276

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

DUHOVNO O^INSTVOSTARCA ZOSIME U ROMANU

F. M. DOSTOJEVSKOG»BRA]A KARAMAZOVI«

FRANO MUSI]Av. Gojka [u{ka 210040 Zagreb

Primljeno: 16. 9. 2004.Pregledni ~lanakUDK 248.14:82

244Sa`etak

A utor opisuje duhovno vodstvo (o~instvo) s posebnim osvrtom na lik starca Zosime u romanu »Bra}a Karamazovi« F. M. Dostojevskog. Na po~etku podsje}a kako je

duhovno vodstvo poznato ve} u prvim stolje}ima Crkve te postoji sve do danas.Duhovni vo|e starci prisutni su stolje}ima u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Iskazuju sesvojom istinskom duhovno{}u, poznavanjem Bo`je rije~i i ljubavlju prema Bogu ibli`njemu. Starac Zosima u romanu »Bra}a Karamazovi« prikaz je uzornog duhovnogvo|e, starca. Autor analizira njegov lik u romanu, njegove duhovne pouke i razgovore,odnos prema ljudima te napose prema Aljo{i Karamazovu.Klju~ne rije~i: duhovno o~instvo, duhovni vo|a, »Bra}a Karamazovi« F. M. Dostojev-skog, starac Zosima

0. UVOD

Duhovno vodstvo jedan je od najdje-lotvornijih na~ina da pojedinac sazna isti-nu o sebi pred Bogom i pred drugim lju-dima.1 Ono na razli~ite na~ine postoji go-tovo u svim religijama. Tako u hinduizmupostoje gurui, koji upu}uju u tajne odrica-nja, a u japanskom zen-budizmu r{iji po-u~avaju kako posti}i prosvjetljenje. Islam-ski u~itelji sufiji vode k iskustvu sjedinje-nja s Bogom, dok u ‘idovstvu cadici usmje-ravaju ljude kako }e svoje misli uzdi}i izovozemaljskoga prema nebeskom, vje~-nom ‘ivotu.

Kr{}anska, pak, predaja poznaje du-hovno vodstvo ve} od po~etka prvih za-jednica, i to pod nazivom duhovni oci. ^i-ni se da taj naziv vu~e korijen iz drevnogobi~aja da u~enik u~itelja smatra svojim»ocem«. Ve} krajem II. stolje}a sv. Irenejpi{e: »Kad jedan ~ovjek prima pouku s usta

drugoga, naziva se sinom onoga koji gapou~ava, a ovaj se naziva njegovim ocem.«2

Klement Aleksandrijski prvi preporu~ujepokorniku neku vrstu duhovnog vo|e, ~i-ja mu pomo} u molitvi i opomene mnogopoma`u.3 To }e u praksi isto~nih crkavaigrati posebnu ulogu. Isto~ne crkve, na-ime, imaju vrlo dugu i bogatu tradiciju du-hovnog vo|e koji se nazivao starac, i prem-da se njegov oblik mijenjao, uloga i cilj suostali isti: pomo}i ~ovjeku da se odjene du-hom i srcem Isusa Krista, pod vodstvomDuha Svetoga (Fil 2, 5).4

1 Usp. »Duhovno vodstvo«, u: Suvremena katoli~kaenciklopedija, Laus, Split 1998, str. 216.

2 Ad. haer. 4, 41, 2. Usp. T. J. [AGI-BUNI], Povi-jest kr{}anske literature, I. sv., Kr{}anska sada{njost,Zagreb 1976, str. 8.

3 Usp. H. JEDIN, Velika povijest Crkve, I. sv., Kr{}an-ska sada{njost, Zagreb 1972, str. 369.

4 Usp. »Duhovno vodstvo«, nav. izd., str. 216.

277

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

1. DUHOVNO O^INSTVO

1.1. Duhovno o~instvo kod crkvenih otaca

Monasti~ka predaja prvih stolje}a svje-do~i o nenadomjestivoj ulozi staraca. Rije~je, dakako, o duhovnim vo|ama koji sunovoprido{le monahe uzimali pod svojeskrbni{tvo i vodstvo. Pou~avali su ih raz-nim izrekama za koje se dr‘alo da su pro-ro{tva, a novoprido{li su monasi, na svomputu usavr{avanja, bili obvezatni od njihtra‘iti savjete. No najva‘nije je svakako toda su starci nastojali odgajanike pou~avativi{e primjerom vlastita ‘ivota nego rije~i-ma. Svetost ‘ivota pojedinog starca glavnije kriterij za razlikovanje me|u starcima.

Izraz starac nipo{to ne zna~i da je on idobno trebao biti stariji. Starac je mogaopostati onaj monah koji je tijekom solid-nog mladena~kog iskustva pod vodstvomdrugog starca, kroz studij i praksu Svetihpisama, primio darove »raspoznavanja du-hova« i »duhovnoga znanja«, tj. intimno i`ivo poznavanje rije~i Bo`je, te je tako po-stigao autenti~nu moralnu zrelost, stekaobogato osobno iskustvo, upoznao teoret-ski i prakti~no nauk otaca. Tim duhovnimprocesom ponirao je u umije}e razlikova-nja podrijetla i zna~enja mno{tva misli i`elja koje salije}u ljudsko srce, da bi stekaokreposti i iskorijenio mane. Na takav na~instarac je postao zreo, kadar i osposobljenpodu~avati druge i okru`iti se u~enicima`eljnim da od njega prime svetu ba{tinumonasti~ke predaje.5

Starci redovito nisu bili sve}enici, a niupravitelji samostana ili mona{kih sredi{ta.Od njih se zahtijevalo da budu istinski du-hovni. Biti duhovan zna~ilo je primanjeDuha Svetoga nakon duge ku{nje i borbe,kroz asketski ‘ivot. Savr{en je bio samoonaj tko je bio uistinu »duhovan« i »nosi-telj Duha« (pneumatophóros).

Na tome se gradi proku{ana vrijednostkoja se pridijevala rije~i starci. Samo »nosi-telj Duha« mogao je Duha priop}iti u~e-nicima i tako ra|ati duhovne sinove.6

S njima, ili blizu njih, ‘ivjela su »bra}a«i »novaci« – oni koji su jo{ bili u tijekuprou~avanja ‘ivota. Novaci su stalno treba-li nadzor staraca i ‘ivjeli su s jednim odnjih da bi ih on usmjeravao rije~ju i primje-rom. Bra}a su ‘ivjela sama, ali su povreme-no odlazila k obli‘njem starcu po savjet.7

Temeljni stavovi »duhovnih o~eva« je-su ljubav prema Bogu i prema bli`njemu sdarom »razlu~ivanja duhova« koji im omo-gu}ava da vode i savjetuju svoje u~enike.Svi koji se prepuste tom vodstvu, koji ihprihva}aju kao o~eve, obdareni su njiho-vom dobrotom i milosr|em. Njihova se lju-bav, me|utim, nije ograni~avala samo naone koji tek stupaju u monahe, nego su,naprotiv, ~esto pomagali svima u potrebi.

Tje{iti, hrabriti, nastojati da se gre{nikoslobodi krivnje i nastavi ispravnim putem– njihovo je temeljno nastojanje.

Onima koji nisu dobili dar razlu~ivanja(diakrisis) potrebno je duhovno vodstvo itrebaju se potpuno otvoriti starcima kojisu taj dar primili.

Nije dovoljno samo izre}i svoje pogre{-ke, grijehe, nego i misli, nagnu}a, sugestije,unutarnje podra‘aje (logismoi). Tako An-tun Pustinjak govori da se treba otvoritisvom starcu i otkriti mu koliko je korakana~inio i koliko je vode popio tijekom dana.

Jao onima koji su otklanjali duhovnovodstvo i koji nisu bili iskreni svojim star-cima, jer su sigurno srljali u iluzije, pretje-ranosti i kobne zablude. Antun je jednommorao primijetiti: »Vidio sam monahe koji

5 Isto.6 Isto.7 Usp. T. MERTON, Mudrost pustinje. Izreke pu-

stinjskih otaca ~etvrtog stolje}a, U pravi trenutak,\akovo 1996, str. 24.

278

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

su nakon velikih napora pali i izgubili raz-boritost, jer su se pouzdali u svoja djela izanemarili onu zapovijed koja nala`e: ŠPi-taj oca svoga pa }e ti kazati’.«8

Susreti s »duhovnim ocima« doista nasmogu impresionirati kratko}om i jasno-}om izra`avanja. Vladalo je uvjerenje dasam Bog nadahnjuje rije~i starcima i da onpo njima govori. Stoga su se morali klonitiprevelike op{irnosti, povr{nosti i lakoum-nosti. Onaj tko je i{ao starcu ili »ocu« posavjet, morao je s najve}im po{tovanjemprihvatiti njegov odgovor kao da je rije~ oproro{tvu.9

Kad bi izreke poprimile nejasan ili za-gonetan oblik, bilo bi ponekad dopu{tenotra‘iti poja{njenje; ali i to je trebalo bitijezgrovito.10

1.2. Ruski starciOd po~etka 18. do po~etka 20. sto-

lje}a provla~i se Rusijom crta misti~ne ob-nove koja je pod znakom stara{tva. Starisamostan iz Optine sve se vi{e razvijao usredi{tu pokreta iz kojega su iza{li najzna-~ajniji starci – visokoobrazovani, tako daje upravo Optina magnetski privla~ila ru-sku inteligenciju. Starac Amvrosije iz Opti-ne bio je uostalom uzor za lik starca Zo-sime u djelu »Bra}a Karamazovi« F. M.Dostojevskoga.11

Povijest stara{tva u Rusiji se‘e sve do naj-ranijih vremena isto~noga redovni{tva. Rus-ki su starci, puni dobro}udnosti i ljudsko-sti, bili vrlo bliski narodu. Govor im je biovrlo kratak, katkada vrlo opor s puno humo-ra, rije~i ~esto zagonetne i neuobi~ajene.

Oni su bili vrhunac u povijesti ruskeduhovnosti. Starci su u~ili ruski narod »davidi nebo iznad kupola veli~anstvenih ka-tedrala«, to zna~i da se oslobodi obredni{-tva i formalizma, kako bi zapo~eo unutar-nji `ivot. Oni su mu nastojali usaditi po-niznost, spremnost da opra{ta i sposobnost

samosvladavanja. Zaista su bili odgajateljinaroda... od kojih je on primao vjersko ob-razovanje. Utjecaj tih ljudi, koji su u nekuruku ̀ ivjeli kao individualisti, izvan okviraobi~na klera, bio je i ostao neizmjeran. Onje bio daleko ve}i nego utjecaj ostalih sve-}enika i kalu|era.

Ruski starci nisu nikada bili zvu~noneprobojnim zidovima odvojeni od svijeta,njegovih muka i nevolja. Vrata njihovih}elija bila su uvijek otvorena svima onima{to su trpjeli i molili za pomo}. Oni su »vla-dali svijetom«, ali nisu bili »od ovoga svije-ta«. »Starac otvara ~ovjeku o~i za nebeskustvarnost, u~i ga gledati Šgore’.«12 Ali nisusamo tje{ili, ohrabrivali, ozdravljali, vodili,usmjeravali mase koje su im dolazile, onisu na sebe preuzimali sva trpljenja kr{}an-skoga svijeta. Bili su srce `ive Crkve, iakose ~inilo da su na periferiji slu`bene, hije-rarijske Crkve.

Cijelo jedno stolje}e postojala je za-~u|uju}a duhovna komunikacija izme|uvjerni~koga naroda i staraca. ^im bi na-stala kakva o~ajna situacija, odmah bi impisali, dolazili, katkada pje{ice prevaljuju}istotine kilometara, kako bi od njih primiliblagoslov, ~uli rije~ koja prepora|a, savjet{to rje{ava problem ili rije~ koja ozdravljafizi~ki ili moralno. Ti su mudraci bili vi{enego jednostavni (seoski) »iscjelitelji« du{a,jer im je njihova mo}, koja se ~inila magi~-nom na empirijskoj razini, dolazila izrav-no od nau~avanja evan|elja i od onoga {toje re~eno o daru proro{tva i mo}i da se ~ine

8 Apopthegmata, Antun 37.9 Usp. T. Z. TEN[EK, Povijesne i teolo{ke odrednice

kr{}anskog asketizma, u: »Ljudima prijatelj«, 3/2001,19-26.

10 Usp. T. Z. TEN[EK, Duhovno o~instvo kod crkve-nih otaca, u: »Posve}eni `ivot« 2¹10º/2001, 34.

11 Usp. G. i T. SARTORY, Majstori puta u velikimsvjetskim religijama, U pravi trenutak, \akovo1994, str. 78.

12 Usp. isto, str. 80. i 81.

279

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

~udesa. Njihova duhovna avantura jasnopokazuje da je karizma nad karizmama, sonu stranu posebnih karizmi, Ljubav, za-hvaljuju}i kojoj je sve savr{eno i vje~no.13

Ljudi se nisu nadali da }e u starca na}isamo savjet i pomo}, ve} su o~ekivali raz-na ~uda – da ‘ivot na zemlji bude odrazonostranosti – tako da duhovno ne budene{to u {to se samo vjeruje, ve} da se mo‘estvarno iskusiti. Jer u~enik ne tra‘i u svogau~itelja najprije pouku, ve} iskustvo. A inarod {to hrli onamo ‘eli manje ~uti pro-povijed o bo‘anskim stvarima, a mnogovi{e do‘ivjeti bo‘ansko; on ‘eli vidjeti bo-‘ansko u ‘ivoj ikoni starca.14

2. STARCI U DJELU»BRA]A KARAMAZOVI«

2.1. StarciNakon {to je Aljo{a, najmla|i sin Fjo-

dora Karamazova, ina~e glavni lik roma-na, stupio u manastir, Dostojevski zapo~i-nje govor o starcima, napose o starcu Zosi-mi, i taj se govor sudbonosno provla~i krozcijelu prvu knjigu i po~etkom druge. Iakotvrdi da se »ne osje}a dosta mjerodavan ijak« progovoriti o tome {to su uop}e starciu manastirima, iz onoga kako ih opisujelako se mo`e i{~itati da je uvelike poznavaostarce i njihov `ivot u manastirima. Pi{u}isvoja djela, Dostojevski je znao i po neko-liko godina promatrati i prou~avati svojebudu}e likove. Sam ka`e kako je za nekapoglavlja iz ovoga romana tri godine pra-vio bilje{ke, a potom ih bacio te ponovnopisao. Odlazio je i u manastire i pomnobilje`io dojmove i spoznaje o ljudima i nji-hovu `ivotu. U svom Dnevniku iz 1877.bilje`i kako je o starcima ~uo u narodu kojije s po{tovanjem o njima pripovijedao.15

Stoga ne ~udi da je s malo rije~i izrekaoupravo ono bitno o starcima.

Dostojevski ka‘e da se u ruskim mana-stirima stara{tvo pojavilo tek prije stotinjakgodina, a da na Istoku, »osobito na Sinajui Atosu16«, postoji ve} vi{e od tisu}u godi-na. Premda je u Rusiji stara{tvo postojalo unajranija vremena, zbog raznih nevolja, ta-tarskoga ropstva, a posebice zbog prekidas Istokom nakon pada Carigrada, nestaloje i staraca, potpuno se na njih zaboravilo.Tek pred kraj 18. stolje}a Pajsije Veli~kov-ski i njegovi u~enici obnavljaju stara{tvo.Stara{tvo je opet za‘ivjelo u Rusiji, unato~raznim progonima, a posebno je procvalou ~uvenom manastiru u Kozeljskoj Opti-ni17. Taj se manastir proslavio upravo postarcima, jer ni po ~emu drugom nije bioglasovit, »u njemu nije bilo ni mo}i svetihugodnika niti su se u njemu pojavljivale~udnovate ikone«18, a nije imao ni nekihpovijesnih zasluga i djela. Nakon kratkogapovijesnog dijela, Dostojevski prelazi nasr‘ ove ustanove – definira stara{tvo:

»[ta je dakle starac? Starac – to je onajkoji uzima va{u du{u, va{u volju u svojudu{u i u svoju volju. Kad izaberete starca,vi se odri~ete svoje volje i predajete svojuvolju u potpunu poslu{nost, s potpunimsamoodricanjem. To isku{enje, tu stra{nu{kolu `ivota prima onaj, koji se zavjetovaodobrovoljno i koji se nada da }e poslije du-gog isku{enja pobijediti sama sebe, ovlada-ti sobom u tolikoj mjeri da }e najzad mo}idosti}i, poslu{no{}u za ~itava `ivota, pot-punu slobodu, to jest slobodu od sama se-

13 Usp. M.-M. DAVY, Enciklopedija mistika, I. sv.,Naprijed, Zagreb 1990, str. 332.

14 Usp. G. i T. SARTORY, Majstori puta u velikimsvjetskim religijama.

15 Usp. F. M. DOSTOJEVSKI, Dnevnik pisca 1877,Partizanska knjiga, Beograd 1982, str. 82.

16 Sveta gora na poluotoku Halkidici u Gr~koj.17 Poznati manastir u Kalu{koj guberniji gdje su »star-

ci« odgajali i pou~avali mlade monahe.18 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, Zna-

nje/Zora, Zagreb 1975, str. 34.

280

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

be, i izbje}i sudbinu onih koji su pro`ivjelisav ̀ ivot a da sebe u sebi nisu na{li. Prona-lazak taj, to jest stara{tvo, nije teoretske pri-rode, nego je na Istoku nastao iz prakse,sada ve} tisu}godi{nje. Du`nost prema star-cu nije isto {to i obi~na Šposlu{nost’, kojaje oduvijek postojala i u na{im manastiri-ma. Pod tim se razumijeva vje~no ispovije-danje starcu svih onih koji su svezani sonim koji ih je svezao.«19

Da bi {to ja~e izrazio predanost starcukojega isku{enik izabere, Dostojevski na-vodi dvije pri~e, prva je legenda, o poslu{-nicima koji nisu izvr{ili ono {to je od njihstarac zahtijevao. Prvi nije izvr{io pokorukoju mu je starac nalo‘io da u~ini, nego jeoti{ao u drugi manastir, gdje je poslije veli-kih pobo‘nih djela pretrpio i mu~eni~kusmrt za vjeru. Kad su ga htjeli sahraniti,nisu mogli jer je »naru{io i napustio po-slu{nost svog starca te da mu zato bez star-~eva odrje{enja ne mo‘e biti opro{teno, uzasva njegova velika i sveta djela. A kad ga jestarac, koga su dozvali, razrije{io poslu{-nosti, onda su ga tek mogli sahraniti.«20

Drugi se doga|aj zbio na Atosu. Staracje jednom monahu zapovjedio da napustiAtos »koji je on zavolio svom du{om kaosvetinju i tiho pristani{te te da ode najprijeu Jeruzalem da se pokloni svetim mjestima,a onda natrag u Rusiju, na sjever, u Sibiri-ju«.21 Monah o`alo{}en oti|e u Carigradpatrijarhu i zamoli ga neka ga odrije{i pos-lu{nosti. Ovaj mu odgovori da na zemljine postoji vlast koja bi ga mogla odrije{itiposlu{nosti koju mu nalo`i starac, jedinovlast samog starca koji mu je to zapovjedio.

Upravo zbog krivog tuma~enja bezgra-ni~ne vlasti staraca u pojedinim slu~ajevi-ma, stara{tvo je na svom po~etku i bilo pro-gonjeno. No ubrzo je narod starce zavolioi neobi~no po{tovao. K njima su u mana-stir dolazili od obi~nih pa sve do najugled-nijih ljudi, povjeravali im svoje grijehe, pat-

nje, sumnje, tra‘e}i od njih savjet i pouke.Dostojevski nagla{ava i drugu stranu

ove ustanove, do koje mo‘e do}i ako nijeutemeljena na istinskoj ljubavi prema Bo-gu i ljudima:

»Istina je, dodu{e, i to da se to proku{a-no i tisu}godi{nje sredstvo za moralni pre-porod ~ovje~ji iz ropstva u slobodu i za nje-govo moralno usavr{avanje mo`e promet-nuti u dvosjekli ma~, te ponekog dovestine do smjernosti i kona~nog vladanja sa-mim sobom, nego, naprotiv, do same so-tonske oholosti, to jest do okova, a ne doslobode.«22

Likovi monaha koji su mrzili starcaZosimu, jedino zbog zavisti prema njego-vom sveta~kom ‘ivotu, zorno nam o tomesvjedo~e.

2.2. Starac ZosimaStarac Zosima predstavlja lik stvarnoga

sveca, upravo onakva kakva je Dostojevskizami{ljao, neki ga ~ak uspore|uju sa sve-tim Franjom Asi{kim.23 U romanu ga vidi-mo kao ~ovjeka duhovno zrela, s velikimiskustvom i poznavanjem ‘ivota. On s izu-zetnom sposobno{}u proni~e u najdubljetajne ljudske du{e.24

»O starcu Zosimi pri~ahu mnogi da je,primaju}i tolike godine sve one koji su mudolazili da mu ispovjede svoje srce i `elje,tra`ili od njega savjeta i ljekovite rije~i – utolikoj mjeri primio u du{u otkrivanja,skru{enosti, priznanja, te je, na kraju, ste-kao takvu o{tru pronicavost da je odmah,

19 Isto.20 Isto, str. 35.21 Isto.22 Isto.23 Usp. F. FEHER, Pesnik antinomija, Nolit, Beo-

grad 1981, str. 222.24 Usp. N. LOSKIJ, Ruska religijska filozofija i F. M.

Dostojevski, Partizanska knjiga, Beograd 1982, str.228.

281

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

~im je pogledao u lice nepoznatoga koji bimu do{ao, mogao pogoditi zbog ~ega jedo{ao, {to mu treba i kakve muke uznemi-ruju njegovu savjest, te je iznena|ivao, zbu-njivao i ponekad nagonio u strah dje~akatakvim poznavanjem njegove tajne, prijenego {to je ovaj i jednu rije~ progovorio.«25

No Zosima se doista preobra‘ava u mo-ralnog u~itelja tek onda kada se obra~unaosa ‘ivotom.26

2.3. Tko je zapravo starac Zosima?Iz Uspomena Ane Grigorjevne sazna-

jemo kako je Dostojevski bio duboko po-tresen smr}u trogodi{njeg sina Aljo{e koje-ga je osobito volio. Najvi{e ga je ti{talo {toje dijete umrlo uslijed jakog napada epi-lepsije koju je od njega naslijedio.27

Boje}i se za mu‘evo krhko zdravlje,Ana je zamolila Vladimira Solovjova, kojiih je tada ~esto posje}ivao, da ga nagovorineka ode u manastir Optinu pustinju. Isama mu je to savjetovala jer mu to bija{edavna ‘elja. Dostojevski je u optinskom ma-nastiru tri puta razgovarao, dva puta nasa-mo, sa slavnim starcem Amvrozijem koji muje poslu‘io kao uzor za lik starca Zosime.

Ona pi{e: »Fjodor Mihajlovi~ se vratioiz Optine pustinje nekako smiren i znatnouravnote`en, i mnogo mi je pri~ao o obi~a-jima manastira, gdje je proveo dva dana idvije no}i.«28

Razgovori sa starcem sna‘no su djelovalina Dostojevskog, tako da je mnoge njego-ve rije~i doslovno upotrijebio u govorustarca Zosime.

»Iz onog {to je Fjodor Mihajlovi~ govo-rio moglo se zaklju~iti koliko je dubok pro-rok i poznavalac ljudskih srdaca bio taj sta-rac koga su svi uva`avali.«29

2.4. Starac AmvrozijeRije~ je o najglasovitijem starcu iz Opti-

ne pustinje. Osim {to je Dostojevskom

poslu‘io kao uzor za lik starca Zosime, onje tako|er prototip oca Sergija u Tolstoje-voj istoimenoj pripovijesti. Pro{ao je sveuobi~ajene stupnjeve samostanskog ‘ivo-ta, a 1839. dospio je u Optino, kod starcaLeonida, koji ga prije svoje smrti povjera-va starcu Makariju. Amvrozije je bio vrlobole‘ljiv te nije mogao slaviti liturgiju za-jedno s ostalima ni biti na drugim zajed-ni~kim molitvama.

Ostajao je u }eliji napola le‘e}i. Mnogisu intelektualci dolazili kod njega tra‘itiblagoslov, jer bija{e veoma glasovit po sve-ta~kom ‘ivotu. Ohrabrio je Dostojevskogposlije djetetove smrti, a Tolstoj ga je, mu-~en vjerskim sumnjama, tri puta posjetioi, kad je ‘elio postati monahom, na putuza taj manastir je umro.30

Starac Amvrozije imao je izvanredandar vidovitosti te je mogao pronicati u du-{u svima koji su mu dolazili. »[tovi{e, sta-rac je imao ~udesan dar ozdravljanja, i danije bilo revolucije 1917. g., bio bi, vjero-jatno, kanoniziran.«31

3. POUKE I RAZGOVORISTARCA ZOSIME

Da bi uloga starca Zosime kao Aljo{ina»duhovnog oca« bila jasnija, svakako jepotrebno naglasiti da je Aljo{a ̀ ivio sa star-cem u njegovoj }eliji. Budu}i da ni~im nijebio vezan uz manastir, mogao je odlaziti ivra}ati se kad god je za`elio. Ali on je osta-

25 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str. 36.26 Usp. F. FEHER, Pesnik antinomija, Nolit, Beo-

grad 1981, str. 222.27 Usp. D. M. DA^I], Dostojevski i savremenici, u:

»Pravoslavna misao« 21(1978)25, 152.28 A. DOSTOJEVSKI, Uspomene II, Prosveta, Beo-

grad 1977, str. 89.29 Isto, str. 90.30 Usp. M.-M. DAVY, Enciklopedija mistika, I. sv.,

str. 331.31 Isto, str. 332.

282

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

jao gotovo cijelo vrijeme jer ga je starac toli-ko zadivio da se od njega nije odvajao.

I kad bi mu starac nalo‘io da ode po-mo}i ocu i bra}i, brzo bi posvr{avao poslo-ve i natrag se vra}ao u i{~ekivanju da gaopet vidi. Pomno je motrio svaku njegovugestu i upijao rije~i koje bi izgovarao. Oso-bito sna‘an dojam na Aljo{u je ostavljaostarac kad je primao narod koji je dolazioprimiti njegov blagoslov i »padao pred njimni~ice, plakao, ljubio mu noge, ljubio zem-lju na kojoj stoji, vapio«32.

Aljo{a je duboko vjerovao u star~evusvetost, u to da se u njegovu srcu krije taj-na preporoda, te da }e nakon smrti donije-ti veliku slavu svom manastiru. Znao je daga narod voli, da pada ni~ice pred njim ipla~e od radosti kad ga ugleda jedino zbognjegova sveta~kog ‘ivota, »da smjerna du{aruskog seljaka, ispa}ena te{kim poslom ibijedom, a osobito svakida{njom neprav-dom i svakida{njim grijehom, kako svojimtako i tu|im, nema ve}e potrebe i utjehenego prona}i svetinju ili sveca, pasti prednjega i pokloniti mu se«.33

Mnogi su monasi tako|er govorili daje Zosima svet, bili su mu »odani gotovofanati~ki«, mada je bilo i takvih koji su gamrzili i zavidjeli mu.

U poukama i razgovorima, kao i u osta-lim njegovim romanima, uo~ava se pi{~evazaokupljenost ~ovjekom. Njegova pozor-nost je usredoto~ena samo na ljude, s nji-hovim duhovnim sklonostima i osje}aji-ma.34 U svojim likovima razotkriva njiho-vu usmjerenost na dobro ili na zlo.

3.1. Zosimin razgovor s Aljo{omIako se starac vrlo rijetko obra}ao Aljo-

{i kako bi ga savjetovao, primjerom je svo-ga ‘ivota duhovno usmjeravao svoga isku-{enika. Tu je ‘ivotnu {kolu Aljo{a mogaonajbolje iskusiti u Zosiminim poukama isavjetima koje je upu}ivao monasima i na-

rodu. Starac zadivljuje jednostavno{}u iiskreno{}u u pristupu ljudima i problemimakoji ih ti{te, otkrivaju}i njihov pravi izvor.

Po povratku u }eliju, nakon napornograzgovora s Karamazovima, starac Zosimasavjetuje Aljo{i neka napusti manastir i odeu svijet. Naime, starac je dobro uo~io svubijedu i razdor koji vladaju u njihovoj obi-telji. No svakako je najva‘nija spoznaja daje naslutio kako }e se u toj obitelji dogodi-ti zlo~in. On se zato do zemlje i poklonioAljo{inom bratu Dmitriju, jer zna kakvega patnje o~ekuju zbog optu‘be za oco-ubojstvo koje nije po~inio. Aljo{u upu}ujeda bude uz obitelj, jer je njima kudikamopotrebniji:

»Odlazi, dragi, odlazi, meni je Porfirijdovoljan, a ti se po`uri. Ondje si potreban,idi (...) Ondje si potrebniji. Ondje nemamira. Poslu`it }e{ i biti od potrebe. Ako sepodignu bjesovi, ~itaj molitvu. I znaj, sin-ko (starac je volio da ga tako naziva), od-sad nije tvoje mjesto ovdje. Zapamti to,mladi}u. Zauvijek oti|i. (...) Zasad ti nijeovdje mjesto. Blagoslivljam tvoj veliki za-datak u svijetu. Mnogo }e{ jo{ putovati. Io`enit }e{ se morati, svakako }e{ morati.Sve }e{ morati podnijeti, dok se opet nevrati{. A posla }e biti mnogo. Ali ja ne sum-njam u tebe, zato te {aljem. S tobom je Krist.Sa~uvaj ga, i on }e tebe sa~uvati. Bijedu }e{vidjeti veliku, i u toj bijedi bit }e{ sretan.

Evo ti savjeta: u bijedi tra‘i sre}u. Ra-di, neumorno radi. Moje sada{nje rije~i za-pamti, jer, iako }u jo{ govoriti s tobom, nesamo dani ve} i sati su mi odbrojeni.«35

Aljo{a nije znao {to je zna~ilo star~evoklanjanje pred njegovim bratom Dmitri-jem, ni za{to mora napustiti manastir. Ali

32 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str. 37.33 Isto.34 Usp. N. BERDJAJEV, Tragedija i svakodnevica,

Logos, Beograd 1997, str. 6.35 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str. 88.

283

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

znao je da mora po{tivati star~evu odluku,mada je ‘elio svim srcem ostati uza nj, jernikako nije mogao zamisliti svoj ‘ivot bezstarca kojega je osobito zavolio. Zosima muodmah ne razja{njava {to zna~e njegoverije~i i poklon, ali otac Pajsije mu poru~u-je: »U va{oj }e se obitelji zbiti taj zlo~in.Krv }e pasti izme|u tvoje bra}e i tvog bo-gatog oca. I, eto, otac je Zosima i lupio~elom za svaki slu~aj. A poslije, kad se do-godi: ŠAh, ta to je sveti starac zaista prore-kao’, premda, kakvo je u tom proro~an-stvo {to je on lupio ~elom?«36

Kad se Aljo{a neposredno pred samustar~evu smrt vra}a u manastir, jer mu jetako zapovjedio, Zosima mu otkriva {toga ~ega u njegovu ‘ivotu u svijetu:

»Ovo je moje mi{ljenje o tebi: izi}i }e{iz ovih zidova, a u svijetu }e{ biti kalu|er.Mnogo }e{ imati protivnika, ali i sami tvojineprijatelji voljet }e te. Mnogo }e ti nesre}edonijeti ̀ ivot, ali zbog njih }e{ biti sretan iblagoslivljat }e{ ̀ ivot. A i druge }e{ nagna-ti da te blagoslivljaju – {to je najva`nije.«37

Aljo{a je duboko uvjeren u sve {to jestarac rekao. Razumio je da ga {alje u svijetkako bi {to bolje iskazao djelotvornu lju-bav, o kojoj je njegov »duhovni otac« ~estogovorio.38

Potom starac Zosima monasima otkri-va kako je Aljo{u zavolio jer ga je podsje-}ao na njegova starijeg brata koji je umrou sedamnaestoj godini.

3.2. Pouke i savjeti starca ZosimePremda bi se pouke i razgovori mogli

podijeliti na one upu}ene narodu i oneupu}ene monasima, a svaka od tih poukai razgovora pojedina~no opisati, to je ne-mogu}e u~initi u ovakvom kratkom radu.No ne smije ih se jednostavno zaobi}i iispustiti. U tim se, naime, poukama i raz-govorima na osobit i izravan na~in zrcaliuloga i lik starca Zosime.

Zadivljuje na~in i lako}a kojom staracpristupa ljudskim problemima i nudi rje-{enja za naizgled nerje{ivo. @ivotna zbiljaostaje i dalje nepromijenjenom, ali se u du{ine{to zbilo: budi se temeljno pouzdanje uBoga te iz korijena bi}a kipti nova snaga.Zato Zosima mo‘e ~uti ‘enin odgovor:»Idem, ro|eni, na tvoju rije~ idem. Srce simi razumio.« To temeljno pouzdanje iz-vire i {iri se na cijeli ‘ivot, na sva zbivanjai stanja.39

Pouke pak upu}ene monasima zaista supravi biseri neprocjenljive vrijednosti. ̂ akje i sam Dostojevski od cijeloga ovog roma-na najvi{e cijenio upravo ovaj dio pouka:»Mislim da nisam uspio izraziti ni deseti-nu onoga {to sam htio. Ipak tu {estu knji-gu smatram za kulminaciju romana. Jasnoje da pouke moga starca Zosime (ili, boljere}i, na~in na koji ih iznosi) pripadaju ba{njegovu liku, tj. umjetni~kom prikazu nje-gova lika. Imam potpuno iste nazore kao ion, ali kad bih ih osobno iznio, izra`avaobih se drugim jezikom i na drugi na~in; onse, me|utim, nije mogao izra`avati ni dru-gim jezikom ni u drugom duhu, ve} jedinou ovom koji sam mu dao. Druga~ije se nebi ni mogao stvoriti umjetni~ki lik.«40

Neki ovu {estu knjigu smatraju labu-|im pjevom, u kojem je Dostojevski »pos-ljednji put izrekao svijetu sve ono {to jedr`ao za najva`nije u `ivotu«.41

36 Isto, str. 90.37 Isto, str. 314.38 Usp. A. M. SER\UKOVA, Koncepcija li~nosti u

delima F. Dostojevskog, Venac, Novi Sad 1933, str.64.

39 Usp. V.-B. JARAK, Dostojevski u ozra~ju Kristova~ovjekoljublja, Teovizija, Zagreb 1999, str. 104. i105.

40 Njegovo pismo ^asopisu u Moskvi. Usp. F. M.DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, sv. II, str.499.

41 Usp. V. J. IVO[EVI], Zapisi o duhovnom likuDostojevskog, u: »Pravoslavna misao« 34/35(1981/1982)28/29, 42.

284

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

Prije samih razgovora i pouka {to ih jeZosima uputio monasima, a koje je po sje-}anju zapisao njegov u~enik Aljo{a, i zapi-sane su u {estoj knjizi, u ~etvrtoj knjizi ta-ko|er nalazimo njegovu pouku monasimao me|usobnoj ljubavi, a posebice o ljubaviprema Bo‘jem narodu.

Zosima nagla{ava kako se cilj osamlje-ni~kog ‘ivota kojim ‘ive posti‘e samo akose spozna da njihov ‘ivot nije nipo{to vred-niji od ‘ivota onih koji ‘ive u svijetu, te danisu ni{ta svetiji ako su se zatvorili u ma-nastir. ̂ ak {tovi{e, oni su odgovorni za sveljude, za sve grijehe u svijetu. Jer nitko ne-ma pravo oprati ruke i re}i za sebe da jenedu‘an. Ljubav je ono {to daje smisao sva-kome ‘ivotu, pa tako i mona{kom. Bez to-ga, sve su patnje i trapljenja uzaludni.

»Oci, volite jedan drugoga,« pou~i sta-rac (koliko se poslije Aljo{a sje}ao). »Voli-te narod Bo`ji. Nismo mi zato svetiji odsvjetovnjaka {to smo ovamo do{li i zatvo-rili se u ove zidove, ve} je, naprotiv, svakionaj koji je ovamo do{ao, spoznao ve} sa-mim tim {to je ovamo do{ao da je gori odsvih svjetovnjaka, od svih i od svakoga nasvijetu. (...) Volite narod Bo`ji, ne dajte davam do{ljaci kradu stado, jer ako zaspite ulijenosti i ogavnoj oholosti, a ponajvi{e usebi~nosti, onda }e do}i sa svih strana i ote-ti vam stado. Tuma~ite narodu evan|eljeneprestano (...) Vjerujte i visoko dr`ite za-stavu. Visoko je di`ite...«42

U razgovorima i poukama monasimaZosima progovara o dekadenciji koja jezahvatila svijet i vrijeme u kojemu ‘ive. Po-javljuju se naprednjaci koji isti~u slobodusvakog pojedinca, a koja se iskazuje u zado-voljavanju svojih potreba i prohtjeva, jer,ka‘u, svi na to pola‘u jednako pravo. Me-|utim, ‘ive}i u moralnoj pusto{i, namje-sto slobode koju proklamiraju, ljudi sve vi-{e padaju u ropstvo osamljenosti, zavisti iubojstva. Iz takvog ozra~ja se gotovo s pre-

zirom govori o monasima i njihovu ‘ivotu,prikazuje ih se kao posve nekorisne i onekoji ‘ive od tu|ih muka. No za starca nemasumnje da su upravo oni zublje koje jo{svijetle i da se u njima krije preporod za sve.

»Oni zasad ~uvaju u svojoj samo}i likKristov, divan i neiskvaren, u ~isto}i istineBo`je, naslije|en od drevnih otaca, apo-stola i mu~enika, i kad bude potrebno,objavit }e ga poljuljanoj istini svijeta...«43

A ne samo da je istina u svijetu polju-ljana, nego, ~ak {tovi{e, gotovo da se posveizgubio smisao za nju, gotovo da nikomenije ni stalo do istine.

Svatko ‘ivi po vlastitu naho|enju, sveu ime slobode. Bogata{i ‘ive u osamljenostii duhovnom samoubojstvu, a siroma{ni u za-visti i ubojstvu, jer svi ‘ele zadovoljiti svojepotrebe. Ako ih ne zadovolje, jer ne nalazeprava sredstva, bogati po~injaju samouboj-stva da bi o~uvali ugled, dok se siroma{niodaju pijanstvu. Me|utim, vi{e i ne zamje-}uju da su posve izgubljeni, nego, dapa~e,jedni druge uvjeravaju kako ‘ive u pravojbratskoj zajednici, spremnoj na ‘rtvovanjeza ~ovje~anstvo.

Zosima zaklju~uje:»Drugo je ne{to put kalu|erski. Poslu{-

nosti, postu i molitvi gotovo se smiju, ame|utim se samo u njima nalazi put kojivodi pravoj istinskoj slobodi: odbacujemod sebe izli{ne i suvi{ne potrebe, samolju-bivu i oholu svoju volju obuzdavam i bi-~ujem poslu{no{}u, i tako posti`em, s po-mo}u Bo`jom, slobodu duha, a njome iduhovnu radost. (...) Ali pogledajmo tkoje revniji u bratoljublju. Osamljenost nevlada kod nas, ve} kod njih, samo {to je nevide.«44

42 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str.182 i 183.

43 Isto, str. 345.44 Isto, str. 346. i 347.

285

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

U narodu vlada razvrat, pijanstvo i bije-da, te se me|u njima pojavljuju razni »kai-{ari i mukta{i« koji zavode i upropa{}ujunarod svojim idejama. Djeca od devet godi-na po cijeli dan rade u tvornicama i ve} seodaju razvratu i pijanstvu. Sve se to doga|ajer se narod povodi za bogatijima koji svoj`ivot ure|uju po svom naumu, u kojemnema mjesta za Krista. Za njih tako nemani grijeha ni zlo~ina i sve im je dopu{teno.

Stoga starac Zosima poziva monahe ne-ka ustanu i propovijedaju protiv takvihizopa~enosti, da ~uvaju vjeru i Kristov likkoji }e »zasjati kao dragi kamen cijelomsvijetu«. U sredi{tu svega mora biti Krist,bez kojega se zaokret ne mo`e izvesti. Oni,pak, koji odbacuju Krista, oslonjeni navlastiti um, srljaju u sigurnu propast jer suodbacili »ugaoni kamen«.

Kad govori o molitvi, Zosima se naj-prije obra}a Aljo{i i upu}uje ga da ohrab-renje i snagu za ‘ivot uvijek nalazi u molit-vi. Kroz molitvu mu se otkrivaju uvijek no-ve spoznaje i molitva ga oblikuje. Posebicemu savjetuje neka svaki dan moli za onekoji umiru, a za koje nema nitko moliti.

»Mladi}u, ne zaboravljaj molitve. Sva-ki put u molitvi, ako je iskrena, iskrsne novosje}aj, a s njim i nova misao koja ti je bilaprije nepoznata i koja }e te ohrabriti, i ti}e{ razumjeti da je molitva odgoj. Zapam-ti jo{ i ovo: svaki dan, kad god mo`e{, po-navljaj u sebi: ŠGospodine, smiluj se svimakoji stupi{e danas pred tebe’.«45

Zosima se nakon toga obra}a mona-sima, pozivaju}i ih na ljubav prema ~ovje-ku i svim stvorenjima Bo‘jim. Ta ljubavmora proizi}i iz sjedinjenja s Kristom, jerje Krist bezgrani~na ljubav i ona u vjerni-ku postaje ljubav koja ne pozna granice.Prvenstveno se osje}a u solidarnosti s po-jedinim ~ovjekom a onda i s cijelim ~ovje-~anstvom, jer vjernik nije odvojen nego jenjegov ‘ivot ujedinjen sa ‘ivotom sviju. On

je brat za sve ljude i ljubi ih kao svoju bra-}u. Stoga monasi trebaju voljeti ljude i kadsu gre{ni, oni su ~ak odgovorni i krivi zanjihove grijehe.

»Bra}o, ne bojte se ljudskog grijeha, vo-lite ~ovjeka i u njegovu grijehu, jer to jeslika bo`anske ljubavi i vrhunac ljubavi nazemlji. Volite svaku Bo`ju tvorevinu, i cje-linu, i svako zrnce pijeska. Svaki listi}, sva-ku zraku Bo`ju. Volite ̀ ivotinje, volite bilj-ke, volite svaku stvar. Ako bude{ volio svakustvar, otkrit }e{ i tajnu Bo`ju u stvarima.«46

Dakle ljubav nije samo solidarnost sljudima, nego ~ak {tovi{e sa svim stvore-njima, s cijelom prirodom u kojoj osje}a-mo Bo‘ju prisutnost. I nipo{to ne bismosmjeli naru{iti taj prirodni sklad, uzdi‘u}ise iznad stvorenja i mu~e}i ih. Posebice tre-ba biti pa‘ljiv prema djeci koja su ~ista inevina. Samo onaj tko ljubi Krista mo‘eiskreno ljubiti i sve {to postoji, sve {to jestvoreno. On ve} sada ‘ivi u raju, osje}aju-}i posve sklad Stvoritelja i stvorenoga. Jerraj ne pripada samo budu}em ‘ivotu, negoje ve} u ovom svijetu, ukoliko smo zahva-}eni bezgrani~nom ljubavlju prema Kristu,a onda i za ~ovjeka i sve stvoreno. Zosimaveli kako »ne razumijemo da je ‘ivot ve}sada raj« i kad bismo to shvatili »grlili bi-smo jedni druge i plakali od radosti«. Zatoupozorava da u monasima mora prevladatismjerna ljubav a ne sila i nerazumijevanje.Smjernom ljubavlju se lak{e mo‘e prihva-}ati ljude, napose gre{nike, a sam biti ispu-njen i sretan.

Ispunjenost i sre}a }e se odraziti na cije-li svijet. A oni se posti‘u polagano i pretho-di im dugotrajan proces svladavanja samo-ga sebe. Treba se uvijek odlu~iti za smjer-nu ljubav kojom se jedino mo‘e pokoritisvijet, jer je smjerna ljubav najja~a sila.

45 Isto.46 Isto.

286

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

»Bra}o, ljubav je u~iteljica, ali je po-trebno da je umije{ ste}i, jer ona se te{kostje~e, te{ko kupuje dugotrajnim radom ipolagano, jer ne treba voljeti samo trenut-no i slu~ajno, ve} neprestano. A slu~ajnomo`e svako voljeti, pa i zlo~inac.«47

Zosima posebno nagla{ava kako se ni-koga ne smije osu|ivati i nikome ne mo‘e-mo biti suci, isti~u}i jo{ ja~e ljubav koja nedopu{ta osudu, naprotiv svima pristupa sprihva}anjem i pra{tanjem. Ona, na pose-ban na~in, u monasima pobu|uje osje}ajda su gre{ni kao i svi, te ne mogu drugeosu|ivati, jer su sudbinski povezani s lju-dima i odgovorni za njih, ~ak {tovi{e, od-govorni su za njihove grijehe i zlo~ine. Mo-nasi su pozvani da kod zlo~inaca pobudesvijest o krivici, jer kad je ~ovjek svjestansvoje krivice, on kaznu prihva}a kao ne{topravedno {to poma‘e da se krivica iskupi.Ako se to ne dogodi, oni trebaju na sebepreuzeti krivicu kao odgovornost zbog zlai time pomo}i onima koji su manje osjet-ljivi da se pokaju.48

Posljednja pouka starca Zosime logi~anje zaklju~ak svih izre~enih pouka. U njojse, mo‘da, i najbolje o~ituje pi{~eva vjerau Boga, a time i u besmrtnost du{e, jer zaDostojevskog je to neodvojivo. Samo seljubavlju posti‘e tajna Boga i besmrtnosti;gdje nema ljubavi, ondje je potpuni mraki bezvjerje, a to je pakao.

4. ZAKLJU^AK

Dostojevski je bio odu{evljen ruskimstarcima, s kojima je dosta razgovarao, po-sebice pred kraj ‘ivota, kad je i sam mno-gima koji su mu dolazili i pisali postaoduhovni vo|a. Najsna‘nije ga se dojmiostarac Amvrozije iz optinskog manastira,kojemu dolazi nakon djetetove smrti, temu ovaj postaje prototip za lik starca Zosi-me u njegovom posljednjem romanu Bra-

}a Karamazovi. Pisac s velikim po{tova-njem govori o ruskim starcima, nagla{ava-ju}i njihovu nenadomjestivu ulogu u rus-kom dru{tvu. Oni su, na neki na~in, savjestnaroda u kojemu vlada moralna pusto{ ipoljuljanost ‘ivotnih vrednota. Dostojev-ski je posve siguran u to da su starci ~uvariKristova lika i istine koju }e objaviti naro-du kad bude potrebno. U starcima se, ponjemu, krije tajna preporoda cijele Rusije.

O starcima zapo~inje govor kad Aljo{aulazi u manastir i dolazi pod vodstvo star-ca Zosime. Starac ga duhovno usmjerava,ponajprije primjerom vlastita ‘ivota, a po-tom i kroz razne susrete i razgovore s mo-nasima i s narodom. Iz onoga {to je o star-cima napisao, lako se mo‘e i{~itati da jeDostojevski vrlo dobro poznavao bitne od-rednice ove ustanove i njihov na~in ‘ivota.Osim {to je odlazio u manastire kako biprou~avao likove za svoj roman, on je do-sta i ~itao ota~ke spise. Stoga ne ~udi da jejednostavno i s malo rije~i izrekao bit sta-ra{tva, istaknuv{i kako je starac onaj ~ijemse vodstvu novoprido{li monasi, odri~u}ise posve svoje volje, predaju u potpunojposlu{nosti. Samo tako }e pobijediti sebe,ovladati sobom i posti}i potpunu slobodu.

47 Isto.48 Usp. N. LOSKIJ, Ruska religijska filozofija i F. M.

Dostojevski, str. 213.

Izvori

DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovi~, Bra}a Ka-ramazovi (I. i II. dio), Znanje/Zora, Zagreb1975.

DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovi~, Dnevnikpisca 1876. (Dostojevski kao mislilac), Parti-zanska knjiga, Beograd 1981.

DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovi~, Dnevnikpisca 1877. (Dostojevski kao mislilac), Parti-zanska knjiga, Beograd 1982.

287

Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...

JARAK, Vjeko-Bo‘o, Dostojevski u ozra~ju Kristo-va ~ovjekoljublja, Teovizija, Zagreb 1999.

LOSKIJ, Nikolaj, Ruska religijska filozofija i F.M. Dostojevski (Dostojevski i njegovo hri-{}ansko shvatanje sveta), Dostojevski kao mi-slilac 10, Partizanska knjiga, Beograd 1982.

Literatura

BAHTIN, Mihail, Problemi poetike Dostojevskog,Nolit, Beograd 1967.

BARBALI}, Aleksandar, Dostojevski i ateizam, u:»Obnovljeni `ivot« 27(1972)2.

DA^I], Du{an M., Dostojevski i savremenici, u:»Pravoslavna misao« 21(1978)25.

DAVY, Marie-Madeleine, Enciklopedija mistika,I. sv., Naprijed, Zagreb 1990.

DOSTOJEVSKI, Ana, Uspomene II, Prosveta,Beograd 1977.

FEHER, Ferenc, Pesnik antinomija (Dostojevskii kriza individuuma), Nolit, Beograd 1981.

IVO[EVI], Vaso J., Zapisi o duhovnom likuDostojevskog, u: »Pravoslavna misao« 24/25(1981/1982), sv. 28 i 29.

JEDIN, Hubert, Velika povijest Crkve, I. sv., KS,Zagreb 1972.

MERTON, Thomas, Mudrost pustinje (izrekepustinjskih otaca ~etvrtog stolje}a), U pravitrenutak, \akovo 1996.

MU@I], Ivan, Carstvo Antikrista u viziji Dosto-jevskoga, u: »Crkva u svijetu« 11(1976)1.

POPOVI], Justin, Dostojevski kao prorok i apo-stol pravoslavnog realizma, u: »Bogoslovlje«15(1940).

SARTORY, Gertrude i Thomas, Majstori puta uvelikim svjetskim religijama, U pravi trenutak,\akovo 1994.

SER\|UKOVA, Aleksandra M., Koncepcija li~-nosti u delima F. Dostojevskog, Venac, NoviSad, knj. XIX., sv. 1/ 2, 1933.

STEINBERG, Aron, Sistem slobode F. M. Dosto-jevskog, Logos, Beograd, 1996.

SUVREMENA KATOLI^KA ENCIKLOPE-DIJA, Duhovno vodstvo, Laus, Split 1998.

[AGI-BUNI], Tomislav Janko, Povijest kr{}an-ske literature, I. sv., Kr{}anska sada{njost, Za-greb 1976.

TEN[EK, Tomislav-Zdenko, Duhovno o~instvo kodcrkvenih otaca, u: »Posve}eni ̀ ivot« 2¹10º /2001.

TEN[EK, Tomislav-Zdenko, Povijesne i teolo{keodrednice kr{}anskog asketizma, u: »Ljudimaprijatelj« 3/2001.

ZWEIG, Stefan, Dostojevski, Svetlost, Beograd 1931.