bratu i njegovoj obitelji koja je æivjela u istom dvo-riπtu. ‘Ako ih oni ne kupe,’ rekli su, ‘vratite se pa Êemo ih miuzeti.’

Nakon πto je suprugov brat kupio knjige za gotovinu, vratilismo se i prenoÊili u toj kuÊi. Nakon doruËka ponudili smo do-maÊinima knjigu Uncle Arthur’s Bedtime Stories (PriËe za lakunoÊ). Upravo kad sam im rekao cijenu i htio ih pozvati da jenaruËe, uπao je drugi brat i poËeo nas vrijeati. Nazvao nas jeavoljim agentima i raznim drugim ruænim imenima koja je mogaosmisliti. Mi smo saËuvali miran krπÊanski duh i odgovarali murijeËima koje su ga trebale umiriti. Usred ove bujice rijeËi, doma-

82

Êin je ustao i donio mi novac za knjige. Nije potrebno reÊi damladi Ëovjek viπe nije imao πto reÊi, pa se okrenuo i iziπao.

Ove smo ljude upisali i u Dopisnu biblijsku πkolu; Ëinilose da se tome raduju. MladiÊ koji je radio kod njih preko ljeta,takoer im je preporuËio lekcije Dopisne biblijske πkole. Rekaoje da je proπao teËaj i da su njegova pomajka i obitelj adventi-sti. Mi smo, kao Boæji komandosi, osjetili da smo neprijateljuzadali snaæan udarac.

Druga æena koju sam posjetio kupila je Veliku borbu. Po-kazivala je veliku æelju za razgovorom i postavljala mnogo pi-tanja o raznim toËkama biblijskog nauka. Rekla je kako je pri-mijetila da Biblija Ëesto spominje sedmi dan, odnosno subotu.Poslije prouËavanja ovog predmeta i nakon molitve, obeÊala jeda Êe svetkovati subotu.

Æetva je doista zrela, ali je malo æetelaca. Kako bi bilo li-jepo kad bismo imali viπe literarnih evanelista, a i viπe propo-vjednika koji bi mogli raditi sa zainteresiranima!”

“Kraj svemu je blizu. Ljudi u svijetu jure u propast.”“Svako novo otkriÊe Spasiteljeve ljubavi kod neke duπe

preteæe na jednu ili na drugu stranu.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 17)

6. rujna

Budimo postojani u vjeri“Bdijte postojani u vjeri, muæevni budite, Ëvrsti. Sve vaπeneka bude u ljubavi!” (1. KorinÊanima 16,13.14)

“Ono πto se dogodilo”, piπe Lila U. Lashua, “istinski meoduπevilo i zato ovo piπem.

Posjetila sam suprugu baptistiËkog propovjednika jer mi jejedan od mojih kupaca rekao da se zanima za naπe djeËje knjige.Ustanovila sam da je to istina jer me ljubazno doËekala, prem-da u tom trenutku nije mogla kupiti te knjige. Rado mi je dalaimena obitelji u crkvi i onda zastala da me pita nalazi li se uknjigama adventistiËki nauk. Nastavila mi je davati imena, alije rekla da bi se njezin suprug mogao usprotiviti kupnji knji-ga. Rekla je da je prouËila adventistiËku doktrinu i slaæe se snjom. Sigurna sam da me je Gospodin potaknuo da se osmje-lim i kaæem: ‘Tko zna, moæda Êete jednog dana biti adventis-tica.’ Ona je odgovorila: ‘Molim se za to.’ Zatim sam dodala:‘ZnaËi, vi vjerujete da je adventistiËki nauk biblijski?’ Na to je

83

uzvratila: ‘Ja jesam adventistica.’ Gotovo dva sata sluπala samje potpuno iznenaena.

Prije oko tri godine otiπla je u adventistiËku kliniku. Dokje Ëekala, uzela je sa stoliÊa u Ëekaonici knjigu Drama of theAges (Isusov æivot). VeÊ prije je proËitala neke dijelove iz oveknjige, ali se nije zainteresirala. Sada ju je duboko ganula jerje u æivotu svoje lijeËnice vidjela neπto πto sama nije imala, aæeljela je imati. Nakon πto je proËitala knjigu Isusov æivot, do-æivjela je obraÊenje i poËela svojoj lijeËnici postavljati pitanja.Prihvatila je adventnu vijest i veÊ je tri godine svetkovala su-botu.

Ona ima troje male djece i uËi ih najbolje πto moæe. Njezinse suprug protivi njezinoj vjeri i ne dopuπta da itko sazna zanjezino uvjerenje. Da saËuva mir u obitelji, ona surauje s njimna svaki naËin na koji moæe. BuduÊi da joj muæ ne dopuπta daËita adventistiËku literaturu, ona je proËitala jako malo. Pret-platom dobiva Ëasopis These Times i biblijsku pouku. Ima knjiguChild Guidance (Odgoj djeteta) Ellene White, a nedavno sam jojdala primjerak Velike borbe. Osim mene, jednog adventistiËkogbraËnog para i lijeËnice koja joj je kao majka, ona ne poznanijednog adventista. Nikad nije bila u adventistiËkoj crkvi, alis radoπÊu sluπa emisije Glasa nade kad god moæe. U nedjeljuprije podne obiËno je u crkvi. Rekla je: ‘Ja sam adventisticaskroz na skroz. Adventistica sam veÊ tri godine.’

Kad posjeÊujem one kojima me je poslala, vrata se πirokootvaraju Ëim spomenem njezino ime. Odnijela sam im mnogeknjige ispunjene istinom, a bit Êe joπ narudæbi. Desetak njihupisalo se u Dopisnu biblijsku πkolu.

Ova æena se s nepokolebljivom vjerom moli da njezin muæ,koji je sada neprijateljski raspoloæen, prihvati adventnu vijest.Molimo se i mi za tu obitelj.”

7. rujna

Neπ trud nije uzaludan“Tako, braÊo moja ljubljena, budite postojani, nepoko-lebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajuÊida trud vaπ nije neplodan u Gospodinu.” (1. KorinÊani-ma 15,58)

“Jednog dana 1920. godine,” priËa Alex Zaptan, “dok je tatas Ëetiri konja u polju drljao njivu, na biciklu se dovezao nepo-

84

znat Ëovjek, prvi adventistiËki literarni evanelist koji je ikadprolazio praπnjavim cestama u naπem kraju.

Konji su bili sasvim zadovoljni πto su dobili malo odmoradok su njih dvojica razgovarala. Naravno, govorio je uglavnomposjetitelj — tata je samo zurio u slike. Pravoslavci vole slike.Radilo se o knjizi Bible Readings for the Home Circle (Biblij-sko πtivo za dom), koju je tata kupio za πest dolara. Takoerje pozvao kolportera na veËeru i da prespava kod nas. Tata jejoπ neko vrijeme radio i onda rekao da je za danas dosta.

Te noÊi je literarni evanelist spavao s tatinim mlaim bratomu sjeniku. Razgovarali su o nekim predmetima iz Biblije. Ujutroje literarni evanelist poklonio majci krπÊanski kalendar. Maj-ka je primijetila da je subota oznaËena crvenom bojom. To juje iznenadilo. ©to se tate tiËe, on je u to vrijeme bio zaposlengradnjom nove pravoslavne crkve. Osim toga, pomagao je sve-Êeniku u nekim obredima i Ëak bi sam preuzeo cijelu sluæbuako se ukazala potreba.

Za sve to vrijeme tatin brat poËeo je u sjeniku Ëitati i prou-Ëavati kupljenu knjigu. Jednog dana uπao je u kuÊu i objasnioda je svetkovanje nedjelje zabluda. Isprva tata na to nije obraÊaopozornost, ali ga je neπto muËilo. U meuvremenu je knjiga kru-æila po susjedstvu. Zainteresiralo se dvanaest obitelji. Moj stricje uspio nekako doÊi u kontakt s upravom AdventistiËke cr-kve. Uprava je poslala pastora da posjeti zainteresirane. Ovajpropovjednik poËeo je odræavati sastanke po kuÊama.

Oko pedeset osoba prihvatilo je vijest trojice anela zahva-ljujuÊi jednoj knjizi koju je vjerni literarni evanelist prodaomojemu ocu.

Literarni evanelist saznao je za obilnu æetvu duπa tek ka-snije kad se kao misionar vratio iz Afrike. Na okruænom saborupokazivao je slike iz misionarskog rada u plemenu Mau Mau.Kad su se sluπatelji raziπli, nekoliko se osoba zadræalo da po-zdravi misionara. Meu onima koji su Ëekali bili su moj tata,majka i nekoliko nas djece. Tata ga je podsjetio na vrijeme kadnam je 1920. godine prodao knjigu Bible Readings koja je do-vela do takvog broja obraÊenja. Obistinilo se ono πto je reËenou Propovjedniku 11,1: ‘Baci kruh svoj na vodu i naÊi Êeπ gaposlije mnogo vremena.’

U tom trenutku literarni evanelist nije imao pojma da Êeposijano sjeme niknuti i rasti, da Êe se obratiti dvanaest obi-telji s pedesetak Ëlanova.”

Sjeme Evanelja nikad ne umire.

85

8. rujna

Velika otvorena vrata“Jer vrata mi se otvoriπe velika i uspjeπna, a protivni-ka mnogo.” (1. KorinÊanima 16,9)

Odvjetnici, suci i ljudi na visokim poloæajima moraju upo-znati adventnu vijest. Zar moæe biti boljeg naËina da se to ostvarinego preko literature? I. C. Pepper priËa nam kako je jedan li-terarni evanelist pristupio sucu na Haitiju.

“Neki od naπih literarnih evanelista na Haitiju imaju pre-krasna iskustva. Jedan od naπih ljudi piπe kako je, dok je radiou mjestu Dessalines, posjetio gradonaËelnika i onda otiπao nasud nadajuÊi se da Êe sucu moÊi ponuditi knjige.

Sudac je tog dana bio jako zauzet jer je trebalo rijeπiti vi-πe sluËajeva. Naπ literarni evanelist priËa:

‘Stajao sam na pragu sudnice ËekajuÊi da sudac zavrπi steæom parnicom. »inilo mi se da ga moja prisutnost uznemirujei ometa jer sam primijetio da ne posveÊuje punu pozornost od-vjetniku koji je iznosio sluËaj. To me je brinulo pa mi je sinu-la misao: Moæda sudac misli da sam πpijun.

KonaËno mi se obratio rijeËima: ‘©to trebate, gospodine?’Ja sam odmah odgovorio: ‘Smijem li vas zamoliti za kratak raz-govor?’

‘Izvolite, gospodine’ odgovorio je. ‘Priite.’Kad sam mu pokazao Veliku borbu, ona se suca toliko doj-

mila da je traæio da doem na podij kako bi svi prisutni u sud-nici mogli Ëuti i razumjeti πto govorim. Tako sam i uËinio isluπatelji su pozorno pratili moje izlaganje.

Nakon πto sam zavrπio s prezentacijom, sudac je odmahkupio knjigu, a po jedan primjerak kupili su gotovo svi ljudikoji su se nalazili u sudnici. Neπto kasnije ponovno sam sreotog suca i upitao ga kako mu se knjiga svia. Evo πto mi jeodgovorio:

‘Nikad nisam Ëitao tako odliËnu knjigu. Gospoa White jenajbolja spisateljica na svijetu. Nekad sam bio vjernik Baptis-tiËke crkve, ali otkad sam proËitao Veliku borbu, ja sam adven-tist.’”

Gospodnja sluπkinja govorila nam je prije mnogo godinada s vijeπÊu spasenja trebamo iÊi k “narodnim voama i uËite-ljima”. Oni su je Ëesto spremniji prihvatiti nego πto mislimo.Suci, uËitelji, profesori, propovjednici i sveÊenici — svi oni Ëekajuda Ëuju Boæju istinu.

86

“Kad srce æeli posluπati Boga i kad se trudi da to ostvari,Isus prihvaÊa ovakav duh i trud kao Ëovjekovu najboljusluæbu i nadoknauje nedostatak svojom vlastitom boæan-skom zaslugom.” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1,str. 382)

9. rujna

Mi smo Kristov miomiris“Da, Kristov smo miomiris Bogu i meu onima koji sespasavaju i meu onima koji propadaju.” (2. KorinÊani-ma 2,15)

U Texas Cityju dan je bio veoma vruÊ. Literarni evanelistupravo je posjetio pet kuÊa i nije nijednom uspio pokazati svojuliteraturu. Zastao je za trenutak, pogledao u sljedeÊu kuÊu ionda odluËno krenuo prema vratima.

Nakon πto je nekoliko puta pozvonio, okrenuo se da ode.Meutim, na iznenadni poticaj vratio se i ponovno pozvonio.Nakon nekoliko sekundi vrata je otvorila ljubazna æena u kas-nim pedesetim godinama.

Nakon πto se predstavio, saznao je da ona Ëuva dijete jersu roditelji na poslu.

ObiËno nije nudio knjige babysitterima, a joπ manje onimakoji nemaju svoje djece, ali iz nekog razloga, nakon razgovoras njom, uπao je za njom na straænja vrata kuÊe gdje je glaËalarublje i poËeo s uvodom u svoju prezentaciju.

Kad je gospoa Ransom shvatila da nudi vjerske knjige, po-stavila mu je veoma neobiËno pitanje koje ga je jako iznena-dilo.

“Gospodine Bunch, oprostite za trenutak, ali πto mislite opromjeni subote sa sedmog na prvi dan?”

Premda iznenaen, nasmijeπio se i odgovorio: “GospooRansom, to je veoma sporan predmet. Zaπto pitate?”

Ona mu je objasnila kako se prijavila za Dopisnu biblij-sku πkolu, ali je dovrπila samo prvih πesnaest lekcija jer je za-stala na lekciji o suboti.

Nakon πto je spomenuo kako je to predmet za koji je i samjako zainteresiran, dodao je da bi mu bilo drago kad bi joj imaopriliku iznijeti ono πto je sam otkrio o ovom predmetu.

Poπto je zavrπio s prezentacijom knjiga, pozvala ga je daje posjeti u njezinom domu dodavπi da bi moæda mogla urediti

87

da knjige ponudi njezinoj udanoj kÊeri za njezinu djecu. Onjoj je spomenuo temu o suboti za koju je bila zainteresirana.Rekla mu je neka je nazove da ugovore sastanak.

Kad joj je te srijede telefonirao kasno poslije podne, saznaoje da je nakon razgovora s kÊeri i njezinim muæem zakljuËilada financijski nisu u moguÊnosti kupiti knjige. Gospoa Ran-som rekla je da bi ih rado imali, ali je dodala da ih sada nemogu kupiti pa mu se zahvalila za njegov trud.

On je spomenuo da bi je ipak rado posjetio i porazgovaraos njom o promjeni subote. Dogovorili su se za tu veËer i zavr-πili razgovor. »itajmo o ovom Ëudu milosti u sutraπnjem πtivu.

10. rujna

Radimo s RijeËju iskreno!“Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeËju Boæjom,nego iskreno — kao od Boga pred Bogom — u Kristugovorimo.” (2. KorinÊanima 2,17)

Literarni evanelist doπao je u dogovoreno vrijeme. Nakonnekoliko uvodnih rijeËi, ponovno je ponudio knjige njoj i njezi-nom suprugu. S obzirom na to da je gospodin Ransom, inaËeumirovljenik, sada imao priliku vidjeti komplet knjiga, moralisu se povuÊi i vidjeti kako stoje s novcem. Zatim su razgova-rali o molitvi i o vjeri da Êe se Bog pobrinuti.

Razgovarali su o sedmom danu i srodnim temama. Literarnievanelist pokazao im je traktat Glasa nade i gdje u knjizi BibleReadings for Home (Biblijsko πtivo za dom) mogu naÊi ovajpredmet. Nakon πto se s njima pomolio, ostavio im je traktat iknjigu Bible Readings.

Trebao je ponovno doÊi sutradan uveËer, ali ga je u Ëetvr-tak neπto sprijeËilo da doe u dogovoreno vrijeme. Poslije jeustanovio da ovo iskustvo ne bi mogao napisati da se pojaviou dogovoreno vrijeme.

Kad ih je konaËno posjetio u petak poslije podne, gospo-din Ransom doËekao ga je na vratima s osmijehom i u πali re-kao. “Ne poznajem vas.” Zatim ga je pozvao da ue i rekao muda sjedne. Kad je izlazio iz prostorije, rekao je: “Izvadite narudæ-benicu i ispunite je.”

Nakon πto se vratio sa suprugom, objasnio je literarnom evan-elistu da su one veËeri, kad je trebao doÊi, odluËili da knjigeneÊe kupiti.

88

Onda su u petak prije podne, dakle sutradan nakon πto suse trebali sastati, poπtom na Ëeku svoje mirovine dobili okopedeset dolara viπe nego obiËno. Oboje u tom trenutku nisuznali razlog za ovaj viπak.

U to vrijeme dva adventistiËka evanelista pripremala suevangelizaciju koja je trebala poËeti u nedjelju. Nakon πto jeliterarni evanelist porazgovarao s Ransomovima, pristali su das njim posjete prvo u nizu biblijskih prouËavanja. Tada im jerekao da je adventist.

Na tom prvom predavanju Ransomovima se toliko svidjelavijest i glazba da su odluËili ponovno doÊi pa su literarnog evan-elista pozvali da doe na veËeru prije nego πto Êe otiÊi na slje-deÊe predavanje.

Dok promatramo kako se odvija ovo Ëudo milosti, vidimoda je Sveti Duh postupno djelovao na srca ovih ljudi. »itajmoo tome u nastavku predvienom za sutra.

11. rujna

Vjerni napuπtaju Egipat“Vjerom [Mojsije] napusti Egipat, ne bojeÊi se bijesa kra-ljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.” (Hebrejima11,27)

Tijekom tri tjedna evangelizacije oboje je prisustvovalo sva-kom predavanju. Literarni evanelist Ëesto ih je posjeÊivao pasu se jako sprijateljili. Kad su tijekom predavanja bili upuÊi-vani pozivi prisutnima da se opredijele, oni se nisu javljali. Nekiosobni razlozi bili su velika prepreka koju su trebali svladati.

Gospodnji rad nije bio uzaludan, jer je za vrijeme posljed-njeg predavanja, nakon vrlo nadahnute poruke, kad je upuÊenpoziv, gospodin Ransom oklijevao donijeti odluku. Literarni evan-elist je ustao i sjeo do njega. Gospodin mu je preko literar-nog evanelista uputio nekoliko rijeËi. On je na to ustao i uzËvrst stisak ruke zajedno su iziπli u znak odluke. Kad se vrationa svoje mjesto, literarni evanelist je ponovo pognuo glavu.Ovaj put je zahvaljivao Bogu kao nikad prije.

Dragi prijatelji, ovo je nagrada literarnom evanelistu. Ovoiskustvo bilo je za njega od neopisive vrijednosti. TraæeÊi pri-kladne rijeËi da opiπe svoje osjeÊaje, uspio je reÊi samo: “Toje bilo prekrasno iskustvo koje ne mogu usporediti ni s jednimdrugim u svojem æivotu.”

89

Gospodin djeluje preko nas da doe do onih do kojih nina koji drugi naËin ne bi mogao doprijeti. Osoba koja je omo-guÊila da se ovo sve dogodi, kad je dvije godine ranije upisalagospou Ransom u Dopisnu biblijsku πkolu i koja je prevozilaovaj braËni par na evaneoska predavanja, takoer Êe imati zvi-jezde u svojoj kruni.

Dragi Ëitatelji, molite se za mnoge Ransome πirom svijeta.TisuÊe njih Ëekaju da Ëuju Boæju istinu. Oni æele saznati kakoda uspostave vezu s nebeskim Ocem. Bog se svakome od nasobraÊa na drukËiji naËin. Nekima πapÊe, drugima govori glasnoi jasno, dok se ostalima obraÊa na razne druge naËine. Poslu-πajte! »ujete li Ga? Moæda danas VAS zove!

“Bog nam govori u ove posljednje dane. Mi Ëujemo Nje-gov glas u oluji, u grmljavini. Sluπamo o nesreÊama kojedopuπta da se dogaaju u potresima, u vodenim bujicama,u razornim elementima koji uniπtavaju sve pred sobom. Boggovori obiteljima koje su Ga odbile priznati ponekad u vi-horu i oluji, ponekad licem u lice kao πto je razgovarao sMojsijem. On πapÊe o svojoj ljubavi malom djetetu koje seuzda u Njega i sjedokosom Ëovjeku u njegovoj staraËkoj ne-moÊi.” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 2, str. 315,316)

12. rujna

Pisana rijeË djeluje“Zapiπi vienje [vijest], ureæi ga na ploËice [papir], daga ËitaË [kupac literature] lako Ëita.” (Habakuk 2,2)

Danas imamo dirljiv izvjeπtaj koji je napisala sestra Hokino radu s literaturom brata Burgessa u Victoriji u Australiji.

“PoËetkom 1900-tih æivjela sam na farmi s roditeljima, bra-Êom i sestrama na sjeveroistoku dræave Victorije, oko devet ki-lometara udaljenoj od Devenisha. Dok smo majka i ja jednoglijepog ljetnog prijepodneva bile zaposlene u kuhinji, zazvoniloje zvono na vratima i kad sam ih otvorila, preda mnom je sta-jao visok, uredno odjeven gospodin koji mi je vrlo uËtivo rekaozaπto je doπao pa sam pozvala majku. On je prodavao zdrav-stvenu knjigu The Home Hand-Book dr. J. H. Kelloga.

Dok je listala ovu knjigu, majka se jako zainteresirala, alije rekla da muæ nije ovdje i da ne vjeruje da Êe se vratiti prijeruËka. Ali gospodin Burgess, literarni evanelist, rekao je daÊe ga saËekati ako majka nema niπta protiv. Majka ga je nato

90

pozvala da ue i on je Ëekao. Morao je Ëekati od jedanaest doneπto poslije dvanaest sati kad je otac doπao. Gospodin Burgessi majka objasnili su mu koristi zdravog naËina æivota i on jepristao da majka kupi ovu zdravstvenu knjigu.

Majka je zatim pozvala gospodina Burgessa da ostane s namana ruËku, kao πto je to bio obiËaj na farmama u tom dijeluzemlje. Primijetili smo da nije pio Ëaj — umjesto toga je popioËaπu mlijeka — a spomenuo je i druga zdravstvena naËela.

Gospodin Burgess unajmio je sobu kod obitelji Feeris uDevenishu i poËeo s njima prouËavati Bibliju. Moja najstarijasestra udala se za Arthura, jednog od Ferrisovih sinova. On jesluπao prouËavanja i pokazao zanimanje pa je njegova suprugapitala gospodina Burgessa bi li bio tako ljubazan da posjeti njezindom (udaljen devet kilometara) i prouËava s njezinom obitelji.On je rado pristao — a to je bilo u vrijeme dok se putovalo nakonjima. Po zavrπetku svojeg posla odjahao bi tih devet kilo-metara do naπe kuÊe.

Nikad neÊu zaboraviti prekrasna prouËavanja koja je odr-æavao u naπem domu. Ponio je sa sobom viπe primjeraka pje-smarice Christ in Song. Mi smo imali pijanino; jedna od mojihsestara je svirala, a on nas je uËio prekrasnim adventnim him-nama. Bio je dobar pjevaË: pjevao je s lakoÊom i iskrenoπÊukoja nas je oduπevljavala. Nakon pjevanja bismo se pomolili.

Imao je tablice s proroËanstvima sliËne onima koje danasrabe propovjednici. Prvo prouËavanje bilo je iz Daniela 2 i mismo ga jednostavno upijali. Nastavio je dolaziti u naπ dom dva-put tjedno nekoliko tjedana. Istodobno je prouËavao s tri obi-telji Ferris i jednom obitelji koja se zvala Beattie.”

Ovaj Ëovjek s knjigama nije bio obiËan. On je nosio vijest.Imao je cilj — da ljude upozna sa svojim najboljim Prijateljem.Zato je bio uspjeπan u svojem radu. »itajmo o njemu u sutraπ-njem πtivu.

13. rujna

Boæja rijeË neÊe zakasniti“Jer ovo je vienje [vijest] samo za svoje vrijeme: ispu-njenju teæi, ne vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odistaÊe doÊi i neÊe zakasniti!” (Habakuk 2,3)

Sestra Hokin nastavlja svoj izvjeπtaj o literarnom evaneli-stu Burgessu koji je radio poËetkom dvadesetog stoljeÊa.

91

“Znao je dobro iskoristiti vrijeme. Ne znam kako bismo Ëuliza adventnu vijest da nije bilo njega, jer u ono vrijeme nije biloni radija ni Glasa nade, a u zabaËenim podruËjima kao πto jenaπe nisu odræavane evangelizacije niti su nas posjeÊivali pro-povjednici.

Na kraju tih nekoliko tjedana prihvatili smo vijest trojiceanela. Moj otac i ja u to vrijeme je nismo prihvatili, ali smoto uËinili kasnije.

Onda je ovaj literarni evanelist organizirao za nas subot-nju πkolu. InaËe smo svake subote trebali iÊi konjskom zapre-gom devet kilometara. Ubrzo su obitelji Ferris i Beatie prihva-tile istinu pa smo imali lijepo druπtvo. Kolporter Burgess oba-vijestio je predsjednika Viktorijske konferencije da smo se od-luËili za istinu. Predsjednik je doπao i krstio odrasle Ëlanoveskupine u Broken Creeku, mjestu oko tri kilometra udaljenomod Devenisha.

Kako je to bio nezaboravan dan! Nikad prije nismo prisu-stvovali krπtenju. Kako smo bili uzbueni kad je organiziranacrkva, a mi postali njezini vjernici! Burgess je poslije postaopastor, ali danas poËiva u grobu.

PrihvaÊanje ove vijesti donijelo je priliËno nemira u naπuobitelj. InaËe smo navikli musti krave i obraivati zemlju. AliËim smo postali adventisti, moja starija sestra i njezin muæ ArthurFerris bili su pozvani u evaneoski rad. Moja druga sestra po-Ëela je raditi kao literarni evanelist i u tome je bila veomauspjeπna. SljedeÊu sestru po starosti pozvali su u ured konfe-rencije, a moja sestra Hughina i ja otiπle smo u Avondale. Nakonnekoliko godina provedenih na koledæu bila sam pozvana da radimu sanatoriju Warburton. Moj brat Dugald Dunlop otiπao je nakoledæ, a zatim u sanatorij gdje se πkolovao za medicinskogtehniËara. Postao je poslovoa trgovine zdravom hranom. Mojadruga sestra otiπla je u Warburton i radila u uredu nakladniË-ke kuÊe Znaci vremena.

Vidite li kakav je prekrasni rezultat donio rad ovog vjernogliterarnog evanelista s nama? Nije mi jasno kako je sve to uËinio,ali mu je sigurno pomagao Bog da obavi posao koji je radio imi nismo bili jedina skupina koju je osnovao. Ima i drugih mjestau kojima je zadobio obitelji za ovu slavnu vijest.

Æelim literarnim evanelistima veliki uspjeh u radu. Divimse onome πto rade i molim Boga da ih blagoslovi i dade im us-pjeha.”

“Kristovom miloπÊu moæemo postiÊi sve πto Bog od nastraæi.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 204)

92

14. rujna

Boæja rijeË je vjeËna“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna poput ne-besa.” (Psalam 119,89)

SljedeÊi izvjeπtaj o gospoici Ono poslao je brat M. H. Rhee-der. I djevojke mogu svjedoËiti o svojoj vjeri u radu s literaturomi pridobivati duπe za Krista.

“Tog sijeËanjskog jutra 1951. godine zrak je bio hladan ivrijeme vedro, ali se brzo zaboravilo na hladnoÊu kad su se lite-rarni evanelisti poËeli okupljati na svoj prvi jutarnji sastanakliterarnih evanelista u Japanskoj uniji. Svi smo osjeÊali oduπev-ljenje i dobru volju koja je vladala u prostoriji u kojoj smo seokupili. Literarni evanelisti bili su veoma radosni jer su upravozavrπili uspjeπnu godinu rada πto se tiËe duπa kao i prodaje.Bilo je neËega simboliËnog u tome πto su se sastali u zgradikoja je bila mjesto okupljanja poËasne garde za vjenËanje Ëla-nova japanske kraljevske obitelji. Sada se Boæja poËasna gar-da, literarni evanelisti, okupljala da nauËi kako Êe joπ boljeupuÊivati pozive za najveÊu svadbu svih vremena — za Janjetovusvadbu.

Prostor ne dopuπta potpuniji izvjeπtaj s tog sastanka, alibih vam æeljela iznijeti jedno od mnogih iskustava koja samËula na ovom naπem sastanku.

Na satu priËanja iskustava jedna je djevojËica iziπla da is-priËa svoju priËu. Kaæem djevojËica, jer je bila tako mala i mla-dolika da sam pomislila kako nema viπe od dvanaest godina.

Meutim, poslije sam saznala da je imala dvadeset dvije ilidvadeset tri godine. Njezino lice imalo je tako lijep, smiren izrazda sam pomislila: Ovo neÊe biti obiËno iskustvo — i nisam serazoËarala.

PoËetkom 1950. godine gospoica Ono uvjerila se u istini-tost adventistiËke vijesti. Ona je prouËavala naπe knjige i lek-cije Dopisne biblijske πkole. BuduÊi da nije mogla Ëekati na-kon πto je donijela odluku, naπla je adresu uprave naπe Juænoja-panske misije i odmah otplovila brodom za Kobe, udaljen oko500 km. Po dolasku u Kobe, otiπla je ravno u ured misije, naπlanaπe ljude i zahtijevala da se krsti. BraÊa su bila malo skeptiË-na na tako iznenadan zahtjev, ali su nakon temeljitog ispitiva-nja zakljuËila da je gospoica Ono svakako spremna za krπ-tenje. Tako je sljedeÊeg poslijepodneva, a to je bilo u subotu,odræan posebni obred krπtenja u moru u blizini Kobea.

93

Nakon svojeg krπtenja sestra Ono se brzo vratila u svojemjesto na otoku Shikoku. Srce joj je bilo toliko prepuno i sretnoda je svoju radost morala podijeliti s joπ nekim. Ali kako? pi-tala se. Bila je veoma stidljiva, kakva je veÊina Japanki, i jedno-stavno nije znala kako da svjedoËi o svojoj vjeri. Na kraju je izËistog oËaja poËela prepisivati biblijske tekstove na listove pa-pira i stavljati ih na telefonske stupove i mjesnu oglasnu plo-Ëu. »itajuÊi ove tekstove, ljudi su postali znatiæeljni. Nikad prijenisu vidjeli takvo πto.

Ostatak ovog iskustva nalazi se sutraπnjem πtivu.

15. rujna

Svjetlo naπoj stazi“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj sta-zi.” (Psalam 119,105)

Sestra Ono nije mogla biti uhvaÊena da stavlja listove sbiblijskim tekstovima jer je to radila kasno u noÊi kad su sviu mjestu Ëvrsto spavali. Ona bi onda iziπla i tiho postavljalaBoæju rijeË tako da ni pas nije zalajao. Mjeπtani su postali tolikoradoznali i zainteresirani da su odluËili postaviti straæu da videtko postavlja ove neobiËne tekstove. Tako su uhvatili sestru Ono.Bila je jako uplaπena i uvjerena da Êe prema njoj poduzeti dra-stiËne mjere zato πto bez dozvole koristi javnu oglasnu ploËu.Meutim, nije bilo tako. Mjeπtani su samo htjeli znati odaklepotjeËu ti citati i πto znaËe.

Sestra Ono je rado organizirala biblijska prouËavanja da biobjasnila πto tekstovi znaËe. Svakako Êe joj biti drago da svojesumjeπtane upozna s Ëudesnom povijeπÊu spasenja. Nije li tobio njezin cilj? Odjednom joj je na um doπla misao: Kako ÊupouËavati ovaj narod? Nisam biblijska uËiteljica. Sad ju jestvarno obuzeo strah. ©to da radi?

Onda joj je na um doπla spasonosna misao. Imam lekcijeDopisne biblijske πkole i neke knjige koje sam nabavila u uredumisije, a imam i Bibliju — njih Êu koristiti. Tako je zapoËeoniz biblijskih prouËavanja kojima je prisustvovao najveÊi dio mje-πtana. Kad im je pokazala svoje knjige i Ëasopise, ljudi su ihhtjeli kupiti. Naπa je sestra pisala upravi traæeÊi pomoÊ i u pomoÊjoj je doπao zamjenik direktora nakladniËkog odjela. Uz njegovupomoÊ ona je uskoro postala literarni evanelist. Kako je bilasretna πto je naπla novi naËin svjedoËenja o svojoj vjeri! Premda

94

krhka, ona je svakog dana provodila duge sate u kolportaæi dabi uveËer, nekoliko veËeri tjedno, odræavala biblijske sate. Desetmjeseci nakon svojeg krπtenja dovela je Ëetiri duπe Isusu, a sjoπ deset njih je prouËavala. Onda je 1951. godine doπla na naπseminar.

Samo nekoliko tjedana nakon svojeg povratka na Shikoku— poslije seminara 1951. godine — sestra Ono razboljela seod japanske poπasti, tuberkuloze. Bila je tako krhka i sitna dasmo svi mislili da je to kraj njezinog rada kao literarne evane-listice, ali Bog je imao drugi plan. Naπa je sestra bila upuÊenau sanatorij gdje je leæala nekoliko tjedana, nesposobna da sekreÊe — ali je mogla govoriti i govorila je ostalima u sobi oIsusu.

Malo-pomalo, veoma polako, naπa se sestra poËela oporav-ljati. KonaËno je doπao dan kad je smjela uËiniti nekoliko koraka.Nije trebalo dugo i mogla se dosta slobodno kretati meu paci-jentima. Sve to vrijeme svjedoËila je rijeËju, literaturom i svojimdosljednim krπÊanskim æivotom.”

Tijekom svojeg boravka u sanatoriju sestra Ono je imalaveliku skupinu s kojom je prouËavala Bibliju. Iste godine iz tesu se skupine krstile dvije osobe. Nekoliko njih krπteno je poslije.

Kao πto je Bog uporabio sestru Ono, On danas æeli upora-biti i vas.

16. rujna

Bog stvara silna Ëudesa“Ti si Bog koji Ëudesa stvaraπ, na pucima si pokazaosilu svoju.” (Psalam 77,15)

Djelovanje svakog odjela Crkve treba biti usmjereno na zado-bivanje duπa. Jesensko prikupljanje sredstava i kontakti kojeuspostavljaju literarni evanelisti nemaju za cilj samo davanjedarova ili prodaju neke knjige ili Ëasopisa, veÊ prvenstveno dase zadobiju duπe. Jedna vjernica ispriËala mi je kako to Ëestoizgleda.

“Za vrijeme jesenske akcije prikupljanja sredstava u Wash-ingtonu srela sam æenu koja mi je, Ëim sam kazala da sam ad-ventistica, rekla: ‘Uite. Pokazat Êu vam jednu knjigu i postavitipitanje.’ Poæurila je u prizemlje gdje je dræala knjige i vratilase s velikim primjerkom dosta otrcanog primjerka Bible Read-ings.

95

Pitala me je li to adventistiËka knjiga. Rekla sam: ‘Jest.’Na to je kazala kako su joj to i drugi rekli i da je ona smatranajljepπom knjigom koju je ikada Ëitala. Iz nje je saznala da jesubota dan odmora pa ju je odluËila svetkovati, ali je time uz-nemirila avla u svojem domu. Njezin muæ optuæio ju je da jeluda, ali je dodala kako je njezino uvjerenje bilo tako snaænoda subotom jednostavno nije mogla obavljati uobiËajene poslo-ve. Meutim, nije niπta znala o adventistima niti je znala da uWashingtonu postoji adventistiËka crkva. Onda mi je ispriËalapovijest te knjige.

Imala je dobrog i plemenitog sina od dvanaest godina. Prijedvije godine on se s nekim katoliËkim djeËacima iz susjedstvaigrao u πumi pokraj nekog jarka i tu je naπao knjigu Bible Read-ings. Netko ju je ili izgubio ili bacio. Sin ju je odnio majci, aona mu je rekla: ‘»itanje ove knjige pruæit Êe nam veliko zado-voljstvo.’ »itala ju je dvije godine i rekla da je mnogo toga nauËila.Bila je presretna zbog novog svjetla koje ju je obasjalo.

Kad je pokazala knjigu svojoj sestri, i ona je poæeljela je-dan primjerak za sebe. Rekla sam joj da Êu pisati jednom prija-telju i zamoliti ga da posjeti njezinu sestru i pobrine se da sva-kako dobije primjerak te knjige. Ona je rekla da mi od srcazahvaljuje πto Êu to uËiniti.”

Jedan djeËak naπao je knjigu u jarku. Bog ga je vodio daje uzme i osjeti njezinu vrijednost. ZahvaljujuÊi tome, njegovaje majka otkrila istinu o planu spasenja. Bog stvarno vodi raËunao svojim knjigama i svojoj vijesti.

“Literarno-evaneoskim radom moæe se izvrπiti velikoi dobro djelo. Gospodin je ljudima dao taktiËnosti i sposob-nosti. Oni koji na slavu Bogu upotrebljavaju povjerene da-rove, pletuÊi mreæu od biblijskih naËela, imat Êe uspjeha.Mi trebamo raditi i moliti se oslanjajuÊi se na Onoga kojinas nikad neÊe iznevjeriti.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry,str. 25)

96

17. rujna

Sveto pismo je nadahnuto“Sve Pismo, bogoduho, korisno je za pouËavanje, uvje-ravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da Ëo-vjek Boæji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.”(2. Timoteju 3,16.17)

Od svih knjiga koje se nalaze u svim knjiænicama u svijetu,Biblija je jedina Knjiga koja u æivotu muπkaraca, æena i djeceËini boæanska Ëuda. To je zato πto je to Boæja knjiga i BoæjarijeË, nadahnuta od Boga. PoËnite je Ëitati i oËekujte da Êe sei u vaπem æivotu dogaati Ëuda.

Osamnaestogodiπnja Lina poËela je iz radoznalosti dolazitina evaneoska predavanja. Najviπe ju je privukla moguÊnost uËe-nja engleskoga, a buduÊi da je nastavu odræavao ameriËki evan-elist, mislila je da Êe to biti dobra prilika za vjeæbanje. Kaoateisticu uopÊe je nije zanimao biblijski sadræaj predavanja.

Dolazila je svake veËeri i sjedila pokraj Jean, supruge evan-elista. Dok su malo razgovarale, polako se razvilo prijateljstvo.Lina nikad nije propustila nijedno predavanje. Propovijedi supred nju postavljale veoma vaæna pitanja. Kako sve to moæe bitiistina? Njezin inteligentni um govorio joj je da je sve “vrlo jedno-stavno” i ona se jako muËila da shvati πto je Ëula.

Jean joj je govorila da Êe sama morati Ëitati Bibliju. Kadje uzela Bibliju koju je besplatno dobila i poËela je Ëitati, imalaje priliku da sve “sama doæivi”. NauËila se moliti i dobivala jeodgovore na svoja pitanja.

Na kraju evangelizacije se krstila. Zatim je ono πto je saznalaprenijela Ëlanovima svoje obitelji, takoer ateistima. Isprva subili ljubazni, ali nezainteresirani. Onda je svojima dala Biblijukoju je njezina majka poËela Ëitati; sada i ona dolazi u crkvu.

Jeanin suprug Frank ima dobar savjet. On kaæe: “Kad ljudimakaæem da se Biblija sastoji od πezdeset πest knjiga koje je urazdoblju od viπe stotina godina pisalo Ëetrdeset pisaca, ondaje bolje pogledaju i moraju priznati da u njoj postoji jedinstvoi dosljednost i da je samo Ëudo moglo proizvesti takvu knjigu.”

Ova Ëudesna knjiga sadræi 7487 obeÊanja koja je Bog daoljudskom rodu. Procjenjuje se da Biblija sadræi oko 8811 ra-znih obeÊanja, ali ona i dalje æivi i nastavlja mijenjati æivot onihkoji iskreno Ëeznu za istinom.

“Biblija ima svjetlo da vas vodi, hranu da vas krijepi iutjehu da vas ohrabri. Ona je putnikova karta, hodoËasni-

97

kov πtap, pilotov kompas, vojnikov maË i krπÊanski ustav.Ona treba ispunjavati misli, upravljati srcem i voditi noge.»itajte je polako, Ëesto i s molitvom.” (Pisac nepoznat.)

18. rujna

Sijanje Êe donijeti rod“Ujutro sij svoje sjeme, a naveËer nek’ ti ruka ne poËi-va. Jer ne znaπ da li Êe biti bolje ovo ili ono, ili Êeoboje biti jednako dobro.” (Propovjednik 11,6)

Kapljica tinte navest Êe milijune ljudi na razmiπljanje. Silaje u tiskanoj stranici. SljedeÊi dogaaj s prekrasnog otoka Tri-nidada jasno pokazuje silu koja prati rad s literaturom.

Ovu knjigu The Bible Reading for the Home Circle vjero-jatno je prodao William Arnold, jedan od pionira literarnih evan-elista. On je meu prvima donio vijest na Trinidad. Knjigu jekupio prezbiterijanski pastor u San Ferdinandu 1892. godine,a dobio ju je neki A. Roopchand kao nagradu πto je napametrecitirao mnoπtvo biblijskih tekstova. Godinama se ova knjigapovlaËila po njegovoj kuÊi; ponekad su je koristili i za dræanjeotvorenih vrata.

Godine 1929. sin tog Ëovjeka, Ezekiel Roopchand, u to vri-jeme veÊ odrastao muπkarac, s drugima je igrao neku igru stom knjigom. Odjednom mu je pozornost privukao naslov jednogpoglavlja kad je knjiga pala na pod i ostala otvorena. Najvje-rojatnije ju je Sveti Duh otvorio u pravo vrijeme i na pravomemjestu. Ezekiel Roopchand poËeo ju je Ëitati i jako se zaintere-sirao. Nastavio je traæiti druge sliËne knjige meu oËevim knji-gama. Tako je otkrio drugo blago, primjerak Velike borbe. Izda-na je iste godine, 1892., i oËito ju je prodao isti literarni evane-list.

Uskoro su Ezekiel Roopchand i neki njegovi susjedi poËelisvetkovati subotu. Skoro godinu dana okupljali su se subotomu sjeni dvaju obliænjih stabala manga. Njihov je broj rastao pasu sagradili malu crkvu. Svi Ëlanovi bili su podrijetlom iz Isto-Ëne Indije.

Sve se to dogodilo zato πto je vjerni literarni evanelist,William Arnold, osjeÊao ljubav za duπe. Ostavio je obitelj i pri-jatelje, sa svom udobnoπÊu koju mu je mogao pruæiti dom ipomoÊu literature otiπao sijati sjeme Evanelja. Je li vrijedilo?Svakako! William Arnold vjerojatno nikad nije saznao ni za ka-

98

kav rezultat svojeg vjernog rada, ali Êe uskoro sresti EzekielaRoopchanda, zajedno sa svima koji su saznali za Boæju istinuzahvaljujuÊi knjigama koje je prodao prije mnogo godina. A tonije sve; njihov je broj nesumnjivo rastao od 1929. godine paÊe ovog vjernog literarnog evanelista oËekivati veliko iznena-enje.

“Naπa literatura sada sije evaneosko sjeme; ona je kaoi propovijedana rijeË sredstvo kojim mnogi ljudi dolaze Kri-stu. ZahvaljujuÊi njezinom πirenju, osnovane su Ëitave cr-kve.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 150)

19. rujna

Tko vjeruje naπem propovijedanju?“Gospodine! Tko povjerova naπoj poruci? Kome li se ot-kri ruka Gospodnja?” (Ivan 12,38)

Literarni evanelisti nemaju uvijek prednost vidjeti rezultatesvojeg rada. Oni posjeÊuju obitelji, prodaju knjige i Ëasopise iponekad se ukratko pomole u domovima. Poslije dostavljaju knji-ge i onda odlaze u druge domove osjeÊajuÊi teæinu tereta kojiim pritiskuje duπu.

Ed Sumpter, literarni evanelist u Juænoatlantskoj konfe-renciji, jednog je dana imao prednost vidjeti neke plodove svo-jeg rada. Da, sjeme koje je prije nekoliko godina posijao — lite-ratura — niknulo je, raslo i donijelo plod. Dugogodiπnji vjernidirektor nakladniËke kuÊe poslao je ovaj dirljiv izvjeπtaj o tomekako je lijep broj ljudi naπao ovu dragocjenu istinu i prihvatioIsusa za svojeg osobnog Spasitelja.

Deset godina prije, u blizini Raleigha u ameriËkoj savez-noj dræavi Sjevernoj Karolini, jedna æena naruËila je od literar-nog evanelista knjigu Bible Readings, koju je ta knjiga tolikoprivukla da je iziπla i posudila novac za polog, a zatim je poslalasvojoj prijateljici koja je takoer kupila jedan primjerak. Kadje literarni evanelist donio knjigu, njezin suprug, inaËe kockari krijumËar alkoholnih piÊa, odbio je æeni dati ostatak novcaza knjigu. Literarni evanelist predloæio joj je da pokuπa posu-diti ostatak, πto je ona i uËinila.

Jedne subote ovaj literarni evanelist posjetio je crkvu uRaleighu. Po zavrπetku subotnje πkole priπla mu je neka vjer-nica i rekla da joj je on prodao knjigu prije deset godina. Is-priËala mu je kako je tri godine prije njegova dolaska usnila

99

san. U snu je vidjela da je sedmi dan subota i da se njezinaprijateljica, koja je poslije kupila isti naslov, sloæila s njom.IspriËala je kako je neko vrijeme s velikim zanimanjem prou-Ëavala knjigu koju joj je prodao i kako je to zanimanje opalodok se jedan od vjernika crkve u Raleighu nije doselio u nje-zino susjedstvo. Njezino se zanimanje probudilo i ona se odluËilaprikljuËiti adventnom narodu.

Zatim je poËela mirno raditi na zadobivanju Ëlanova svojeobitelji. Rekla je: “Ovdje su moj otac, moja majka i jedanaesteronjihove djece. Moj suprug, bivπi krijumËar alkohola i kockar,jedan je od starjeπina crkve, a tu je i naπe osmero djece, takoda nas iz naπe obitelji ima ukupno dvadeset troje. I moja prija-teljica kojoj ste prodali ovu knjigu prihvatila je Boæju istinu,ali se ona sada odmara i Ëeka poziv Darovatelja æivota. S njomnas je dvadeset Ëetvero. Svi smo veoma sretni.”

Duboka radost ispunila je srce ovog literarnog evanelistai ohrabrila ga da s novom revnoπÊu nastavi raditi za UËitelja.

“Razumnog, bogobojaznog i istinoljubivog literarnog evan-elista treba poπtovati jer je njegovo zvanje ravno zvanjupropovjednika Evanelja.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry,str. 44)

20. rujna

Pravednik hodi u bezazlenosti“Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovimanjegovim poslije njega!” (Izreke 20,7)

Svaki adventist sedmoga dana treba osjeÊati teret za duπe.Brige i obveze ovog æivota Ëesto su tolike da krπÊani nemajuvremena za rad s duπama koliko bi trebalo. To se nije odnosilona sestru Gauterau. Ona se u svojem misionarskom radu slu-æila knjigama. Pristupala je Ëlanovima svoje obitelji i prijatelji-ma, kao i nepoznatim ljudima koje nikad prije nije srela. Iskrenoje teæila da svakome koga sretne prenese radost spasenja. Evoπto je doæivjela.

Primjerak knjige Daniel i Otkrivenje, koju je u Hondurasukupila sestra E. Gauterau, majka starjeπine DeWitta Gauterauau Kaliforniji, na unutarnjem omotu korica nosi datum 16. rujna1884., Oakland, Kalifornija. Sestra Gauterau osjeÊala je velikiteret za svoj narod pa se 1885. vratila u Honduras. Sa sobomje ponijela dosta literature i ovu knjigu. Ubrzo je literaturu dijelila

100

u Bay Islandu i Hondurasu, πaljuÊi imena i adrese mnogih zain-teresiranih osoba na adventistiËku nakladniËku kuÊu Interna-tional Tract Society u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama.

Literarni evanelist T. H. Gibbs, prvi djelatnik u ovim kra-jevima, stigao je poËetkom 1887. godine i naπao lijepi broj duπazainteresiranih za vijest. Dok se tu nalazila sestra Gauterau,imala je zadovoljstvo vidjeti kako trideset pet osoba svetkujesubotu. Brat Eddie Elwin iz French Harboura u Republici Hon-duras njezin primjerak knjige cijeni kao skupocjeno blago.

»uda Boæje milosti? Da, ovo je bilo Ëudo milosti koje seodigralo u æivotu lijepog broja ljudi kao rezultat rada posveÊe-nog Boæje djeteta koje je osjeÊalo teret za duπe. Bog moæe uËinitiËuda ako smo spremni suraivati s Njim i Njegovu vijest stavi-ti u ruke ljudi. Ova se Ëuda dogaaju svakog dana kad Sveti DuhpotiËe ljude da skinu adventistiËke knjige s police i Ëitaju ih.

Danas se molimo za vjerne literarne evaneliste u Hondu-rasu. Potrebne su im naπe molitve. Joπ uvijek u tom dijelu svijetaima mnogo duπa koje ne poznaju istinu i nisu spremne za Isusovdolazak. Molite se da Sveti Duh u njihovo srce stavi teret kojise prije viπe od stotinu godina oËitovao u æivotu sestre Gauterau.

“Neka literarni evanelisti pou s Gospodnjom rijeËjuznajuÊi da Êe oni koji dræe zapovijedi i uËe druge da ihdræe, biti nagraeni time πto Êe vidjeti obraÊenje duπa, ajedna stvarno obraÊena duπa dovest Êe i druge Kristu. TakoÊe Djelo prodrijeti u nova podruËja.” (Ellen G. White, ColporteurMinistry, str. 11)

21. rujna

Bog ne ostavlja one koji Ga ljube“Nek’ se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostav-ljaπ onih πto ljube tebe, o Jahve.” (Psalam 9,11)

Pero umoËeno u izvor Ëiste istine moæe poslati zrake svjetlau mraËne uglove Zemlje, a one Êe se odraziti dajuÊi novu snagurasprπenima.

U Capetownu u Juænoj Africi æivio je jedan starac. Jednogdana pitali su ga kako je postao adventist i on je ispriËao za-nimljivu priËu. Bio je veoma odan vjernik druge vjerske zajed-nice; 1949. godine radio je za svojeg pastora kao vrtlar i ËistaË.

Jednog dana pastor je poπtom dobio prospekt Dopisne bib-lijske πkole od Glasa nade i nakon πto ga je proËitao, poderao

101

ga je i bacio u koπaru za smeÊe. Kad je ËistaË doπao da ispraznikoπaru, zainteresirao se za poderane komadiÊe papira koje jeugledao. Paæljivo je sloæio sve komadiÊe i poËeo Ëitati. Ono πtoje proËitao veoma ga je zainteresiralo. Gdje bi mogao naÊi viπeo tome?

Onda je na prospektu primijetio adresu i broj telefona. Na-zvao je taj broj pa su ga uputili na Dopisnu biblijsku πkoluGlasa nade. Kad ih je posjetio, dobio je lekcije za prouËavanjei nakon πto je ispunio ispitne listiÊe, vratio se da ih isprave.Tako je iπlo sve do lekcije o svetkovanju subote. U njoj je otkrioneπto novo pa je odluËio posjetiti ured Glasa nade. Ozbiljno jezamolio da mu netko objasni znaËenje subote. Nikad nije Ëuoda je subota Boæji dan odmora. Nitko mu to nije rekao.

Tog istog vikenda potraæio je adventistiËku crkvu u svo-jem kraju. Bogosluæje ga se veoma dojmilo. Sve je bilo potpunodrukËije nego u njegovoj crkvi — naËin na koji su ovi ljudi pjevali,program subotnje πkole, naËin na koji su propovijedali, prou-Ëavali biblijsku pouku, sve. Toliko su ga osvojile poruke iz pje-sama da je odluËio kako se nikad viπe neÊe vratiti u svoju crkvu— ostat Êe ovdje.

Nije bilo lako ostaviti onu crkvu. Pripadnici njegove bivπecrkve nastavili su ga posjeÊivati, pokuπavali ga vratiti, ali πtosu ga viπe nagovarali, to je bio odluËniji da ostane u novoj crkvi.Uz to je ostao bez posla jer nije htio raditi subotom. Sada jepostao Ëovjek molitve. Boæja rijeË postala je za njega predivnaknjiga, a obraÊanje Bogu u molitvi bilo je za njega iskustvo kojega je obogaÊivalo.

Netko je pokuπao uniπtiti tiskanu stranicu s Boæjom vijeπ-Êu. Ali to se nije ostvarilo. Umjesto da je uniπti, vijest koju jeprezreo doprla je do srca druge osobe i naiπla na zanimanje.Boæja rijeË ne moæe se uniπtiti.

Danas se molimo za Glas nade, jedno od Boæji silnih sred-stava za zadobivanje mnogih duπa za Njegovo kraljevstvo.

“Pero umoËeno u tintu potiËe milijune ljudi na razmiπ-ljanje.” (Nepoznati pisac.)

102

22. rujna

Gospodin je moj Pastir“Jahve je pastir moj: ni u Ëem ja ne oskudijevam.” (Psa-lam 23,1)

Mnogo toga moæemo reÊi o vjernosti jednog literarnog evan-elista. U Gisborneu na Novom Zelandu imamo umirovljenogliterarnog evanelista, brata Henryja Barnesa. Mr. Henry Bar-nes, kako su ga poznavali njegovi prijatelji kupci, bio je pravikrπÊanin i mnogo puta kad bi Peter Hibbard, literarni evane-list koji je nastavio njegov rad, nudio knjige, ljudi su ih uzimalizato πto su prije mnogo godina njihovi roditelji kupili neke knjigeod Henryja.

Tako su dvije sestre odrasle uz knjige The Bible Story (Bib-lijske priËe). Kad je umrla njihova majka, jedna od njih naslijedilaje cijeli komplet. Druga se silno uzbudila kad je vidjela da Peterprodaje komplet knjiga The Bible Story buduÊi da je æeljela imatijedan za svoju djecu, ali nije znala gdje da ih nabavi; zato ihje sada odmah kupila.

Nedavno je Peter posjetio obitelj koja je poslala reklamnudopisnicu za The Bible Adventure Videos i The Bible Story. Vi-djevπi ove knjige, majka je uskliknula: “Ja sam ih imala kadsam bila djevojËica!” Henry Barnes ih je prodao njezinim rodi-teljima. Ona se sjeÊala Henryja kao dragog krπÊanina. Kakav jedojam ostavio na ovo malo dijete! Rezultat je bila trenutaËnanarudæba knjiga vrijednih viπe od tisuÊu dolara, s tim da je ka-snije namjeravala kupiti joπ knjiga. Uz to se obitelj prijavila zateËaj Dopisne biblijske πkole.

Dok je radio kao literarni evanelist, Henry Barnes je utjecaona æivote tisuÊa muæeva, æena i djece. Oni su ga poπtovali i vo-ljeli kao prijatelja i duhovnog savjetnika.

To me podsjeÊa na priËu o veoma poznatom glumcu kojije na jednom skupu trebao citirati Psalam 23. Nakon njega izi-πao je stari pastor, takoer gost, i ponovio isti psalam. Kad jezavrπio, u prostoriji je zavladala tiπina koju je glumac preki-nuo rijeËima: “Ja znam ovaj psalam, ali on poznaje Pastira.”

Mnogi od nas mogu prodati knjigu, ali koliko dobro pozna-jemo Pisca Knjige? VjeËnost Êe otkriti vjernost mnogih literarnihevanelista, dojmove koje su ostavili na ljude i πto su uËinili zanjih kad su im pomogli da se odluËe za Gospodina Isusa Krista.

Danas se molimo za naπe literarne evaneliste na NovomZelandu. Pred njima su veliki izazovi. Jednako je velika i nji-

103

hova radost u Gospodinu. Oni sa zadovoljstvom slijede stopeHenryja Barnesa. Molimo se za njih.

“Izbavit Êu ga jer me ljubi,” kaæe Gospodin, “zakrilit ga jerpoznaje ime moje.” (Psalam 91,14)

23. rujna

Kroz dolinu smrti — bez straha“Pa da mi je i dolinom smrti proÊi, zla se ne bojim, jersi ti sa mnom. Tvoj πtap i palica tvoja utjeha su meni.”(Psalam 23,4)

Za vrijeme Vijetnamskog rata literarni evanelisti bili su ustalnoj opasnosti da ih Vijetkong uhvati i ubije. Zbog ratnih opa-snosti i ove moguÊnosti, literarni evanelisti nisu smjeli ostatiizvan Sajgona duæe vrijeme. Morali su obaviti prodaju i odmahpoÊi dalje da izbjegnu kontakt s lokalnim vijetkongovcima i nji-hovim simpatizerima. Samo Êe vjeËnost otkriti pravu mjeru ra-da vijetnamskih literarnih evanelista. Meutim, povremeno bineki dogaaj pokazao ozbiljnost, posveÊenost i spremnost ovihboraca za Krista.

Trang Nga æivio je s obitelji u malom selu, nekoliko kilome-tara udaljenom od Dananga. Kao poznati literarni evanelist kojije niz godina predvodio sve vijetnamske literarne evaneliste uprodaji, Trang Nga je strpljivo πtedio da kupi udobnu kuÊu zasvoju obitelj. Bila je to sretna, misionarski usmjerena obitelj,dobri suradnici u mjesnoj crkvi, koji su podupirali crkvu svojimvelikoduπnim darovima.

Jednog dana Trang Nga je otiπao iz svoje kuÊe nekolikokilometara. Kad se poslije podne vratio, nedaleko od sela sreoje Ëovjeka koji mu je rekao da je Vijetkong uπao u selo i danitko iz njega ne smije iziÊi. Trang Nga se naπao pred vaænomodlukom — da ode u selo i bude uhvaÊen ili da odmah ode uDanang. OdluËio se za ovo drugo.

Po dolasku u Danang otiπao je u dom svoje πogorice i rekaojoj πto se dogodilo. Nakon duæeg savjetovanja s rodbinom, TrangNga je odluËio Ëekati nekoliko dana da vidi hoÊe li njegova obiteljmoÊi napustiti selo i doÊi u Danang.

Dan za danom je Ëekao provodeÊi najveÊi dio vremena umolitvi Gospodinu da omoguÊi njegovoj obitelji bijeg. Doπao jepetak, a joπ uvijek nije bilo vijesti o njegovoj obitelji. TrangNga je rekao πogorici da Êe subotu provesti u Danangu, a u

104

nedjelju Êe se vratiti u svoje selo i pridruæiti zarobljenoj obitelji.Nije mogao duæe ostaviti svoju suprugu i djecu same u rukamaopasnih vijetkongovaca.

Nastavak ovog iskustva proËitajte sutra. Molite se za djelou Vijetnamu u kojem literatura prodana prije mnogo godina svje-doËi narodu o istini.

“Nemojte nikad izgubiti iz vida Ëinjenicu da pripadateBogu, da vas je kupio uz veliku cijenu i da Êete Mu moratipoloæiti raËun za sve darove koje vam je povjerio.” (EllenG. White, Colporteur Ministry, str. 53)

24. rujna

Budimo hrabri unatoË opasnostima“Odvaæi se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jerkuda god poeπ, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” (Joπua1,9)

Nakon πto se Trang Nga odluËio vratiti u selo u kojemu jeVijetkong dræao zarobljene njegovu suprugu i djecu, iziπao jeiz kuÊe i prvo otiπao na trænicu da kupi neπto namirnica. Napovratku s trænice sreo je jednog od svojih neÊaka koji mu jesav uzbuen pritrËao s vijeπÊu da su supruga i njegova djecaupravo stigli u dom njegove πogorice. Trang Nga je prepun radostipotrËao πto je bræe mogao da se nae sa svojom obitelji.

Nakon njihova dolaska, kad se malo sleglo uzbuenje πtosu ponovno zajedno, Trang Nga je saznao da su supruga i djecauspjeli pobjeÊi preruπeni u seljake koji su iπli u riæina polja. Upodne, umjesto da se vrate kuÊi na ruËak i odmor, sakrili suse u riæinim poljima. Neπto kasnije otpuzali su kroz polja doruba praπume i uspjeli doÊi u Danang. Radi svoje slobode moralisu ostaviti svoj udobni dom i sve u njemu; ipak su bili radosniπto im je Gospodin saËuvao æivot.

Nedugo zatim direktor nakladniËkog odjela u diviziji posjetioje Trang Ngaa i njegovu obitelj u izbjegliËkom logoru u pred-grau Dananga. Æivjeli su u maloj kolibi sagraenoj od odbaËe-nih dasaka, kartona i nekoliko komada lima. Bila je tako malada se u njoj nije moglo uspravno stajati. U razgovoru s TrangNgaom saznao je da je izgubio sve πto je posjedovao, zajednos kuÊom, ali nije izgubio vjeru u Krista. Supruga i on veÊ suorganizirali ogranak subotnje πkole u izbjegliËkom logoru. UveËeri subotom prouËavali su Bibliju s nekoliko ljudi. Trang Nga je

105

i dalje radio kao literarni evanelist kao da se niπta nije dogo-dilo, a nekoliko mjeseci kasnije u izbjegliËkom logoru je podig-nuta skromna zgrada i organizirana crkva.

Pitali su ga πto planira u buduÊnosti. Trang Nga je odgo-vorio: “Zasad namjeravam ostati u izbjegliËkom kampu. Moædaje Gospodin dopustio da se to dogodi da doemo ovamo i po-mogne u donoπenju adventne vijesti izbjeglicama u ovom selu.UËinit Êemo πto moæemo da izgradimo i ojaËamo ovu crkvu, aonda se moliti da nam Bog omoguÊi povratak u naπe selo. Na-dam se da naπa kuÊa joπ stoji. Meutim, ako je i sruπena, nijevaæno. PoËet Êemo iznova. Siguran sam da Êe me Gospodin blago-sloviti dok budem radio s literaturom za Njega. Nismo obes-hrabreni. Zahvalni smo Gospodinu πto nam je poπtedio æivot iπto joπ uvijek moæemo raditi za Njega.”

Kakva vjera! Kakav duh ovih ljudi! Kad bi se tako pona-πala sva Boæja djeca, kako bi drukËiji bio svijet.

Nastavimo se moliti za djelo u Vijetnamu u kojemu je lite-rarno djelo stalo — nadamo se ne zadugo — da ponovno moæe-mo dati literaturu u ruke Vijetnamcima i pripremati ih za Isu-sov drugi dolazak.

“Naπi literarni evanelisti trebaju biti Boæji evaneo-ski radnici.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 39)

25. rujna

Nemojmo se bojati“Neka se ne uznemiruje vaπe srce! Vjerujte u Boga i ume vjerujte!” (Ivan 14,1)

Kad je netko tako udaljen od stanja u kojem su se naπliliterarni evanelisti u Vijetnamu, teπko je razumjeti motivacijuovih vjernih muπkaraca i æena da nastave s radom. Svakodnev-no su bili izloæeni ratnim opasnostima. Stalno je bila prisutnastraπna moguÊnost da ih uhvati Vijetkong. Literarni evanelistimorali su misliti ne samo na sebe, veÊ i na to πto se moæedogoditi njihovoj obitelji dok su oni na poslu.

©to ih je to pokretalo da rade? Kao tajnik nakladniËkogodjela u DalekoistoËnoj diviziji, pastor Gus Brodeur dobio jeodgovore na ova pitanja prigodom jednog posjeta Vijetnamu. Tose dogodilo ovako.

Jedne veËeri, dok se nalazio u svojoj hotelskoj sobi u Da-nangu, poËela je bitka za zrakoplovnu luku. Otiπao je do prozora

106

i pogledao u smjeru pucnjave. Nebo je bilo prepuno svjetleÊihraketa koje je vojska ispaljivala da vidi i odbije napad vijetkon-govaca.

Dok je stajao i sluπao zvukove borbe, u umu mu se pojavilamisao. Zaπto se literarni evanelisti i dalje izlaæu opasnosti odranjavanja, otmice i Ëak smrti dok prodaju literaturu? ©to ihpotiËe da rade kao Boæji literarni propovjednici kad bi mogliobavljati neki mnogo manje opasan posao dok rat ne zavrπi?Upravo dok su mu takve misli prolazile glavom, netko je u su-sjednoj sobi ukljuËio radioprijamnik. Zvuk je ispunio hotel; kvar-tet King’s Heralds pjevao je pjesmu “Glasnici trubom oglasiteznak: Isus Êe doÊi po nas!” Bio je to radijski program Glasanade na vijetnamskom.

Odmah je znao da se tu nalazi odgovor na njegova pitanja.Vijetnamski literarni evanelisti vjerovali su u skori Isusov do-lazak. Æeljeli su uËiniti sve πto mogu da upozore svoj narod.Takoer su æeljeli reÊi narodu, koji od 1941. godine nije znaoza mir, da Knez mira moæe donijeti mir njihovom uznemirenomsrcu.

I tako su sa sigurnoπÊu u Boæje blagoslove, uz svijest darade Njegovo djelo, iπli i nosili vijest o Isusu i Njegovoj ljubavi.Premda svjesni stalno prisutne opasnosti, bili su spremni svestaviti u Boæje ruke; prihvatili su Njegovu volju.

Nakon ovoga literarni evanelisti morali su potpuno pre-stati sa svojim radom. NakladniËka kuÊa je konfiscirana i da-nas u Vijetnamu vlada komunistiËka vlast. Ali Evanelje kojeje posijano prije mnogo godina joπ uvijek jasno i glasno objav-ljuje vijest o Isusu. Nema zemaljske sile koja to moæe zaustaviti.Bog se brine za svoju tiskanu rijeË i ona Mu se neÊe vratitiprazna. Æetva je osigurana. Molite se za Vijetnam.

26. rujna

Zdravlje za sve narode“A liπÊe stabla za zdravlje narodima.” (Otkrivenje 22,2)

U Boæjoj rijeËi i evaneoskoj literaturi je sila. Malo njihrazumije vaænost tiskane rijeËi u navijeπtanju vijesti posljed-njeg vremena i zaπto je bez oklijevanja treba odnijeti ljudima.Bog radi preko knjiga i Ëasopisa da dopre do srca muæeva, æenai djece. ©to viπe sjemena posijemo, to Êe obilnija biti æetva kadIsus doe. Evaneoska literatura namijenjena je lijeËenju duπa

107

greπnika koji traæe bolji æivot. Knjige ispunjene istinom za njihsu sliËne liπÊu sa stabla æivota. U Otkrivenju 22,2 Ëitamo: “AliπÊe stabla za zdravlje je narodima.”

Neki Ëovjek u Portoriku kupio je primjerak knjige Esta HoraDecisiva (»as odluke). Kao laik propovjednik zadobio je tride-set osoba za svoju Crkvu. Bio je toliko uspjeπan u zadobivanjuduπa da su ga voe njegove Crkve pozvali da se opredijeli zapropovjedniËku sluæbu.

»itajuÊi knjigu koju je kupio, otkrio je vaæne istine za kojenikad prije nije Ëuo. Nakon mnogo prouËavanja i molitve rekaoje voama svoje crkve da je naπao novo svjetlo. Pokazao im jeknjigu koja mu je donijela istinu o suboti i mnogo toga πtonikad prije nije poznavao. Crkveni voe rekli su mu da se daozavesti od adventista. Meutim, on je nastavio prouËavati svojuknjigu i uskoro su mu se drugi pridruæili u prouËavanju. Uspo-reivali su knjigu s Biblijom i ustanovili da obje uËe isto.

Nakon viπe sati intenzivnog prouËavanja Biblije s pastorom,ubrzo su dvadeset Ëetiri osobe iz te zajednice krπtene u Adven-tistiËkoj crkvi; desetero ih se obratilo zahvaljujuÊi Ëitanju oneknjige. Ostale su zadobila prva desetorica. Ako se oduπevite zaIsusa i Njegovu istinu, Ëinjenica je da ne moæete πutjeti. Osje-Êate potrebu da istinu ne zadræavate za sebe. Æelite da svi upo-znaju i iskuse radost spasenja.

Ne znamo tko je Ëovjeku u Portoriku prodao onu knjigu.Ali uskoro Êe se ova dva Ëovjeka sastati i kakav Êe to biti su-sret! Molimo se da Sveti Duh danas ispuni naπ æivot. Molite seda u vama potakne zahvalnost πto vam je otkrio plan spasenja.

“Ako postoji neki posao koji bi bio vaæniji od drugo-ga, onda je to iznoπenje naπe literature pred javnost kakobismo ljude naveli na istraæivanje Svetoga pisma.” (Ellen G.White, Colporteur Ministry, str. 7)

“To je upravo onaj rad kojim bi Bog htio da se Njegovnarod bavi u ovo vrijeme.” (Isto str. 6)

27. rujna

Neka nam Bog otvori oËi i uπi“Mnogo si vidio, ali nisi mario, uπi ti bjehu otvorene,ali nisi Ëuo!” (Izaija 42,20)

Gospodin djeluje na Ëudesne naËine kako bi pokrenuo ljudeda se pripreme za Nebo. On djeluje u njihovom æivotu kako bi

108

ih pripremio za posjet Njegovih svjedoka. Ovo je svjedoËanstvoo Boæjem vjernom svjedoku.

Pregledavao sam knjige izloæene u Ëekaonici jednog stoma-tologa u Columbusu, u ameriËkoj saveznoj dræavi Nebraski, inaπao pet dopisnica koje je ispunilo jedno dijete, ali su ostaleu knjigama.

Posjetio sam tu obitelj iste veËeri. Vrata je otvorio tinejdæeri pozvao me da uem. Obitelj je bila πpanjolskog podrijetla islabo je govorila engleski. Majka je skinula veËeru sa πtednja-ka i uzela vremena da se upozna s knjigama za koje je njezinasedmogodiπnja kÊi (koja je ispunila karte) pokazala zanimanje.Otac je radio, ali su majka i troje djece sjedili i sluπali doksam im pokazivao knjige. Djeca bi vrlo uËtivo podigla ruku dame zaustave i postave biblijska pitanja. Prezentacija i biblijskoprouËavanje trajali su oko sat i pol. Majka inaËe nije iπla u cr-kvu. Odrasla je kao katolkinja, ali je bila naklonjena protestan-tizmu. Jedno je bilo jasno: voljela je Bibliju. Sveti Duh je svakakobio prisutan i pomagao mi da naem biblijske tekstove, a obi-telj je pokazala veliko oduπevljenje za moje knjige.

Majka je rekla da Êe morati porazgovarati sa suprugom prijenego πto Êe kupiti knjige (komplet The Bible Story i knjige kojetumaËe Bibliju). Djeca su uËtivo molila mamu da kupi ove knjige.Mama je ipak morala razgovarati s tatom.

Prije odlaska pomolio sam se s njima i rekao: “Moæda vasnikad viπe neÊu vidjeti dok se ne sretnemo na Nebu.”

DjeËak je podigao ruku i pitao me πto mislim o snovima.Odgovorio sam da svi sanjamo. A onda je rekao: “Ja sam sanjaoi vidio ovu knjigu ovdje (pokazao je na knjigu Bible Readings)i Ëuo sam vas kako izgovarate upravo ove rijeËi kako se neÊemovidjeti dok ne doemo na Nebo.” Pitao sam ga kad je usnio tajsan. Odgovorio je: “Prije dvije noÊi.” Njegova je majka zapanjenogledala i odmah obeÊala da Êe nastojati nabaviti ove knjige.

Bog doista djeluje, Ëak i na srca mladih. I ovom prilikomBog je pripremio put da Njegova vijest ue u dom obitelji kojojje trebalo Evanelje. Neka Bog otvori naπe uπi i oËi da vidimoËuda koja Ëini da donese Evanelje u domove ljudi. (LindellJensen, literarni evanelist, SAD)

109

28. rujna

Boæja strpljivost s naπim spasenjem“A strpljivost Gospodina naπega spasenjem smatrajte.”(2. Petrova 3,15)

Danas pred sobom imate pismo jedne æene iz Juæne Afrikekoja je Ëitala posebno nadahnjujuÊu knjiæicu Put Kristu. Onajoj je izlijeËila duπu. Evo πto piπe:

“Upravo sam u knjiæici Put Kristu Ellene White proËitalapoglavlja ‘©to uËiniti sa sumnjom’. Ostalo mi je samo posljed-nje poglavlje ‘Radosni u Gospodinu’, ali osjeÊam da vam neπtomoram reÊi.

Puno vam hvala za to πto radite. Moæda ima trenutaka kadniste svjesni vrijednosti i mudrosti svoje zadaÊe pa se pitateispunjava li ona svoju svrhu, je li uopÊe vrijedno truda. Æelimvas uvjeriti da je i te kako potrebna. Znam da vas Bog svakogdana sve viπe blagoslivlja.

Upravo sam navrπila trideset tri godine, tamnoputa sam æenas fakultetskom naobrazbom, udana, imam troje djece i dobroplaÊen posao. Odrasla sam opiruÊi se i osuujuÊi sve πto imaveze s Bogom, Svetim pismom, molitvom i bogosluæjem. Imalasam razliËite politiËke, akademske i intelektualne razloge daosuujem sve πto je povezano s Bogom.

U tinejdæerskoj fazi upoznala sam rijeË ateist i prihvatilaje cijelim srcem. Proglasila sam se ‘ateisticom’. Na sreÊu, pojavasotonizma i πtovanja avla nije pogodila stanovnike u mjestuu kojem sam odrasla, jer pretpostavljam da bih i to lako pri-hvatila … samo da nijeËem postojanje Boga i budem drukËijaod ostalih.

»ak sam i na fakultetu ismijavala i prezirala svako spomi-njanje tajni Boga i Svetoga Duha. Podcjenjivala sam jadne, glu-pe ljude koji su vjerovali u sve te priËe koje su prije mnogovremena smislili neki stari bijelci da potkrijepe vjerodostojnost‘opijuma za mase’ (tako sam u to vrijeme opisivala religiju). Kakobi itko pametan na svijetu mogao prihvatiti neπto samo zatoπto je to netko rekao … bez ikakvog znanstvenog dokaza? Silnosam ih saæalijevala svojom priliËno velikom dozom intelektual-ne superiornosti.

Dok sam bila u internatu, redovno sam odlazila u crkvuuæivajuÊi ponekad u bogosluæjima, ali uporno odbijajuÊi da po-vjerujem u Boæje postojanje. Sudjelovala sam u priËesti i osje-Êala se bliskom Bogu, ali je moj um i dalje odbijao priznati

110

Njega, Njegovu moÊ, Njegovu ljubav i sve druge osobine kojesamo On ima u izobilju.

Na fakultetu me nisu prisiljavali da idem u crkvu, ali bihponekad s prijateljima odlazila na bogosluæja. Meutim, moj umje joπ uvijek bio okrenut od Boga i ja sam Ga uporno odbijala.Zaπto? Jer uz svu svoju retoriku nisam bila potpuno uvjerenau svoje nijekanje — uvijek bi mi se u mislima pojavile sumnje:‘Moæda sam u zabludi. Vrijeam li Boga onim πto govorim? Gri-jeπim li protiv Njega?’”

Spasenje je “... kao sunËev sjaj. Ono pripada cijelom svi-jetu.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 241)

29. rujna

Danas posluπajmo Boæji glas“Zato Bog ponovno odreuje jedan dan, danas … Da-nas ako glas mu Ëujete, ne budite srca tvrda.” (Hebreji-ma 4,7)

Jedna fakultetski obrazovana æena Ëitavog æivota protivilase djelovanju Svetoga Duha. Ponekad bi odlazila u crkvu, ali jeodbijala vjerovati u Boga i Njegovu RijeË. A onda su se u njezinomumu poËele javljati sumnje. Bori li se moæda protiv Boga, Stvo-ritelja svemira? Onaj tihi glas je i dalje molio da posluπa i slijedibolji put. ProËitajmo preostali dio njezinog pisma.

“Ali sam odluËila potisnuti tihi glas govoreÊi sebi da se neÊudati prevariti pa vjerovati u neprovjerene povijesne izvjeπtaje nekihbradatih bijelaca koji su uvijek prikazivali slike Boga i IsusaKrista bijelima, a avla crnim. To i selektivno tumaËenje nekihbiblijskih tekstova uvjerilo me da je sve to samo trik da se odræistatus quo u Africi i svijetu uopÊe.

Isus Krist je svojom ljubavlju njeæno pokuπavao okrenutimoje lice prema Bogu, a ja sam ljuta odluËno ukoËila vrat iodbila Ga pogledati kako ne bi vidio moju potrebu za Njim ibljesak sumnje u mojim oËima.

Danas se stalno pitam: ‘Kako se itko moæe prisiliti na ta-kvo sljepilo?’

Ova knjiæica koju sam dobila na veoma me je neobiËan naËin— vjerujem da mi ju je Bog poslao — potaknula da vam napiπemovo pismo. Ona je silno djelovala na razvitak mojeg duhovnogæivota. PoËela sam je Ëitati, i gotovo svake veËeri dok smo zavrijeme boæiÊnih blagdana bili na odmoru (moj suprug, djeca i

111

ja), mene bi obuzeo osjeÊaj: ‘Oho! Je li ovo napisano posebnoza mene?’ Svi odgovori na moje sumnje, strahove i brige bilisu sadræani u toj knjiæici s mnogo mudrosti, ljubavi, uvjerljivostii mira koje daje Sveti Duh.

Hvala vam πto ste doprli do mene u vrijeme kad ste mi bilinajpotrebniji. Molila sam Boga da postanem bolja u duhu, dadok æivim u tijelu mogu æivjeti u πto veÊem suglasju sa SvetimDuhom. Vi ste mi pomogli na putu prema ovom plemenitom ci-lju. Nastavit Êu se moliti za vas i joπ viπe zahvaljivati Gospodi-nu Isusu Kristu πto mi je u pravo vrijeme poslao ovu knjiæicu.”

Ovo je joπ jedno Ëudo koje je uËinio naπ UËitelj. Duπu kojazbog svojih predrasuda nikad ne bi prihvatila poziv da prisus-tvuje evaneoskim predavanjima, dosegnula je knjiæica Put Kristukad je bila sama. Tihi vjesnik je moÊan. On donosi pravu vi-jest u pravo vrijeme.

“Ako nam ne pruæi dovoljno dokaza na kojima moæemotemeljiti svoju vjeru, Bog nikad ne traæi da vjerujemo.” (EllenG. White, Put Kristu, str. 112; izdanje 2005.)

30. rujna

Bog πalje svoje anele“I dok su stajale zbunjene, najedanput im pristupiπe dvaËovjeka u blistavu odijelu.” (Luka 24,4)

“Aneli stvarno dolaze na naπu Zemlju i nisu uvijek ne-vidljivi. Ponekad prikrivaju svoju aneosku pojavu pa se jav-ljaju kao ljudi koji razgovaraju s ljudskim biÊima i pro-svjetljuju ih.” (Ellen G. White, My Life Today, str. 304)

Ovaj doæivljaj ispriËala nam je Lynn Westbrook iz SrednjeAmerike. Aneli su na djelu u tom kraju kao i bilo gdje u svijetugdje ima duπa koje treba zadobiti za Krista. Neka nam LynnispriËa svoju priËu:

“Bio je hladan sijeËanjski dan i zglobovi prstiju su me boljelidok sam kucala na vrata. Tiπina. Bila sam uporna, uvjerena daÊe me Bog blagosloviti. Negdje me usput Ëeka blagoslov ili Êumoæda ja nekome biti na blagoslov.

Nedugo zatim pozdravio me simpatiËan mladi par s Ëetverodjece. Dok sam im nudila knjige, rekli su da si ne mogu priuπtitikupnju. Njihovo najmlae dijete, prekrasna dvogodiπnja curicasmeih oËiju, imalo je teπku srËanu manu i oËekivalo se da Êeæivjeti joπ samo πest mjeseci. Troπkovi lijeËenja bili su golemi,

112

a njihovo osiguranje nije pokrivalo sve troπkove. Rado bi uzeliknjige, ali si ih ne mogu priuπtiti.

Kupili su knjigu Isusov æivot, a ja sam ih uvjeravala da Êeih ona utjeπiti. Zamolili su me da doem nakon πest mjesecikako bi mogli kupiti komplet knjiga The Bible Story (BiblijskepriËe).

Doπla sam πest mjeseci poslije i ustanovila da su se preselili.Ni prijatelji ni susjedi nisu znali za njihov novi dom. S obziromna to da nisam mogla dobiti nikakvu informaciju, premjestilasam ovaj podatak u fascikl meu nezainteresirane.

A onda je doπao tjedan literarnih evanelista i ja sam semolila: ‘Gospodine, kamo æeliπ da idem?’

Na svoje iznenaenje imala sam osjeÊaj da trebam poÊi ukraj gdje je prodaja uvijek bila slaba. Malo sam prigovarala Boguπto me πalje u takav kraj tijekom tjedna kad se oËekuje da bu-demo posebno uspjeπni. On me i dalje njeæno nastojao uvjeritipa sam konaËno otiπla.

VozeÊi se ulicom, odjednom sam primijetila gospou kojase ranije preselila, kako stoji ispred kuÊe. Zaustavila sam auto-mobil, uzela torbu i poπla prema njoj, ali je nestala. OËito jeuπla u kuÊu.

Nakon πto sam pokucala, ona me toplo doËekala i rekla:‘Lynn, molili smo se da doete. Naπa je djevojËica umrla i miæelimo te knjige da bismo se jednog dana mogli sresti s njom.’

Kupila je komplet knjiga The Bible Story i knjigu Triumphof God’s Love (Trijumf Boæje ljubavi). Primijetila sam: ‘Dobroje πto sam vas vidjela pred kuÊom, inaËe vas nikad ne bih naπla.’Ona je problijedjela i rekla: ‘Lynn, dijete mi je bolesno i ja seËitav dan nisam maknula iz kuÊe. Nisam bila vani.’ Sjedile smo,iznenaeno se gledajuÊi. Onda smo obje shvatile da je Bog po-slao svojeg anela da mi pomogne naÊi njihovu kuÊu.”

Danas Êemo zahvaliti naπem nebeskom Ocu za anele kojisurauju s Njegovim vjernim slugama u pripremi naroda za su-sret s Isusom kada doe.

1

1. listopada

Pozvao nas je sâm Bog“Vjeran je Onaj tko vas poziva: on Êe to i uËiniti.” (1.Solunjanima 5,24)

“Idi i radi s literaturom ovog ljeta. Odnesi ljudima Evane-lje prodajuÊi im Boæje knjige”, savjetovao je pastor William Mar-

»UDA BOÆJE MILOSTINakladnik

ZNACI VREMENA, Zagrebwww.znaci-vremena.com

IzvornikMiracles of Grace

compiled by Abraham J. OberholsterISBN 971-581-182-5

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodHinko Pleπko

LekturaMarijan MalaπiÊ

2

tinez. “Rad s literaturom razlikuje muπkarce od djeËaka. Sadasi muπkarac. Neka djeca ostanu kod kuÊe i vode brigu o peradi.”

Ove su rijeËi povrijedile Arnieja Iglosoa. On je bio mlaistudent teologije koji je marljivo radio u πkoli brinuÊi se zaperad pa je pomislio kako direktor πkole nije zadovoljan njegovimradom na filipinskom unijskom koledæu Naga View. Istina je daje ono πto je zaraivao na koledæu jedva pokrivalo πkolarinu ihranu, ali nikad nije imao dugova i uvijek je bio zadovoljan.Planirao je nastaviti s ovim radom da ostvari san i postane pastor.

Ali Boæji plan za Arnieja bio je mnogo veÊi nego πto je onu to vrijeme shvaÊao. Nekoliko mjeseci poslije Arnie se pojaviou direktorovu uredu da mu izrazi svoju zahvalnost. Krajem ljetnogsemestra bio je drugi po opsegu prodaje.

Kad se jednog dana vraÊao kuÊi, osjetio je potrebu da ponudiknjige u trgovini na uglu. Vlasnik nije niπta kupio, ali ga jeuputio u drugu trgovinu. “Oni su sabadistas”, dodao je trgovac.

S tom informacijom Arnie je priπao starom Ëovjeku koji jevodio trgovinu s bliskoπÊu uobiËajenom meu adventistima. Izne-nadio se paljbi oπtrih rijeËi kojima ga je doËekao. Poslije je sa-znao da to nije adventistiËka trgovina i da je starac imao pred-rasude prema adventistima. Meutim, ovdje je upoznao Manu-ela Armedilla, vlasnikova sina.

Manuel Armedillo bavio se ribolovom pa je tako jednom pri-godom doπao na otok Polilio. Tu je prvi put sreo adventiste kojisu na njega ostavili dubok dojam. VeÊ je razmiπljao o tome dasvoju djecu poπalje u adventistiËku πkolu, ali nije znao πto dauËini. Manuel je Ëuo kako Arnie objaπnjava da je student izNaga Viewa. “Ovo je odgovor s Neba”, πapnuo je Manuel. UnatoËljutitim oËevim rijeËima, Manuel je naruËio komplet knjiga TheBible Story uz zahtjev da mu se odmah dostave.

Kad je Arnie donio knjige, Manuel je rekao da Êe poslatisvoje petero djece u Naga View ako ih Arnie bude nadgledao ivodio njihove financije. Zauzvrat Êe se gospodin Armedilla po-brinuti za Arniejeve πkolske potrebe.

I tako se svih petero Armedillove djece upisalo u adventis-tiËku πkolu Naga View. Kad je zavrπio molitveni tjedan, krstilose viπe od dvadeset osoba ukljuËujuÊi Venus i Christophera Ar-medilla. Arnie je bio presretan πto je posluπao dobar savjet daide u rad s literaturom — sada je vidio plod svojeg rada koji muje donio mnogo radosti.

“Naπ nebeski Otac ima tisuÊe naËina da se skrbi zanas, o kojima mi niπta ne znamo.” (Ellen G. White, Isusovæivot, str. 264) (Claro B. Vincente)

3

2. listopada

“Ne bojte se!”“‘Ne bojte se!’ — reËe Mojsije narodu. ‘Stojte Ëvrsto paÊete vidjeti πto Êe vam Jahve uËiniti da vas danas spa-si.’” (Izlazak 14,13)

Art Page, literarni evanelist i dugogodiπnji direktor naklad-niËkog djela, priËa o strahu i kako ga je strah jednog dana skoroliπio uspjeha.

“Strah je ne samo neugodan osjeÊaj, veÊ i veoma porazanpo uspjeh rada literarnih evanelista. Svakako nikad ne bisteoËekivali od djelatnika kakav sam ja, s trideset pet godina ku-canja na vratima, da postanem ærtva Sotoninog snaænog oruæja— straha. Ali se to dogodilo i ja sam nauËio da hrabrost nijeodsutnost straha, nego hodanje naprijed unatoË njemu.

Jednog poslijepodneva parkirao sam automobil uz cestuusred bogatog poljoprivrednog podruËja u istoËnom Coloradu.Gledao sam u izuzetno veliku kuÊu na kraju dugog drvoreda sgolemim sjenikom i okruglim montaænim objektima od valovi-tog lima. Jednostavno sam se bojao posjetiti tu kuÊu, premdasu mi u uπima zvonile rijeËi iskusnog biblijskog uËitelja: ‘Ta-mo ima samo malo viπe opeka, kamena i æbuke nagomilanihispred gladnog srca.’

Upravo sam s kasete sluπao Georgea Akersa koji je citiraovaæno pitanje Alana Lakina: ‘Radite li ovog trenutka najvaænijustvar koju bi Bog æelio da radite?’

Sjedio sam uplaπen gubeÊi vrijeme, svjestan da zbog strahane radim najvaæniju stvar koju bi Bog æelio da radim. Na to samse trgnuo i krenuo kolnikom do kuÊe, pokucao na vrata i uhvatiosebe kako mislim: Hvala Ti, Boæe. Nema nikoga kod kuÊe. Alidok sam se vraÊao u automobil, primijetio sam muπkarca kojije na ulazu u radionicu mijenjao karburator.

Priπao sam mu i srdaËno se rukovao s njim; on mi je uzvratiotoplinom koja je u meni izazvala osjeÊaj da smo prijatelji.

I tu je tajna, dragi kolege. Budite u prvih deset sekundipotpuno iskreni pa Êe vaπ novi prijatelj s nestrpljenjem oËeki-vati πto mu imate reÊi. Kad uspostavite takav odnos, ponudaliterature, zavrπetak susreta i vrijeme do trenutka kad Fred ija budemo zajedno æivjeli na novoj Zemlji bit Êe kratko i kori-sno.

U sljedeÊih petnaest minuta Fred mi je otvorio srce. On jebivπi alkoholiËar i tek je prije tri godine puπten iz zatvora. Sa-

4

da je uspjeπni poslovoa u trgovini, ali je razoËarani vjernikjer smatra da ga crkva nije prihvatila kao πto bi to prema nje-govom miπljenju uËinio Isus. Ali jako voli Ëitati i ima dubokuteænju da sazna buduÊnost koja je objavljena u Otkrivenju.

Dok me je slijedio do automobila zahvaljujuÊi mi πto sammu donio prekrasne knjige Isusov æivot, Trijumf Boæje ljubavi,Bible Readings, Put Kristu i upisnicu u Dopisnu biblijsku πko-lu, rekao je: “Ovo Êu Ëitati svake veËeri do ponoÊi.”

©to je novac koji sam zaradio u usporedbi s ovim doæivlja-jem s Fredom? Nema sumnje da Sotona nije æelio da odem utu kuÊu. Ali Bog je æelio!

3. listopada

Izgovorena i pisana rijeË“Tako se rijeË koja iz mojih usta izlazi ne vraÊa k menibez ploda, nego Ëini ono πto sam htio i obistinjuje onozbog Ëega je poslah.” (Izaija 55,11)

Prije gotovo stotinu godina Ellen White je napisala sljedeÊesvjedoËanstvo:

“Istina je da Êe neki kupljene knjige staviti na policuili na stol u sobi za primanje i rijetko ih prelistati. AliBog se joπ uvijek brine o svojoj istini i doÊi Êe vrijeme kadÊe se ove knjige traæiti i Ëitati. Kad bolest ili æivotna ne-sreÊa snae dom, Gospodin putem istine koja se nalazi uovim knjigama daje uznemirenim srcima mir, nadu i spo-koj. … Tako Bog surauje sa svojim poærtvovnim radnici-ma.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 150)

Nekako u to vrijeme jedan je vjerni literarni evanelist prodaoknjigu u lijepo namjeπtenoj kuÊi. To je bila knjiga Bible Read-ings for Home Circle. Nakon kupnje domaÊini su je stavili napolicu gdje je i ostala, izuzev povremenog skidanja zbog praπine.Ostala je tamo i za vrijeme trenutaka radosti kao i tijekom vre-mena æalosti i nevolje. Doπla je i proπla ekonomska kriza ostav-ljajuÊi traga na domu; dva svjetska rata utiπala su glasove i stoliceostavili praznima, a knjiga je ostala nedirnuta i neËitana. Nakraju, na vrhuncu poslijeratnog blagostanja, doπla je smrt i zavjeËnost pokosila muæa i æenu. A knjiga?

Zajedno s drugim knjigama i namjeπtajem odvezena je nadraæbu. Tamo je ponovno stavljena na policu i ona je i daljeostala nedirnuta. “Ali Bog se joπ uvijek brine o svojoj istini

5

i doÊi Êe vrijeme kad Êe se ove knjige traæiti i Ëitati.” (Isto)I upravo se to dogodilo, jer je u to vrijeme mladi prezbiterijan-ski uzgajivaË ovaca proËitao svoju Bibliju i njega se duboko doj-mila istina iz Ëetvrte zapovijedi koja govori o suboti. Progovoriomu je Boæji Duh. Provjerio je kalendar. PoËela mu je svanjivatizora. ToËno je, pomislio je. Subota je sedmi dan. Onda se mo-lio da mu Bog poπalje viπe znanja o ovom predmetu. Kako Êeto doÊi, nije znao. Jednog dana naπao se u prostoriji gdje seodræavala draæba i listao staru knjigu s naslovom Bible Read-ings.

“Zanima vas ova vjerska knjiga?” upitao ga je voditelj draæbe.“Da”, odgovorio je.“Moæete je uzeti.”Ponio je tu knjigu kuÊi i znatiæeljno gutao njezin sadræaj,

pomno je usporeujuÊi sa Svetim pismom. Kad je doπao do dijelao suboti, joπ se viπe oduπevio, a kad je dobio potvrdu za svojaprijaπnja uvjerenja, bio je presretan. Malo se ohladio kad je poraz-govarao sa svojim sveÊenikom, ali se nije pokolebao.

“Razlog za toliko odgaanje jest πto Bog ne æeli da Njegovnarod propadne.” (Ellen G. White, Maran Atha, str. 54)

4. listopada

Boæja ljubav je stalna“Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubavmoja neÊe odmaÊ’ od tebe.” (Izaija 54,10)

Nastavimo s dogaajem Ëije smo iznoπenje prekinuli na pret-hodnoj stranici. Kako se dogaaj odvija, vidimo Ëudesno vodstvoBoæje ruke i Njegovu posebnu brigu za Njegovu literaturu.

Ovdje Êemo napustiti ovaj dio naπe priËe, otiÊi devet stotinakilometara sjevernije u drugi grad i vratiti kalendar za oko osam-naest godina. Drugi grad. Drugi literarni evanelist. Druga knjiga.

Vremena nisu bila laka. Knjige se baπ nisu prodavale, alimlada literarna evanelistica, s velikom vjernoπÊu koju je vri-jeme zahtijevalo, nije posustajala. Iskusila je πto znaËi biti gladani umornih nogu. U nekim je prigodama njezin leæaj bila travanekog zelenog skroviπta, njezin pokrivaË magla, a jastuk kamenje.»esto je bila u kuπnji da odustane i neki su smatrali da senepotrebno ærtvuje. Oni koji su primali njezine izvjeπtaje znalisu samo da s malo iskustva nastoji uËiniti najbolje u prodajiodliËne doktrinarne knjige Bible Readings for Home Circle.

6

Prodaja je slabo iπla, prehrana je bila oskudna a leæaj tvrd, aliona nije odustajala. OsjeÊala je istinski teret za duπe i premdaje buduÊnost izgledala nesigurno, njezino je srce bilo iskrenoi ona je znala da “Bog vodi brigu o svojoj istini”.

Premda to nije znala, promatrala ju je jedna obitelj koja jeshvatila da joj u tom kraju posao teπko ide pa su od nje kupiliknjigu samo zato da joj pomognu; kad bi prolazila, ponekad bije pozvali na objed.

Na kraju je zavrπila rad u tom podruËju i otiπla osjeÊajuÊida je sada red na nebeskim biÊima da njezin rad ne ostane bezploda.

Knjigu koju su ljudi kupili iz ljubaznosti, stavili su na po-licu i tu je ostala neproËitana. Prolazile su godine i onda jejednog dana u taj dom banula nesreÊa. Suprug je postao ærtvamaligne bolesti i tijekom tri godine vrπene su gotovo Ëudotvor-ne operacije da mu se spasi æivot. A onda je kirurg rekao: “Javiπe ne mogu niπta uËiniti.” Bolest i æivotna nesreÊa uπle su utaj dom. Preko istine sadræane u knjigama Bog πalje ranjenimsrcima mir, nadu i spokoj. KonaËno je na red doπlo Ëitanje onestare knjige.

A sada se vratimo na jug da vidimo kako je proπao naπuzgajivaË ovaca.

Ne obaziruÊi se na obeshrabrujuÊe rijeËi svojeg sveÊenika,nastavio je istraæivati. Kako je njegovo osvjedoËenje raslo, mo-lio se: “Gospodine, poπalji mi Ëovjeka koji svetkuje subotu. Poπaljiu ovaj grad propovjednika koji svetkuje subotu.” Ali Bog je imaosvoj naËin da odgovori na teænju srca ovog Ëovjeka.

“Ako u srcu postoji teænja za posluπnoπÊu Bogu i akose uloæe napori za ostvarenje ovog cilja, Isus prihvaÊa takvostajaliπte i Ëovjekovu najbolju sluæbu, a svojom boæanskomzaslugom nadoknauje nedostatak.” (Ellen G. White, Faith andWorks, str. 50)

5. listopada

Govorimo Boæje rijeËi“Uistinu, onaj koga Bog posla Boæje rijeËi govori jer BogDuha ne daje na mjeru.” (Ivan 3,34)

Onda je jednog dana Ëovjek koji je dobio Bible Readingsfor the Home od voditelja draæbe osjetio potrebu da proda svo-je imanje i odseli se na sjever. OsjeÊao je da mora potraæiti

7

ljude koji, smatrao je, ne traæe njega. Htio je naÊi crkvu kojojneÊe biti teπko doÊi i potraæiti ga. Zato se spakirao i poveo svojuobitelj na sjever.

Zaustavio se oko devetsto kilometara sjevernije. »inilo muse da je to mjesto koje je traæio, ali mu se nije æurilo pa jeodluËio pogledati ima li u tom kraju neka farma koja bi muodgovarala. KonaËno je naπao farmu u blizini urbanog gradskogpodruËja. Nije sreo propovjednika niti je vidio crkvu u kojoj bise bogosluæja odræavala subotom, ali je bio siguran da je to mjestokamo ga je Gospodin vodio.

Pogledajmo sada onaj drugi dom. Ostavili smo drugu obitelju trenutku kad se nad njom nadvila velika sjena i koja se umuci okrenula Bibliji i knjizi Bible Readings. U njoj su naπliutjehu i nadu i kad je u gradu odræana evangelizacija, prisu-stvovali su svim predavanjima i cijelim srcem prihvatili vijest.Sada su imali utjehu i nadu. Svake veËeri nakon predavanja uzelibi svoju knjigu Bible Readings i usporeivali ono πto su Ëuli sonim πto su Ëitali. “Sluπat Êemo tog Ëovjeka dokle god slijediknjigu Bible Readings”, rekli su. Naravno, evanelist o tomenije imao pojma. Onda su jedne veËeri muæ i æena ustali i objaviliodluku da se krste.

Doπla je subota i oni su se spremili za odlazak u crkvu. Utrenutku kad su htjeli uÊi u automobil, obratio im se visokimladi farmer koji je stajao s druge strane ceste. “Kamo idetedanas, ovako sveËano obuËeni?”

“U crkvu”, odgovorili su.“Kako to, u pola devet i to u subotu? Ima li neπto poseb-

no?”“Da, posebno je svake subote”, odgovorila je majka. Na to

je Ëovjek postavio joπ neka pitanja i otiπao kuÊi vrlo zamiπljen.SljedeÊe subote doveo je do njih svoju djecu i upitao ih

mogu li ih povesti u crkvu. “I recite propovjedniku da bih sevolio s njim upoznati”, dodao je.

Propovjednik je doπao nekoliko dana kasnije i ustanovioda je ovaj Ëovjek zaËudo dobro informiran o Evanelju, ali, na-ravno, nije znao ono πto vi sada znate. Onda je naπ prijateljfarmer doπao u crkvu i nakon bogosluæja porazgovarao sa svo-jim susjedima. Iznenadio se na koji je naËin Bog vodio i upravljaoæivotom ovih dviju obitelji.

“Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on Êe svevoditi.” (Psalam 37,5)

8

6. listopada

Bog daje æivot u izobilju“Ja dooh da æivot imaju, u izobilju da ga imaju.” (Ivan10,10)

Mladi farmer je priznao da se nalazi u velikoj teπkoÊi. Mnogoje novca uloæio u strojeve za proizvodnju mlijeka. Kupio je stokui ugovorio sve potrebno, ali s obzirom na ovo πto je sada sa-znao, pitao se da li da nastavi s tim poslom. Treba li subotommlijeko odvoziti u grad?

Porazgovarao je o tome s pastorom svoje nove crkve. “©tonamjeravate uËiniti?” upitao ga je pastor.

“Jednostavno Êu raskinuti ugovor i to Êe me skupo stajati.Ali Êu radije to uËiniti nego postupiti protivno svojoj savjesti.”

OdluËio je uËiniti πto je pravo i pastor je znao da je nad-vladao najveÊu teπkoÊu. “Posjetit Êu vas kad sredim stvari”, rekaoje mladi farmer.

IduÊi tjedan doπao je k pastoru. “Uzgajat Êu na imanju ovce.Nakon svega nisam loπe proπao, ali prve godine neÊu imati za-rade.”

“Jeste li zbog toga zabrinuti?” pitao je pastor.“Nimalo”, odgovorio je i sjeo za pisaÊi stol i poËeo pisati.

Ubrzo je pastoru pruæio Ëek na tisuÊu dolara. “Æelio bih da ovajnovac ide za propovijedanje Evanelja u naπoj zemlji i u svijetu.”

Prigodom jednog od sljedeÊih posjeta pastor se pri pogleduna policu s knjigama sjetio rijeËi koje su njemu u njegovomradu s literaturom bile posebno dragocjene:

“Istina je da Êe neki kupljene knjige staviti na policuili na stol u sobi za primanje i rijetko ih prelistati. AliBog se joπ uvijek brine o svojoj istini i doÊi Êe vrijeme kadÊe se ove knjige traæiti i Ëitati. … Tako Bog surauje sasvojim poærtvovnim radnicima.” (Ellen G. White, ColporteurMinistry, str. 150)

U tom trenutku na um mu je doπla misao kako je taj pri-mjerak knjige moæda prije mnogo godina bio prodan za jedandolar, ali ona joπ uvijek zraËi svjetlom, a danas je Boæjem djeluvratila u novcu tisuÊu puta viπe.

Kad je otiπao do druge obitelji u toj ulici, na polici je po-novno ugledao primjerak ove dragocjene knjige, sjeme koje jeu teπka vremena bilo posijano na neplodno tlo, a sada je doni-jelo dragocjenu æetvu. Gospodin je stavio svoju ruku na doma-Êina ovog doma i on je potpuno ozdravio.

9

To je priËa o dvije knjige. Ali dopustite da upitam: Zar sesve to dogodilo sluËajno ili je toËno da se Bog “joπ uvijek brineo svojoj istini i doÊi Êe vrijeme kad Êe se ove knjige traæiti iËitati”?

“Sva radost tvoja neka bude Jahve: on Êe ispuniti æelje tvogasrca!” (Psalam 37,4)

7. listopada

Radost zbog æivota po Istini“»ujem da moja djeca po Istini æive! — nema mi veÊeradosti od toga.” (3. Ivanova 4)

Ujedinjeni dom ima posebno vaæno mjesto u krπÊaninovuæivotu. Knjige i Ëasopisi ispunjeni istinom mnogo puta ne sa-mo πto prosvjetljuju æivot, nego su sredstvo koje dovodi Ëitaveobitelji u Boæju crkvu. Obitelji koje se zajedno hrane i zajednoËitaju (Boæje knjige), jednog Êe se dana uskoro sastati u Nje-govom kraljevstvu.

Ovaj primjerak knjige The Bible Readings for the Home Circlekupio je neki uËitelj od jednog od prvih literarnih evanelistana Jamajci. Nakon πto je proËitao dio knjige, ovaj Ëovjek viπenije htio imati takvu knjigu u svojoj knjiænici pa ju je prodaodrugome, koji ju je opet prodao nekom Ëovjeku koji se zvaoMontague Hurst. Njemu je ova knjiga postala veoma vrijedna.Pozornim prouËavanjem otkrio je Boæju istinu i iz sveg srca jeprihvatio.

Ovaj brat postao je iskreni vjernik i akon u naπoj crkvi.Osim njega, njegova supruga, sedmero njihove djece (Ëetiri kÊerisu uËiteljice) i viπe unuËadi postali su takoer vjerni i odaniËlanovi Crkve. I tako djelo ovog vjernog literarnog evanelistaæivi i ide za njim.

Nama je prije mnogo godina reËeno da s naπim knjigamakoje sadræe istinu idemo k voama i uËiteljima. Nemojte se punobrinuti oko toga πto Êe biti s knjigom nakon πto je ostavite unekom domu. Sveti Duh Êe znati kako Êe i kada obaviti svojdio posla. Bog i Ëitavo Nebo zainteresirani su za sve knjige is-punjene istinom koje literarni evanelisti πire po svijetu. Bogje odredio rad s literaturom i on je pod Njegovim posebnim nad-zorom.

Pustite rugaËe da se rugaju, kritiËare da kritiziraju, pustiteavolje pse da laju, ali vjerni literarni evanelisti neka nastave

10

s poslom koji im je Bog povjerio da pomoÊu tiskane rijeËi na-vijeπtaju vjeËnu vijest.

Danas se molimo za ljude koji dræe ove knjige na polica-ma, a nisu ih Ëitali. Istina je u njihovom domu, a oni to neznaju. Mnogi od njih su nesretni i tragaju za pomoÊi i sreÊom,a ona im je u domu i Ëeka da je uzmu i Ëitaju. Molite se zanjih.

“Ponesite knjige poslovnim ljudima, uËiteljima Evane-lja Ëiji umovi nisu upoznati s posebnim istinama za ovovrijeme. Vijest trebamo objaviti na ‘putovima i raskrπÊima’ljudima koji aktivno sudjeluju u poslovima svijeta, narod-nim uËiteljima i voama. Do tisuÊa njih moæemo doÊi najednostavan, skroman naËin. NajveÊe intelektualce, one kojese smatra najdarovitijim muπkarcima i æenama u svijetu,Ëesto osvjeæavaju jednostavne rijeËi onoga tko ljubi Boga,tko o toj ljubavi moæe govoriti prirodno kao πto svjetovniljudi govore o onome πto ih najdublje zanima.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 39)

8. listopada

Bog stvara sve novo“Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu,novo, gle, nasta! A sve je od Boga.” (2. KorinÊanima5,17.18)

Bog Ëesto uzima najslabiju osobu i djeluje preko nje daodnese Njegovu vijest ljudima u duhovnoj tami. To se dogaalou proπlosti, a dogaa se i danas. Bog stalno traæi ponizne oso-be koje se daju pouËiti da ih uporabi u svojemu djelu.

Nesposoban. LijeËnik je smatrao da ne moæe uËiniti viπenego πto je uËinio za kroniËni problem s jetrom brata H. L.Hruaia. Ne samo πto je bio bolestan, veÊ za njega nije bilo nade.

Usprkos svojoj bolesti i svijesti da su mu dani æivota od-brojeni, brat Hruaia je odluËio ostatak svojeg æivota posvetitiGospodinu kao literarni evanelist.

Bilo je zadovoljstvo vidjeti brata i sestru Hruaia na semi-naru za nove literarne evaneliste. Na iznenaenje sviju, bratHruaia je primio odlikovanje za najbolju prezentaciju. On je bioposveÊen Ëovjek i æelio je uËiniti za Gospodina najbolje.

Dok je radio s literaturom, ponekad bi dnevno preπao po24 do 32 km u brdima. »inilo se da mu se zdravlje stalno po-

11

boljπava i nedugo nakon πto je poËeo raditi s literaturom, po-stao je najbolji literarni evanelist u svojoj skupini.

Povremeno bi se bolest vraÊala, πto je uzrokovalo jako kr-varenje iz nosa i usta. »ak i s krvavom odjeÊom on bi bez æa-ljenja nastavio rad.

Vidjevπi njegovu revnost, direktor nakladniËkog djela ure-dio je da brat Hruaia dobije dodatnu zdravstvenu njegu. NakonlijeËenja je ozdravio i poslije toga radio s joπ veÊom radoπÊu iodluËnoπÊu.

Kad bi vrijeme dopustilo, brat Hruaia je takoer odræavaomale evangelizacije na kojima je dræao predavanja iz Danieloveknjige i Otkrivenja. Naπao je slikare koji su naslikali plakateza njegova predavanja. Pozivao je ljude koji su kupili njegoveknjige da dou i sluπaju. ZahvaljujuÊi radu ovog bivπeg invali-da, za Krista je pridobiveno viπe od dvadeset duπa.

Molimo se ozbiljno da viπe posveÊene Boæje djece prihvatirad s literaturom kao svoje zvanje. U ovom radu ne moæemovam ponuditi udobnost, visoku plaÊu ili stan u kojem Êete æivjeti.Ali vam moæemo ponuditi teæak rad, zadovoljstvo, osjeÊaj pu-nine, mnoge blagoslove i stanove na novoj Zemlji. Razmislite!

“Bog otkriva svoju volju u svojoj RijeËi, Svetom pismu.Njegov se glas takoer otkriva u Njegovom djelovanju pro-vidnoπÊu. … Drugi naËin na koji se moæe Ëuti Boæji glasjest djelovanjem Njegovog Svetog Duha, koji vrπi utjecaj nasrce.” (Ellen G. White, Primit Êete silu, str. 102)

9. listopada

Odvaænost za Gospodina“Odvaæi se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jerkuda god poeπ, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” (Joπua1,9)

Danas imamo dva iskustva dvojice literarnih evanelista izdvije zemlje: jedan radi u Etiopiji, a drugi u Indoneziji.

Yemane Wolde Mariam hrabri je literarni evanelist u Etio-piji. Doπao je u glavni grad u jednom od transportnih zrako-plova koji su prevozili humanitarnu pomoÊ i otiπao u ured direk-tora nakladniËkog djela. Rekao je: “Æelim prodavati knjige u svo-jem zaviËajnom gradu u pokrajini Tigray.”

Njegove su oËi gorjele æeljom i mogli ste osjetiti oduπevljenjekoje ga je ispunjavalo. Bilo je oËito da Bog govori ovom mla-

12

dom Ëovjeku i da ga nitko neÊe moÊi zaustaviti. Nakon πto jedobio upute o prodaji knjiga kao i o naËinu pristupa ljudima ireagiranju na odbijanje, spakirao je knjige i ugovorio isti zraËniprijevoz za povratak u svoju pokrajinu. Prijevoz kopnom bio jeu tim podruËjima godinama vrlo nesiguran.

Kad se vratio u svoju zaviËajnu pokrajinu, naiπao je naspremno træiπte za svoju literaturu. U toj pokrajini viπe od dva-naest godina nije bilo literarnih evanelista.

Sotona ga je pokuπao zaustaviti tako πto ga je strpao uzatvor na Ëitavih mjesec dana. Biblija kaæe da “revna molitvamnogo pomaæe” pa se Ëitava crkva molila za Yemaneovo oslo-baanje, kao u dane kad su bili utamniËeni Petar i Ivan. Gospodinje usliπao njihove molitve i Yemane je bio osloboen; nastavioje raditi s joπ veÊim oduπevljenjem.

Deseci indonezijskih kolportera isto su tako odvaæni lite-rarni evanelisti. I oni odvaæno rade na zadobivanju duπa zaGospodina.

Godine 1933. jedan je student s Malajskog seminara otiπaona sjevernu Sumatru da prodaje knjige. Neki narednik Reboku nizozemskoj vojsci kupio je primjerak knjige The Way to Salv-ation (Put k spasenju). Ubrzo nakon toga Rebokovi su bili pre-mjeπteni na otok Ambon u istoËnoj Indoneziji.

Nekoliko mjeseci nakon dolaska u Ambon, Samuel RantungpoËeo je odræavati evaneoska predavanja. Rebokovi su prisu-stvovali i nakon dodatnih biblijskih prouËavanja krstili se.

Odmah po krπtenju sestra Rebok je postala literarni evan-elist. U tom je radu ostala viπe od trideset godina. Tijekomsvoje sluæbe imala je priliku vidjeti kako se sto πezdeset njezi-nih kupaca krπtava. Troje njih bili su muslimani. Dvadeset je-dan njezin obraÊenik postao je literarni evanelist.

Otad je proπlo mnogo godina, ali Ëuda koja su se dogodilau æivotu ljudi koji su prije mnogo godina Ëitali Boæje knjigejoπ i danas djeluju na njihovu djecu i unuke, a oni, opet, dijeleradost spasenja s drugima. Kad jednom neka knjiga doe u neËijidom, ona nikad ne prestaje propovijedati.

Danas se molimo za literarne evaneliste u Etiopiji i Indo-neziji. Njima su potrebne naπe molitve.

13

10. listopada

Sluæimo i velikima i malima“Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo Ëaπomhladne vode zato πto je moj uËenik, zaista, kaæem vam,neÊe mu propasti plaÊa.” (Matej 10,42)

»aπa hladne vode ugasit Êe malom djetetu æe, a istinomproæeta knjiga pomoÊi Êe mu da shvati kako ga Isus voli; obojeÊe biti nagraeno. Joe Martin iznosi nam iskustvo u kojemu jedijete otvorilo put za ulazak istine u jedan dom.

“PodruËje baπ nije mnogo obeÊavalo i Ëinilo se da gubimovrijeme, ali u mislima su mi se stalno javljale rijeËi iz knjigeIsusov æivot: ‘Isus nas pojedinaËno poznaje … On zna i samukuÊu u kojoj stanujemo, ime svakog njezinog stanovnika.On je ponekad davao upute svojim slugama da pou u odre-enu ulicu u odreenom gradu, u tu i tu kuÊu i pronaujednu od Njegovih ovaca.’ (str. 395)

Znao sam da je Gospodnja æelja da budemo ovdje.Kad smo priπli jednoj kuÊi, neka æena je upravo izlazila

na vrata. Pretpostavili smo da je to domaÊica pa smo je pozdravilii pruæili joj reklamnu knjiæicu za komplet knjiga The Bible Storyte poËeli objaπnjavati da vrπimo krπÊanski posao. Ona je odgo-vorila da je pastorova supruga i da nemamo pravo biti u ovomkraju jer si ljudi ovdje ne mogu priuπtiti kupnju naπih knjiga.UnatoË njezinom pokuπaju da nas obeshrabri, okrenuo sam sesvojem prijatelju i rekao mu da je to ulica u kojoj trebamo ra-diti. Otiπli smo dalje i pokucali na vrata. DomaÊica nas je lijepoprimila i kupila komplet knjiga The Bible Story (Biblijske pri-Ëe) i knjigu Isusov æivot.

Joπ uvijek smo osjeÊali da u toj ulici mora postojati posebnakuÊa. Nastavili smo kucati dok nismo doπli u dom koji je Go-spodin pripremio za nas. U razgovoru s majkom ustanovili smoda je prije nekoliko godina kupila komplet knjiga The Bible Story.Objasnili smo joj da imamo neke jako dobre knjige za roditelje.

Njezin je suprug bio na poslu pa nam je rekla da gubimovrijeme. Onda ju je njezin devetogodiπnji sin potegnuo za ha-ljinu i rekao: ‘Mama, kupi koju knjigu.’ Majka je popustila paje pristala pogledati knjige; pokazali smo joj niz naπih knjiga.

Odjednom se okrenula sinu i upitala ga koja mu se knjiganajviπe svia. On je pokazao na knjigu Trijumf Boæje ljubavi.Rekao je da mu se svia zato πto govori o Kristovom drugomdolasku i da je Otkrivenje njegova omiljena biblijska knjiga.

14

Odjednom sam shvatio da djeËaku govorim s nevjerojatnimoduπevljenjem o Velikoj borbi. Zatim sam pomislio: Pa on imasamo devet godina. Okrenuo sam se njegovoj majci i upitao jekoja se knjiga njoj najviπe svia. Ona je ponovno upitala sinakoju bi najviπe volio imati. Ovaj je ponovio: ‘Knjigu o Otkrivenju.’On je vjerovao da Êe Isus skoro doÊi.

DjeËak je iz svoje uπteevine u banci platio polog, a njegovamajka je potpisala narudæbenicu. On je stvarno vjerovao da Bogæeli da imaju tu knjigu. Pomolili smo se, a on nam je zahvalioπto smo doπli.

U subotu sam ovaj dogaaj ispriËao u svojoj mjesnoj crkvi.Nakon bogosluæja netko mi je pruæio omotnicu i rekao: ‘Novacza knjigu tog djeËaka.’”

11. listopada

Boæanska perspektiva“‘Jer misli vaπe nisu moje misli i puti moji nisu vaπiputi’, rijeË je Jahvina. ‘Visoko je iznad zemlje nebo, takosu puti moji iznad vaπih putova, i misli moje iznad va-πih misli.’” (Izaija 55,8.9)

Alice Perkins iznosi sljedeÊi dogaaj koji potvruje Ëinjenicuda Bog bdije nad istinom u svojim knjigama. Za Njega je πesnaestili dvadeset godina kao jedan dan. On ne gleda na stvari kaoπto mi gledamo.

“Prije mnogo godina jedna je literarna evanelistica poku-cala na vrata naπe kuÊe. Nakon kratkog uvoda i predstavljanjaknjiga, ostavila je knjigu Daniel i Otkrivenje. ©esnaest godinakasnije posjetio nas je stric iz Kalifornije. BuduÊi da je upoznaoadventiste, mogao je objasniti znaËenje simbola i uËenje u knjizikoja nas je toliko opËarala. Prihvatili smo istinu o suboti i silnoæeljeli upoznati druge svetkovatelje subote, ali nismo znali gdjeda ih naemo.

Nakon πto je obiπao sve kuÊe u naπoj ulici, jednog dana jeu naπ dom doπao slijepi literarni evanelist. Majka je prelistalaËasopis koji je prodavao i naiπla na Ëlanak o suboti. Obradovalase i rekla mu da i ona tako vjeruje. On je odmah otiπao dojedne adventistice i rekao joj za nas. Nekoliko dana kasnije imalismo posjet. Bila je to æena koja nam je prodala knjigu Danieli Otkrivenje. Majka se jako iznenadila kad je ponovno vidjelaæenu koja je prije mnogo godina ostavila tu knjigu u naπem

15

domu. Nakon biblijskih prouËavanja i posjeta evaneoskim pre-davanjima prikljuËili smo se Crkvi ostatka. ZahvaljujuÊi vjernostiovo dvoje literarnih evanelista, πesnaest je osoba prihvatiloistinu. Svi su Ëlanovi naπe obitelji i rodbina.

Isplati se prodavati naπe knjige i literaturu proæetu biblij-skom istinom. Rezultate prepustite Bogu, Ëak ako Êe ponekadbiti potrebno dvadeset ili viπe godina da æetva sazrije.”

Ne mogu a ne pomisliti da svake godine u domove ulazeknjige u vrijednosti od viπe milijuna dolara. One kao sjeme Ëekajupravi trenutak da niknu i poËnu rasti. Na svrπetku vremena ovoÊe sjeme oæivjeti i tisuÊe iskrenih ljudi koji ljube istinu prihvatitÊe Boæji poziv. Sjetimo se veliËanstvenog ujedinjenja kad Isusdoe i kad Êe svi oni sresti literarnog evanelista koji im jeprodao knjigu — deset, dvadeset, pedeset ili moæda stotinu godinai viπe nakon πto je prodana. Bit Êe to kao susret starih prijate-lja, s mnogo veselja i suza radosnica.

Danas se molimo za sve literarne evaneliste πirom svije-ta. Viπe od dvadeset dvije tisuÊe njih rade blagoslovljeni posaonoseÊi tiskanu rijeË milijunima ljudi koji æive u duhovnom mraku.Molite se za njih. I molite se za one koji u ovom trenutku Ëitajuknjige i otkrivaju istinu o Bogu.

“Mnogi Êe se oËistiti, ubijeliti i prokuπati.” (Daniel 12,10)

12. listopada

Veselimo se u dobrim djelima“Znam da nije druge sreÊe Ëovjeku osim da se veseli iËini dobro za svojega æivota. I kad Ëovjek jede i pije iuæiva u svojem radu, i to je Boæji dar.” (Propovjednik3,12.13)

Literarni evanelisti — oduπevljeni, bogobojazni i posveÊenimuπkarci i æene cijene svoje boæansko zvanje. Oni znaju da jeuspjeh zajamËen i zato idu i marljivo rade. Jedna sestra s Kubeiznosi sljedeÊe iskustvo literarnog evanelista koji je posjetionjezin dom.

“Dobro se sjeÊam posjeta literarnog evanelista naπem do-mu. Uvjerljiv prikaz knjige koju je prodavao pobudio je naπezanimanje i nakon samo nekoliko minuta moja majka ju je na-ruËila. Ubrzo nakon toga dostavio je primjerak knjige Velika bor-ba. Meutim, mi smo uskoro zaboravili njegovu uvjerljivu pre-zentaciju i knjiga je ostala neproËitana na naπoj polici s knji-

16

gama. Proπlo je pet, pa deset godina i knjiga je joπ uvijek ostalaneotvorena. A onda, Ëetrnaest godina poslije, moj brat koji jeproveo neko vrijeme u Americi, vratio se kuÊi s Biblijom kojuje kupio u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Moja majka pitalaga je koliko Biblija stoji. ‘Osamdeset centa’, odgovorio je mojbrat. ‘Ah,’ rekla je, ‘ja imam mnogo vredniju Bibliju od tvoje,jer moja stoji pet dolara.’

Tako su uzeli Veliku borbu s police i Ëitava ju je obiteljpoËela Ëitati i prouËavati. Tada smo se duboko zainteresirali zaistinu. Poslije smo se preselili u Havanu i nakon nekoliko mjesecinaπli adventistiËku crkvu. Na kraju se veÊina Ëlanova naπe obi-telji krstila.”

Sila koju sadræi naπa literatura prodire u srce muπkaraca,æena i djece i zadobiva ih za Boæje kraljevstvo. Bez obzira nato æivjeli oni u Koreji, Kini, Istanbulu, Moskvi ili Sibiru, kadBog odredi vrijeme, tiskana vijest Êe doprijeti do njih i imatipriliku da im objasni plan spasenja. Dobre knjige uvijek idutamo gdje ljudi — Boæji narod — Ëekaju na vijest nade i spase-nja. Ali Bog nema drugih ruku osim vaπih. Nema drugih noguosim vaπih, koje mogu ponijeti vijest kamo On æeli; pritom æelida osjeÊate zadovoljstvo u takvome radu — “to je Boæji dar”.

“Veliku borbu treba πiriti na sve strane. Ona sadræiizvjeπtaje o proπlosti, sadaπnjosti i buduÊnosti. Ona ocrta-va zavrπne prizore povijesti ove Zemlje i pruæa snaæno svje-doËanstvo u prilog istine. Viπe mi je stalo do πirenja oveknjige nego ijedne druge koju sam napisala, jer je u Veli-koj borbi posljednja vijest opomene svijetu iznesena jas-nije nego u bilo kojoj mojoj drugoj knjizi.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 127)

13. listopada

Evanelje je snaga na spasenje“Ne stidim se, uistinu, evanelja: ono je snaga Boæjana spasenje svakomu tko vjeruje.” (Rimljanima 1,16)

»udo je kako Bog bdije nad knjigama sa svojom istinom.Ponekad ih ljudi trgaju na komadiÊe, kao u danaπnjem doæivljaju,ali ono πto ostane dovoljno je da nekoj duπi pomogne da naeistinu. »injenica da se s knjigom postupa bez imalo poπtovanjane mijenja vijest koju sadræi. Ona je i dalje iznosi onakvu kakvajest — i za to Ëeka pravi trenutak.

17

Prije mnogo godina na crkvenom saboru u Curacau, unizozemskoj Zapadnoj Indiji, ustao je jedan literarni evanelistda ispriËa zaπto se odluËio za rad s literaturom. On je nedavnodoπao iz naπe πkole u Trinidadu, gdje se πkolovao. Rekao jekako je prije mnogo godina, dok mu je otac joπ bio mladiÊ, njihovdom posjetio literarni evanelist i prodao im knjigu. Ona je ne-proËitana godinama stajala na polici.

IspriËao je kako se sjeÊa da su on i njegov brat Ëesto iznje trgali listove da umataju kupljene slatkiπe u trgovini. Tije-kom godina knjiga se priliËno stanjila.

Jednog dana, dok je majka pospremala kuÊu, naiπla je naovu ljuπturu od knjige i upravo je htjela baciti, kad je odluËilaotvoriti korice. Ostala su samo dva poglavlja — jedno s naslovom“Subota”, a drugo “Promjena subote”. PoËela ih je Ëitati i nijestala dok nije proËitala oba poglavlja.

Kad joj se muæ uveËer vratio kuÊi, rekla mu je: “Johne,prije nego πto poËneπ raditi bilo πto drugo, æelim da proËitaπovu knjigu.” Oboje su sjeli i Ëitali je. Ubrzo nakon toga svetkovalisu subotu.

Godinama nakon toga ovaj je Ëovjek sluæio kao starjeπinau mjesnoj adventistiËkoj crkvi koja je osnovana u tom kraju.Svih jedanaestero njihove djece postala su adventisti. Jedna sekÊi udala za naπeg propovjednika, a sin koji je ispriËao ovajdogaaj postao je uspjeπni literarni evanelist na otoku Aruba.

Kakva bogata æetva duπa zahvaljujuÊi jednoj gotovo zabo-ravljenoj i potrganoj knjizi! Ostala su samo dva poglavlja i onasu ovu trinaesteroËlanu obitelj upoznala s biblijskom istinom.Nije li to Ëudo milosti?

Danas zahvaljujemo Bogu za Njegovu istinu i vijest spasenjakoja dopire do iskrenih duπa gdje god one bile. Boæje naklad-niËko djelo ima vaænu ulogu u donoπenju vijesti ljudima u oveposljednje dane pred svrπetak vremena. Neprijatelj duπa Ëini sveda uniπti i obeshrabri, ali oni koji poznaju istinu, znaju da Êese ovaj rad i dalje vrπiti dok ne doe kraj vremenu milosti.

“Uskoro Êe propasti stvari ovoga svijeta. To ne vide onikoji nisu boæanski prosvijetljeni, koji nisu iπli u korak sBoæjim djelom. PosveÊeni muπkarci i æene moraju poÊi i ob-javiti upozorenje na putovima i meu ogradama.” (Ellen G.White, Colporteur Ministry, str. 24)

18

14. listopada

UËenici proslavljaju Boga“Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo rodai da budete moji uËenici.” (Ivan 15,8)

Prije mnogo godina jedan je mladiÊ s Jamajke æivio u domuroaka koji je bio nadglednik velikog imanja. U kuÊi svojeg ro-aka naπao je mnoge privlaËne romane i buduÊi da ih je volioËitati, sve ih je proËitao i onda upitao svojeg roaka ima li joπkoju dobru knjigu za Ëitanje. NeÊak mu je rekao neka ode dopolice s knjigama, na πto mu je mladiÊ odgovorio da je veÊproËitao sve πto ga je zanimalo.

Onda je neÊak otiπao do jednog kovËega i izvadio nekuknjigu. Kad ju je mladiÊ otvorio, ustanovio je da se radi o vjerskojknjizi. BuduÊi da je imao slobodnog vremena, odluËio ju jeproËitati. U njoj je naiπao na niz biblijskih tekstova pa ih jeusporedio sa svojom Biblijom i ustanovio da su toËni. Naslovknjige bio je Heralds of the Morning (Vjesnici jutra). MladiÊ jepreko pisma zatraæio viπe takve literature pa je dobio knjigeDaniel the Prophet i The Seer of Patmos (Prorok Daniel i Vi-djelac s Patmosa).

Netko mu je poËeo slati Ëasopis The Review (Glasnik) kojije primao mnogo godina. Nepoznata osoba nastavila mu je slatiknjige. Ubrzo se umorio od Ëitanja adventistiËke literature, aavao je doπao i nagovorio ga da prestane prouËavati Bibliju.

Uskoro nakon toga posjetio je svoju tetu. I kod nje je tra-æio πto bi Ëitao. PregledavajuÊi knjige na polici, otkrio je knji-gu Our Day in the Light of Prophecy (Naπe doba u svjetlu pro-roπtva). Upitao je tetu smije li je posuditi. “Smijeπ,” odgovorilaje, “uzmi je. Neki je Ëovjek doπao pa sam je kupila za tri dola-ra.”

Onda je ovaj mladiÊ odluËio prestati Ëitati adventistiËku li-teraturu. Ali Gospodin ga je vodio pa je jedne noÊi u travnju1921. godine ponovno uzeo Bibliju i molio Gospodina za vodstvo.Te je noÊi odluËio slijediti Boga. Ostao je tako izoliran godinudana. Deset mjeseci nakon πto je poËeo svetkovati subotu, upo-znao je prvog adventistiËkog propovjednika u æivotu. Krstio sedva mjeseca poslije.

Ubrzo nakon krπtenja posjetio ga je sluæbenik iz konferencijei odræao mu dva predavanja. Rezultat je bio organiziranje skupineod deset vjernika. Nije trebalo dugo i skupina je narasla u crkvusa stotinu vjernika.

19

Ovaj je mladi Ëovjek, zajedno s nekoliko vjernika te crkve,poËeo raditi i osnovao osam novih crkava. U roku od samo ne-koliko godina preko njega se krstilo viπe od tisuÊu dvjesto osoba.Poslije je postao vodeÊi djelatnik u Boæjem djelu. Nikad nijesaznao tko je prodao knjige Heralds in the Morning i Our Dayin the Light of Prophecy.

“Izgubljene ovce iz Gospodnjeg stada raπtrkane su posvim mjestima, a posao koji je trebalo za njih obaviti zane-maren je. Prema svjetlu koje mi je dano znam da bi tamogdje se sada nalazi samo jedan literarni evanelist trebalobiti njih stotinu.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 25)

15. listopada

Bog se objavljuje malenima“U taj isti Ëas uskliknu Isus u Duhu Svetom: ‘Slavimte, OËe, Gospodaru neba i zemlje, πto si ovo sakrio odmudrih i umnih, a objavio malenima. Da, OËe! Tako setebi svidjelo.’” (Luka 10,21)

Kad prisustvujete sastanku literarnih evanelista, imate pri-liku Ëuti najuzbudljivija iskustva kako ih je Bog Ëuvao, vodio inadahnjivao. Danaπnji dogaaj dolazi s jednog takvog sastankau Sjevernoj Americi.

Meu zanimljivim dogaajima koji su jedne godine bili iz-noπeni na sastanku literarnih evanelista Juæne unije u Chatta-noogi u saveznoj dræavi Tennessee u Sjedinjenim AmeriËkim Dr-æavama, bio je izvjeπtaj o oπteÊenim knjigama koje su “ozdravile”.

Jedna od naπih literarnih evanelistica, sestra Esther Black,koja je godinama πirila literaturu ispunjenu biblijskim istina-ma, u svojem je automobilu imala zalihu knjiga i nekoliko ve-likih Biblija pripremljenih za dostavu. Zaboravljene u automobilu,zbog nailaska uragana knjige su se temeljito namoËile, a mno-ge od njih su doslovce stajale u vodi.

Kad se nakon oluje vratila do automobila, sestra Black injezina kÊi ugledale su æalostan prizor s upropaπtenim knjiga-ma vrijednim stotine dolara, svjesne velikog gubitka. Kad suneke od njih pregledale, jasno su vidjele oπteÊenja od vode —savijene stranice, odlijepljene korice, zamrljane i slijepljene li-stove.

Meutim, nisu izgubile iz vida Ëinjenicu da Bog, koji je po-zvao muπkarce i æene da idu od vrata do vrata s knjigama is-

20

punjenima istinom, uvijek bdije nad literarnim evanelistima ida vodi raËuna o svemu πto im nanosi bol.

Sestra i njezina kÊi ozbiljno su se obratile Bogu za pomoÊ,moleÊi Ga za blagoslov, a dijete je u svojoj jednostavnoj vjerimolilo za izljeËenje knjiga. Nekoliko dana poslije namjeravalesu neke od oπteÊenih knjiga pokloniti ili prodati po niæoj cije-ni. Naravno, trebalo je objasniti uzrok oπteÊenja. Ali kad su ihpred kupcima otvorile, ustanovile su da su ispravne. Bilo je gotovonemoguÊe vidjeti ikakvo oπteÊenje. Bog, koji je u davnoj pro-πlosti utiπao oluju na Galilejskom jezeru, svojom je silom “izli-jeËio” knjige oπteÊene olujom. Kako je ohrabrujuÊe ovo iskustvodjelovalo na sestru Black i njezinu kÊer, kao i na sve koji suga Ëuli i vidjeli neke od “izlijeËenih” knjiga!

Joπ jedno Ëudo milosti Gospodina koji se brine o svojimliterarnim evanelistima i knjigama koje sadræe istinu. Moæe liitko posumnjati u Boæju dobrotu? Nema takvoga kao πto je On!

Danas hvalimo naπega nebeskog Oca za Njegovu zaπtitu iprisutnost u naπem æivotu. On nam se sa zadovoljstvom objav-ljuje na mnogo razliËitih naËina. Hvala Ti, dragi OËe!

16. listopada

Boæja rijeË neÊe propasti“Baci kruh svoj na vodu i naÊi Êeπ ga poslije mnogovremena.” (Propovjednik 11,1)

»esto se dogaa da i prodavaË i kupac zaborave na nekuprodanu knjigu. Ali to je sliËno sijanju sjemena — nakon mnogodana dolazi bogata æetva. Salomon nas poziva da bacimo svojkruh na vodu pa Êemo ga naÊi poslije mnogo vremena.

Obitelj Seroi na sjevernom Celebesu kupila je 1933. godineod naπeg literarnog evanelista knjige Bible Readings i Put Kristu.Nekoliko godina poslije, kao rezultat prouËavanja ovih knjiga,otac i majka u tom domu uËinili su zavjet krπtenjem i pridruæilise Crkvi. Ova se literatura dojmila njihovog sina, ali se Artonije odluËio za krπtenje.

Godine 1946. otiπao je u teoloπku πkolu druge Crkve radikratke pripreme za rad u njoj. Ponio je sa sobom obje knjige,Bible Readings i Put Kristu, i sa zadovoljstvom ih Ëitao. Na-kon kratkog teËaja poËeo je raditi za tu Crkvu.

A onda se dogodilo neπto πto se duboko dojmilo njega injegove supruge koji su æivjeli u drvenoj kuÊici u jednom selu

21

u unutraπnjosti. Jednog su dana izbivali iz kuÊe kad je izbiopoæar i progutao kuÊu i sve u njoj. Arto je u limenom sandukudræao neπto stare odjeÊe i nekoliko knjiga, ukljuËujuÊi BibleReadings i Put Kristu. Kad je otvorio sanduk, iznenadio se jerje sve izgorjelo osim dviju adventistiËkih knjiga. Dogodilo seËudo! Bog ih je saËuvao jer je za njih imao plan kao πto imaza svaku knjigu ispunjenu istinom koju naπi literarni evaneli-sti πire po svijetu.

Ovaj se dogaaj duboko dojmio Artoa i njegove supruge.ZakljuËili su da im Bog govori i da ih vodi da prihvate naukovih tako Ëudesno saËuvanih knjiga. OsjeÊali su da je samo rukaProvidnosti mogla tako Ëudesno saËuvati ove dvije knjige, dokje sve ostalo u njihovom domu izgorjelo.

Arto je vjernicima u svojoj crkvi odmah poËeo iznositi ne-ke biblijske doktrine iz Bible Readings. Naravno, to je ubrzoizazvalo primjenu stegovnih mjera od strane njegove Crkve, paje dao otkaz na svoje mjesto i s naπim se propovjednikom do-govorio za temeljito prouËavanje Biblije. Nakon nekoliko mje-seci krstio se i pridruæio AdventistiËkoj crkvi. PripremajuÊi seza πkolovanje u naπoj teoloπkoj πkoli na sjevernom Celebesu,postao je marljivi literarni evanelist; poslije je nastavio πkolo-vanje da bi sluæio u ovom velikom podruËju.

Pod Boæjim vodstvom djelo na sjevernom Celebesu tijekomgodina je napredovalo. Sjeme posijano u proπlosti joπ uvijek do-nosi plodove u æivotu potomaka Artoa i njegove obitelji. Lite-rarni evanelist koji je one dvije knjige prodao Artoovim rodite-ljima vjerojatno nikad nije pomislio da Êe njegov skromni radsvih tih godina donijeti takvu æetvu.

“Baci kruh svoj na vodu i naÊi Êeπ ga poslije mnogo vre-mena.”

17. listopada

Naπ Izbavitelj æivi“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi.” (Job 19,25)

W. R. Beach ispriËao je sljedeÊi dogaaj koji pokazuje vje-ru jednog mladiÊa u Italiji nakon zavrπetka Drugoga svjetskograta.

“Imao sam prednost prisustvovati izbornom saboru Talijanskemisije, odræanom 1946. u Firenci. Sabor je bio predivan. Bio jeto nakon zavrπetka rata prvi sastanak s narodom u tom pod-

22

ruËju. Vrhunac sabora bio je u subotu poslije podne kad sucrkveni starjeπine, djelatnici i literarni evanelisti davali izvje-πtaje — svi koji su imali neπto reÊi u hvalu Boæjoj providnosti.Tijekom tog poslijepodnevnog sastanka jedan je mladi literarnievanelist iziπao i ispriËao svoju priËu.

On je nudio literaturu u podruËju Napulja kad je od vodi-telja svojeg podruËja saznao da je pozvan na godiπnji sastanaku Firencu. Pripremio je prtljagu i krenuo na vlak. Uπao je uodjeljak treÊeg razreda. Literarni evanelisti u Italiji uvijek go-vore: ‘Mi putujemo u treÊem razredu jer nema Ëetvrtog.’ Meu-tim, putovati u one dane u Italiji — bilo u prvom, drugom ilitreÊem razredu — nije bilo lako i ovaj mladi literarni evane-list morao je putovati viseÊi na stepenici vlaka. Dræao se kakoje god mogao od Rima do Firence. Na jednoj postaji do njegaje stao muπkarac. BuduÊi da su putovali satima, poveli su raz-govor. ‘Kamo putujeπ?’ pitao je pridoπlica.

‘Idem na vjerski sastanak.’‘Kakav vjerski sastanak?’‘AdventistiËki.’‘AdventistiËki!’ rekao je pridoπlica iznenaeno. ‘Poznajem

adventiste. Bio sam za vrijeme rata u Bologni i kao πto znaπ,doæivjeli smo strahote. Jedne noÊi pala je velika zapaljiva bombai razorila Ëitavu Ëetvrt. Ujutro smo ustanovili da je u cijeloj Ëe-tvrti ostao uspravan samo jedan jedini zid. Na jednom katu zidajoπ uvijek se dræala mala kuhinja. U toj je kuhinji neka staricaËitala Bibliju. Bila je adventistica. I, naravno, ne moæete meuvjeriti da Bog ne voli adventiste i da ne usliπava njihove moli-tve. Oni sigurno imaju jako puno vjere.’

‘Slaæem se’, odgovorio je naπ mladi brat, ‘oni stvarno imajujaku vjeru. Ja sam adventistiËki literarni evanelist i kaæem dai ja imam jaku vjeru.’

‘Literarni evanelist? Kakvo je to zvanje?’‘Prodajem knjige.’‘Kakve knjige?’I dok je kolporter govorio: ‘Pokazat Êu vam’, molio je Boga

za snagu da se moæe dræati jednom rukom, dok je drugom po-lako i metodiËno izvlaËio prospekte i pridoπlici poËeo pokazivatiknjigu po knjigu. Bog mu je dao snagu i primio je narudæbu, aputnik je u takvim neprikladnim okolnostima stavio svoj pot-pis na narudæbenicu dodajuÊi: ‘Adventisti stvarno imaju jakuvjeru.’”

23

18. listopada

UËinkovita molitva“Doista, tko god iπte, prima; i tko traæi, nalazi; i ono-mu tko kuca, otvorit Êe se.” (Luka 11,10)

Molitva je tajna sile i uspjeha u zadobivanju duπa. Ovaj izvorsile mnogo puta donosi uspjeh literarnom evanelistu usprkosnaizgled nepremostivim teπkoÊama.

“Ponizna i topla molitva uËinit Êe za πirenje naπih knjigaviπe negoli svekoliko skupo opremanje knjiga koje je uobi-Ëajeno u svijetu.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 80)

U sljedeÊem dogaaju upravo je molitva neuspjeh pretvori-la u uspjeh.

Neki je literarni evanelist trebao jednom domu dostavitiknjigu Bible Speaks (Biblija govori). Umjesto da nae domaÊicukoja je knjigu naruËila, naiπao je na njezinog muæa. BuduÊi daje bio pod utjecajem alkohola, poËeo je vikati: “Ne æelim vaπuknjigu!” Ali literarni evanelist je osjeÊao da je njegova duænosti prednost da u tom domu svakako ostavi naruËenu knjigu. Za-molio je Gospodina za vodstvo i pomoÊ.

Kad se vratio do svojeg automobila, ustanovio je da mu jeguma prazna. Dok je mijenjao kotaË, domaÊin je iziπao iz kuÊeda vidi πto radi. RijeË po rijeË i Ëovjek je pozvao literarnog evan-elista u kuÊu da opere ruke. Ovaj je ostavio svoj kaput i knjiguna stolu u dnevnoj sobi. Kad se vratio, vidio je knjigu otvorenui Ëovjeka kako Ëita poglavlje o molitvi.

“Vjerujete li u molitvu?” upitao je Ëovjek.“Naravno”, odgovorio je naπ brat.“Onda mi navedite jedan primjer usliπane molitve.”“Vrlo rado. Mogu vam ispriËati jedan koji se dogodio prije

petnaest minuta.”Tada je literarni evanelist ispriËao priËu o odbijenoj knjizi,

praznoj gumi i novoj prilici koja je uslijedila. Malo kasnije naπbrat je imao prednost da se zajedno s Ëovjekom pomoli i damu pomogne preostalo piÊe izliti u sudoper. Naravno, prodaomu je knjigu i ovaj je Ëovjek poËeo prouËavati Bibliju pripre-majuÊi se za krπtenje.

“Staza iskrenosti i Ëestitosti nije staza bez prepreka,ali zato u svakoj teπkoÊi trebamo vidjeti poziv na molitvu.”(Isto, str. 82)

U molitvi je sila. Molimo se danas za prisniju vezu s naπimnebeskim Ocem. Neka iz nas zraËi Njegova ljubav i radost dok

24

prilazimo ljudima i s njima dijelimo radost spasenja. Neka naπamolitva bude: “Gospodine, uporabi me danas da nekome olak-πam æivotne terete. UËini me oruem u Tvojim rukama.”

19. listopada

Duh snage, ljubavi i razbora“Jer nije nam Bog dao duha bojaæljivosti, nego snage,ljubavi i razbora.” (2. Timoteju 1,7)

Molitva i uspjeh u radu s literaturom istoznaËne su rijeËi.Sila molitve Ëesto otvara put literarnom evanelistu i naizglednepremostive teπkoÊe postaju stepenice k veÊem uspjehu.Doæivljaj Nine Buckley jasno pokazuje posljedice ponizne, æar-ke molitve.

“Jednog dana uπla sam u veliku stambenu zgradu i pogle-dala natpise na poπtanskim sanduËiÊima. ZakljuËila sam da uzgradi æivi Ëetrdesetak obitelji. Kao uvijek, i tog jutra sam seozbiljno molila Bogu za vodstvo. Taj dan dobila sam blagoslov;primila sam Ëetiri narudæbe. Otiπla sam kuÊi radujuÊi se. Kadsam se sutradan vratila, sreo me upravitelj zgrade i rekao: ‘Zarne znate da ovdje ne smijete niπta prodavati? Ja sam upravi-telj — ovdje stanuju luËki radnici koji danju spavaju pa vamne mogu dopustiti da ih ometate.’

Pokuπala sam mu objasniti da sam bila vrlo paæljiva, ali jeon ostao pri svome i ja sam se vratila kuÊi teπka srca. Poraz-govarala sam o tome s voditeljem nakladniËkog djela, a on mije rekao: ‘Sestro Buckley, Bog moæe promijeniti stvari, to znaπ— jednostavno se moli i ponovno idi tamo.’

Te veËeri sam se molila, a ujutro sam ozbiljno molila Go-spodina da progovori srcu tog Ëovjeka. OsjeÊala sam da u tojzgradi ima drugih koji Êe uzeti naπe dobre knjige i prihvatitiistinu.

»ovjeka sam srela u hodniku. Ljubazno me pozdravio i zatimrekao: ‘Gospoo Buckley, jako mi je æao πto sam se juËer onakoponio. Slobodno idite kamo æelite u ovoj zgradi i ako vas itkouznemiruje, doite i ja Êu stvar srediti.’

Uzdigla sam srce Bogu u tihoj molitvi zahvalnosti za usli-πenje moje molbe. Uskoro se za istinu zainteresirala jedna æena,poËela prouËavati Bibliju i poslije se krstila. Njezin se suprugtakoer zainteresirao i prihvatio poziv na veËernja predavanja.Ubrzo je i on odluËio svetkovati subotu.”

25

Neprijatelj duπa skoro je uspio kad je preko upravitelja zgra-de naπu literarnu evanelisticu sprijeËio da u toj zgradi objav-ljuje Boæju istinu. On je vrlo dobro znao da u njoj postoje duπespremne da je prihvate. Na sreÊu, naπa literarna evanelisticaje poznavala silu molitve i veliku ljubav naπeg nebeskog Oca, anjezina ljubav prema duπama potaknula ju je da se vrati unat-oË zabrani. Dobro je prepoznati neprijatelja kad na njega nai-ete.

Danas zahvaljujemo Bogu za prednost molitve i za Njego-vu silu usliπenja. Mnogo molitve — mnogo sile, malo molitve— malo sile, a bez molitve nema sile.

“Dio je Boæjeg plana da nam kao odgovor na molitvuvjere dade ono πto nam ne bi dao da Ga nismo molili.” (EllenG. White, Velika borba, str. 451)

20. listopada

Molitva mijenja stvari“Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka iπte od Boga,koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat Êe muse.” (Jakov 1,5)

Oni koji rade s literaturom Ëesto su izloæeni teπkim kuπnja-ma. Prekrasno je iskustvo suoËiti se sa zlom i nadvladati gaiskrenom odluËnoπÊu, nepokolebljivom hrabroπÊu i ustrajnommolitvom. SljedeÊi doæivljaj otkriva Ëinjenicu da je Bog spre-man usliπati molbe literarnog evanelista. Direktor nakladniË-kog djela iznosi ovaj dogaaj:

“Otputovao sam na jug Haitija da pomognem nekolicini naπihliterarnih evanelista. Jedan od njih uspio je u jednom mjestunapraviti osamnaest narudæbi, ali kad je trebao knjige dostaviti,samo je jedan Ëovjek uzeo svoju knjigu. Bilo je oËito da je nadjelu neprijatelj duπa. Molili smo Boga za pomoÊ, ali kad smoposjetili naπe kupce, rekli su nam da knjigu ne mogu uzeti jerim je sveÊenik zabranio da Ëitaju adventistiËke knjige. TaktiË-no sam odgovorio na njihove primjedbe, ali su srca ostala tvr-da. Rekao sam literarnom evanelistu da oËito neÊe moÊi na-staviti rad u tom kraju.

Otiπli smo iz tog grada i jedan dan proveli u postu i molitvi.Odjednom smo osjetili da se trebamo vratiti tim ljudima. Su-tradan smo posjetili iste domove i razgovarali s istim ljudimao velikoj ærtvi koju je Isus prinio za njih. Pozivali smo ih da

26

uzmu knjige kako bi viπe saznali o Isusu. Dvanaest od sedam-naest kupaca koje smo posjetili prije nekoliko dana uzelo jeknjige i platilo ih gotovinom. Iznenadio sam se velikoj Boæjojsili i dodao da je ovo nesumnjivo Boæje djelo.”

“Radnici trebaju paziti da im duπa bude stalno uzdig-nuta Bogu u molitvi. Oni nisu nikad sami. Ako imaju vjeruu Boga, ako shvate da im je povjeren posao da ljudima iz-nose biblijske predmete, oni stalno uæivaju Kristovo dru-πtvo.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 81)

Literarni evanelisti napreduju na koljenima. Oni osjeÊajublizinu svojeg nebeskog Oca. Znaju da nisu sposobni svojomsnagom obavljati ovaj posao — da sve vrijeme moraju biti svjesniBoæje prisutnosti. Ne biste li se prikljuËili ovoj skupini krπÊan-skih djelatnika i iskusili blagoslove usliπanih molitava i zado-bivenih duπa?

Danas zahvaljujemo Bogu za prednost Njegove prisutnostii stalnu zaπtitu svetih anela koji vode i Ëuvaju literarne evan-eliste.

“Zaπto Boæji sinovi i kÊeri oklijevaju moliti kad je mo-litva kljuË u rukama vjere, koji otvara nebeske riznice ukojima se Ëuvaju neograniËena bogatstva SvemoÊnoga?” (EllenG. White, Put Kristu, str. 99)

21. listopada

Naπa nebeska zaπtita“Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca daih spasi.” (Psalam 34,8)

Josefina de Tovar, naπa vjerna literarna evanelistica u Mek-siku, poslala nam je prije nekoliko godina ovo iskustvo:

“Nedavno smo jedna sestra i ja otiπle raditi u gradiÊ Jime-nez u saveznoj dræavi Chihuahua. Za vrijeme tih osam dana kolikosmo radile u ovom gradu, odsjele smo kod jedne protestantskeobitelji koju smo upoznale u nekoj drugoj prigodi. Jednog smodana otiπle na poπtu po neke knjige koje smo naruËile i ondaih namjeravale dostaviti. Bog nam je dao uspjeha u naπem radu.Meutim, da bismo mogle uruËiti sve πto je trebalo tog dana,trebalo je raditi i nakon πto je sunce zaπlo. Kad smo stigle udom jedne poslovne æene, rekla nam je da je za dvije mladedame prekasno da hodaju neosvijetljenim ulicama gradiÊa jersu ovdje nestali predstavnici nekih trgovaËkih kuÊa. Savjeto-

27

vala nam je da se odmah vratimo u svoju sobu. Mi smo je poslu-πale i odmah poπle, a sestra koja je radila sa mnom rekla jeda osjeÊa kako nas netko prati. No uskoro smo stigle u naπusobu, a domaÊica kod koje smo stanovale Ëekala nas je s veËe-rom.

Nakon veËere pozvale smo nju i djecu na prouËavanje Biblijete da otpjevamo nekoliko pjesama. Ubrzo nakon toga majka jeiziπla iz sobe, ali na to nismo obraÊale pozornost pa smo sdjecom nastavile naπ mali sastanak. Nakon nekoliko trenutakaprimijetile smo da je stigao neki muπkarac, a domaÊica nam jerekla da je doπao prenoÊiti i da se ne trebamo bojati. Mi smose ubrzo povukle na spavanje, ali nismo mogle zaspati jer smonekako osjeÊale da prijeti opasnost. Negdje oko jedan sat u noÊiËule smo kako se æena i muπkarac dogovaraju da nas ubiju iopljaËkaju. Muπkarac je ponio sjekiricu, a ona mu je rekla daÊe nas dræati dok nas on bude udarao po glavi. Sve viπe nas jeobuzimao strah jer smo znale da su u ovom zabaËenom gradupoËinjeni mnogi zloËini. BuduÊi da u gradu nismo imale prijatelja,zakljuËile smo da je jedino πto moæemo uËiniti bilo da klek-nemo kraj kreveta i molimo Boga da nas izbavi od smrti.

Ujutro smo saznale da je onaj nepoznati muπkarac otiπaovrlo rano. OËito su nas on i æena odluËili nagovoriti da prove-demo joπ jednu noÊ u kuÊi, ali smo se mi poæurile dostavitisve knjige i istog dana smo napustile grad. Bog nam je svakakobio milostiv jer nas je ne samo zaπtitio, veÊ nam je pomogaoda dostavimo sve naruËene knjige.”

“U radu za duπe koje propadaju imate pratnju anela.TisuÊe tisuÊa i deset tisuÊa po deset tisuÊa anela Ëekana suradnju s vjernicima u naπim crkvama da prenesu svjetlokoje je Bog dao u izobilju, da bi se ljudi mogli pripravitiza Kristov dolazak.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str.110)

22. listopada

Silni pratilac“Najedanput se pojavi aneo Gospodnji i svjetlo obasjaÊeliju.” (Djela 12,7)

“Nebeska biÊa i sada posjeÊuju Zemlju kao πto su toËinila u dane kad su πetala i razgovarala s Abrahamom iMojsijem.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 115)

28

Brat Feliciano Barrientos, vjerni literarni evanelist iz Gva-temale, prodao je veliki broj knjiga u gradu Jutiapi. Nakon πtoje cijelog dana dostavljao knjige, vratio se u hotel i upravo veËeraokad mu je pristupio neki muπkarac i upitao ga prodaje li onprotestantske knjige i kolika je njihova vrijednost. Takoer sepropitkivao koliko je knjiga prodao u gradu i kad namjeravaotiÊi; uz to je pitao kojim putem namjerava otiÊi u sljedeÊi grad.Sve je to kod literarnog evanelista izazvalo sumnju pa je mu-πkarcu rekao da ima zaπtitu nebeskih anela. Na to je muπka-rac otiπao.

Odmah mu je priπao konobar i rekao da je taj muπkaracpoznati razbojnik i ubojica i da ga je ispitivao sigurno zato πtoga namjerava napasti na putu u drugi grad. Ljudi u hotelu pred-lagali su literarnom evanelistu da krene drugim putem i Ëakpromijeni planove i prvo ode u neki drugi grad, inaËe Êe upastiu nevolju.

Naπ brat nije mogao te noÊi spavati, ali je nakon razmiπ-ljanja o Gospodnjim obeÊanjima odluËio ujutro krenuti u drugigrad onako kako je planirao prije.

Ujutro je rano ustao, doruËkovao i zatim otiπao u svoju sobui molio se za Boæju zaπtitu na putu. Nakon πto je proπao okodva i pol kilometra, ugledao je pokraj puta dva muπkarca kakosjede s maËetama u rukama, oËito s namjerom da ga napadnu.PribliæavajuÊi im se, molio se i podsjeÊao Gospodina da je svojæivot posvetio ovom radu i da ima æenu i djecu koja ovise onjemu. Uvjeren da su nebeski aneli pokraj njega, nije se za-ustavljao. Kad se pribliæio ovim muπkarcima, ovi su naglo ustali,ali su odmah ponovno sjeli. Brat Barrientos ih je ljubazno po-zdravio i nastavio put.

Tri dana poslije, dok je u drugom gradu dostavljao knjige,sreo je jednoga od njih — onoga koji mu se obratio u hotelu ipokraj kojega je proπao onog prijepodneva na cesti. »ovjek muse obratio rijeËima: “Gospodine, niste li mi rekli da Êete iÊi sami?Onog dana kad ste proπli pokraj nas vidjeli smo dva visoka mu-πkarca odjevena u bijelo, naoruæana, a vi ste hodali izmeu njih.”“Da,” odgovorio je naπ brat, “to su bila dva anela koji me uvijekprate na poslu.”

“Na literarnom evanelistu poËiva velika odgovornost.Na svoj posao treba poÊi pripremljen da objasni Pismo. Akose putujuÊi od mjesta do mjesta uzda u Gospodina, okruæitÊe ga Boæji aneli i dati mu rijeËi koje Êe izgovarati da bimnogim duπama donio svjetlo, nadu i ohrabrenje.” (Ellen G.White, Colporteur Ministry, str. 111)

29

Moæda Bog æeli poslati anele da i vas prate dok s literaturomidete od kuÊe do kuÊe. Ne bi li to bilo predivno?

23. listopada

Bog pokazuje svoju moÊ na nama“Zato te upravo podigoh da na tebi pokaæem svoju moÊi da se razglasi ime moje po svoj zemlji.” (Rimljanima9,17)

Boæji aneli imaju duænost da pomognu posveÊenim lite-rarnim evanelistima da uspiju. Ovo iskustvo o anelima ispri-Ëala je sestra Garcia prije nekoliko godina.

“Tko je taj vaπ pratilac u bijeloj odjeÊi?” Ovim rijeËima kupcisu se obraÊali sestri Garciji, naπoj veteranki u radu s literatu-rom na Juænom Luzonu na Filipinima. Ona je imala πezdesetpet godina i dugo je vjerno radila u Juænoj centralnoj misiji.

“Nitko me ne prati’”, odgovarala bi naπa sestra.“O, da, prati vas. Ostavili ste ga dolje. Gdje je sada? Gdje

je onaj muπkarac u bijelom?” To su bila pitanja koja su ljudipostavljali u okrugu Mabini u provinciji Batangas.

Nekoliko mjeseci poslije u isti kraj poslana je mala skupinaliterarnih evanelista. Dok su obilazili grad, ljudi su im priËalio æeni koja je prije izvjesnog vremena prodavala iste knjige ikoju je pratio muπkarac u bijelom. Literarni evanelisti su znalitko je taj Ëovjek u bijelom i to ih je ohrabrilo. Ako je sestraGarcia imala pratioca u bijelom, znali su da Êe ga onda i oniimati. Zato su nastavili raditi veoma ohrabreni.

Kad se pojavilo zanimanje, poËeli su u jednoj kuÊi odræavativeËernja predavanja. Predavanja je posjeÊivalo toliko ljudi da sumorali prijeÊi u donje prostorije kako bi smjestili sve koji sudoπli sluπati. Jedne veËeri, dok je propovjednik govorio o Kri-stovom drugom dolasku, stariji muπkarac je izvukao bolo (veli-ki oπtri noæ) i poËeo prijetiti propovjedniku. Meutim, neki suga ljudi smirivali i rekli mu neka se smiri i ode kuÊi ako neæeli vjerovati u ovo πto se govori. To πto Êe nekome nauditi neÊemu pomoÊi, veÊ mu moæe samo donijeti nevolju. Nato je muπ-karac ostao i nastavio sluπati propovijed.

Mjesec dana nakon ovih predavanja, muπkarac koji je prijetionoæem propovjedniku bio je meu posjetiteljima subotnjeg bogo-sluæja. OdluËio je prihvatiti Krista i svetkovati subotu. Kad jeorganizirana crkva, izabrali su ga za starjeπinu. Rezultat ovih

30

kratkih predavanja bio je sedmero krπtenih. Nakon toga se krstilojoπ osam osoba. Jedna od njih, inaËe uËiteljica, i njezin brat,otiπli su u naπu πkolu i upisali se na medicinski smjer. Usko-ro je subotnja πkola brojila trideset Ëlanova.

Svi su vjerovali da je to bila posljedica prisutnosti anelakoji je pratio naπe literarne evaneliste. Moæda on nije uvijekvidljiv, ali je uvijek prisutan da pomogne u prodaji naπih knjigai Ëasopisa i u pridobivanju duπa.

Hvalite Boga za sluæbu Njegovih anela koji vas prate doksluæite Gospodinu.

24. listopada

Naπ promijenjeni æivot“Blago narodu viËnu svetom klicanju, on hodi u sjajulica tvojega, Jahve.” (Psalam 89,16)

Naπa literatura snaæno utjeËe na æivot ljudi, kako to poka-zuje sljedeÊe iskustvo. Ona dopire do njih tamo gdje se nalazei obraÊa im se kad je to najpotrebnije.

Rafael Galiego, vlasnik velike farme u venezuelskoj savez-noj dræavi Bolivar, kupio je naπu knjigu. Ovaj je Ëovjek bio na-daleko poznat po nezakonitom poslovanju. InaËe odan poroku,otvoreno je krπio zakone; nosio je revolver i nikog se æivog nijebojao.

Ali jedna obiËna knjiga potpuno je promijenila njegov æi-vot. Odloæio je revolver i ostavio poroke. Svi su se Ëudili kakose to moglo dogoditi Don Rafaelu (Don je titula poπtovanja ko-jom se oslovljavaju πpanjolski muπkarci.) Bio je drukËiji, potpunopromijenjen. Uskoro su ga svi poπtovali i zvali Senjor Galiego.

Ne samo πto se od grubijana promijenio u krotkog i po-niznog Gospodnjeg sljedbenika, veÊ su se i drugi, vidjevπi pro-mjenu, takoer pokorili utjecaju Evanelja kao rezultat njego-vih ozbiljnih misionarskih nastojanja. Krstio se ne samo on,veÊ i njegova supruga i trojica njegove braÊe — i sve to kaoizravni rezultat njegovog misionarskog rada.

U tom mjestu odræavana je evangelizacija i unatoË ogorËe-nom protivljenju, maloj skupini vjernika pridruæilo se joπ dva-naest osoba. Djelovanje literarnih evanelista i utjecaj naπe lite-rature vrlo su cijenjeni. Rad s literaturom ima vaænu ulogu udonoπenju Boæje vijesti u domove milijuna ljudi koji joπ nisuspremni za Isusov drugi dolazak.

31

“Knjige Êe doprijeti do onih koje nije moguÊe doseÊina drugi naËin — onih koji æive daleko od svakog veÊegnaselja. Njih nazivam sluπateljima meu ogradama. Takvi-ma naπi literarni evanelisti trebaju ponijeti knjige koje sa-dræe vijest spasenja.

Naπi literarni evanelisti trebaju biti Boæji evaneoskiradnici koji idu od kuÊe do kuÊe u zabaËenim mjestima iotvaraju Pismo onima koje susreÊu. Tako Êe naÊi one kojisu spremni i æeljni uËiti iz Pisma. …

Silno æelim uËiniti sve πto je u mojoj moÊi da dopremdo onih na putovima i meu ogradama.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 39)

Ubrzajmo Isusov dolazak pomaæuÊi u πirenju Evanelja. Knji-ge i evaneoska literatura djelotvorna su sredstva za doseza-nje duπa. Zaπto ih ne biste uporabili danas kamo god poπli?

Danas se molimo za one koji su, kao Rafael Galiego, roboviporoka i zloËina jer ne znaju za bolji put. Molimo se za njihda daju priliku Svetome Duhu i tako otkriju radost spasenja uIsusu Kristu.

25. listopada

Snaga Boæje ljubavi“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga SinaJedinoroenca.” (Ivan 3,16)

Mnogo puta u svojem radu πirenja literature koja je ispunjenaistinom, literarni evanelist ima priliku govoriti o Boæjoj ljubaviili se u sebi moliti za Boæje vodstvo i pomoÊ.

“»im u ljubavi i njeænosti spomene Isusovo ime, Boæjianeli Êe priÊi da omekπaju i pokore srce.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 112)

Tiha molitva i trenutak razmiπljanja o velikoj Boæjoj ljubavipomogli su literarnom evanelistu u Meksiku da se izbavi izvelike nevolje.

Brat Martinez doπao je jednog kasnog poslijepodneva do kuÊeu kojoj je domaÊica pekla tortille (neπto sliËno palaËinkama).Njezin muæ je dosta daleko od kuÊe sjekao drva. Literarni evan-elist je ponudio svoju knjigu, ali je nije mogao prodati jer jeæena nije htjela kupiti bez muæevljeva pristanka.

Naπ brat je bio umoran pa se htio odmoriti dok se suprugne vrati, ali je æena uporno zahtijevala da ode. Objasnila je da

32

joj je muæ veoma ljubomoran i nagle Êudi i ne bi bilo dobro danae literarnog evanelista kod kuÊe kad se vrati. Ali literarnievanelist je bio umoran nakon πto je Ëitavog dana hodao odkuÊe do kuÊe pa ju je molio da mu dopusti da tu ostane i odmarase dok se domaÊin ne vrati. Æena je odgovorila: “Moj muæ jeveoma zao. On je bandit i veÊ je ubio nekoliko ljudi. Kad sevrati i vas tu nae, neÊe Ëekati ni na kakvo objaπnjenje, veÊ Êeprvo ubiti vas, a onda i mene. Molim vas, idite odmah.”

Ali naπ se literarni evanelist uzdao u Boga i to je rekaodobroj æeni. Onda je iziπao kroz dvoriπna vrata i u sjeni stablasjeo na svoj zaveæljaj s knjigama, dok je æena uporno govorilada mora otiÊi.

Kad se drvosjeËa vratio, upitao je brata Martineza πto radiovdje. On je odgovorio: “Ja sam Boæji vjesnik i imam vijest zavas.”

Nato je Ëovjek rekao: “I ja imam vijest za vas, a ta je dase odmah pokupite ili Êu vas maËetom rasjeÊi na Ëetiri dijela.”Pritom je oπtrio maËetu i mrmljao.

Kolporter Martinez u sebi se molio i ponavljao Ivan 3,16:“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedino-roenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego daima æivot vjeËni.”

Odjednom je Ëovjek ispustio maËetu i pozvao literarnogevanelista da ostane kod njih, da veËera s njima i prespava unjihovom domu.

Obitelj je kupila knjigu; poslije se veoma zainteresirala zaBoæju rijeË koja donosi slobodu. Sila je u imenu naπega Go-spodina Isusa.

26. listopada

NajveÊe, najdostojnije Ime“Kojom snagom ili po kojem imenu vi to uËiniste?” (Djela4,7)

Laird Cooper s Bay Islanda poËeo je raditi s literaturom uRepublici Honduras, u kojoj se govori πpanjolski. BuduÊi da sena njegovom zaviËajnom otoku govori engleski, on se muËiosa πpanjolskim. Jednog dana, dok je pokuπavao predstaviti svojeknjige, kupac ga je pozvao da s njim posjeti nekog misionara.MisleÊi da je misionar adventist, Laird je odmah poπao s njim.Meutim, kad je doπao u dom tog pastora, shvatio je da je to

33

protestantski misionar koji ne zna engleski, a Laird je znaosamo neπto malo πpanjolski.

KonaËno je protestantski misionar, uz pomoÊ prevoditeljakoji se tu naπao, pitao Lairda: “»ime se bavite?”

“Prodajem prelijepe knjige i Ëasopise”, odgovorio je Laird.Pastor je pogledao knjige i rekao: “To su adventistiËke knji-

ge? Zaπto ne biste prodavali naπe knjige?”Laird je odgovorio: “I ja sam adventist.”Pastor je pokuπao nagovoriti Lairda da prihvati mjesto na-

stavnika engleskog u πkoli s dobrom plaÊom; doπkolovat Êe sedvije godine i poslije toga postati pastor s redovnom plaÊom.

Laird je odgovorio: “Hvala vam, ali za πkolarinu u adventis-tiËkoj πkoli radije zaraujem kao literarni evanelist — premdane znam dobro πpanjolski.”

Laird je bio vjeran i Bog ga je nagradio velikim uspjehom.Bio je ustrajan. NauËio je πpanjolski. ©kolovao se. Ali najljepπeod svega bilo je πto je Gospodinu doveo lijepi broj duπa.

Neπto kasnije iz ureda InterameriËke divizije stigla je bolnavijest: “S tuænim srcem izvjeπÊujemo o tragiËnoj smrti naπegaliterarnog evanelista, Lairda Coopera. Laird se πkolovao na naπojπkoli u Hondurasu i pripremao za propovjednika. Za vrijeme ljet-nih πkolskih praznika obiËavao je raditi s literaturom i takozaraivati za πkolarinu. Ove je godine bio tako uspjeπan da jezaradio Ëitavu πkolarinu i uz to joπ neπto. Literarnog evaneli-sta, studenta Coopera, neprijatelji istine, dok je vrπio posljed-nje dostave knjiga prije povratka u naπu πkolu, uhvatili su naseoskoj cesti i hladnokrvno ubili. Oteli su mu novac koji je pri-kupio od knjiga i ostavili ga mrtvog pokraj ceste. Radnik naobliænjem voÊnjaku naπao je nekoliko sati kasnije njegovo tijelo.OsumnjiËeni ubojice sada su u zatvoru i Ëekaju suenje i kaz-nu. UpuÊujemo naπu najdublju suÊut oæaloπÊenoj obitelji Cooper,studentima i osoblju naπe πkole u Hondurasu i Lairdovim kole-gama literarnim evanelistima na tom podruËju.”

Tek na Nebu Êemo potpuno razumjeti ovu tragediju, ali LairdaveÊ Ëeka njegova nagrada. Zahvaljujemo Bogu za posveÊene mladeljude kao πto je bio Laird, Ëiji æivot, Ëak ako je i nasilno prekinut,svjedoËi o istini da je “krv muËenika sjeme Evanelja.”

34

27. listopada

Mi govorimo iskreno“[Mi] iskreno — kao od Boga pred Bogom — u Kristugovorimo.” (2. KorinÊanima 2,17)

Ovo iskustvo iz Misije MeksiËkog zaljeva ispriËao je u treÊemlicu Claudio Pinones. Jedan literarni evanelist, dok je radio ugradu Durango, posjetio je πkolu na kojoj je pisalo DurangoInstitute. Pokrovitelj πkole bio je nadbiskup, a vodio ju je gospo-din Pomposo Bravo. Literarni evanelist predstavio je ovom Ëo-vjeku svoje knjige, a gospodin Bravo je naruËio jednu i Ëak jeunaprijed platio. Petnaest dana poslije, kad se vratio da mu do-stavi knjigu, gospodin Bravo ga je ljubazno pozdravio; Ëinilo seda se raduje knjizi.

Oko dva tjedna kasnije, dok je iπao ulicom, literarni evan-elist je sreo malo pripitog gospodina Brava koji ga je prepo-znao i rekao: “Vi ste mi prodali onu knjigu. Otiπao sam k nad-biskupu i on mi je rekao da je ne Ëitam jer je protestantskapa je trebam odmah vratiti.”

Kad je literarni evanelist objasnio da je prodaja veÊ zaklju-Ëena i da bi trebao proËitati knjigu da sam prosudi o kakvojse knjizi radi, Bravo je rekao: “U redu, poimo nas dvojica maloizvan grada pa Êemo jednom zauvijek srediti stvar.” Literarnievanelist je skupio hrabrost i poπao s njim, premda se u srcuozbiljno uplaπio.

Kad su stigli u predgrae, gospodin Bravo izvukao je iz dæepapiπtolj, zgrabio literarnog evanelista za lijevu ruku, Ëvrsto gadræao prislonivπi mu cijev piπtolja na Ëelo te upitao: “Kome stepovjerili svoj æivot?”

Ne oklijevajuÊi, literarni evanelist je odluËno odgovorio:“Mojemu Bogu!”

Gospodin Bravo mu je rekao kako mu je nadbiskup dopu-stio da ga ubije i upitao ga nosi li kakvo oruæje. Literarni evan-elist je odgovorio potvrdno. Kad mu je Bravo naredio da po-lako otvori torbu, naπ brat je iz nje izvukao svoju Bibliju. »ovjekse jako iznenadio. “Ovo,” govorio je literarni evanelist, “ovoje moje vatreno oruæje.”

“Kakvo ludo oruæje imate!” povikao je Ëovjek.Evanelist je paæljivo otvorio Bibliju i naglas proËitao jedan

tekst. Zatim je proËitao drugi, pa joπ jedan upiruÊi prst u svakiredak dok je Ëitao. Pokazao je Ëovjeku gdje Biblija kaæe da jeBoæja rijeË “oπtrija od svakoga dvosjekla maËa”, dajuÊi mu na-

35

slutiti da ni njegov piπtolj nema moÊ koja se moæe usporeditis Boæjom rijeËju. Kad je to Ëuo, Ëovjek je popravio kaput lite-rarnog evanelista, a piπtolj gurnuo iza pojasa.

Zatim su se vratili u grad gdje je Bravo pozvao literarnogevanelista da odu u gostionicu i neπto popiju. Naravno, literarnievanelist je odgovorio da to ne moæe uËiniti i jednostavno ci-tirao tekst iz Izreka 20,1: “Vino je podsmjevaË, æestoko piÊebukaË, i tko se njima odaje neÊe steÊi mudrosti.” Gospodin Bravoje sluπao bez rijeËi, a zatim rekao: “Vi ste uistinu pravi krπÊanin.Molim vas, doite sa mnom u moju kuÊu da u miru porazgova-ramo.”

U kuÊi je Ëovjek rekao: “Nadbiskup mi neÊe dopustiti daprouËavam Bibliju.” Meutim, nakon ozbiljnog razgovora rekaoje: “Prijatelju moj, u pravu ste. Moæete li mi oprostiti πto samdanas onako postupio prema vama?”

Kad je vjerni djelatnik napustio dom gospodina Brava, za-hvalio je Bogu za sve πto je doæivio, πto je potvrdilo da se Bogs ljubavlju brine za njega, i πto ga je uporabio da posvjedoËitom Ëovjeku.

28. listopada

Bog postupa s nama kao sa sinovima“Poradi vaπega odgajanja trpite. Bog s vama postupakao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegomne odgaja?” (Hebrejima 12,7)

Neprijatelj duπa Ëini najviπe πto moæe da obeshrabri onekoji su svoj æivot posvetili radu s literaturom. On dobro znakoliko su naπe knjige i Ëasopisi djelotvorni u pripremi ljudi dadoËekaju Boga. On πalje svoje pomagaËe πirom svijeta da za njegaobave prljav posao, ali je veÊ izgubio bitku koju je Isus izvoje-vao kad je umro na kriæu za grijehe svakog Ëovjeka na Zemlji.

Jedan literarni evanelist u Panami naiπao je na æestok otpornekog vjerskog sluæbenika koji je upozoravao narod da ne kupujeod njega. Meutim, tijekom rada sprijateljio se s profesoromkoji je predavao u dræavnoj πkoli. Profesor je poznavao knjigekoje je literarni evanelist prodavao. Vidio ih je u Meksiku, naKubi, u ©panjolskoj i u drugim dijelovima svijeta. One su nanjega vrπile snaæan dojam gdje god ih je sreo. Kad je shvationa kakve velike teπkoÊe literarni evanelist nailazi u prodaji knji-ga, pozvao ga je da svrati u njegov ured. Kad je literarni evan-

36

elist doπao, profesor ga je ljubazno upitao: “Recite mi, prija-telju, kako vam ide posao? ©to se dogaa?” Na ovaj poziv lite-rarni evanelist je otvoreno rekao da probleme stvara glavni vjer-ski voa koji stalno upozorava stanovniπtvo Santiaga da ne Ëitai ne kupuje njegove knjige.

Kad je to Ëuo, profesor je rekao: “Je li moguÊe da ovaj Ëovjeknastoji sprijeËiti rad s literaturom u naπem kraju? Ne, to nesmije uËiniti. Pokaæite mi knjige.” Literarni evanelist mu jepokazao svoje knjige, nakon Ëega je profesor napravio poveÊunarudæbu.

Kad je literarni evanelist nekoliko dana poslije posjetioprofesora, ovaj je naruËio knjige za uËenike u dræavnoj πkoli.Nakon πto ih je platio, rekao je: “Neka gospodin vjerski voadoe i meni zabrani prodaju ovih knjiga u razredu. Ovdje nemanijedne knjige koja bi na Ëitatelja djelovala loπe.” Zatim je po-novio biblijski tekst: “Sve provjeravajte: dobro zadræite.” A ondaje dodao: “©to po vaπem miπljenju vjerski voa podrazumijevapod ovim citatom?” Pritom se znalaËki nasmijeπio.

Ovaj dogaaj pretvorio je rad literarnog evanelista u us-pjeh. Profesor ga je ohrabrio i stvorio pogodnu klimu kad jekod ljudi izazvao povjerenje u ispravnost knjiga koje literarnievanelist nudi. Nije li ovo prekrasno oËitovanje Boæjeg zani-manja za veliko djelo koje vrπi literatura?

Bog je uporabio jednog Ëovjeka da ohrabri naπeg djelatnikai osnaæi njegov rad. Literarni evanelist shvatio je da se radi oBoæjem djelu zadobivanja duπa koje nitko od ljudi ne moæezaustaviti. Zahvalio je Gospodinu πto je upravljao æivotom ovogprofesora da su se upoznali u trenutku njegove najveÊe potre-be. Joπ jednom ga je Bog podsjetio da je literarni evanelistosoba koju je On pozvao da navijeπta Njegovu vijest putem tis-kane rijeËi. Bog otvara vrata koja nijedan Ëovjek ne moæe zatvoriti,jer On svime upravlja.

“Pojavit Êe se teπkoÊe koje Êe iskuπati vaπu vjeru i strp-ljenje. SuoËite se hrabro s njima. Gledajte svijetlu stranu.Ako postoji zapreka u radu, nastojte da to ne bude vaπomkrivnjom i onda krenite naprijed radujuÊi se u Gospodinu.”(Ellen G. White, Colporteur Ministry, str.118)

37

29. listopada

Dobro sjeme na dobroj zemlji“A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji Ëuju i primeRijeË te urode: tridesetostruko, πezdesetostruko, sto-struko.” (Marko 4,20)

Literarni evanelist je sijaË sjemena. Ponekad to sjeme —literatura ispunjena Boæjom istinom — padne na kamenito tloili meu trnje pa nema æetve, nema zadobivenih duπa. Meu-tim, Ëesto se dogaa da dragocjeno sjeme padne na plodno tloi tada se raaju osobe za Boæje kraljevstvo. Ponekad sedamde-setostruko od onoga πto je posijano.

Prije izbijanja Drugoga svjetskog rata 1941. godine, brat Fe-lipe Cableros, njegova supruga i jedan suradnik bili su poslanida πire literaturu u Salcedo u Samaru. Prodavali su knjigu TheStory of Redemption (Povijest spasenja). Prodaja je teπko iπla.Iz nekog razloga uspjeli su u tom kraju prodati samo jedanprimjerak. Prodali su ga gospoi Severi Macatimpag, koja sezainteresirala za vijest u knjizi pa je pozvala brata Cablerosada s njom prouËava Bibliju. On se rado odazvao i ona je prihvatilaadventnu vijest. Meutim, nije se krstila jer je izbijanje ratasprijeËilo propovjednika da doe u Salcedo. Svi su se kolpor-teri morali vratiti kuÊi i tako je gospoa Macatimpag ostala Ëe-kati na krπtenje. Okolnosti su bile takve da nije mogla niπtapoduzeti.

No ona je bila toliko oduπevljena svojom novom vjerom, aznala je da u njezinom susjedstvu mnogi ne poznaju prekra-snu istinu o spasenju, da je uz pomoÊ svoje knjige poËela iznositiistinu susjedima. Za kratko vrijeme zainteresiralo se viπe odsedamdeset osoba. Kad se to dogodilo, poËelo je progonstvo.Mnogi su joj se rugali. Proklinjali su je i pokuπavali ubiti, aliju je Gospodnji zaπtitniËki plaπt saËuvao i nisu mogli ostvaritisvoje opake planove. »ak ju je napadao i njezin vlastiti muæ,ali ona je i dalje svjedoËila.

Jedna od njezinih obraÊenica bila je nepismena æena ime-nom Maria. Usred progonstva Gospodin ju je uporabio na ve-oma znaËajan naËin.

Jedne noÊi Maria je usnila san u kojem je dobila uputu daokupi vjernike i da im propovijeda. Svjesna nedostatka obrazo-vanja, osjeÊala je da ne moæe izvrπiti nalog. Ali zapovijed kojuje dobila bila je tako ozbiljna da je odluËila posluπati. Znala jeda potjeËe od Gospodina kojeg je veoma zavoljela.

38

Maria je sazvala skupinu vjernika na sastanak u odreenovrijeme. Nije znala kako da im se obrati, ali je bila voljna po-sluπati. (Nastavak slijedi u sutraπnjem πtivu.)

“Duh se daje samo onima koji ponizno Ëekaju Boga,koji oËekuju Njegovo vodstvo i milost.” (Ellen G. White, Isusovæivot, str. 558)

30. listopada

Obilan urod posijanog sjemena“Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razra-ste se i razmnoæi, te donese: jedno tridesetostruko, je-dno πezdesetostruko, jedno stostruko.” (Marko 4,8)

Dok su se u odreenu veËer okupljali novi vjernici i zainte-resirane osobe, Maria je πuteÊi sjedila u uglu. Odjednom je Ëulakako je netko poËeo pjevati prekrasnu pjesmu. »inilo se da nitkodrugi ne Ëuje pjesmu, a vidjela je da nitko od okupljenih nepjeva.

Kad je pjevanje zavrπilo, Maria je osjetila potrebu da poru-ku iz pjesme prenese okupljenima. Ustala je da otpoËne bogo-sluæje i otpjevala pjesmu koju je upravo Ëula s takvom snagomda je duboko ganula sve prisutne. Ova pjesma, zajedno s krat-kom porukom i svjedoËanstvom, hrabrila je skupinu vjernika iosnaæila osvjedoËenje zainteresiranih osoba. Maria je zakljuËilada je pjevaË morao biti aneo.

Nitko nije znao za postojanje ove skupine vjernika dok dvaliterarna evanelista nisu u studenom 1947. bila poslana u Sal-cedo. Kad su poËeli raditi s literaturom, naπli su ljude koji susvetkovali subotu unatoË progonstvu. Kad su vidjeli zanimanje,poËeli su odræavati subotnje sastanke. Poslije je organiziranasubotnja πkola s viπe od sedamdeset Ëlanova i izabrani su pri-vremeni sluæbenici koji Êe se brinuti za red. Kad je u to mjestodoπao propovjednik da odræava predavanja, mnogi su se krstilii organizirana je crkva.

Prije dolaska literarnog evanelista 1941. godine, u tom krajunismo imali vjernika. Zanimanje je potaknula jedna jedina knjigakoju je naπ djelatnik prodao u kraju koji je, bez sumnje, sma-trao teπkim za rad.

OËiti neuspjeh mnogo puta zavrπava slavnim uspjehom. Svakaprodana knjiga je Ëudo. Milost Ëeka pravi trenutak da izvrπi Ëudou æivotu neke duπe.

39

“Krist se radovao πto je mogao pomagati potrebitima,traæiti izgubljene, izbavljati propale, podizati klonule, lije-Ëiti bolesne, uputiti rijeËi suÊuti i utjehe tuænima i zbunje-nima. ©to smo viπe proæeti Njegovim Duhom, to Êemo oz-biljnije raditi za ljude oko sebe; a πto Êemo viπe Ëiniti zadruge, to viπe Êemo voljeti ovaj posao i s veÊim Êemo uæiva-njem slijediti UËitelja. Naπe Êe srce biti ispunjeno Boæjomljubavlju i mi Êemo ozbiljno i s osvjedoËavajuÊom snagomgovoriti o raspetom Spasitelju.” (Ellen G. White, ColporteurMinistry, str. 46)

31. listopada

Mi smo istomiπljenici u Kristu“Neka u vama bude isto miπljenje kao i u Kristu Isusu.”(Filipljanima 2,5)

Misionar C. E. Christie ispriËao je ovaj dirljivi dogaaj obratu Gudielu, vjernom literarnom evanelistu iz Meksika. BratGudiel nije znao zaπto muπkarac kojemu je prilazio dok je sjekaograne sa sruπenog stabla, na ruËici svoje velike, uglaËane maËeteima dvadeset tri zareza. Da, muπkarac je ubio dvadeset trojeljudi i samo dan ranije rekao je supruzi da Êe sljedeÊa osobakoja ue na vrata biti dvadeset Ëetvrta ætrva, dva tuceta.

Brat Gudiel iπao je veÊi dio prijepodneva uskom praπum-skom cestom prodajuÊi Veliku borbu nepoznatim ljudima, paje preplanuli otresiti muπkarac u daljini bio joπ jedna prilikada nekoga zadobije za Krista.

“Señor!” povikao je brat Gudiel veselo. “Buenos dias, señor!”povikao je glasnije. Muπkarac je podigao glavu, ali samo za tre-nutak, i zatim nastavio posao, oËito nezadovoljan zbog ometa-nja. Brat Gudiel, koji nije namjeravao zaobiÊi nijednu kuÊu, stupioje preko uskog jarka i brzo krenuo preko posjeËenog granja.

“Buenos dias, señor!” pozdravio je i pruæio ruku. Muπkaracje zurio u njega, da bi na kraju ipak premjestio maËetu u lijevuruku nevoljko pruæajuÊi desnu.

“Danas sam silno zaposlen. ©to radite u ovom kraju?” pitaoje neugodan domaÊin dok je nastavljao odsijecati grane s trup-ca.

“Posvetite mi samo malo svojeg vremena, prijatelju, i odmahÊu vam objasniti. Imam za vas uzbudljivu knjigu. Ona prika-zuje veliku borbu izmeu dobra i zla, izmeu Krista i Sotone,

40

izmeu ubojica i njihove savjesti, izmeu…” Muπkarac je za tre-nutak zaustavio maËetu kad je Ëuo rijeËi: “Krista — Sotone —zla — ubojica!”

U djeliÊu sekunde oËi su mu ugledale jednu sliku u knjizi;sada su se strelovito kretale izmeu trupca i knjige. Onda jeizravno pogledao u brata Gudiela, Ëovjeka koji se usudio uÊi unjegovo dvoriπte.

“A πto bi Ëovjek kakav sam ja radio s takvom knjigom?”upitao je i pritom jednim udarcem odsjekao pet centimetara de-belu granu. “Imam ja drugog posla koji trebam obaviti s ovommaËetom”, nastavio je i gurnuo je pred brata Gudiela. DugaË-ka, sjajna oπtrica bljesnula je na suncu i za trenutak ga zasli-jepila.

“Vidim da kod kuÊe imate æenu i djecu; oni bi sigurno uæivaliu ovoj knjizi. A moæda biste i vi mogli uveËer naÊi vremena daje Ëitate.”

Æena i djeca zabrinuto su iz daljine gledali prema dvojicimuπkaraca. ©to Êe se dogoditi? HoÊe li ovaj ubojica dobiti svo-ju dvadeset Ëetvrtu ærtvu?

ProËitajte sutra ostatak, najzanimljiviji dio iskustva. PravoËudo milosti!

1. studenoga

Radost u Gospodinu“Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!”(Filipljanima 4,4)

“Potpiπite ovdje, señor, i dostavit Êu vam vaπu knjigu prvogdana sljedeÊeg tjedna”, predloæio je literarni evanelist nudeÊinalivpero smrknutom muπkarcu. Odjednom je muπkarac svojumaËetu zabio duboko u zemlju i mrmljajuÊi nadrljao svoj pot-pis na narudæbenicu.

“To Êe zahtijevati polog od deset pesosa, señor.” Muπkaracje pruæio novac i literarni evanelist oprostio se s njim rijeËima:“Hvala vam, señor. Vidimo se za nekoliko dana.” Brat Gudiel jeiziπao na cestu i mahnuo djeci. Uskoro se na vidiku pojaviladruga kuÊa. OdluËnim korakom preπao je preko mostiÊa i snaænozakucao na vrata. Iziπao je muπkarac. Izmijenili su pozdrave:“Buenos dias!” — “Buenos dias!”

Brat Gudiel zavrπio je kratko predstavljanje knjige na uobi-Ëajen naËin: “Ova knjiga, napisana prije viπe od pedeset godi-

41

na, toËno opisuje πto se dogodilo u proπlih dvije tisuÊe godi-na. Ona nevjerojatno toËno opisuje dogaaje koji se zbivaju tije-kom nekoliko proteklih godina i unaprijed prikazuje posljednjisukob izmeu dobra i zla koji se upravo odvija pred vaπim oËima.”

“Dobro ste rekli, prijatelju”, sloæio se Ëovjek. “Mi to vidimovlastitim oËima. Vidite li onu smeu kuÊu tamo uz cestu?” upitaoje i pokazao na kuÊu od koje je upravo doπao. “Tamo æivi Ëovjekimenom Gonzales. Ako ikome treba ova knjiga, onda je to on!”

Brat Gudiel je uzeo blok s narudæbenicama i okrenuo neko-liko listova. “Kako ste rekli da se Ëovjek zove — Gonzales? Oda, tu je njegov potpis, posljednji je na mojem popisu. IduÊitjedan dostavit Êu mu knjigu.”

»ovjek je zapanjeno gledao u naπeg brata. “©to? Tom steËovjeku prodali knjigu?” Uhvatio se rukama za glavu. “Pa onje najveÊi zloËinac u cijeloj zemlji! Nitko se ovdje ne usuujeprekoraËiti jarak na njegovom zemljiπtu. I vi ste mu prodali knji-gu? Niste li vidjeli ureze na njegovoj maËeti — svaki za jednogubijenog?” DomaÊin je bio toliko iznenaen da uopÊe nije pri-mijetio kako i on potpisuje narudæbenicu i uplaÊuje polog.

“Hvala vam, señor. Ako Bog da, vidimo se iduÊi tjedan”,bila je posljednja primjedba naπega brata dok je na mostiÊuostavio joπ uvijek zapanjenog Ëovjeka. Literarni evanelist kre-nuo je svojim putem pjevuπeÊi pjesmu hvale. Iza sebe je joπËuo rijeËi: “I svakako moju knjigu donesite prije nego πto ode-te Gonzalesu.”

Na dan dostave, gospodin Gonzales je sa zadovoljstvom pri-mio svoju knjigu. Boæja istina je ponovno pobijedila. Ponovnoje tiskana rijeË uπla tamo gdje ne bi uspjela uÊi nikakvim dru-gim sredstvima i joπ je jedna obitelj imala priliku upoznati ra-dost spasenja.

2. studenoga

Bog nas zove i sigurno vodi“I Duh i ZaruËnica govore: ‘Doi!’ I tko ovo Ëuje, nekarekne: ‘Doi!’” (Otkrivenje 22,17)

Naπ najvredniji imetak je onaj koji moæemo dijeliti s drugimaa da se ne smanjuje — onaj koji se, kad ga dijelimo, umnoæava.Najmanje je vrijedan imetak koji se, kad ga dijelimo, smanjuje.

Iz ovih rijeËi proizlazi da su naπi duhovni blagoslovi naπnajvredniji imetak jer se umnoæavaju kad ih dijelimo. Kad s dru-

42

gima dijelimo svoje duhovne blagoslove, mi duhovno napredu-jemo i jaËamo u vjeri. Prije mnogo godina Alvina de Bolt, lite-rarna evanelistica iz ameriËke savezne dræave Minnesote, primi-jenila je ovo naËelo dijeljenja kako Êemo vidjeti iz sljedeÊegdoæivljaja.

“Nikad ne moæete dovoljno cijeniti ovu Ëudesnu vijest akoje ne prenosite drugima. Literarni evanelisti nalaze se upravou takvom poloæaju. Oni u svojoj sluæbi mogu primiti bogate bla-goslove. Svakog dana susretnu se s nekim koga moæda mogudovesti Kristu, a takve osobe moæemo naÊi u svim druπtvenimslojevima. Mi nailazimo na skromne i velike, bogate i siromaπne,poznavatelje Biblije i neuke. Mnogo njih Ëeka samo da ih pozo-vemo. A ima i drugih kod kojih nailazimo na zidove predrasu-da koje treba jako paæljivo sruπiti.

Bilo je oko 17.30 kad sam namjeravala prestati s radomza taj dan, ali sam osjetila potrebu da posjetim joπ jedan dom.U kuÊu me primila mlada majka s petero djece. Otac je u kuhinjipomagao u pripremi veËere. Sluπao je dok sam govorila o svo-jim knjigama. Pojavio se na vratima i rekao dosta neuËtivo: ‘Akoprodajete knjige, nemojte se dalje truditi. Moæete ovdje stati.’Ostala sam mirna dok je on nastavio: ‘»uo sam za vaπe knjige.Vi ste svoju kampanju poËeli prodajom knjiga u gradu Duluthujoπ prvoga sijeËnja.’

Upitala sam ga: ‘Na πto mislite kad kaæete da sam poËelasvoju kampanju? Mi ove knjige prodajemo godinama. Ja osob-no ovaj posao radim veÊ tri godine i mi smo imali druge pred-stavnike mnogo prije nego sam ja poËela.’

Odgovorio je: ‘Upoznao sam Ëetiri razliËite osobe koje sumi rekle da stalno gnjavite ljude svojim knjigama.’

Upitala sam: ‘Biste li mi rekli tko su ti ljudi i gdje stanu-ju?’

‘HoÊu, reÊi Êu vam’, rekao je i naveo mi njihova imena. Reklasam mu da je pogreπno informiran jer su adrese koje mi je daona mojem teritoriju, ali ja joπ nisam bila u tom kraju grada.

To je izazvalo æeninu znatiæelju pa je pitala: ‘Koja vjerskazajednica izdaje ove knjige?’ Rekla sam joj da ih izdaje Ad-ventistiËka crkva. Suprug se javio: ‘Znao sam kad sam vas slu-πao iz kuhinje; mi ne æelimo vaπe knjige i to je konaËno.’”

ProËitajte drugi dio o tome kako je Sveti Duh dirnuo srcetog Ëovjeka.

43

3. studenoga

Voda æivota zabadava“Tko je æedan, neka doe; tko hoÊe, neka zahvati vodeæivota zabadava!” (Otkrivenje 22,17)

Bjesnila je bitka izmeu dobra i zla. Neprijatelj duπa Ëinioje sve πto je bilo u njegovoj moÊi da literarnu evanelisticu istjeraiz tog doma. Ali Sveti Duh je bio jaËi. Naπa sestra nastavljasvoju priËu:

“Upitala sam mladog Ëovjeka zna li iπta o adventistima sed-moga dana. Odgovorio je: ‘Bit Êu otvoren. Ja sam voditelj nedjeljneπkole u baptistiËkoj crkvi i ne padam na sve te izme. Nikadnisam prouËavao katolicizam, metodizam ili adventizam. Zado-voljan sam tu gdje jesam. Vjerujem u Bibliju i samo Bibliju, idok ne dobijem viπe svjetla, ostajem tu gdje jesam.’

Odgovorila sam mu: ‘Moæda je to razlog πto sam u vaπemdomu. Zar ne bismo ove stvari mogli zajedno prouËavati i una-toË svemu biti prijatelji? Mi se oboje æelimo spasiti.’

Petero gladne djece je sluπalo. OsjeÊala sam da me Bogsvojom prisutnoπÊu koristi da objasnim vijest trojice anela.Bila sam svjesna prisutnosti Svetoga Duha u naπem razgovoru,jer je Ëovjek bio duboko ganut. Gledao me je bez rijeËi. Kona-Ëno je rekao: ‘Imate neπto. Divim se vaπoj revnosti, oduπevlje-nju i odvaænosti. Stvarno radite predivan posao.’

Na to sam mu rekla: ‘Recite mi, zaπto neki imaju takve pred-rasude prema adventistima? Ja sam vam samo donijela vijest.Vi je moæete prihvatiti ili odbaciti. Nema prisile. Bog zavrπavasvoje djelo na Zemlji i ja smatram velikom prednoπÊu da u njemusudjelujem. Radujem se kad vidim da ljudi dolaze Kristu.’

»ovjek je pristao da se upiπe u Dopisnu biblijsku πkolu, aja sam onda rekla: ‘Moram iÊi, ali prije nego πto odem, ne bi libilo lijepo da zahvalimo Gospodinu na naπem lijepom druæe-nju?’

Nikad nisam Ëula ljepπu molitvu od ove koju je izgovorioovaj mladi Ëovjek. Nakon molitve ispruæio je ruku i molio meda mu oprostim πto je bio grub. Dok sam odlazila, rekao je:‘Molim vas, posjetite nas kad god ovuda budete prolazili. Jakonam je drago πto smo vas upoznali.’

Zar se ne isplati raditi za Boga? Gospodin koristi samo onekoji dragovoljno prihvaÊaju Njegovu sluæbu. On nam daje pred-nost da s anelima dijelimo blagoslove kad vidimo kako duπeprilaze Kristu jer je pisano: ‘Kaæem vam, tako Êe na nebu biti

44

veÊa radost zbog jednog obraÊena greπnika nego li zbog deve-deset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenja.’ (Luka 15,7)”

“Literarno-evaneoski rad, ako se pravilno vrπi, evan-eoski je rad najviπeg reda, dobar i uspjeπan naËin, kakavse samo moæe poæeljeti, da se ljudima objave vaæne istineza ovo vrijeme.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 6)

4. studenoga

OtpeËaÊene rijeËi proroπtva“Ne zapeËati rijeËi proroπtva ove knjige jer — vrijemeje blizu!” (Otkrivenje 22,10)

Poznati odvjetnik kupio je knjigu The Dawn of a New Day(Zora novog dana) i odmah se zaljubio u adventnu vijest i stilknjige. Poslije je kupio knjigu Savjeti o æivotu i prehrani pase oduπevio i njezinom porukom. Zatim se raspitivao kako bimogao nabaviti primjerak knjige Put u bolji æivot jer je za njuvidio reklamu. Naravno, dobio je i tu knjigu.

Nakon πto je proËitao i knjigu Put u bolji æivot, uvjerio seda nijedna druga literatura nije tako dobra, ohrabrujuÊa, takobiblijski utemeljena i sveobuhvatna u pogledu svrhe æivota kaoknjige koje je kupio. Nastavio je traæiti knjige koje je napisalaEllen White, dok nije kupio sve njezine objavljene knjige.

Jednog dana naπ literarni evanelist ponovno je sreo ovogodvjetnika koji ga je pozvao da ga prati u samostan kamo jebio poslan da ispita studente predmete koje je tamo predavao.Odvjetnik je naπem djelatniku rekao da se ne treba uznemiri-vati πto ne vjeruju ista uËenja kao adventisti. Rekao je: “Danasste mi u toj ustanovi potrebni.” Literarni evanelist opisuje πtose tamo dogodilo.

“Bilo ga je zanimljivo sluπati kako ispituje povijest. Jednogbi mladiÊa traæio da mu ispriËa sve πto zna o Lutheru, drugogao Zwingliju, treÊega o Husu, a Ëetvrtoga o Wycliffeu, i tako re-dom, obuhvaÊajuÊi sve reformatore. Studenti su odgovarali u skla-du s Maletovim udæbenikom, u kojem su iznesena osnovna uËenjaovih velikana. Zatim je, nastavljajuÊi ispitivanje, rekao da ih neÊeocjenjivati prema njihovim odgovorima koji su dosad netoËni sobzirom na pravu povijest ovih plemenitih ljudi, ali Êe uzeti uobzir udæbenik iz kojega su uËili. A onda je s nevjerojatnomrjeËitoπÊu i divljenjem koje je osjeÊao prema knjizi Velika bor-ba, rekao: ‘Postoji jedna knjiga koju bi trebao poznavati svaki

45

student povijesti. Danas imam kod sebe primjerak ove knjige inajozbiljnije pozivam svakoga od vas da nabavi jedan primje-rak za sebe radi osobnog prouËavanja.’ Zatim im je pokazaoVeliku borbu i predstavio me razredu kao osobu koja ima pra-vo prodavati ovu knjigu.

Tada sam ja preuzeo rijeË i dobio jedanaest narudæbi, upotpunosti isplaÊenih na licu mjesta, s tim da Êe knjige bitisvakome poslane poπtom.”

“Svuda treba prodavati veÊe knjige, Patrijarhe i pro-roke, Veliku borbu i Isusov æivot. One sadræe istinu zaovo vrijeme — istinu koju treba objaviti po cijelome svijetu.Niπta ne bi smjelo omesti njihovu prodaju.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 124)

Vrijeme je kratko, a zadaÊa velika. Radnika je malo. Boguje potrebno viπe radnika u Njegovom vinogradu.

5. studenoga

Ne vrijedi se protiviti Bogu“Idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu πto Êuti reÊi.” (Jona 3,2)

Gospodin je podsjetio Jonu da ne iznosi svoju, veÊ Boæjuvijest. A ako je Boæja, On Êe je blagosloviti.

SljedeÊi doæivljaj poslao nam je Juan Palau, vjerni direktornakladniËkog djela. On na dojmljiv naËin pokazuje da Gospo-din naπim literarnim evanelistima daje uspjeha unatoË teπko-Êama ako su odvaæni i ako se uzdaju u Njega.

“Dvojica naπih literarnih evanelista otiπli su raditi u gradSanta Cruz del Seibo. Kako je obiËaj, poËeli su s posjetom orga-nima vlasti; prvo su otiπli do suca. BuduÊi da ga nisu naπli,objasnili su svoj rad tajniku i blagajniku, koji su im odmahrekli da u ovom gradu ne mogu prodavati adventistiËku literaturujer su svi stanovnici katolici i oni Êe im se usprotiviti. Zatim suiziπli i upozorili narod da dolaze adventisti koji prodaju knjige.

Odmah me pokuπao naÊi jedan od literarnih djelatnika; jasam se nalazio u obliænjem gradu gdje sam radio s dvojicomdrugih literarnih evanelista. Bio je veoma obeshrabren dok mije priËao πto se dogodilo. Smatrao je da ne vrijedi pokuπavatiraditi u gradu s toliko protivljenja.

Podsjetio sam se na Boæje obeÊanje da Êe uvijek biti s nama.Otiπao sam s njima u taj grad. Savili smo koljena pred Gospo-

46

dinom i cijeli problem stavili u Njegove moÊne ruke. UzdajuÊise u Isusa, otiπli smo guverneru koji je bio poznat kao ozbiljani revan katolik. Od njega sam primio narudæbu. Zatim smo na-stavili obilaziti druge osobe u vlasti i od svih njih smo primilinarudæbe.

Kad sam naπu najveÊu knjigu ponudio poruËniku u vojsci,on ju je kupio, a onda se obratio vojnicima: ‘Momci, preporuËujemvam da kupite ovu knjigu jer je veoma zanimljiva i pouËna.’Dok smo odlazili, zahvalio sam mu za njegovu ljubaznost, a onje rekao: ‘RaËunajte na suradnju vojske u radu koji obavljate.’Tog dana primio sam osam narudæbi i nekoliko pretplata za Ëa-sopise. Ubrzo nakon toga dostavili smo knjige i napravili joπsedamnaest narudæbi za razne knjige i viπe knjiga o predstoje-Êoj krizi. Imali smo dobar uspjeh na tom mjestu.”

Jona je jednom odluËio pobjeÊi od mjesta u koje ga je Bogslao, ali nije uspio. Bog je za njega imao odreenu vijest kojuje trebao objaviti u odreenom gradu. Sotona ga je pokuπao obes-hrabriti i u tome je bio priliËno uspjeπan — ali ono πto je Jonadoæivio, uËi nas da se ne smijemo obeshrabriti kad naiemona protivljenje. Mi smo dobili nalog i Bog Êe nadvladati.

“RazmiπljajuÊi o teπkoÊama, o prividnoj neostvarivostipostavljenog zadatka, prorok Jona je bio u kuπnji da po-sumnja u razloænost poziva koji mu je bio upuÊen… Dok jeoklijevao i sumnjao, Sotona ga je uspio potpuno obeshrab-riti… U okviru postavljenog zadatka Joni je bila povjerenateπka odgovornost; meutim, Onaj koji mu je rekao da ide,bio je sposoban pomoÊi svojem sluzi i osigurati mu uspjeh.”(Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 116)

6. studenoga

Govorimo πto smo vidjeli i Ëuli“Sudite je li pred Bogom pravo sluπati radije vas negoBoga. Mi doista ne moæemo ne govoriti πto vidjesmo iËusmo.” (Djela 4,19.20)

Nevolje i poteπkoÊe ne zaustavljaju propovjednike Evaneljakoji su potpuno posveÊeni Bogu. Boæja ljubav u srcu posveÊe-nih literarnih evanelista izgoni strah, a teænja za spaπavanjemduπa pokreÊe ih na blagoslovljeno djelo evangeliziranja mno-πtva Boæjom literaturom. Istinska odvaænost najviπeg stupnja pri-kazana je u sljedeÊem dogaaju.

47

U jednoj europskoj zemlji u kojoj je u to vrijeme bila zako-nom zabranjena prodaja naπe literature, naπeg literarnog evane-lista uhitila je policija. Nakon kratkog boravka u zatvoru pustilisu ga s jasnim upozorenjem da ne nastavlja svoj posao. Odvaænoi neustraπivo on je ubrzo ponovno prodavao knjige. Isti polica-jac uhitio je naπeg upornog djelatnika po drugi put i odveo uzatvor.

KonaËno su ga pustili uz opomenu da Êe ga “isjeÊi na ko-made” ako ga joπ jednom uhvate da πiri krivovjersku literaturu.Onda je taj policajac otiπao u dræavnu crkvu i traæio da se neπtouËini kako bi zaustavili ovog literarnog evanelista.

Vjerski voa u tome kraju naloæio je svojem pomoÊnikuda nahuπka svjetinu i istjera tog radnika pa je Ëovjek otiπaoda ga nae. Nakon nekog vremena naπao je kraj, a zatim i kuÊuu kojoj je literarni evanelist upravo nudio literaturu. Otiπaoje u sljedeÊu kuÊu i od domaÊice zatraæio dopuπtenje da se sa-krije iza zastora koji je razdvajao dvije sobe i da tu Ëeka i uhodinaπeg djelatnika. Nije trebao dugo Ëekati. Uskoro je literarnievanelist zakucao na vrata, uπao u dom i poËeo iznositi svojuponudu. Iza zavjese je duænosnik Ëuo svaku rijeË. Pozorno jesluπao kako literarni evanelist znalaËki i vrlo ljubazno pred-stavlja knjige. Onda je doπao trenutak kad je trebalo zakljuËitiprodaju.

Odjednom je ovaj crkveni sluæbenik iziπao iz skroviπta irekao: “Stanite! Jeste li vi adventist?” “Da,” odgovorio je naπbrat, “jesam.”

“Jesu li ovo adventistiËke knjige?” upitao je Ëovjek.“Da”, Ëvrsto je glasio odgovor.Tada je ovaj sluæbenik objasnio kako je godinama Ëekao i

nadao se da Êe sresti i moÊi razgovarati s nekim adventistom.Bio je vrlo srdaËan i radostan πto moæe upoznati literarnog evan-elista. Kupio je knjigu i rekao domaÊinima da Êe dobro uËi-niti ako je i oni kupe. Na kakve sve naËine Gospodin otvaravrata za svoje odvaæne vjesnike! Pravo Ëudo milosti!

“Oni koji rade za Boga bit Êe izloæeni obeshrabrenju,ali za njih uvijek vrijedi obeÊanje: ‘Ja sam s vama u svevrijeme do svrπetka svijeta.’ (Matej 28,20) Bog Êe dati pre-krasno iskustvo onima koji budu rekli: ‘Vjerujem u TvojeobeÊanje, neÊu se pokolebati niti obeshrabriti.’” (Ellen G.White, Colporteur Ministry, str. 115,116)

48

7. studenoga

Bog je naπ Izbavitelj“On [Gospodin] pruæi s neba ruku i mene prihvati, izsilnih voda on me izbavi.” (Psalam 18,17)

Trinaestogodiπnji Perry bio je teπko bolestan i vezan za kre-vet. LijeËnik ga je posjeÊivao, ali su njegovi prijatelji i susjedibili uvjereni da je njegov sluËaj beznadan. Dok je leæao, slab ipod temperaturom, sluπao je pjevanje iz susjedstva. Kad bi po-nekad sjedio u stolici za ljuljanje, gledao je kroz prozor i vidiote ljude kako se mole. Radilo se o maloj skupini adventista.On je osjeÊao æelju da se prikljuËi toj skupini pa je molio ocada dopusti tim ljudima da dou i odræe sastanak u njihovomdomu. Otac je dogovorio sastanak.

Glazba, molitve i zanimljivo biblijsko prouËavanje dubokoje dirnulo Perryja pa je rekao ocu da bi se, ako ikad ozdravi,volio pridruæiti AdventistiËkoj crkvi.

Perryjev otac je odgovorio: “Sine, ako se ikad prikljuËimonekoj novoj crkvi, to Êe biti AdventistiËka crkva.” Nedugo zatimPerryjeva se obitelj krstila, zajedno s nekim njegovim roacima.

Perry je ozdravio. Nakon dovrπene srednje πkole otiπao jeu Manilu, gdje se upisao na fakultet. Tu se sprijateljio s jednimmladiÊem, inaËe sinom filmskog redatelja. ZahvaljujuÊi tome,Perry je dobio priliku da glumi u jednome filmu. On je ponuduprihvatio. Njegov lijep izgled i dar za glumu privukli su pozornostjavnosti pa je dobio viπe ponuda za druge filmove sa sve veÊimulogama. Tako je njegov æivot krenuo putem koji ga je odveood Boga.

Kako je vrijeme prolazilo, Perry je osnovao obitelj, ali tonije bio sretan dom i Perry se obeshrabrio. A onda je u Sam-palocu, u blizini njegovog doma, AdventistiËka crkva odræavalaevangelizaciju. Pozvao je suprugu i djecu da pou s njim. Onisu pristali i svidjelo im se ono πto su Ëuli i nauËili. Prihvatilisu Gospodina i krstili se. Neπto kasnije, nakon prisustvovanjadrugom nizu propovijedi, obitelji se pridruæio i sam Perry i po-novno posvetio Bogu. Zatim je traæio da se ponovno krsti.

Tako su se u Perryjevom æivotu obistinile rijeËi Ellene White:“Dobro sjeme moæe neko vrijeme nezapaæeno leæati u hlad-nom, sebiËnom, svjetovnom srcu ne pruæajuÊi dokaz da jepustilo korijen; ali poslije, kad Boæji Duh bude djelovao naduπu, skriveno sjeme Êe proklijati i na kraju donijeti rodna Boæju slavu.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 36,37)

49

Ljudi se joπ uvijek sjeÊaju glumca Perryja Baltazara. Alito je bilo njegovo umjetniËko ime. Pravo mu je ime PerfectoM. Castor, ali ga posjetitelji kina joπ uvijek dobro pamte kaoPerryja. Perfecto je odluËio postati literarni evanelist. Viπe nijeglumio i izgovarao isprazne reËenice. Sada je ljudima koji sutraæili bolji æivot iznosio vijesti koje su zagrijavale njihova sr-ca. On radi s iskrenom radoπÊu; viπe ne glumljenom, veÊ istin-skom, jer je upoznao Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Onsmatra da noπenjem literature u domove mnogo pozitivnije i traj-nije utjeËe na æivot muπkaraca, æena i djece, nego preko filma.

Molimo se danas za sve one koji svakog dana nastoje zado-bivati druge za Boæje kraljevstvo. Oni se suoËavaju s mnogimizazovima i zato cijene vaπe molitve.

8. studenoga

KrπÊani su ribari ljudi“Hajdete za mnom i uËinit Êu vas ribarima ljudi.” (Mar-ko 1,17)

Literarni evanelist ima duænost i veliku prednost da posjetisvaki dom u kraju koji mu je dodijeljen. Ljudi ne dolaze k nje-mu. On je lovac i ribolovac duπa.

“Evo, poslat Êu mnogo ribara — rijeË je Jahvina — koji Êeih uloviti. A zatim Êu dovesti mnoge lovce koji Êe ih goniti sasvih gora, i sa svih breæuljaka, i iz svih peÊinskih rasjeklina.”(Jeremija 16,16)

Neki je evanelist osjetio potrebu da posjeti malu kuÊu dostaudaljenu od ceste. KuÊica je bila gotovo skrivena od pogleda.Premda je bilo kasno, odluËio ju je posjetiti prije nego πto teveËeri prekine s radom. Vrata mu je otvorila domaÊica koja muje, kad joj je pokazao svoje knjige, poæurila pokazati neke sliËneknjige koje je njezin muæ kupio prije nekoliko godina. Jako sezainteresirala za zdravstvenu knjigu pa ju je naruËila.

Tijekom drugog posjeta ovom domu, literarni evanelist jeupoznao i muæa kojemu je, Ëini se, bilo vrlo drago πto je doπao.DomaÊin je smatrao da je Gospodin poslao literarnog evaneli-sta da ih posjeti i s njima porazgovara. Pokazalo se da je su-prug nekad bio adventist, ali je s vremenom odlutao od Crkve.To se dogodilo prije nekoliko godina nakon preseljenja u ame-riËku saveznu dræavu Michigan. Rekao je kako je mnogo putarazmiπljao o svojem duhovnom stanju i Ëeznuo za tim da svoju

50

djecu odgoji u istini Boæje rijeËi. Takoer je æelio da njegovasupruga upozna put s kojega je odlutao. Te veËeri ozbiljno jemolio literarnog evanelista da joπ ostane kod njih i s njimanastavi razgovor i pomoli se. BuduÊi da je veÊ bilo kasno, anoÊ vrlo hladna, pozvali su ga da prenoÊi kod njih. Literarnievanelist je osjeÊao toplinu njihove dobrodoπlice.

Ostao je da s njima razgovara i moli se. U toj maloj skupininesumnjivo se osjeÊala Gospodnja prisutnost. DomaÊin je hva-lio Gospodina πto mu je pruæio priliku da ponovno posveti svojæivot Bogu i da se vrati u Njegovo stado. Tek je u rane jutarnjesate evanelist mogao otiÊi kuÊi. Na molitvenom sastanku teveËeri u mjesnoj crkvi okupljeni su uputili posebne molitve zaovu obitelj. Dva tjedna poslije ovaj se Ëovjek pojavio na subot-njem jutarnjem bogosluæju i s velikim veseljem iznio svoje svje-doËanstvo. Tjedan dana kasnije s njim je u crkvu doπla i nje-gova supruga.

Izgubljeni sin se vratio! Nema sumnje da su se aneli radovaliπto je ova obitelj doπla k Bogu. A sve se dogodilo zato πto jenetko posjeÊivao ljude s literaturom. Nema zamjene za osobnosvjedoËenje licem u lice. Tako je radio Isus. Mnogo je onih kojisu nam nadohvat ruke, a Ëekaju da ih netko ohrabri da se vrateGospodinu kojega su upoznali u mladosti.

“Vjernici naπe crkve trebaju ustati i svijetliti jer je do-πla njihova svjetlost i slava ih je Gospodnja obasjala. Nekase oni koji poznaju istinu probude i uloæe svaki napor dapridobiju ljude tamo gdje se nalaze.” (Ellen G. White, ColporteurMinistry, str. 17)

9. studenoga

Traganje za biserjem za Gospodina“Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac tragaza lijepim biserjem.” (Matej 13,45)

Ono πto je doæivio Juan Pablo Perla (Biser) Ëudo je naπegUËitelja. To se dogodilo prije nekoliko godina u Salvadoru uSrednjoj Americi, i pokazuje kakvo je Ëudesno djelo otpoËeojedan revni vjernik — i jedan jedini traktat.

Na sjeveroistoku Salvadora nalazi se mjesto Bejucal, u ko-jem je æivio seljak imenom Juan Pablo Perla. Jednog dana, prijenekoliko godina, Juan se nalazio na trænici gdje je Ëuo kakoneki nepoznat Ëovjek priËa kolegi koËijaπu o nekim novim ide-

51

jama o sreÊi i spasenju. BuduÊi da je bio povuËen, pitao je svojegprijatelja kakve su to nove ideje. Prijatelj nije bio zainteresiranpa je Juanu jednostavno dao traktat koji je dobio od stranca.

Juan je proËitao traktat i toliko se zainteresirao da se usudiopotraæiti stranca koji ga je dao. Raspitao se gdje æivi i ustanovioda je to adventist iz San Miguela, mjesta udaljenog viπe od osam-deset kilometara. Otiπao je k njemu i ostao toliko dugo doknije Ëuo veliki dio adventne vijesti. Za svojeg boravka u SanMiguelu posjetio je i naπu crkvu. Nakon povratka kuÊi poslaoje naπem uredu hitnu poruku da mu pomognu u razumijevanjunekih stvari. Zato ga je posjetio propovjednik i s njim prouËa-vao. Ubrzo su on, njegov brat i otac prihvatili vijest i krstilise.

ZahvaljujuÊi revnom i oduπevljenom radu brata Juana Perle,Boæje djelo poËelo je u tom mjestu napredovati. Kupljena je li-jepa crkvena zgrada i broj vjernika narastao je na Ëetrdeset osoba.Juan je za Boæju istinu pridobio dvadeset dva Ëlana svoje πireobitelji, tako da je u jednom trenutku u toj crkvi bilo dvadesetdvoje Perla (bisera).

Meutim, neki susjedi Juanovi roaci bili su vrlo ogorËeninjegovim radom za Boga i silno mu zamjerili zbog uspjeha uzadobivanju drugih za novu vjeru. Jedne noÊi uπuljali su se unjegovu kuÊu i nemilosrdno ga prebili i opljaËkali. Njegov vla-stiti brat rekao mu je da napusti zemlju. Naravno, Juan nijenapustio zemlju i to ih je toliko razbjesnilo da su se vratili iponovili razbojstvo i drugi put ga zlostavljali. Ovaj put Juan jeuspio prepoznati neke maskirane bandite; ustanovio je da suto njegovi susjedi i roaci. OdluËio se odseliti, ali samo u obliænjigrad Jocoro. Meutim, svake se subote vraÊao u malu crkvu ukojoj je bio starjeπina.

U Jocoru su se neki uæasnuli kad su saznali da se doselioprotestant. Najbliæi susjed, vlasnik male trgovine, doπao je pardana kasnije s velikom maËetom u ruci i rekao naπem bratuda je namjerava uporabiti na njemu ako mu ikad bude dosai-vao svojom propagandom. Zapovjedio je Juanu da se odseli.

Ali stvari su se poËele mijenjati. Pokazalo se da je Juanljubazan krπÊanin i dobar susjed. Njegov susjed je promijeniomiπljenje o njemu i zavolio ga. »ak su se sprijateljili i Ëovjekse toliko zainteresirao da je kupio Bibliju i upisao se u Dopisnubiblijsku πkolu. Nedugo zatim je i on zatraæio da se krsti. Svje-doËanstvo posveÊenog krπÊanina ponovno je pobijedilo. Utjecajjednog jedinog traktata pokrenuo je Ëitav lanac zbivanja. Biser-je za Boæje kraljevstvo!

52

10. studenoga

Dolazi nam plaÊa po naπim djelima“Evo, dolazim ubrzo i plaÊa moja sa mnom: naplatit Êusvakom po njegovu djelu!” (Otkrivenje 22,12)

Od samih poËetaka Boæjeg nakladniËkog djela bilo je jasnoda je to jedan od Boæjih najuspjeπnijih naËina da ljudi upoznajuNjegovu istinu. To se pokazalo na samom poËetku takvog radai ono joπ danas, nakon stoljeÊa i pol, pokazuje svoju silu. ©iromsvijeta svake godine krπtava se viπe od Ëetrdeset tisuÊa osobakoje su naπli literarni evanelisti. Danaπnji tekst pokazuje dje-lovanje ove sile u dogaaju koji se zbio 1944. godine.

Dok je poËetkom te godine radio kao literarni evanelist uPortoriku, Juan Custodio posjetio je dom u kojem ga je doma-Êica srdaËno i oduπevljeno primila. »im ga je ugledala, usklik-nula je: “Poznajem vas jer sam vas vidjela u snu i znam da zamene imate jednu knjigu!”

Nekoliko dana prije dolaska brata Custodija u taj dom, æenaje dobila pismo od sina koji je u to vrijeme bio vojnik u Africi.U pismu joj je pisao da treba napustiti spiritizam i sluæiti pra-vome i æivome Bogu. Literarni evanelist koji ju je posjetio, rekaoje æeni da je doπao upravo zato da joj donese ono o Ëemu jojje pisao njezin sin. Obitelj je kupila knjigu, a literarni evane-list pozvao ih je da je svakako proËitaju i da je zatim poπaljusinu da bi i on mogao upoznati ovu vijest.

U rujnu 1944. godine u mjesnim novinama se pojavila vijesto sinovljevu povratku iz Afrike. Bio je ranjen u borbi. Juan Cu-stodio proËitao je tu vijest i majci napisao pismo izrazivπi jojsvoje suosjeÊanje. Takoer je toj obitelji poslao Bibliju. Kao od-govor primio je dopisnicu na kojoj je pisalo da devet Ëlanovate obitelji sada prouËava Bibliju i da se priprema za krπtenje.

Silna radost preplavila je Juanovo srce kad je to saznao.U duπi je poæelio da ima viπe literarnih evanelista koji bi po-sjetili mnoge koji samo Ëekaju da Ëuju radosnu vijest o spase-nju u Isusu. Literarni evanelisti bili su potrebni u doba brataCustodija, a joπ ih je viπe potrebno danas. Potreba se ne smanjuje.Prilike su veÊe nego ikad. I blagoslovi bez kraja.

“Potrebni su literarni evanelisti koji Êe poÊi u potraguza duπama. Sada treba ozbiljno i odluËno poÊi na literar-no-evaneoski rad. Literarni evanelist, kojemu je srce krotkoi ponizno, moæe ostvariti mnogo dobra.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 38)

53

Ne biste li voljeli sresti nekoga na novoj Zemlji tko bi vamrekao: “Ti si me ovdje pozvao”? Brat Custodio sigurno Êe srestimnoge koje je pozvao na Nebo preko knjiga koje im je ponu-dio. Molimo se danas za Boæje djelo u Portoriku. Sjeme kojeje posijano 1944. godine joπ uvijek donosi bogatu æetvu duπa.Molite se za sve koji vjerno obavljaju od Boga danu duænostda navijeπtaju Njegovu blagoslovljenu istinu.

11. studenoga

Gledamo li Boæja Ëuda?“Zaista, kaæem vam, mnogi su proroci i pravednici æe-ljeli vidjeti πto vi gledate, ali nisu vidjeli; i Ëuti πto visluπate, ali nisu Ëuli.” (Matej 13,17)

Imamo prednost πto æivimo u vrijeme kad oko sebe vidimotoliko vidljivih dokaza Boæje ljubavi i brige. Kao Boæja djecami ih vidimo i zato hvalimo svojega nebeskog Oca. Meutim,na ovoj Zemlji æive milijuni ljudi koji nemaju spoznaju kojumi imamo, a mnogi od njih razmiπljaju o samoubojstvu. OËajnisu jer nemaju nade.

Ovaj izvjeπtaj dobili smo od Juana Palaua koji je prije neko-liko godina bio direktor nakladniËkog djela u misiji Santo Do-mingo.

Juan Palau radio je s dvojicom studenata. Prodavali su knji-æice i Ëasopise. Kad je doπao petak, htjeli su πto je moguÊeranije zavrπiti s poslom da bi se na vrijeme pripremili za subo-tu. Odradili su sate uobiËajene za petak, ali su tog dana osje-Êali snaænu potrebu da rade neπto duæe. “Joπ samo jedan sat”,sloæili su se. Tako su zakucali na joπ jedna vrata. Otvorio imje gospodin pa ga je direktor nakladniËke kuÊe pozdravio rije-Ëima: “Vama na usluzi, Juan Palau.”

“Juan Palau?” upitao je Ëovjek iznenaeno. “Pa tako se ija zovem. Uite!” Tako su ova dva Juana sjela da se upoznaju.Porazgovarali su o svojim obiteljima. Nakon razmjene informa-cija, otkrili su da su krvni srodnici — toËnije bratiÊi. KakvasluËajnost. A moæda i nije bila sluËajnost?

Ubrzo je naπ literarni evanelist ponudio knjige, a Juan,domaÊin kuÊe, paæljivo je sluπao πto mu nudi njegov novi bra-tiÊ. Kao odgovor na ponuene knjige, domaÊin je rekao: “Prija-telji moji, sam Bog vas je danas poslao ovamo!” Onda im jepokazao svoj piπtolj. “Upravo sam se namjeravao ubiti kad ste

54

pokucali na vrata”, rekao je. “Da ste doπli samo trenutak kas-nije, bilo bi prekasno.” Je li bilo sluËajno πto su odluËili raditijoπ jedan sat? Svakako nije. U svojoj velikoj ljubavi za duπu umuci, Bog ih je poslao u dom tog Ëovjeka da mu donesu nadui ohrabrenje.

Nakon πto su uputili viπe rijeËi ohrabrenja iz Svetoga pi-sma, dotad obeshrabreni Ëovjek ponovio je: “Stvarno vas je Bogposlao! Dali ste mi novu nadu. Hvala vam πto ste doπli! Sadaæelim æivjeti i neÊu provesti svoju namjeru.”

Samo izuzetan sluËaj? Ne. Mi dobivamo mnogo sliËnihizvjeπtaja od literarnih evanelista diljem svijeta. Svuda ima ljudikoji oËekuju pomoÊ i æele da doe kraj njihovom oËaju. Moæe-mo li mi, koji poznajemo radost Boæjeg velikog spasenja, os-tati po strani i ne podijeliti tu radost s njima?

Da, “samo joπ jedan sat”. Prijatelji moji, pomislite na vri-jednost tog jednog sata. Sjetite se πto je on znaËio za tog Ëovjeka.Taj jedan dodatni posjet na kraju dana znaËio je joπ jednu du-πu usmjerenu k Isusu i spaπenu od preranog kraja.

Imaπ li osjeÊaj da te Bog zove na rad u svoj vinograd? Oz-biljno razmisli jer to moæe biti spas za neËiju duπu. A moæebiti i spas za tvoju vlastitu duπu.

“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blistaSlava Jahvina. A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode!A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.”(Izaija 60,1.2)

12. studenoga

Radost zbog “blaga narod┓Gledat Êeπ tad i sjati radoπÊu, igrat Êe srce i πirit’ se,jer k tebi Êe poteÊi bogatstvo mora, blago naroda k tebiÊe pritjecati.” (Izaija 60,5)

U jednom gradu nedaleko od Sao Paula u Brazilu naπa malacrkva ima sedamdeset dvoje vjernika. Ovi vjernici odluËili susustavno i planski posjetiti svaki dom u svojem gradu s naπomliteraturom. Grad se uzbunio. Ljudi su govorili o adventistima.Vjerski voa druge Crkve se zabrinuo. Jednog prijepodneva sreoje na ulici naπeg starjeπinu i upitao ga: “Koliko adventistiËkihpropovjednika imate u ovom gradu?”

Naπ brat je brzo razmislio i s osmijehom odgovorio: “Sedam-deset dva!”

55

“To sam i mislio jer svaki dom koji sam posjetio ima vaπuliteraturu i poznaje πto uËe adventisti. Pitao sam se kako je tomoguÊe.”

Naπa literatura svuda otvara put. Svaki vjernik u svakoj ad-ventistiËkoj crkvi trebao bi s literaturom aktivno raditi za Bo-ga. Svakog dana treba πiriti knjige i traktate koji sadræe naπuvijest. To bi znaËilo mnogo ne samo za duhovni æivot pojedi-nog vjernika, veÊ moæe dovesti nove ljude u crkvu.

Jedno se pravilo pokazalo provjerenim πirom svijeta: Gdjegod je rad s literaturom dobro organiziran, crkva je jaka, agdje god je rad s literaturom slab, crkva je slaba.

Niπta ne moæe zamijeniti knjigu ispunjenu Boæjom istinom.Ni televizija, ni internet ni video. Sve to ima svoje mjesto, aliniπta ne moæe uËiniti ono πto moæe knjiga koju netko Ëita utiπini svojeg doma. Ona bolje od svega drugoga priprema srceda se odazove na poticaje Svetoga Duha. Tako je rekla i Gospodnjasluπkinja:

“Potrebno je obaviti misionarski rad πirenja traktata iËasopisa te literarno-evaneoski rad s naπom raznolikomliteraturom. Neka nitko od vas ne misli da se ne moæe uklju-Ëiti u ovaj rad zato πto je naporan i zahtijeva vrijeme irazmiπljanje. Ako zahtijeva vrijeme, radosno ga odvojite, aBoæji Êe blagoslov poËivati na vama. Nikad nije bilo potrebnoviπe radnika nego danas. U svim naπim redovima ima bra-Êe i sestara koji se trebaju odluËiti da rade ovaj posao. Usvim naπim crkvama treba neπto uËiniti za πirenje istine.”(Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 21,22)

Molimo se danas da viπe literarnih evanelista obuhvati svijet.Potrebno je da viπe ovih hrabrih, neustraπivih, misionarski nastro-jenih, nesebiËnih ljudi ide tamo gdje se drugi boje i objavi Evan-elje. Potrebni su u gradovima, u selima, u poljodjelskim kraje-vima, u tvornicama, u uredima, u domovima — svuda. UskoroÊe biti prekasno pozivati ljude da predaju srce Gospodinu.

56

13. studenoga

Lovci ljudi za Boga“Evo, poslat Êu mnoga ribara — rijeË je Jahvina — kojiÊe ih uloviti. A zatim Êu dovesti mnoge lovce koji Êe ihgoniti sa svih gora, i sa svih breæuljaka, i iz svih pe-Êinskih rasjeklina.” (Jeremija 16,16)

Isus Krist pozvao je svoje uËenike s razliËitih poslova. Je-dan je bio sakupljaË poreza, drugi je bio poslovni Ëovjek, a nekisu bili ribari. Tako je i danas. Bog poziva svoje radnike iz raznihzvanja. On ih uzima iz radionica, sa sela, iz ureda i svakog drugogzvanja na zemlji.

Veteran literarni evanelist A. E. McFarlane bio je lovac itraper u pustoπi sjeverne Kanade prije nego πto je postao lite-rarni evanelist. U njegovom æivotu bilo je neπto krπÊanskogutjecaja pa dok je bio na jednom od svojih putovanja, nabavioje Veliku borbu i nekoliko drugih primjeraka naπe literature.»itajuÊi ih, osvjedoËio se i obratio. Ubrzo nakon toga napustioje svoja loviπta i odazvao se UËiteljevu pozivu da Ga slijedi. Umje-sto prijaπnjeg posla, sada je lovio ljude (Jeremija 16,16).

Brat McFarlane poËeo je raditi kao literarni evanelist 1939.godine. Bio je stalno u potrazi za iskrenim srcem. Tako je upo-znao trideset osoba koje su se pridruæile Boæjem narodu, πtoje bio izravni rezultat njegovog rada. Osim toga, on je mnogi-ma pomogao da doæive obraÊenje. Jednog dana doæivio je pose-ban doæivljaj.

Posjetio je obitelj koja je prije nekoliko godina kupila knjiguBible Readings (Biblijsko πtivo), ali je nije mnogo Ëitala. U raz-govoru s domaÊicom naπ je literarni evanelist potaknuo nje-zino zanimanje za knjigu koju je kupila. ©toviπe, ona je odlu-Ëila kupiti i knjige Veliku borbu, Isusov æivot, Daniel i Otkri-venje, Highway to Happiness (Put k sreÊi), te se pretplatila namisionski Ëasopis These Times i joπ neku literaturu. PoËela jeËitati ovu novu literaturu i toliko se zainteresirala da je uskoroodluËila svetkovati subotu. Ova je obitelj æivjela u zabaËenomkraju. Nikad ih nije posjetio nijedan propovjednik.

Ovi su ljudi bili tek prvi plodovi, jer znamo da nam je Go-spodin preko Duha proroπtva rekao: “Bog Êe za nas uskoro uËinitivelike stvari ako se skruπeno i u vjeri spustimo pred Njegovenoge. … U jedan dan obraÊat Êe se viπe od tisuÊu osoba, a ve-Êina Êe svoje prvo osvjedoËenje moÊi zahvaliti Ëitanju naπe lite-rature.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 151)

57

Literarni evanelist biva bogato nagraen za svoj rad. Nesamo πto zarauje za æivot, veÊ njegovo srce i duπa primajuskupocjene blagoslove u obliku novih prijatelja koji se ujedi-njuju s Boæjim narodom u prekrasnom obredu krπtenja. Ovi do-datni blagoslovi daju uæitak i smisao æivotu. Za svaku zadobi-venu duπu na nebeskoj kruni bit Êe viπe zvijezda i one Êe bli-stati kroz svu vjeËnost. Velika je nagrada namijenjena vjernomliterarnom evanelistu.

“Bog je odredio da literarno-evaneoski rad bude sred-stvo da se ljudima objavi istina koju sadræe naπe knjige.… Bog bi htio da se Njegov narod bavi upravo tim radomu ovo vrijeme.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 6)

14. studenoga

Dovedimo djecu Kristu“Pustite djeËicu i ne prijeËite im k meni jer takvih jekraljevstvo nebesko!” (Matej 19,14)

“Prvi posao koji je Krist povjerio Petru, vraÊajuÊi ga utu sluæbu, bio je da pase jaganjce. … Bio je pozvan sluæitionima koji su bili mladi u vjeri, pouËavati neuke, otvaratiim Sveta pisma. … Dotad Petar nije bio prikladan da toËini pa Ëak i da shvati njezinu vaænost.” (Ellen G. White,Isusov æivot, str. 671)

Boæji putovi nisu uvijek ljudski putovi. Ljudi Ëesto æelepostupiti kao Pavao, odnosno iznijeti veoma dobro dokumenti-ranu doktrinu doktorima znanosti na Marsovu breæuljku, takoda, recimo, “operaciju” moæemo smatrati uspjeπnom, ali “paci-jent” moæe biti osuen da umre “drugom smrÊu”.

Pokazalo se toËnim da “pouke koje dijete uËi tijekom prvihsedam godina æivota imaju veÊi uËinak na oblikovanje nje-govog karaktera nego sve πto nauËi u kasnijim godinama”(Ellen G. White, Child Guidance, str. 193). Zato je potrebno daposebno naglasimo potrebu za dobrom, zdravom literaturom za“jaganjce” meu nama.

Dr. George W. Baley naglaπava: “Da se zadobije dvadeseterodjece za Krista, potrebno je mnogo manje vremena i truda ne-go za jednu odraslu osobu. Jedno krπÊansko dijete mnogo jevrednije u πirenju Boæjeg kraljevstva nego mnogi odrasli.”

“Dajte mi djecu do sedme godine æivota, a poslije neka ihuzme tko hoÊe”, rekao je isusovaËki voa Francis Xavier.

58

Jedna od posljednjih poruka Ellene White glasi: “Jako mije stalo do toga da naπi mladi imaju valjano πtivo za Ëita-nje; onda Êe ga imati i stariji.” (Ellen G. White, Fundament-als of Christian Education, str. 548)

Istaknula je joπ jednu misao: “U pamÊenje naπih mladihtreba urezati glavne toËke naπe vjere. … Ako mi Gospodinproduæi æivot, rado Êu pomoÊi u pripremanju knjiga za mlade.… Smatram posebnom duænoπÊu da vam to kaæem.” (Isto,str. 547—549)

Kakvu literaturu moæemo ponuditi domovima koja Êe djelo-tvorno utjecati na djecu prije njihovog znaËajnog sedmog ro-endana? Knjige Bible Readings, Modern Medical Counselor, Da-niel i Otkrivenje? To su vaæne knjige. Ne treba ih zanemariti,ali se Ëesto dogaa da zaboravimo ponuditi literaturu za jaganjcemeu nama.

“Pustite djeËicu da dou k meni”, rekao je Isus, “jer takvihje kraljevstvo nebesko!” Zadobijte to dijete za Isusa u prvih sedamgodina æivota. Dok je joπ mlado, ulijte mu ljubav prema Biblijii Bogu Biblije, “pa kad i ostari, neÊe odstupiti od njega”.

Naπe knjige za djecu veoma djelotvorno zadobivaju duπe.Ne samo πto pomaæu djeci da bolje upoznaju Isusa, veÊ pomaæui da Ga roditelji upoznaju. U sutraπnjem πtivu saznat Êemo kakodjeËje knjige zadobivaju srca.

15. studenoga

Djeca su za Boæje kraljevstvo“Zaista, kaæem vam, tko ne primi kraljevstva Boæjegakao dijete, ne, u nj neÊe uÊi.” (Luka 18,17)

Ruth Strother donijela je sedmi svezak knjige The BibleStory (Biblijske priËe) gospoi koja je bila njezin redoviti kupac.Suprug koji je proËitao prvih πest svezaka, ËitajuÊi sedmi, re-kao je supruzi: “Duπo, ova knjiga kaæe da svetkujemo pogreπnidan.”

Drugi literarni evanelist donio je nekoj obitelji kompletknjiga The Bible Story. UveËer je æena nazvala telefonom na-πeg literarnog evanelista da mu kaæe kako se u sedmom sve-sku nalazi pogreπka. “To je tiskarska greπka”, rekla je. “Moæeteli moju knjigu zamijeniti za neku drugu?” pitala je.

Sutradan je literarni evanelist ponovno posjetio taj dom.Gospoa ga je pozdravila na vratima dræeÊi u ruci sedmi sve-

59

zak. Okrenula je 67. stranicu i rekla: “Vidite πto ovdje piπe”, ipoËela Ëitati: “… svakog petka uveËer mala bi obitelj kleknulana molitvu da doËeka svetu subotu.” Nakon kraÊeg biblijskogprouËavanja æena se iznenadila kad je shvatila da je subotastvarno Boæji dan odmora. Pitala je svetkuje li itko u Sjedinje-nim AmeriËkim Dræavama subotu. Prijavila se u Dopisnu bib-lijsku πkolu. Nakon molitve obeÊala je literarnom evanelistuda viπe nikad neÊe raditi u Boæji sveti dan. Poslije smo Ëuli daredovno dolazi subotom u crkvu.

Jedna je krπÊanka kupila komplet knjiga The Bible Story.Kad ju je literarni evanelist ponovno posjetio, æena je rekla:“Uvjerena sam da prodajete najdivnije knjige na svijetu!” Zatimje dodala kako je zahvaljujuÊi Ëitanju tih knjiga svojoj djecipotpuno promijenila pogled na svijet. Nailazila bi u njima natvrdnje za koje je bila sigurna da nisu u skladu s Biblijom. Me-utim, kad bi ih provjerila u svojoj Bibliji, svaki put bi ustano-vila da se knjige slaæu s Biblijom. Kad je proËitala peti svezak,bila je sigurna da su ove knjige nadahnute od Boga za danaπ-nji naraπtaj. Upisala se u Dopisnu biblijsku πkolu, napustila svojubivπu Crkvu i danas svetkuje Boæju svetu subotu.

»itajuÊi knjige iz kompleta The Bible Story, ustanovit Êetekako se stalno na veoma lijep naËin iznosi istina o suboti. Tose isto moæe reÊi za odvajanje desetine, stanje umrlih, pravil-nu prehranu i druge vaæne istine. Objaπnjenje mnogih Danielo-vih i Isusovih proroËanstava izneseno je pod jasnim naslovimakao πto su “Daniel vidi naπe vrijeme”, “Isus otkriva buduÊnost”,“Znakovi Njegova dolaska” i “Kako Êe se Isus vratiti?” Kad budeteËitali uzbudljive priËe koje sadræe ove istine, oduπevit Êete sei reÊi: “Zar ih Boæji narod neÊe s oduπevljenjem ponijeti ljudi-ma?” Neki se pitaju gdje ih mogu nabaviti.

Pokojni Arthur S. Maxwell, pisac niza knjiga pod naslovomBedtime Stories (PriËe za laku noÊ) i The Children Hour (PriËeza djecu) rekao je da se u njima nalaze sve glavne adventistiËkedoktrine. ©to se tiËe The Bible Story, u tom je nizu knjiga ob-raena svaka glavna doktrina Biblije.

Ne oklijevajte ove prekrasne knjige ponuditi u domovima,posebno tamo gdje ima djece. Ove knjige zadobivaju prijateljeEvanelja i njihovoj korisnosti nema dobne granice.

60

16. studenoga

Ustanimo i poimo u gradove“Nego ustani, ui u grad i reÊi Êe ti se πto ti je Ëiniti.”(Djela 9,6)

Bog je upriliËio susret sa Savlom iz Tarza. Pomislite πtobi se dogodilo da se Savao odbio sastati s Isusom ili da je smatraokako taj susret nije vaæan. ZahvaljujuÊi tom susretu, njegov seæivot potpuno promijenio.

“U aktivnom æivotu literarnog evanelista”, priËa Annie MaeCorban, dugogodiπnja suradnica u radu s literaturom, “ima tre-nutaka kad je u kuπnji da odgodi neki poziv ili proe neku kuÊuda bi se posvetio neËemu πto viπe obeÊava. Meutim, Bog Ëestougovara sastanak osobe s literarnim evanelistom, koji moæetragiËno zavrπiti ako se ovaj ne pojavi u dogovoreno vrijeme.Neki od tih sastanaka su toliko osjetljivi da od njega ovisi hoÊeli iskoristiti priliku da na licu mjesta nekoga dovede Kristu.

Prije nekog vremena radila sam u imuÊnijem dijelu gradaJacksona u ameriËkoj saveznoj dræavi Mississippi. U jednoj kuÊivrata mi je otvorila zgodna æena i pozvala me da uem. Kadsam joj pokazala komplet biblijskih priËa, ona ih je odmah pre-poznala kao adventistiËku literaturu. Tijekom razgovora reklami je da su adventisti. Bilo mi je drago πto sam ih naπla pasam ih pozvala u crkvu. Tada mi je ispriËala svoju priËu.

Njezin suprug dobio je posao u Jacksonu ne znajuÊi da Êese od njega oËekivati da radi i subotom. BuduÊi da su imalitroje djece i neke financijske probleme, on je smatrao da moraraditi subotom.

IspriËala se i iziπla iz sobe da ne vidim kako plaËe. Æarkosam se molila Bogu da ovim dragim ljudima pomognem da sevrate u crkvu. Kad se vratila, pozvala sam je da dou u crkvu.Rekla sam joj da ih crkva treba. Na to je rekla: “Mi trebamocrkvu”, i poËela otvoreno plakati. Ohrabrila sam je; zajedno smose molile i ja sam otiπla.

Odmah sam nazvala naπeg pastora i zamolila ga da posjetiove ljude. I sama sam ih nekoliko puta posjetila.

Obitelj je poËela ozbiljno razmiπljati o svojem stanju. Na-kon razmatranja problema, odluËili su se ponovno prikljuËitiBoæjem narodu i pouzdati u Gospodina da Êe im pomoÊi u nji-hovim teπkoÊama.

Suprug je svojem nadreenom rekao da viπe ne moæe raditisubotom i objasnio mu razlog. »ovjek nije mogao shvatiti ova-

61

kav naËin razmiπljanja pa je otiπao svojem nadreenom — i ta-ko sve do glavnog πefa. Pokuπali su nagovoriti mojeg prijateljada ne napusti posao; govorili su mu da je previπe vrijedan dabi ga izgubili, ali je on ostao Ëvrst i dao im dva tjedna za raz-miπljanje.”

17. studenoga

Bog zna tvoju ulicu“A Gospodin Êe mu: ‘Ustani, poi u ulicu zvanu Ravnai u kuÊi Judinoj potraæi Taræanina imenom Savla. Eno,moli se.’” (Djela 9,11)

Joπ uvijek razmatramo kako Bog ugovara sastanke. U da-naπnjem tekstu Bog je ugovorio sastanak za svojeg sljedbenikaAnaniju. Ananija je zamalo odbio da se odazove, i to s dobrimrazlogom. Ali je zaboravio da nema potrebe sumnjati kad Bogugovori sastanak s nekom osobom. Literarni evanelisti koji seËvrsto dræe Gospodina, rado se odazivaju na sastanke koje jeOn ugovorio. To uvijek ispadne dobro. No vratimo se juËeraπ-njem dogaaju.

Ovaj muπkarac i njegova obitelj odluËili su svetkovati Boæ-ju subotu nakon prvog posjeta vjerne literarne evanelistice. Naposlu je svojim nadreenima dao dva tjedna za odluËivanje. Us-prkos financijskim obvezama i obitelji koju je trebalo prehra-niti, osjeÊao je da je posluπnost Bogu vaænija od svega ostalog.Njegovi nadreeni to nisu mogli razumjeti. Kako i bi? Oni nisuimali prisnu zajednicu s Bogom kao on.

U nekoliko navrata tijekom ta dva tjedna stalno su ga po-kuπavali nagovoriti da napusti misao o svetkovanju subote i na-stavi raditi kao njihov zaposlenik. Ali on im je svaki put odgovorioda mora sluπati Boga, a ne Ëovjeka i da mora svetkovati Go-spodnju subotu. To mu je bilo vaænije od svega ostalog.

Na kraju, neposredno prije isteka dva tjedna, pozvali su gau ured gdje su ga Ëekala Ëetvorica πefova.

“Joπ uvijek namjeravate dati otkaz?” pitao je jedan od njih.“Da, gospodine”, odgovorio je smjerno ali odluËno.“Zar vam ta subota toliko znaËi da ste spremni napustiti

tako dobar poloæaj i potraæiti drugi posao?” pitali su.“Da, gospodo”, odgovorio je.“Dobro, gospodine ..., ako vam ta subota toliko znaËi, mi

smo vam odluËili dati slobodnu subotu. Takoer moæete otiÊi s

62

posla u petak poslije podne koliko god vam bude potrebno dase pripremite za svoju subotu. O, da, i plaÊu smo vam povisili.”

Kakva je to bila radost za literarnu evanelisticu kad suse ovi dragi ljudi ponovno krstili, svjesna da se odazvala nasastanak koji je za nju ugovorio Bog.

Ovaj sastanak koji je ugovorio Bog za svoju literarnu evan-elisticu bio je vrlo vaæan — a jednako tako su vaæni i drugi.Bog Ëesto ugovara sastanke za nas; vaæne sastanke u kojimase radi o duπama za Njegovo kraljevstvo. Moæda veÊ ureuje davi postanete literarni evanelist. To Êete znati samo Bog i vi.HoÊete li prihvatiti poziv?

18. studenoga

Jesi li krπten kao Isus?“Kad su to Ëuli, duboko potreseni rekoπe … : ‘©to namje Ëiniti, braÊo?’” (Djela 2,37)

Jedna od najveÊih nagrada za literarnog evanelista jest kadnae osobu koja je u potrazi za Boæjom istinom, a takvih imamnogo. Oni koji su usmjereni na ljude koji u svojem æivotuËeznu za Bogom, sigurno Êe ih naÊi. Molite Boga da vam danaspokaæe takvu osobu.

Joe Barnes, zamjenik direktora nakladniËkog djela, otiπaoje s jednim literarnim evanelistom u trgovinu u Barnwellu uameriËkoj saveznoj dræavi Nebraska. Zatraæili su dozvolu za po-stavljanje πtanda s narudæbenicama za besplatne Biblije. Dobilisu odobrenje od poslovoe trgovine, Ëovjeka koji je preπao se-damdeset godina. Dok su slagali πtand, priπao im je poslovoaDick i upitao ih: “Kako se treba krstiti?”

Malo iznenaen, Joe je jednostavno rekao: “Ja vjerujem dase treba krstiti kao Isus, a On se krstio uronjavanjem u Jor-dan.” To je, naizgled, zadovoljilo Ëovjeka, bar za trenutak.

Kad se Joe vratio nakon dva tjedna da pokupi kartice izizloæene kutije, Dick ga je ponovno pitao tako glasno da su gamogli Ëuti svi kupci u trgovini: “Kako se treba krstiti?”

Na to je Joe predloæio Dicku da se nau u njegovom uredu.Tu je Joe mirno pokazao Dicku knjigu Bible Readings i TheFamily Bible. Dick je kupio knjigu, a Joe mu je poklonio TheFamily Bible. Zajedno su u Bibliji prouËili predmet kako se trebakrstiti. Dickovo zanimanje raslo je sve viπe pa je traæio da na-stave s prouËavanjem.

63

Joe je ovog iskrenog Ëovjeka predao pastoru koji je s njimnastavio prouËavati Bibliju. Bilo je jasno da je Dick traæio spo-znaju iz Boæje rijeËi pa kad su ova dva literarna evanelistauπla u njegovu trgovinu, osjetio je da mu je odgovor na onoπto je traæio bio na dohvat ruke.

Taj posjet potpuno je promijenio Dickov æivot, a to se do-gaa i s tisuÊama drugih ljudi koje literarni evanelisti svako-dnevno posjeÊuju πirom svijeta. Oni se nalaze u svojim domo-vima, u uredima, u tvornicama, na autobusnim stajaliπtima, utaksijima i zrakoplovima. Nalazimo ih svuda i svaki od njih upu-Êuje poziv za pomoÊ. Oni su Ëuda za Gospodina koja samo Ëe-kaju ostvarenje. Moæe li Bog ova Ëuda ostvariti preko vas? Mo-æe! Predajte se potpuno Njemu. Neka On upravlja vaπim snaga-ma. Dopustite Mu potpuni pristup vaπim talentima i ustanovitÊete da Êe preko vas Ëiniti Ëuda koja premaπuju i vaπe najveÊesnove. Ne zaboravite, kad Bog neπto traæi, On i osposobljava.

Molimo se danas da nam Sveti Duh otvori oËi da bismooko sebe vidjeli ljude koji Ëeznu za Bogom. Upoznajmo ih sIsusom, naπim posebnim Prijateljem. Sveti Duh æeli nam u to-me pomoÊi.

“Ne postoji granica korisnosti onoga koji, stavljajuÊi sebeu stranu, stvara prostor za djelovanje Svetoga Duha na srcei æivi posvema posveÊen Bogu.” (Ellen G. White, Primit Êetesilu, str. 314)

19. studenoga

Pouzdajmo se u Boæju silu“Pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i odræat Êete se; pouz-dajte se u njegove proroke i budite sretni!” (2. Ljetopi-sa 20,20)

Sila Svetoga Duha koja djeluje preko Njegovog dara proro-πtva izobilno je prisutna. Ona se posebno otkriva u bogatstvuknjiga Duha proroπtva koje Crkva danas izdaje. Nije potrebnopuno traæiti da bismo ustanovili kako su se zahvaljujuÊi Ëita-nju tih knjiga æivoti mnogih ljudi promijenili i primili blago-slov. Posebnu prednost imamo mi Ëiji je æivotni poziv da takveknjige πirimo “kao liπÊe ujesen”.

Robert je jednog dana doπao s posla kuÊi i na stolu ugledaoknjigu Velika borba. On je nedavno uËinio znaËajan korak kadje svoje srce predao Isusu. Sada je uzeo knjigu koju mu je ostavio

64

jedan prijatelj i poËeo je Ëitati. ©to ju je viπe Ëitao, to ga jeviπe opËaravala. U glavi mu se rojilo mnoπtvo pitanja na kojaje njegovo srce traæilo odgovore. ©to ih je viπe bilo, to je viπerasla potreba za odgovorima.

Sutradan je Robert uzeo tu knjigu sa sobom na posao. Usvakom slobodnom trenutku tijekom radnog dana mogli ste ganaÊi kako je Ëita. Odlomak po odlomak, iz dana u dan, u svakojprilici Robert je prelistavao stranice Velike borbe. Nove spoznaje,nova pitanja i nova otkrivenja istine kao da su se pojavljivali usvakom odlomku. S umom osvjeæenim Boæjim Duhom, u neko-liko je dana proËitao cijelu knjigu.

Robert je svoja pitanja poËeo postavljati prijatelju Steveu,koji mu je rado rekao ono πto je znao. Nedugo zatim u grad jedoπao jedan evanelist. Robert i Steve dolazili su svake veËerina predavanja. Za vrijeme evangelizacije Robert je ponovno po-svetio svoje srce Kristu. S radoπÊu se krstio i tako pridruæioBoæjoj crkvi ostatka.

No to nije kraj priËe jer se djelovanje Svetoga Duha prekoNjegovog posebnog dara nastavlja u Robertovom i Steveovomæivotu. ZahvaljujuÊi prouËavanju, molitvi i posveÊenju, obojicasu dosegla nove visine spoznaje i duhovnog rasta. Bog ih jeobojicu uporabio u svojoj sluæbi. Obojica sluæe kao evanelistii zahvaljujuÊi njihovoj sluæbi stotine ljudi prihvatilo je IsusasluπajuÊi izlaganje Boæje vijesti za ove posljednje dane. O Ëemugovore s propovjedaonica? Ni o Ëemu drugome osim o BoæjojrijeËi povezanoj s ozbiljnom temom iz Velike borbe koja je du-boko dirnula njihova srca kad su je prvi put Ëitali.

Robert kaæe da ga Velika borba, zajedno s Biblijom kaoglavnim izvorom, i dalje duhovno hrani dok je iznosi drugima.Nema sumnje da je u Boæjoj rijeËi i knjigama ispunjenim Nje-govom istinom sila.

Danas ne znamo tko je prodao onaj primjerak Velike bor-be prijatelju koji ju je ostavio u Robertovu domu, ali je to sva-kako uËinio neki vjerni literarni evanelist. Kako Êe se silnoradovati kad Isus doe i kad otkrije πto je ova knjiga uËinila.

Molimo se danas za duhovno buenje Boæjeg naroda da uvidipotrebu i krene u πirenje Boæje literature. Ona je i te kako po-trebna svijetu.

“Prije nego πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gos-podnjem Êe narodu doÊi do takvog buenja prvotne poboæ-nosti kakve nije bilo od doba apostola.” (Ellen G. White, Ve-lika borba, str. 398)

65

20. studenoga

Boæji straæari se raduju“»uj, straæari ti glas podiæu, zajedno svi kliËu od rado-sti, jer na svoje oËi vide gdje se na Sion vraÊa Jahve.”(Izaija 52,8)

Boæje dragocjene knjige pravo su blago. Oni koji ih Ëitajuvisoko ih cijene i shvaÊaju da one nisu samo papir, tiskarskaboja i lijepe korice. Literarni evanelisti, Boæji “straæari”, svakogdana diæu svoj glas i nude ovo “blago” tisuÊama ljudi u potraziza smislom æivota.

Literarni evanelist Andrew Johnson posjetio je buduÊu maj-ku u Barrabi u saveznoj dræavi New South Wales u Australiji.Tijekom predstavljanja knjiga uπla je njezina majka. Ona se ja-ko zainteresirala za knjige i iz nekog razloga predloæila Andrewuda posjeti njezinog supruga Rona. Ron je lijepo doËekao Andrewai ovaj je tijekom razgovora saznao da pred sobom ima veomaljubaznog krπÊanina koji voli Bibliju i duhovne predmete. Kadje vidio knjige Family Bible and Today i Tomorow and You, is-priËao je kako je u njegovom djetinjstvu obitelj njegove majkeimala knjigu koju su jako cijenili. On je uvijek volio Ëitati. Zbogtoga, i zato πto je bio najstariji sin, kad je odrastao, dobio jetu knjigu. Veoma ju je cijenio. Ali ju je negdje izgubio i godinamaje nije mogao naÊi. A onda je ispriËao kako je nabavio drugiprimjerak ove cijenjene nestale knjige. Godinama nakon πto seta knjiga izgubila, posjetio je jednog svojeg roaka i ugledaoje meu njegovim knjigama. BuduÊi da nije æelio praviti probleme,progutao je svoj ponos i pitao se bi li mu tko mogao pomoÊida nabavi drugu knjigu. Uspio ju je nabaviti zahvaljujuÊi jed-nom prijatelju. Sad ju je ponosno pokazao Andrewu. Naslov ovedragocjene knjige bio je Kralj koji dolazi i to je bila adventistiËkaknjiga. Kako je silan bio utjecaj ove knjige!

Mi ne znamo kakve Êe biti dalekoseæne posljedice naπe lite-rature na ljude iz naraπtaja u naraπtaj. Mnogi Êe se spasiti za-hvaljujuÊi ovim evaneoskim knjigama koje im se obraÊaju upravom trenutku i na pravome mjestu. Nema sumnje da naπeknjige pripremaju ljude za “Kralja koji dolazi”.

“Stalni teret na vaπem srcu treba biti: ©to mogu uËi-niti za spasenje duπa za koje je Krist umro?” (Ellen G. White,This Day With God, str. 218)

66

21. studenoga

Propovijedaj Boæju rijeË“Propovijedaj RijeË, uporan budi — bilo to zgodno ili ne-zgodno — uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strp-ljivoπÊu i poukom.” (2. Timoteju 4,2)

Boæja vijest je moÊna. Ponekad je Ëak moÊnija kad se nalaziu knjigama napisanima za djecu. Djeca ih vole, a roditelji imse ne mogu oduprijeti. »esto zaboravljamo da duhovnost obiË-nog Ëovjeka na ulici nije veÊa od duhovnosti osmogodiπnjeg ilidesetogodiπnjeg djeteta. Vjerojatno zato Boæja rijeË kaæe da ne-Êemo uÊi u nebesko kraljevstvo ako ne budemo kao mala dje-ca.

U Stellenboschu u Juænoj Africi æivio je sveuËiliπni profe-sor sa suprugom i troje djece od tri, pet i osam godina. Profe-sor je bio ateist. Zabranio je supruzi da u njihov dom doneseBibliju i bilo kakvo poboæno πtivo. Obitelji nije dopuπtao da sluπani gleda vjerske emisije preko radija i televizije.

Jednog dana njegova supruga naπla je narudæbenicu uprimjerku knjige The Bible Story, izloæenom u ordinaciji lijeË-nika kod kojega je radila. Popunila je karticu i poslala je, pot-puno svjesna πto njezin suprug misli o biblijskim knjigama. Naπliterarni evanelist u tom kraju, Neville Cousins, primio je na-rudæbenicu i nakon nekog vremena posjetio ovu gospou. Ad-resa koju je dala bila je adresa njezinog radnog mjesta i lakoju je naπao. Pokazao joj je komplet tih knjiga i ona ih je odlu-Ëila kupiti. Neville joj je odmah mogao uruËiti sve osim jedneili dvije knjige koje joj je obeÊao donijeti prvom prilikom kadbude u tom kraju. Æena ga je upozorila da supruga neÊe obra-dovati Ëinjenica πto je kupila ove knjige pa ga je zamolila dajoj ih ne dostavi kod kuÊe.

Nakon otprilike dva tjedna Nevill je imao knjige za dostavu.Doπao je do njezinog ureda i na svoje zaprepaπtenje saznao daje æena u meuvremenu umrla i da je prije nekoliko dana po-kopana. Sada je imao preostale njezine knjige, a ona ih nijemogla primiti.

Nevill je odluËio uËiniti jedino πto je smatrao poπtenim: otiÊido profesorove kuÊe i njemu uruËiti knjige. Bila je veËer kadje stigao pred profesorovu kuÊu. Priπao je vratima s knjigamau ruci pitajuÊi se πto ga oËekuje. U trenutku kad je htio zazvoniti,primijetio je malo odmaknutu zavjesu i ugledao profesora ka-ko sjedi na kauËu s trogodiπnjim djetetom na krilu; pokraj njega

67

je bilo ostalo dvoje djece, a on im je Ëitao iz knjige The BibleStory. Bio je to za literarnog evanelista takav prizor da ih nijehtio uznemiriti. »ekao je neko vrijeme, a onda pozvonio. Profesor,koji je oËito doæivio promjenu srca, rado je primio knjige. Vi-jest u naπim knjigama za djecu je jasna i jednostavna. Ona Ëe-sto dopire do srca ljudi koji viπe nisu djeca — neki od njihmogu biti i profesori.

Spasenje je “... kao sunËev sjaj. Ono pripada cijelom svi-jetu” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 241).

22. studenoga

Kako radimo za Boga?“Uznastoj da kao prokuπan staneπ pred Boga kao rad-nik koji se nema Ëega stidjeti, koji ispravno reæe rijeËistine.” (2. Timoteju 2,15)

Svako je obraÊenje Ëudo. Danaπnji dogaaj razlikuje se oddrugih po tome πto se radi o obraÊenju protestantskog propo-vjednika koji je naπao novo svjetlo i bio dovoljno iskren i poπtenda ga prihvati. U njegovu obraÊenju glavnu ulogu je imala Boæjaliteratura. Ovaj se dogaaj zbio nedavno.

Diosdado Ronquillo je vjerni literarni evanelist. On slijedinaËelo posjeÊivanja svakog doma na svojem podruËju. U kuÊikoja je bila na redu za posjet æivio je protestantski pastor iDiosdado nije imao dovoljno hrabrosti da posjeti ovog crkvenogduænosnika. Zato je odluËio proÊi pokraj njegove kuÊe i posjetitisljedeÊu. Meutim, dok je prolazio pokraj nje, osjeÊao se ponu-kanim da ipak ue.

Primio ga je prijateljski raspoloæeni pastor. Nakon πto jeliterarni evanelist oduπevljeno prikazao svoje knjige, pastor jekupio jednu i kao poklon dobio joπ jednu knjiæicu. Upravo jeova knjiæica, s naslovom u prijevodu Lak naËin prouËavanjaBiblije, promijenila pastorov æivot.

Neπto kasnije literarni evanelist je ponovno posjetio kupceu tom kraju. OdluËio je ponovno posjetiti i protestantskog pa-stora. Bila je nedjelja pa je prvo otiπao u crkvu. Meutim, kadje stigao pred crkvu, bila je zakljuËana; nigdje nije bilo nikoga.To mu se uËinilo neobiËnim pa je krenuo prema pastorovoj kuÊi.Iznenadio se kad ga je zatekao kod kuÊe kako radi. Diosdadoje bio znatiæeljan pa ga je upitao: “Zar danas nemate bogosluæje,pastore?”

68

“Nedjeljom viπe ne”, odgovorio je Ëovjek. “Nakon πto samproËitao vaπu knjiæicu, uvjerio sam se da svetkujem pogreπandan i da sam svoje vjernike vodio pogreπnim putem. Molio samBoga da mi dade hrabrosti da prihvatim Njegovu istinu i da jeiznesem svojim vjernicima”, nastavio je.

“Neki od njih odluËili su prihvatiti vijest o suboti. Zajednos njima sada odræavam bogosluæja u Gospodnju subotu”, do-dao je.

Ubrzo nakon ovog susreta literarni evanelist poveo je uposjet pastoru svojeg direktora nakladniËkog djela. Slijedila sudodatna biblijska prouËavanja pa su se pastor i njegova supru-ga krstili. Ubrzo su ga krπtenjem slijedili neki od njegovih vjer-nika.

Crkvena zgrada koju je ova zajednica prije koristila u ne-djelju, sada se svakog tjedna koristi u subotu. U toj crkvi seokuplja viπe osoba iz pastorova prijaπnjeg stada koje sada ra-dosno sluæe Gospodinu u Ëitavoj istini.

To je joπ jedno Ëudo Boæje milosti. Boæje knjige djelotvor-no rade nakon πto ih vjerni literarni evanelisti odnesu u do-move. U danaπnjem tekstu nalazimo rijeËi “koji pravo upravljarijeËju istine”, πto znaËi da je trebamo dijeliti ljudima bez obzirana to πto mi mislili tko je potencijalni kandidat za Nebo, a tkonije. Svi ljudi su kandidati za Nebo — obiËni ljudi kao i pastorii sveÊenici.

23. studenoga

Bog daje da RijeË raste“Tako niti je πto onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, negoBog koji daje rasti.” (1. KorinÊanima 3,7)

Sestra Zeno Go Baydid danas zahvaljuje Bogu za literarneevaneliste koje joj je poslao da u njezinoj duπi probude teænjuza neËim boljim u æivotu. Da nije bilo njih, πto bi se s njomdogodilo?

Njezin otac bio je Kinez. Od njega je naslijedila smisao zatrgovinu. Majka joj je bila Filipinka. Od nje je primila krπÊanstvo.Iπla je u crkvu kad god je imala priliku, a to nije bilo Ëesto.Financijski je dobro stajala, ali je sate (koji su bili veoma dugi)provodila u svojoj trgovini u kojoj je na veliko prodavala alko-holna piÊa i cigarete. Meutim, bogatstvo joj nije donijelo nisreÊu ni zadovoljstvo.

69

Razni problemi izjedali su joj duπu, a odnosi s muæem idjecom naglo su se pogorπavali. Bila je rob svojeg posla u kojemje dobro zaraivala. Svakog dana u njezinu trgovinu stizale suprikolice pune piva. Usprkos financijskom uspjehu, suoËavalase s nizom problema za koje Ëesto nije znala kako da ih seoslobodi.

A onda je jednog dana neki literarni evanelist u njezinutrgovinu donio knjige. Kupila je knjige za djecu. Nakon toga juje posjetio drugi literarni evanelist i od njega je kupila knjigeIsusov æivot i komplet The Bible Story. Veoma pronicljivi lite-rarni evanelist odmah je primijetio njezinu teænju za duhov-nim. Pozvao ju je u crkvu u kojoj se upravo odræavao molitvenisasatanak. Ona se odazvala, a izlaganja na sastancima koji suse odræavali rano ujutro, dirnuli su njezino srce. Slijedila suredovna prouËavanja Biblije i uskoro su ona i dvoje njezine starijedjece prihvatili Isusa za svojeg osobnog Spasitelja i uËinili za-vjet krπtenjem.

A onda je doπla oluja. Njezina nova vjera naπla se na ozbiljnojkuπnji. OsjeÊala je da nije pravo da kao krπÊanka prodaje πte-tne tvari kao πto su cigarete i alkohol. Prestala ih je prodavati.Njezin je posao propao. Molila je Boga da joj pokaæe put kojimda ide. PoËela je s prodajom nekretnina, ali ju je taj posao svakogdana puno vremena odvajao od djece. Prestala je i s tim poslom.Sada u svojoj trgovini prodaje riæu.

Sestra Zeno Go Baydid zahvaljuje Bogu za vjeru koju jeotkrila. Sada zna da postoji briæni Bog koji je vodi u æivotu.Proπla je kroz velike teπkoÊe dok nije stigla tamo gdje se sadanalazi, ali je zahvalna πto je donijela odluku da slijedi vodstvoSvetoga Duha.

Nema sumnje da se ovoj pobjedi u Kristu Nebo silno rado-valo, a svakako su se radovali i literarni evanelisti koji su po-sjetili trgovinu sestre Zeno i na tiskanim joj stranicama doni-jeli Boæju vijest.

Kad Boæji Duh zauzme srce, On preobraæava æivot.“Grjeπne misli se odbacuju, zla djela se napuπtaju; lju-

bav, poniznost i mir zauzimaju mjesto srdæbe, zavisti i svae.Radost zauzima mjesto æalosti i lice odsjajuje nebeskom svje-tloπÊu.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 126,127)

70

24. studenoga

Uzdajmo se u Boæju rijeË“U Jahvu ja se uzdam, duπa se moja u njegovu uzdarijeË.” (Psalam 130,5)

Jednog dana u prosincu 1984. godine Antonio Tirano naFilipinima odgovorio je na kucanje. Na vratima je stajala LynzaMarquez, literarna evanelistica. Tony je sluπao njezinu prezen-taciju i od nje kupio dvije knjige.

Zadivljen njezinim oduπevljenim pristupom i predstavljanjemknjiga, upitao ju je kojoj crkvi pripada. Njezin odgovor doveoje do niza biblijskih prouËavanja u Tonyjevu domu svake ne-djelje. Ne samo πto ga se dojmilo njezino jasno objaπnjavanjeistine, nego i naËin na koji se ponaπala. Lynza bi se pomolilasvaki put prije jela kad bi je pozvali da im se pridruæi. U svemuπto je Ëinila bilo je oËito da je iskrena.

Nakon nekog vremena Lynza je morala preuzeti drugo pod-ruËje rada pa je prouËavanje Biblije prepustila starjeπini svojemjesne crkve koji je takoer bio literarni evanelist. On je sasuprugom redovno dolazio na biblijska prouËavanja u Tonyjevdom. Uskoro se Tony naπao na raskriæju. Meutim, nikako nijemogao prekinuti snaænu vezu s rimokatoliËanstvom. Uostalom,Tiranosi nisu bili obiËni katoliËki laici u druπtvu. Jedna tetaje Ëuvala obiteljski Kristov kip na kolima koji se koristio priprocesijama, a sam Tony je bio na veoma vaænom poloæaju usvojoj Crkvi.

Tony je odluËio moliti Boga da mu pokaæe πto da radi. TenoÊi usnio je san. U njemu je hodao ulicom. Na uglu ulice nekije Ëovjek prodavao cipele. PokazujuÊi na Tonyjeve sandale, re-kao je: “Veoma su male, namijenjene su djetetu.”

Nakon toga Tony je u snu uπao u autobus. Svi putnici pri-Ëali su o njegovim premalim cipelama koje su jako odudaraleod njegove inaËe besprijekorne odjeÊe. Kad su svi iziπli iz auto-busa, Tony je slijedio mnoπtvo koje je ulazilo na velika vrata.On je oklijevao pred vratima, a zatim je Ëuo glasno izgovorenerijeËi. “Kleknimo na molitvu dok ih Ëekamo.”

Tony je shvatio da mu Bog u tom snu kaæe kako mu nje-gove duhovne cipele ne pristaju. Razumio je da Bog ne æeli daslijedi mnoπtvo, veÊ da se moli za njega. A onda mu je Bogprogovorio u joπ jednom snu i jasno mu rekao da treba postatiNjegov literarni evanelist. Tony je uvjeren da mu se obratioBog i odmah je odluËio postati literarni evanelist.

71

Tony se danas ne raduje samo spasenju, veÊ i moguÊnostida radi za svojega UËitelja. Ono πto je Tony doæivio Ëudo je mi-losti. Bog se sluæi svojim knjigama da otvori vrata Svetome Duhuda moæe Ëiniti ovakva Ëuda.

“Pod djelovanjem Svetoga Duha ljudi prilaze Kristu, asamo Njegovom silom duπa moæe biti oËiπÊena.” (Ellen G.White, Review and Herald, 29. oæujka 1892.)

25. studenoga

Bog ima mnoga iznenaenja“Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vaszatraæi obrazloæenje nade koja je u vama.” (1. Petrova3,15)

Tom Wilson, pastor crkve koja svetkuje nedjelju, ispunioje i poslao promidæbenu karticu koju je naπao u jednoj knjiziu Ëekaonici svojeg lijeËnika. Ubrzo ga je telefonom nazvao lite-rarni evanelist, koji je dobio karticu, da ugovori vrijeme zaposjet. Tom Wilson se s njime dogovorio i onda pozvao Ëlanoveodbora svoje crkve da mu se pridruæe u razgledanju knjiga.

Literarni evanelist Dan Peters vidio je da je kartica potpi-sana s “pastor Tom Wilson” pa je pomislio: Iz toga neÊe bitiniπta. Ipak je nazvao i najavio posjet. No Ëekalo ga je iznenaenje.

Dan je na ovaj posjet pozvao i suprugu Anitu. Kad su stigliu pastorov dom, ustanovili su da ih Ëeka desetak vjernika kojisu htjeli vidjeti djeËje knjige s namjerom da ih kupe za crkve-nu knjiænicu. Dok su razgledali knjige i raspravljali o pojedino-stima kupnje, Anita se pridruæila gospoi Wilson u kuhinji dajoj pomogne oko sua.

Dan Peters vratio se nekoliko dana kasnije s preostalimknjigama koje je pastor naruËio. Nakon zakljuËenog posla, pa-stor se nagnuo naprijed na stolici i zapoËeo: “Ne znam kakoda vas to pitam, ali one veËeri vaπa je supruga rekla mojoj daste adventisti sedmoga dana. PriËajte mi o suboti.”

Literarni evanelist Dan Peters pogledao je police s knji-gama koje su zauzimale tri zida. “Tome, vi poznajete Bibliju.Ukratko Êu vam iznijeti da moæete razumjeti ono πto vam go-vorim.” Zatim je citirao iz 2. Timoteju 3,16: “Sve je Pismo Bo-gom nadahnuto.” (©ariÊ) Pastor je kimnuo.

“SjeÊate li se teksta u Hebrejima 13 koji glasi: ‘Isus KristjuËer i danas isti je — i uvijeke’?” Pastor je ponovno potvrdio

72

glavom. “A prorok Malahija kaæe: ‘Jer ja, Jahve, ne mijenjamse.’ A evo vam sada osnove za vaπe prouËavanje Biblije o su-boti: Amos 3,7”, dodao je Dan Peters.

“©to tamo piπe?” upitao je pastor.“Tamo stoji da niπta ne Ëini Gospodin a da to prvo ne otkrije

slugama svojim prorocima. Ako je Bog uspostavio subotu, ondabi prije nego πto bi je promijenio, to morao najaviti preko pro-roka.”

GledajuÊi pastora u oËi, Dan je zakljuËio: “Gdje nalazitetu objavu?”

Meu ovom dvojicom brzo se razvilo prijateljstvo i mladipastor je tog tjedna svetkovao prvu subotu. U meuvremenu muse u odluci pridruæila i njegova supruga pa je dao otkaz kaopastor u svojoj crkvi. Joπ jedno Ëudo milosti. Karta u koju jeDan sumnjao pokazala se jednim od Boæjih iznenaenja.

26. studenoga

Bolesnici vape za nadom“I lijeËite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Pri-bliæilo vam se kraljevstvo Boæje!’” (Luka 10,9)

Umirala je. LijeËnici su joj dijagnosticirali rak jajnika. ©okkoji je doæivjela djelovao je otupljujuÊe i obuzela ju je dubokatuga. Æivot je bio tako lijep, a sada Êe ga izgubiti; joπ je teæeπto iza groba nema nade. Istina, bila je krπÊanka. Odlazila jena misu i redovno molila krunicu, ali je neπto nedostajalo; nijeznala kako da to objasni. Duboko u njezinoj duπi vladala je pra-znina koju nije znala opisati.

Sada je pred vratima bila smrt, a ona nije bila spremna. Aonda je Salvacion Tabligan, literarna evanelistica iz Masinlocau pokrajini Zambales, inaËe roakinja njezinog supruga, doπlak njima na stan. Salvacion je bila vedra krπÊanka. SalvaciondrukËije πtuje Boga, pomislila je. Jutarnja i veËernja bogosluæ-ja i pjesme iπli su joj na æivce. Da je bilo po njezinom, Salva-cion bi dobila otkaz.

Nakon πto se teπko bolesna vratila iz bolnice u Manili, Sal-vacion ju je poËela njegovati kao aneo. Molitve koje je upuÊi-vala za nju dobile su novo znaËenje. Neπto se u njezinom æivotupoËelo dogaati.

Kad se po drugi put vratila s bolniËkog lijeËenja, Salvacionim je ponudila komplet knjiga The Bible Story. Prihvatili su ga

73

sa zadovoljstvom i ubrzo su je zaokupile priËe u ovih deset pre-lijepih svezaka.

Salvacion Tabligan uvijek Êe se sjeÊati dana kad je dosta-vila ove knjige. Bilo je to za vrijeme jednog od najæeπÊih tajfunakoji su pogodili Manilu. Salvacion se naπla na autobusnom ko-lodvoru u trenutku kad je autobus polazio. Nije uspjela uÊi uautobus; kao da ju je netko povukao natrag. Zbunjena, uπla jeu sljedeÊi autobus koji je polazio malo kasnije. Ubrzo joj jepostao jasan razlog zaπto je bila sprijeËena da ue u prvi auto-bus. Prvi je doæivio sudar u kojem su poginula dva putnika.Jedan je sjedio na mjestu na kojem bi sjedila ona da je uπla uautobus.

Æena na samrti proËitala je svih deset svezaka kompletaThe Bible Story. Posebno joj se sviao sedmi svezak. U njemuje opisan Isusov drugi dolazak u kojemu je naπla nadu za ovajtrenutak.

Kad je umirala, pozvali su Salvacion. Ovaj put je doπla dabude svjedok radosti. Æena je posvjedoËila da je primila Kristau srce i da se nada susretu s Njime u dan uskrsnuÊa. ObraÊa-juÊi se svojem djetetu i unucima, predala im je u baπtinu kom-plet knjiga The Bible Story. “Ako u æivotu æelite biti sretni, Ëitajteih”, tiho je rekla. Ove su se rijeËi odrazile na njezinom smire-nom licu kad je izdahnula.

“Prijateljska naklonjenost, voljnost da drugima Ëinimoono πto æelimo da drugi Ëine nama uklonile bi polovicu za-la u æivotu.” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 103)

27. studenoga

Bog nas treba za Njegovo djelo“Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja teπiri po nama na svakome mjestu miris svoga spozna-nja.” (2. KorinÊanima 2,14)

Alma Valencia bila je draga, lijepa i bistra djevojka. Studiralaje na SveuËiliπtu Saint Louis u Baguio Cityju. Pred Almom jebila sjajna buduÊnost. A onda se neπto dogodilo i ona je iznenadaumrla.

Prije smrti Alma je otiπla na seminar za duhovno osvjeæenje.Tada je imala samo petnaest godina. Od tog trenutka æivot jojse potpuno promijenio. Naπla je ono πto joj je u æivotu nedostajaloi po prvi put u svojem mladom æivotu doæivjela je radost spasenja.

74

PoËela se mijenjati, ali isprva to njezina obitelj nije primjeÊi-vala. Ona je u svojem dnevniku opisivala duhovno stanje od tre-nutka kad je na tom seminaru prihvatila Isusa za svojeg osob-nog Prijatelja i Spasitelja. Ovo je iskustvo za nju bilo veomadragocjeno.

Almina majka, gospoa Jesusa Valencia, u Ëetvrti BarrioScout u Baguio Cityju, nije mogla zaboraviti dan kad je umrlanjezina kÊi. Gotovo da je izgubila razum. Dvije godine nakonAlmine smrti majka je joπ uvijek æalovala i Ëesto plakala.

Dok je jednog dana pospremala Alminu sobu, naπla je nje-zin dnevnik. Iznenadila se dok je Ëitala o Alminoj duhovnoj ra-dosti u Isusu Kristu i Njegovoj istini. Toliko ju je dirnuo kÊerinduhovni doæivljaj da je poËela prouËavati Alminu omiljenu knjigu,Bibliju. Takoer je silno æeljela naÊi ono πto je imala Alma inekako je osjeÊala da bi to mogla naÊi u kÊerinoj Bibliji.

Sveti Duh je vodio gospou Valenciju i ona je ubrzo otkrila“mnogocjeni biser”. Dan za danom otkrivala je istinu za isti-nom dok se jednog dana nije osvjedoËila da je ljudski rod du-æan vrπiti Boæje zapovijedi ako æeli naÊi pravu sreÊu.

Onda je jednog dana neki student literarni evanelist po-kucao na njezina vrata. Pratile su ga dvije djevojke literarneevanelistice Beth Pasion i Joyce Aspiras. Imali su nekolikolijepih knjiga koje su pokazali gospoi Valenciji. Ona je osje-tila da su ovi mladi ljudi drukËiji pa je naruËila te knjige. Po-Ëela ih je ispitivati i prihvatila njihovu ponudu da s njom prou-Ëavaju Bibliju.

Danas sestra Valencia viπe ne tuguje za svojoj voljenomAlmom. Ona s vjerom i nadom oËekuje uskrsnuÊe i susret sIsusom — i Almom. Da bi bila sigurna kako Êe ponovno vidjetisvoju kÊer, ona je prihvatila Isusa za svojeg osobnog Spasiteljai uËinila zavjet krπtenjem.

Osobe koje tragaju za radoπÊu spasenja nalaze se πiromsvijeta. Ima ih u gradovima, selima, na farmama, u uredima idomovima — svuda. Tamo ih nalaze naπi redovni literarni evan-elisti i studenti koji rade s literaturom i omoguÊuju im da upo-znaju svojega najboljeg Prijatelja, Isusa.

“Ljubazan i uËtiv krπÊanin najsnaæniji je dokaz u pri-log krπÊanstvu.” (Ellen G. White, Gospel Workers, str. 122)

75

28. studenoga

Æivimo novim æivotom“Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu,novo, gle, nasta! A sve je od Boga.” (2. KorinÊanima5,17.18)

Ruben Nuñez bio je nezgodan mladiÊ. Prodavao je drogu,pljaËkao ljude i stalno nosio piπtolj. Premda je bio tjelesni Ëu-var gradonaËelnika, Rubenovi neprijatelji bili su i Ëuvari zako-na i kriminalci. Jednog dana naπao se iza reπetaka; bio je optuæenza prodaju marihuane agentima odjela za suzbijanje droga kojisu glumili kupce. Onda je njegov sluËaj stajao godinu dana. Iznekog razloga stalno je bio odgaan. Kad je konaËno doπao nasud, doπlo je do maratonskog suenja da bi se na kraju utvr-dilo da je Ruben ærtva namjeπtaljke. Bio je slobodan.

Meutim, njegov boravak u zatvoru pokazao se blagoslovom.Njegova majka, inaËe krπÊanka, dala mu je na Ëitanje Bibliju.BuduÊi da nije imao πto raditi, poËeo je Ëitati Bibliju i jako sezainteresirao za ono πto je naπao. “Zavolio sam Bibliju i moliose Bogu dok sam bio u zatvoru”, prisjeÊa se.

Nakon izlaska iz zatvora Ruben je dobio posao kao vozaËputniËkog vozila. U to vrijeme je u tom kraju ravnatelj naklad-niËkog odjela misije poËeo s evaneoskim predavanjima. Dvaliterarna evanelista trebala su mu pomagati na predavanjima.Oni su unajmili Rubena da svake veËeri svojim vozilom dovoziljude na predavanja. Pozvali su i Rubena da prisustvuje evangeli-zaciji. Literarni evanelisti dali su mu da Ëita knjiæicu Put Kri-stu i jedan Ëasopis.

Ova dvojica snaæno su utjecala na Rubena pa je sa svojomsuprugom poËeo redovno dolaziti na bogosluæja u crkvu. “Otadasam se toliko osvjeæio Boæjom rijeËju da sam se potpuno posvetiosluæbi Bogu”, posvjedoËio je. Æivot mu se potpuno promijenio.

Nakon evangelizacije Ruben Nuñez i njegova supruga Tere-sa krstili su se. “Zahvalna sam za Kristov mir i ljubav koji sadavladaju u naπem æivotu”, rekla je njegova supruga osvrÊuÊi sena æivot kojim su æivjeli prije.

U Boæjoj rijeËi i Njegovoj istini je sila. Ona mijenja æivotei ozdravlja ljude. Samo Bog moæe svojom moÊnom silom i lju-bavlju greπnika promijeniti u sveca. Hvala Bogu za mnoga Ëudakoja vidimo u promijenjenom æivotu ljudi.

“On je ljudima osigurao prednost da dobiju dio u bo-æanskoj prirodi i da, sa svoje strane, πire blagoslove svojim

76

bliænjima. To je najviπa Ëast, najveÊa radost koju je Bogmogao dati ljudima.” (Ellen G. White, Put Kristu, str. 82)

29. studenoga

Izobilnije nego πto moæemo zamisliti“Onomu pak koji snagom u nama djelatnom moæe uËi-niti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti — Njemuslava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijekavjekovjeËnoga!” (Efeæanima 3,20.21)

Gospodin Kanga, obrazovani muπkarac, æivi u selu Vuragona otoku North Choiseulu na Salomonskom otoËju. Za posjetaselu svoje supruge na otoku Jella, sreo je literarnog evanelistakoji mu je prodao knjigu Velika borba. Kad se vratio kuÊi uVurago, ponio je knjigu sa sobom. Meutim, nije bio zainteresiranza Ëitanje pa ju je ostavio po strani.

Jednog dana ponudio je ovu knjigu svojem bratu RonalduKangi rijeËima: “Moæda Êe ti se ova knjiga svidjeti. Mene nezanima.” Ronald, takoer obrazovan, uzeo je knjigu i ubrzo seduboko zainteresirao za ono πto je Ëitao.

Ronaldovu pozornost privukla su odreena poglavlja u knjizi.To su bila poglavlja koja raspravljaju o broju 666 i papinstvu.ProËitao je cijelu knjigu i ona je stubokom promijenila njegovæivot. Sada je bolje razumio Gospodnji plan za ovaj svijet i svojvlastiti æivot. Bilo je oËito da Sveti Duh pomoÊu ove knjige djelujeu Ronaldovu æivotu.

Ronald je bio toliko oduπevljen onim πto je otkrio u Veli-koj borbi da je s tom knjigom i Biblijom u ruci krenuo od kuÊedo kuÊe u svojem selu. Smatrao je da mora poËeti prouËavatiBibliju sa svojim prijateljima i roacima. I oni moraju saznatiistine koje on poznaje. To je Ëinio toliko ozbiljno da je Ëestobio zaposlen do dva sata u noÊi. Nakon kratkog vremena redovnoje prouËavao Bibliju s dvadeset osoba. U Ronaldu se javila æeljaza krπtenjem. ZnajuÊi da je Veliku borbu izdala AdventistiËkacrkva, uspostavio je vezu s mjesnom misijom. Nije dugo Ëekao;odmah su dva pastora krenula u posjet Ronaldu Kangi.

On i njegova supruga krstili su se 28. rujna 1998. godine.Ubrzo Êe i njegovi uËenici Biblije biti spremni za krπtenje. Kadse oni krste, selo Êe biti ravnomjerno podijeljeno na dvije cr-kvene organizacije. To je snaæan izazov za nove vjernike da iostalu polovinu upoznaju s istinom.

77

Sveti Duh silno je utjecao na ovog Ëovjeka dok je Ëitao Velikuborbu i osvjedoËio ga bez kontakta s bilo kojim drugim vjerni-kom AdventistiËke crkve. Bog je uËinio Ëudo milosti joπ jed-nom koristeÊi tiskanu rijeË.

“Onaj koji najviπe voli Krista uËinit Êe najviπe dobra.”(Ellen G. White, Isusov æivot, str. 190)

30. studenoga

Poslani smo govoriti Boæje rijeËi“Uistinu, onaj koga Bog posla Boæje rijeËi govori jer BogDuha ne daje na mjeru.” (Ivan 3,34)

»udima koja Ëitanje Boæjih knjiga vrπi u æivotu ljudi nikadkraja. Ona se zbivaju kad ih ljudi Ëitaju i kad otvore svoje srceSvetome Duhu; tada se njihov æivot mijenja.

Dva literarna evanelista posjeÊivali su trgovine u Bangko-ku donoseÊi radosnu vijest spasenja vlasnicima i namjeπteni-cima. Njih dvojica s osmijehom su uπla u jednu trgovinu i odluËnopristupila mladom Ëovjeku. On se obradovao jer je u njima vi-dio kupce pa im je bio spreman pokazati sav namjeπtaj u trgo-vini.

Literarni evanelisti su se nasmijeπili i rekli mu: “Imamodanas neπto posebno za vas.” Nakon kratkog predstavljanja po-kazali su mu dvije knjige: Veliku borbu i Put Kristu na thaijeziku.

On je odmah odgovorio: “Nisam zainteresiran. Ja sam budist,a ovo su krπÊanske knjige.” Ali literarni evanelisti se nisu obes-hrabrili. Jedan od njih nastavio je govoriti dok trgovac namje-πtajem konaËno nije rekao: “U redu, uzet Êu vaπe knjige i platitiih gotovinom.”

Evanelisti su bili vrlo zadovoljni πto su mogli knjige ispu-njene istinom staviti u ruke joπ jedne osobe za koju je Kristumro. Otiπli su iz trgovine uzdiæuÊi hvale svojem nebeskom Ocu.

Jedne subote ujutro, tri godine kasnije, neki je Ëovjek ucrkvi priπao jednom od one dvojice literarnih evanelista i re-kao mu: “SjeÊaπ li me se?” Literarni evanelist se nije mogaosjetiti pa je pitao: “Gdje smo se veÊ sreli?”

Onda je taj Ëovjek rekao: “SjeÊaπ li se kad ste ti i tvoj prija-telj doπli u moju trgovinu namjeπtaja i prodali mi dvije knjige?Kupio sam ih samo zato da iz nje πto prije odete. Nisu me za-nimale krπÊanske knjige. Ali poËeo sam ih Ëitati i ubrzo sam

78

se veoma zainteresirao za nove stvari koje sam saznao. Boæjaistina me osvjedoËila i sada svake subote dolazim u ovu crkvu.”

Naravno, literarni evanelist se odmah sjetio dana kad suon i njegov prijatelj posjetili tog Ëovjeka u trgovini. Tada nisubili svjesni dalekoseænih posljedica koje Êe imati prodaja togposlijepodneva. Ona je donijela Ëudo milosti i joπ jednu duπuspasila za Boæje kraljevstvo.

Molite se za Boæje djelo na Tajlandu koji ima viπe od πezdesetmilijuna stanovnika.

“Nedostatak vjere je razlog πto ne vidimo veÊe djelova-nje Boæje sile.” (Ellen G. White, The Upward Look, str. 346)

1. prosinca

Prinosimo Bogu zahvalne ærtve“Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu ærtvu hval-benu, to jest plod usana πto ispovijedaju ime njegovo.Dobrotvornosti i zajedniπtva ne zaboravljajte jer takvesu ærtve mile Bogu!” (Hebrejima 13,15.16)

Boæja rijeË nije ograniËena. Ona na isti naËin djeluje u svakojzemlji na svijetu gdje god ima posveÊenih ljudi spremnih da jeponesu osobama koje teæe za istinom. Diosdado Corpuz priËakako je ona dospjela u njegovu obitelj.

“U malom selu Villasis, na Pangasinanu na Filipinima, sta-jala je velika kuÊa. U njoj je æivjela brojna obitelj: otac, majkai sedmero djece. U jednoj prostoriji stajao je veliki drveni idoli naπa nas je poboæna katoliËka majka svakog jutra prisiljavalada se tom kipu poklonimo. U prizemlju se nalazila kockarnicakoju je vodio moj otac. Osim kockarnice imao je mnogo domaÊerakije koja je privlaËila kockare i pijance iz Ëitavog sela pa iπire.

Jednog su poslijepodneva u naπu kuÊu doπla dva dobroobuËena mladiÊa. To su bili literarni evanelisti. Pristupili sumojem ocu i rekli da u naπem selu trebaju obaviti vaæan posaoi da o tome æele s njim porazgovarati. Otac ih je uveo u maliured gdje su mogli neometano razgovarati. Pokazali su mu svojeknjige i on se odluËio za dvije: Veliku borbu i Put Kristu.

Nakon posjeta ovih literarnih evanelista Ëesto sam viaooca kako Ëita knjige koje je kupio. Sve ga je viπe zanimalo onoπto je Ëitao i svi smo primijetili postupnu promjenu u njego-vom æivotu. Neπto se dobro dogaalo.

79

Davno prije nego πto je ijedan adventistiËki pastor posje-tio naπe selo, moj otac je veÊ svetkovao subotu kao Gospodnjidan. Kad su za to doËuli u misiji, doπli su i u naπem selu odr-æali niz evaneoskih predavanja. Nakon tri mjeseca propovije-danja mnoge su dragocjene duπe prihvatile Boæju istinu i krs-tile se. Jedna od njih bio je moj otac. Ubrzo je sagraena crkvaza novu skupinu vjernika. Nedugo zatim oËevim stopama kre-nula je moja majka i nas sedmero djece.

Godinama smo æeljeli sresti onu dvojicu vjernih evanelista,ali dosad ih nismo uspjeli naÊi. Nadamo se da Êemo ih uskorosresti na novoj Zemlji i onda im reÊi: ‘Vi ste nas pozvali ovamo.Hvala vam od srca!’”

Velika Êe biti nagrada vjernim literarnim evanelistima kadna novoj Zemlji sretnu kupce svojih knjiga. Oni Êe se obrado-vati kad ponovno vide literarne evaneliste i zajedno hvaliti Go-spodina za Ëuda koja je uËinio u njihovom æivotu zahvaljujuÊiËitanju kupljenih knjiga.

Molimo se i danas za viπe posveÊenih muπkaraca i æenakoji bi ponijeli tiskanu rijeË umiruÊem svijetu. Ako Ëujete daBog danas vas zove, ne oklijevajte, veÊ recite: “Evo mene, menepoπalji.”

2. prosinca

Sveti Duh prebiva u nama“Lijepi poklad Ëuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u na-ma.” (2. Timoteju 1,14)

Ovaj dogaaj literarne evanelistice Alberte Davis iz ame-riËke savezne dræave Ohio istiËe Ëinjenicu da Sveti Duh djelujeu nama kako bi s Boæjom istinom dopro u domove i srca ljudi.Ona sama priËa ovaj dogaaj.

“Jedne srijede uveËer posjetila sam kao odgovor na reklamnukarticu æenu koja je bila veoma sretna πto sam doπla. Betty jebila nova krπÊanka katoliËkog svjetonazora pa je htjela viπe sa-znati o Bibliji. Smatrala je da Êe joj komplet knjiga The BibleStory pomoÊi da bræe uËi jer su pisane na lako razumljiv naËin.

Za vrijeme ponude knjiga kuÊi je doπao njezin suprug i stal-no me se nastojao rijeπiti, dok se na kraju nisam pomolila snjima i zahvalila im za vrijeme koje su mi posvetili. Dok samodlazila, Betty mi se obratila: ‘Biste li mi ostavili svoje ime ibroj telefona? Uvjerena sam da Êu vas nazvati.’

80

Betty me nazvala sljedeÊe nedjelje. Rekla je: ‘Moæete li doÊik meni u srijedu u deset sati? Nastojte svakako doÊi.’

Doπla sam k njoj u dogovoreno vrijeme u srijedu prije podne.NaruËila je komplet knjiga The Bible Story, knjigu Bible Read-ings i obiteljsku Bibliju. Onda je rekla: ‘Alberta, moram vamneπto reÊi. Moj suprug je mislio da moæe otiÊi u bilo koju knjiæarui kupiti te knjige, ali ne samo πto ih nije naπao, veÊ je saznaoda je obiteljska Biblija mnogo skuplja.’

Takoer mi je rekla da joj je, otkad sam otiπla iz njezinogdoma u srijedu uveËer, neki tihi glas uporno govorio: ‘Imaπ naj-bolje u svojem domu. Nikad ne razmiπljaπ o cijeni kad kupujeπnamjeπtaj ili odjeÊu. Sad si pronaπla mene [Isusa] i nalaziπ iz-govore da ne kupiπ ove knjige koje Êe ti pomoÊi da me boljeupoznaπ.’ Betty je dodala: ‘Znam da mi je to govorio Sveti Duh,pa sam vas nazvala. Kad sam nakon razgovora s vama spustilasluπalicu, glas je utihnuo.’

Dok je govorila, osjeÊala sam kako me proæimaju æmarcipa sam uputila molitvu zahvalnosti πto nikad nisam sama jersu Isus, aneli i Sveti Duh uvijek na duænosti.

Nedavno me je nazvao gospodin kojeg sam posjetila prijeviπe tjedana. Bio je sumnjiËav prema mojim knjigama i kad samiziπla iz njegovog doma, bacila sam karticu s njegovim imenom.Sada mi je rekao: ‘Sveti Duh me uvjerio da trebam kupiti vaπeknjige.’ Kupio je sve knjige koje sam imala na raspolaganju.”

Bog je æelio da istina doe u ove domove u odreeno vrije-me. Sveti Duh je bio u njima, govorio je tim ljudima i uvjerioih u pravu vrijednost ovih knjiga u odnosu na vjeËnost. Molimose za ove osobe koje su, nakon πto im je Sveti Duh progovorio,prihvatile u svoj dom knjige ispunjene istinom. Neka otkrijuËitavu istinu dok ih Ëitaju i prouËavaju.

“Bez Duha i Boæje sile uzalud Êemo raditi za sadaπnjuistinu.” (Ellen G. White, Primit Êete silu, str. 151)

3. prosinca

Mi smo glasonoπe radosti“Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radosti kojioglaπava mir.” (Izaija 52,7)

Ovo se dogodilo 1912. godine, u vrijeme kad su stanovnicijuga Sjedinjenih AmeriËkih Dræava æivjeli od zemljoradnje. Far-meri su sijali usjeve oËekujuÊi bogatu æetvu. I jedan student

81

literarni evanelist sijao je sjeme koje je samo Sveti Duh mo-gao potaknuti da nikne i donese plod. On je prodavao knjige uJuænoj Karolini u izrazito zemljoradniËkom kraju. Tako je sreoveleËasnog Davida Sumptera, baptistiËkog propovjednika, kojije posjeÊivao svoje vjernike u tom kraju. Student je i njemupokazao svoje knjige i Ëovjek je naruËio knjigu Bible Readingfor the Home (Biblijska πtiva za dom). Kad je knjigu dobio, stavioju je meu ostale svoje knjige.

Tri godine poslije Bog je poslao drugog studenta literarnogevanelista da radi u podruËju Hemingwaya u Juænoj Karolini.Ovaj student, B. E. Williams, pripremao se za propovjednika paje ljeti radio kao literarni evanelist. VozeÊi se biciklom od kuÊedo kuÊe i od farme do farme, prodao je u tom kraju mnogoknjiga s radosnom vijeπÊu.

Nora, supruga veleËasnog Sumptera, i njezina sestra bli-zanka Amanda, naπle su vremena da svaki tjedan redovno prou-Ëavaju Boæju rijeË. A onda im se pruæila prilika da upoznajuJuliana, studenta literarnog evanelista. Sestre su ga obasulemnoπtvom pitanja. Pitanja su glasila: “Odakle ste? Tko su vaπiroditelji? Zaπto ste u πkoli? ©to studirate? Koju vjersku zajed-nicu predstavljate? Tko su adventisti?”

Tri godine nakon prvog kontakta, nakon πto je kupljena onaknjiga, Julian je poËeo prouËavati Bibliju s Norom i Amadomkoje su po svemu sudeÊi bile gladne Boæje rijeËi. Obje su bileiskrene vjernice BaptistiËke crkve i vjernici su ih smatrali du-hovnim voama. One bi posjeÊivale domove, odræavale biblijskesate, brinule se o bolesnima i molile s ljudima. A onda je doπaodan kad su donijele najvaæniju odluku u svojem æivotu. Jednenedjelje prije podne postavile su svojem propovjedniku pitanjakao πto su: “Koji je pravi dan Boæjeg odmora? Trebamo li svet-kovati subotu ili nedjelju?” »ovjek se naπao u veoma nezgodnojsituaciji.

Doπao je dan kad se Julian trebao vratiti u πkolu. Proπaoje biciklom kroz Charleston, udaljenost veÊu od devedeset kilo-metara od kraja u kojem je radio. Tu je posjetio adventistiËkogpastora Williama H. Winstona i ispriËao mu kakvo su zanima-nje ove sestre pokazale za Isusa. Pastor ih je posjetio i ubrzoje organizirana crkva s dvadeset vjernika. Ova je mala skupinarasla i osnovala drugu crkvu u Bucksworthu. Tako je vjerni raddvojice studenata literarnih evanelista doveo do osnivanja dvijucrkava i spaπavanja mnogih za Isusa.

Danas se molimo za Boæje djelo u Juænoj uniji u Sjedinje-nim AmeriËkim Dræavama, odakle potjeËe ova izvjeπtaj. Aman-

82

da je baka Warda Sumptera, izvrπnog tajnika Juæne unije konfe-rencija AdventistiËke crkve.

4. prosinca

Mi bijemo plemenitu bitku vjere“Bij plemenitu bitku vjere, postigni vjeËni æivot u kojisi pozvan.” (1. Timoteju 6,12)

Zatvorenik u Venezueli spuπta se na koljena i upire pogledprema nebu. Na prsa pritiπÊe knjiæicu, a usne mu drπÊu dokπaptom oblikuju isprekidane rijeËi. Pod utjecajem savjesti, srcaispunjenog zahvalnoπÊu, svojim isprekidanim rijeËima moliSvemoguÊega za milost i oprost. Knjiæica u njegovoj ruci je PutKristu koju mu je s ljubavlju poklonio neki vjernik. Zatvorenikje uËinio prvi korak. Tiπina! Literatura na djelu.

Pastor nedjeljne crkve u Kolumbiji tiho ulazi u javnu dvo-ranu. On namjerno kasni jer ga savjest uznemiruje πto dolazina mjesto na kojem adventistiËki evanelist upravo zapoËinjeniz svojih predavanja. Glazba se stiπava, evanelist izlazi na podiji pastor posjetitelj uskoro osjeÊa kako ga silno privlaËi ono πtoËuje. NaËin na koji govornik objaπnjava Bibliju jasan je i pozi-tivan — zraËi sigurnoπÊu koju bi on rado doæivio u svojoj sluæbi.

Ponovno se vraÊa i divi rijeËima koje su savrπeno u skladus knjigom koju je kupio od jednog literarnog evanelista, a na-slov joj je Daniel i Otkrivenje. Upravo ga je Ëitanje ove knjigepotaknulo da prisustvuje ovim predavanjima o biblijskim pro-roËanstvima. Novo znaËenje, novo svjetlo i novi, svjeæi pogledna Isusa. Naπao je pravi izvor æive vode iz kojeg Êe nastavitipiti — kad na kraju prie Boæjem narodu. Tiπina! Literaturana djelu.

Literatura je svakako tihi, neprekidni radnik. Literatura raditako tiho da je Ellen White o naπim izdanjima rekla: “Ovi tihivjesnici prosvjetljuju i oblikuju umove tisuÊa ljudi u svimzemljama i podnebljima.” (Colporteur Ministry, str. 5) »ak idok spavamo, Boæja literatura nastavlja svoju nikad zavrπenuzadaÊu.

U Meksiku jedan literarni evanelist rasprostire svoje knjigepo stolu u dnevnoj sobi da bi ih cijela obitelj mogla vidjeti. Onπalje kratku molitvu prema Nebu dok uzima blok s narudæbe-nicama. Narudæba je napravljena, molitva izgovorena i on odlazi— da bi se nakon nekoliko tjedana vratio da vidi jesu li im se

83

svidjele njihove knjige. Zavoljeli su ih. Ukratko razgovaraju opoglavlju koje govori o stanju umrlih. Veoma ih zanima. Od-lazi. Oni Ëitaju. On se vraÊa, a oni imaju nova pitanja. »itajusve knjige koje su kupili i svaki put kad se vrati imaju viπepitanja. Godinu dana nakon kupnje literarni evanelist rado-sno stoji pred krstionicom i gleda kako se otac, majka i njihovadjeca tinejdæeri radosno krπtavaju. Tiπina! Literatura na dje-lu.

ZahvaljujuÊi literaturi — Njegovoj literaturi — Bog Ëini Ëudau æivotu muπkaraca, æena i djece diljem svijeta. Na tihi naËinistina sadræana u knjigama i traktatima govori srcu Ëitatelja iosvjedoËava ga o velikoj Boæjoj ljubavi, s tim πto su prisutnisamo Ëitatelj, Sveti Duh i knjiga. Tiπina! Literatura na djelu.

5. prosinca

Ispunimo svoje sluæenje Bogu“Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djeloizvrπi blagovjesniËko, sluæenje svoje posve ispuni!” (2.Timoteju 4,5)

Frank Gallion literarni je evanelist u konferenciji Ohio uSjevernoameriËkoj diviziji. Jedne hladne zimske veËeri u veljaËiFrank je imao pred sobom jednu od onih adresa koje kao dagovore: “Posjeti joπ ovaj dom.” Kratka molitva uvjerila ga je datako treba postupiti. Zato se, umjesto da krene kuÊi, odvezaonatrag u susjedstvo i naπao kuÊu u kojoj se prije nitko nijejavljao na kucanje.

Kad je stupio pred vrata, u prozoru je ugledao slabo svjetlo.Moæda Êu ovaj put naÊi nekoga kod kuÊe, pomislio je. Ali ninakon πto je nekoliko puta pokucao, odgovora nije bilo. OdluËioje odustati i otiÊi kuÊi, ali upravo kad se okrenuo, vrata su seotvorila. Pojavio se mrπav Ëovjek osamdesetih godina obuËen upidæamu.

Frank se ispriËao, predstavio i objasnio razlog svojeg posjeta.Stariji gospodin je potvrdio: “Da, imate pravu adresu. Ja samposlao kartu.” Ali prije nego πto ga je pozvao da ue, rekao je:“Recite mi, ima li to kakve veze s AdventistiËkom crkvom?”

Frank je s osmijehom odgovorio: “Da, gospodine, ima!” Nato se i starac nasmijeπio i pozvao literarnog evanelista da ue.Frank je uπao u kuÊu — ne samo na pola sata ili sat — veÊ juje napustio tek tri sata kasnije.

84

Gospodin se zvao Roland. Puno je toga bilo za razgovor.IspriËao je Franku kako je prije trideset pet godina bio adven-tist. Zatim mu je ispriËao kako se zaljubio u æenu druge vjerepa su se vjenËali. Nekako u to vrijeme prestao je odlaziti u cr-kvu. “Otad viπe nisam bio kao prije”, priznao je. Neπto je nedo-stajalo Rolandovu æivotu i to ga je uznemirivalo. Sada je imaopriliku da izlije svoje srce.

Frank mu je pokazao naπe knjige i on je odmah kupio Ëitavkomplet duhovnih knjiga koje Êe mu pomoÊi da obnovi vezu sGospodinom. Nakon toga je slijedilo prouËavanje Biblije i Ëe-tiri mjeseca kasnije Ronald se krstio. Sada je ponovno bio sre-tan Ëovjek. Na dan krπtenja rekao je literarnom evanelistu:“Frank, tako mi je drago πto si me posjetio one veËeri.”

Nekoliko godina kasnije Roland je zbog sve slabijeg zdrav-lja otiπao u dom za starije i nemoÊne. A onda je Frank jednogdana dobio obavijest da je Roland zaspao u Gospodinu. PosljednjerijeËi koje je uputio onima koji su stajali oko njegovog krevetabile su: “Molim vas, recite Franku da mu puno zahvaljujem πtome je posjetio one veËeri.”

To je nagrada kakva se novcem ne moæe kupiti.

6. prosinca

Boæji vjesnici objavljuju vijest“Nakon toga vidjeh: jedan drugi aneo silazi s neba smoÊi velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.”(Otkrivenje 18,1)

Æivimo usred elektroniËke revolucije koja se zbiva po cijelo-me svijetu. Nevjerojatna je moguÊnost komuniciranja i pohra-njivanja goleme koliËine informacija. Mali disk, ne veÊi od ta-njuriÊa i tanak kao papir sadræi sve objavljene spise Ellene White,njezin æivotopis, Bibliju i biblijsku konkordanciju — i joπ nanjemu ima mjesta.

To znaËi da je ËitalaËko druπtvo, kakvo smo dosad poznavali,stvar proπlosti. HoÊe li elektronika uËiniti knjige suviπnima?Je li nakladniËka djelatnost kakvu je Ellen White zamiπljala prijesto pedeset godina joπ uvijek aktualna?

Nedavno je objavljena knjiga koja ponosno istiËe zanimljivnaslov: Gutenberg je mrtav. Pisac smatra da se uskoro nitkoviπe neÊe sluæiti knjigama; umjesto toga sve potrebne informa-cije uzimat Êemo s treperavih televizijskih i raËunalnih zaslo-

85

na. Ali kad se pojave problemi s raËunalom, isti pisac mora pri-znati da se na ekranu pojavljuje poruka VIDI PRIRU»NIK, takoda moramo potraæiti tiskani priruËnik.

»injenica je da Gutenberg nije mrtav. Ljudski rod vezan jeuz tisak u zabavi, obrazovanju, informacijama i komuniciranju.Najnovija tehnologija komunikacije potrebna je, korisna i vaæ-na, ali je to nadopuna tisku, a ne njegov nadomjestak.

Tijekom nedavnog putovanja vlakom u London, primijetiosam da su gotovo svi putnici bili zadubljeni u Ëitanje. »ini seda je moje suputnike zaokupljala Ëitava lepeza tiskanih medi-ja: novine, Ëasopisi, dæepne knjige, stripovi i Ëak udæbenici.

Ljudi danas Ëitaju. Oni Ëitaju i adventistiËku literaturu. Nijeproblem navesti ljude da Ëitaju naπu literaturu, veÊ kako im jepribliæiti. Naπe knjige nemaju kotaËe ni krila i zato je Bog po-zvao vas. Od svih ljudi u vaπem gradu ili mjestu Bog je pruæioruku i dotaknuo vas govoreÊi: “Ponesi ljudima knjige.” Kakvosveto zvanje! Vladar svemira na ovaj naËin osobno pristupa svojimpodanicima i traæi da Mu pomognemo u obavljanju kraljevskogposla. Da netko postane literarni evanelist, nije potrebno imatidiplomu iz teologije. Literatura Êe propovijedati ako dospije uruke ljudima, jer aneli bdiju nad Ëitanjem naπe literature dokprate propovijedanje RijeËi.

Nema bojazni da Êe nadvladati elektroniËki mediji. Rad sliteraturom izvrπit Êe djelo drugog anela koji silazi s Neba svelikom silom i osvjetljava Ëitavu Zemlju svojom slavom.

Da, Gutenberg je joπ uvijek æiv i zdrav i nastavit Êe æivjetizahvaljujuÊi radu s literaturom. U AdventistiËkoj crkvi buduÊ-nost rada s literaturom je osigurana. Zar vam nije drago πtopripadate Gospodnjim vjesnicima?

7. prosinca

Bog nas krijepi i pomaæe nam“Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jerja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupi-rem te pobjedniËkom desnicom.” (Izaija 41,10)

America Cecilia Pires literarna je evanelistica u Venezueli.U danaπnjem tekstu svjedoËi o tome kako je Bog vodio njezinæivot da poËne zadobivati duπe za Njega.

Dok je u æurbi pripremala kuÊu za subotu, meu knjigamai Ëasopisima primijetila je privlaËnu broπuru u boji tako da je

86

odmah sjela i poËela je Ëitati. U njoj je bilo rijeËi o radu s lite-raturom i ona je imala osjeÊaj da se obraÊa iskljuËivo njoj.

Uspjeπno je zavrπila πkolovanje za industrijski menadæment.Bila je udana i u tridesetoj godini imala je stalni, dobro plaÊenposao. Ali na nju su dubok dojam ostavile uvjerljive rijeËi izbroπure, koje su opisivale æivot posveÊen radu s literaturom.Æeljela se ukljuËiti u zadobivanje duπa. »inilo joj se da je pred-odreena za tu sluæbu. Spustila se na koljena i ozbiljno po-Ëela moliti. Prije nego πto je ustala, bilo joj je jasno πto morauËiniti. ObeÊala je Gospodinu da Êe postati misionarka koja Êezadobivati duπe za Njega. Napustit Êe svoj posao i postati lite-rarna evanelistica. Nazvala je direktora nakladniËkog odjela dase s njim posavjetuje.

U skladu s njegovim savjetom, nauËila je napamet kakoponuditi literaturu i pozorno sluπala praktiËne upute koje Êejoj pomoÊi da bude uspjeπna. Uskoro je poËela raditi kao lite-rarna evanelistica.

Od samog poËetka imala je uspjeha i stjecala lijepa isku-stva. Odjednom je prodaja poËela opadati i onda potpuno pre-stala. Nije to mogla razumjeti. Spustila se na koljena i obratilaGospodinu: “Boæe, viπe ne æelim raditi s literaturom. To je patnja,a to nisam oËekivala.” Dok se tako molila, u njoj se neπto do-godilo. Postala je svjesna glasa koji je govorio: “Sjeti se obe-Êanja koje si mi dala na istom ovom mjestu.” Odjednom je shva-tila. Sve πto se dogaalo pripremalo ju je da nastavi s ovim ra-dom kako je On æelio — s posveÊenjem, istinskim trudom ispremnoπÊu na ærtvu ako bude potrebno.

Kad se podigla s koljena, bila je optimistiËna. Kao πto seslaæu kockice mozaika, tako je ona sada razumjela da je bilane samo vjerna adventistica, veÊ je zbog rada s literaturom pri-padala i evaneoskim djelatnicima.

Ona sama svjedoËi: “Od tog dana na koljenima ja sam serazvila u svojem poslu. ZahvaljujuÊi ovom radu, moj odnos sBogom silno je ojaËao. Svaki dan Mu se obraÊam i njegujemprisnu zajednicu s Njim. Danas sam svjesna svoje uloge kaoNjegove misionarke. Ako naie obeshrabrenje, ono ne traje dugojer nalazim utjehu u rijeËima u Izaiji 41,10: “Ne boj se jer jasam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja tekrijepim i pomaæem ti, podupirem te pobjedniËkom desnicom.”

87

8. prosinca

Mi smo svjedoci, a ne trgovci“Vi ste mi svjedoci, rijeË je Jahvina, a ja sam Bog.” (Izaija43,12)

Izlaganje knjiga na pravom mjestu donosi dobre rezultateu prodaji i zadobivanju duπa. Dok neko vrijeme Ëekaju u ordinacijilijeËnika ili stomatologa, pacijenti uzimaju u ruke izloæene knjigei Ëitaju. Tada vide priloæenu reklamnu kartu koju mogu ispu-niti i poslati poπtom radi viπe informacija. Kad nju netko po-πalje, stvari se poËnu odvijati svojim tijekom. Tada literarni evan-elisti ugovaraju sastanak i πto je prije moguÊe posjeÊuju zain-teresiranu osobu. Danaπnji dogaaj doæivio je Howard Scogginsi zbio se prije nekoliko godina dok je kao literarni evanelistradio u Sjevernoj Americi. Danas æivi u Moskvi i direktor je na-kladniËkog odjela u tamoπnjoj velikoj diviziji.

Howard je dobio kartu na kojoj je pisalo: “Ne πaljite pro-davaËa. Ako ga poπaljete, neÊemo kupiti.” To neÊe omesti lite-rarnog evanelista. Howard je otiπao u posjet osobi koja je po-slala kartu pa se ispostavilo da se radi o pentekostalnom propo-vjedniku meksiËkog podrijetla. Howard je pokazao knjige predcijelom obitelji i ponudio ih, uopÊe se ne obaziruÊi na ono πtoje pisalo na kartici.

Nakon poduæe rasprave obitelj je odluËila kupiti sve πto jeimao u torbi, a on je uvijek nosio sa sobom sve πto je imao zaprodaju. Te veËeri ova je obitelj izvrπila najbolju investiciju usvojem æivotu. Ubrzo im se æivot poËeo mijenjati zahvaljujuÊionome πto su proËitali u knjigama, i to nabolje.

Howard je otiπao iz tog kraja i ubrzo nakon toga bio jepozvan u inozemstvo. Tako je proπlo deset godina. Jednog da-na primio je od svojeg brata pismo koje ga je jako razveselilo.Njegov je brat radio pod ugovorom u jednoj tvrtki. Trebao jeotiÊi u grad u kojem je æivjela ova pentekostalna obitelj kojaje od Howarda kupila sve knjige. Kao obiËno, subotom je otiπaou crkvu. Voditelj subotnje πkole primijetio je meu vjernicimanovo lice pa je Howardova brata zamolio da se predstavi i kaæeodakle dolazi. Kad je Ëuo prezime, voditelj se odmah sjetio ve-Ëeri kad je Ëovjek s knjigama posjetio njihov dom. On se zvaoScoggins.

I tako se ispostavilo da je voditelj ove subotnje πkole biopentekostalni propovjednik koji je prije tri godine uËinio odliË-nu investiciju u knjige. Posjet literarnog evanelista potpuno

88

je promijenio æivot cijele obitelji — πto je Ëudo milosti. U timsu knjigama naπli istinu i odluËili uËiniti najrazumnije — u pot-punosti slijediti Boga.

Howard se radovao spoznaji da je sjeme koje je posijao uro-dilo. To je jedan sluËaj za koji zna literarni evanelist, ali postojedeseci drugih za koje Êe saznati tek kad mu na Nebu jednogdana pristupe i zahvale.

“Poput zvijezda koje se kreÊu odreenim putanjama krozbeskrajna prostranstva, Boæje namjere ne poznaju æurbu nizakaπnjenje.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 18)

9. prosinca

Prava i vjeËna radost“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji sumnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svuvjeËnost.” (Daniel 12,3)

Svake godine automobilske i motociklistiËke utrke i raznevratolomije privlaËe tisuÊe ljudi. Ove atrakcije odvijaju se u malimi velikim gradovima, u velikim dvoranama i vanjskim prosto-rima. Ljudi posvuda tragaju za veseljem i uzbuenjem, ali Ëovjeknije iskusio pravu radost dok nije postao sredstvo da nekogadovede Kristu.

Jedan od najdjelotvornijih naËina za doæivljavanje ove ra-dosti jest evaneoski rad s literaturom. Istinita je tvrdnja: “Akopostoji neki posao koji bi bio vaæniji od ostalih, onda jeto iznoπenje naπe literature pred javnost kako bismo ljudenaveli na istraæivanje Svetoga pisma.” (Ellen G. White, Col-porteur Ministry, str. 7)

U proljeÊe, na viπoj godini akademije, Harold je osjetio po-trebu da za vrijeme ljetnih praznika radi kao literarni evane-list. OdluËio je ostati kod kuÊe i obraditi okolno podruËje. Odsamog poËetka Gospodin mu je dao uspjeha i on je vidio kakoprodaja neprekidno raste. Meutim, nije mogao vidjeti rezultateposjeta niti kako djeluju knjige koje je ostavljao u domovimaljudi.

Nekako sredinom ljeta posjetio je æenu koja se zvala Hodges.Imala je dvoje djece πkolskog uzrasta pa se posebno zaintere-sirala za djeËje knjige i naruËila komplet The Bible Story. Ne-koliko tjedana poslije, kad se vratio s naruËenim knjigama, poveoje s njom veoma zanimljiv razgovor u kojem je izrazila svoje

89

veliko nezadovoljstvo dræavnim πkolama. Rekla mu je da traæiprivatnu πkolu u koju bi upisala svoju djecu, jer je odluËila daih viπe neÊe slati u dræavnu πkolu. Naravno, literarni evane-list je odmah poËeo isticati prednosti crkvene πkole koja po-duËava djecu Bibliji, ali i fiziËkom radu. Dao joj je ime svojegpastora i savjetovao joj da se poveæe s njim i dogovori oko odlaskanjezine djece u crkvenu πkolu.

Gospoa Hodges posluπala je njegov savjet i kad je ujesenπkola poËela, njezina su djeca bila u njoj. Harold je bio presretankad je nekoliko mjeseci poslije Ëuo kako je braËni par iz crkvepoËeo prouËavati Bibliju s obitelji Hodges. Ali najveÊu radost isreÊu doæivio je kad mu je majka rekla da su se gospoa Hodgesi dvoje njezine djece krstili. Gospodin Hodges rekao je kako ion namjerava uskoro postati vjernik AdventistiËke crkve.

Gospodin je obeÊao da Êe æetva doÊi ako sijemo, a s njomi najveÊa radost u æivotu — vidjeti spaπene zahvaljujuÊi naπemtrudu. “Poite… I evo, ja sam s vama.” Ako nema “poite”, nemani “evo”.

10. prosinca

Bog Êe se pobrinuti za urod“Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vaszatraæi obrazloæenje nade koja je u vama.” (1. Petrova3,15)

Prije gotovo pedeset godina literarna evanelistica Leta upo-znala je gospou Jack White, ljepuπkastu, tamnokosu i plavo-oku majku staru dvadesetak godina. Dok je pokazivala prekra-sni komplet knjiga Uncle Arthur’s Bedtime Stories (PriËe za la-ku noÊ), dva su se djeËaËiÊa igrala na podu. Ova je mlada maj-ka shvatila vrijednost priËa za izgradnju karaktera pa ih je od-mah naruËila. Ugovorile su obroËnu otplatu i literarna evane-listica je otiπla dalje, vesela πto Êe joπ jedna obitelj primiti bla-goslov od PriËa za laku noÊ. UopÊe nije bila svjesna daleko-seænog utjecaja koji Êe ovaj posjet imati na æivot gospoe White.

Godinu dana poslije obraivala je isto podruËje pa je imalazadovoljstvo ponovno sresti gospou White. Ova ju je odmahprepoznala i pozvala u kuÊu. Gospoa White hvalila je na svausta PriËe za laku noÊ; rekla je kako ih ne bi dala ni za kakavnovac kad ne bi mogla nabaviti novi komplet. “Sada sam krπ-Êanka zahvaljujuÊi Ëitanju ovih prekrasnih malih priËa. Preko

90

njih sam se nauËila moliti.” Onda je sa suzama u oËima ispri-Ëala Leti iskustvo o usliπanoj molitvi koje je doæivjela zahva-ljujuÊi Ëitanju jedne od prekrasnih priËa strica Arthura. PriËaje govorila o malom djetetu koje je izmolilo jednostavnu molitvui Bog ga je usliπao. “Doæivjela sam neπto sliËno ovom malomdjeËaku; ako Bog usliπava molitvu djeteta, pomislila sam, zaπtone bi i mene usliπao? Bog je na Ëudesan naËin usliπao mojumolitvu i sada se molim za sve dok obavljam kuÊanske poslo-ve. Sada mi je potrebno neπto πto Êe mi pomoÊi da razumijemBibliju.”

Za Letu je bila velika radost πto je u domu gospoe Whitemogla ostaviti dvije vrijedne knjige — Bible Readings for theHome i Isusov æivot — i upisati je u Dopisnu biblijsku πkolu.Prije nego πto je otplatila posljednji obrok tih knjiga, zavrπilaje sedamnaestu lekciju Dopisne biblijske πkole i znatiæeljno seraspitivala o svetkovanju subote. Srce literarne evanelistice po-sebno je obradovala iskrenost s kojom je gospoa White istra-æivala istine adventne vijesti. Nekoliko mjeseci poslije uËinilaje krπtenjem zavjet s Kristom u prekrasnoj adventistiËkoj cr-kvi u Dallasu.

UnatoË velikom protivljenju svojega muæa, ostala je vjernaBogu. Postala je jedan od najoduπevljenijih voa mladih u svo-joj crkvi. Betty, kako su je s ljubavlju zvali svi vjernici velikecentralne adventistiËke crkve u Dallasu, snaæno je podupiralarad s literaturom; ona nije mogla dovoljno nahvaliti taj rad.

Nije li komplet knjiga The Bedtime Story Ëudo milosti? Bogje spreman uËiniti joπ viπe Ëuda ako Njegove knjige dopru uviπe domova. Zaπto se ne biste prikljuËili ovome radu?

11. prosinca

Bog ima velike planove“‘Jer misli vaπe nisu moje misli i puti moji nisu vaπiputi’, rijeË je Jahvina.” (Izaija 55,8)

Jednom prilikom literarna evanelistica posjetila je dom ljup-ke oniske æene japanskog podrijetla, gospoe Pena, majke trijudjevojËica. Gospoa je srdaËno primila literarnu evanelisticuu svoj dom i ona je gospoi ponudila komplet knjiga The BibleStory (Biblijske priËe). Gospoa Pena bila je zadivljena knjiga-ma, ali se pitala tko ih je izdao s obzirom na to da je njezinaobitelj bila katoliËke vjeroispovijedi. Literarna evanelistica rekla

91

joj je da su knjige namijenjene ljudima svih vjera. Ona je naruËilakomplet, s tim da joj se svakog mjeseca dostavi po jedna knji-ga.

Tijekom vremena upisala se u Dopisnu biblijsku πkolu. Kadbi literarni evanelist dostavio naruËenu knjigu, bilo je uobiËa-jeno da kupcu pokloni i primjerak Ëasopisa Znaci vremena, alizbog opreza ova literarna evanelistica to nije uËinila kod gospoePena. Meutim, jednom je prigodom zaboravila na oprez pa jojje zajedno s knjigom dala Ëasopis. Bila je veoma zabrinuta jerje mislila da je pogrijeπila. Zamislite njezino iznenaenje kadjoj je prigodom sljedeÊeg posjeta gospoa Pena rekla kako jeprije viπe godina netko njezinom ocu slao Ëasopis Znaci vremenai da ih je sve proËitala. Kako su mali i beznaËajni ljudski planoviu usporedbi s Ëudesnim djelovanjem Svetoga Duha!

Gospoa je nastavila s Dopisnom biblijskom πkolom i poËelas djecom dolaziti u subotnju πkolu. Nakon nekog vremena krstilase i pridruæila Crkvi ostatka; poslije se krstila i njezina kÊi San-dra. Ovaj izvjeπtaj mogli bismo ovdje zavrπiti, ali mu joπ nijekraj jer se obitelj Pena poveÊala kad se rodila mala Virginija.Ona je bila vrlo æivahan i zanimljiv Ëlan subotnje πkole. Kako?Evo kako. Svakog mjeseca voditelj subotnje πkole ovu bi curicusveËano vagao pred cijelom crkvom. Starjeπina je pripremio pre-krasni plakat na kojem je mjerio darove iskustva i za svakihnovih 500 grama teæine bebe Pena, vjernici bi toliko davali kaodar. Da ste vidjeli kako se kreÊe kazaljka na tom plakatu, uvjerensam da biste se sloæili kako je ova djevojËica bila “najnapred-niji” Ëlan subotnje πkole.

Bogu pripada sva hvala, Ëast i slava za pridobivanje ovihdragocjenih osoba za Njegovo kraljevstvo. Obitelj Pena je Ëudomilosti i mi ponizno zahvaljujemo za Ëudesno djelovanje Nje-govoga Svetog Duha na ljudskim srcima.

Molite se za viπe takvih Ëuda u Japanu.“Onaj koji je stvarno obraÊen imat Êe u sebi Boæju ljubav

te Êe æeljeti i drugima otkriti radost koju ima u svom srcu.”(Ellen G. White, Odabrana svjedoËanstva, str. 278)

92

12. prosinca

PouËimo sebe i druge Istinom“Pokaæi mi, Jahve, svoje putove, nauËi me svojim stazama!Istinom me svojom vodi i pouËi me, jer ti si Bog, mojSpasitelj.” (Psalam 25,4.5)

Rad s literaturom pruæa izvanredne prilike da posveÊeni ljudisvjedoËe za Gospodina. Pozorni literarni evanelist nalazi mnogeduπe koje su spremne odgovoriti na πapat Svetoga Duha — samoim je potrebno malo ohrabrenja.

Jednog prijepodneva dvojica literarnih evanelista iπla suod kuÊe do kuÊe nudeÊi komplet knjiga Bedtime Stories (PriËeza laku noÊ). U jednoj kuÊi naiπli su na gospou koja se zain-teresirala za knjige; ona ih je pozvala da navrate kasnije istogdana kad muæ bude kod kuÊe. To su i uËinili.

UveËer su kod kuÊe naπli muæa i on im je rekao: “Ne æelimvaπe knjige jer u njima ima neπto u πto ne vjerujem.” Kad suse raspitali o Ëemu se radi, literarni evanelisti su saznali daje to “neπto” slavljenje BoæiÊa, buduÊi da mladi par nije vjero-vao da se Krist rodio 25. prosinca. S tom su se Ëinjenicom obaliterarna evanelista odmah sloæila i imala priliku iznijeti nekaod svojih vjerovanja.

Nedugo zatim dogovorili su s ovim braËnim parom prouËa-vanje Biblije u Ëetvrtak uveËer, buduÊi da je utorkom uveËer knjima dolazio na prouËavanje vjernik Jehovinih svjedoka. Na-ravno, pojavile su se i teπkoÊe zbog nauka Jehovinih svjedoka,a i zato πto je mladi otac bio propovjednik druge vjerske zajed-nice. Meutim, nakon nekoliko tjedana prouËavanja i mnogo mo-litava, mladi Ëovjek je dao otkaz na poslu u elektrani kako bion i njegova obitelj mogli svetkovati svetu Boæju subotu i odla-ziti u crkvu.

Postupno su prihvatili i ostale doktrine Boæje rijeËi, uklju-ËujuÊi suzdræavanje od πtetne hrane i piÊa koja su slobodnokonzumirali prije ovih prouËavanja. Onda je doπla tema o Duhuproroπtva. Oduπevili su se knjigama Ellene White i prihvatili jekao pravu proroËicu.

Kad ih je posao ove literarne evaneliste odveo u potraguza drugim duπama, oni su se dogovorili s pastorom mjesne cr-kve da s njima nastavi prouËavati Bibliju. Palmersovi su iskre-no prihvatili sve istine i jedne subote, nekoliko mjeseci poslije,krstili su se. Neposredno prije ovog sveËanog obreda odræanoje posveÊenje njihovih triju kÊerkica.

93

Ovo se Ëudo dogodilo zahvaljujuÊi dvojici savjesnih i vjer-nih literarnih evanelista.

“Ako ste zanemarili vrijeme sijanja, ako ste dopustilida Bogom dane prilike prou neiskoriπtene, ako ste nasto-jali udovoljavati sebi, ne biste li se sada pokajali prije negoπto bude kasno i nastojali iskoristiti vrijeme? Na vama po-Ëiva teπka obveza da svoje darove upotrijebite u UËiteljevojsluæbi. Doite Gospodinu i sve Mu predajte.” (Ellen G. White,Colporteur Ministry, str. 47)

13. prosinca

Boæji darovi su neopozivi“Ta neopozivi su dari i poziv Boæji!” (Rimljanima 11,29)

Bog u ovo posljednje vrijeme poziva mnoge na suradnju.Poziva ih iz radionica, tvornica, ureda, Ëak i iz poπtanskih uredate struËnjake. Bog je veoma ozbiljan kad nekoga poziva da Musluæi i Njegov poziv ne treba uzimati olako.

Jedan od vjernih literarnih evanelista radio je u gradu nu-deÊi Boæje knjige od kuÊe do kuÊe i od ureda do ureda. Bio jeveoma uspjeπan unatoË tome πto je sredina bila strogo katoliËka.

U jednoj kuÊi naiπao je na æenu koja se upravo spremalaza odlazak na posao. Æena je bila upravnica mjesne poπte. Utih nekoliko minuta uspio joj je predstaviti knjige i kad je do-πao red na narudæbu, æena je naruËila nekoliko knjiga sa æeljomda joj se dostave dosta kasnije. Literarni evanelist nekako jeosjeÊao da se ne radi o obiËnom kupcu. Bilo je tu neπto viπe.

Onda je doπao datum dostave i literarni evanelist je sazadovoljstvom odnio sve naruËene knjige. A onda je ustanovioda gospoa ima mnoga pitanja o biblijskim istinama. OËito seradilo o osobi koja je tragala za istinom i literarni evanelistbio joj je spreman pomoÊi.

Suprug ove gospoe bio je odvjetnik. Kad se vratio kuÊi,Ëuo je za knjige koje je njegova æena kupila. I sam se za njihveoma zainteresirao pa su ih zajedno Ëitali. Tijekom Ëitanja SvetiDuh je djelovao na njihovo srce i um. OsvjedoËili su se u mnogeBoæje istine i shvatili da moraju donijeti odluku. To nije bilolako. Oboje je trebalo promijeniti posao da bi mogli biti poslu-πni Boæjoj rijeËi. Nakon nekoliko mjeseci prouËavanja Biblije iuz ohrabrenje literarnog evanelista i pastora, donijeli su odlukui krstili se. Poslije su ih slijedila i njihova djeca.

94

Onda im je bio upuÊen Boæji poziv za rad s literaturom inedugo zatim zajedno su u tom gradu posjeÊivali ljude od kuÊedo kuÊe pripremajuÊi ih za nebesko kraljevstvo. Ubrzo su usta-novili da odvjetnici i upravnici poπte mogu biti uspjeπni literarnievanelisti. Bog moæe uporabiti i ribare, sakupljaËe poreza i ku-Êanice s istim uspjehom. Tako je bilo i s Mojsijem i grmomkoji nije sagorijevao. Nije bila vaæna vrsta grma; kad je Bog biou njemu, on je gorio. S Bogom odvjetnik, upravnica poπte, ku-Êanica i inæenjer gore. Za to je dobar svaki grm.

Bog poziva viπe “grmova” da gore za Njega u ovo posljednjevrijeme. Postanite literarni evanelist i gorite za Isusa!

“Najskromnije djelo uËinjeno za Isusa najveÊa je Ëastkoju smrtni ljudi mogu uæivati.” (Ellen G. White, That I MayKnow Him, str. 319)

14. prosinca

Ljubav poziva sve umorne“Hodite k meni svi ...” (Matej 11,28)

Ljubav uvijek pronalazi put. Srce ispunjeno Boæjom ljubavlju,koje gori revnoπÊu za istinu, naÊi Êe put do ljudskih srca kolikogod naizgled bila tvrda. I upravo to avao mrzi kod literarnihevanelista — oni se jednostavno ne mire s odbijanjem. S Boæjomljubavlju u srcu uvijek nalaze naËina da dopru do ljudi. Moædaprvi put ne uspiju, ali oni nikad ne odustaju.

Stanovnici rudarskog naselja Philex, udaljenog tridesetakkilometara od Baguio Cityja na Filipinima, bili su prepuni pred-rasuda. Imali su predrasude prema prodavateljima i svim stran-cima koji bi se usudili doÊi u njihovo mjesto. Mnogi literarnievanelisti pokuπali su im prodati knjige, ali bezuspjeπno. Po-kuπavali su nekoliko puta, ali bi svaki put naiπli na iste pred-rasude i neprijateljstvo sluæbenih osoba kao i stanovnika.

Onda je u to mjesto doπlo devet studenata literarnih evan-elista s filipinskog Unijskog koledæa. Naiπli su na isto odbija-nje, ali su smislili naËin da se pribliæe tim ljudima i tako suuspjeli zadobiti njihovo srce.

Studenti su od rudarskih duænosnika zatraæili dozvolu daodræe Ljetnu biblijsku radionicu za djecu — besplatno. Uspjelisu! Dobili su dozvolu. Na tenisko igraliπte donijeli su stolove,stolice i πkolsku ploËu. Ovdje su studenti namjeravali pokazatistanovniπtvu da nisu obiËni studenti, veÊ da ljube Gospodina i

95

da s narodom u ovom mjestu æele podijeliti radost spasenja.Duænosnici rudarske kompanije pitali su se πto njihova djecamogu nauËiti u desetodnevnoj “πkoli”. Potajno su promatralinaπe studente.

Kad je Ljetna biblijska radionica trebala zavrπiti, Wally Pa-naglima, voa studenata, dobio je od kompanije pismo. Polako,sa strepnjom, otvorio je pismo ne znajuÊi πto moæe oËekivati.Na njegovo veliko iznenaenje kompanija ih je obavijestila daÊe im sluæbeno uruËiti zahvalnicu.

Posljednjeg dana radionice πezdeset petero djece postro-jilo se na sveËanosti u svojim πkolskim uniformama. Doπli sui roditelji. Svi su se radovali. Obratio im se Ëovjek koji je bioodgovoran za osiguranje. U svojem je govoru rekao: “Nikad do-sad nismo vidjeli da su naπa djeca u samo deset dana tolikotoga nauËila. Otkako je poËela dolaziti u ovu desetodnevnu πkolu,moja se kÊi nauËila moliti i postala je mnogo posluπnija.” Dru-gi roditelji kimali su u znak odobravanja. Direktor rudnika, dirnutonim πto je vidio, pozvao je studente da se vrate iduÊe ljeto.“Uvijek ste dobrodoπli”, rekao je. ©kolskim nastavnicima tolikosu se sviale pjesme koje su djeca pjevala za vrijeme Ljetnebiblijske radionice, da su od djece traæila da i njih nauËe.

Nakon ovoga vrata su im bila πiroko otvorena za knjige.Prije nego πto su se vratili u koledæ, studenti su organiziraliskupine za prouËavanje Biblije. Te je skupine posjeÊivao pro-povjednik iz nakladniËkog odjela Misije.

I ovo je bilo Ëudo milosti.

15. prosinca

Nemojmo prestati Ëiniti dobro“Neka nam ne dozlogrdi Ëiniti dobro: ako ne sustane-mo, u svoje Êemo vrijeme æeti!” (GalaÊanima 6,9)

Sveti Duh radi svuda na srcima muπkaraca, æena i djece,bez obzira na to jesu li budisti, muslimani ili ateisti. Peter Laiiskusio je to na znaËajan naËin u vrijeme dok je u Singapururadio kao literarni evanelist.

Kad je Peter poËeo raditi kao literarni evanelist, odluËioje prvo posjetiti sve svoje prijatelje i rodbinu i pokazati im svojeknjige. To je dobar poËetak, jer Êe svako Boæje dijete imati æeljuda prvo svojim prijateljima i roacima pruæi priliku da Ëuju zaIsusa i Njegovu ljubav. Ono svakako æeli da svi budu s njim na

96

Nebu. Isus je svojim uËenicima rekao da poËnu u Jeruzalemu,a da tek zatim idu u Samariju i druge krajeve. Peter je upravotako postupio.

Jednog prijepodneva otiπao je u ured svojeg prijatelja s na-mjerom da mu proda knjige. Prijateljeva tajnica Ëula je da raz-govaraju o krπÊanstvu i kad je Peter iziπao iz prijateljeva ureda,ona je imala mnoga pitanja. Ubrzo se toliko zainteresirala daje s njom poËeo odræavati biblijska prouËavanja. Njezin suprugisprva nije pokazao zanimanje, ali se zainteresirala njezina pri-jateljica.

Peter je neko vrijeme prouËavao s ovim dvjema gospoamauËeÊi ih onome πto Isus nudi. One su pratile sa zanimanjem,ali tako nije bilo s njihovim muæevima. Trebalo je puno posje-ta i mnogo strpljenja da ih navede da posluπaju tumaËenje Bo-æje rijeËi.

Sveti Duh radio je i na srcima ove dvojice muæeva. Njihovoje zanimanje raslo i onda su se jednog dana, prvo jedan, a zatimdrugi, pridruæili prouËavanju Biblije. Nakon toga je njihovo zani-manje brzo raslo. Ono πto su saznali iz Biblije bilo im je logiËnoi davalo im je nadu za buduÊnost. Peter je nastavio odræavatibiblijska prouËavanja i nekoliko mjeseci kasnije krstile su seobje æene i njihovi muæevi. Danas su ove Ëetiri duπe vjerni pri-padnici crkve u Singapuru.

A sve je poËelo tako πto je vjerni literarni evanelist posjetioonog prijatelja u njegovom uredu. Mogli bismo iznijeti viπe ta-kvih iskustava kad bi se viπe Boæje djece posvetilo posjeÊivanjuljudi s knjigama u kojima se nalazi Njegova istina. Literarnievanelisti zadobivaju duπe. Kad god posjete neki dom, uredili bilo koje drugo mjesto, oni traæe kandidate za Nebo i uvijeksu spremni s njima prouËavati Bibliju. Zato je u jednoj od pret-hodnih godina u svijetu krπteno viπe od Ëetrdeset tisuÊa osobakao izravni rezultat posjeta literarnih evanelista.

“Literarno-evaneoski rad, ako se pravilno vrπi, evane-oski je rad najviπeg reda, dobar i uspjeπan naËin, kakav sesamo moæe poæeljeti, da se ljudima objave vaæne istine zaovo vrijeme.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 6)

97

16. prosinca

Duh Istine nas upuÊuje“No kada doe on — Duh Istine — upuÊivat Êe vas usvu istinu.” (Ivan 16,13)

U nekoliko sluËajeva opisanih u ovoj knjizi ustanovili smoda neka knjiga ili Ëasopis koje su prodali naπi literarni evanelistimoæe godinama ostati na polici s knjigama, a da ih nitko neËita. Ali to ne mijenja njihovu poruku; ona ostaje ista i nakonpet, deset, Ëak i dvadeset godina nakon kupnje.

Prije viπe godina literarni evanelist prodao je jednoj obiteljiprimjerak knjige Bible Readings for the Home. Poslije je drugiliterarni evanelist radio u istom kraju prodavajuÊi krπÊanskeknjige i Ëasopise. U jednoj kuÊi knjigu je naruËio muπkarac kojije bio voditelj nedjeljne πkole velike metodistiËke crkve. Doksu supruga i on Ëitali o istinama u toj knjizi, nisu znali πto damisle o ovom neobiËnom nauËavanju. Ponekad bi s gnuπanjembacili knjigu i poËeli Ëitati literaturu svoje Crkve, ali kad nisumogli shvatiti neke stvari koje su se nalazile u literaturi kojuje izdala njihova Crkva, vratili bi se knjizi koju su kupili odliterarnog evanelista. Na kraju je Ëovjek dao ostavku na poloæajvoditelja nedjeljne πkole pa su on i supruga poËeli svetkovatisubotu. Svetkovali su je πest mjeseci prije nego πto su uspostavilikontakt s adventistima.

U blizini kuÊe ovog metodista æivio je drugi Ëovjek koji jeprije mnogo godina kupio primjerak knjige Bible Readings forthe Home, ali ju je ostavio na polici nesvjestan prekrasnih is-tina koje sadræi. Kad je literarni evanelist posjetio njegov dom,supruga mu je objasnila da njezina obitelj veÊ ima takvu knji-gu, ali je mislila da bi njezin sin i njegova supruga, koji suæivjeli u blizini, mogli biti zainteresirani za kupnju te knjige.Sin ju je stvarno naruËio, a u narudæbu je bila ukljuËena pret-plata na jedan mjeseËni Ëasopis. BuduÊi da su otac i sin dije-lili poπtanski sanduËiÊ, nakon πto je knjiga dostavljena, a sinpoËeo mjeseËno dobivati misionski Ëasopis sliËan Znacima vre-mena, otac bi uzeo Ëasopis iz sanduËiÊa i prvi ga proËitao. Uskorose toliko zainteresirao za ono πto je naπao da je odluËio ski-nuti onu knjigu s police. PoËeo ju je Ëitati i prouËavati i usta-novio da stranice ove njegove stare knjige sadræe veÊe blago-slove nego πto je ikada pomislio.

Neπto kasnije krπteni su zajedno voditelj nedjeljne πkole injegova supruga, njihov sin sa suprugom te susjed koji je prije

98

mnogo godina kupio knjigu i njegova supruga. Kakvu su pre-krasnu æetvu dale ove dvije knjige i Ëasopisi koje su vjerni lite-rarni evanelisti prodali prije toliko godina!

“O kad bi viπe tisuÊa naπih ljudi bilo svjesno vremenau kojem æivimo i posla kojeg treba obaviti u polju, u raduod kuÊe do kuÊe!” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str.24)

17. prosinca

Zemaljska æetva je zrela“Mahni srpom i æanji jer doe Ëas æetvi, zrela je æetvazemaljska!” (Otkrivenje 14,15)

Neka vjerna Boæja djeca πalju literaturu osobama koje nisuadventisti. Nju prate iskrene molitve i one ne ostaju neusliπane.Ova literatura u obliku traktata ili Ëasopisa Ëesto dospijeva uruke ljudi koji su u potrazi za duhovnim vrijednostima pa ured-niπtvu πalju svoje ime sa zahtjevom da im se poπalje viπe in-formacija. Ponekad proe viπe godina prije nego πto se vide re-zultati, ali bez obzira na poËivanje, literatura u tom domu ostajejednako moÊna kao onoga dana kad je posijana.

William Henry Palmer osjetio je 1892. godine potrebu dapoπalje pismo i zatraæi literaturu. Æivio je u Britanskoj Gvaja-ni. U skromni dom ovog Ëovjeka dolazili su primjerci ËasopisaZnaci vremena koji je u ono vrijeme u Kaliforniji izdavala na-kladniËka kuÊa Pacific Press. Takoer je primao Ëasopis za mladeThe Youth’s Instructor, koji je izdavala nakladniËka kuÊa Re-view and Herald u Battle Creeku.

Premda je neke od ovih Ëasopisa izvadio iz omota i Ëitao,veÊinu je ostavio neotvorenima.

Palmerovi su 1899. dobili sina. Godine 1938. njihov je sin,tada otac Ëetvero djece, posjetio dom svojeg djetinjstva. Na stoluje ugledao nekoliko Ëasopisa u njihovim izvornim omotima. Togposlijepodneva, majka, koja je namjeravala baciti neke nepotrebnestvari koje su se nakupile u kuÊi tijekom godine, otkrila je ne-ke od tih Ëasopisa, poæutjelih od starosti, i stavila ih na stol.

Mladi muπkarac, u roditeljskom domu, u koji su ovi Ëaso-pisi stigli sedam godina prije njegova roenja, otvorio je jedanod omota, proËitao Ëasopis i jako se zainteresirao. Raspitao seima li joπ takvih Ëasopisa u kuÊi i krenuo u potragu za njima.Sanduci i police otkrile su blago — viπe primjeraka Ëasopisa

99

Present Truth (Sadaπnja istina), Signs of the Times (Znaci vre-mena) i The Youth’s Instructor te primjerak Ëasopisa GoodHealth (Dobro zdravlje) Ëiji je urednik bio dr. Kellogg. »ovjekih je proËitao s rastuÊim zanimanjem i ubrzo naπao put do Cr-kve i Gospodina Isusa Krista.

DinamiËna vijest koja je ostala zapeËaÊena Ëetrdeset πestgodina nije izgubila od svoje djelotvornosti. Kad su je ukuÊaniotkrili i Ëitali, iznosila je Boæju istinu jednako jasno i uvjer-ljivo kao onoga dana kad je bila tiskana. Boæje tiskane stranicekriju silu. Meutim, da bi evaneosko sjeme bilo posijano, Bo-gu smo potrebni mi.

“»injenica je da smo spavali u pogledu posla koji smomogli obaviti πirenjem dobro pripremljene literature. … Nekasvatko tko ispovijeda Kristovo ime svjedoËi: Blizu je svrπe-tak svega, pripravi se da susretneπ svoga Boga.” (Ellen G.White, Colporteur Ministry, str. 145)

18. prosinca

Blago nama ako gledamo Boga!“Blago oËima koje gledaju πto vi gledate! Kaæem vam:mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti πto vi gledate,ali nisu vidjeli; i Ëuti πto vi sluπate, ali nisu Ëuli!” (Luka10,23.24)

Kako Êe se sijaËi Boæjeg sjemena radovati kad Isus doe ikad sretnu one koje su posjetili dok su nudili Boæje knjige ikoje su zahvaljujuÊi otvaranju Boæje rijeËi i molitvama upozna-li s Isusom kao svojim najboljim Prijateljem!

U zabaËenom kraju na Filipinima, u kojem visoka stablapokrivaju planine Sierra Madre, na jednoj visoravni nalazi se gradiÊSanta Felomena u pokrajini Isabela. Ovo je podruËje udaljenood civilizacije, ali u tom gradiÊu æive ljudi za koje je Isus umro.

Jedan literarni evanelist dobio je zadatak da ode u taj gra-diÊ, obie sve stanovnike i upozna ih s Boæjom literaturom. Tre-bao je otiÊi i pruæiti im priliku da upoznaju Isusa. Kad je stigao,ustanovio je da nije prvi literarni evanelist koji je doπao u ovajzabaËeni kraj — netko je veÊ bio prije njega i prodao nekolikoknjiga pomoÊu kojih je u ljudima probudio zanimanje za duhovnestvari.

Jedna je æena posebno pozorno sluπala dok je literarni evan-elist govorio o knjizi koju joπ nije izvadio iz torbe. Neπto ju

100

je podsjetilo na proπlost. Kad joj je evanelist pokazao knjiguVelika borba, odmah ju je prepoznala. To je bila knjiga kojujoj je prodao neki Ëovjek prije viπe godina. Ova je knjiga temeljitopromijenila njezin æivot jer je objaπnjavala mnoge vaæne istine.

IspriËala se, otiπla u drugu sobu i vratila se s Velikom bor-bom. Zatim je rekla: “Prije viπe godina kupili smo ovu knjiguod Ëovjeka sliËnog vama. ProËitali smo je mnogo puta. Vjeruje-mo u ono πto ona govori i sada svetkujemo subotu kako uËiBiblija.”

Literarni evanelist se jako obradovao. Odmah je usposta-vio vezu s najbliæim pastorom i uredio da ovi ljudi poËnu prou-Ëavati Bibliju. Oni su rado prihvatili sve istine Boæje rijeËi i us-koro se krstili. Njihov sin otiπao je zatim na naπ koledæ gdjese pripremio za propovjedniËku sluæbu. Danas je vjerni pastoru Boæjoj crkvi.

Nemojmo nikad podcijeniti silu tiskane stranice. Ona do-pire tamo gdje niπta drugo ne moæe. Ona nalazi put do inaËetvrdih i upornih srca. Ona strpljivo Ëeka na priliku da svojuvijest objavi kad je duπa spremna odgovoriti. Sveti Duh i literaturau kojoj se nalazi istina zajedno rade pripremajuÊi ljude za su-sret s Bogom.

“U naπoj je moÊi da objavljivanjem Radosne vijesti svi-jetu ubrzamo Gospodnji dolazak.” (Ellen G. White, Isusov æivot,str. 525)

19. prosinca

Budimo vjerni u sluæbi“Pazi na sluæbu koju si primio u Gospodinu: ispuni je!”(Koloπanima 4,17)

U danaπnjem dogaaju vidimo znaËenje i dalekoseæne rezul-tate vjernosti. Vaæno je da vjerno obavimo posao na koji nas jeGospodin pozvao, jer je u pitanju spasenje ljudi.

Literarni evanelist Harry raspitivao se kod jednog farme-ra o ljudima na susjednoj farmi. Ovaj je odgovorio: “Ne, sine,nitko ne æivi na toj cesti; nitko osim mladog neæenje kojeganeÊe zanimati to πto nudite. Osim toga, do njegove kolibe imaosam kilometara. Nema potrebe da gubite vrijeme.”

Nakon ovog savjeta literarni evanelist nije znao da li daprevali ovu udaljenost po πljunkovitoj cesti samo zato da po-sjeti mladog neæenju. Razmiπljao je koliki su izgledi za uspjeh.

101

Nekoliko trenutaka je oklijevao, a onda je umornim noga-ma nastavio hodati praπnjavom cestom. Zar nije obeÊao Gospo-dinu da Êe posjetiti svaki dom na svojem podruËju? Dok je ho-dao izmeu prostranih polja zrelog æita, molio se da mu Bogna kraju puta dade dragocjeni snop.

Mladi farmer je zaustavio svoju vezaËicu kad je spazio ne-znanca kako mu se pribliæava preko strniπta. Sasluπao je kra-tku ponudu i odluËio kupiti knjigu Velika borba. Harry je na-stavio put uz molitvu da Bog blagoslovi posijano sjeme Evanelja.

U zimu, kad nije imao drugog posla veÊ da Ëeka toplije vri-jeme, mladi farmer je uzeo svoju novu knjigu i poËeo je Ëitati.Ustanovio je da je tako zanimljiva da je Veliku borbu prije do-laska proljeÊa proËitao nekoliko puta. Boæja istina osvjedoËilaga je i on je odluËio predati srce Bogu i prihvatiti istinu.

IduÊe godine mladi je farmer doπao na adventistiËki koledæ.Tu je upoznao krπÊansku djevojku, oæenio se njome i poslije snjom poπao u misiju gdje su osamnaest godina radili i zadobilimnoge za UËitelja.

VjeËnost Êe pokazati koliko Êe se duπa radovati u Boæjemkraljevstvu zato πto literarni evanelist nije htio stati dok neobie svaku kuÊu na svojemu podruËju. Da Harry nije poslu-πao glas Svetoga Duha koji je njegove noge vodio do usamlje-nog neæenje na zabaËenoj farmi, koliko bi manje ljudi Ëulo zaevaneosku istinu — ne samo u njegovoj domovini, veÊ i u stranojzemlji u kojoj je djelovao kao misionar.

“Izgubljene ovce iz Gospodnjeg stada raπtrkane su posvim mjestima, a posao koji je trebalo za njih obaviti zane-maren je. Prema svjetlosti koja mi je dana, znam da bi tamogdje se sada nalazi samo jedan literarni evanelist trebalobiti njih stotinu.” (Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 25)

20. prosinca

Blago pozvanima na gozbu!“Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Ja-ganjËevu!” (Otkrivenje 19,9)

Leo Hogendorp, student literarni evanelist, prvi je otiπaona otok Timor da pozove narod “na svadbenu gozbu JaganjËevu”.Isprva nije nikako mogao uÊi u domove ljudi. VeÊina njih bilisu katolici koji su se jako protivili prodaji njegovih krπÊanskihknjiga. Ali ovaj student je imao plan.

102

Kad se sunce nagnulo k zapadu, uzeo je svoju violinu ipoËeo svirati evaneoske pjesme na javnome mjestu. Ubrzo seokupilo mnoπtvo. On je nastavio svirati i kad je pala noÊ. Narodmu je poËeo donositi hranu. Netko mu je pruæio svjetiljku. Na-kon nekoliko odsviranih pjesama poËeo je ljudima govoriti oBibliji. A onda im je predstavio svoje knjige i Ëasopise. Tako jeviπe veËeri svirao i prodavao literaturu. Ljudi su postali prija-teljski raspoloæeni i poËeli ga pozivati u svoje domove.

Nekoliko godina poslije drugi je student literarni evanelistbio poslan na Timor. I on je uspio prodati dosta literature iupoznati nove ljude.

Sedamnaest godina nakon prvog kontakta, na otok je doπaoliterarni evanelist s punim radnim vremenom. I tada se neπtopoËelo dogaati. Novo sjeme Evanelja, zajedno sa sjemenomposijanim u dva prijaπnja navrata, poËelo je klijati. Ubrzo je osno-vao subotnju πkolu. Prodavao je mnogo knjiga i Ëasopisa. Ljudisu na sve strane traæili da ih poduËava Bibliji. Literarni evan-elist jednostavno nije mogao zadovoljiti sve zahtjeve i daljeprodavati literaturu od koje je æivio. Zatraæio je pomoÊ uredamisije.

Na Timor je doπao sam predsjednik misije da vidi stvarnostanje. Bilo je onako kako je Ëuo. Odmah je uredio da na Timordoe pastor i poËne raditi s ljudima.

Nakon krπtenja prve skupine vjernika, pastora je pozvaoduænosnik ministarstva religije. Htio je znati zaπto se toliki ljudiprikljuËuju AdventistiËkoj crkvi. “PlaÊate li im da postanu ad-ventisti?” pitao je. Pastor je odgovorio: “Ne, nego kad postanuadventisti, oni desetinu svojeg prihoda vraÊaju Bogu i svetkujusubotu. Osim toga moraju prestati puπiti, piti alkohol, jestisvinjetinu i ævakati betelov orah.”

Duænosnik se zaËudio. Nije mogao vjerovati da je sve tako.Pozvao je bivπe pastore adventistiËkih krπtenika i od njih tra-æio da posjete svakog novog adventista i odrede koliko su iskreni.Ustanovili su da svaki sluËaj potvruje rijeËi adventistiËkog pa-stora. Otkrili su i to da se joπ mnogo njih priprema za krπtenje.

Knjige koje su literarni evanelisti prodali na Timoru do-nijele su bogatu æetvu duπa — a æetvi joπ nije kraj. Kako pro-laze dani i mjeseci, mnogi se æele krstiti. Molite se za Timor.Na otoku ima joπ mnogo ljudi koje ne poznaju Isusa.

103

21. prosinca

Glad za Boæjom rijeËi“Evo, dani dolaze — rijeË je Jahve Gospoda — kad Êuposlati glad na zemlju, ne glad kruha ni æe vode, veÊsluπanja rijeËi Jahvine.” (Amos 8,11)

Neki bi to nazvali poticajem. Drugi bi rekli da vam govoriSveti Duh. TreÊi bi rekli da je to jednostavno plod maπte i ni-πta drugo. Literarni evanelisti vjeruju da im Bog govori prekoSvetoga Duha i Ëesto kaæe kamo trebaju iÊi da nau osobu kojojje potrebna pomoÊ. To se dogaa u Sjedinjenim AmeriËkim Dr-æavama, u Japanu, Koreji, na Filipinima, u Africi — svuda.

Literarni evanelist Gilles Duran vozio je glavnom autoce-stom izmeu Bordeauxa i Saintesa u Francuskoj. Odjednom jeosjetio potrebu — gotovo kao da mu je netko rekao — da skreneulijevo. Posluπao je poticaj. Skrenuo je i naπao se u mjestuMozerolles. Kad je stigao u selo, osjetio je isti poticaj. Ovaj putje trebao pokucati na vrata odreene kuÊe. Kad je domaÊicaotvorila vrata, objasnio je razlog svojeg posjeta, a ona ga je sr-daËno pozvala da ue. Ubrzo je otkrio da gospoa ima mnogopitanja o duhovnim predmetima. Dugo su razgovarali.

Kad je doπlo vrijeme ruËku, pripremila im je ruËak. Za vri-jeme ruËka nastavili su razgovor. Literarni evanelist saznaoje da pripada mjesnoj crkvi i da je usnila znaËajan san. Njezinsan i æelja bili su da u mjestu organizira skupinu koja Êe pro-uËavati Bibliju, ali nije znala kako da poËne. Kupila je od brataGillesa nekoliko knjiga, a tijekom narednih posjeta nabavila jei druge. Gilles je zakljuËio da je vrijeme da je upozna s adven-tistiËkim pastorom.

Nakon prouËavanja s pastorom, u njezinom domu organi-zirana je mala skupina. Tu je bila njezina kÊi, dva unuka, dvijeunuke i nekoliko mjeπtana. Ostvarila joj se æelja da u svojemdomu ima skupinu koja prouËava Bibliju i ona je bila koordi-nator skupine. Po uputama adventistiËkog pastora ova se sku-pina redovno sastaje i mi smo uvjereni da Êe rezultati biti oso-be zadobivene za vjeËnost.

Kad vam progovori onaj tihi glas da idete u neËiji dom ilida pristupite nekoj osobi, nemojte oklijevati. Ili ako Ëujete davas isti taj glas poziva da svoje Bogom dane talente i vrijemeposvetite radu s literaturom, ne oklijevajte. Idite i odnesite dru-gima radost spasenja; tako Êete obogatiti i svoju duπu. Odmahodgovorite: “Evo me, mene poπalji!”

104

“Na literarnom evanelistu poËiva velika odgovornost.Na svoj posao treba poÊi pripremljen da objasni Pismo. Akose putujuÊi od mjesta do mjesta uzda u Gospodina, okruæitÊe ga Boæji aneli i dati mu rijeËi koje Êe izgovarati da bimnogim duπama donio svjetlo, nadu i ohrabrenje.” (Ellen G.White, Colporteur Ministry, str. 111)

22. prosinca

Bog ne kasni s ispunjenjem obeÊanja“Ne kasni Gospodin ispuniti obeÊanje, kako ga neki spo-rim smatraju, nego je strpljiv prema vama.” (2. Petrova3,9)

Lidija je literarna evanelistica u Poljskoj. Ona smatra darad s literaturom u stambenim blokovima ima svojih prednosti.Tako ostajete suhi za kiπnih dana. Ali ponekad stambene zgra-de kuπaju strpljenje literarnog evanelista.

Jednog dana, dok je obilazila stanove u velikim zgradama,imala je jako malo uspjeha. Vukla je sa sobom kolica u kojimaje bilo desetak kilograma knjiga i viπe od Ëetiri sata iπla odvrata do vrata, ali ljudi nisu pokazivali zanimanje. Jedan unu-tarnji glas govorio joj je da ide kuÊi, a drugi ju je hrabrio danastavi jer moæda Bog negdje usput za nju priprema iznenae-nje. Taj glas je govorio: “Moæda te Bog uËi strpljenju ili pripremaposeban blagoslov o kojemu nemaπ pojma. Ostani i radi do dva-deset jedan sat kako si obeÊala.”

Lidija je stala u jedan ugao hodnika da porazgovara s Bo-gom. Rekla je otprilike: “Da, Gospodine, ostat Êu do dvadesetjedan sat kako sam obeÊala. Ali kad si rekao: ‘Tko Êe iÊi?’ sjetise da sam ja samo jednostavno odgovorila: ‘Ja.’ I sjeti se svojegobeÊanja: Ja sam s tobom i nikad te neÊu ostaviti. Gospodine,potrebna mi je Tvoja prisutnost. UËinimo to na ovaj naËin: jaÊu ovdje Ëekati pet minuta, a Ti idi ispred mene i posjeti stanovena ovom katu. UËini to, a ja obeÊavam da Êu nastaviti raditi.Hvala Ti, Gospodine. Znam da Êe sada biti bolje.”

Lidija je Ëekala pet minuta i onda priπla prvim vratima ipokucala. »ovjek koji joj je otvorio, pozvao ju je da ue. Bio jeveoma ljubazan i razgovorljiv. Kad mu je pokazala svoje knji-ge, priπao je telefonu, nazvao tehniËku πkolu i dogovorio mo-guÊnost da tamo prodaje te knjige. Lidija je zbog toga bila vrlosretna.

105

Bilo je 20.30 kad je iziπla iz stana tog Ëovjeka. OdluËivπiposjetiti joπ jedan stan, pokucala je na sljedeÊa vrata. Gospo-a koja je otvorila vrata obradovala joj se, a kad joj je poka-zala knjige, sve su joj se jako svidjele. U samo petnaest minutaLidija je toj æeni prodala sve svoje knjige. Ona ih je kupila kaopoklone Ëlanovima svoje obitelji.

Onda je Lidija poæurila da uhvati autobus. Kolica su sadabila prazna, a srce joj je bilo prepuno zahvalnosti silnom i dragomBogu kojemu sluæi. Zahvaljivala je Bogu πto ju je vodio do joπjedne duπe koja je radosno prihvatila knjige ispunjene istinom.A rezultati? Prepustimo ih Svetome Duhu — to je Njegov posao.Posao je literarnog evanelista da posije sjeme i Ëeka æetvu. Aona Êe sigurno doÊi.

“Ako se upregnemo u Kristov jaram, On je obeÊao daÊemo naÊi mir, utjehu i nadu pa Êemo se uvjeriti da suNjegove rijeËi istinite.” (Ellen G. White, The Upward Look, str.307)

23. prosinca

UËenici donose mnogo roda“Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo rodai da budete moji uËenici.” (Ivan 15,8)

U sjeveroistoËnom dijelu Bornea æivio je mladi braËni par.Njihov je dom bio blagoslovljen s tri sina i jednom kÊeri. Otacje radio za drvnu kompaniju ruπeÊi stabla daleko u πumi. Zbognaravi svojeg posla nije mogao provoditi mnogo vremena sa svo-jom obitelji. Majka je vjerno obavljala svoje duænosti kako tosamo prava majka moæe.

Jedan adventist ustanovio je da je njihov dom primljiv zaEvanelje pa je s tom suprugom i majkom prouËavao Bibliju.Kad god bi muæ bio kod kuÊe, i s njim je prouËavao Bibliju,iako je to bilo samo povremeno. Osim toga, muæ se potpunoprilagodio æivotu drvosjeËe pa nije imao mnogo vremena za pro-uËavanje Biblije. Meutim, æena je ozbiljno pristupila prouËa-vanju i postala iskrena adventistica s velikom ljubavlju premaduπama.

Nakon viπe godina, njezin suprug je naπao æenu iz drugezemlje i na kraju je otiπao u njezinu zemlju. Mlada majka uspjelaje nekako prehraniti i odgojiti svoje Ëetvero djece i vjerno ihuËila da ljube Boga.

106

Pet godina poslije muæ je umro i svoju drugu æenu ostavios dvoje djece — djevojËicom i djeËakom. RazmiπljajuÊi o dvojedjece svojeg muæa negdje u drugoj zemlji, njegova je suprugapomislila: “Ne mogu njegovu djecu ostaviti da odrastu bez po-znavanja Boga i Njegove rijeËi. Moram otiÊi i posjetiti ih. Morajuupoznati Boga.” DjevojËica je sada imala oko Ëetiri godine, anjezin brat bio je neπto mlai.

Otputovala je u tu drugu zemlju, dugo tragala za njima dokih konaËno nije naπla. To dvoje djece raslo je u sredini u kojojnisu bila izloæena Bogu i Njegovoj ljubavi. Ona ih je pokuπalazadobiti i djeca su se odazvala — posebno djevojËica — i pri-hvatila poÊi za æenom svojega oca.

Vjerna æena dovela je nezakonitu djecu svojeg muæa u svojdom i odgojila ih, uËeÊi ih da ljube Boga kao svojeg Oca. Dje-vojËica — sada mlada æena — danas je sretna vjernica Adven-tistiËke crkve i sluæi Gospodinu. Njezina pomajka, s velikim srcempunim ljubavi, literarna je evanelistica koja pridobiva ljude zasvojega Gospodina. Ovaj neobiËan dogaaj uËi nas pravom zna-Ëenju ljubavi.

Kad Bog na poseban naËin dodirne vaπe srce ljubavlju, iditebilo kamo i vodite druge k Njemu. Ova majka nije trebala otiÊipo muæevljevu djecu, ali je to uËinila. U tome se i sastoji ljubav— ljubav koja ne poznaje granice.

“Kristova omiljena tema bila je oËinska njeænost i pre-obilno Boæje milosre.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe,str. 19)

24. prosinca

Budimo uvijek spremni na odgovor“Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vaszatraæi obrazloæenje nade koja je u vama.” (1. Petrova3,15)

Studenti literarni evanelisti znaju kako zadobivati ljude.Za svake ljetne praznike tisuÊe njih posjeÊuju ljude u njihovimdomovima i na poslu i nude im Boæju literaturu. Ovi posveÊenimladi ljudi uvijek su u potrazi za osobama koje traæe istinu.

Carl Fivecoat bio je takav student literarni evanelist. Zavrijeme πkolovanja na koledæu odluËio je provesti ljeto radeÊis literaturom u Frankfortu u ameriËkoj saveznoj dræavi Indiani.Prodavao je komplet knjiga The Bible Story. Tako je doπao u

107

dom u kojem je naπao samo dijete. Neko je vrijeme razgovaraos njim i onda mu pokazao svoje knjige. Dijete se veoma zain-teresiralo za The Bible Story. Onda je reklo naπem bratu da Êese majka vratiti za jedan sat.

Carl je otiπao dalje posjeÊujuÊi druge domove sa svojim dra-gocjenim knjigama. Kad se kasnije tog dana vratio u ovaj dom,naiπao je na jako sumnjiËavu majku koja je odmah pitala tkoje on i kakvu vrstu literature nudi. Isprva je bila puna predra-suda, ali mu je dopustila da pokaæe lijepe sveske The Bible Story.Na kraju ih je naruËila.

Razgovor je u jednom trenutku skrenuo na pitanje je li is-pravno jesti svinjetinu. To je dovelo do pravog biblijskog prou-Ëavanja i Carl joj je iz Biblije pokazao da je Bog odredio razli-ku izmeu Ëistih i neËistih æivotinja.

Nakon toga je naπ literarni evanelist krenuo dalje svojimputem i u radu i zanimljivim susretima s mnogim ljudima pot-puno zaboravio na taj dogaaj.

Nakon πto se vratio na koledæ, nekoliko mjeseci kasnije,Carl je jedne subote posjetio crkvu u Frankfortu. Po zavrπetkubogosluæja pristupila mu je neka æena i pitala ga da li je po-znaje. Rekao je da je se ne sjeÊa. Onda ga je æena podsjetilada je k njoj doπao s kompletom knjiga The Bible Story i da surazgovarali o tome je li ispravno jesti svinjetinu. Naravno, sadase Carl sjetio tog dogaaja i na svoju radost saznao da je onadanas vjernica AdventistiËke crkve.

Te se veËeri naπ student evanelist vratio na koledæ s veli-kom radoπÊu u srcu, znajuÊi da ga je Gospodin uporabio danekome pomogne doæivjeti radost spasenja u Isusu. Srce muje preplavila zahvalnost, jer nema veÊe radosti od spoznaje dasmo nekoga upoznali s Isusom.

“Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjer-nicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u ËistoÊi.” (1.Timoteju 4,12)

25. prosinca

Kako uzvraÊamo na uvrede?“On koji na uvredu nije uvredom uzvraÊao i muËen nijeprijetio.” (1. Petrova 2,23)

Literarna evanelistica Noemi Cummings sama iznosi jedansvoj doæivljaj.

108

Nedavno sam posjetila jednu gospou i ponudila joj niz knji-ga o obiteljskom æivotu. Sve je bilo dobro do trenutka kad samjoj pokazala obiteljsku Bibliju. Odjednom se toliko rasrdila daje rekla: “I vi vjerujete u to smeÊe? Sigurno ste krπÊanka, jednaod onih glupavih æena i muπkaraca koji slijepo vjeruju u onoπto ova knjiga kaæe, a da nisu svjesni istine.”

U tom sam se trenutku u mislima poËela ozbiljno molitiza prave rijeËi i ponaπanje jer sam se sjetila da nam je Isussvojim primjerom pokazao da se ljudi ne pridobivaju raspravom.

Zato sam rekla: “Nicole, oËito imate razloga πto tako govoriteo ovoj dragocjenoj knjizi.”

“Da”, rekla je. “Ja sam spiritistkinja i vjerujem u mnoge bo-gove; to, zapravo, nisu bogovi, veÊ boæice.”

Pitala sam: “Jeste li kada Ëitali Bibliju?”“Ne dolazi u obzir; to bi bilo gubljenje vremena. Uostalom,

krπÊani nisu niπta bolji od drugih ljudi. Jadniji su jer im jeova Knjiga nametnula mnoga ograniËenja.”

“Nicole, ne mogu govoriti o svim krπÊanima, ali mogu go-voriti o sebi. Otkad sam poËela Ëitati Bibliju i s molitvom jeprouËavati, mogu reÊi da je stvarno promijenila moj æivot. Sretnasam πto znam da me Bog voli, a buduÊi da sam prihvatila darspasenja koji daje po Isusu Kristu, imam jamstvo da Êu zauvi-jek æivjeti s Njim. Da nema Boga, ne bih sada razgovarala svama. On mi daje æelju da idem i drugima govorim o Njegovojljubavi kako bi i oni imali radost i mir koji dolazi samo od po-znavanja Spasitelja.”

“Hmmm”, rekla je. “Nemam novca pa ionako neÊu moÊi odvas niπta kupiti.”

Upravo sam se spremala da mirno odem; zahvalila sam jojza vrijeme koje mi je posvetila i za njezinu iskrenost, kad sampomislila da bih joj trebala pokazati komplet knjiga za djecujer je imala Ëetvero djece. Tada se zainteresirala i zamolila meda ponovno sjednem. A onda mi je uputila stvarno neobiËnerijeËi.

Rekla je: “Dok ste govorili, u glavi sam Ëula dva glasa. Jedanmi je govorio da s vama nemam posla, a drugi da vas ne pustimda odete. »injenica je da imam Bibliju i nekoliko sam je seputa pokuπala rijeπiti, ali se nekako ne mogu prisiliti da to uËi-nim. Ako imate neπto za moju djecu πto Êe im pomoÊi da bu-du bolja i da lakπe prihvate æivot s rastavljenim roditeljima, ondaæelim imati te knjige. OdluËila sam da neÊu biti krπÊanka, alisvojoj djeci moram prepustiti da sama odluËe.” Zatim je za djecunaruËila krπÊanske literature za viπe od osam stotina dolara.

109

Nema granica onoga πto Bog moæe i hoÊe uËiniti da nampomogne da budemo uspjeπni i dopremo do duπa u tami.

26. prosinca

Posluπni nebeskom vienju“Jao meni ako evanelja ne navjeπÊujem.” (1. KorinÊa-nima 9,16)

Apostol Pavao je rekao: “Jao meni ako evanelja ne navjeπ-Êujem.” Rekao je takoer: “Ne bijah neposluπan nebeskom vi-enju.” (Djela 26,19)

Bog je Pavla pozvao na posebnu zadaÊu. Pavao je vidio velikupotrebu ljudskog roda, a Bog mu je pokazao kako da je zadovolji.

Brat Koni osjeÊao je teret za svoje bliænje. Proveo je mnogegodine u rudnicima zlata u Johannesburgu u Juænoj Africi. UtragiËnoj nesreÊi eksplozije mine izgubio je nogu i morao jehramati zbog nepravilno napravljene umjetne noge. Premda jenakon tragedije bilo bolno hodati, brat Koni je postao literarnievanelist koji se u radu s knjigama mogao kretati samo pje-πice ili javnim prijevozom.

Zbog invalidnosti brat Koni viπe nije mogao raditi u rudniku.Otiπao je u Soweto, u predgrae Johannesburga. Tu je upoznaoGospodina i prihvatio vijest trojice anela. BuduÊi da je osje-Êao teret za duπe, poslali su ga direktoru nakladniËkog djela,pastoru L. Lephatseu. Ubrzo je nosio knjige u rudnike u kojimaje prije radio. Meutim, kao literarni evanelist razlikovao seod grubog rudara koji je nekoÊ prolazio kroz vrata koja su Ëuvalistraæari.

A straæari rudnika bili su grubi, bezduπni, slabo obrazovaniljudi. Brat Koni htio je s njima podijeliti slobodu koju je na-πao u Isusu. Za njih je on bio Ëudak pa su ga poËeli zlostav-ljati, pobacali su mu knjige i naguravali ga. Naravno, to im nijebilo teπko jer s obzirom na njegovu umjetnu nogu nije bio takookretan kao nekada. Prije nego πto su ga pustili, nemilosrdnosu ga pretukli tako da mu je glava natekla pa je jedva mogaootvoriti oËi. ZaËudo, uspio se vratiti u kuÊu pastora Lephatseau Soweto. Pastor me je nazvao i ispriËao mi πto se dogodilo.Odmah sam se spustio na koljena i molio Boga da ovom iskre-nom krπÊaninu pomogne da ne izgubi vjeru i da se ne obeshrabri.Strahovao sam da bi, s obzirom na to da je razmjerno novi krπ-Êanin, mogao zakljuËiti da ga je Bog napustio.

110

Meutim, kad je brat Koni ozdravio, uzeo je drugi kompletknjiga i otiπao ravno natrag u isti rudnik u kojemu su ga pretukli.On je imao nebesko vienje sluæbe. Nakon prve godine rada sliteraturom brat Koni je imao pet krπtenja, a svake sljedeÊe godinetaj broj se poveÊavao. Uvijek je radio kao djelatnik s punomo-Êi. Imao je viπe razloga da ne radi Gospodnji posao od veÊinenas, ali je Ëuo Boæji poziv i odazvao se. Doista nije bio “nepo-sluπan nebeskom vienju”. Stvarna definicija Boæjeg poziva glasi:trebamo vidjeti potrebu i znati da je uz Boæju milost moæemozadovoljiti.

O radu s literaturom Boæja sluπkinja je jasno rekla: “Lite-rarni evanelisti trebaju biti svjesni Ëinjenice da je literar-no-evaneoski rad djelo koje Gospodin æeli da obavljaju.”(Ellen G. White, Colporteur Ministry, str. 58) (Bill Beckworth)

27. prosinca

©to Êu reÊi svijetu?“Idi i reci tom narodu…” (Izaija 6,9)

Pisana rijeË je pomogla u osnivanju Crkve i utvrivanju vjer-nika. ZahvaljujuÊi literaturi, Crkva je u prvim danima dobila svojidentitet u svijetu. Bez njezinog snaænog utjecaja Evanelje nebi moglo uÊi u golema podruËja nastanjena mnoπtvom stanov-nika.

ZahvaljujuÊi Boæjem blagoslovu, literatura je i danas djelo-tvorna. Ona djeluje u zabaËenim i siromaπnim krajevima kao iu razvijenim zemljama. Djeluje i u bogatim sredinama. Litera-tura je i dalje jedno od Boæjih najdjelotvornijih orua.

AdventistiËka crkva svake godine izdaje velike koliËine lite-rature. Godiπnja prodaja naπe literature premaπila je stotinu mi-lijuna ameriËkih dolara. »ak i nakon pojave raËunala i tehniËkiusavrπene audiovizualne opreme, literatura je i dalje ekonomskigledano izuzetno djelotvorno sredstvo za πirenje Evanelja.

Tiskane stranice Ëesto svjedoËe Ëitavom naraπtaju i dulje.One postaju trajan dio obitelji. Prenose se na djecu i njihovudjecu. Uvijek dosljedna u navijeπtanju iste prekrasne vijesti nadei spasenja, Ëak i jedna knjiga svojim porukama koje zagrija-vaju srce Ëesto mijenja æivote desetaka ljudi.

Danas Crkva ima viπe od dvadeset dvije tisuÊe literarnihevanelista koji su se posvetili navijeπtanju vjeËne vijesti pu-tem tiskane stranice. Kakva je to globalna snaga! Oni svakog

111

dana posjeÊuju tisuÊe osoba koje trebaju upoznati Evanelje.Zato se literarni evanelisti ubrajaju u najvrednije evaneoskeradnike; oni ulaze u nedirnuta podruËja u kojima postoji veli-ka duhovna potreba.

Ima li rezultata? Hvala Bogu za rezultate u obraÊenjima ljudi.Godiπnje se krπtava viπe od Ëetrdeset tisuÊa osoba kao izravnaposljedica Ëitanja literature kupljene od literarnih evanelista.©to to znaËi? To je jednako broju od Ëetiri stotine crkava postotinu vjernika. Literatura je toliko djelotvorna i snaæna da sugranice njezinog djelovanja odreene samo brojem posveÊenihruku, nogu, srca i glasova koji je prenose. Ne Ëudi nas πto jeEllen White smatrala da bi trebalo biti stotine literarnih evan-elista tamo gdje je danas samo jedan.

U mnogim zemljama postoji velika potreba za veÊim brojemposveÊenih literarnih evanelista. To trebaju biti osobe koje osje-Êaju ljubav prema bliænjima i traæe “najprije Kraljevstvo i pra-vednost njegovu”. Takve Ëeka obilje blagoslova. Vijest koju trebaobjaviti hitna je. Literatura je pri ruci. Naπa je velika potrebaza veÊim brojem voljnih ruku i nogu da je odnesu tamo gdjemoæe vrπiti posao koji joj je Bog namijenio.

Molimo se æarko da nam Bog podari ljubav prema spaπava-nju ljudi.

“Bog je odredio da literarno-evaneoski rad bude sred-stvo da se ljudima objavi istina koju sadræe naπe knjige, iliterarni evanelisti moraju biti svjesni potrebe da se knji-ge, neophodne za duhovni odgoj i prosvjetljenje, πto je bræemoguÊe odnesu ljudima u svijetu. To je upravo onaj rad kojimbi Bog htio da se njegov narod bavi u ovo vrijeme.” (EllenG. White, Iz riznice svjedoËanstava, sv. 2, str. 431,432)

28. prosinca

Kristov miomiris“Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja teπiri po nama na svakome mjestu miris svoga spozna-nja. Da, Kristov smo miomiris.” (2. KorinÊanima 2,14.15)

Dr. L. Astleford godinama je bio literarni evanelist i voditeljnakladniËkog odjela. On nam je poslao ovaj izvjeπtaj. Dopustimomu da ga ispriËa svojim rijeËima.

“Imat Êemo posjetitelja!” najavila je majka. “To je RafaelFleitas, kolporter; on Êe nekoliko dana stanovati kod nas.” Bio

112

sam uzbuen. Kao dijete volio sam goste.Bilo je to poËetkom tridesetih godina proπlog stoljeÊa i mi

smo tada æivjeli na nizozemskim Antilima. Moje prvo pitanjeglasilo je: “A koji jezik govori? Nizozemski? Papiamento? En-gleski?” Majka mi je objasnila da ne govori ni jedan koji samspomenuo, veÊ πpanjolski. Joπ viπe me uzbudila pomisao da po-sjetitelj ne govori nijedan od naπih jezika.

Onda je doπao dan kad je stigao stric Fleitas, kako smoga zvali. Odmah sam ga zavolio jer su mu oËi prijateljski iskrile.Takoer se sjeÊam kako je uzeo vremena i pokuπavao se spri-jateljiti sa mnom. Prvo πto je uËinio bilo je da je izvukao boËicui dao mi da je pomiriπem. Miris je bio predivan, moæda najljep-πi koji sam ikad osjetio. Kad je vidio da mi se svia, pruæio mije boËicu da joπ jednom pomiriπem. Onda je upro prst u menei rekao: “Ti kolporter!” Ja sam tog trenutka odluËio da Êu tobiti — πto god to znaËilo.

Stric Freitas je uzeo vremena da mi pantomimom objasniπto se nalazi u njegovoj torbi; pokazao mi je svoje knjige i Ëakπto je radio s njima. U tom je bio veoma uspjeπan i ja sam garazumio. Poæelio sam i ja imati takvu torbu.

Kad je otiπao, zamolio sam svoje roditelje da i oni menikupe takvu torbu i knjige. Ispunili su mi æelju i ja sam biooduπevljen. Odmah sam otiπao u domove djece s kojom samse svakodnevno igrao i druæio. Sve su knjige bile na nizozem-skom. Dok sam ih pokazivao, naπao sam ljude koji su ih htjelikupiti. Ponekad sam Ëak morao otiÊi kuÊi s veÊim novËanica-ma da bi mi ih majka promijenila. I to mi se svidjelo. OsjeÊaosam se kao da prodajem parfeme.

Dok sam pohaao osnovnu πkolu, radio sam kao literarnievanelist sa skraÊenim radnim vremenom. U srednjoj πkolizaraivao sam svake godine za πkolarinu. Radio sam marljivo iovaj rad mi je donio mnoge duhovne blagoslove. »ak i za vrije-me studija “slatki miris” ovog rada pomagao mi je da se πkolujem.Posebno mi je bilo drago πto sam vidio kako se Boæji velikiciljevi zrcale u oËima mojih kupaca i u mojem vlastitom srcu.

Postao sam svjestan da me je Bog pripremao za æivot usluæbi Njemu, ali nisam znao koja Êe to sluæba biti. A ondasam se sjetio onoga πto sam dobio u djetinjstvu, kad je bratFleitas, dok mi je u nosnicama joπ uvijek lebdio miris parfe-ma, rekao kako je najbolje znao na engleskom: “Ti kolporter!”Zahvaljujem Bogu za njegov utjecaj.

113

29. prosinca

I djeca su Boæji uËenici“Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, meneprima.” (Marko 9,37)

Lita Bernal postala je krπteni vjernik AdventistiËke crkveu dobi od πest godina. Premda su je æivotna zbivanja odvela odCrkve dok je joπ bila mlada, nije zaboravila dojmove iz djetinj-stva.

Kako su godine prolazile, udala se i postala majka dvojedjece. Njezine uspomene i osjeÊaji sada su je vraÊali u proπlost.Lita je poËela razmiπljati o vjeri iz djetinjstva pa se vratila uCrkvu. A onda je naiπla tragedija u obliku strahovite poplave ukojoj se utopila njezina starija kÊi. Lita je bila toliko pogoenada je neko vrijeme okrivljavala Bog za ovaj gubitak. A onda, sjasnijim razumijevanjem, ponovno se okrenula svojoj vjeri iozbiljno molila Boga da upravlja njezinim æivotom. Ubrzo je dobilaodgovor.

U snu je vidjela sebe kako obavlja neki veliki posao za Boga.Shvatila je da joj Bog ovim snom pokazuje da treba postati lite-rarna evanelistica. I tako je æena u dobi od Ëetrdeset pet go-dina i majka trogodiπnje djevojËice predala molbu za rad s litera-turom.

Lita se æarko molila za odvaænost da izie meu ljude. Tojoj je bilo jako teπko. Onda je pomislila: ©to bi se dogodilo kadbih sobom povela svoju kÊerkicu Donnu? Od tog trenutka Li-tina priËa postaje izuzetnom.

Trogodiπnja Donna rado je iπla s mamom i odmah zavoljelanjezin posao. Izgleda da je to dijete u radu dobilo snagu i ondaje prenosilo na majku. Mala Donna je po svemu sudeÊi razum-jela cilj rada s literaturom. Ubrzo je postalo uobiËajeno da malaDonna dijeli traktate u predvorju tvrtke ili u trgovini u kojoj jenjezina mama nudila knjige vlasniku. Dijete je voljelo ljude, aljudi su odmah zavoljeli dijete.

Kako je vrijeme odmicalo, Donna se nije umorila prateÊimajku. Umjesto toga saËuvala je oduπevljenje pa bi Ëak hrabrilamajku da idu dalje kad bi ova rekla da je umorna.

Jednog dana, dok su bile u zgradi dræavne uprave, ispredureda dræavnog odvjetnika, Lita je strpljivo Ëekala na dogovo-reni sastanak s jednim kupcem. U meuvremenu je mala Don-na bila zaokupljena dijeljenjem traktata svakome koga bi vidjela.Odjednom je priπla majci, uzela primjerak knjige Best Love

114

(NajveÊa ljubav) i otiπla je ponuditi sluæbeniku u uredu. Kadse Lita osvrnula i ugledala Donnu kako razgovara sa sluæbeni-kom, priπla joj je i ustanovila da je Dona upravo sklopila posao.Sluæbenik je bio spreman odmah platiti knjigu u gotovini. Maj-ka i njezina kÊerkica zajedno su hvalile Boga za Njegovu dobrotu.

Stvarno izvanredan tim u radu s literaturom.“U nebeskom je kraljevstvu najveÊi onaj koji se dade

pouËiti kao malo dijete.” (Ellen G. White, This Day With God,str. 231)

30. prosinca

Pozovimo djecu u Boæje kraljevstvo“Pustite djeËicu neka dolaze k meni; ne prijeËite im jertakvih je kraljevstvo Boæje!” (Marko 10,14)

Danas nastavljamo izvjeπtaj o nevjerojatnom naËinu na kojise Bog sluæi djevojËicom i njezinom mamom da ljudi upoznajuIsusa.

Jednog dana Lita i njezina kÊerkica Donna uπle su u poπtujer je Lita htjela nazvati neku prijateljicu. Dok je razgovaralatelefonom, ugledala je kako Donna deæurnoj sluæbenici poka-zuje prvu knjigu kompleta The Bible Story. Gospoa joj je obja-snila: “VeÊ imam takvu knjigu.” Donna je jednostavno otiπla kmami, uzela iz njezine torbe dvije zdravstvene knjige i vratilase ljubaznoj gospoi da joj objasni korist od knjiga koje go-vore o dobrom zdravlju. Rezultat? Dok je njezina majka telefo-nirala, Donna je prodala obje zdravstvene knjige.

Drugom prigodom Lita i njezina kÊi posjetile su jednu go-spou u gradskoj bolnici. Dok joj je Lita nudila svoje knjige, ublizini je Ëula Donnin uzbueni glas. Objaπnjavala je izvjeπtajo Noi. “Greπnici su se utopili jer nisu vjerovali”, govorila je Donnaozbiljno pozornim sluπateljima. U tih nekoliko minuta, dok jeLita zakljuËivala narudæbu, Donna je prodala deset svezaka kom-pleta The Bible Story, uz priliËno veliki polog.

Je li ova djevojËica — dosad vjerojatno najmlai literarnievanelist — sretne ruke ili dijete Ëudo? Ono πto znamo jestda na toj djevojËici poËiva obilje Boæjega Duha. Ona je znaËajanspoj osobe koja ima duhovnu pronicavost i osjeÊaj korisnostikoji nadilazi njezine godine, i koja pokazuje jednostavnu, dje-tinju vjeru sukladno svojim godinama. U dobi za djeËji vrtiÊ onaprodaje literaturu sa svojom mamom i svjedoËi svojemu ocu ko-

115

jega jako voli. Ona æeli da i on nae spasenje u Isusu, kao πtou tome æeli pomoÊi drugima.

Donna Ëesto prisustvuje seminarima za literarne evane-liste. Ona se meu njima osjeÊa kao kod kuÊe. Svi veoma cijenenjezina iskustva, njezino svjedoËenje, njezino pjevanje i spo-sobnost voenja pjesme.

Ovo je samo nekoliko primjera o radu neobiËnog tima majkei kÊeri. Moæda Êe netko jednog dana napisati knjigu o njiho-vim iskustvima. U meuvremenu Lita skromno kaæe da ne mo-æe dovoljno izraziti zahvalnost Bogu za Njegov dar u ovom dra-gocjenom djetetu preko kojeg se Boæji Duh tako slobodno kre-Êe.

Bogu je potrebno viπe radnika svih æivotnih dobi. Od nasoËekuje spremnost da dopustimo Svetome Duhu da nas pove-de k onima kojima je i te kako potreban. Isti Sveti Duh kojidjeluje preko Lite i male Donne, voljan je raditi preko vas daostvari »uda Boæje milosti.

Jeste li veÊ literarni evanelist? Ako niste, moæda vas Bogdanas poziva da to postanete.

31. prosinca

Evanelje se joπ uvijek propovijeda“I propovijedat Êe se ovo evanelje Kraljevstva po svemsvijetu za svjedoËanstvo svim narodima. Tada Êe doÊisvrπetak.” (Matej 24,14)

“»itavog æivota razmiπljam o Isusovoj sveËanoj izjavi u Mateju24,14”, piπe Rubens S. Lessa, glavni urednik Brazilske naklad-niËke kuÊe. “Kad sam prvi put Ëuo ove rijeËi, osjeÊao sam daje svrπetak svijeta jako blizu. U mojem djeËjem shvaÊanju svijetje bio veoma malen i zaËas Êe svi njegovi stanovnici upoznatiRadosnu vijest.

Meutim, kako su godine prolazile, promijenio sam nekasvoja razmiπljanja. Shvatio sam da veÊina vjernika nije uklju-Ëena u evaneoski rad. S jedne sam strane vjerovao, i joπ uvi-jek vjerujem, u Boæju moÊ. S druge strane, bio sam razoËaranslabaπnim ljudskim odazivom na poziv za objavljivanje vjeËnogEvanelja ‘svakom narodu i plemenu i jeziku i puku’ (Otkrive-nje 14,6).

Kad su me nakon pet godina pastoralne sluæbe pozvali dasluæim Crkvi kao jedan od urednika nakladniËke kuÊe, Ëitao

116

sam izvjeπtaje o napretku Boæjeg djela po svijetu. U mojem jesrcu ponovno planula nada. Crkva ostvaruje svoju ulogu u na-vjeπÊivanju Evanelja.

Ali poËetkom 1980-ih godina, za vrijeme studija teologijeu Engleskoj, po prvi put sam shvatio kako svjetovnost djelujena milijune ljudi, posebno u Europi. Tijekom odræavanja evan-gelizacije u dva engleska grada primijetio sam da ljude ne zani-maju duhovne teme. Kako objaviti Evanelje ljudima koji ga neæele Ëuti? Joπ sam postao svjesniji velikog posla koji Ëeka Crkvukad je profesor Borge Schantz spomenuo prepreke s kojima sekrπÊani suoËavaju kad pokuπaju iznijeti Evanelje sljedbenici-ma drugih svjetskih religija.

Danas, dvadeset pet godina poslije, razmiπljam o velikombroju ljudi koji æive u takozvanom Prozoru 10/40 — u zemljamaizmeu desetog i Ëetrdesetog stupnja sjeverne geografske πiri-ne. Samo se mali postotak njih naziva krπÊanima. Premda suAdventistiËki svjetski radio (ARW) i odvaæni misionari obaviliprekrasno djelo u tim teπko dostupnim podruËjima, joπ uvijekostaje pitanje kako Êe se ispuniti objava Evanelja iz Mateja24,14.

Budemo li pokuπali odgovoriti svojim nastojanjima, sigur-no Êemo se obeshrabriti. Ali neπto nam moæe zagrijati srce: Isusje obeÊao da Êe se Evanelje propovijedati po cijelome svijetu.Zato trebamo dopustiti Bogu da nas uporabi kao svoje svjedo-ke na svoj naËin i da vjerujemo kako Êe On uËiniti svoj dio uovom velikom zavrπnom djelu.

Ne zaboravimo da je pozitivan odgovor plod volje preobra-æene Boæjom miloπÊu. ‘Svaki pravi uËenik raa se u Boæjekraljevstvo kao misionar’, kaæe Ellen White (Isusov æivot, str.145) Ako propustimo ispuniti zadaÊu koju nam je povjerio, BogÊe naÊi druge koji Êe ostvariti Njegove planove.

Ne znamo kad Êe doÊi svrπetak. Ako razmiπljamo o veliËi-ni zadaÊe koja je pred nama, pomislit Êemo da je ispunjenjeMateja 24,14 daleka buduÊnost. Ali ne zaboravimo da je Boggospodar æetve. On Êe poslati kasnu kiπu i tada Êe svaki sta-novnik Zemlje primiti dovoljno poznavanje plana spasenja poIsusu Kristu.

U konaËnoj objavi Evanelja, Bog Êe u svoje vrijeme sruπi-ti utvrde suvremenog Babilona. ‘Tada Êe doÊi svrπetak.’ Vjeru-jem u to i æelim sudjelovati u ovom nebeskom radu. A ti?”

117

»injenice o vrijednosti tiskane stranice

Tiskana stranica nikad ne odustaje.Ona se nikad ne ponaπa kao kukavica.

Ona nikad ne pristaje na kompromis.Neustraπiva je.

Nikad se ne umara, nikad se ne obeshrabruje i nikad negubi æivce. Ona putuje πtedljivo i djelotvorno. Nije joj potrebnaiznajmljena dvorana u kojoj bi navijeπtala Evanelje.

Ona radi dok smo mi budni i dok spavamo. Nastavlja raditii nakon πto se naπ æivot ugasi.

Tiskana stranica je posjetitelj koji ulazi u dom i ostaje unjemu. Ona progovara srcu kad je najspremnije jer govori u tiπinikoja prati Ëitanje.

Ona se dræi onoga πto je rekla i ne povlaËi rijeË. Nikad neodgovara kad je napadnuta. Ne svaa se.

Ona je hrana koja trajno ostaje u umu; moæemo je uzetikad god je potrebno. ObiËno se nae u pravo vrijeme na pra-vome mjestu.

Oni koji je πire Ëvrsto vjeruju u njezinu djelotvornost. Ne-ustraπivo je odnose u mjesta u koja se i aneli boje zaÊi i uËinitÊe to Ëak i po cijenu æivota.

Prednost rada s tiskanom stranicom uzviπeno je zvanje —dar od samoga Boga.

To nije samo posao, veÊ poziv i naËin æivljenja, iskustvokoje Ëovjek ne bi mijenjao ni za πto na svijetu.

Izazovan, riskantan i uzbudljiv, pruæa mnogostruke nagra-de.

Zapamtimo! U trenutku kad se cijelim srcem pridruæite brat-stvu literarnih evanelista u svijetu, neprijatelj duπa objavljuje

118

vam rat dok sve nebeske snage udvostruËuju svoje napore davas podræe. U tom trenutku poËinje najljepπi dio vaπeg æivotakad vaπu ruku Bog Ëvrsto dræi u svojoj.