Politička akademija “Novo društvo” – 2010.

Program “Politička ekonomija za političare”

Ekonomski modeli političke analize

Kristijan Kotarski, Mag. pol FPZG

Rabac, 10. - 12. rujna 2010.

UVOD

• Ekonomska je uloga države silno porasla tijekom zadnjeg stoljeća (Wagnerovo pravilo)

• Država utječe i nadzire privatnu ekonomsku djelatnost porezima, izdacima i neposrednim reguliranjem koje može biti ekonomskog i socijalnog karaktera

• Ekonomsko reguliranje odnosi se na kontrolu cijena, osiguranje ravnopravnog tržišnog natjecanja, dok socijalno reguliranje čini određivanja standarda zaštite okoliša i ispravnosti hrane

• Suvremena država blagostanja izvršava četiri ekonomske funkcije:

a) Ona ispravlja tržišne promašaje

b) Preraspodjeljuje dohodak i resurse

c) Utemeljuje politiku makroekonomske stabilizacije da bi izgladila vrhove i dolove koji obilježavaju ekonomske cikluse, obuzdala inflaciju i potaknula dugoročni ekonomski rast

d) Ugovara uzajamno korisne sporazume s drugim državama (smanjenje trgovačkih barijera, programe pomoći zemljama u razvoju, usklađivanje makroekonomskih politika i zaštitu okoliša)

KONKURENTNOST U KORIŠTENJU ILI POTROŠNJI

Konkurentno korištenje Nekonkurentno korištenje

MOGUĆNOSTISKLJUČENJA

Izvediva1.Privatna dobra: kruh, cipele, automobili, knjige, namještaj

2.Dobra s plaćanjem naknade: kazališta, noćni klubovi, telefonske usluge, kabelska televizija, električna energija, knjižnica

Neizvediva3. Zajedničke zalihe: podzemne zalihe vode, zalihe ribe u oceanima, naftne zalihe u oceanima

4.Javna dobra: javni red i sigurnost, obrana, zaštita od komarac, kontrola zagađivanja zraka, vatrogasci, vremenska prognoza, parkovi, javna televizija

Egzogeni šokovi (međunarodna trgovina, migracije, tehnološki napredak, rat) koji čine društvo jednakijim imaju utjecaj na:

1. Brži ekonomski rast2. Veća razina redistribucije – javne politike3. Brži stupanj tehnološke inovacije4. Kvalitetnija javna dobra5. Veća politička inkluzivnost i politička participacija 6.Masovna tržišta i ekonomija razmjera

Egzogeni ekonomski šokovi koji vode prema većoj društvenoj nejednakosti:

1. Sporiji ekonomski rast2. Manja razina redistribucije, veća politička podrška desnici3. Sporije se dešavaju tehnološke inovacije4. Manja količina praćena uz lošu kvalitetu javnih dobara5. Manje podrške za demokraciju6. Nemogućnost postizanja ekonomije razmjera, tržišne niše

Teorija javnog izbora: kako odlučuju države

• Teorija javnog izbora analizira kako se države stvarno ponašaju jer u svakoj državi postoji sustav za kolektivno donošenje odluka (ekonomska analiza političkog procesa)

• Dvije temeljne postavke teorije javnog izbora: 1. Politiku je moguće razmatrati kategorijalnim aparatom ekonomske znanosti 2. U pribavljanju javnih dobra pojedinci se ponašaju kao i na privatim tržištima• Pojedinci koji na tržištu istupaju sebično, teško da mogu biti nesebični u političkome životu! Buchanan, 1986.• Teorija javnog izbora opisuje kako države odlučuju o oporezivanju, izdacima, reguliranju i drugim politikama - agregiranje pojedinačnih želja u kolektivni izbor

• Poput igre na tržištima, igra politike mora združiti potražnju za zajedničkim dobrima s mogućnošću ekonomije da ih ponudi (ekonomska teorija demokracije A.Downsa i paradoks glasovanja i Shumpeterovo viđenje demokracije kao sustava kompeticijskih elita)

• Glavna razlika leži u činjenici da se glavni igrači politike, političari, prvenstveno bave pobjedama na izborima, dok glavni igrači na tržištima, poslovna poduzeća, nastoje ostvariti profite

• Demokratsko društvo naglašava važnost vrijednosti i ukusa pojedinaca pri takvom agregiranju - “jedna osoba, jedan glas”izražava taj individualistički potporni zid našeg političkog sustava

• Na koncu postoji samo jedna odluka da li se ide u postupak reforme zdravstva ili objava rata

• Za razliku od privatnih izbora kolektivni izbor sadrži bitnu nedjeljivost sa samo jednim ishodom za bilo koji posebni problem

• Neke kolektivne odluke sve pojedince dovode do lošijeg položaja kao što je nuklearni rat, neke poboljšavaju položaj jednih nauštrb drugih, a neke su Pareto poboljšanja jer unapređuju stanje svih pojedinaca

•Društva su izmislila različite načine donošenja odluka kolektivnih odluka: neke po običaju, druge je izmislio vladar, a u većini zapadnih vlada to danas čini predstavnička vlada

1. Jednodušnost 2. Većinsko odlučivanje

• Vladanje jednodušnošću je iznimno nepraktično i podložno je ucjenama, odlaganju i beskonačnom pregovaranju i vjerojatno čuva status quo, bez obzira koliko je ono slabo ili dobro

• Pravilo većine je daleko je praktičnije od jednodušnosti, ali ne jamči Paretova poboljšanja te može dovesti do tiranije većine (može se izbjeći upotrebom kvalificirane većine) – npr. prijedlog da se fiskalni deficit određene veličine mora podržati kvalificiranom većinom

Cikličko glasovanje i paradoks glasovanja

• Kenneth Arrow analizirao je neke posljedice koje bi mogle proizaći iz odluka većine

• Nema sustava glasovanja većinom glasova koji uvažava želje svih pojedinaca i jamči efikasnost u svim situacijama te ne ovisi o redoslijedu glasovanja

• Teoretičari javnog izbora ističu dvije važne posljedice paradoksa glasovanja u funkcioniranju organizacija i zakonodavnih tijela

• Rezultat ovisi o dnevnom redu ili poretku rada koji može ponekad biti ključan za konačan ishod

• Niti jedna koalicija pojedinaca koji maksimiziraju dohodak nije neranjiva da se ne bi mogla zamijeniti nekom drugom koalicijom

• Npr. Deset kriški torte alocira se na tri čovjeka pravilom većine. Dagwood i Blondie glasuju da se po 5 kriški dade svakom od njih, tako da Popeye ne dobije nijednu. No potom Popeye uvjeri Blondie da promijeni svoje glasovanje “Zašto vi ne biste dobili 6 kriški i ja 4 i budalu Dagwooda ostavili bez ijedne kriške?”

• Iako vlade igraju centralnu ulogu u suvremenim ekonomijama, one imaju svoje vlastite nesavršenosti

• Baš kao što stvarne ekonomije nikad ne dosegnu savršenost konkurencijskih tržišta, tako demokracije nikad ne uspijevaju reagirati na socijalne potrebe na najefikasniji način

• Neuspjeh države se javlja kad akcije države ne uspijevaju poboljšati efikasnost ili kad država nepravedno raspodjeljuje dohodak

• BIROKRATSKI IMPERATIV – sklonost prekomjernog širenja države ukorijenjen u izostanak provjere isplativosti pojedinog projekta i pritisak za njegovim održanjem (jedanput kad programi postoje oni izgrađuju birače od onih koji na njima rade ili onih koji imaju koristi od njjihovih aktivnosti (željezni trokut)

• Traženje rente (rent-seeking) - “Rezanje većeg komada kolača za sebe prije pravljenja cijele torte većom. Pokušaj da se zaradi više novca bez stjecanja više klijenata. Aktivnost koja ne stvara korist društvu, već samo inzistira na preraspodjeli.”

• KRATKOROČNI HORIZONTI – težnja da se usredotoče samo na sljedeće izbore može uzrokovati da vlade uvode i zadržavaju kratkoročno isplative programe i da izbjegavaju one s neposrednim troškovima i rasprostiranjem budućih koristi (ulaganje u istraživanje i razvoj)

• Postavka Adama Smitha i drugih klasičnih ekonomista o uzajamnim koristima svih sudionika procesa razmjene često se uzimala kao dokaz posvemašnje superiornosti tržišta, njegove sposobnosti da bez upletanja politike ostvari najbolje ekonomske rezultate (ekstrapolacija da tržište bolje rješava i javne stvari)

• Pomnija analiza uočava da i samo djelovanje tržišta pretpostavlja sustav pravila usvojen kolektivnim odlučivanjem

• Pareto optimalno stanje podrazumijeva niz kolektivnih odluka o provođenju zakona i osiguranju prava vlasništva (javna dobra koja su nedjeljiva) – kolektivno odučivanje je komplementarno, a ne suprotstavljeno tržišnom procesu

• Upravo je J. Buchanan inicirao široku uporabu Hobbesa i drugih autora koji situaciju koja neposredno prethodi društvenom ugovoru vide kao “ ravnotežu anarhije “ u kojoj su marginalni troškovi i dohoci proizvodnje, krađe ili zaštite dobara jednako visok

• Tu su pojedinci u “ dilemi zatvorenika “ i svima je u interesu naći rješenje kako bi prekinuli stanje neizvjesnosti te rješenje predstavlja stvaranje protektivne države koja štiti privatnu sferu svih pojedinaca

• Posluživši se primjerom zatvorenikove dileme, D.Mueller je pokazao do kakvih će rezultata u svojim odnosima doći dvojica pojedinaca, od kojih prvi (A) uzgaja stoku, a drugi (B) žito

• Sporazum protiv krađe je neophodan da bi se postigla Paretova optimalnost. Kolektivni čin ustanovljavanja i provođenja zakona i vlasničkih prava nedvojbeno je preduvjet za ustanovljavanje sustava dobrovoljne razmjene

Trguju/ne kradu Kradu

Trguju /ne kradu 1.A (10-stoke, 9-žita) B (8-stoke,6-žita)

4. A (6-stoke, 5-žita)B (10-stoke, 9-žita)

Kradu 2. A (10-stoke, 10-žita)B (5-stoke, 3-žita)

3. A (7-stoke, 5-žita)B (7-stoke, 5-žita)

• Nedjeljivost proizvodnje potiče članove zajednice na suradničko ponašanje, ali nemogućnost i neefikasnost pravila isključivanja čini, za razliku od privatnih ili tržišnih dobara, mogućom pojavu neplatiša

• Budući da dragovoljni pristanak na plaćanje doprinosa za javna dobra nije izvjestan potrebno je pronaći formalni postupak kolektivnog odlučivanja za njihovo utvrđivanje

• Od općinske do nacionalne razine vlasti pribavljanje javnih dobara osigurava se određenim postupcima političkog odlučivanja, a tek manji dio prepušta se dragovoljnim doprinosima (kolektivni izbor kao zamjena za dragovoljni pristanak u manjim zajednicama poput sela i obitelji)

• Veličina skupine postaje ključna varijabla za određivanje načina pribavljanja javnih dobara (veće i heterogene skupine trebaju formalizirana pravila)

Teorija igara kao oblik ekonomske analize političkih odluka

• Gospodarski život sadrži mnoge situacije strateškog suodnosa između poduzeća, kućanstva i država

• Teorija igara analizira način na koji dvije ili više strana, koje međudjeluju u tržišnoj areni, izabiru akcije ili strategije koje zajednički utječu na oba sudionika

• Ključ za biranje strategija u teoriji igara predstavlja promišljanje vlastitih i suparnikovih ciljeva uz znanje da suparnička strana čini isto (pretpostavka da će suparnik izabrati najbolju opciju za sebe)

• Katkad je na raspolaganju dominantna strategija, ona koja je najbolja bez obzira na to što suprotstavljena strana čini

• Nashova ravnoteža je ona u kojoj nijedan igrač ne može poboljšati svoj rezultat uz danu strategiju drugog (nekooperativna ravnoteža)

SAD liberalizira trgovinu SAD ignorira multilateralne obveze

Brazil liberalizira trgovinu

3, 3 1,4

Brazil ignorira multilateralne obveze

4, 1 2,2

Igra “zatvorenikove dileme” u kontekstu međunarodne trgovinske liberalizacije

Puna liberalizacija kapitalnih

tokova(Argentina)

Ograničena liberalizacija kapitalnih

tokova(Argentina)Puna liberalizacija

kapitalnih tokova (Čile) 4, 4 1, 3

Oganičena liberalizacija kapitalnih tokova (Čile)

3, 1 2, 2

Lov na jelena: igre uvjeravanja

Borba spolova: igre koordinacije

Suradnja (Velika Britanija)

Nesuradnja (Velika Britanija)

Suradnja (Njemačka) 4,3 1, 1

Nesuradnja (Njemačka) 1, 1 3, 4

Čvrsta pozicija u trgovinskim

pregovorima (EU)

Popuštanje u trgovinskim

pregovorima (EU)

Čvrsta pozicija u trgovinskim

pregovorima (SAD)

1, 1 4, 2

Popuštanje u trgovinskim

pregovorima (SAD)

2, 4 3, 3

Igra kukavice

Rad u standardnoj industriji Rad u industriji u kojoj pobjednik uzima sve

Rad u standardnoj industriji

A * 50$50$ NI = 100$

B + 300$ 50$ NI = 350$

Rad u industriji u kojoj pobjednik uzima sve

C 50$200$ NI = 250$

D ± 300$0$ NI = 300$

Napomena: Zarade u tisućama•Dosadan + Učinkovit ± Pretrpan

U igri u kojoj pobjednik uzima sve Pobjednica dobiva visoke nagrade u profesionalnom sportu ili u sudskim parnicama s velikim ulozima. Drugoplasiranog je, na lijevoj strani, mogućnost velikog dobitka privukla na tržište na kojem pobjednik uzima sve. Kao što jpreviše ribarskih čamaca lovi istu ribu, tržišta su u kojima pobjednik uzima sve pretrpana mnoštvom ljudi koji na kraju imaju male zarade. Ukupni bi dohoci narasli da je Drugoplasirani ostao u standardnoj industriji s apsolutnim nagradama.

Dok slobodni strijelci drže da tržišni poticaji dovode do društveno učinkovitih rezultata, mi tvrdimo da tržišta u kojima pobjednici odnose sve privlače previše natjecatelja, za posljedicu imaju neučinkovite modele potrošnje i ulagajna te često srozavaju našu kulturu...eksplozija ogromnih plaća uvelike je proizašla iz rastuće prevlasti tržišta u kojima pobjednik uzima sve.

Drugoplasirani

Pobjednica

TEORIJA RACIONALNOG IZBORA VS. NOVI INSTITUCIONALIZAM

• Razvoj događaja u ekonomiji otvorio je mogućnost novog pristupa u obliku onoga što je postalo poznato kao teorija racionalnog ili javnog izbora, koja se oslanja na metodologiju ekonomije, a ne na sociološke i psihološke pristupe

• Temelji se na metodološkom individualizmu i sklon je reduciranju kolektivnog ponašanja na individualno ponašanje

• Druga postavka jest da su pojedinci maksimizatori koristi koji slijede vlastite, osobne ciljeve (fiksiran skup preferencija, raspolaganje ekstenzivnim informacijama, sebično maksimiziranje koristi)

• Ukoliko promatramo teoriju racionalnog izbora važno je imati na umu zanemarivanje nastanka preferencija što je Ahilova peta svake analize stoga bi svaka institucionalistička verzija teorije racionalnog izbora trebala biti zaokupljena načinom interakcije pojedinaca i institucija u procesu stvaranja preferencija (ignorira raznolikost vrijednosti i preferencija)

• Institucionalizam s druge strane naglašava široko razumijevanje odnosa između institucija i ponašanja pojedinaca, asimetriju moći koja proizlazi iz djelovanja institucija, institucionalni razvoj koji naglašava ovisnost o odabranom putu i nenamjeravane posljedice i integraciju institucionalne analize s analizom ideja

• Institucije su važne i političke se pojave ne mogu svesti na agregatne posljedice individualnog ponašanja (March i Olsen, 1984)

• Za razliku od starog institucionalizma novi institucionalizam ne daje prednost niti jednom specifičnom institucionalnom obliku, ali one i dalje ontološki prethode pojedincima koji ih konstituiraju

• Političko ponašanje vidi se kao ponašanje ograničeno institucionalnom strukturom pravila, normi, očekivanja i tradicija koji ozbiljno ograničavaju slobodnu igru volje pojedinaca i kalkulaciju – ne utječe samo društvo na državu, nego i država na društvo

Neuspjeh bilo kakvog povezivanja ekonomskog modela racionalnosti sa sociološkom, psihološkom i antropološkom literaturom najizrazitija je posljedica gotovo potpunog ekonomizma iz područja racionalnog izbora (Almond, 1990)

Hvala na pozornosti!

NASTAVAK SLIJEDI....