P R E D G O V O R
Procesi liberalizacije, integracije i globalizacije svjetske ekonomije doprinijeli su porastu povezanosti meu zemljama i rastu vanosti direktnih stranih investicija . Direktne strane investicije posljednjih godina igraju sve vaniju ulogu u planiranju i upravljanju ekonomskom politikom.U sluaju direktnih stranih investicija, i strani investitor i zemlja domain nastoje maksimizirati vlastitu korist. Meutim, obje strane se suoavaju za nizom rizika i problema koji predstavljaju veliku prepreku ostvarivanju njihovih zamisli . Konaan ishod cjelokupnog procesa direktnih stranih investicija ovisi prvenstveno o stepenu razvoja domae ekonomije i sposobnosti domae vlade da na najbolji mogui nain iskoristi pogodnosti direktnih stranih investicija Strani investitori su potrebni svim zemljama, a posebno slabije razvijenim zemljama, kao to je i BiH, zbog hroninog nedostatka sopstvenog kapitala, menaderskih znanja i vjetina te sofisticirane suvremene tehnologije. Integriranjem u europske integracijske procese, BiH se otvaraju mogunosti stabilnijeg i breg razvitka, koji e doprinijeti kvalitetnijim uvjetima za ivot graana BiH. U svakom sluaju, ekonomski razvoj BiH moe imati velike koristi od direktnih stranih investicija i stoga se BiH treba potruditi privui strane ulagae, a to e postii kreiranjem povoljne investicione klime, pod kojom se podrazumijeva, izmeu ostalog, politika i socijalna stabilnost, pravna sigurnost, aurnost i profesionalnost institucija, ekonomska efikasnost, razvijena infrastruktura i obrazovanost radne snage.
Sarajevo, juli AUTOR
S A D R A J
U V O D4M E T O D O L O G I J A R A D A5I.POJAM I KARAKTERISTIKE MEUNARODNOG KRETANJA KAPITALA81.1.Podjela meunarodnog kretanja kapitala111.2.Motivi meunarodnog kretanja kapitala121.3.Trendovi na meunarodnom tritu kapitala131.4.Kapitalni tokovi i lanstvo u Evropskoj uniji16II.POJAM I OBLICI STRANIH INVESTICIJA192.1.Direktne strane investicije (DSI)192.1.1.Pravna definicija direktnih stranih investicija202.1.2.Pojam i obiljeja direktnih stranih investicija212.1.3. Historijska kretanja direktnih stranih investicija232.1.4.Modeli stranih direktnih investicija252.1.5.Osnovni oblici direktnih stranih investicija282.1.6. Direktne strane investicije kao oblik finansiranja globalne svjetske privrede312.2.Portfolio investicije362.3.1. Razlike izmeu portfolio i direktnih investicija372.1.Zajmovi kao investicija392.2.Nove forme investicija39III. UTJECAJ DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA NA EKONOMSKI RAZVOJ403.1.Pojam investicione klime403.2.Motivi tvrtki za provoenje direktnih stranih investicija423.2.1.Ulaganja motivisana potragom za resursima443.1.1.Ulaganja motivisana potragom za tritem443.1.1.Ulaganja motivisana potragom za uinkovitou463.1.2.Duningova teorija direktnih investicija463.1.1.Razvoj ljudskih resursa i uticaj na zaposlenost kao motiv za DSI483.1.Efekti direktnih stranih investicija na ekonomski razvoj483.1.1.Mikroekonomski i makroeknomski efekti DSI49IV.UTJECAJ DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA NA EKONOMSKI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE514.2. Karakteristike i trendovi direktnih stranih investicija u zemljama Jugoistone Evrope514.2.Utjecaj direknih strani investicija na ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine554.2.1.Stanje i performanse554.2.2.Prepreke i potreba za uklanjanjem634.2.1.Zakonska regulativa DSI u BiH644.2.2.Nadlenost za kreiranje imida i promociju stranih ulaganja654.2.3.FIPA - Agencija za unapreenje stranih investicija Bosne i Hercegovine664.2.4.Pogodnosti za DSI u BiH674.3.Analiza rezultata dosadanjih istraivanja69Z A K LJ U A K71L I T E R A T U R A74P O P I S T A B E L A77P O P I S G R A F I K O N A77P O P I S S H E M A78S A E T A K79
U V O D
Strane investicije, odnosno strana ulaganja u uslovima globalizacije i izraenih integracionih procesa na svjetskom nivou od velikog su znaaja za privredni razvoj svake zemlje. Bive socijalistike, danas tranzitorne ekonomije, su prole razliite faze u pogledu odnosa prema ulozi direktnih stranih investicija (DSI) u procesu transformacije njihovih privreda. Izalo se iz faze sumnji, preko faze euforije ka posljednjem koraku opet sumnji u pogledu uloge i znaaja DSI za razvoj nacionalne privrede. U nedovoljno razvijenim zemljama tj. zemljama Centralne i Istone Evrope, u koje spada i BiH i koje odlikuje korjenite promjene drutveno-ekonomske strukture svojinskih i produkcionih odnosa, vanost stranih ulaganja je velika. Pa je zato logino da na nacionalnom planu drave donose propise kojim stvaraju profitabilne ekonomske i stabilne pravne uslove za strane investicije uz visok stepen garancija i zatitnih mehanizama za strane ulagae. Nagli rast direktnih stranih investicija u svijetu posebno je izraen u posljednje dvije i po decenije dvadesetog vijeka i jedan je od najvanijih faktora koji je utjecao na internacionalizaciju i globalizaciju svjetske proizvodnje i trgovine kao osnove novog meunarodnog ekonomskog poretka. Osnovni cilj koji zemlje u tranziciji tee ostvariti jeste postizanje stabilnog, dugoronog privrednog rasta koji e se zasnivati na poveanju investicija, poboljanju tehnoloke baze zemalja u tranziciji tj. nerazvijenih zemalja i poveanju konkurentnosti njihovih proizvoda na meunarodnom tritu. U ostvarenju ovog cilja direktne strane investicije mogu imati znaajnu ulogu. Direktne strane investicije mogu doprinositi procesu tranzicije direktno, kroz priliv kapitala i indirektno kroz transfer tehnologije, menaderskog, proizvodnog i organizacionog know-how, kroz stvaranje novih prodajnih kanala za domaa preduzea i kroz jaanje konkurencije i procesa restruktuiranja u domaoj privredi. U poetnom periodu proces tranzicije, direktne strane investicije su najveim dijelom odlazile u postojee kapacitete zemalja, time omoguujui bolju upotrebu raspoloivih resursa i rast produktivnosti. U drugoj fazi sprovoenje tranzicije, nakon iscrpljivanja postojeih rezervi (privoenje kraja procesa privatizacije), dugoroni privredni rast se moe ostvariti prije svega kroz uticaj greenfild DSI, tako da se najprogresivnije zemlje u tranziciji sve vie orijentiu na njihovo privlaenje. Imajui u vidu ulogu koju su DSI imale u procesu transformisanja privreda nekadanjeg Istonog bloka u savremene trine privrede, privlaenje stranog kapitala predstavlja jedan od prioriteta ekonomske politike u narednom periodu. Bosna i Hercegovina kao posljednja meu evropskim zemljama (nerazvijenim zemljama) koja ulazi u proces tranzicije, ima tu prednost da raspolae iskustvom ostalih zemalja u pogledu efekta i determinanti priliva DSI. injenica je da domaa akumulacija nije dovoljna za snaniju modernizaciju proizvodnje i restruktuiranje pojedinih privrednih grana, koje bi omoguile bri ekonomski razvoj i stvaranje meunarodno konkurentnih domaih proizvoda. U takvoj situaciji, veina zemalja u tranziciji direktne strane investicije smatraju kljunim instrumentom procesa transformacije vlastitih privreda.[footnoteRef:2] [2: Dr Adnan Rovanin, Dr Sahrudin Saraji. Direktne strane investicije. EFSA. Sarajevo,2009. str. 11.]
M E T O D O L O G I J A R A D A
1. Problem i predmet istraivanja
Osnovni predmet istraivanja rada jesu direktne strane investicije, odnosno njihova uloga i doprinos ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine. Istraivanje e procijeniti u kojoj mjeri direktne strane investicije utjeu ne ekonomski razvoj i kakav je njihov efekat. Direktne strane investicije predstavljaju specifian vid meunarodnog kretanja kapitala koji je sa stanovita investitora uglavnom motivisan: realizacijom veeg profita, jeftinijom radnom snagom, niskim cijenama sirovina i energije u inostranstvu i irenje trita. Problemi koje sa sobom nosi ovaj predmet su slijedei:1. Objasniti meunarodno kretanje kapitala;2. Objasniti strane inevsticije;3. Analizirati empirijsku literaturu koja istrauje vezu izmeu DSI i ekonomskog razvoja;4. Analizirati DSI u BiH i njihov utjecaj na ekonomski razvoj BiH.
2. Ciljevi istraivanja i hipoteza
U skladu sa definisanim predmetom i problemom istraivanja moemo odrediti sam cilj istraivanja, a to je analiza efekata direktnih stranih investicija te njihov utjecaj na ekonomski razvoj
Na osnovu teorijskih postavki i emprijskog istraivanja postavljena je osnovna hipoteza rada:H0: Priliv direktnih stranih investicija znaajno utie na ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.
3. Metodologija istraivanja
U cilju dokazivanja postavljene radne hipoteze te realizacije zacrtanih ciljeva istraivanja u radu emo koristiti metode: 1. metoda analize je koritena kako u teorijskom dijelu rada za definisanje i analiziranje pojma meunarodno kretanje kapitala i strane investicije, te svih determinanti i karakteristika, tako i empirijskom dijelu koji se odnosi na utjecaj DSI na BiH;2. komparativno historijski metod se koristio da bi se ukazalo na znaaj DSI u zemljama tranzicije;4. induktivno deduktivni metod koristio se u cilju dolaenja do uopstenih zakljuaka i odgovora na hipotezu;5. statistika metoda naunog sagledavanja i naune analize, koritena da se uspostavi i razumije veza izmeu pokazatelja u vidu tabelarnog i grafikog prikazivanja rezultata, izvoenja zakljuaka i tumaenja rezultata;6. metoda klasifikacije i verifikacije (provjera odreenih teorijskih pretpostavki uporeivanjem sa ekonomskom stvarnou). Primjena ovih metoda treba omoguiti: misaoni i logiki postupak obrade bitnih injenica i sveobuhvatno sagledavanje karaktera problema koji e se istraivati donoenje zakljuka o utjecaju direktnih stranih investicija na ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine
7. Oekivani rezultati i doprinos rada
Ostvareni rezultati i nauni doprinos ovog diplomskog rada e se ogledati u domenima : Detaljne analize meunarodnog kretanja kapitala s akcentom na direktne strane investicije i njihove efekte Pojomovi koji su objanjeni u ovom radu doprinijeti e njihovom boljem razumijevanju i adekvatnom koritenju. Nainu na koji odreeni elementi direktnih stranih investicija imaju utjecaj na ekonomski razvoj Ovaj rad doprinosi sagledavanju efekata direktnih stranih investicija na privredu Bosne i Hercegovine.Rezultati ovog istraivanja bi trebali predstavljati i doprinos postojeoj literaturi te posluiti znanstvenoj zajednici i donositeljima odluka, kao koristan izvor informacija te podloga za daljnji razvoj i bolje iskoritavanje prednosti koje nude direktne strane investicije.
8. Struktura rada
Diplomski rad se sastoji od etri dijela . Nakon uvoda u kojem su saeto opisani problem i predmet istraivanja te postavljene hipoteze i formulirani ciljevi istraivanja, slijedi prvi dio koji je ujedno i teorijski okvir u kome je panja posveena uope meunarodnom kretanju kapitala, trensferu realnih i finansijskih sredstava izmeu institucija. U drugom dijelu se promatraju strane investicije s veim naglaskom na direktne strane investicije, pojam i vrste direktnih stranih investicija. Takoer, analizirani su trendovi direktnih stranih investicija te doneseni zakljuci o dinamici, strukturi te ulozi takvih vrsta ulaganja. Trei dio obuhvata utjecaj direktnih stranih investicija na ekonomski razvoj gdje je cilj prouiti odnos izmeu direktnih stranih investicija i ekonomskog razvoja i efekata direktnih stranih investicija na ekonomski razvoj. Utjecaj direktnih stranih investicija na ekonomski razvoj BiH etvrti je dio, u kojem je objanjeno trenutno stanje i performanse direktnih stranih investicija na podruju BiH te njihov doprinos ekonomskom rastu i razvoju ekonomije BiH, s osvrtom i na zemlje Jugoistone Evrope.Na kraju su zakljuna razmatranja te istaknuti najznaajniji rezultati provedenog istraivanja. Osnovna namjera ovog rada jeste ukazati na vanost direktnih stranih investicija, posebno na tranzicijske zemlje.
I. POJAM I KARAKTERISTIKE MEUNARODNOG KRETANJA KAPITALA
Meunarodno kretanje kapitala predstavlja transfer kupovne snage iz jedne zemlje u drugu, u novanom vidu, u vidu roba i usluga te imovine u cilju financiranja i investiranja. Po pravilu izaziva porast kupovne snage u zemlji uvoznici kapitala a smanjenje kupovne snage u zemlji izvoznici kapitala. Porast kupovne snage u zemlji uvoznici kapitala djeluje u pravcu porasta uvoza, s obzirom da je priljev novane mase izazvao u zemlji porast cijena. U zemlji izvoznici kapitala kupovna snaga se smanjila to je dovelo do suavanja trita za proizvode prve zemlje. Promjene u meunarodnom kretanju kapitala zemlja iskazuje u bilansi plaanja, tanije u finansijskoj i kapitalnoj podbilansi. Zemlja koja ima deficit tekue platne bilanse, isti pokriva kretanjem rezervi ili uvozom kapitala. Zato, u naelu zemlja koja ima deficit tekue bilanse plaanja ima suficit finansijske i kapitalna podbilanse (kapitalni prilivi su vei od kapitalnih odliva). Kumulativni zbroj deficita tekue bilanse plaanja, odnosno suficita finansijske i kapitalne bilanse oznaava vanjski dug zemlje.Dananju globaliziranu svjetsku privredu nemogue je zamisliti bez meunarodne trgovine koja poiva na meunarodnoj razmjeni i specijalizaciji. Da bi postojala specijalizacija, mora postojati podjela rada. Specijalizacija poveava proizvodnost rada, ime se sniavaju proizvodni trokovi i cijene samih proizvoda. Uz nie cijene proizvoda, mogue je istim dohotkom nabaviti vie proizvoda i tako u veem stepenu zadovoljiti potrebe, iz ega moemo zakljuiti da podjela rada, specijalizacija i razmjena utjeu na poveanje mogunosti zadovoljenja potreba, odnosno, na poveanje materijalnog blagostanja. Zbog toga se mnoge zemlje specijaliziraju u proizvodnji onih dobara i usluga u kojima imaju komparativne prednosti u odnosu na druge zemlje. Na taj nain pozicioniraju se na svjetskom tritu stvarajui globalno prepoznatljive brendove. Koliko e se odreena zemlja specijalizirati i sudjelovati u meunarodnoj razmjeni ovisi prvenstveno o veliini trita. to je neka zemlja manja, dakle, to ima manje trite, to e ona biti otvorenija i upuenija na meunarodnu razmjenu nego velike zemlje, kod kojih je unutarnje trite veliko. Stupanj specijalizacije i razmjene ovisit e, izmeu ostalog, o prirodnim uvjetima, s naglaskom na veliinu i strukturu proizvodnih resursa; o demografskim uvjetima, kao to su broj i struktura stanovnitva, gustoa naseljenosti, stepen obrazovanja, itd. Udio vanjske trgovine robom i uslugama u domaem proizvodu mjeri otvorenost neke privrede. to je privreda otvorenija, to su veenjene koristi od meunarodne razmjene, ali je i vea izloenost te privrede poremeajima koji nastaju u svjetskom gospodarstvu i vea su ogranienja njezinoj ekonomskoj politici.Otvorena privreda povezana je s privredom inozemstva kroz tri grupe veza [footnoteRef:3]: [3: Babi, M., Babi, A.: Meunarodna ekonomija, Mate d.o.o., Zagreb, 2000., str. 181.]
Kroz meunarodnu razmjenu roba i usluga Kroz meunarodnu mobilnost proizvodnih faktora Kroz meunarodnu razmjenu nacionalnih valuta. Pod meunarodnim kretanjem proizvodnih faktora podrazumijevamo prenos tehnologije, kretanje radne snage i kretanje kapitala. Meunarodno kretanje kapitala predstavlja transfer realnih i finansijskih sredstava meu razliitim zemljama. Iz nacionalnih rauna otvorene privrede poznato je da se investicije financiraju iz domae akumulacije (tednje) i inozemnih sredstava (zaduenje), to znai da zemlje koje imaju vee investicije od tednje moraju posuditi sredstva od drugih zemalja kako bi financirale vlastite investicije. Takoer, zemlja koja ima veu tednju od investicija, moe taj viak investirati u inozemstvo. Zbog toga je nejednakost izmeu tednje i investicija u pojedinim zemljama glavni uzrok meunarodnih finansijskih tokova. Zemlja koja ima viak tednje nad investicijama i sukladno tome nizak kamatnjak, ima koristi od investicija u zemlju gdje postoji relativni manjak tednje iz ega proizlazi via cijena kapitala, kamatnjaka. Ali i zemlja uvoznica kapitala, u kojoj je potranja za kapitalom vea od njegove ponude i zbog toga relativno vii kamatnjak, ima koristi od uvoza kapitala. Naime, uvozom kapitala, poveava se njegova ponuda i opada cijena, kamatnjaka. Opadanje kamatnjaka ini vie investicijskih projekata rentabilnima. To utjee na poveanje investicija. Poveanje investicija procesom multiplikatora utjee na poveanje domaeg proizvoda, dohotka, potronje, tednje itd. Na taj se nain ubrzava i mogua stopa rasta u zemlji[footnoteRef:4]. [4: Babi, M., Babi, A. Ibid. str. 206.]
Moemo zakljuiti kako rast meunarodnih financijskih tokova doprinio veoj efikasnosti finansijskih trita, ali je istodobno utjecao na poveanje izloenosti bankrotima i gubicima subjekata koji sudjeluju na tim tritima.Meunarodno kretanje kapitala naelno se moe odvijati u etiri smjera: razvijeni razvijeni razvijeni nerazvijeni nerazvijeni nerazvijeni nerazvijeni razvijeni Empirijski se dokazuje da je najvee kretanje kapitala iz razvijenih u razvijene.Neoklasine teorije razvoja se temelje na tezi da zbog rijetkosti i vieg prinosa bi trebalo biti kretanje iz razvijenih u nerazvijene ime bi se ubrzao razvitak nerazvijenih. Vii stupanj razvoja i poticanje meunarodne suradnje izmeu nerazvijenih trebao bi dovesti do meusobnog kretanja kapitala. Svojevrsni paradoks predstavlja etvrta kombinacija i ukazuje na specifine probleme nerazvijenih koji uzrokuju kretanje kapitala iz nerazvijenih u razvijene zemlje. Nedostatak znaajnih tokova kapitala od bogatijih prema siromanijim zemljama proglaen je paradoksom meunarodnih financija 90-tih godina. Kasnija su istraivanja pokazala da bi se ak moglo oekivati da kapital tee iz siromanijih prema bogatijim zemljama. Autori pokazuju da su u tim globalnim anomalijama europske zemlje iznimka. Kapital u Europi uglavnom tee od bogatijih prema siromanijim zemljama. To vodi veim stopama ekonomskog rasta. tovie, zahvaljujui snanom stupnju financijske integracije, moe se primijetiti konvergencija dohodaka meu europskim zemljama.[footnoteRef:5] [5: Hrvatska udruga banaka, Financijska integracija je poeljna, barem unutar Europe, http://www.hub.hr/Default.aspx?art=1815&sec=567 (22.04.2015.)]
U razliitim vremenima razliite zemlje doivljavaju razliite razvojne procese, regresije bazirane na jako velikim uzorcima prikrit e uinke klubova konvergencije, to e dati iskrivljene rezultate. Zbog toga je potrebno promatrati homogeni uzorak odnosno samo one zemlje koje doivljavaju jednaku strukturnu dinamiku razvojnog procesa. integracija predstavlja najvaniji dio integracijskih procesa. Posebno znaajna injenica ogleda se u tome da unutar Europske Unije kapital u prosjeku tee od razvijenih zemalja prema novim lanicama EU, a to dovodi do visoke razine deficita na tekuem raunu u zemljama koje doivljavaju velike priljeve kapitala. Grafik 1. Finansijska integracija u razliitim dijelovima svijeta 1994-2004. (u postocima BDP-a)
Izvor: IMF working paper WP/07/64, International Finance and Incom Convergence: Europe is different, str.6
1.1. Podjela meunarodnog kretanja kapitala
Finansijski tokovi, koji nisu uvjetovani finansiranjem meunarodne razmjene, ve razlikama u cijenama proizvodnih faktora i kamatnim stopama, nazivaju autonomno meunarodno finansiranje, koje je, zapravo, dugorono finansiranje. Takoer, postoji meunarodni transfer kapitala koji je iniciran pozitivnim ili negativnim saldom u trgovinskim odnosima s inozemstvom. Kod negativnog salda, razlika se pokriva uvozom inozemnog kapitala, dok u sluaju pozitivnog salda, viak trgovinske bilanse se u cjelini izvozi. Kod takvog transfera kapitala govorimo o kompenzatornom meunarodnom finansiranju, koje je kratkoronog karaktera. Meunarodno kretanje kapitala u cilju finansiranja deficita platne bilanse ili finansiranja razvoja moe biti bilateralno, kada se ono odvija u direktnom odnosu dvije zemalje; ili multilateralno, kada se odvija preko meunarodnih finansijskih organizacija. Bez obzira o kakvom odnosu se radi, bilateralnom ili multilateralnom, transfer kapitala u cilju finansiranja privrednog razvoja obavlja se u sljedeim oblicima[footnoteRef:6]: [6: Domani, P., Nikoli, N.: Monetarne financije i financiranje razvoja, Ekonomski fakultet Split, Split, 1993., str. 335.]
zajmovnom obliku (novanom i robnom zajmovni kapital) u obliku direktnih investicija u obliku zajednikih ulaganja u obliku portfolio investicija u obliku leasing-a. Zajmovni kapital predstavlja transfer novca ili robnih vrijednosti u obliku zajma koji se moe upotrijebiti za proizvodnju ili potronju, iz ega proizlazi da postoje robni i novani oblik meunarodnog zajmovnog kapitala. Meunarodno kretanje zajmovnog kapitala potaknuto je razlikama u cijeni kapitala, bilo da je rije o razlici u kamatnoj stopi (kod novanog kapitala), ili se radi o razlici cijena proizvodnih faktora (robni kapital). Direktne investicije su takav oblik prijenosa kapitala koji se ostvaruje direktnim investiranjem u inozemstvu, i to u izgradnju proizvodnog objekta za proizvodnju robe. Ovdje se misli na tzv. 'greenfield' investicije koje mogu biti motivisane profitom koji se od takvog investiranja oekuje i tenjom za proirenjem i osvajanjem trita. Premda je profit bio glavni motiv investitora u prolosti, danas sve veu ulogu ima elja za proirenjem trita budui da su razvijena industrijska trita, iz kojih i stie kapital, preuska za plasman robe. Postoje i drugi motivi za investiranje, poput nemogunosti izvoza robe uslijed ogranienja poput carina, tenja da se odreena proizvodnja priblii izvorima resursa, posebno ako domae zalihe sirovina nisu dostatne za proizvodnju (supstitucija izvoza) ili se ne mogu osigurati dovoljne koliine sirovine uvozom (kompenzacija uvoza). Za radno intenzivne industrije vrlo stimulativno moe djelovati i jeftina radna snaga u zemljama u razvoju. Efekti od direktnih stranih investicija mogu pozitivni ili negativni. Ako kapital dospije u radno intenzivne industrije, posebno u nerazvijene drave s jeftinom radnom snagom, moe doi do eksploatacije radnika. Takoer, ako strani kapital ue u industrijsku granu u kojoj ve postoji vei broj domaih preduzea, moe doi do istiskivanja istih zbog toga to inozemni konkurent posjeduje bolju tehnologiju i efikasniju proizvodnju. S druge strane, pozitivni efekti ogledaju se u vidu transfera tehnologije, ''know-how-a'', zapoljavanja i osposobljavanja radnika, to poveava nacionalni dohodak i ivotni standard, itd.Zajednika ulaganja (joint venture) su poseban oblik direktnih investicija u inozemstvu. To su ulaganja dvaju ili vie partnera, pripadnika razliitih zemalja, od kojih je barem jedan domai. Takva ulaganja potaknuta su zajednikim interesima ulagaa. Ulagai, takoer, sukladno uloenim sredstvima zajedno i snose rizik. Portfolio investicije (neizravna ulaganja) su oblik meunarodnog, preteno dugoronog, finansiranja koje se ostvaruje kupovinom vrijednosnih papira ili ulaganjem, tj. plasiranjem kapitala u inozemna drutva i poduzea. Investicije u vrijednosne papire imaju sve karakteristike meunarodnog dugoronog zajma, budui da inozemni partneri putem prodaje vrijednosnih papira, emitiranog zajma dolaze do potrebnih sredstavaLeasing je fleksibilna metoda meunarodnog finansiranja nabave pokretnih i nepokretnih dobara koja se daju na koritenje uzimatelju leasing-a na temelju posebnog ugovora na odreeno vrijeme i uz odreenu naknadu, tj. ugovor o najmu. Leasing-om se najee uzima u zakup investicijska oprema, naroito industrijska, npr. skupa kompjutorska tehnika. 1.2. Motivi meunarodnog kretanja kapitala
Motivi meunarodnog kretanja kapitala zavise od oblika u kome se kapital ulae. Razliiti motivi, naprimjer, opredjeljuju privatne u odnosu na javne tokove kapitala, a postoje razlike i izmeu pojedinih vidova privatnog i javnog kapitala, s tim da se, u principu, privatni kapital kree prema ekonomskim motivima, a javni kapital na temelju irih drutveno-politikih interesa. Ostvarivanje veeg profita ili nekog drugog prihoda od uloenog kapitala (kamata, dividenda) je osnovni motiv izvoza kapitala, dok su ostali motivi najee posredni i u funkciji ovog glavnog motiva.[footnoteRef:7] Ovi drugi motivi bi se mogli grupisati u nekoliko kategorija. Tu je motiv koritenja bogatijih i jeftinijih resursa u inozemstvu u odnosu na one kojima raspolau zemlje izvoznice kapitala, kao to su jeftinija radna snaga, nie cijene sirovina i energije, to je posebno bitno kod radno i sirovinski intenzivnih proizvodnih procesa. Osim trokova proizvodnje, osvajanje trita odreene zemlje je vrlo est motiv za izvoz kapitala, zbog veliine tog trita i mogunosti plasmana, pri emu se koriste lokalni izvori snabdijevanja, smanjuju transportni i drugi trokovi, a ujedno se koristi zatieni status domae proizvodnje u okviru carinskog sustava te zemlje. Motiv izvoza kapitala moe biti i namjera da se osigura odreeni politiki utjecaj u nekoj zemlji, to je uglavnom prisutno kod plasmana kapitala iz javnih izvora, prije svega kod raznih programa pomoi, ali i "omekavanjem" komercijalnih uvjeta plasmana privatnog kapitala kroz razne javne subvencije. Inae, investicije javnog kapitala su dobrim dijelom usmjerene i na to da se olakaju investicije privatnog kapitala. Motiv meunarodnih razvojnih institucija kod plasmana kapitala je unapreenje gospodarskog i drutvenog razvoja zemlje korisnika i da se doprinese skladnijem razvoju svjetskog gospodarstva. Osnovni motiv za uvoz kapitala, sa stajalita poduzea ili zemlje korisnika, jest osiguravanje nedostajuih sredstava za poslovanje i razvoj, odnosno realizaciju odreenih projekata i programa, a u uvjetima kada za to nema dovoljno vlastitih sredstava, odnosno domae akumulacije ili su uvjeti njenog angairanja nemogui. Na makro planu, uvozom kapitala se pokriva deficit platne (i vanjskotrgovinske) bilanse, poboljava opskrbljenosti domaeg trita, ostvaruje porast zaposlenosti i proizvodnje, vri transfer tehnologije itd., to sve ima utjecaja na gospodarski rast i razvoj zemlje. [7: UNCTAD/United Nations, World Investment Report 2000 New York and Geneve, str. 268]
1.3. Trendovi na meunarodnom tritu kapitala
Znaaj pojedinih oblika meunarodnog kretanja kapitala se vremenom mijenjao. U periodu nakon Drugog svjetskog rata, preteni udio u ukupnim meunarodnim kretanjima kapitala i finansiranju svjetske privrede, posebno zemalja u razvoju, imao je zajmovni kapital. Primarna uloga zajmova u globalnim razmjerima se zadrala do osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Promjene nastaju u drugoj polovini osamdesetih godina kada, nakon dunike krize, dolazi do stagnacije kretanja zajmovnog kapitala. Poslije kulminacije dunike krize, privatni kapital je prestao odlaziti u zemlje u razvoju u obliku zajmova, jer se privatni sektor uzdrao od svakog novog kreditiranja zemalja u razvoju, izuzev u obliku direktnih investicija. Upravo period od osamdesetih, pogotovo od devedesetih godina dvadesetog vijeka je period ekspanzije direktnih stranih investicija. Tokom prethodna dva desetljea, jedna od najznaajnijih karakteristika globalne ekonomije je smjena porasta i padova ukupnih meunarodnih tokova kapitala u svijetu, zajedno promatranih direktnih stranih investicija, portfolio investicija i meunarodnog zajmovnog kapitala. U periodu od 1994. do 2007. godine, meunarodni tokovi kapitala su rasli u prosjeku za 24% godinje. Meutim, sa svjetskom finansijskom krizom, dolazi do kolapsa meunarodnih tokova kapitala u 2008. godini, jer su investitori postali oprezniji, a banke nevoljne da meunarodno pozajmljuju. Ukupni meunarodni tokovi kapitala u svijetu su opali sa 10,9 biliona USD u 2007. godini na samo 1,9 biliona USD u 2008. godini, to je predstavljalo pad od ak 83% u samo jednoj godini. Dalji pad globalnih tokova kapitala je nastavljen i u 2009. godini, na vrijednost od 1,6 biliona USD. [footnoteRef:8] Tek u 2010. godini dolazi do oporavka ukupnih tokova kapitala na 4,4 biliona USD, iako je to inilo samo 40% od rekordnog nivoa iz 2007. godine (Grafikon 2.). Pad ukupnih meunarodnih tokova kapitala, od rekordne vrijednosti u 2007. godini do 2010. godine, je iznosio 6,5 biliona USD. Najvei dio ovog pada se dogodio uslijed kolapsa trita meunarodnog zajmovnog kapitala. Tokovi meunarodnog zajmovnog kapitala su, u 2008. i 2009. godini, bili negativni jer su banke povlaile kapital nazad, u svoje zemlje. Oporavak koji se dogodio u 2010. godini je odraz oporavka zajmovnog kapitala, iako su ukupni tokovi zajmovnog kapitala i dalje niski, na nivou od samo 25% od rekordne vrijednosti u 2007. godini. Meunarodni tokovi kapitala u posljednjih su se pet godina smanjili za ak 60 posto te ne pokazuju znakove skorijeg oporavka. Najvei padovi tokova kapitala zabiljeeni su u Europi zbog snane dunike krize, a najvea korekcija pritom se dogodila u Velikoj Britaniji. Nakon kolapsa amerike investicijske banke Lehman Brothers, svjetski tokovi kapitala pali su na 1,7 biliona dolara u 2009. godini, to je bilo najnie od 1995. godine. No oporavak koji je uslijedio godinu nakon toga zaustavljen je jer su se evropske banke povukle unutar nacionalnih granica.[footnoteRef:9] Struktura ukupnih meunarodnih tokova kapitala se razlikuje izmeu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, a time i njihov znaaj u financiranju privreda ovih zemalja. U periodu 2000-2010. godine, za razvijene zemlje primarni oblici kretanja kapitala i izvori financiranja njihovih privreda bili su meunarodni zajmovni kapital i portfolio investicije. [8: Roxburgh, Charles, Lund, Susan and John Piotrowski. Mapping Global Capital Markets 2011. McKinsey Global Institute, August 2011, str. 27] [9: Bei T., Meunarodni tokovi kapitala u http://www.poslovni.hr/mobile/trzista/meunarodni posto-232326 (30.04.2015.)]
Grafik 2. Meunarodni tokovi kapitala u svijetu 2007-2010 ( bilioni USD)
Izvor: Roxburgh, Charles, Lund, Susan and John Piotrowski, Mapping Global Capital Market 2001, McKinsey, Global Institute, August 2011, str. 28Meutim, za zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji najznaajniji izvor finansiranja njihovih privreda bile su direktne strane investicije, na koje je otpadalo 53% ukupnih tokova kapitala u ove zemlje (Grafikon 3). Stoga se moe rei da su strane direktne investicije znaajan izvor finansiranja globalne ekonomije, a sa aspekta zemalja kojima su ova sredstva najpotrebnija, tj. zemalja sa deficitom finansijskih sredstava, najznaajniji izvor financiranja.Grafik 3 . Struktura ukupnih meunarodnih tokova kapitala po grupama zemalja 2000-2010 (%)
Napomena: kategorija zemlje u razvoju ukljuuje i zemlje u tranziciji.Izvor: Roxburgh, Charles, Lund, Susan and John Piotrowski, 2011, Mapping Global Capital Markets 2011, McKinsey Global Institute, August 2011, str. 29.
1.4. Kapitalni tokovi i lanstvo u Evropskoj uniji
Nove zemlje lanice nakon pristupanja Evropskoj uniji[footnoteRef:10] ostvarile su snaan porast kapitalnih priliva, no on je ponajprije bio odraz posve drugaijih okolnosti, odnosno tadanjih rastuih trendova dunikoga kapitala na svjetskom finansijskom tritu. Trenutano su kapitalni tokovi u cijelome svijetu mnogo prigueniji nego to su bili sredinom prolog desetljea prije izbijanja svjetske finansijske krize, a na evropskim finansijskim tritima i nadalje vlada visoka neizvjesnost povezana s dunikom krizom u pojedinim zemljama. Razdoblje od devedesetih godina prolog stoljea pa sve do izbijanja svjetske krize krajem 2008. godine obiljeilo je jaanje finansijskih tokova u cijelome svijetu. Pritom su priljevi kapitala u sve zemlje svijeta porasli s prosjene godinje vrijednosti nie od 5% svjetskog BDP-a u prvoj polovini devedesetih na 20% svjetskog BDP-a u 2007. Poveanju svjetskih finansijskih tokova, osim razvoja finansijskih instrumenata i produbljivanja finansijskih trita, pridonijeli su i liberalizacija prekograninih tokova kapitala u velikom broju zemalja te harmonizacija i integracija finansijskih sustava u Europi povezana s uvoenjem eura. [10: U prvom su valu proirenja, 1. maja 2004., lanicama EU postali Cipar, eka, Estonija, Litva, Letonija, Madarska, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija, a u drugom valu, 1. Januara 2007., Bugarska i Rumunjska]
Grafik 4. Inozemni tokovi kapitala
Izvor: Bilten HNB-a, br. 198, Zagreb, prosinac 2013, str 25U drugoj polovini 2008. nastupio je njihov iznenadan i snaan zastoj izazvan poremeajima na financijskim tritima, koji je ponajprije bio izraen u razduivanju na osnovi financijskih izvedenica i ostalih ulaganja, veinom u bankarskom sektoru. Polagani oporavak zapoeo je poetkom 2009., no kapitalni su tokovi, prema preliminarnim i nepotpunim podacima za 2011., i nadalje mnogo nii nego u godinama prije izbijanja krize. Priljevi kapitala u dananje nove lanice zapoeli su rasti na poetku pregovora o njihovu prikljuivanju Europskoj uniji sredinom devedesetih godina prolog stoljea. Jaanju kapitalnih tokova velik poticaj dala je njihova liberalizacija potaknuta prihvaanjem zajednike pravne steevine, a pozitivan utjecaj imali su i blizina razvijenih trita EU, jaanje ekonomske, politike i finansijske integracije s njima te openito povoljni uvjeti na finansijskim tritima. Pritom su neto tokovi kapitala tijekom procesa pristupanja, koji je zavrio prvim valom proirenja EU 2004. godine, rasli slinom dinamikom kao i gospodarska aktivnost. Tada su najvaniji izvor finansiranja promatrane skupine zemalja, a posebice onih iz Srednje Europe, inila direktna ulaganja, meu kojima su se isticala ulaganja u proizvodne djelatnosti, zbog ega je dolo do transfera znanja i tehnologija te je stvorena osnovica za jaanje konkurentnosti na izvoznim tritima i gospodarskog rasta. Premda se esto spominje kako su direktna strana ulaganja imala vanu ulogu u razvoju novih lanica EU, treba napomenuti da se u trenutku pristupanja EU njihov neto priliv, posebice u zemljama Srednje Europe, nije znatnije promijenio u odnosu na kraj devedesetih.Grafik 5. Promjena obaveza na osnovi priljeva kapitala u svijetu
Izvor: Bilten HNB-a. br. 187, Zagreb. Prosinac 2012, str. 27Takoer, u godinama nakon 2004. u njihovoj su strukturi bila sve zastupljenija ulaganja u neproizvodne djelatnosti, osobito u finansijski sektor, te ulaganja u nekretnine Osim toga, kapitalni transferi povezani s finansiranjem dugoronih kapitalnih projekata poeli su snanije rasti tek u kasnijim godinama s jaanjem apsorpcijskih kapaciteta, i to posebno u baltikim zemljama, dok su u Rumunjskoj i Bugarskoj bili relativno slabi, to se djelomino moe objasniti njihovim kasnijim ulaskom u EU. Kako su zemlje lanice dio svojih prihoda obavezne prenijeti u proraun EU, tako su se i rashodi na raunu tekuih transfera drave u prvoj punoj godini lanstva poveali za priblino 1,0% BDP-a (tj. za 0,5% BDP-a u 2004. kad se pristupanje Uniji odvijalo sredinom godine). Sveukupno, nove zemlje lanice u prvoj su godini lanstva bile neto primatelji sredstava iz prorauna EU, uz prosjeno poveanje neto priljeva za samo 0,3% BDP-a u odnosu na godinu prije ulaska te blagi rast u sljedeim godinama. Iskustva novijih zemalja lanica EU pokazuju da je jaanje kapitalnih tokova u prvim godinama lanstva bilo odraz tadanjih trendova na svjetskim i evropskim finansijskim tritima, dok su dananji kapitalni tokovi uveliko oslabjeli. Vei dio ulaganja u godinama nakon prvog vala proirenja EU odnosio se na zaduivanje, dok su direktna ulaganja veu vanost imala u prethodnim godinama, kada je tek zapoinjao proces pristupanja Uniji. Transferi iz EU u prvim godinama nisu bili vaan izvor finansiranja, a njihovo kretanje u kasnijim godinama ovisilo je o apsorpcijskoj sposobnosti zemlje. tovie, oni trenutno ine vei izvor finansiranja u odnosu na razdoblje prije krize, posebno za drave koje su prije pristupile Uniji te su imale vie vremena za savladavanje procedura potrebnih za povlaenje sredstava iz fondova EU. Aja Smjeanin
Prilivi DSI, koji su trenutano izrazito skromni, u budunosti e ponajprije ovisiti o naporima drave za poticanje ulaganja i podizanje ope poduzetnike klime, pa ne treba oekivati njihovo automatsko poveanje nakon to Bosna i Hercegovina postane lanicom EU.1
II. POJAM I OBLICI STRANIH INVESTICIJA
Prema metodologiji izrade bilanse plaanja, neto kapitalne prilive (kapitalni prilivi odlivi) dijelimo na: direktne strane investicije (DSI) portfolio strane investicije (PSI) ostale investicije (trgovaki krediti, depoziti i zajmovi) koritenje MMF-ovih kredita izvanredna financiranja
Razvoj bilo kojeg gospodarstva nije mogue ni zamisliti ukoliko se u njega i ne ulae. Pod pojmom ulaganja, odnosno investicija podrazumijeva se ulaganje kapitala u odreeni posao[footnoteRef:11]. Investicije su, dakle, novana ulaganja s ciljem obavljanja neke djelatnosti i/ili stjecanje prihoda. Investicije mogu biti[footnoteRef:12] : financijske ili stvarne. Financijske investicije su ulaganja u vrijednosne papire (dionice, obveznice i dr.) i druga financijska ulaganja, dok su stvarne investicije su ulaganja novca u osnovna i obrtna sredstva, te u druge nenovane oblike. [11: Jelavi, A.; Ravli, P.;Starevi, A.; amanovi, J.: Ekonomika poduzea, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1993., str.459] [12: Ibid. str.459]
2.1. Direktne strane investicije (DSI)
Direktne strane investicije u dananje vrijeme imaju vanu ulogu u ekonomskom razvoju i rastu, te stabilnosti nacionalne privrede. Direktne strane investicije moemo definisati kao investicije sa ciljem ostvarenja dugoronog interesa u stranoj privredi, pri emu investitor stjee odluujuu ulogu u upravljanju preduzeem. Do direktnih stranih investicija dolazi kada rezidenti jedne zemlje preuzmu upravljaku kontrolu nad odreenim gospodarskim aktivnostima u drugoj zemlji.
2.1.1. Pravna definicija direktnih stranih investicija
U pravnom smislu, direktna strana investicija podrazumjeva investicioni odnos trajnijeg karaktera izmeu stranog investitora i preduzea u koje se ulae, ili koje se osniva kapitalom stranog investitora. Direktne investicije mogu biti uinjene u razliitim formama: osnivanjem preduzea, preuzimanjem (eng. acquisition), spajanjem sa postojeim preduzeem domaeg investitora (eng. merger), ili osnivanjem zajednikog preduzea sa domaim ulagaem. Forma DSI zavisi od opcija dozvoljenih pravnim poretkom receptivne drave, ali i od investicione strategije ulagaa. DSI ne podrazumeva samo ulaganje novca. Radi se o paketu kapitala, know how i menaderskih znanja. DSI ukljuuju i predmetni kapital (zemljite, objekte, maine), finansijska sredstva, know how, nove tehnologije i upravljaka znanja. U literaturi se investicionim ulogom kod DSI smatra svaki utroak sredstava uinjen radi obezbjeenja konkretnih uslova za privrednu djelatnost investitora.[footnoteRef:13] Namjera investitora da neposredno utie na preduzetniku djelatnost preduzea u koje je investirao osnovna je karakteristika DSI, koja ovakve investicije ini razliitim od ostalih oblika ulaganja, prije svega portfolio investicija. Pojavni oblici ovog uticaja mogu biti razliiti. U OECD definicijama za direktne strane investicije[footnoteRef:14] preporuuje se da direktna investicija bude definisana kao preduzee u kome strani investitor poseduje 10 ili vie procenata redovnih akcija sa pravom glasa ili po drugom osnovu. Numerika vrijednost od 10 % ustanovljava pretpostavku direktnog investicionog odnosa (eng. direct investmentrelationship), te implicira zakljuak o sposobnosti investitora da utie na upravljanje preduzeem.[footnoteRef:15] Dakle, DSI ne pretpostavlja apsolutnu kontrolu stranog investitora Moe se rei da se pod direktnom stranom investicijom podrazumjeva dugoroni meunarodni transfer kapitala u dravu domaina posredstvom preduzea koje posluje u toj dravi, radi ostvarivanja ekonomske dobiti i uz neposredan uticaj investitora na preduzetniku djelatnost, kao i snoenje preduzetnikog rizika. Iz ovako apstrahovane definicije mogu se izvesti osnovni elementi DSI: dugoronost; meunarodni transfer kapitala; ekonomska dobit; neposredan uticaj na proizvodnju uz snoenje ekonomskog rizika.[footnoteRef:16] [13: Zagel, Gudrun, Auslandsinvestitionen in Lateinamerika, Duncker&Humblot Berlin, 2000, str. 158, str.] [14: OECD Benchmark definition of foreign direct investment; dokument je dostupan na adresi: www.oecd.org. (pristupljeno: 02.05.2015.)] [15: Vidjeti ta. 7. i 8. OECD definicija za strane direktne investicije. Kriterijum postojanja uea investitorau osnovnom kapitalu pravnog lica u visini od 10% ] [16: U teoriji se mogu nai podjele zasnovane na kriterijumu neposrednog motiva investitora. Tako se, prema primarnoj motivaciji ulagaa, razlikuju: prodajno orijentisane investicije, iji je cilj proizvodnja za trite domae drave; trokovno orijentisane investicije, iji je motiv u niskim trokovima privredne djelatnosti na teritoriji drave domaina; snabdjevaki orijentisane investicije, iji je cilj privabljanje sirovina iz drave domaina za dalju proizvodnju u dravi porijekla. Vie u: Rindler, Heinz, Der Schutz von Auslandsinvestitionen durch die MIGA, Wien, 1999, str. 18.]
2.1.2. Pojam i obiljeja direktnih stranih investicija
Direktne strane investicije (eng. foreign direct investment - FDI) dobile su znaajniju ulogu u svjetskim privredama nakon izbijanja dunike krize poetkom 1980.-ih godina. Njihov znaaj, kao oblika meunarodnog kretanja kapitala, porastao je zbog rizika indirektnih ulaganja koji su tada postali sve uoljiviji. Opseg direktnih stranih investicija znatno je povean irenjem multinacionalnih kompanija (MNK). Multinacionalne kompanije su zapravo subjekti kretanja direktnih stranih investicija, te predstavljaju tip poduzea koja svoju djelatnost obavljaju u dvije ili vie zemalja, i to preko svojih poslovnih proizvodnih ili neproizvodnih jedinica. DSI predstavljaju razvijeniji oblik meunarodne ekonomske suradnje. Do DSI dolazi kada rezidenti jedne zemlje preuzmu upravljaku kontrolu nad odreenim gospodarskim aktivnostima u drugoj zemlji. Odnosno, prema definiciji Meunarodnoga monetarnog fonda (MMF-a) direktno strano investiranje dogaa se kada odreeni ulaga doe u posjed 10 % ili vie vlasnikog udjela gospodarskog subjekta. Taj je prag arbitrarno odreen, a MMF ga je odredio za sve zemlje prema praksi razvijenih zemalja gdje je vlasnitvo nad poduzeem vrlo raspreno.Definicija Svjetske trgovinske organizacije opisuje DSI kao ulaganja kod kojihulaga iz jedne zemlje stekne imovinu u drugoj zemlji s namjerom da istom upravlja. Sastoje se od tri osnovna elementa: vlasnikih ulaganja, zadranih zarada, te ostalih ulaganja. Prva sastavnica stranih direktnih investicija, vlasnika ulaganja, nuan je preduvjet za preostale dvije. Zbog lakeg razumijevanja direktnih stranih investicija potrebno je naglasiti da se one evidentiraju u platnoj bilansi zemlje. Platna bilansa se sastoji tri dijela: tekuih transakcija (A), kapitalnih i finansijskih transakcija (B) te od neto greaka i propusta (C). Direktne strane investicije se evidentiraju u dijelu kapitalnih i finansijskih transakcija. Bitno je naglasiti da iako se esto pod DSI podrazumijevaju samo direktne investicije u Bosni i Hercegovinu treba obratiti panju na injenicu da direktne investicije sadre i direktna investicije u inozemstvo. Vie panje e biti posveeno investiranju u Bosnu i Hercegovinu, zbog njihove vanosti te obujma u odnosu na direktne investicije u inozemstvo. Neto je sloenija definicija UNCTAD-a, koja glasi: Direktno strano investiranje se definie kao ulaganje koje ukljuuje dugoroni odnos i odraava trajni interes i kontrolu rezidenta jedne zemlje (stranog direktnog ulagaa ili roditeljske kompanije) nad poduzeem rezidentom zemlje koja nije zemlja stranog ulagaa. Dirrektne strane investicije ukljuuju vlasnika ulaganja kao i nevlasnike aranmane koji omoguuju kontrolu nad imovinom koja se koristi u proizvodnji u inozemstvu. [footnoteRef:17]. [17: UNCTAD, 1997. Anex B]
Direktne strane investicije se razlikuju od drugih oblika priliva privatnog kapitala, prvenstveno po trajnom interesu u ciljnom poduzeu i aktivnom sudjelovanju inozemnih investitora u procesu upravljanja, nadzora i kontrole nad poduzeem u koje je uloen kapital. Kontrola nad preduzeem u koje je uloen kapital moe biti potpuna ili djelimina, ovisno o visini uloenog kapitala, te o nacionalnom zakonodavstvu zemlje u koju se investira. Smatra se da investitor s veim udjelom ima velik utjecaj na donoenje bitnih odluka vezanih uz upravljanje poduzeem, premda ne mora imati veinski vlasniki udio[footnoteRef:18]. [18: Babi, A., Pufnik, A., Stuka, T.: Teorija i stvarnost inozemnih izravnih ulaganja u svijetu i u tranzicijskim zemljama s posebnim osvrtom na Hrvatsku, HNB, Zagreb, 2001., str.1.]
Direktne investicije imaju niz prednosti za ulagae, kao to su zaobilaenje carinskih barijera zemlje u koju se ulae, nii trokovi radne snage nego u zemlji investitora, irenje trita, i slino, a sve to s tenjom ka ostvarenju viih profita. Vanost direktnih stranih investicija za zemlje u koje se ulae proizlaze iz sljedeeg: pomou stranih investicija ubrzava se diversifikacija jednostavne proizvodne strukture, strani ulagai s ulaganjem u domae preduzee donose suvremene tehnologije i know how, kroz strane investicije osposobljava se domae osoblje za uspjeno voenje poslovne i istraivake djelatnosti, osiguravaju se potrebna sredstva za financiranje investicijskih projekata, uz strane investitore umanjuju se rizici u poslovanju, skrauje se vrijeme za izvoenje investicijskog projekta, smanjuje se uvozna ovisnost zemlje domaina zbog supstitucije uvoznih proizvoda, poveava se izvoz proizvoda i usluga to povoljnije utjee na platnu bilansu zemlje domaina, itd.[footnoteRef:19] Meutim, postoje i neka negativna promiljanja u vezi direktnih stranih investicija. Mogui su loi uinci na domaa preduzea ukoliko ih superiorni strani investitor jednostavno istisne s trita i postane monopolist, isto tako mogu nastati i tete zbog gubljenja nacionalnog suvereniteta, ukoliko se aktivnost strane preduzea ne kontrolie. Loi se uinci mogu ostvariti i u bilansi plaanja - preveliki odliv profita u matinu zemlju ili prevelik uvoz inputa itd.[footnoteRef:20] Kao i svugdje u ekonomiji, tako i kod direktnih stranih investicija, kupac i prodava, odnosno primatelj i davatelj direktnih stranih investicija trebaju zdravo poslovno okruenje u kojem e obavljati svoju poslovnu djelatnost. Identifikacija determinirajuih faktora DSI je kompleksan problem koji ovisi o mnogim karakteristikama specifinima za pojedinu zemlju, sektor ili kompaniju. [19: Previi, J., Ozreti-Doen, .: Meunarodni marketing, Masmedia, Zagreb, 1999., str. 404-405. ] [20: Sisek, B.: Strane izravne investicije u Hrvatskoj - razlozi neuspjeha, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 3., 2005., str.6]
Sve faktore plasmana direktnih stranih investicija moemo podijeliti u tri vee grupe: ekonomska politika zemlje domaina (primateljica DSI), ekonomske karakteristike i atraktivnost nacionalne ekonomije. Veina empirijskih studija upuuje na to da su gravitacijski faktori veliina trita i blizina matine zemlje najvanije odrednice DSI.Politiko okruenje i transparentnost su takoer vani za DSI. Openito, politiko okruenje koje promovie makroekonomsku stabilnost, osigurava vladavinu prava i sprovodi ugovore, minimizira nepravilnosti, potie konkurentnost i ohrabruje razvoj privatnog sektora moe znatno stimulirati sve privatne stoga i direktne strane investicije.Trgovaka politika, otvorenost prema trgovini (liberalizacija trgovine), te trokovi trgovine (carine, bescarinske barijere i trokovi transporta) imaju znaajan utjecaj na DSI tokove, ali je njihov predznak dvoznaan, ovisno o tome radi li se o horizontalnim ili vertikalnim investicijama. Novija istraivanja dokazuju veliku povezanost porezne politike i DSI, odnosno: nie porezno optereenje privlai DSI. Institucionalna nerazvijenost, strukturne krutosti i lo pravni sistem imaju veliki znaaj za privlaenje stranih investitora. Utjecaj trokova proizvodnje na DSI je raznolik. Trokovi radne snage esto nisu previe vaan faktor, ali radne vjetine s druge strane imaju pozitivan utjecaj na DSI. Zemlje sa nedostatkom kvalitetne radne snage, ne mogu dovoljno kvalitetno iskoristiti sve koristi koje donosi strano investiranje.
2.1.3. Historijska kretanja direktnih stranih investicija
Za vrijeme Bretton-Woodskog sistem[footnoteRef:21] pojedine zemlje imale su visok stepen autonomije u voenju gospodarske politike, pa su mogle raznim instrumentima ograniavati meunarodno kretanje roba i kapitala radi ostvarivanja svojih razvojnih i socijalnih ciljeva. Posljedica toga bio je razvoj meunarodno nekonkurentnih gospodarskih struktura, to je dovelo do neravnotee u bilansama plaanja zbog nedovoljnog rasta izvoza i povealo zaduenost nerazvijenih zemalja.[footnoteRef:22] Krizom Bretton-Woodskog sustava u 1970-ima, te prelaskom sa politike fiksnih na politiku fluktuirajui teajeva najrazvijenije zemlje vie nisu imale potrebu kontrolisati kretanje kapitala, tako da je zapoeo proces liberalizacije kapitalnih transakcija izmeu najrazvijenijih zemalja, ime je zapoeo proces finansijske globalizacije u suvremenom smislu rijei, a time i znaajni rast DSI-a. Dok su razvijene zemlje svijeta poele s liberalizacijom svojih gospodarstava jo 1970-ih godina, jo sredinom 1980-tih godina prolog stoljea, veina zemalja u razvoju se vrlo sumnjiavo odnosila prema stranim investitorima. Ograniavana su podruja i industrije u kojima je bio dozvoljen vlasniki angaman stranaca, a politika reparacije profita je bila vrlo restriktivna. Od kraja 1980.-tih direktne strane investicije u tranzicijskim zemljama rastu. Najvaniji faktori koji su pridonijeli tom rastu procesi finansijske globalizacije, liberalizacije, internacionalizacija proizvodnje, te tzv. globalni lanac opskrbe multinacionalnih kompanija. Drugi vaan faktor koji je pogodovao razvoju DSI-a je mogunost velikih zarada, te irenja trita na globalnoj razini za MNK (multinacionalne kompanije), a s druge strane, naroito za zemlje u razvoju, nedostatak kapitala nunog za postizanje gospodarskog rasta i razvoja. Sljedei vaan imbenik koji pridonosi rastu DSI-a je promjena dravnih politika u pristupu direktnim stranim investicijama. Tokom devedesetih godina dvadesetog stoljea strane direktne investicije biljeile su kontinuirani rast, te su postale najvaniji pojedinani izvor stranog finansiranja zemalja u razvoju. Poetkom devedesetih, koje je obiljeio pad komunizma i prelazak sa socijalistikog na trini gospodarski sistem, dolo je do znatnog priliva direktnih stranih investicija u zemlje Istone i Srednje Europe, koje su se tokom tog razdoblja znatno liberalizirale. U mnogim je tranzicijskim zemljama zauzet aktivan stav prema direktnim stranim investicijama, utemeljen na moguim pozitivnim utjecajima na zemlju domaina. Od tog razdoblja se zauzimaju manje restriktivne politike prema direktnim stranim investicijama, s obzirom da iste mogu biti usmjerene[footnoteRef:23]: u aktivne sektore radi koritenja domaih resursa, i okrenute prema domaem tritu kao posljedica zamjene za uvozne strategije rada, prema izvoznim sektorima u sklopu integralne strategije proizvodnje, ili ka smanjenju zaduenosti, pretvaranjem klasinog zaduenja u direktne investicije. Danas su gotovo sve zemlje u razvoju liberalizirale propise koji odreuju okvir stranih investicija, a u nastojanju da se privue to vie stranog kapitala. U veini zemalja u razvoju, ulaganja su danas dozvoljena u gotovo svim granama industrije, a kretanje kapitala gotovo da i nema ogranienja. Sve pogodnosti koje se pruaju domaim ulagaima, dostupna su i stranim, a nerijetko strani ulagai uivaju i dodatne olakice. [21: Brettonwoodski sistem(engleski:Bretton Woods system) ili, kolokvijalnoBretton Woods, je naziv za sistem meunarodnemonetarne politike, odnosno pravila u okvirima kojih su se odvijalitrgovakiifinancijskiodnosi meu vodeim industrijskim zemljama u prvih nekoliko decenija nakondrugog svjetskog rata. Smatra se prvim primjerom monetarnog poretka kojemu su se temeljem pregovora podvrgle nezavisne drave. (Izvor: Krugman P., Obstfeld M., Meunarodna ekonomija, VII izdanje, Mate Zagreb, Zagreb , 2009.)] [22: Grgi, M.: Globalizacija financijskih trita i liberalizacija kapitalnih transakcija, Ekonomski institut, Zagreb, 1998., str. 67.] [23: Grgi, M. op.cit., str. 67]
Grafik 6. Globalni tokovi FDI, 2004-2012, i projekcije 2012-2014 (milijarde dolara)
Izvor: World Investment Report 2013: Global Value Chains: Investment and Trade for Development. United Nations New York and Geneve, str.19Mnoge zemlje danas izrauju strategije, te promotivne programe kako bi privukle to vie DSI-a. Vlade na razne naine potiu i motiviu preduzea koja ulau u njihove zemlje, a posebno kad su u pitanju projekti koji e pridonijeti zapoljavanju, uvoenju nove tehnologije, poveanju izvoza, itd. Neki od moguih poticaja su u obliku poreznih olakica (obino od 5 -10 godina), oslobaanje od carina, infrastrukturna poboljanja, te razni drugi povoljni ugovori. Tokom devedesetih godina dvadesetog stoljea direktne strane investicije biljeile su kontinuirani rast, te su postale najvaniji pojedinani izvor inozemnog finansiranja zemalja u razvoju.2.1.4. Modeli stranih direktnih investicija
Postoji nekoliko modela ulaska stranog investitora na trite, a koji e koristiti zavisi o razliitim ekonomskim i politikim determinantama drave u kojoj se odredi investirati kao to su motivi investitora i njegova financijska snaga, te uvjeti na tritu. Osnovni modeli su:1. greenfield investicije2. kupovine (aquisition) ili spajanje sa ve postojeim kompanijama (merger)3. zajednika ulaganja.
Greenfield investicijeGreenfield investicije su direktne strane investicije koje podrazumijevaju uspostavljanje potpuno novih postrojenja, podrunica, filijala, kao i neopipljivih oblika kapitala kao to je to uglavnom u sektoru usluga. Ovakva vrsta ulaganja je skupa ali matinoj kompaniji donosi nekoliko prednosti. Prije svega, kompanija ima potpunu kontrolu nad novim poslom koji zapoinje. Zatim, ulagau je omogueno izgraditi poduzee na temelju vlastitog tehnikog know-howa i organizacije poslovanja. Strategija izgradnje novih pogona, kao oblik DSI, se najee koristi kada se ulazi na novo trite na kojem se odreeni proizvod ili usluga jo ne proizvodi i kada ne postoji rizik od zaguenja trita proizvodom. Grafik 7. Najavljene greenfield investicije u zemljema u razvoju ( u bilionima USD)
Napomena: Iskljueni offshore finansijski centriIzvor: UNCTAD, bazirano na informacijama Financial Times Ltd, fDi Markets (www.fDimarkets.com). Ovakav oblik investicija koristi i zemljama u koje se ulae jer strani investitori koriste kapital za kupovinu fiksne imovine, materijala, dobara i usluga te za upoljavanje radnika u zemlji u kojoj ulau. Dakle, vanost greenfield investicija je u njihovoj mogunosti da stvore nove proizvodne mogunosti u zemlji, a isto tako u stvaranju konkurencije postojeim lokalnim preduzeima ime potiu poveanje njihove efikasnosti u poslovanju. One mogu stimulisati razvoj infrastrukture i novih tehnologija u zemlji u koju ulaze.Brownfield investicijeMergers & acquisitions (M&A), odnosno brownfield investicije u koje spadaju i DSI nastala privatizacijom, predstavljaju kupnju postojeih postrojenja i poduzea te preuzimanje djelomine ili potpune kontrole u njima kako bi novi vlasnik upravljao efikasnije od prethodnog. M&A se dakle odnose na proces pripajanja ili spajanja sa lokalnim poduzeima od strane stranog investitora. Spajanje, pripajanje i preuzimanje poduzea spada meu najvanije sastavnice globalnog gospodarstva naeg vremena. Operacije spajanja, pripajanja i preuzimanja preduzea spadaju u metode eksternog rasta poduzea (multinacionalnih kompanija). Savremena se preduzea vrlo esto odluuju za neku od strategija eksternog rasta, jer im za razliku od strategija internog rasta daje vee izglede, da u kraem vremenskom razdoblju ostvare postavljene dugorone ciljeve.[footnoteRef:24] [24: Vukui, J., Inozemna izravna ulaganja u tranzicijskim zemljama june i istone Europe, 2007. ]
Prednosti poslovnih spajanja u odnosu na interni rast[footnoteRef:25]: [25: Pervan, I.,Raunovodstvo poslovnih spajanja, RRiF-plus d.o.o. za nakladnitvo i poslovne usluge, Zagreb,2012. ]
Bri rast (jer se eliminira vrijeme potrebno za dobivanje graevinske kao i ostalih dozvola, gradnju objekta, nabavu i ugradnju opreme, obuku zaposlenika i poetni prodor na trite) Ostvarenje trenutanih novanih primitaka od kupljene kompanije (jer kupljena kompanija ve posluje na tritu i ostvaruje prihode i prilive) Ekonomije opsega (vee koliine nabave rezultiraju jaom pregovarakom pozicijom i nabavama inputa po niim cijenama) Financijske ekonomije (jaa pregovaraka pozicija moe rezultirati i niim trokovima finansiranja) Nii poslovni rizik (preuzimanje uhodane kompanije predstavlja nii rizik ulaganja, u odnosu na samostalni prodor na trite, posebno ako je rije o novom i nepoznatom tritu) Diverzifikacija poslovnog rizika (ako se preuzimaju kompanije iz drugih sektora) Ovakva ulaganja za razliku od greenfield ulaganja u kratkom razdoblju ne doprinose poveanju proizvodnog kapaciteta zemlje domaina. Meutim, dugorono gledajui, efekti direktnih stranih investicija putem brownfield ulaganja mogu dati jednako povoljne efekte.Ugovori o zajednikim ulaganjimaZajednika ulaganja predstavljaju partnerski odnos dva ili vie poduzea koja stvaraju posebnu poslovnu jedinicu tako to svaki od sudionika doprinosi u smislu kapitala, tehnologije, marketinkog iskustva i kadra, a radi poduzimanja odreene ekonomske aktivnosti. Takva nova jedinica moe biti formirana i za ogranieni vremenski period ili za odreene poduhvate.Zajednika ulaganja mogu nastati na dva naina:1. formiranjem novog pogona koji e proizvoditi odreenu robu ili pruati odreenu uslugu, ili2. kada jedan partner otkupi dio kapitala ve postojeeg poduzea, odnosno dodatnim ulaganjem povea ve uloenu sumu u postojei poslovni subjekt. 2.1.5. Osnovni oblici direktnih stranih investicija
Direktne strane investicije (DSI) se prema obliku organizovanja proizvodnog procesa dijele:1. Horizontalne2. Vertikalne 3. Konglomeratske investicije
Horizontalne DSI nastaju kada kompanija locira proizvodnju istog proizvoda ilI grupa povezanih proizvoda u vie pogona u razliitim zemljama. Postoje tri osnovne metode kako ti novi pogoni mogu nastati: osnivanjem sasvim novog pogona (greenfiel operacija), kupovinom kontrolnog paketa akcija (aquisition) strane firme koja proizvod isti proizvod, ili spajanjem (merger) sa stranom kompanijom u istoj proizvodno grupaciji.Prednosti jedinstvenog vlasnitva i kontrole nad razliitim fabrikama u razni zemljama koje proizvode isti proizvod Caves vezuje za sledee pretpostavke:1. firma poseduje jedinstvena, specifina znanja, tzv. neopipljivu (nematerijalna) aktivu (int angible assets) u formi tehnolokih znanja (kako jeftinije i bolje proizvesti isti proizvod u obliku patenta), ili u formi marketinkih sposobnosti (kako diferencirati isti proizvod da bi postao prihvatljiviji za kupca u obliku trgovinskog znaka ili zatitnog imena); 2. imperfektnost trita uslovljava da se plasman takvih znanja uz najviu rentu moe ostvariti njihovom internalizacijom. Odnosno, mnoga specifina znanja se ne mogu odvojiti od firme koja ih poseduje, pa se tako njima i ne moe trgovati na klasian trini nain; 3. idealnu soluciju za to prua horizontalna TNK, gdje bi se razmjena tih znanja obavljala izmeu razliitih afilijacija iste korporacije. Cavesovo stanovite daje polaznu osnovu za tvrdnju da e horizontalne TNK biti najbrojnije u industrijskim granama koje znaajno raspolau tom vrstom specifine aktive, a to su uglavnom grane sa visokim stopama izdvajanja za istraivanje i razvoj, promociju, istraivanje trita, i slino, odnosno visoko tehnoloki intenzivne industrijske grane.[footnoteRef:26] [26: Caves, R.E. Multinational Enterprise and Economic Analysis, Cambridge University Press, 1992.]
Shema 1. Horizontalne investicije
Izvor: AutorVertikalne DSI se javljaju kada kompanija razliite aktivnosti u okviru proizvodnje jednog proizvoda locira u pogonima u razliitim zemljama. Kao i kod horizontalnih investicija, i kod veritkalnih pogoni mogu nastati na jedan od tri navedena naina (novi pogon, kupovina ili spajanje). Shema 2. Vertikalne investicije
Izvor: AutorVertikalne direktne strane investicije javljaju se u dva podoblika:a) vertikalna direktna strane investicija ( unazad ) - takva vrsta investicija kod kojih preduzee iz inostranstva obezbeuje inpute za proizvodni proces domaeg preduzea b) vertikalna direktna strana investicija ( unaprijed ) - takva vrsta investicija kod kojih preduzee iz inostranstava prodaje outpute koji su proizvod aktivnosti domaeg preduzea.
Po Cassonu[footnoteRef:27] vertikalne DSI imaju svoje prednosti ali i nedostatke. On ih je podijelio na sljedei nain. Prednosti vertikalnih DSI su: [27: Casson. M. Multinationals and World Trade , Allen&Unvin, London, 1986. ]
1. Nesposobnost regularnih trinih transakcija da zadovolje sve zahtjeve i rigidnost jednog proizvodnog procesa, kao to su:a) obezbjeenje osnovnih inputa je vano za kontinuiranu proizvodnju, u emu regularno trite moe da zakae;b) ako je poluproizvod kvarljiva roba, stokiranje nije mogue pa je vertikalna integracija najprihvatljivija varijanta; c) proizvoa finalnog proizvoda je siguran u kvalitet poluproizvoda; 2. Vertikalna integracija omoguava fleksibilnost koju diktira promjene ponude i tranje u prostoru i vremenu; 3. Vertikalna integracija sprijeava poremeaj cijena poluproizvoda koji moe izazvati postojanje monopola; 4. Formiranje transfernih cijena i manipulacija njima donosi prednost vertikalnim TNK (transferne cijene izmeu matine kompanije i afilijacija e biti vee ako su porezi u zemlji u kojoj se nalazi afilijacija vei). Na drugoj strani, Casson smatra da postoje nedostaci koji su posljedica vertikalnih DSI.1. Problemi upravljake i menaderske koordinacije aktivnosti razli itih faza proizvodnje lociranih u razliitim zemljama; 2. Nije lako obezbjediti da sve faze u lancu rade optimalnim kapacitetom. Rjeenje se trai u plasiranju dijela poluproizvoda na trite, a dio se koristi interno; 3. Problemi lociranja afilijacije u politiki nestabilnim zemljama.Konglomeratske investicije nastaju kada kompanija iri svoju dotadanju djelatnost i osvaja proizvodnju razliitih proizvoda lociranu u pogonima razliitih zemalja. Konglomeratske TNK obino nastaju kupovinom kontrolnog paketa akcija strane kompanije, ili spajanjem sa stranom kompanijom drugaijeg tipa proizvodnje. One rijetko nastaju u vidu greenfield investicija jer matina kompanija obino nema potrebna znanja i strunost za osvajanje i proizvodnju novih i razliitih proizvoda.
2.1.6. Direktne strane investicije kao oblik finansiranja globalne svjetske privrede
Pod direktnom stranom investicijom moemo smatrati svaki oblik ulaganja u odreenu kompaniju, odnosno svaki oblik financiranja neke kompanije, kojim investitor (financijer) stie vlasniku kontrolu nad njom. Kako, kod ovih investicija, investitor ostvaruje vlasnitvo, upravljanje i kontrolu nad kompanijom koju je finansirao svojom investicijom, to on snosi sav rizik vezan za poslovanje i rezultate poslovanja te kompanije. Zbog toga, direktna investicija u inozemstvu, za razliku od drugih oblika meunarodnog financiranja putem privatnog kapitala, za investitora nosi najvei rizik. Ali, kako sa ovim rizikom ide i mogunost ostvarenja veeg profita u odnosu na druge oblike meunarodnog kretanja kapitala, to je i najvei dio meunarodnog kretanja kapitala bio potaknut ovim motivima i ukljuivao finansiranje DSI. Iz ovih razloga je financiranje putem DSI postalo dominantan oblik meunarodnog kretanja kapitala i finansiranja globalne ekonomije odnosno njenih nacionalnih privreda. Rastua uloga DSI kao oblika financiranja globalne svjetske privrede dogaa se u periodu poslije Drugog svjetskog rata, a naroito se intenzivira u posljednjem desetljeu dvadesetoga vijeka. Taj period je naroito doprinio da se povea znaaj DSI kao oblika finansiranja svjetske privrede. To je bio period brojnih reformi u svim dijelovima svijeta, ukljuujui reforme u Kini, prestanak hladnog rata, pad Berlinskog zida i ujedinjenje Njemake, raspad Istonog bloka i mnogih federalnih drava (Sovjetskog Saveza, ehoslovake, SFR Jugoslavije), kao i proces tranzicije ovih i drugih zemalja iz centralno -planskih u trine privrede kojim su se ove zemlje otvorile prema vanjskom svijetu. Otvaranjem ovih zemalja i otklanjanjem brojnih barijera koje su ove zemlje postavile u svojim odnosima sa drugim zemljama, ukljuujui i prepreke u kretanju kapitala, otvorile su se mogunosti za kretanje kapitala i investiranje irom svijeta. U ovom periodu otpoinje intenzivno finansiranje ovih zemalja prilivima stranog kapitala. Finansiranje globalne ekonomije putem DSI kontinuirano se poveavalo tokom druge polovine dvadesetoga vijeka, a naroito u posljednjem desetljeu dvadesetoga vijeka, kada su prilivi DSI sa 225 milijardi USD prosjeno godinje u periodu 1990-1995. godina narasli na 1,4 biliona USD u 2000. godini, to je bio njihov najvii nivo do tada (Tabela 1). Nakon trogodinjeg uzastopnog opadanja, tokovi DSI u svijetu poslije 2003. godine ponovo biljee kontinuiran porast do 2007. godine, kada doseu rekordni nivo, koji je za preko 500 milijardi USD bio vii od nivoa iz 2000. godine, pribliavajui se 2 biliona USD. Sa svjetskom finansijskom krizom, finansiranje putem DSI je opalo u 2008. i naroito 2009. Tabela 1. Priliv direktnih stranih investicija u svijetu (milioni USD)
Izvor, UNCTAD, World Investment Report, razne godine, UN, New York and GenevaGrafik 8. Glavni tokovi DSI u svijetu u milijardana USD
Izvor: Global investment trends monitor, No. 8, januar 2012.Do njihovog oporavka dolazi u 2010. godini, kada ostvaruju porast od 5% i premauju 1,3 biliona USD. Porast se nastavlja i u 2011. godini, kada tokovi DSI u svijetu biljee porast za 16%, na nivo preko 1,52 biliona USD, ime DSI postaju veoma znaajan oblik finansiranja svjetske privrede
Grafik 9. Top 20 investitora u svijetu ( u bilionima USD)
Izvor: UNCTAD, procjene April 2015.Grafik 10. DSI prilivi, globalno i prema skupinama zemalja, 1980 2012. (u milijardama USD)
Izvor: World Investment Report 2013: Global Value Chains: Investment and Trade for Developmen, str. 3Ono to je zanimljivo u posljednje vrijeme je da su po prvi put gospodarstva u razvoju i tranzicijska privreda privukla vie od polovine globalnih tokova DSI-a. (grafik 11.). Nasuprot tomu, prilivi DSI u razvijene zemlje nastavili su opadati. Posmatrano po sektorima, priljevima stranih direktnih investicija u svjetskoj privredi najvie je financiran sektor usluga. Direktne strane investicije su rasle u sva tri sektora, primarnom, sekundarnom i tercijarnom, ali je najvei dio, rastui, odlazio u tercijarni sektor. U periodu 1990-2009. godine, uee sektora usluga u ukupnom stoku ulaznih DSI u svijetu je, sa 49% poraslo na 63%, dok je uee oba druga sektora znaajno opalo: primarnog sa niskih 9,4% na jo niih 7,3%, a naroito sekundarnog sa 41% na 27,6% (Tabela 2.). U okviru sektora usluga, strane direktne investicije su najvie odlazile u finansijske usluge, u okviru kojih je naroito raslo investiranje u bankarski sektor.Tabela 2. Sektorska distribucija svjetskog stoka ulaznih DSI,1990. i 2009.
Napomena: Uea izraunata prema UNCTAD, 2007, World Investment Report 2007, UN, New York and Geneva, str. 225 i UNCTAD database, Internet,http://unctad.org/Sections/dite_dir/docs/WIR11_web%20tab%2024.xls, 28/07/2012.Izvor: Stojadinovi-Jovanovi S.Strane direktne investicije kao oblik finansiranja globalne ekonomije, http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/1/UBS-Bankarstvo-1-2013-StojadinovicJovanovic.pdf (10.03.2015)Posljednjih godina znaajno su poveavane DSI u sektor finansijskog posredovanja uslijed velikih investicija koje su u najveoj mjeri poduzimale strane banke. Suvremeni trend u bankarstvu podrazumijeva da velike banke izlaze na strana trita, poduzimaju direktne investicije u bankarske institucije drugih zemalja, inei ih svojim filijalama ili ograncima. Zbog toga suvremeno bankarstvo karakterizira i trend porasta priliva DSI odnosno rasta uea stranog kapitala, filijala stranih banaka u bankarskim sektorima zemalja domaina DSI. Analiza strukture vlasnitva bankarskog sektora zemalja Europske unije, SAD kao i zemalja Jugoistone Europe pokazuje da je pojaano finansiranje bankarskog sektora ovih zemalja prilivima DSI dovelo do rasta uea stranog kapitala u njihovim bankarskim sektorima, odnosno do porasta broja i uloge stranih banaka. Tako je, u sluaju zemalja lanica Evropske unije, uee stranog kapitala u bankarskom sektoru dostiglo 29% (Tabela 3). Pri tome, u analizi strukture vlasnitva bankarskog sektora zemalja lanica Evropske unije, uoava se razlika izmeu starih i novih lanica Evropske unije. Zemlje regije Jugoistone Evrope, takoer, pokazuju znaajnu tendenciju porasta priliva DSI u njihove bankarske sektore, odnosno porasta uea stranog kapitala u vlasnikoj strukturi svojih bankarskih sektora i uloge i znaaja stranih banaka. Poetkom devedesetih godina dvadesetoga vijeka, najvei dio bankarskog sektora zemalja Jugoistone Europe bio je nerazvijen.Tabela 3. Uee filijala stranih banaka u bankarskom sektoru EU27, 2004-2007 (%)
Napomena:* Bez Rumunjske i BugarskeIzvor:Stojadinovi-Jovanovi S.Strane direktne investicije kao oblik finansiranja globalne ekonomije, http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/1/UBS-Bankarstvo-1-2013-StojadinovicJovanovic.pdf (10.03.2015)Proces tranzicije i trinih reformi, otvaranje za strano vlasnitvo, privatizacija dravne imovine i pripreme za lanstvo u Evropsku uniju u pravcu stvaranja stabilnijih i atraktivnijih poslovnih okruenja, uinili su ovu regiju privlanom za direktne strane investicije, a posebno njegov usluni sektor i u okviru njega finansijske usluge. U ukupnom stoku ulaznih stranih direktnih investicija u zemlje regije Jugoistone Europe, najvei dio je otpadao na finansijske usluge, preko 30%, dok ni na jedan drugi sektor nije otpadalo preko 20% ovog stoka u 2008. godini. Naruito je bankarski sektor bio atraktivan, i u njega su strane banke preuzimale velike investicije pripajajui domae banke, prvenstveno vrei privatizaciju domaih banaka ili meunarodne mergere i akvizicije sa domaim bankama, a manje greenfield investicije. Uee stranih banaka u bankarskoj imovini pojedinih zemalja Jugoistone Evrope je sa ispod 20% poveano na preko 80% ili 90% u periodu od 2002. do 2008. godine (Grafik 11.). Uz to, kod mnogih od njih je porast uea stranog kapitala u bankarskom sektoru bio nagao i radikalan. U vrijeme svjetske ekonomske krize iz 2008. godine, kao i neposredno nakon, u bankarski sektor zemalja Jugoistone Evrope najvie su investirale banke iz istih evropskih zemalja kao i u vrijeme prije finansijske krize.
Grafik 11. Uee stranih banaka u ukupnoj bankarskoj imovini zemalja Jugoistone Evrope, 2002. i 2008. godine (%)
Izvor: UNCTAD, 2010, World Investment Report 2010, New York and Geneva, str. 52.
2.2. Portfolio investicije
Portfolio investicija (PI) realizuje se preko meunarodnog trita kapitala i kupovina hartija od vrijednosti. U prvom planu je dobitak u vidu dividende, pri emu ulaga ne stie svojinska prava nad preduzeem i nema namjeru vrenja preduzetnike aktivnosti. Za razliku od DSI, kod kojih, kao to je ve reeno, postoji namjera investitora da neposredno utie na preduzetniku djelatnost preduzea u koje je investirao, kod portfolio investicija dolazi do razvoda izmeu upravljanja i kontrole kompanije, sa jedne i posjedovanja akcija u njemu, sa druge strane.[footnoteRef:28] Portfolio investicija ne ustanovljava trajan odnos, kao to je to sluaj sa DSI. Rije je o ulaganjima koja se realizuju kupovinom akcija, obveznica ili zajmovima. Portfolio investitori nemaju uticaj na upravljanje preduzeem. Odnose investitora i preduzea u koje se investira karakterie oportunost i krhkost. Portfolio investitori prevashodno su zainteresovani za sigurnost svoga kapitala, vjerovatnou uveanja njegove vrijednosti i vraanje uloga. Nestabilnosti tzv. portfolio odnosa doprinose promjene u izgledima za ostvarivanje dobiti, koje su zavisne od kratkoronih, ali i teko predvidljivih, kretanja na finansijskim tritima. Zemlje u razvoju, pravdajui razliit tretman DSI i portfolio investicija, smatraju da portfolio investitori nemaju dugoroni interes za pojedine investicije, ali da i pored toga njihove akcije mogu imati posljedice za trita ovih zemalja. Naprimjer, ako drava ue u ekonomsku recesiju, povlaenje portfolio kapitala imati e za posljedicu smanjenje deviznih rezervi.[footnoteRef:29] Faktori koji opravdavaju razliit tretman DSI od portfolio investicija i vii nivo zatite prvih mogu se sumirati na sljedei nain:[footnoteRef:30] [28: Sornorajah, op. cit, str. 4.] [29: Primjer ovakvog ponaanja portfolio investitora je ekonomska kriza u Junoj Koreji, kada je zbog padaakcija 1996. godine dolo do velikog odliva inostranog kapitala.] [30: U XIX i XX veku razlika izmeu portfolio i direktnih investicija nije billa toliko znaajna, niti se na njoj insistiralo. Strane investicije iz evropskih industrijih zemalja bile su u glavnom u formi portfolio investicija. Nasuprot tome, investitori iz SAD favorizovali su direktne investicije. Dominacija direktnih investicija poela je nakon Prvog svetskog rata. Razlog ovakve tendencije nalazi se u injenici da su tokom ratnog sukoba portfolio investicije bile pogoene inflatornim tokovima, dok su direktne investicije, zbog neposredne kontrole, bile rezistentne na ove uticaje. Vie u: Gramlich, Ludwig, Rechtsgestalt, Regelungstypen und Rechtsschutz bei grenzberschreitenden Investititionen, Baden-Baden, 1984, str. 64. Nakon II Svetskog rata direktne investicije definitivno zadobijaju primat.]
a) Strani investitor kod DSI upotrebljava ekonomske resurse drave porijekla, koji bi, da nisu transferisani u formi DSI, bili upotrebljeni u ekonomiji domae drave. Drava porijekla, dakle, ima opravdan ekonomski interes da ta sredstva budu adekvatno zatiena. Transfer tih sredstava je doputen s ciljem da se ostvari profit i izvri njihova repatrijacija. b) Portfolio investitor moe odustati od svoje investicije i repatrirati sredstva, ili ih uloiti u drugu investiciju kada zapazi naznake rizika za svoj ulog. Sa druge strane, repatrijacija DSI esto je praena razliitim oteanim okolnostima, i nije ni brza ni laka, s obzirom da je rije o imovini koja se fiziki nalazi u dravi domainu (postrojenja, oprema). c) Portfolio investicije ne zahtjevaju fiziko prisustvo stranog investora u dravi domainu, dok DSI investicija pretpostavlja prisustvo ulagaa, ili barem njegovog upravljakog tima, u u receptivnoj dravi.2.3.1. Razlike izmeu portfolio i direktnih investicija
Kao osnova za definisanje razlike izmeu portfolio i direktnih investicija uzima se pravo kontrole i upravljanja u preduzeu u koje se investira. Ako investitor na osnovu uloga u preduzee stekne pravo svojine i time, pravo direktne kontrole i upravljanja preduzeem, ta investicija je direktna investicija. Nasuprot tome, ako ulog koji je investiran ne obezbeuje pravo kontrole i upravljanja subjektom u koji je investirano, tada je rije o portfolio investiciji. Razlike izmeu direktnih i portfolio investicija mogu da se podijele na tri osnovne kategorije: motiv investiranja preovladavajui motiv kod portfolio investitora jeste uee u profitu lokalnih kompanija u koje su investirali preko kapitalnih dobitaka i dividendi; vremenski horizont ulaganja - za razliku od DSI, portfolio investicije su ulaganja na kratak rok - nekoliko nedelja ili mjeseci, mada on moe biti i produen i na 10 i vie godina, posebno u sluaju kada se PI realizuju putem tzv. Venture kapita la.Venture-capital firme su partnerstva sa ogranienom odgovornou u kojima se fond formira u toku fiksnog vremenskog perioda, koji tipino traje 10 godina; tip investitora - prve dvije odlike PI uslovljavaju da se kao realizatori PI uglavnom javljaju finansijske institucije, institucionalni investitori, ili pojedinci prvenstveno zainteresovni za ostvarenje finansijske dobiti na svoje uloge. Kao DSI investitori sa druge strane obino se javljaju kompanije angaovane u proizvodnji roba i usluga.Tabela 4. Poreenje direktnih i portfolio investicija
Izvor: Liansheng, W. Foreign Direct Investment and Transnational Corporation: A revi ew of Trade Theoretical Approach, Memorandum from Department o f Economics, University o f Oslo No. 26, Dec. 1992. u knjizi Vidas-Bubanj a M. Metode i determinante stranih direktnih investicija, str.7 Beograd, IEN, 1998.
2.1. Zajmovi kao investicija
Jedno od pitanja znaajno za zemlje u razvoju jeste da li se zajmovi, preuzimanje dugova i njihovo konvertovanje u ulog smatraju investicijom. Rije je o komercijalnm zajmovima (zajmovi komercijalnih banaka kompanijama). Dakle, banka konvertuje svoj dug u ulog, ili investitor preuzimanjem dugova (kupovinom na finansijskom tritu) pretvara dug u akcije i udjele. Posmatrano sa aspekta receptivne drave, zajmovi, u odnosu na DSI, imaju nekoliko nedostataka. Prvo, ovakvom investicijom investitor ne doprinosi neposredno unapreenju i ekspanziji preduzea. Drugo, razlog preuzimanja dugova nije da se njihovim konvertovanjem stekne ulog u cilju iskoriavanja investicije. Prednosti DSI u odnosu na zajmove kao metod prekograninog transfera kapitalamogu se sumirati na sljedei nain: a) DSI predstavljaju integrisani paket finansijskih sredstava, menaderskih znanja, tehnikog i trgovakog know how. b) DSI snosi rizik za uspijeh projekta, od ega zavisi njegova dobit. Kod zajmova zajmodavac ima pravo na povrat sredstava bez obzira na profitabilnost investicije za koju je zajam dat.c) Indirektno, DSI doprinosi uvozu kompetitivnog i efikasnog preduzea u lokalnu ekonomiju, ime se dugorono stimulie prihvatanje naprednih tehnika i upravljanja u drugim privrednim djelatnostima i preduzeima.
2.2. Nove forme investicija
Nove forme investicija (NFI) su oblici investiranja proistekli iz razliitih formi saradnje razvijenih s poetka sedamdesetih godina prolog vijeka. Predmet NFI je prenos novih tehnologija i vrenje usluga u dravi domainu. Ugovori kojima se realizuju NFI su ugovor o licenci, ugovor o voenju preduzea, ugovor o uslugama i ugovor klju u ruke. Kod ugovora o licenci, ugovora o uslugama i ugovora klju u ruke radi se o tehnikom, a kod ugovora o voenju preduzea o preduzetnikom know how. [footnoteRef:31] NFI su po svojim karakteristikama meuforma izmeu meunarodne trgovine (razmjena roba, usluga i novca) i direktnih investicija (vrenje preduzetnike aktivnosti u dravi domainu)[footnoteRef:32]. [31: Zagel, op. cit, str. 17.] [32: Zagel, ibid.]
III. UTJECAJ DIREKTNIH STRANIH INVESTICIJA NA EKONOMSKI RAZVOJ
3.1. Pojam investicione klime
Pod investicionom klimom podrazumjeva se skup institucionalnih, infrastrukturnih i pravnih aspekata stranih ulaganja. Povoljna investiciona klima je optimalna proporcija visine finansijskog dobitka i niskog nivoa nekomercijalnog rizika[footnoteRef:33]. Investiciona klima ima svoj globalni i domai aspekt. Posmatrano sa globalnog aspekta, ukupni obim stranih investicija i nivo investicija u jednoj zemlji uslovljen je i stepenom snage i stabilnosti svjetske ekonomije i posebno politike industrijskih zemalja, stepena rasta njihovih ekonomija, nivoa kamata i kurseva. Investiciona klima drave domaina, koja je predmet izlaganja koje slijedi, dinamian je i sloen koncept. Njeni razliiti aspekti mogu se prezentovati u tri kategorije: institucionalni (ukljuujui i politiki) aspekt, infrastrukturni i pravni. [33: Shihata, Ibrahim, MIGA and Foreign Investment, Nijhoff publishers, 1988, str. 7. ]
a) Institucionalni i politiki aspekt tie se politike stabilnosti vlade drave domaina, njene ekonomske politike (posebno politiku ponaanja prema privatnim, bilo stranim, bilo domaim, investicijama), nivoa izgraenosti i efikasnosti njenih finansijskih i administrativnih institucija.
Politika ohrabrivanja stranih investicija postoji ukoliko:- vlada drave domaina (zakonom, bilateralnim sporazumom, ugovorom sa investitorom ili na drugi podoban nain) preuzme obavezu pruanja pravinog i stabilnog tretmana stranom investitoru, te da garantuje prediktabilnost i trajnost sprovoenja takve politike prema stranim investitorima;- pravna pravila primenljiva na strane investicije svojim formulacijama i sutinom ukazuju na nearbitrarnost i izbjegavanje protivrenosti i eklekticizma;- informacije o mogunostima i uslovima investiranja, ekonomskim trendovima u trgovini i drugi podaci, jasni i iroko dostupni, s obzirom na to da se investicione odluke donose na osnovu poznatih alternativa[footnoteRef:34] [34: Znaajnu ulogu u ovoj oblasti mogu imati i promotivne agencije, kao to je FIPA u BiH]
- makroekonomska politika osigurava odgovarajue ekonomsko planiranje i efikasno koritenje resursa - nivo ekonomskog razvoja drave odgovara investitoru i faktor je koji potpomae realizaciju njegovih ideja.[footnoteRef:35] [35: Ovdje treba naglasiti da povoljnost nivoa ekonomskog razvoja za investiciju jeste relativna kategorija, i zavisi od vrste i cilja ulaganja. Naprimjer, drave sa niim nivoom prihoda atraktivne su za investicije u proizvodnju robe koja se izvozi, zbog niske cijene kvalifikovane radne snage ili raspoloivosti prirodnih bogatstava (eng. export-oriented investment). Sa druge strane, zemlje sa razvijenim domaim tritem atraktivnije su za investicije u proizvodnju robe namjenjenu tritu drave domaina (eng. import-substitution investment). ]
- finansijska i politika kurseva daju pouzdanje u dugoronu odrivost investicije; - politika oporezivanja i nivo razvoja finansijskih trita odgovaraju stranim investicijama; - radnopravna politika i politika zapoljavanja uvaavaju posebnosti i potrebe stranog investitora.Drava moe davati podsticaje odreenim vrstama stranih investicija ili ulaganjima na odreenoj teritoriji, ali i ograniavati strane investicije u odreenim oblastima u skladu sa razvojnim prioritetima[footnoteRef:36]. Najznaajniji su svakako fiskalni podsticaji, ali oni nikako ne mogu biti substitut za fundamentalne pretpostavke investiranja kao to su razvijena i stabilna ekonomija, politika dobrodolica stranim investitorima i odgovarajua kursna i finansijska politika. [36: U veini zemalja u razvoju ograniena su ulaganja u politiki osetljive djelatnosti (eng. politically sensitive industries; izraz prema Shihata, MIGA and Foreign Investment, str. 13), kao to su javna dobra, mediji, banke i i osiguranje. Industrije sa relativno jednostavnom tehnologijom i skromnim finansijskim preduslovima i zahtjevima su takoe rezervisane za lokalna preduzea. Druge restrikcije se odnose na nivo stranog vlasniva i kontrole u pojedinim preduzeima, pristupa lokalnim tritima i obavezu repatrijacije profita. Prisutni su i zahtjevi koji se tiu obaveza izvoza, kvota zaposlenosti, imenovanje dravljana drave domaina kao menadera, ogranienja trajanja sporazuma o licenci tehnologije.]
b) Infrastrukturni aspekt podrazumjeva elemenate koji favorizuju ili diskredituju dravu kao lokaciju za investicije. Ovaj aspekt ukljuuje pet elemenata koje investitor paljivo analizira: fizike komponente; ljudske resurse; trgovake povoljnosti; stepen tehnolokog razvoja; sisteme poslovne administracije.
Fizika komponenta ukljuuje raspoloivost infrastrukturnih postrojenja i obuhvata saobraajnu infrastrukturu (pruge, putevi, luke, aerodromi), sisteme snabdjevanja vodom i strujom, sisteme za reciklau otpadaka, telekomunikacione sisteme i prirodne resurse. Ljudski resursi obuhvataju postojanje kolovane, efikasne, disciplinovane i (po moguustvu) jeftine radne snage. Ova komponenta je od znaaja kod privlaenja investicija u proizvodnju ili djelatnost pruanja usluga, kada je za tu djelatnost potrebno edukovano tehniko osoblje i upravljaki kadrovi. Ako ovih resursa nema, potrebno je angaovanje strane radne snage, to poveava trokove investicije. Trgovake povoljnosti za investiciju obuhvataju mogunost distribucije robe, postojanje skladita, razvijeni trgovaki kanali, poloaj drave domaina itd. Tehnoloki elementi infrastrukturnog aspekta ukljuuje postojanje laboratorija, tehnolokih sistema za kontrolu kvaliteta i kvantiteta, razvijene informatike sisteme. Sistemi poslovne administracije vana su podrka investiciji i bitna komponenta infrastrukturnog aspekta investicione klime. Ukljuuju postojanje konsultanata svih vrsta, raunovodstvenih strunjaka, razvijene mogunosti za podrku investiciji.c) Pravni aspekt je trea kategorija faktora koji uti u na domau investicionu klimu je pravne prirode.
U principu, postoje dva seta pravnih faktora: osnovna pravila za ureivanje stranih investicija, bilo da je rije o domaim izvorima (e. g. investiciono zakonodavstvo, radnopravno zakonodavstvo, poresko zakonodavstvo etc), ili meunarodnim sporazumima (bilateralni i multilateralni investicioni sporazumi); procedura rjeavanja potencijalnih sukoba izmeu stranih investitora i drava domaina. Ova procedura moe biti limitirana na sredstva domaeg zakonodavstva ali i upuivati na meunarodne mehanizme za rjeavanje konflikata, kao to je postupak pred centrom za rjeavanje sporova izmeu drava i dravljana drugih drava (eng. International Centre for Settlement of Investment Disputes ICSID).[footnoteRef:37] [37: Centar je osnovan Konvencijom ICSID, donijetom u vrijeme eskalacije konflikta izmeu razvijenih drava i zemalja u razvoju u odnosu na tretman i zatitu inostranog kapitala. Njome je osnovan Meunarodni centar za rjeavanje investicionih sporova (ICSID) kao neutralni forum neposrednog rjeavanja sporova izmeu drave u iju se ekonomiju investira (drava domain; receptivna drava) i stranog investitora. Centar funkcionie pod okriljem Svjetske banke, ime se obezbjeuje i neophodno pravno - politiko zalee. Formiranjem Centra trebalo je podstai definisanje jasnih pravnih kriterijuma rjeavanja investicionih sporova i time doprinijeti depolitizaciji sukoba receptivnih drava i stranih investitora, odnosno utjecati na eliminisanje posrednikog autoriteta drave porijekla investitora koji vodi spor protiv drave domaina.]
3.2. Motivi tvrtki za provoenje direktnih stranih investicija
Nema iscrpne i potpune teorije koja bi objasnila sve determinante od kojih zavisi donoenje investicione odluke (odluke o investiranju) u inostranstvu. Ove odluke su rezultanta analize vie faktora: ekonomskih, finansijskih, komercijanih i nekomercijalnih, ukljuujui i psiholoke. Ovi faktori razliito deluju, u zavisnosti od ciljeva investitora, drave domaina i drave porijekla, privrednog sektora u koji se investira i karakteristika samog investicionog projekta. Od posebnog je znaaja motivacija investitora, koja utie na njegovo ponaanje. Njegov primarni interes je identifikacija adekvatnog nivoa dobiti iz investicije, uz prihvatljivi stepen rizika. Drugi faktori takoe utiu na donoenje odluke o investiranju, kao to je: tenja ka osvajanju novog trita; pristup sirovinama; niski trokovi proizvodnje ili odgovor na poteze konkurencije. Investitor je selektivan u izboru lokacije za investiranje. Prilikom izbora drave na ijoj teritoriji ulae moe dati prednost onima sa veim tritem, pogodnom geografskom lokacijom, bogatim prirodnim i kvalifikovanim ljudskim resursima. Moe se, meutim, odluiti i za manje profitabilnu investiciju u svojoj dravi ili drugoj razvijenoj zemlji, aproksimirajui vee trokove investiranja u inostranstvu. Za investitora je od izuzetnog znaaja stav vlade drave domaina u odnosu na strane investicije. Oni su posebno osetljivi na pitanja poput: uslova eksproprijacije, transfera profita, repartijaciju uloga, nediskriminaciju stranaca u oblasti svojinskopravnih odnosa. Ovo je posebno vano za DSI, koje su po prirodi dugorone, a materijalizuju se kao postrojenja velike vrijednosti, po pravilu podlona fizikim atacima i moguim eksproprijatornim i drugim mjerama drave domaina. Ove su investicije posebno ranjive i mogu postati meta arbitrarnog i nepredvidivog ponaanja. Percepcija politikog rizika utie i kvantitativno i kvalitativno na strane investicije u zemljama u razvoju. Kvantitativan uticaj odraava se u sljedeem: ukoliko je rizik koji se percepcira isuvie visok, investicija nee biti uinjena. Time se smanjuje nivo investiranja u dravu domaina. ak i kada u takvim uslovima investicija bude realizovana, drava domain trpi tetu, jer su stope premija osiguranja investicije vie. Stoga se anticipiraju u trokovima investitora, te dobit mora biti via da bi se ovaj rizik kompenzovao, ime se smanjuje profit koji ostaje dravi domainu. Manifestacija kvalitativnog uticaja percepcije politikog rizika jeste vei obim investicija koje su kratkorono revirzibilne, u odnosu na ulaganja kod kojih je potreban dui rok za vraanje uloenog i poetak ekonomske isplativosti eksploatacije uloenog. Sem toga, investitori e se javljati u liku velikih multinacionalnih kompanija.Tri su cilja koja utjeu na odluke stranih investitora o investiranju u inozemstvo:1. Pristup resursima 2. irenje trita 3. Poveanje efikasnosti Izmeu ovih ciljeva nema stroge razdiobe, ve se oni i prilikom donoenja odluke o investiranju i prilikom provoenja same investicije meusobno isprepleu.
3.2.1. Ulaganja motivisana potragom za resursima
Strane investicije motivisane pristupu resursima koji nisu dostupni u zemlji stranog ulagaa ili ih je u inozemstvu mogue stei po niim trokovima najee se provode u tranzicijskim ili zemljama u razvoju. Resursi mogu biti prirodna bogatstva, poluproizvodi ili inputi kao to je primjerice jeftinija radna snaga. Prirodna bogatstva drugih zemalja i njihovo iskoritavanje su jedan od najstarijih motiva za strane direktne investicije. Tokom devetnaestog stoljea najvei dio DSI je bio potaknut potrebom za osigurava
Recommended
