VLADAVINA VOJNOG PLEMSTVA (1081
VLADAVINA VOJNOG PLEMSTVA (1081.-1204.)
1. PONOVNO UZDIZANJE BIZANTSKOG CARSTVA: ALEKSIJE I KOMNEN
Vanjsko- politika bilanca:
potpuni slom bizantske vlasti u Aziji
konani gubitak talijanskog posjeda
znatan gubitak moi na Balkanskom poluotoku
Unutarnjo- politika bilanca:
- veliko slabljenje sredinje vlasti
teka privredna kriza
pad vrijednosti novca
dezintegracija privredno- drutvenog sustava srednjobizantskog carstva
Aleksije I Komnen (1081.-1118)
- Carstvo iscrpljeno
Bizant izgubio prevlast na moru= ona je prela na talijanske gradove-republike= to je najvanija promjena toga doba i upuuje na nadmo zapadnih sila
Komnenova politika odlikuje se spretnou on je morao ponovno postaviti na noge iznutra oslabljeno Carstvo, bez obrambenih snaga, a neprijatelji navaljuju sa svih strana: Normani, Peenezi, Selduci cijela Mala Azija je pod turskom vlau
Komnen je sve soje snage morao posvetiti borbi protiv Normana
nakon to je pokorio bizantski posjed u Italiji, Robert Guiscard napao je i istonu jadransku obalu
krajnji normanski cilj bio je bizantska kruna
neposredni cilj bio je osvajanje Draa, to im je trebalo otvoriti put prema Carigradu
Komnen je zaloio crkvenu opremu i tim sredstvima okupio plaeniku vojsku
traio je saveznike, pa je pregovarao sa Grgurom VII, Henrikom IV, a pronaao je saveznike i u Veneciji
Venecija je normanskoj floti nanijela teke gubitke i time je bila prekinuta opsada Draa s mora- s kopnene strane je i dalje trajala i grad je 1081. pao u ruke Robert Guiscardu
nakon toga horde Normana slijevale su se u Epir, Makedoniju, Tesaliju
Robert je ve 1082. bio prisiljen vratiti se u Italiju, gdje je izbio ustanak- carski pristae digli su ustanak u junoj Italiji- Robert je zapovjednitvo prepustio svom sinu Boemundu (Bohemund)
u meuvremenu su Venecijanci osvojili Dra
Robert je uspio uguiti ustanak, te je ponovno krenuo u bitku protiv Bizanata, ali je 1085. pao kao rtva epidemije
nemiri u junoj Italiji nakon njegove smrti na due su vrijeme oslobodili Bizant normanske opasnosti
pruenu pomo Venecija si je dobro naplatila- izmeu ostalog, dobila je i izvanredne povlastice u trgovini
od tada su mogli slobodno trgovati u svim dijelovima bizanstskog carstva, pa i u samom Carigradu i to bez ikakvih plaanja
dobili su u Carigradu vie radionica i tri pristanita na prijelazu prema Galati- time je poloen temelj kolonijalnoj mo Venecija na istoku (1082.)
Dubrovnik i drugi dalmatinski gradovi, a izgleda i Hrvatska, pristali su na stranu Normana
kralj Zete Konstantin Bodin, nakon kolebanja stao je na stranu Bizanta, ali je svoju vojsku povukao kod opsade Deraa, te je tako pogodovao porazu Bizantinaca
daljnje ratove Normana, Bizanta i Peeneza iskoristio je za ekspanziju svoje vlasti na Raku i Bosnu
im je zavrio sukob s Normanima, Bizant je krenuo u borbu protiv Peeneza
Peenezima su pomo na istoku Balkana pruili bogumili
Peenezi su oko 1090. dospjeli pod zidine Carigrada
grad je istodobno bio napadnut i s mora- napao ga je emir Smirne, Caha, jedan od emira koji su podijelili Sulejmanovo (+1085) nasljee
Caha je sklopio savez s Peenezima
Komnen je u pomo pozvao Kumane (nomadi koji su Turci po jeziku, ali ne i po etnikoj pripadnosti)
u borbi 1091. Peenezi su bili potpuno potueni
taj masakr napisala je Ana Komnen itav narod od bezbroj ljudi satrt je u jednom jedinom danu
Komnen je protiv Cahe uspio okrenuti njegovog zeta, emira Niceje, Abula Kasima
Komnen je htio krenuti u ponovno osvajanje Male Azija, ali pribliavali su se kriari
Bizantski car je za vrijeme tekih godina Selduke i Peeneke opasnosti traio pomo od zapadnih trupa
izgleda da je pisao grofu Robert Fladrijskom koji je obeao da e poslati 500 flamanskih plemia
istu svrhu imale su i careve molbe za pomo upuene Rimu, kao i pregovori o uniji koje s Urbanom II
kriari su se pribliavali ba kada se situacija njegovog Carstva znatno poboljala
velikoj feudalnoj gospodi kriara prethodila je mala neorganizirana horda koja je pljakala po Ugarskoj i balkanskim zemljama, a pred Carigradom
Komnen ih je dao prebaciti na drugu stranu Bospora, ali su ih Turci poubijali
od kraja 1096. stigla su i feudalna gospoda, te se u Carigradu okupila krema zapadno- europskog vitetva (lotarinki knez Gottfried od Bouillona, grof Raymund od Toulousea, brat francuskog kralja Hugo od Vermandoisa, brat engleskog kralja i sin Vilima Osvajaa, Rober od Normandije, istoimeni sin Robeta Flandrijskog, normanski knez Boemund)
Komnen je zatraio od zapadnih kriara da mu poloe lensku zakletvu i da mu obeaju da e mu predati sve osvojene gradove koji su prije pripadali Bizantu
obeao je da e pomagati kriare, hranom i ratnom opremom, te je dao naslutiti da e i sam uzeti kri i sa svojom vojskom stati na njihovo elo
osim Raymonda od Toulousea, svi su prihvatili careve zahtjeve
Boemundov kriarski rat bio je naprosto izlika da nastavi osvajake planove svog oca
prvi znaajan uspjeh kriarskog pohoda bio je zauzee Niceje 1097. grad je u skladu sa sporazumom predan biz. Caru
Komnen je iskoristio priliku i zaposjeo Smirnu, Efez i Sard (Lidija), te je bizantska vlast uspostavljena u zap. Dijelu Male Azije
zauzee Antohije 1098. bilo je kraj sloge izmeu kriara i biz. Cara i produbilo se neslaganje izmeu samih kriarskih voa
sukobili su se Boemund i Raymound- Boemund se utaborio kao neovisni knez u Antiohiji
Komnen je traio da se Antiohija preda Bizantu, za to se zalagao i Raymond
ostali kriari krenuli su prema Jeruzalemu
Raymond je preao na carevu stranu, i dok su drugi, unato zakletvi, osnivali vlastite kneevine, on je caru predao vie zauzetih sirijskih gradova
Jeruzalem je osvojen 1099.- tada je suradnja Raymonda i Aleksija postala jo tjenja
Raymond je prevaren i umjesto njega na elo novog kraljevstva postavljen je Gottfried od Bouilona kao zatitnik svetog groba
nastanak Jeruzalemskog kraljevstva u Palestini Aleksije je jo i mogao prihvatiti, ali ne i Boemuda u sirijskoj Antiohiji
Boemund je ve 1099. stupio u otvoreni sukob s Bizantom- no, morao se boriti i s Turcima, pa je olakalo posao biz. Caru
Boemund je shvatio da se ne moe boriti na dvije strane, pa je u Antiohiji ostavio Tankreda (svog neaka) i poao na zapad da pripremi vojnu protiv Bizanta
sukobili su se 1107. kod Draa i ovaj put je normanski vojvoda bio potpuno poraen
u sporazumu 1108. obvezao se caru na vjernost, a za to u zamjenu, ostavljena mu je Antiohija kao carsko leno
Tankerd je odbio priznati taj sporazum, te je nakon Boemundove smrti (1111?) postao jedini gospodar Antiohije
Aleksije nije vie mogao skupiti snage za borbu protiv normanskih kneeva, te se radije posvetio Turcima u Maloj Aziji
kao novi faktor moi, u odnose na Balkanu umijeala se Ugarska koja je Dal. I Hrv. podvrgla pod svoju vlast
car Aleksije oenio je svog nasljednika, sina Ivana ugarskom princezom
do borbe izmeu dvije sile moralo je doi za utjecaj na Balkanu i poziciju Jadrana
nakon borbi koje su trajale skoro 4 desetljea Komnen je u znatnoj mjeri uspostavio mo biz. Carstva
u borbi protiv Guiscarda bizantska nije ni postojala, a ve je u ratu protiv Cahe i Boemunda bila uspjena
Aleksije je iznutra uvrstio svoje Carstvo i ponovno ga uinio sposobnim za obranu
propadanje vojske i nestaica novca dva su elementa koja od sredine 11. st. obiljeavaju unutranju situaciji biz. Carstva
poloaj poreznih obveznika postojao je sve tei povisila su se davanja
vojska se sastoji od plaenika (Turci, Kumani, Nijemci, Englezi, Rusi, Peenezi, Vareani, Bugari)
domaa vojska stjee sve veu vanost
biz. Je vojska postavljena na osnovi istog feudalnog lenskog sustava i njezina je stvarana nosiva snaga veleposjed pronoia biz. Vojnik je konjanik u punoj spremi, a prema veliini pronoie prati ga vie ili manje ljudi
vlasnik pronoie bila je drava i ona ih je po svojoj volji davala ili oduzimala
onaj tko je posjedovao dodijeljena mu dobra i na njima naseljene seljaka, bio je njihov apsolutni gospodar i vladar
seljaci na tom posjedu vlasniku plaaju poreze
pronoia sustav najupadljivija je pojava biz feudalizma- dobra se dodjeljuju u sve veem broju i time se ubrzava proces feudalizacije u biz
pronojari potjeu iz redova feudalne aristokracije, prije svega iz sitnog plemstva
ruku pod ruku, car i crkva borili su se protiv heretika (iako je meu njima bilo ponekad nesuglasica)- car je vodio glavnu rije
tajna kratkotrajnog Aleksijevog uspjeha je ta to je on dao prednost socijalno najjaim faktorima i na njima izgradio dravu i vojsku
2. RAZVOJ NOVE MOI I PRVI NEUSPJESI: IVAN II I MANUEL I
unato tvrdokornim svaama, oko prijestoljonasljedstva, Aleksija je naslijedio sin Ivan
Ivan (1118.-1143.) je po prosudbi suvremenika i kasnijih narataja bio najvei meu Komnenima
prvi plan bio mu je borba protiv kneevine Antiohije
Ivan II uzalud je pokuavao prerezati konce koji su Carstvo vezali uz Veneciju i sputavali biz trgovinu (ugovor iz 1082.)
zbog napada Venecije Ivan je morao potvrditi njihove privilegije 1126.
1122. nova horda Peeneza navalila je preko Dunava i pljaka sve do Makedonije i Trakije- to je bio posljednji Peeneki prepad koji je Bizant doivio
Ivan II nanio im je teke poraze
nakon Peeneza Ivan je krenuo na Srbiju koja je bila arite vjenih nemira
izvojevao je pobjedu nad upanom Rake i povukao se s plijenom i zarobljenicima koje je naselio u Malu Aziju
Srbi su morali priznati Bizantu pravo prevlasti
Srbija je nala oslonac u Ugarskoj i esto se bunila protiv Carstva
Stjepan II (1114.-1131.) pokrenuo je 1128. rat protiv Bizanata
Maari su razorili Beograd i Branievo- ipak Ivanova vojska natjera ih je na povlaenje i sklopljen je mir
Oko 1130. Ivan se napokon okrenuo Maloj Aziji
njegov glavni neprijatelj bio je melitenski emir Danimanda
nakon to ga je svladao, morao je svladati novoarmensku Kilikiju koja je bila na putu za osvajanje Antiohije (Kilikiju je stvorio armenski knez Ruben- Ivan II borio se s njegovim nasljednikom Leonom)
Ivan je odnio pobjedu 1137. i iste godine naao se pod zidinama Antiohije
grad se predao nakon kratke opsade, a njegov se knez Raymond od Poitiersa, zet Boemunda II, zakleo car na vjernost
Antiohiju je pokorio orujem, a protiv normanskog kraljevstva u ju Italiji krenuo je diplomacijom
Normansko kraljevstvo doivjelo je novi procvat- Roger (Ruer) II pod svoju je podvrgnuo Siciliju i Apuliju, te se u Palermu okrunio za kralja
uspon Normana na Siciliji ugroavao je Bizant i Njemaku, pa su Ivan II i Lotar sklopili savez (nakon Lotara, Ivan je sklopio savez sa Konradom III)
Ivan je i Pisu kao saveznika- potvrdio joj je privilegije koje je dobila od Aleksija
u Antiohiji ponovno problemu: tamonji knez je uz pomo latinskog klera odstupio od ugovora s Ivanom 1142.
Ivan je odluio krenuti u vojni pohod na Antiohiju koji je trebao biti samo uvertira za puno vei pohod- izgleda da je svoju vlast htio uspostaviti u Palestini, ali je umro (ranjen je u lovu 1143.)
njegova dva starija sina umrla su prije njega, pa ga je naslijedio 4 i najmlai sin Manuel
Manuel I Komnen (1143.-1180.)
sjajan vladar
roeni vojskovoa i ratnik
dobar diplomat
bio je vitez zapadnog stila, te je u biz pov predstavljao novi tip vladara
njegovao je zap obiaje na svom dvoru
odravali su se viteki turniri- zapadnjaci su na nezadovoljstvo Grka, zauzimali viske poloaje u Carstvu
u prvom planu bilo je biz- nor neprijateljstvo
Manuel je nastojao uvrstiti savez s Njemakom
oenio se ogoricom Konrada III, Bertom od Sulzbacha
suradnja dvojice vladara naruena je izbijanjem II kri rata, u kojem je sudjelovao i njem kralj
odnos njem kralja i Manuela bio je naruen, a jo gori je bio odnos Manuela i francuskog kralja Ljudevita VII
Ljudevit je bio prijatelj Rogera II, iji su se krugovi ve prije bavili milju sa zauzmu Carigrad uz pomo kri vojske
kao i Aleksije i Manuel je poduzeo sve da doljake to prije prebaci u Malu Aziju i zahtijevao je od voa kriara zakletvu da mu predaju osvojene gradove
Konrad III se prebacio u M Aziju kao i Ljudevit VII
kriarski pohod zavrio je neuspjehom, osim za naravno Turke, ali i Rogera II
Roger je 1147. napao biz carstvo, prigrabio si je Krf i zaposjeo Korint i Tebu (vana sredita biz proizvodnje svile)
opet je obnovljen savez Konrada i Manuela- Konrad se obvezao da e krenuti protiv Rogera
i Venecija je pomogla Manuelu
Roger je protiv Manuela podrao Srbe i Maare, a protiv Konrada sklopio savez s knezom Welfom i podrao ga protiv vladavine Hohenstaufena, tako da se Konrad morao vratiti u Njemaku zbog unutranjih nemira
meu saveznicima Rogera bio je i franc kralj Ljudevit VII koji je mrzio biz cara i planirao novi kriarski pohod
taj plan naiao je i na odaziv kod pape Eugena III
tko je pod vodstvom Rogera II nastala jaka protubizantska koalicija
kriarski pohod propao je jer je Konrad, unato odgovaranju, ostao lojalan Manuelu
euro drave podijelile su se u dva velika tabora:
1. Bizant, Njemaka, Venecija
2. Francuska, Normani, Velfi, Ugarska, Srbija (u pozadini papa)
nakon to je porazio Velfe Konrad je zapoeo spremati pohod na Italiju, no umro je 1152. kada je akcija trebala zapoeti
Manuel nikada nije dospio do pravog sporazuma sa Konradovim nasljednikom Fridrihom I Barabarosom
Fridrih je nijekao pravo Biz na Italiju i drao je Manuela samo grkim kraljem
Njemaka i Bizant postaju suparnici
1154. umro je Roger- Manuel priprema pohod na Italiju koji je zapoeo 1155
cijelo podruje od Ankone do Apulije priznavalo je biz cara
opet je oivjela ideja o obnovi rim carstva i nakon tako velikog Manuelovog uspjeha inila se moguom
zbog Manuelovog uspjeha Venecija se osjetila ugroenom, pa je okrenula lea Bizantu, Fridrih I ve mu je bio otvoreni neprijatelj, a normanski kralj Vilim I odmah je krenuo u napad
1156. Vilim je nanio teak poraz Bizantu i uskoro je opet itav osvojen teritorij priznavao Vilimovu vlast
1158. Manule je, posredstvom pape sklopio s Vilimom sporazum
Manuel je imao uspjeha na istoku- porazi je armenskog kneza Thorosa i povezao se sa knezom Antiohije
konano je pokorena i Antiohijska kneevina, a jeruzalemski kralj Balduin III stavio se pod Manuelovo pokroviteljstvo
Manuel je htio i Ugarsku pripojiti biz carstvu- upleo se u ugarske unutranje polove, te je uspio na svoju stranu pridobiti i dio ugarskog klera
Maari su dobili potporu ekog kralja Vladislava
Vladislav se ipak smatrao, od II kri pohoda, Manuelovim vazalom, pa je htio prekinuti neprijateljstvo Ugarske i Bizanta
1164. sklopljen je sporazum koji je Manuelu donio pogodnosti: brat Stjepana III, Bela priznat je kao ugarski prijestolonasljednik, dodijeljena mu je hrv. i Dal., te je poao u Carigrad
1167. Dal, Hrv, Bosna i podruje Srijema (Sirmium) dospjeli su pod Bizant
Bela je u Carigradu dobio ime Aleksije, Manuel je udao svoju ker za njega i htio ga je proglasiti prijestolonasljednikom kako bi ujedinio Bizantsko i Ugarsko carstvo
kada je dobio sina napustio je taj plan, ali je nakon smrti Stjepana III na ugarsko prijestolje postavio Belu Aleksija i time je osigurao utjecaj Bizanata na Ugarsku
Manuel je nastavljao borbe sa Srbima koji su se smirili kada je sklopio savez s Ugarskom (izgubili su podrku Ugarske)
1171. izbio je teak sukob s Venecijom, pohvatani su svi Venecijanci, a njihova je imovina zaplijenjena
Venecija je uzvratila, mirovni pregovori nisu doveli do cilja
sultan Kilid Arslan od Ikonija (Ikonij je bio sultanat koji se obvezao na vojnu pomo Bizantu) uspio uz pomo Fridriha I uvrstiti se u M Aziji (dok je Manuel bio zauzet u Ugarskoj)
Manule je krenuo na Ikonij s vojskom, ali su ih Turci u Frigiji napali i porazili
situacija Bizanta: potpuno izbaen iz Italije, mo na istoku potkopana, protiv njega je koalicija zapadnih sila, vojska guta snage carstva, vojska je unutar drave inila vodei sloj i prehranjivala se na raun ostalog stanovnitva (rastu zemljini posjedi, a istovremeno ostatak stanovnitva, zbog siromatva se zaduuje, te postaje ovisno), proces feudalizacije doveo je do slabljenje biz dr aparata i potkopao obrambenu snagu zemlje, uskoro slijedi unutranji slom drave
3. OBNOVITELJSKI POKUAJ ANDRONIKA KOMNENA
nakon Manuelove smrti na prijestolje je sjeo njegov 12- godinji sin Aleksije II, a regentstvo je preuzela carska udovica Marija od Antiohije
na elo voditelja dravnih poslova Marija je dovela Aleksija Komnena, Manuelovog neaka
on je izazvao ogorenje- narod je mrzio i Mariju
pripadnici kue Komnen nekoliko su puta pokuali sruiti vlast, ali bez uspjeha
odluan potez trebao je povui Andronik Komnen, Manuelov neak, koji je u to doba bio namjesnika na crnomorskom podruju
tada je Andronik imao 60 godina
bio je Manuelov suparnik- Manuel ga je optuivao da cilja na carsku krunu
Andronik je bio protivnik feudalne aristokracije i zapadnog usmjerenja
1182. masa ljudi koja je mrzila zapadnjake sruila se na njih njihova imovina je opljakana, a tko nije pobjegao ubijen je (to se dogaalo u Carigradu)
bio je znak da je zapoela vladavina Andronika
Andronik se izdavao za zatitnika mladog Aleksija II, a njegovi protivnici su pogubljeni- osudu Mariji morao je potpisati sam Aleksije II
Andronik se 1183. okrunio za suvladara, a dva mjeseca nakon toga mladog su Aleksija II zadavili Andronikovi pomagai
Andronik se, da bi njegova funkcija bila legitimna, oenio 13- godinjom udovicom mladog i defakto pokojnog Aleksija II, keri franc kralja Ljudevita VII (Agnezom Anom)
Andronik je nastojao potpuno iskorijeniti vlast plemstva
njegova vladavina pretvorila se u strahovladu
nije vie bilo kupovanja slube, birani su najsposobniji, inovnici su bili odgovarajue plaeni da ne bi bili skloni mito
uspio je izai na kraj sa zloupotrebom ubiranja poreza
biz seljatvo postaje pravno sigurno
obustavio je pljakanje brodova
borba protiv plemstva pretvorila se u uasan teror
car je poeo stjecati sve vie neprijatelja
Carstvo je dolo u stanje latentnog graanskog rata
protulatinska Andronikova politika pojaala je mrnju zapada, a protuaristokratska je oslabila ionako onemoalu biz dravu
nakon Manuelove smrti prekinute su veze sa Belom III i sa srpskim upanom Nemanjom
ve je 1181. Bela osvojio Hrv. i Dal i podruje Sirmija
izgubljeni su i plodovi dugotrajnih borbi protiv Srba- Stefan Nemanja lako se oslobodio Bizanta
1183. Maari i Srbi napali su Carstva
Nemanja je svojoj zemlji proirio granica na istoku i jugu i osigurao joj nezavisnost
proirio je svoju vlast na Zetu koja se pod njim sjedinila s Rakom u jednu dravu
i u Aziji su se bunili protiv Andronika- Izak Komnen uspostavio je svoju vladavinu na Cipru- zapoelo je mrvljenje biz carstva
sicilijanski normani krenuli su na pohod protiv Bizanta
Andronik je opet uspostavio saveznitvo sa Venecijom (bez obzira na anti- latinsku politiku)
Normani su prvo osvojili Dra, a zatim su osvojili Solun
iz Soluna je vei dio normanske vojske zapoeo mar prema Carigradu
Andronik je umro uasnom smru 12.9.1185.- ubile su ga pobunjene mase, rastrgan je na ulicama Carigrada
3. SLOM
najmlaa ki Aleksija I, Teodora, udala se za naoitog Konstantina Angela
Angeli nisu bili pripadnici starih aristokratskih obitelji Carstva
pobjeda plemstva uzdigla je pripadnika njihovog roda
Izak II Angel (1185.-1195.)
unuk Konstantina Angela i Teodore= bio je potpuna suprotnost Androniku
o caru Izaku II govorili se da prodaje inovnike poloaje kao vee na trnici
na Carstvo je gledao kao na svoj privatni posjed
naslijedio ga je brat Aleksije III
Aleksije III Angel (1195.-1203.)
za njegove vladavine prilike su postale jo sumornije
stanovnitvo provincija gladovalo je zbog poreznih davanja- zloupotrebe poreznih inovnika su se mnoile, a rasli su i financijski prohtjevi drave
provincije su bile neprestane rtve neprijateljskih prepada, a obalna podruja trpjela su zbog pljakakih pohoda gusara
veleposjednici su si uvali i poveavali povlastice- carska vlast im nije mogla nita
upravni organi provincija zapadali su u ovisnost o lokalnim veleposjednicima
Normani su bili desetkovani epidemijom pa su se povukli iz Soluna, a napustili su i Krf i Dra (pobijedio ih je vojskovoa Aleksije Brana)
jedino su Kefalonija i Zakint ostali u njihovom posjedu i naposljetku se odvojili od Bizanta
s Belom III Izak II je sklopio savez i oenio se s njegovom 10- godinjom keri Margaretom
i Bugarska se odvojila od biz carstva
pobjednik Normana, Aleksije Brana, okrenuo se protiv Izaka II i odjenuo je purpur u Drinopolju (Trakija, sredina)
A. Brana je poginuo u borbama ispred Carigrada 1186.
Jeruzalem je ponovno pao u ruke nevjerenicima
Saladin, koji je svoju vlast s Egipta proirio na Siriju, uao je 1187. u Jeruzalem
najodliniji vladari zapada, Barbarosa, Rikard Lavljeg Srca, Filip II August uzeli su kri
Barbarosa je sklopio savez s Nemanjom i Bugarima protiv Bizanta, a Izak II okrenuo se Saladinu, najgorem neprijatelju kriara, u namjeri da sprijei prolaz njem vojske
Barbarosa je odluio zaposjesti Carigrad
tada je Izak II popustio- 1190. sklopljen je sporazum kojim je njem car dobio brodove za prijelaz u M Aziju (Fridrih nikada nije stigao u Jeruzalem)
sporazum iz 1192 Saladin je zadrao Jeruzalem , a latinski se posjed ograniio na uski pojas izmeu Jafe i Tira
Rikard Lavljeg Srca osvojio je Cipar, prvo ga je dao templarima, a zatim nekadanjem vladaru Jeruzalema, Guyu od Lusignama- od tada je Cipar ostao u zapadnom posjedu
nakon Barbarosina povlaenja i smrti, Izak II je krenuo na Bugare i Srbe, te je osvojio gradove od Prizrena i Skopja do Sofije
Nemanja je bio poraen 1190. i bio je prinuen vratiti podruja osvojena posljednjih godina
zakljuenje mira znailo je priznavanje potpune srpske samostalne dravnosti i taj in potvren je brakom Nemanjinog drugog sina Stefana i Izakove neakinje Eudokije
s Bugarima je tee ilo
Izaku je stariji brat Aleksije oteo krunu i dao ga oslijepiti 1195.
Aleksije III Angel (1195.-1203.)
nazvao se Komnenom
Bizant je izgubio svaki utjecaj u Srbiji- tamo je izbio graanski rat: Stefan, Izakov zet, preuzeo je vlast, ali se brat Vukan digao protiv njega, a pomo je naao u papi i Ugarskoj (Vukan je priznao vrhovnu papinsku vlast)
Stefan mu je preoteo prijestolje, a pomogli su mu Bugari
Bizant je morao Srbiju prepustiti rimsko- ugarskom utjecaju (toliko je bio slab)
Aleksije III zaratio je s Bugarskom- ishod nepovoljan za Bizant
Kalojan (1197.-1207.) bugarski vladar uspio je za svoje Carstvo osigurati priznanje Rima
Kalojan je krunjen 1204. , a tada je i papa Inocent III poslao kardinala u Trnovo koji je posvetio bugarskog nadbiskupa Bazilija (prije toga je Kalojan priznao vrhovnu papinsku vlast)
Bizantu je na zap najvei neprijatelj bio Henrik VI
Henrik je naslijedio i Barbarosu i normanskog Vilima (bio je oenjen s normanskom prijestolonasljednicom Konstancom)
1194. Henrik je u Palermu primio sicilijansku kraljevsku krunu- htio je osvojiti biz carstvo jer je teio svjetskoj vladavini
Henrikov brat Filip oenio se Irenom, keri Izaka II i tako si je Henrik VI osigurao dinastiko pravo na carigradsko prijestolje
nastupio je i kao zatitnik i osvetnik osljepljenog kralja Izaka II protiv uzurpatora Aleksija III
prije presudnog udarca Henrik VI je umro
zapadni se imperij raspao: Italija se oslobodila njem vlasti, a u Njemakoj se Henrikovom bratu Filipu vapskom usprotivio protukralj Oton od Braunschweiga
Enrico Dandolo imao je za cilj usmjeriti zap sile protiv Bizanta- htio je trajno uvrstiti venecijansku prevlast na istoku
IV. kriarski rat protiv Carigrada
kriari su iz Venecije krenuli prema Egiptu
nisu mogli podmiriti trokove prijevoza, pa su pristali na dudev prijedlog da pomognu Veneciji orujem u pokoravanju Zadra koji je preao na str Ugarske
kriari su pristali da pomognu Aleksiju Angelu, sinu Izaka II da doe na prijestolje
Aleksije Angel obeao im je pomo u nastavku kriarske vojne, ak je papi natuknuo mogunost crkvene unije
kriari su opsjeli Carigrad, Aleksije III jedva je spasio glavu, Izak II vraen je na prijestolje, a Aleksije IV. krunjen je za sucara
brzo su kriari ustanovili da Aleksije IV nije u stanju odrati obeanje
Aleksije IV naao se izmeu dvije vatre: kriari su traili sredstva odmah, bez odgode, a narod se pobunio protiv njega, jer je u grad doveo omraene zapadnjake1204. Aleksije Iv je izgubio ivot, a Izak II njegov otac umro je u zatvoru
na prijestolje je sjeo Aleksije V, zet Aleksija III i suprug Eudokije (nekadanje ene srpskog kralja Stefana ml.)
kriari su ponovno spremali napad na Carigrad- ovaj put su htjeli uspostaviti svoju vlast
1204. Carigrad je pao u ruke Venecije i kriara koji su Carstvo podijelili meu sobom
LATINSKA VLADAVINA I OBNOVA BIZANTSKOG CARSTVA (1204.- 1282.)
1. IZGRADNJA NOVOG DRAVNOG SUSTAVA
grof Balduin Flandrijski je u Aja Sofiji 1204. okrunjen za cara latinskog carstva
prvi lat patrijarh Carigrada postao je Venecijanac Toma Morosini
caru Balduinu trebala je pripasti jedna etvrtina teritorija biz carstva, a od preostale polovica je trebala pripasti Veneciji, a druga je polovica trebala pripasti vitezovima (kriarima) kao carski lenski posjed
Balduinu su pripale Trakija i sz dio M Azije- obje strane Bospora i Helespont
svojim vlasnitvom mogao je smatrati i vie egejskih otoka
najveu su dobit izvukli Venecijanci= njihova se nova mo temeljila na posjedovanju najvanijih luka i otoka
uzeli su luke gradove na Peloponezu, Dra, Dubrovnik, Jonske otoke, okretu, Eubeju, Naxos, Andros i najvanije luke gradove na Helespontu i Mramornom moru: Galipolje, Redest, Herakleja, te Drinopolje u unutranjosti carske Trakije
Carigrad je podijeljen: Venecija je dobila 3/8, a 5/8 car
Dandolo je izuzet iz lenske zakletve caru (za razliku od kriara)
Bonifacije, voa 4. kriarskog pohoda, dobio je Solun
na Peloponezu je nastala franc kneevina Aheja, Atikom i Beocijom vladao je Oton de la Roche
u Trakiji je izbio ustanak protiv Latina- aristokracija je pozvala u pomo Kalojana
Kalojan je 1205. uzdrmao lat vlast u Trakiji do temelja
Teodor Laskaris je u borbi protiv maloazijskih pokrajinskih kneeva uvrstio svoju vlast u zap M Aziji i prihvatio se organizacije nove biz drave sa sreditem u Niceji
Teodor je uzeo carski naslov, pomazan je 1208.
Teodor je sada smatran za jedinog pravovaljanog cara Bizant, a i pravoslavni patrijarh u Niceji vaio je kao jedini pravovaljani patrijarh grke crkve
Niceja= sredite bizantizma koje je protjerano iz Carigrada
latinsko carstvo eli unititi to grko sredite
Balduina nasljeuje brat Henrik 1206
on je u znatnoj mjeri ponovno uspostavio lat vladavinu u Trakiji
2 god Henrik se borio sa Nicejskim Carstvom- nakon toga je sklopljen mir zbog Bugara, tj. zbog Kalojanovih upada (Kalojan je 1207. poginuo kod opsade Soluna)
Niceja je ratovala i sa Selducima- pobjeda Nicejskog Carstva
1214. ponovno je sklopljen mirovni ugovor kojim su utvrene granice izmeu biz i lat carstva
za lat carstvo, nakon Henrikove smrti 1216. slijedi razdoblje propadanja
srpsko kraljevstvo postiglo je pomou Nicejskog carstva crkvenu neovisnost- do 1219. bili su podloni ohridskoj nadbiskupiji
Epirsko carstvo (obuhvaalo Epir, Akarnaniju, Etoliju) suprotstavilo se Veneciji i Slavenima
Epirsko je carstvo na Balkanu (kao Nicejsko u M Aziji) postalo sredite biz kulturnog identiteta
oba grka sredita imala su za cilj osvajanje Carigrada i ponovnu uspostavu biz carstva
osnivaa epirskog carstva naslijedio je 1215. brat Teodor
suparnitvo gr sredita bilo je neizbjeno
nadmetanje je zapoelo upravo za Teodora koji je nosio tri naslova: Duka, Angel i Komnen
napao je novoizabranog lat cara Petra de Courtenaya, mua Balduinove i Henrikove sestre Jolande
nakon Henrikove smrti Petar je krenuo u Carigrad iz Rima (gdje se okrunio), ali ga je Teodor na putu zarobio
vlast je preuzela Jolanda, a nakon nje njezin sin Robert
Teodor Angel Duka Komnen zapoeo je rat protiv Latina- najprije se okrenuo protiv susjednog solunskog kraljevstva
uao je u Solun 1224. i Solunska drava prestala je postojati kao jedna od kriarskih drava osnovana na tlu Bizanta
Teodor je vladao od Jadranskog do Egejskog mora- njegova zemlja obuhvaala je epirsko kraljevstvo, Tesaliju i znatan dio Makedonije
Teodor se poeo nazivati bazilejem, i uao je u sukob s nicejskim carstvom
2. USPON I PAD EPIRA. POBJEDA NICEJE.
raste biz mo i u M Aziji i na Balkanu
i bugarsko je carstvo doivjelo velik uspon
Teodor I Laskaris (nicejski Teodor) carstvo je ostavio svom zetu Ivanu Duki Vatacu
Ivan III Vatak (1222.-1254.) jedan je od najvanijih biz vladara
svoje je malo carstvo pretvorio u veliku silu
Ivan Vatac zagospodario je gotovo svim lat posjedima u M Aziji
Latini su zadrali okolicu Nikomedije i obalu nasuprot Carigradu
Tedor Angel Duka Komnen u meuvremenu je osvojio i dio Trakije i krenuo na Carigrad
na Carigrad je krenuo i Ivan Vatac
isti je cilj imali i bugarski kralj Ivan Asen II
kada je 1228. umro lat car Robert, naslijedio ga je maloljetni brat Balduin II
Carstvo je donijelo odluku da regentstvo ponudi bugarskom vladaru
Teodor Angel najavio je Ivanu Asenu rat- Teodor je poraen 1230, pao je u zarobljenitvo, a kasnije je oslijepljen
Ivan Asen II bez problema je osvojio podruja u Makedoniji, Trakiji i dio Albanije
i Srbija je pala pod utjecaj bugarskog vladara
Lat Carigrad vie se nije morao bojati Angela, pa su izabrali za cara Ivana de Briennea
Asen II sklopio je savez sa Ivanom Vatacom protiv lat carstva
crkveno i dravno vodstvo odobrilo je osnivanje bugarskog patrijarhata- tako je bugarsko carstvo postiglo crkvenu samostalnost
saveznici su zapoeli opsadu Carigrada s kopna i s mora
grad je odolijevao uz pomo venecijanske flote, a na kraju ga je spasila razjedinjenost napadaa
bugarski car prekinuo je savez s vatacom i uz pomo Latina i Kumana koji su prodirali na Balkan objavio je rat dotadanjem savezniku
kada su Asenu II zbog epidemije umrli ena, sin i bugarski patrijarh sklopio je mir s nicejskim carem (mislio je da je to boja kazna zato to je prekrio rije koju je zadao Vatacu)
1241. umro je Ivan Asen II, a malo kasnije, s upadom Mongola, zapoeo je pad bugarske moi
Ivan Vatac sklopio je savez, zbog upada Mongola, sa sultanom Ikonija
Nikejsko carstvo ostalo je nataknuto od Mongola
Vatac je proirio svoju vlast na Trakiju i Makedoniju, a osvojio je i Solun
s Epirom je sklopio sporazum o prijateljstvu- no, epirski vladar Mihajlo prekrio je dogovor, pa ga je Vatac pobijedio u sukobu
Ivan Vatac odravao je veze s papom i Njemakom
osobito je prisan bio s njemakim carem Fridrihom II Hohenstaufenom
Vatac je vrsto osigurao svoj posjed u M Aziji, ali vei dio Balkanskog poluotoka bio njegov
Ivan Vatac stvorio je sve preduvjete, za ponovnu uspostavu biz carstva na Bosporu
umro je 1254. (imao je epilepsiju)
3. PRIJE OBNOVE
Ivana II Vataca naslijedio je sin Teodor II Laskaris (Laskaris po majci Ireni) koji je bio vrlo obrazovan ovjek i plodan pisac
bolovao je od jo goreg oblika epilepsije
bio je osoran i samovoljan vladar, nije htio ni uti za plemike povlastice
na Balkanu se nicejsko carstvo moralo boriti sa Epirom i Bugarima
1256. sklopljen je mir s bugarskim carem Mihajlom Asenom
Teodor II okrivljavao je aristokraciju koja je u vojsci drala visoke poloaje, za neuspjehe u ratu s Bugarskom
naslijedio ga je 7- godinji sin Ivan IV, a regenta je Teodor II odredio svog prijatelja Georgija Muzalona koji je pripadao niem staleu
ve 9. dan nakon Teodorove smrti Georgije zatuen u crkvi (zatukli su ga aristokrati)
regentstvo je preuzeo Mihajlo Paleolog iz stare aristokratske obitelji
protiv Mihajla VIII sklopljen je savez: Manfred od Sicilije (sin Fridriha II), Mihalo II epirski despot i car Aheje Vilim Villehardouin- trojki se pridruio i srpski kralj Uro I
1259. saveznici su poraeni
da bi se osigurao protiv Venecije, Mihalo VIII zapoeo je pregovore s Genovom, suparnikom Venecije
1261. sklopljen je sporazum izmeu Mihajla VIII i Genove (pod istim uvjetima kao i ugovor iz 1082. s Venecijom)- Genova je trebala preuzeti povlateno mjesto na istoku koje je do 11 st pripadalo Veneciji
1261. osvojen je i Carigrad
Mihajlo VIII oslijepio je legitimnog cara Ivana IV Laskarisa i utemeljio dinastiju koja e vladati do posljednjeg dana biz carstva
4. PONOVNA USPOSTAVA BIZANTA KAO VELESILE: MIHAJLO VIII
biz carstvo ponovno je steklo status velesile
Mihajlo se dao na sprjeavanje venecijanskih osvajakih planova koji su se mogli realizirati samo uz podrku pape
Mihajlo je taj savez pape i Venecije htio sprijeiti
drevni rimski otpor Rima prema Hohentaufenskoj dinastiji sprijeil9o je udruivanje papinstva s Manfedom
Urban IV nastojao je dokonati Manfredovu vladavinu u Italiji, pa je kraljevstvo Siciliju ponudio Karlu Anuvinskom, bratu francuskog kralja
iskoristivi antagonizam pape prema Manfridu Mihajlo VIII pribliio se Rimu, te je obeanjem crkvene unije uspio kod pape izazvati obrat
Vilim II morao je Mihajlu poloiti lensku zakletvu, ali njegova lojalnost nije dugo potrajala- dobio je od pape otpust od te zakletve (tada jo led izmeu Rima i Carigrada nije bio probijen)
uz to je Vilima podrala i Venecija
izbio je rat- Mihajlo VIII poslao je na Peloponez vojsku pod vodstvom svoga brata Konstantina- pobjeda Bizanta
istovremeno je voen rat u Epiru i u Bugarskoj- Mihalo VIII imao je uspjeha, te je epirski despot Mihajlo II morao priznati carsku prevlast
Mihajlo je raskinuo savez s Genoveanima i zapoeo pregovore s Venecijancima (rat se u ju Grkoj nepovoljno razvijao po Carstvo)
Veneciji su 1265 opet dodijeljene privilegije
prije ratificiranja ugovora s Venecijom, Mihalo VIII opet je sklopio savez s Genoveanima jer su Venecijanci oklijevali
kada je ugovor ratificiran otpala je klauzula o protjerivanju Genoveana
Karlo Anuvinski postao je kralj Sicilije i Napulja umjesto Manfeda koji je poginuo
Karlo je namjeravao opet sruiti biz carstvo i osvojiti Carigrad- saveznici su mu bili : papa, Vilim II, Bugari i Srbi
Mihajlo je podrku naao u francuskom kralju Ljudevitu Svetom
Ljudevit je htio osloboditi svetu zemlju i uspostaviti katoliki crkveni mir
uspio je svog brata Karla Anuvinca odgovoriti od rata protiv grkih krana
Karlo ga je 1270. morao slijediti u kriarski rat u Tunis
Grgur X je postao papa 1271. on je bio pobornik kriarskog rata i crkvene unije, te nije bio sklon osvajakim planovima Karla Anuvinca- Mihajlo VIII oduzeo je Srbiji i Bugarskoj crkvenu nezavisnost s namjerom da ih podredi ohridskoj nadbiskupiji
Mihajlov sin Andronik oenio se keri ugarskog kralj Stjepana V
1272 izbio je rat s Bugarskom- Bugari su upali na podruje Carstva, ali su se morali povui pred Tatarima koji su bili u savezu s Maihajlom VIII
Grgur X postavio je Mihajlu VIII ultimatum (Mihajlo mu je ve 10 god obeavao uniju i papi je to dozlogrdilo)
papa mu je zaprijetio da vie nee moi zadravati Karla Anuvina
1273. Mihalo je pristao na uniju- ak je uspio nagovoriti i jedan dio klera
taj povijesni in proveden je na Lionskom koncilu 6.7.1274.
Bizant je priznao papi prvenstvo i prihvatio rimsku vjeroispovijest
pod pritiskom pape Karlo je morao odustati od svojih osvajakih ideja
Bizantski narod, veina klera, a osobito monatvo nisu eljeli ni uti za uniju i protivili su se caru
i papa se morao boriti za ouvanje unije
kada je papinsku stolicu zauzeo Martin IV, poklonik Karla, unionistika politika Mihajla VIII bila je gotova
Martin IV osudio je Mihajla kao heretika, proglasio svrgnutim i zabranio kranskim vladarima kontakte s njim
zap su se sile udruile u borbi protiv Bizanta
u trenutku u kojem je situacija Mihajla VIII bila najtea, u Palermu je 1282. buknuo ustanak i vladavina Anuvinaca na Siciliji bila je krvavo dokonana tzv. sicilijanskom veernjom
Karla je s vlasti svrgnuo Petar III Aragonski, Manfredov zet
Mihajlo je jo za pontifikata Nikole III (nakon Grgura X) stupio s Petrom kontakt- Petar je trebao Krala napasti i oteti mu kraljevstvo koje je ovaj oteo Manfredu
Mihajlo VIII stavio je novac Petru na raspolaganje za izgradnju flote- bizantske financije pomogle su da doe do provale latentne krize koja je dugo tinjala na Siciliji
RASULO I PROPAST BIZANTSKOGA CARSTVA (1282.-1453.)
1. BIZANT KAO DRAVICA
iz obrambene borbe protiv zapadnih osvajakih tenji Mihajlo VIII je izaao kao pobjednik
sjevernu polovinu Balkanskog poluotoka drali su Slaveni i iako je Mihajlo VIII uspio uzeti zemlje od oslabljene Bugarske, od srpske su drave u usponu prijetili novi gubici na moru su vladale talijanske pomorske republike dio Peloponeza je podreen Bizantu, ali je njegov vei dio i dalje pripadao Francima= pod franakom vlau su i Atika s Beocijom i oblinji otoci Tesalija, Epir, Etolija= pod vlau Angela separatistike grke drave bile su te koje su najjae djelovale protiv ujedinjenja u meuvremenu su neprestani ratovi na Balkanu i zamorni obrambeni rat protiv anuvinske prijetnje potpuno iscrpili snage Bizantskog Carstva
politika Mihajla VIII podsjea na onu Manuela I= ta politika je biz Carstvu nametnula nepodnoljive terete
nastojanje Mihajla Paleologa da ostvari poziciju velesile oduzelo je Carstvu i posljednju snagu, ba kao i pokuaj Manuela Komnena da uspostavi univerzalno Carstvo godinu dana prije
Bizant je bio istroen u vojnom i financijskom pogledu
zapoelo je propadanje Biz Carstva
pod nasljednicima Mihajla VIII Bizant se pretvorio u dravicu i naposljetku u puki objekt politike svojih susjeda
njegov nasljednik Andronik II bio je slabi nesposoban vladar
zapoela je ekspanzija osmanskih i srpskih sila koje su bile u jakom zamahu i ona karakterizira razdoblje koje upravo zapoinje= biz drava je bila bespomona protiv dvostrukog pritiska na istoku i na Balkanu
Andronik II (12825.-1328.)= imao je neobino visoko obrazovanje i izriito zanimanje za znanost i knjievnost
ve za vrijeme oeve vladavine Andronik je sudjelovao u poslovima vlade kao suvladar, a jo e znaajniju ulogu za vrijeme njegove vladavine odigrati njegov sin i sucar Mihajlo IX (+1320.)
sve vea vanost poloaja suvladara karakteristina je pojava razdoblja Paleologa= tu se primjeuju prve naznake preobraaja centralistike samovlade u zajedniku vladavinu carske kue nad razdijeljenim dijelovima Carstva
supruga Andronika II, Jolanda (Irena) u interesu svojih sinova zahtijevala je podjelu carskog teritorija= on je odbio prijedlog svoje supruge zbog ega je carica napustila glavni grad i uputila se u Solun i pokuala osigurati jednom od svojih sinova prijestolonasljiee u Srbiji, ali nije uspjela
Bizant je jo uvijek ustrajao na jedinstvu Carstva= ali u naelu su provincije sada bile povezane jedino osobom namjesnika
dolazak dinastije Paleologa na prijestolje znaio je pobjedu biz visokog plemstva= proces feudalizacije dobiva novi zamah i od 14. st nadalje dosee svoj vrhunac
nasuprot tome, sve vie propada ne samo seljaki posjed, ve i nepovlateni zemljoposjed sitnog plemstva, kojemu veleposjed oduzima zemlju i radnu snagu
ovakav razvoj situacije ne teti dravi smo u politikom smislu, ve i financijski, a na posljetku i vojno. Budui da se veleposjed sve vie izuzima iz porezne obveze i da osim toga usisava i oporezivani seljaki posjed i onaj sitnog plemstva, porezni prihod drave znatno opada, emu pridonosi i sve gore stanje u poreznoj upravi
iako se pronoia posjedi izvorno nisu mogli naslijediti, budui da su davani u zakup pod odreenim uvjetima i na ogranieno vremensko razdoblje, sada se i pronojarima sve ee daje pravo da dodijeljene posjede i prihode prosljeuju svojim nasljednicima. Meutim, pronoia zakup je i dalje ostao vlasnitvo posebne vrste , budui da ni nasljedno pronoia dobro nije bilo prenosivo, a ostalo je optereeno i radnom obvezom koja se naslijeivala zajedno sa posjedom. Unato tome to nasljedni pronoia zakup ne prestaje biti neprenosivo dobro s obvezama, ipak sve ee nasljeivanje tih dobara pokazuje osjetno poputanje izvornog sustava i jasan je znak sve vee slabosti sredinje vlasti, kao i sve vee popustljivosti zahtjevima ojaanoga feudalnog plemstva.
vojska se preteno sastojala od plaenika= posljedica: teko financijsko optereenje drave
trupe su se morale radikalno smanjiti i to je Andronik II i uinio= smanjenje biz vojske izvedeno je prenaglo
injenica je da se u Bizantu nakon kraja 13 st tek vrlo rijetko susreu trupe s vie od nekoliko tisua vojnika. Taj je podatak dovoljan da objasni zbog ega je Bizant izgubio svoj poloaj velesile i zbog ega nije bio u stanju oduprijeti se nadmonoj osmanskoj vojnoj sili
simptom financijske krize= gubitak vrijednosti biz zlatnika
bizantski zlatnik koji je neko bez konkurencije vladao svjetskom trgovinom sve vie potiskuje novi zlatnik talijanskih pomorskih republika
po. 14. st srozao se na polovicu svoje poetne kovinske vrijednosti- to je dovelo do velikog porasta cijena, a poskupljenje ivenih namirnica znailo je viestruku glad za iroke mase stanovnitva
u namjeri da povisi do kraja srozane dravne prihode Andronik II je posegnuo za poreznim mjerama i polo mu je za rukom da znatno povea priljev sredstava- dakle, uslijedilo je poveanje poreznog tereta, ime je poloaj stanovnitva jo vie otean
Ali do porasta dravnog prihoda nije dolo samo poveanjem davanja, ve i time to je Andronik II nastojao ograniiti imunitet veleposjeda: odreene vrste poreza, ponajprije zemljini porez, redovito su izdvojeni iz prava na imunitet te su ih morali plaati i vlasnici isprava o osloboenju od davanja
plaanja susjednim silama postala su jedan od najvanijih izdataka u biz dravnoj blagajni mir se pokuavao kupiti uteevinom, budui da se od neprijatelja nije bilo mogue obraniti oruanom silom
Andronika je situacija tjerala na potpunu promjenu usmjerenja u politici prema crkvi
nastavak unionistike politike izgubio je svaki smisao: ideja unije bila je mrtva
im je sjeo na prijestolje, Andronik II se sveano odrekao unije s namjerom da krene naglaeno pravoslavnim smjerom
iznova se rasplamsao sukob izmeu radikalne asketske stranke zelota i umjerenog usmjerenja tzv. politiara koji su bili naklonjeni vladi
zeloti su se suprotstavljali crkvenom vodstvu i vladi
znaaj crkve i njezin utjecaj na cjelokupan duhovni ivot Carstva dosee vrhunac za vrijeme vladavine izrazito pravoslavnog cara Andronika II
raste utjecaj monatva= za biz manastire nastupa razdoblje duhovnog i materijalnog procvata (Atos)
crkva se pokazala najpostojanijim elementom u Biz Carstvu= carigradski je patrijarhat ostao sredite pravoslavnog svijeta, te je zadrao i svoje podreene metropolije i nadbiskupije
vanjska politika= Andronik je nastojao sa svih strana osigurati granice mirovnim ugovorima
nakon smrti njegove prve supruge Andronik II se 1284. oenio Irenom, keri markgrofa od Montferrata. Time su uutkani zahtjevi kue Montferrata koja je polagala pravo na solunsku kraljevsku krunu- na istoj su liniji bila i careva nastojanja da svog sina i prijestolonasljednika Mihajla IX oeni Katarinom de Courtenay, Filipovom keri i unukom Balduina II, koja se na zapadu smatrala titularnom caricom Carigrada= do vjenanja nije dolo i Mihajlo je oenio jednu armensku princezu
mo separatistiki grkih drava propadala je jo bre od one Bizantskog Carstva
izmeu Epira i Tesalije vladala je stalna napetost (oruani sukobi)= Bizant je intervenirao i tom prilikom je Bizantincima pripao i Dra, te je tako Carstvo ponovno nakratko izbilo na Jadransko more
srpski je prodor na biz jug, koji je zapoeo ve pod Nemanjom, sada uao u odluujuu fazu- godine 1297. Bizant je krenuo u protunapad pod vodstvom svog najsposobnijeg vojskovoe Mihajla Glabe, ali taj je pokuaj ostao bez uspjeha
Andronik II odluio je sklopiti trajni mir sa srpskim kraljem, te mu je ponudio ruku svoje sestre Eudokije, no ona je odbila vjenanje
zato je Andronik odluio srpskom kralju Milutinu dati za enu svoju 5-godinju kerku Simonu
1299. potpisan je mirovni sporazum i sklopljen je brak izmeu Milutina i Simone
taj ugovor s Bizantom uvelike je ojaao biz utjecaj u srpskoj kneevini= zapoela je intenzivna grecizacija srpskog dvora
slabost biz pozicije na Balkanu u unutranjopolitikom pogledu bila je uvjetovana vojnom i financijskom iscrpljenou Carstva, a u vanjskopolitikom sudbonosnim dogaajima u Maloj Aziji i zapletima genoveko- venecijanskog rata
Andronik se oslanjao na Genovu
s porastom genoveke moi raslo je i staro suparnitvo izmeu Venecije i Genove; godine 1294. izbio je rat izmeu dviju pomorskih republika u koje je bilo uvueno i Carstvo
Venecijansko- genoveanski rat pretvorio se u rat izmeu Venecije i Bizanta
Genoveani su se povukli iz rata i 1299. sklopili vjeni mir i ostavili svoje saveznike na cjedilu
budui da nije posjedovao flotu Bizante bio bio prisiljen pokoriti se
rat je zavrio 1302. sklapanjem primirja na 10 godina
Venecijancima su potvrene stare trgovake povlastice i dodijeljen im je niz novih kolonija u Arhipelagu
Genoveani su zauzeli otok Hios i opasali Galatu debelim zidinama, te je tako pokraj glavnog biz grada nastala snana genoveka utvrda
tako su obje pomorske republike iz rata izale ojaane
Carstvo je najtee pogoeno u M Aziji
Mongolska je invazija potisnula brojne turske narode u M Aziju- nova se masa ljudi slila prema bizantsko- seldukoj granici i doseljenici su uskoro zapoeli s upadima u biz zap M Aziju u potrazi za zemljom i plijenom
sustav obrane granice je propao i zemlja je bile preputena napadima
turska se osvajaka bujica izlila na cijelo podruje Carstva
oko 1300. ve je cjelokupna M Azija bila u turskim rukama
Turski su voe podijelili osvojena podruja meu sobom, tako da se zap M Azija raspala na niz turskih kneevina
zaetnik osmanske dinastije , Osman, dobio je staru Bitiniju
Mala je Azija, nekadanja biz jezgra, bila nepovratno izgubljena
Andronik je imao dogovor s Alanima, ali alanske su trupe, im su stigle u M Aziju, pri prvom susretu s Turcima doivjele teak poraz
Roger de Flor, slavni voa katalonske drube, stavio je caru na raspolaganje svoje ljude u borbi protiv Turaka
po. 1304. Katalonci su se prebacili u Kizik i zatim krenuli na Filadelfiju, koju su Turci drali pod opsadom- zadavi Turcima sudbonosan udarac, Roger de Flor je kao pobjednik uao u osloboeni grad= nakon pobjede Katalonci su zapoeli s pljakakim pohodima i doveli u stanje nesigurnosti cijelu okolicu, budui da su se bez razlike obarali na Bizantince i na Turke, te su naposljetku napali biz Magneziju
napetost izmeu carske vlade i katalonske drube postojala je sve vea, a osobito je prema njima bio neprijateljski raspoloen sucar Mihajlo IX
1305. Roger de Flor ubijen je u palai Mihajla IX- izmeu Carstva i katalonske drube izbio je otvoren sukob= vojska Mihajla IX pretrpjela je poraz kod utvrde Apros
Katalonci su dvije godine pljakali traki kraj
istodobno je pojaan i bugarski pritisak sa sjevera
iskoristivi poloaj Bizantskog Carstva. Teodor Svetoslav (1300.-1322.) proirio je granice Bugarske juno od Balkanskog gorja i zaposjeo vie vanih utvrda i nekoliko lukih gradova na obali Crnog mora= biz je vlada morala prihvatiti taj gubitak i s bugarskim je carem sklopila mirovni sporazum kojim mu je prepustila osvojena podruja
Katalonci su 1307. zaposjeli Kasandriju
ponovno su doli do izraaja protubizantski planovi Zapada
Karlo od Valoisa radio je na oivljavanju osvajakih planova Karla Anuvinskog- 1306. sklopio je sporazum sa Venecijom, a 1308. sa Milutinom
papa Klement V. pruio je moralnu podrku protubizantskom pothvatu tako to je 1307. ponovno izopio cara
ali Karlo od Valoisa naao je podrku i meu bizantskim velikaima= to jasno svjedoi o stupnju biz razjedinjenosti
Karlo je uspio pridobiti i katalonsku drubu= Karlov je opunomoenik u ime svog gospodara primio zakletvu na vjernost katalonske drube bez obzira prema planovima Valoisa, Katalonci su iz Kasandrije krenuli prema Tesaliji- ondje je vladao Ivan II (1303.-1318.)
kao drava, Tesalija je bila na izdisaju
cijela je druba godinu dana ivjela od bogatih darova Tesalije , a zatim je 1310. opskrbljena tesalskim novcem krenula u sredinju Grku i stupila u slubu atenskog kralja Waltera
kao neko s Bizantincima, Katalonci su se sada razili sa Francima i rezultat je bio otvoreni sukob= pobijedili su kod Kefisa u Beociji
franaka je vlast u Ateni i Tebi bila slomljena, a na njezinu je mjestu iznikla katalonska kneevina
povlaenje Katalonaca u franaku Grku Bizantskom je Carstvu donijela znatno olakanje
planovi Karla od Valoisa i Filipa Tarantskog- koji su bili tek blijedi odsjaj osvajake politike Karla Anuvinskog- rasplinuli kao dim- bilo je gotova sa zapadnjakim pokuajima obnove
1310. Venecija je s biz carem sklopila primirje na 12 godina
i srpski je kralj ponovno stupio u tjenije odnose s Bizantom
bizantski se poloaj uvrstio na Peloponezu
biz je posjedom u Moreji upravljao Mihajlo Kantakuzen- njegova je uprava bila poetak preporoda biz vlasti na Peloponezu
to je djelo nastavio Andronik Asen koji je u uspjenom pohodu protiv Franaka uspio uvrstiti i poveati biz vlast u Moreji
gradu Monemvaziji Carigrad je dodijelio znaajne trgovake povlastice da bi na taj nain na Peloponezu stvorio biz trgovako sredite koje e biti protutea venecijanskim sreditima Koronu i Modonu
1318. izumrla je dinastija Angela i u Epiru i u Tesaliji
u Epiru je zavladao Nikola Orsinij
Tesalija je nakon smrti Ivana II izgubila svoju samostalnost
najmoniji tesalski magnati nastojali su osnovati vlastite pokrajinske kneevine (pogotovo porodica Melisena)
k tome su u Tesaliju upale mase Albanaca= po. Albanske seobe
najznaajniji dio propale kneevine s gl. Gradom Neopatrasom prigrabila je katalonska kneevina Atena
luki grad Pteleon pripao je Venecijancima
2. EPOHA GRAANSKIH RATOVA. SRPSKA PREVLAST NA BALKANU.
unutarnji raspad Biz Carstva ubrzan je dugim nizom graanskih ratova u koje je sukob izmeu starog i mladog Andronika bio tek uvertira= tom je dinastikom obiteljskom svaom zapoela epoha sve teih unutarnjih kriza
razmirice izmeu djeda i unuka imale su prije svega osobne razloge
Andronik III, najstariji sin Mihajla IX primio je titulu sucara i dran je pretendentom na carsko prijestolje
vrebajui na suparnika svoga gospodara, Andronikovi su ljudi traginom zabunom ubili njegova brata Manuela. Uasna vijest ubrzala je smrt teko bolesnog Mihajla IX (1320.), a starog je cara ispunila tolikom srdbom da je odluio oduzeti Androniku pravo na prijestolonaslijee
mladi je Andronik imao brojne pristalice i protiv starog cara formirala se opozicija na elu sa Ivanom Kuntakuzenom i Sirgijanom= odgovarajuim novanim sredstvima njima su pribavljena upraviteljska mjesta u Trakiji (kupoprodaja poloaja bio je vrlo rasprostranjena za vrijeme Paleologa)
oni su svoje upravne jedinice iskoristili kao bazu za organizaciju borbe
1321. Andronik III je napustio glavni grad i pridruio se vojsci koju su sakupili njegovi prijatelji kod Drinopolja
kada je vojska Andronika III krenula u mar na Carigrad, Andronik II bio je prisiljen sklopiti primirje
Andronik III je dobio Trakiju i neke posjede u Makedoniji, dok je Andronik II zadrao ostatak zajedno sa glavnim gradom= tako je ipak dolo do podjele teritorija
mir nije dugo trajao jer je ve 1322. buknuo novi graanski rat = u taboru mladog Andronika dolo je do nesuglasica izmeu Sirgijana i Kantakuzena
Andronik je stao na stranu Kantakuzena, a Sirgijan je preao na stranu starog cara i sada je u njegovoj slubi preuzeo vodstvo u borbi protiv Andronika III= stari car je ponovno popustio i opet je uspostavljen mir
nakon toga ustupilo je due razdoblje mira i Andronik III je 1325. okrunjen za sucara svoga djeda
namjesnik u Solunu, Ivan Paleolog, neak Andronika II donio je odluku da se odcijepi od Carstva
1327. po trei put je izbio otvoren rat izmeu dva cara- i junoslavenske drave su se aktivnije umijeale u unutarnja biz previranja
Srbi su bili saveznici Andronika II
Andronik III je sklopio savez sa bugarskim carem Mihajlom imanom- on je odbacio svoju enu, sestru srpskog kralja i oenio se udovicom Teodorom, sestrom mladog Andronika
srea je bila naklonjena Androniku III
Cijela se biz Makedonija pokorila njegovom ezlu, a priznao ga je ak i Solun
Mihajlo iman poslao je Androniku II bugarsko- tatarske pomone trupe
Andronik III je nagovaranjima i prijetnjama uspio natjerati bugarskog cara da povue trupe
24.5.1328. prodro je u Carigrad i osvojio ga bez borbe
svog djeda Andronika II prisilo je na abdikaciju- nakon 2 godine stranaki pristalice mladog Andronika prisilili su starog Andronika da stupi u samostan, umro je 1332. kao monah Antonije
Andronik III (1328.-1341.)
tipian predstavnik generacije Andronika III bio je Ivan Kantakuzen- on je postao upravitelj drave i odreivao je smjer dravnoj politici
podmitljivost bizantskih sudova ve je postala poslovina, nova vlada bacila se na preureenje pravosua, to je zapoeo ve Andronik II
Andronik III je od svojih vrhovnih sudaca doivio teko razoaranje (4 vrhovna suca Romeja nadgledali su pravosue u cijelom Carstvu- ve 1337. trojica su bili optueni zbog potkupljivosti- prognani su)
ipak je institucija vrhovnih sudaca preivjela sve do propasti Carstva
na sudskim procesima u provinciji nisu uvijek mogli biti prisutni sva etvorica i ubrzo je postalo dovoljna da jedan izrekne presudu koju je donio u ime cjelokupnog sudakog kolegija
od sredine 14. st. uz vrhovne suce Romeja u Carigradu se pojavila i neka vrst lokalnih vrhovnih sudaca
za razdoblja Paleologa karakteristino je sudjelovanje klera u dravnom sudstvu
dvojica vrhovnih sudaca po pravilu su pripadala kleru
vanjskopolitika situacija: Turci u M Aziji stalno napreduju kao i Srbi u Makedoniji, daljnje slabljenje grkih i latinskih separatistikih drava
Bizant je u odnosu na Turke i Srbe bio bespomoan, ali je u sjevernoj Grkoj i na Egejskom moru uspio postii odreene ciljeve i to zahvaljujui podrci Selduka
posebno obiljeje politike nove vlade je Kantakuzenova suradnja sa seldukim emirima koji su se kao i Bizant smatrali ugroenim od Osmanlija
vlada se pokuala osloboditi saveza s Genovom, da bi ponovno stekla pomorsku i trgovako politiku neovisnost
za Andronika i Kantakuzena brodogradnja je bila jedna od najvanijih zadaa (pri izgradnji flote sa svojim susredstvima u pomo vjerojatno priskoili Kantakuzen i drugi magnati)
posljedica toga bila je ovisnost drave o velikaima Carstva
srpsko kraljevstvo jaa, to ponovno zbliava Bizant i Bugarsku
meutim, nije dolo ni da kakve zajednike bizantsko- bugarske akcije
Andronik III prodro je na srpsko podruje, ali je prije borbe dolo do bitke izmeu Srbije i Bugarske 1330. kod Velbuda
Andronik se na vijest o porazu Bugara povukao (bugarska je voska unitena, a Mihajlo iman je poginuo)
bitka kod Velbuda bila je trenutak obrata u sudbinama balkanskih zemalja- bila je presudna u borbi za Makedoniju i stvorila je temelje srpskoj prevlasti
Andronik III pokuao je izvui barem neku korist iz poraza Bugara
pretvarajui se da osveuje svoju sestru Teodoru (koju je srpski kralj nakon pobjede prognao) osvojio je vei broj utvrda na bugarsko- bizantskom pograninom podruju i zauzeo vae luke gradove Mezembriju i Anhijal
u meuvremenu je u bugarskoj, a brzo i u Srbiji, dolo do obrata
Bugari su prognali caricu Anu i njezinog sina i na prijestolje doveli Ivana Aleksandra (1331.-1371.), neaka Mihajla imana
u Srbiji se plemstvo diglo protiv kralja Stefana Deanskog i vlast dodijelilo njegovim sinu Stefanu Duanu (1331.-1355.)
dva vladara su sklopila savez istodobno je Ivan Aleksandar krenuo je u rat protiv Bizanta i ponovno osvojio gradove koje je zauzeo Andronik
srpski su velikai, s novim vladarom, upali u biz Makedoniju
tijekom itave svoje vladavine Duan je bio nosilac snane ekspanzionistike tenje- previranje unutar Biz carstva ilo mu je na ruku
Srbima je u ruke palo vie biz utvrda u Makedoniji: Ohrid, Prilep, Kastorija i Strumica- tek su zidine Soluna zaustavile srpsku vojsk
naposlijetku je Duan prihvatio biz ponudu za primirje jer mu je sa sjevera prijetio upad Maara
1334. osobno su se sreli Duan i Andronik III i sklopili mirovni sporazum prema kojem su Srbi zadrali vei dio osvojenih podruja u Makedoniji
u azijskom dijelu Carstva odigravao se posljednji in tragedije= 1329. Andronik III i Ivan Kantakuzen krenuli su u borbu protiv Turaka s namjerom da oslobode Niceju opsade
meutim u bitki kao Filokrene podlegli su u borbi s nadmonim neprijateljem, te se po. 1331. Orhan domogao grada
6 god poslije i Nikomedija je pala u Osmanske ruke- Carstvu je u M Aziji preostalo jo samo nekoliko gradova (Filadelfija i Herakleja na Crnom moru)
Osmanlije su nakon osvajanja bitinijske obale uestalo napadali europski obali pojas Carstva- Andronik III jo uvijek im je odolijevao
kao Osmanlije sjevernim, tako su Selduci iz maloazijskih obalnih emirata harali junim dijelom Egejskog mora- napadi se nisu odvie ticali Bizantinaca
rodila se ideja o selduko- bizantskoj suradnji
1329. Andronik je osvojio otok Hios koji je bio pod vlau genoveke obitelji Zaccarija- otok je do 1346. ostao u posjedu Carstva
car je na priznanje biz vlasti prisilio i Fokeju koja je takoer bila u rukama Genoveana, a spasio je i Lezbos od osvajakih pokuaja zapadnih sila
najznaajnije uspjehe Carstvo je postiglo u Tesaliji i Epiru- itava sjeverna polovina Tesalije, sve do Katalonske granice, pripojena je Bizantu
epirski despot Ivan Orsini pokuao si je prigrabiti zap dio Tesalije, ali je bio poraen i morao je napustiti teritorij
i Albanska plemena u Tesaliji, a koja su do tada sauvala svoju neovisnost, priznavala su carevu vrhovnu vlast
nakon Tesalije poelo se rjeavati epirsko pitanje
despota Ivana otrovala je njegova supruga Ana koja je preuzela vlast sa svojim sinom Nikeforom II, te je otpoela pregovore s carem
Andronik i Katakuze pripojili su Epir Carstvu bez borbe
Ana se prevarila: nadala se da e nakon priznanja biz vlasti i dalje moi vladati u ime svog maloljetnog sina, ali car nije htio ni uti za vladavinu stare despotske dinastije koja je bila vezana uz tradiciju epirske dravne samostalnosti
upravljanje Epirom preuzeo je carev namjesnik Sinaden, a Ana i Nikefor morali su se povui u Solun
zapadne sile pokuale su Carstvu oteti Epir: po narudbi latinske titularne carice Katarine de Valois (zapovijedala Ahejom), Anuvinski je namjesnik u Drau potaknuo ustanak u korist razvlatenog Nikefora II
u Arti je Nikefor proglaen carem, a Sinaden je baen u lance- tek se mali broj gradova pridruio pokretu, najvei dio zemlje ostao je vjeran grkom caru
1340. Andronik je slomio ustaniki pokret
Nikefor se vratio u Solun i zaruio se s jednom od Kantakuzenovih keri
Ivan Angel, koji se istaknuo pri guenju ustanka, proglaen je namjesnikom Epira, a Sinaden namjesnikom Soluna
u Grkoj je bilo jo lat kneevina, ali na balkanskom poluotoku nije preostala ni jedna samostalna grka drava- ponovno su pripojene Crastvu kao njegove provincije
u trenutku kada su se konano ponovno sjedinila odcijepljena podruja s Carstvom, srpska osvajaka tenja okrenula se ba tim krajevima
Duan je pokorio albansko podruje, a ubrzo su i Epir i Tesalija pali u njegove ruke
Bizant nije bio u stanju trajno zadrati steeno
nakon smrti Andronika III buknuo je novi graanski rat od kojeg se Carstvo vie nikad nije oporavilo
Andronik je umro 1341., njegovom sinu Ivanu V bilo je tada 9 god.- Ivan Kantakuzen zatraio je nad njim regentstvo
protiv njega se formirala opozicija okupljena oko carice majke Ane od Savoje i patrijarha Ivana Kaleke
nisu izostale ni vanjske opasnosti: Turci su haraili trakom obalom, Srbi su se opet probili do Soluna, a i Bugari su prijetili ratom
Kantakuzen je uspio uspostaviti mir- ponudila mu se mogunost da ojaa biz poloaj u Grkoj
ahejski su feudalci poruili Kantakuzenu da su spremni priznati biz vrhovnu vlast (vie im je odgovaralo da se pokore caru, nego firentinskoj bankarskoj obitelji Accciajuoli koja je od nedavno vladala kneevinom u slubi carice Katarine)
no od irenja vlasti nije bilo nita- protivnika je strana iskoristila odsutnost Kantakuzena da izvede dravni udar
uz caricu majku na elu regentstva stupio je patrijarh Ivan, dok je Apokauku koji je uzdignut na poloaj megas duxa , povjerena uprava Carigrada i susjednih gradova i otoka
Kantakuzen se 1341. u Didimotihu proglasio carem- ipak je na prvom mjestu dao navesti imena carice Ane i legitimnog cara Ivana V, a tek nakon njih svoje ime
bilo mu je vano naglasiti da se ne bori protiv legitimne vlasti, ve protiv uzurpatora Apokauka koji je u Carigradu uspostavio diktatorsku vlast
Bizant je proivljavao ne samo politiku, ve i socijalnu krizu
u pokretu zelota istaknula se snana socijalno revolucionarna struja, a politike i socijalne borbe ispreplele s najznaajnijim vjerskim sukobom kasnobizantskog razdoblja: sporom o hesihazmu
Hesihastima su se nazivali oni monasi koje su u svetoj tiini (hesychia) vodili strogi pustinjaki ivot
za hesihaste je najvii cilj bio gledanje Bojeg svijetla
put do toga omoguavala im je specijalna asketska praksa
u osamljenikoj povuenosti hesihast je izgovarao tzv. molitvu Isusu molitelja bi postupno preplavljivao osjeaj neizrecive blaenosti i vidio bi kako ga okruuje sjaj nadzemaljske boanske svjetlosti
vjerovanje u vjenu vidljivost svjetlosti (svjetlost koju su ugledali Isusovi uenici na Taboru) naila je suprotstavljanje, a osobito je metoda kojom su se sluili hesihasti naila na otpor
napad na hesihazam pokrenuo je monah Barlam koji je doputovao iz Kalabrije, a usprotivio mu se teolog Gregorije Palama
hesihastiki nauk, koji je Rim najotrije odbacio, stekao je naklonost biz crkve (biz crkva oduvijek tei za premoivanjem jaza izmeu ovostranosti i onostranosti, dok rimska crkva izmeu ta dva svijeta pravi otru razliku)
i unutar biz crkve isprva je postojao otpor protiv hesihazma , no na koncili 1341. kojemu je predsjedao Andromik III, Palam je odnio uvjerljivu pobjedu
nakon smrti Andronika III Barlam je opet krenuo u napad, ali nita nije postigao
tek je politika smjena dovelo do obrata
patrijarh Ivan Kaleka, zakleti Palamin protivnik, zauzeo je odluan antihesihastii stav
Palama je izopen iz crkve
veza izmeu hesihasta i protucara Ivana Knatakuzena postala je vra- vjerski sukob vrsto se isprepleo s politikom borbom koja je Carstvo rascijepila na dva neprijateljska tabora
kako na selu, tako i u gradovima, vlasnitvo se koncentriralo u rukama malobrojnog sloja aristokracije, i protiv njega se usmjerilo ogorenje osiromaenih masa (velika socijalna rascijepljenost)
u kasnobizantskom Carstvu gradskim ivotom nije dominirala klasa trgovaca i obrtnika, kao na zapadu, ve lokalna zemljoposjednika aristokracija
ova temeljna razlika pojanjava zbog ega su talijanski trgovaki gradovi naglo i potpuno bacili u 2. plan nekad vodeu biz privrednu silu i na posljetku ju sasvim potisnuli
u svojoj se borbi protiv Kantakuzena Aleksije Apokauk oslanjao na narodne mase, raspirujui duh socijalne pobune protiv aristokratskih pristalica svog protivnika Kantakuzena
u Drinopolju je izbio ustanak protiv lokalnog plemstva, a ustanci su zahvatili i druge trake gradove- predstavnici aristokratskih obitelji, pristalice Kantakuzena, potpuno su poraeni
klasne borbe postigle su najvee razmjere u Solunu- namjesnik Sinaden morao je pobjei iz grada kao i drugi predstavnici plemstva, i njihova je imovina zaplijenjena
Solun je 7 god ostao pod vladavinom protuarsitokratske stranke
od Soluna do Carigrada mo plemstva posvuda je bila slomljena
Kantakauzena su se odrekli njegovi najblii suradnici jer je to bio jedini nain da spase ivot i imovinu
on se za pomo obratio Stefanu Duanu
napadi saveznika 1342/3. ostali su bez uspjeha- no tada je Kantakauzen saznao da ga je Tesalija priznala za cara
Kantakauzen je upravu nad Tesalijom prepustio svom roaku Ivanu Angelu koji je vjerno priznavao vrhovnu vlast svoga gospodara nad Epirom, Etolijom i Tesalijom
ovi uspjesi bizantskog protucara ubrzali su raskid saveznitva sa srpskim vladarom
Duan se tada udruio sa carigradskim regentstvom
Kantakauzen je imao jo jednog saveznika : Omura, emira Ajdina
Carig. Regentstvo, uz Duana imalo je za saveznika i bugarskog cara Ivana Aleksandra- na njihovu stranu preao je i hajduk Momilo koji je prvo bio saveznik Omura i Kantakauzena
saveznitvo sa Srbijom i Bugarskom Bizant je stajalo velikih rtava- Duan je zauzeo Voden, Kastoriju i Lerin i zakljuio osvajanja u Albaniji, bugarski je car za svoje prijateljstvo traio vee podruje na gornjem toku Marice, Momilo je uspostavio vlastitu vladavinu u junim Rodopima
Aleksije Apokauk je 1345. bio ubijen za vrijeme posjeta tamnici u carskoj palai (ubili ga zatvorenici)
u Solunu je pobunu protiv zelotske vladavine potaknuo carski namjesnik Ivan Apokauk, sin carigradskog diktatora
on je otvorena stao na stranu Kantakuzena
ipak su ga zeltoti ubili
nakon njegove smrti u Solunu je poeo obraun s predstavnicima viih slojeva- zelotska vladavina ponovno je uspostavljena i odrala se jo nekoliko godina
veza izmeu Soluna i ostatka Carstva jo je vie oslabila
Kantakuzen je mogao biti siguran u pobjedu, pogotovo nakon pada Aleksija Apokauka (starijeg)
Kantakuzen je ubrzo posve izgubio pomo Omura (Omur je bio zaokupljen ratom sa zap silama koje su 1344. zauzele Smirnu, Omur je poginuo u sukobima 1348.)
Kantakauzen je pronaao jo monijeg saveznika, Osmanskog sultana Orhana- dao mu je za enu svoju ker Teodoru
Kantakauzen se 1346. u Drinopolju dao okruniti za cara, krunidbu je proveo patrijarh Jeruzalema
podruje vlasti carice Ane svelo se na Carigrad i njegovu okolicu
ona nije odustala od borbe- njezini pregovori s Turcima naposljetku su dali rezultat
1346. Selduci iz emirata Saruhana krenuli su na Kantakuzena, ali su umjesto da njega napadnu provalili u Bugarsku, gdje ih je oekivao bogatiji plijen nego u opustoenoj Trakiji- na povratku su stravino opljakali okolicu Carigrada
carica je pruila ruku hesihastima , a svrgnula je patrijarha Ivana Kaleku, oslobodila je Palamu iz zatvora, a njegovog pristalicu Izidora postavila na biskupsku stolicu
no nita nije koristilo, Kantakuzenu su otvorena vrata Carigrada 1347. carica je morala odustati od otpora
Kantakuzen je priznat za cara, vladao je 10 god i tek tada mu se pridruio i legitimni vladar Ivan V Paleolog
nova krunidbena ceremonija odrana je 1347., a Knatakuzen je carsku krunu pruio carigradski patrijarh (krunidba je bila pravovaljana samo ako ju je proveo biskup glavnog grada)
Zeloti su jo uvijek drali Solun i nisu priznavali Kantakuzena
Pregovarali su sa Stefanom Duanom, kojem su htjeli prepustiti Solun
1349. dolo je do sloma njihove vladavine
1350. Kantakuzen je uao u grad- Palama je imenovan solunskim metropolitom
nastavljali su se vjerski sukobi- hesihastikom pokretu suprotstavio se Nikefor Gregora
hesihizam je sada vrijedio za slubeni nauk grke crkve
za bizantsko carstvo prihvaanje hesihazma bilo je , uz vjersko, i kulturno opredjeljenje- nakon snane latinizacije u 12. i 13. st., u 14.st na vlast je dospjelo konzervativno grko usmjerenje
bizantski graanski rat donio je dobitak srpskom vladaru
Duan je zavladao Solunom, itavom Makedonijom- uzeo je titulu cara i nazivao se carem Srba i Grka
Duan je u prvim godinama Kantakuzenove vladavine zakljuio osvajanje Epira, te osvojio i Tesaliju- Bizantu je oteo vie od polivine preostalog teritorija
Duanova se vlast protezala od Dunava do Korintskog zaljeva i od jadranske do egejske obale
ugroeni su bili i ostaci biz posjeda
no, Duanu je ovaj posljednji uspjeh postao uskraen- nedostajala mu je flota bez koje je osvajanje Carigrada bilo nezamislivo
pokuavao je dobit pomo od Venecije, ali bez uspjeha
graanski je rat Carstvu i na moru donio nove gubitke
Genoveani su ponovno osvojili Hios otokom je sve do 16. st. gospodarila obitelj Giustiniani
bizantska pomorska sila unitena je posljednjih godina graanskog rata
Bizant se na kopnu naao izmeu Osmanlija i Srba, a na moru izmeu Genove i Venecije
podruje Bizantske vlasti svelo se na Trakiji, otoke u sj dijelu Egejskog mora, Solun i dio Peloponeza
Bizant je propao privredno i financijski
Kantakuzen je bizantski posjed Moreja na Peloponezu prepustio svom sinu Manuelu, dok je sin Matija dobio vlastito podruje vlasti u zap Trakiji, na tadanjoj srpskoj granici, koje se protezalo od Didimotiha do Kristopola
Kantakuzen je time izraavao namjeru da ojaa vlastitu dinastiju u odnosu prema legitimnoj vladarskoj kui Paleologa
Kantakuzen je do posljednjeg trenutka suraivao s Turcima, a neprijatelj mu je bila Genova
da bi se suprotstavio Genovi bila mu je potrebna flota, te se posvetio njenoj izgradnji jedva namaknuvi sredstva
car se nije mogao pomiriti s tim da od carinskih prihoda 87% odlazi Genoveanima
smanjio je carigradsku carinu za veinu uvozne robe i time je postigao da trgovaki brodovi sve ee uplovljavaju u carigradsku luku izbjegavajui genoveku galatu
Genoveani su se latili oruja- bizantska flota je unitena
Carstvo se vie nije moglo osloboditi genovekog tutorstva
nakon rata izmeu Bizanta i galate u biz je vodama buknuo sukob izmeu Genove i Venecije
povod mu je bio nastojanje Genove da uspostavi kontrolu nad cjelokupnom trgovinom u Crnom moru
Venecija se udruila s Petrom IV Aragonskim, a savezu se prikljuio i Kantakuzen
1355. obostrana iscrpljenost navela je protivnike na sklapanje mira
Kantakuzen je morao sklopiti primirje s Genoveanima
ta promjena strane imala je za posljedicu sporazum Venecijanaca sa Ivanom V Paleologom , kojega je na raskid s Kantakuzenom tjerao i srpski car
Bizant je bio na pragu novog graanskog rata
vojska Ivana V bila je poraena (od Kantakuzena)
Kantakuzen je odluio iskljuiti iz igre legitimnog cara
Matija Kantakuzen je 1353. postavljen za sucara i prijestolonasljednika, a ime Ivana V Paleologa prestalo se spominjati u crkvenim molitvama i aklamacijama za vrijeme javnih sveanosti
meutim, trijumf kue Kantakuzena nije dugo trajao- Turska je podrka bila dvosjekli ma
otpoela je epoha trajnog naseljavanja Osmanlija na europskom tlu
Orhanov sin Sulejman zauzeo je Galipolje- Kantakuzen je uzalud apelirao na Orhanovo prijateljstvo
u Carigradu je stanovnitvo bilo obuzeto strahom jer se vjerovalo da gradu prijeti neposredna turska opasnost
Ivan V udruio se s Genoveanima- Genoveki gusar Francesco Gattilusio pomogao je paleologu da doe na prijestolje
1354. zavjernici su prodrli u Carigrad- Ivan Kantakuzen bio je prisiljen abdicirati i postao je monah, ivio jo gotovo 30 godina= umro je 1389. na Peloponezu
njegov sin Matija odrao se jo neko vrijeme na rodopskom podruju
napao je susjedno srpsko podruje, ali su ga srbi zarobili i izruili Ivanu V Paleologu- odrekao se prava na vlast 1357.
pokuaj da se Manuelu Kantakuzenu oduzme vlast na Morejom propao je sve do svoje smrti 1380. Manuel je upravljao biz posjedima na Peloponezu
nakon Kantakuzena situacija u Carstvu bila je jo gora teritorij je bio jo rascjepkaniji, a privredne i financijske nedae beznadnije
3. OSMANSKO OSVAJANJE BALKANSKOG POLUOTOKA. BIZANT KAO TURSKA VAZALNA DRAVA
bila je javna tajna da se Bizant nalazi pred slomom i ostalo je otvoreno jedino jo pitanje hoe li ostaci Carstva pripasti Turcima ili nekoj od kranskih sila
jedan od najperspektivnijih pretendenata na biz naslijee ispao je iz igre- 1355. umro je Stefan Duan, a mladi car Uro nije bio u stanju odrati na okupu oevu tvorevinu
Turci su stajali na pragu Trakije, jedine provincije koja je ostala Carstvu
Ivan V. posegnuo je za prokuanim sredstvom pregovora o uniji, no za vrijeme Mihajla VIII Carstvo je ugroavala zapadna sila na koju je papa mogao utjecati, a sada protiv Turaka mogla je pomoi jedino vojska
Ivan V. poslao je u Avignon pismo u kojem moli papu da mu poalje brodove, vojnike i konjanike- za uzvrat je obea da e obratiti svoj narod na rimsku vjeroispovijest
Inocent VI. poslao je svoje legate u Bizant- uskoro je Ivan morao javiti Rimu da nije u stanju svoj narod pridobiti za uniju zato jer papa nije poslao naoruane galije
nakon toga je u pregovorima o uniji nastupila viegodinja stanka
nakon to je Sulejman zauzeo Galipolje, zapoelo je sustavno tursko osvajanje balkanskih zemalja
1359. osmanske trupe stigle su pred zidine Carigrada
iako gradu jo nije prijetila opasnost, ostatak Trakiije bio je preputen neprijatelju- padao je jedan grad za drugim
pod Muartom I (1362.-1389.) osvajanje balkanskih i grih i junoslavenskih zemalja stupilo je u odluujuu fazu
i Bizant i juni Slaveni bili su nemoni- Srpsko je carstvo bilo u stanju raspadanja, a Bugarska je bila razjedinjena i paralizirana privrednom krizom i vjerskim sukobima
Lala ahin oko 1363. uao je u Filipopol i ondje uspostavio svoje sjedite kao prvi beglerski beg Rumelije
sultan je svoju rezidenciju premjestio na Balkan- prvo u Didimotih, a zatim u Drinopolje
Bugarska se poela oslanjati na Turke te se posvaala i s Ugarskom i s Biz Carstvom (1364. ak je dolo do sukoba izmeu Bizanta i Bugarske, Bizant je osvojio luki grad Anhijal na Crnom moru)
kako car nije mogao nai druge saveznike, ponovno se obratio Avignonu
inilo se da se zapad ozbiljno sprema za kri rat- 1365. dolo je do ekspedicije po vodstvom kralja Petra Ciparskog, ali je njen cilj bio Egipat, te su se nadanja Ivana V opet izjalovila
1366. Ivan se osobno uputio u Ugarsku da zatrai pomo kralja Ljudevita Velikog- no sve je bilo uzalud zbog starog rimskog naela: najprije obraenje, a zatim pomo
na povratku u Carigrad Bugari su Ivani zabranili prolaz kroz svoju zemlju zeleni grof Amadeo od Savoje spasio je vladara iz teke situacije
Amadeo, carev brati, pojavio se 1366. u biz vodama sa kri vojskom
oteo je Turcima Galipolje, a zatim se okrenuo protiv Bugarske iznudio je carevo oslobaanje i ustupanje Mezembrije i Sozopola to je uvrstilo poloaj Bizanta na Crnom moru
1367. opet su zapoeli pregovori o crkvenoj uniji
zastupnik grke strane bio je Ivan Kantakuzen koji je zahtijevao sazivanje ekumenskog koncila u Carigradu, te je uspio dobiti pristanak i od papinskog legata Pavla
u Rimu njegov zahtjev nije naiao na odaziv
papi je vie odgovarao neposredan sporazum s Ivanom V koji je bio spreman na obraenje
1369. Ivan V stigao je u Rim, a u njegov pratnji nije bio ni jedan pripadnik biz klera
1369. dolo je do obraenja Ivana V. na rimsku vjeroispovijest, ali je taj in ostao individualan i ticao se samo cara- do crkvene unije nije dolo
politiki rezultat putovanja bio je negativan- sve nade u zapadnu pomo pokazale su se neosnovane
Ivan V nije se odmah vratio u svoju zemlju, nego se 1370. uputio u Veneciju- vie nije traio vojnu pomo ve je pokuavao dobiti neto novaca
dogovor Venecije i Ivana V : Ivan e Veneciji ustupiti otok Tenedos, a ona e mu zauzvrat vratiti biz krunske dragulje, koje je njegova majka zaloila 30 god prije, i uz to e mu dati 6 transportnih brodova i 25 tisua dukata u gotovini
Andronik II koji je za vrijeme njegove odsutnosti bio regent u Carigradu, odbio je Veneciji izruiti Tenedos, budui da su taj otok htjeli i njegovi prijatelji Genoveeni (otok je smjeten na ulazu u Dardanele)
1371. Ivan V vratio se u Carigrad a da nita nije postigao
nakon to su zauzeli Trakiju Osmanlije su ugrozili srpsku Makedoniju
kraljevi Marko, junak srpskih narodnih pjesama, morao je priznati vrhovnu vlast sultana (Turci su porazili despota Jovana Ugljenu, njegovog brata kralja Vukaina i Vukainovog sina Marka na Marici 1371.)
Osmanska pobjeda na Marici pogodila je i Bizant iako nije sudjelovao u borbi
ubrzo nakon te bitke Bizant bi dospio u nominalnu ovisnost o Osmanskom vladaru, te se obvezao na plaanju danka i vojnu slubu
u to je doba i Bugarska priznala Tursku vrhovnu vlast
Manuel je 1973. okrunjen za sucara (Ivanov sin Andronik pobunio se protiv oeve vladavine te se udruio s Osmanskim princem i tako je dolo do neobinog ustanka prineva protiv njihovih oeva= Murat je brzo uguio pobunu, a Andronik je lien prava na prijestolonaslijee)
Venecijansko- genoveki sukob oko Tenedosa: Ivan V otok obeao Venecijancima, a Genoveani su odluili izazvati smjenu vlasti- pomogli su utamnienom Androniku da pobjegne u Galatu i da krene protiv Ivana V i Venecije
Andronik IV podran je od Turaka = uao je u Carigrad i zarobio oca i brata
ustupio je Tenedos Genoveenoma , a Turcima je predao Galipolje
Genoveani nisu uspjeli ostvariti pravo na Tenedos, zato to je otok ostao vjeran Ivanu V, pa su ga osvojili Venecijanci
1377. izbio je rat oko Tenedosa
Ivan V i Manuel II su , uz Venecijansku pomo, pobjegli iz tamnice, pa su preuzeli izgubljeno prijestolje, uz blagoslov Turaka
1381. uz posredovanje grofa Amadea od Savoje Genoveani i Venecijanci sklopili su mir u Torinu- kompromis: odlueno je da Tenedos ne pripadne ni Veneciji ni Genovi, ve da se njegove utvrde sravne sa zemljom, stanovnitvo preseli na Kretu ili Eubeju, a razoruan otok da se preda opunomoenom predstavniku grofa od Savoje
Ivan V bio je prisiljen priznati Andronika IV i njegovog sina Ivana VII kao pravovaljane nasljednike, to je Manuela grunulo u drugi plan, ostaci biz carstva raspali su se na vie manjih jedinica: Ivan V zapovijedao je u Carigradu, Andronik IV gradovima na Mramornom moru, a Manuel je na svoju ruku prisvojio Solun, Morejom je od 1382. na dalje vladao trei carev sin Teodor I.
Andronik IV je umro 1385.
najsnaniji otpor Turcima su pruali Srbi
Meu vladarima koji su gospodarili ostacima srpskog carstva najznaajniji je bio knez Lazar- on je nakon Uroa preuzeo vodstvo u Rakoj
Lazar je sklopio savez sa vladarom Bosne, Tvrtkom
Manuel II 1382. zapoeo je iz Soluna ofenzivu protiv Turaka
Turci su bili nadmoni- opsjedali su Solun tri godine i osvojili ga 1384. Manuel je pobjegao na Lezbos
Murat je sa velikom vojskom krenuo u odluujuu bitku protiv junih Slavena
prvi je udarac pogodio Bugarsku- prisilili su bugarskog cara na podlonost
zatim se Murat okrenuo protiv Srba
Lazar mu se suprotstavio na Kosovu polju i ondje je 1389. dolo do povijesna bitke koja je nakon katastrofe na Marici najznaajniji dogaaj u turskom osvajanju balkanskog poluotoka
poginuo je Murat, a naslijedio ga je Bajazid
Bajazid je mladom Ivanu VII obeao podrku, te je ovaj 1390 osvojio Carigrad i prijestolje
postavljenje Ivana VII za cara bio je prvi korak u sultanovu osvajanju Carigrada
Manuel je krenuo protiv Ivana VII, polo mu je za rukom da uspostavi opet vladavinu za sebe i svog oca
Ivan V. bio je u Carigradu kao fiktivni vladar,, a Manuel je boravio na sultanovom dvoru kao posluni vazal
Manuel je bio prisiljen da u Bajazidovoj vojsci krene protiv Filadelfije, posljednjeg biz grada u M Aziji
teko je ponienje snalo i starog cara u Carigradu: morao je sruiti utvrdu koju je sam dao podii zbog turske opasnosti koja je prijetila gradu
Ivan V umro je 1391.
Manuel je pourio u Carigrad da preduhitri svoj neaka Ivana VII i sebi osigura prijestolje
osim Moreje Bizantinci na kopnu nisu posjedovali vie nita osim Carigrada
Bajazid je uao u otvoreni sukob s Carigradom i Morejom
1393. Turci osvojili Tesaliju i nakon toga se okrenuli Grkoj
1395. Turci su osvojili biz Moreju
Osmanlije nastavili osvajanja i na sjeveru balkanskog poluotoka- 1393. konano je pokoreno bugarsko carstvo
nakon to je pala Bugarska Ugarska i latinske kneevine u Grkoj postale su konano svjesne opasnosti
ugarskom kralju Sigismundu odazvali su se vitezovi iz vie euro zemalja kojima se prikljuila i Venecija
u bitki kod Nikopolja 1396. Turci su do temelja porazili euro vitezove
4. PROPAST
nakon bitke kod Nikopolja, ve 1398. poslani su pozivi u pomo vladarima ruskih zemalja, prije svega Baziliju Moskovskom, da se udijeli milostinja kranskoj subrai u Carigradu
osim u Rusiju, Manuel II poslao je poziv u pomo i papi , venecijanskom dudu, kraljevima Francuske, Engleske i Aragona
Karlo VI (franc kralj) poslao je u Bizant vojsku pod vodstvom marala Boucicauta
maral se uspio probit do Carigrada , ali acica vojnika nije mogla osloboditi Carstvo od Turaka
Manuel je odluio otii na zapad i osobno nai pomo
Boucicaut uspio je postii dogovor izmeu Manuela II i Ivana VII: za vrijeme Manuelove odsutnosti Ivan VII trebao je vladati kao car u Carigradu- Manuel je ipak svoju enu i djecu sklonio kod svog brata Teodora u Moreju
Manuel je najprije otiao u Veneciju i druge tal gradove, zatim u Pariz, pa u London= Manuel nije postigao svoj cilj
zapanjujue dugo je ostao izvan domovine- iz Londona zaustavio se u Parizu gdje je stigla olakavajua vijest: Bajazidove snage pokleknule su pred Timurovim Mongolima i Bizant je osloboen turske opasnosti
Timur najvei mongolski vladar od Dingis kana
kao cilj postavio si je ponovnu uspostavu ingis kanovog carstva, i taj je cilj u velikoj mjeri i ostvario
pokorio Srednju Aziju, zlatnu hordu u ju Rusiji, poduzeo pohod na Indiju, proao Perziju, Mezopotamiju, Siriju i napao Osmansko Carstvo u M Aziji
Bajazid je umro u mongolskom zarobljenitvu
1403. Timur se povukao s podruja M Azije, a 2 god kasnije poginuo je u pohodu na Kinu
on je sruio osmansku vlast i produio ivot Bizantu za pola st
Sulejman koji je vladao euro dijelom zakljuio je sporazume s Bizantom, srpskim despotom Stefanom Lazareviem, Venecijom, Genovom i Rodosom (Sulejman je bio zatraen sa svojom braom koja se zapovijedala u M Aziji)
Bizant je ponovno dobio Solun i jo neke otoke kao i znatan obalni pojas na Crnom i Mramornom moru
Sulejmana je porazi brat Musa 1411.
Musa je zapoeo opsadu Carigrada- no konanu pobjedu u ratu izmeu turske brae odnio je Mehmed, koji je 1413 uz podrku cara Manuela i despota Stefana Lazeravia svladao Musu i postao sultan
Stvorena je osnova za novi procvat osmanske moi
sve dok je vladao Mehmed I (do 1421.) biz- osmanski odnosi ostali su nepomueni
Mehmeda I naslijedio je sin Murat II (1421.-1451.)- on je nastavio Bajazitovu agresivnu politiku
Murat II zapoeo je opsadu Carigrada 1422.
1423. Turci ponovno provalili u ju Grko- opustoena cijela Moreja
1424. carska vlada sklopila je mir sa Muratom II i ponovno se obvezala na plaanje danka
Murat II zauzeo je Solun 1430.
Manuel II umro je 1425. , a Carigradom je trebao vladati Ivan VIII- preostalim dijelovima Carstva na Mramornom moru i Peloponezu upravljala se njegova braa
Ivan VII odluio je pregovarati o crkvenoj uniji
dogovoreno je da se sazove koncil u Italiji kojemu je car trebao osobno prisustvovati- za njegove odsutnosti u Carigradu je vladao njegov brat Konstantin
1439. u firentinskoj katedrali proglaena je unija na lat i na gr jeziku Grcima je doputeno da zadre svoj crkveni obred
rimsku vjeroispovijed priznali su i najvii predstavnici biz crkve
bizantski se narod suprotstavio uniji
umjesto da dovede pomo protiv neprijatelja, unija je gurnula Bizant u unutarnje borbe, posijala neprijateljstvo i mrnju meu bizantskim stanovnitvom
moskovsko je carstvo u obraenju vidjelo izdaju- veliki knez Bazilije II svrgnuo je grka Izidira koji je imenovan ruskim metropolitom
od tada je Rusija sama birala svoje metropolite i okrenula se od Bizanta
nije postignut nikakav politiki uinak s unijom, a Murat II bio je bijesan, pa je Ivan VIII morao umirivati sultana, uvjeravajui ga da su pregovori bili iskljuivo religijske prirode
1443. kriarska je vojska krenula na Turke (papa je pozvao kr. narode u rat)
kri vojska prola je srpskim zemljama gdje je kod Nia odnijela pobjedu, zatim je ula u Bugarsku i osvojila Sofiju, te se probila u Trakiju
u Trakiji je turski otpor bio jai, a i zima je prisilila krane na povlaenje
u Albaniji je ustanak digao Skenerbeg (Juraj Kastriota)- dugo je vremena vodio borbu protiv Osmanlija
Murat II pokuao se dogovorit s kriarima- u lipnju 1444. u Drinopolju primio je zastupnike : kralja Vladislava (Ugarska) , srpskog despota ura Brankovia i Hunyadija Matijaa i s njima ugovorio primirje na 10 god.
rimska kurija nadala se potpunom protjerivanju Turaka iz Europe, te je tjerala na nastavak sretno zapoetog rata
kr vojska ponovno je krenula u napad- Brankovi, zadovoljan sporazumom, ogradio se od pothvata
kriari su se pouzdali u Venecijansku flotu pa su krenuli prema Crnom moru
Murat II u bitki kod Varne 1444 potpuno je porazio kransku vojsku- kralj Vladislav pognuo je u borbi
Konstantin je i nakon katastrofe u Varni nastavio ratne pohode u Grkoj osvanuo je u Beociji , proirio svoju vlast na Fokidu i ostalu Grku sve do Pinda= no, uskoro mu se Murat II osvetio upao je u Grku i pokorio zemlje srednje Grke
Turci su opustoili Moreju- Konstantinu je ipak zajamen mir u zamjenu za plaanje danka
1448. sukobili su se Murat II i Matija Hunyadi na Kosovu polju= Hunyadi podlegao
umro je Ivan VIII bez potomstva, a umro je i Teodor pa je Konstantin 1449. okrunjen u Moreji za cara, a 2 mjeseca poslije uao je u Carigrad
Murata je naslijedio sin Mehmed II- Mehmed II koji je htio svom carstvu osigurati sredite u Carigradu
Konstantin XI polagao je nade u pomo zapada- pokuao je obnoviti propalu uniju
1452. u Aja Sofiji Izidor, nekadanji ruski metropolit, proglasio je uniju
bizantski se narod uzbunio snanija je postala biz struja koja je zagovarala pomirenje s Turcima jer je njima vidjela manje zlo od podlonosti Rimu
pomo zapada Carigradu izostala je
Alfonso V od Aragona i Napulja htio je osnovati novo latinsko carstvo u Carigradu
njegova nezasitna novana potraivanja u Rimu, koja su ispunjavana bez pogovora, progutala su sredstva koje je papa Nikola V htio upotrijebiti za obranu Carigrada od Turaka
1453. Mehmed II doveo je golemu vojsku pod zidine Carigrada-na strani Carigrada od zap sila bilo je samo 700 Genoveana
tehnika nadmo bila je strani Turaka- imali su snanu artiljeriju koju su upotrijebili pri osvajanju Carigrada
Turci su u borbu ukljuili glavnu rezervu, janjiare, kojima je uspjelo popeti se na gradske zidine
Konstantin XI poginuo je u borbi
Bizant je pao 1453.
Moreja i T