Ţeljka Ţivković

Stres – sklop emocionalnih, misaonih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi zbog procjene dogaĎaja kao opasnog ili uznemirujućeg, odnosno zbog zahtjeva iz okoline kojima ne moţemo udovoljiti.

Stresor – dogaĎaj koji procjenjujemo ugroţavajućim ili opasnim. Neki od stresora: preopterećenost, nezaposlenost, posao, bolest, gubici, promjene itd.

Svaku situaciju procjenjujemo – je li pozitivna, neutralna ili stresna

Ako je stresna – pitamo se je li nam već donijela neku štetu, je li prijetnja ili izazov za nas

OdreĎena količina stresa je pozitivna – pokreće i aktivira naše sposobnosti.

Dugotrajno izlaganje stresu – bez pravilnog načina suočavanja – postaje preveliko opterećenje za organizam.

Za zdravlje ljudi značanije su „dnevne teškoće“

nego tzv. veliki ţivotni dogaĎaji – stvari koje

dosaĎuju, muče, iritiraju, ljute i uznemiruju.

Primjer

DogaĎaj/situacija: Ne mogu učiniti ono što nadreĎeni od mene traţi.

Tumačenja koja nas dovode u stanje stresa:

Nesposoban /nesposobna sam.

Ne trudim se dovoljno.

S obzirom na svoje zvanje (znanje, poloţaj...) morao / morala bih to moći.

Tumačenja koja nas ne dovode u stanje stresa:

NadreĎeni traţi previše od mene.

Traţi ono što ja ne znam, ne smijem, ne mogu učiniti.

Tome naprosto ne mogu posvetiti toliko puno vremena.

neposredno doţivljeni – vojna borba, nasilje, otmica, mučenje, prirodne katastrofe, teške automobilske nesreće, dijagnosticirana, po ţivot opasna bolest

viĎeni – promatranje ranjavanja, smrti, nesreće, rata, katastrofe

preţivjele bliske osobe o kojima pojedinac saznaje – nasilje, teške nesreća, ozljeda, bolest

javljaju se neočekivano, iznenada i izazivaju strah, osjećaj bespomoćnosti i uţasa

dogaĎaj koji je izvan granica uobičajenog iskustva

Za vrijeme dogaĎaja - traumatske stresne reakcije

Poslije dogaĎaja - posttraumatske stresne reakcije -

nametajuće misli i osjećaji, ponašanja

izbjegavanja

uobičajene reakcije u nenormalnoj situaciji

smrt bračnog druga

smrt bliskog člana obitelji ili prijatelja

teška bolest, nesreća

rastava braka

teška bolest člana obitelji

sudski sporovi

provale

neslaganje u braku

buka

financijske poteškoće

izuzetno su stresna zanimanja vezana za brigu o drugima

neki od stresora u nastavničkom zanimanju – brze promjene u društvu, promjene u zakonodavstvu i školstvu, promjene društvenih vrijednosti, loš poloţaj obrazovanja u društvu, omalovaţavajući stav okoline prema obrazovanju, porast nasilja u školama, loši uvjeti rada, malo vremena za pripremu, rad s prevelikim brojem djece, veći broj djece s razvojnim i drugim poteškoćama, zamjene, buka, brzina i vremenski „pritisak“, nedostatak stručne i/ili kolegijalne pomoći, zabrinutost oko udovoljavanja zahtjevima posla, dvostruka uloga (potpora i ocjenjivanje; odrţavanje discipline i prijateljski odnosi), puno birokratskog posla, nemogućnost komuniciranja i razmjene iskustva s drugima za vrijeme odrţavanja nastave...

“Nastavnički stres” - Neugodno emocionalno stanje

koje proizlazi iz dugotrajnih, povećavajućih ili novih

pritisaka koje pojedinac (nastavnik) percipira većim

od vlastitih mogućnosti suočavanja (Kyriacou, 2001).

Neugodno iskustvo koje karakteriziraju negativni

emocionalni doţivljaji poput ljutnje, anksioznosti,

napetosti, frustracije ili depresije, a koji su rezultat

nekih aspekata nastavničkog posla.

1/3 nastavnika smatra svoj posao vrlo stresnim

Visoke razine nastavničkog stresa povezane su s

većim nezadovoljstvom poslom, napuštanjem

profesije, lošim radnim učinkom i zdravstvenim

problemima

Simptomi nastavničkog stresa: umor,

nezadovoljstvo, depresija, anksioznost

negativne posljedice ne samo za nastavnika, nego i

za učenike - sveukupno se loše odraţava na

učeničko postignuće

Efekti za učenike: nastavnici koji su pod stresom

manje su tolerantni, paţljivi i strpljivi; manje se brinu

za učenike i manje ostvaruju dobre interakcije s

njima; manje koriste humor u nastavi, manje

kreativni; nastavnikova anksioznost moţe povećati

učeničku anksioznost

Istraţivanje Russo i sur. (2008) na 764 nastavnika OŠ i SŠ u

Splitskoj ţupaniji: 11,55 % nastavnika izvještava o psihološkim

problemima uzrokovanim poslom, 10,1% izvještava o zdravstvenim

problemima uzrokovanim poslom

Sorić i Radeka (2006) istraţivanje na nastavnicima OŠ i SŠ

Zadarske ţupanije: prihvatili bi drugi nenastavnički posao – 34,42%,

ne bi ponovno odabrali nastavnički posao – 12,26%

Najveći problemi koje ističu nastavnici:

odgovornost za učenike i njihov uspjeh

loš odnos učenika prema radu

neadekvatna plaća

manjak opreme i loši uvjeti rada

teţak (problematičan) razred

neuljudno i drsko ponašanje učenika

prevelik broj učenika

Upitnik jačine stresa na poslu

Svaku tvrdnju ocijenite brojem od 1 do 5 – koliko

često se to vama dogaĎa.

Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek

ili

gotovo

uvijek

1 Imam napade glavobolje i

vrtoglavice.

1 2 3 4 5

2 Nervozan /nervozna sam kad

negdje moram dugo čekati.

1 2 3 4 5

3 Osjećam se usamljeno. 1 2 3 4 5

4 Imam poteškoća s

koncentracijom.

1 2 3 4 5

5 Dok radim, osjećam se napeto. 1 2 3 4 5

6 Muče me probavne smetnje. 1 2 3 4 5

Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek

ili

gotovo

uvijek

7 Zabrinut / zabrinuta sam zbog

novčanih problema.

1 2 3 4 5

8 Čini mi se da me prijatelji i

ukućani ne razumiju.

1 2 3 4 5

9 Loše sam raspoloţen(a),

razdraţljiv(a), depresivan

/depresivna).

1 2 3 4 5

10 Brzo se umaram, čak i kad ne

radim teţak posao.

1 2 3 4 5

11 Imam poteškoća sa spavanjem

(teško zaspim, budim se, imam

noćne more).

1 2 3 4 5

12 Manje sam otporan / otporna

na bolesti, nego prije.

1 2 3 4 5

Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek

ili

gotovo

uvijek

13 Zaboravan / zaboravna sam i

konfuzan / konfuzna u

mišljenju.

1 2 3 4 5

14 Budućnost mi se čini teška i

neizvjesna.

1 2 3 4 5

15 Opterećuju me proslave,

obiteljski skupovi, priredbe i

slično.

1 2 3 4 5

16 Uzimam lijekove za glavobolju

ili smirenje.

1 2 3 4 5

17 Mislim da moj posao nije

koristan.

1 2 3 4 5

18 Znojim se prekomjerno, čak i

po hladnom vremenu.

1 2 3 4 5

Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek

ili

gotovo

uvijek

19 Sve mi brzo dosadi. 1 2 3 4 5

20 Dolazim u sukob s kolegama i

članovima obitelji.

1 2 3 4 5

21 Nezadovoljan / nezadovoljna

sam, imam osjećaj da mi

nedostaju vaţne stvari u

ţivotu.

1 2 3 4 5

22 Osjećam se odbačeno od

svoje okoline.

1 2 3 4 5

23 Mislim da više nemam

suosjećanja za druge ljude.

1 2 3 4 5

24 Srce mi lupa jako i nepravilno. 1 2 3 4 5

Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek

ili

gotovo

uvijek

25 Puno pušim i pretjerujem s

kavom.

1 2 3 4 5

26 Nemam volje nizašto. 1 2 3 4 5

27 Mislim da nisam dovoljno

dobar / dobra za posao koji

radim.

1 2 3 4 5

28 Osjećam se kao iscijeĎeni

limun.

1 2 3 4 5

Ako je vaša ocjena za većinu tvrdnji 4 ili 5, podlegli

ste stresu i morate hitno poduzeti korake da ne biste

“sagorjeli”.

Ako su vaše ocjene niţe, kod vas je stres manji ili

niste pod stresom.

Specifični oblik dugotrajnog stresa koji se javlja kod ljudi

koji rade s ljudima.

Posljedica izlaganja stresu kroz duţi vremenski period

kad su iscrpljeni mehanizmi suočavanja.

Sagorijevanje ima tri aspekta:

emocionalna iscrpljenost (osjećaj emocionalne

preopterećenosti, smanjenje emocionalnih resursa)

depersonalizacija (tendencija razvijanja negativnih,

ciničnih stavova prema suradnicima i udaljavanje od njih)

gubitak osjećaja osobnog postignuća (razvijanje

negativnih stavova prema samoj profesiji i negativnih

samoprocjena radnog učinka)

Čak i vrlo mala djeca mogu imati brige i u odreĎenom stupnju osjećati stres.Dvogodišnje dijete moţe npr. osjećati anksioznost ako osoba koja se o njemu brine ne moţe zadovoljiti njegove potrebe.

Kod predškolaca je odvajanje (separacija) od roditelja najveći uzrok anksioznosti.

Promjene u obitelji kao preseljenje, bolest, odsutnost jednog člana, roĎenje drugog djeteta i dr. mogu biti takoĎer uzrok stresa.

Za psihološko zdravlje djece do 14 godina najznačajniji su obiteljski stresori, za adolescente od 15 do 17 godina stresori u odnosima s vršnjacima, a akademski stresori za mlade od 18 do 20 godina.

Najteţe posljedice mogu imati gubitci, osobito

smrt u obitelji te je djetetu (često i odraslima)

potrebno pomoći tijekom tugovanja.

Doţivljaj gubitaka, osobito smrti bliskih osoba,

dovodi do tugovanja. Tugovanje je normalan

proces u kojem se opraštamo od osobe koje više

nema; povlačimo se i usporavamo svoju

aktivnost, da bismo mogli proţivjeti gubitak.

Čak i u najvećoj mjeri “prijateljski” razvod moţe

biti teško iskustvo za dijete jer njime propada

bazični sigurnosni sustav – obitelj. Odvojeni ili

razvedeni roditelji ne bi nikada smeli gurati dijete

u poziciju da bira stranu ili izlagati ga negativnim

komentarima jedno o drugome.

Istraţivanje na učenicima od 5. razreda OŠ do 4.

razreda SŠ – najčešći strahovi vezani za školu; oko

8% djece doţivljava strah od škole vezan uz

ispitivanje i školski uspjeh

Strategije suočavanja s neuspjehom:

rješavanje problema

socijalna podrška

emocionalne reakcije

zaboravljanje

samookrivljavanje

Simtomi – prepoznavanje problema:

kognitivni

afektivni

tjelesni

ponašajni

Katastrofično mišljenje – “Dobit ću jedinicu.”; “Što će biti od mene, gotov sam...”

Negativne misli – “Ne mogu to naučiti. Škola je i onako glupa.”; “Moj posao je besmislen.”

Zbunjenost – “Što da radim?”

Beznadnost – “Odustajem!”

Kronični stres uzrokuje:

1. Poteškoće s koncentracijom

2. Poteškoće u učenju

3. Poteškoće u dosjećanju

Ove poteškoće dovode do daljnjeg povećanja stresa.

Jedna ili više ovih emocija:

tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloţenja,

bezvoljnost, ljutnja, nemoć, osjećaj krivnje,

iritabilnost, depresija, strah, ljubomora...

Znojenje ruku, lupanje srca, drhtanje ruku,

nesanica...

Psihosomatski bolovi – najčešće glavobolje i

gastrointestinalne smetnje

Veće promjene u tjelesnoj teţini

Slabljenje imunološkog sustava

Ekstremno stresni uvjeti – znakovi gubitka fine

kontrole mišića i mišićno drhtanje

Internalizirani –povučeni, manje socijabilni, promjene u spavanju i jedenju, manje se uključuju i uţivaju u zanimljivim aktivnostima, pasivan, fatalistički odnos prema radu (učenju); pod ekstremnim uvjetima samounakaţavanje, opasna i škodljiva ponašanja

Eksternalizirani – svaĎe, ometanje drugih, prepirke i tuče, vandalizam

Pretjerana upotreba alkohola, cigareta...

Što moţemo učiniti da smanjimo školski stres?

Kako moţemo pomoći djeci koja su izloţena stresu u

obitelji?

Što radite kad ste ljuti, razočarani, frustrirani?

Što Vam pomaţe kod problema, konflikata, stresa?

– nabrojati što više, usporediti se meĎusobno

Suočavanje sa stresom:

promijeniti stresor – djelujemo na tijek dogaĎaja ili

kako će završiti situacija (počinjemo govoriti tiše kad

netko na nas viče; na drugi način objašnjavamo, jer

smo pogrešno shvaćeni...)

prihvatiti situaciju kakva jest – jer je ne moţemo

izmijeniti – trudimo se vidjeti u boljem svjetlu

(traţenje makar nečeg dobrog, gledanje iz drugog

kuta...)

izbjeći stresne situacije i dogaĎaje – npr.

izbjegavamo osobu s kojom smo u sukobu

Uočite i rješavajte

probleme čim prije.

Razvijte umijeća i postupke koji

će vam pomoći u obvezama

koje imate, osobito

organizacijska umijeća i ona za

rasporeĎivanje vremena.

Razmislite jeste li sami

odgovorni za neke izvore

stresa, npr. nepotrebni sukobi s

učenicima ili kolegama ili

prihvaćanje teških obveza.

Uvijek o svemu razmišljajte u

kontekstu i pokušajte

oblikovati realistična

očekivanja o vašim i tuĎim

mogućnostima.

Popričajte o svojim

brigama i problemima s

drugima.

Odrţite ravnoteţu izmeĎu svog posla

kao nastavnika i svog osobnog ţivota

izvan škole (zdrav i radostan ţivot

izvan škole povećat će vašu

samosvijest i unutarnju snagu za

rješavanje problema u školi).

Jeste li Vi učitelj / učiteljica?

Odgovorite na sljedeća pitanja s DA ili NE i zabiljeţite

svoje odgovore.

1. Pitate li goste na odlasku jesu li ponijeli svoje rukavice

i šalove?

2. Mičete li čašu svoga supruga / supruge tijekom večere

dalje od ruba stola?

3. Na ulazu u kazalište s grupom svojih prijatelja pitate

„Treba li netko prije predstave ići na WC?“

4. Dodajete li maramicu kad netko kihne? Opipavate li

čelo ljudima kad se ne osjećaju dobro?

5. Govorite li „Sviđa mi se kako si to napravio“

automehaničaru kad popravi Vaš auto?

6. Ponavljate li sve što kaţete? Barem dvaput?

7. Na nogometnoj utakmici govorite navijačima „Stišaj

se i sjedni na mjesto“?

8. Umjesto male torbice uvijek nosite punu veliku

vrećastu torbu, jer nikad se ne zna kad će Vam što

zatrebati pa je vaţno da imate „sve na jednom

mjestu“.

9. Graja ili buka Vas nepogrešivo hipnotizira, čak i

protiv Vaše volje i tjera ustati i praviti reda. Jedno

vrijeme ste se ovome čak i opirali.

10. Ovi izrazi čine preko 50% Vaše ukupne verbalne

komunikacije: ne trči, prestani pričati ili digni ruku.

11. Govorite li svom suprugu / supruzi kad napravi ručak

koji Vam se uopće ne sviĎa: „Možeš ti i bolje“ ili

„Idući put će biti još bolje. Vjerujem u tebe.“?

12. Slaţete li svoje stvari dva po dva u redu?

13. Govorite li svojoj djeci kad se kod kuće potuku: „Razmjestit ću vas.“ ili „Ići ćete kod tate na razgovor“?

14. Jeste li Vi osoba koja na posao dolazi neuredna pod izlikom „Nemam vremena za sebe“?

15. Jeste li Vi osoba koja svoju malenu plaću troši na potrošni materijal na svom poslu i na odrţavanje elementarne egzistencije svoje obitelji, tim redom?

... i konačno, odlučujuće pitanje:

16. Jeste li Vi osoba koja nastavlja pričati čak i onda

kada to više nikoga ne zanima?

__________________________________________

Sada pobrojite odgovore na koje ste odgovorili “DA”.

Ako ste odgovorili “DA” na 5 pitanja – to je u Vama – navukli ste se! Ako niste učitelj, pogriješili ste zanimanje.

Ako ste odgovorili “DA” na 6 do 10 pitanja – trebali biste razmisliti o umirovljenju.

Ako ste odgovorili “DA” na sva pitanja – zaboravite – UVIJEK ćete biti učitelj, bili u mirovini ili ne!

Arambašić, L. (ur.). Psihološke krizne intervencije. Zagreb: Društvo

za psihološku pomoć.

Kyriacou, Ch. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa

Lacković-Grgin, K. (2000). Stres u djece i adolescenata.

Jastrebarsko: Naklada Slap.

Radeka, I. i Sorić, I. Zadovoljstvo poslom i profesionalni status

nastavnika. Napredak, vol. 147, br. 2, Zagreb, 2006.

Vizek Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP

Ţivković, Ţ. (2005). Susreti s roditeljima II. Đakovo: Tempo