Grmljavina Pravde

GRMLJAVINA PRAVDE Upozorenje –Čudo –Kazna - Razdoblje mira Božja konačna djelâ milosrđa Autori: Ted i Maureen Flynn Predgovor: Malachi Martin Prijevod hrvatski: Alexandra Chwalowsky Naklada: MaxKol Communications, Inc. Proročanski san Sv. Ivana don Bosca. "Dvostruki stupovi pobjede" bili su predmetom proročanskoga sna Ivana don Bosca godine 1862. Otkriveno mu je kako će mir u svijetu nastupiti tek nakon žestoke bitke u kojoj će Papa pobijediti usidrivši Petrovu lađu, Crkvu, uz sigurne stupove Euharistije i gorljive, istinske pobožnosti prema Mariji. Posvećeno Colleen i Dannyju koji su nam bili izvorom velike radosti Ad Majorem Dei Gloriam (Na još veću slavu Božju) Izjave Nakon ukidanja Kanonâ 1399 i 2318 bivšega Kanonskoga kodeksa, publikacije o novim ukazanjima, otkrivenjima, proročanstvima, čudesima, itd., smiju se proslijediti vjernicima, a ovi ih smiju čitati, bez izričitog dopuštenja Crkve, pod uvjetom da ne sadrže ništa što bi se protivilo vjeri i moralu. To znači da nije potreban imprimatur (odobrenje za tisak, op. prev.), kada se prenose informacije o novim ukazanjima o kojima Crkva još nije dala svoj sud. Autori žele izraziti svoje bezuvjetno pokoravanje konačnom i službenom sudu Naučiteljstva (Magisteriuma) Crkve glede svih događaja koji se zasad još uvijek ispituju. U dokumentu Lumen Gentium Drugoga vatikanskoga Sabora, 12. poglavlje, Oci su Vijeća vjerne potakli na otvorenost i pozornost prema načinima na koje Duh Sveti nastavlja upravljati Crkvu, uključujući ovdje i privatne objave. Čitamo: "Takve je milosne darove, bilo da je riječ o posebnom prosvijetljenju, ili ih se pak širi na neki jednostavniji i općenitiji način, potrebno prihvatiti sa zahvalnošću i utješno, budući da su posebno prilagođeni i korisni potrebama Crkve ... Sudovi o njihovoj istinitosti i pravilnoj uporabi pritom leže na onima koji vode Crkvu, kao i na onima čiji je naročit zadatak ne gušiti Duh, već sve preispitati, a zadržati samo ono dobro."

Sadržaj Knjiga prva: Poziv na promjenu 1. Poziv na buđenje: Hitnost naših vremenâ 2. Veliki finale: Današnja eksplozija nadnaravnoga 3. Proročica našega doba 4. Proroci među nama 5. Gospina uloga u spasenju Knjiga druga: Majčinsko upozorenje 6. Tajne Apokalipse 7. "Zašto plačem?" 8. La Salette: Sotona u svijetu 9. Fatima i Posljednja vremenâ 10. Garabandal: Njegovo je vrijeme došlo 11. Japan: Suze u Akiti 12. Međugorje: Njegove poruke, tajne i upozorenja Knjiga treća: Znakovi i stradanjâ 13. U Crkvu ulazi dim 14. Veliki otpad: Gubitak vjere 15. Sotoninih stotinu godina: Anticrkva, Antipapa, Antikrist 16. Ratovi, katastrofe i stradanjâ Knjiga četvrta: Pročišćenje svijeta 17. Tamo gdje se sastaju Pravda i Milosrđe 18. Globalno upozorenje: Božje posljednje djelo milosrđa 19. Čudo; trajni i ostali znakovi 20. Velika kazna i tri dana Tame Knjiga peta: Novo razdoblje - Trijumf Dvaju Srdaca 21. Drugi Duhovi i razdoblje Mira 22. Apostoli Posljednjih vremenâ 23. Lijek Dodatak prvi: Odabrani dijelovi Pisama Konačne bilješke Bibliografija Indeks Zahvale

Zahvaljujemo Gospodinu i Njegovoj Majci za poseban dar milosti što smo ga primili iz razloga znanih jedino Nebu. Kada smo započeli s prikupljanjem informacija, nismo niti slutili da ćemo pronaći tako bogatu žilu duhovnoga rudnika. Uhvatili smo tračak dubokog otajstva koje se sada polako otkriva pred očima čitavoga svijeta. Uskoro će Mariju svi zvati "Kraljicom." Zahvaljujemo svojim roditeljima za njihovu potporu u našim avanturskim pothvatima svih ovih godina, ma koji bio njihov cilj. Bez vas nikada ne bismo uspjeli! Posebno tople i naročite zahvale zaslužuje Jim O'Rourke. Za kasnih večeri, proučavajući gomile materijala i pokušavajući iz svega toga izvući neki smisao, često mi se, glede tebe, Jim, nametao ovaj stih: "Valjaš, slugo dobri i vjerni." Puno hvala i obitelji Gonzales, dr. i gđi. Francisa B. Hennesseya, Stanu Kaminskom, Budu MacFarlaneu, Bernie Marcotteu, Malachi Martinu, Ricku Rotondi, Ronu Stoneu, kao i svim prijateljima koji su sudjelovali u ovim našim naporima - svima smo vam veoma zahvalni. Svim našim prijateljima iz Znakova vremenâ - "vojsci vjernih", o kojoj se govori u porukama: naš časopis, Znakovi vremenâ, kao niti ova knjiga, nikada ne bi ugledali svjetlo dana bez vas. Deseci tisuća ljudi već pet godina čitaju plodove vašega rada. Gospodin vas dobro poznaje. Ted i Maureen Flynn Predgovor Samo bi se vrlo rastresenom i posve neprosvijećenom kršćaninu današnjice moglo dogoditi da do "dugog vrućeg ljeta" 1993. nije doživio makar i samo površni osjećaj da se već godinama ravnomjerno gomilaju, u najširem smislu rečeno - događaji, koji upućuju na to da se čovječanstvo u cjelini, a naročito Sveta Rimokatolička Crkva, nalaze na sudbonosnom pragu iza kojeg leži novo stanje stvari. Doslovce je svako desetljeće ovoga stoljeća sa sobom donijelo ono što je Krist nazvao "znakovima vremenâ" (Mt 16,1-4). Općenito govoreći, gotovo je nemoguće da bi nekome u potpunosti izbjegla svaka svijest o tim događajima, kao i buka što su ih podigli oni koji za sebe tvrde da su u njima sudjelovali. Vizije. Ukazanjâ. Poruke. Proroštvâ. Upozorenjâ. Tumačenjâ. Kipovi koji plaču i ikone koje krvare. Čudotvorni izvori vode. Spontana izliječenja. Igre sunca i pomrčine mjeseca. Dječica koja proriču budućnost. Neuki ljudi i žene koji poučavaju Pape i predsjednike. Putovanjâ diljem zemlje onih koji donose posebne objave. U svemu je tome nemoguće previdjeti očigledan naglasak na ulogu Blažene Djevice Marije iz Nazareta, kao Kraljice Neba, Majke Svega što Živi, te - što nimalo ne iznenađuje - Posrednice svih Milosti. Čini se kao da se ostvaruju riječi proroka Joela: "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja" (Joel 3,1). Međutim, ovakvome se ushitu upravo otrežnjujuće suprotstavlja drugo lice ovoga stoljeća. Jer, ovo je stoljeće bilo i ostalo svjedokom prizorâ neumanjenih strahotâ. Pokolji isplaniranih ratova; doslovce milijuni pobijenih ljudi, ženâ i djece. Brisanje, ponekad i prekonoć, moćnih carstava. Sve veći broj čedoumorstava, koji se u posljednjih pedeset godina popeo na znatno preko milijarde. Sve veći broj bratoubilačkih ratova - do trenutka kada je napisana ova knjiga ukupno 245 - i dalje je u tijeku. Valovi nasilja i progonstava na svih pet kontinenata. Trajni slijed prirodnih katastrofa, koji u povijesti kakvu poznajemo nema presedana. Pozornica je ovoga svijeta pod prijetnjom sveopće gospodarske depresije, kao i jasnog pojavljivanja - iako

zasad tek naslućivanog - svjetske vlasti koja je upravo profesionalno svjetovna, zastrašujuće opasna po ljudsku slobodu, te pomalo nalikuje na "Velikoga brata" što ga je George Orwell opisao u svome djelu 1984. Danas smo suočeni s morem događaja, poplavom detalja, te pravim kaleidoskopom događanjâ koji sve brže izmjenjuje svoje prizore. Situacija je to stvorena upravo kako bi nas ostavila zbunjenima i izbačenima iz ravnoteže. U takvim su okolnostima ljudi skloni netočnim sudovima, a time i nepromišljenim kontraproduktivnim djelima. Nesretni su oni koji, uvelike na temelju onoga u što su se sami uvjerili, prenagljeno predviđaju točne datume, vrijeme i mjestâ događanjâ vezanih uz takvo očekivano novo stanje stvari u svijetu. Jer, sami po sebi i u sebi ne možemo pronaći pravu utjehu. A utjeha nam je potrebna. I to nježna utjeha. Jer, nismo baš neki sretan naraštaj. Nesretni su i bez nade oni koji, iako obdareni makar nekavom sviješću, iz ovog ili onog razloga, nemaju izvor prosvijetljenja niti providonosnu normu ispravnoga razmišljanja na temelju kojega bi izračunali vjerojatnosti daljnjega razvoja našega stanja. Jer, bez dragocjenoga svjetla odozgor, posve je sigurno da nam nema čvrstoga pouzdanja izvan one posve ljudske nade - koja može biti dobrim suputnikom, ali je zato kao vodič slijepa. Najbjedniji su, pak, među nama oni koji vrlo uspješno raščlanjuju materijalne trendove poput vremena, burze, najnovijih političkih znamenjâ, te posljednje mode u oblačenju i seksualnim sklonostima, ali nisu u stanju pročitati ono na što je Krist stavio naglasak kao na "znakove vremenâ". Obično blag i pun ljubavi Gospodin Isus, te je ljude opisao kao "naraštaj opak i preljubnički", te o njima više nije ozbiljno razmišljao. Iznad svega su u ovakvim prilikama porebne gole činjenice, istine - do one mjere do koje nam je moguće utvrditi ih - o događajima koji stavljaju naglasak na posebnu ulogu Blažene Djevice Marije, a za koje se čini da su se zbili poradi našega poučenja. Jer, čak i umovi ispunjeni predrasudama, kao i oni mlaki, moraju priznati počasno mjesto koje je njezinu svjetlom liku dodijeljeno u raznolikoj povijesti događanjâ što ih mnogi u dobroj vjeri pripisuju izravnoj Božjoj intervenciji u naš svijet sjetila, kao i želji njezina Božanskoga Sina da se ovo razdoblje prepozna kao Marijino Doba. Više od svega drugog, potreban nam je priručnik koji će nam na jasan način prikazati točan razvoj ovih događajâ. Potrebno je da on bude što je više moguće cjelovit, sa svim potrebnim detaljima, no istovremeno da može poslužiti i kao pravi priručnik. Ne smije imati miljenikâ, ali zato mora jasno stajati na strani anđelâ. Mora tvoriti čvrsti temelj vjerovanju ljudi, ali se ne smije upuštati u dokone špekulacije ili s pretjerivanjem predviđati konačni sud poučavajućeg autoriteta Crkve, koji jedini ljudsko vjerovanje može pretvoriti u božansku vjeru. Jedino je takva nakana, i ništa manje od toga, vrijedna pozornosti jednog kršćanina u ovim neobičnim vremenima na kraju drugoga tisućljeća. Prema mišljenju pisca ovih redaka, djelo autorâ Teda i Maureen Flynn što ga imate pred sobom, čini se, u sebi utjelovljuje sve gore navedene odlike. Ono je puno više od pukog redanja golih činjenica, a ujedno i znatno korisnije od nazovi "objektivnog" prikaza - utopije s kojom se obično razmeću upravo najmanje neutralni promatrači. Jer, ono je sastavljeno s velikim oslanjanjem na mudrost one kojoj se Katolici obraćaju kao Majci Utjelovljene Mudrosti, Svete Nositeljice našega Gospodina Isusa Krista. Objavljeno je za svu djecu Božju, ma gdje se ona nalazila, a čitateljima upućeno uz onu drevnu molitvu zaufanog očekivanja koju je Sveti Ivan izrazio riječima svojega materinjeg aramejskog jezika: "Maranatha!" Dođi Gospodine! Dođi Gospodine Isuse! Malachi B. Martin O Blagdanu Uznesenja 15. kolovoza 1993.

Sve ih pozivam "Došlo je vrijeme kada ću se u većoj mjeri očitovati u Crkvi, preko sve većih znakova. Moje suze teku na mnogim mjestima, kako bi sve prizvale natrag k žalosnome Srcu njihove majke. Suze majke kadre su pokrenuti i najokorjelija srcâ. No sada moje suze, pa čak i krvave suze, mnoge ostavljaju ravnodušnima. Moje će poruke ... postajati sve učestalije što će manje svećenici svojim glasovima naviještati istinu." Marijanski svećenički pokret 30. listopada 1975. Rukopis na zidu "(...) ti si se podigao protiv Gospoda nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma, i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo." "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima" (Daniel 5,23-28). Knjiga prva: Poziv na promjenu 1. Poziv na buđenje: Hitnost naših vremena Kazna gora od potopa snaći će ovo jadno i izopačeno čovječanstvo. Vatra će sići s Nebesa, i to će biti znak da je Božja pravda od toga časa utvrdila trenutak Svoga velikog očitovanja. Plačem, jer se Crkva neprestano kreće putem razdiobe, gubitka istinske vjere, otpadništva i pogrešaka što se sve više i više šire, a da im se pritom nitko ne suprotstavlja. Već se sada ostvaruje ono što sam prorekla u Fatimi i što sam ovdje u trećoj poruci otkrila jednoj svojoj kćerćici. I tako je, čak i za Crkvu, došao trenutak njena velikog suda, budući da će se unutar nje ustoličiti čovjek nepravde, te će odvratnost pustošenja ući u sveti hram Božji. Gospa preko oca don Stefana Gobbija 15. rujna 1987. u Akiti, Japan Blagdan Gospe Žalosne Dvadeseto je stoljeće svjedokom fenomena koji je jednostavno postao prevelik da bi ga bilo tko razuman mogao ignorirati. Nadnaravno se među nama svakodnevno širi. Budući da je očitovanje zla u ovome stoljeću neporecivo iznimno, Nebo izlijeva velike i dosad neviđene milosti kako bi nam podarilo sredstva potrebna za uzdignuće iznad moralnoga pada koji nam prijeti uništenjem. Gospa kaže kako je razlogom njenih upozorenjâ potreba da nas pripravi za Drugi dolazak Isusa Krista. Ona o tome govori vrlo jasnim i jezgrovitim izrazima. Presveto je Trojstvo poslalo Mariju, Majku Božju, Majku Crkve, našu majku, da nas upozori. U porukama se upravo vapi za našom pozornošću, ali mnogi odbijaju slušati. Tvrdoća ljudskih srdaca otežava slušanje nebeskih trublji. Kipovi plaču ljudskim suzama i krvlju, mladi prorokuju, niču vjerske zajednice, prenositelji poruka primaju upozorenjâ, Marija podiže vojsku odanih, dok se o Marijinim ukazanjima izvješćuje s učestalošću koja još nikada

dosad u povijesti nije zabilježena. Od ljudi se traži da se bez odgađanja vrate Bogu. Bog se služi ukazanjima (nebeskim javljanjima) i lokucijom (nutarnjim govorom, porukama), budući da su se sva druga sredstva pokazala bezuspješnima. Već nas je više puta upozorio da se vremenâ Njegovog Milosrđa približavaju kraju, te započinju vremenâ Njegove Pravde. Ta su ukazanjâ urodila obiljem poruka, ali i značajnim plodovima: milijunima obraćenih diljem svijeta; preusmjeravanjem života ka duhovnom; kao i tjelesnim, umnim, moralnim i duhovnim ozdravljenjima. Iz međusobne razmjene iskustava onih koji su u svojim životima bili dotaknuti neočekivanim i nadnaravnim, spontano niče jedna čitava kultura. Ta se kultura očituje kroz marijanska središta, izdavačke kuće, molitvene skupine, kao i alternativne medijske mreže. Brojne osobe odlaze s uvjerenjem da im je u Božjim očima oprošteno, te da su ljubljeni i neizrecivo važni za ispunjenje Božjega plana. Marija: Odabrana Proročica našega doba Putem ove istinske poplave ukazanjâ i lokucija, Blažena Djevica Marija zapravo oglašava poziv na buđenje. Sotona je oslobodio sve svoje demone u punini njihove snage, budući da mu je Nebo podarilo jedno stoljeće - a to je upravo ovo dvadeseto - da učini sve što je u njegovoj moći kako bi razorio Crkvu. Sotonin je konačni cilj posve izbrisati svjetlo vjere s lica zemlje, dok se on razmeće se da je to stvarno kadar i učiniti. Papa Leon XIII imao je viziju sučeljavanja Boga i Sotone. Papa je Leon iz nje zaključio da je Sotoni dopušteno da kroz stotinu godina pokuša razoriti Crkvu. U toj je viziji Sotona za taj svoj cilj odabrao stotinu godina upravo dvadesetoga stoljeća. Njegovo je djelovanje upravo grozničavo, budući da je svjestan kako mu vrijeme istječe. Bitka koja se zasad vodi na nebesima uskoro će se u svoj svojoj žestini odigrati pred našim očima - na nebu, na moru, kao i na tlu. Ta se bitka ne može shvatiti, niti se u nju može povjerovati, bez vjere. Svjedoci smo posredovanja Blažene Djevice Marije, Kraljice Neba i istinske vodilje svih kršćana. Dio je Božjega plana u ovom trenutku da se "Žena odjevena suncem" (Otkrivenje 12,1) pojavi diljem svijeta kako bi Njegovu narodu ponudila sigurno utočište u svom Bezgrješnom Srcu. Konačna je bitka vrlo blizu. Broj će preživjelih biti veoma malen. Pa ipak, postoji mjesto na kojem se možemo sigurno skloniti od oluje koja se približava: korablja je to Gospina Bezgrješnog Srca, punog majčinske ljubavi prema Isusu i prema nama. Ona poziva svu svoju djecu na ulazak, kroz čin posvećenja tome Srcu. Kazna je blizu. Gospa nas sve poziva da se sklonimo u njeno utočište. S početkom "pročišćenja", odnosno, "kazne", možemo očekivati stravična progonstva Crkve - gotovo sve do njena potpuna uništenja. Marija nas upozorava da će zemlja pretrpjeti "tri dana tmine", bez Kristova svjetla, kao što je i Sam Krist tri dana proveo pod zemljom. Međutim, na kraju ovoga pročišćenja slijedi uskrsnuće u slavi i Razdoblje mira. Evo izvorišta naše nade, budući da je Gospodin pobjednik, dok će pošasti grijeha zauvijek nestati. Prema proročanstvima brojnih Marijinih ukazanjâ, zemlja, more i nebo bit će podvrgnuti velikim razaranjima. Pisma navode kako se u trenutku Isusove smrti zemlja potresla, na nebu pojavili gromovi i munje, te nastala tama po svoj zemlji, dok se hramska zavjesa razdrijela odozgor nadolje (Matej 27,45-54). U današnjem svijetu, sa svim njegovim materijalističkim

filozofijama i sve većom grešnosti, neće proći dugo prije no što zemlja još jednom očituje svoju žestoku tugu. Marija kaže da će se, prije negoli što se to dogodi, pojaviti upozorenje i dogoditi veliko čudo. Upozorenje će se javiti u vidu nekog tajnovitog globalnog događaja, u okviru kojega će svaki pojedinac spoznati stanje svoje vlastite duše onako kako ga doživljava Bog. Upozorenje je poziv na promjenu života. Unutar godine dana nakon upozorenja, uslijedit će čudo - veliki nadnaravni znak - koji će biti trajan, vidljiv, te posvema znanstveno neobjašnjiv. Kratko vrijeme nakon čuda, uslijedit će strašna kazna, te će tek nakon temeljitog "pročišćenja" nastupiti "Razdoblje mira." To neće, kao što mnogi misle, biti kraj svijeta, već svanuće jedne nove epohe, novoga razdoblja u kojem će se obožavati Boga. Poruke su zemljovid naše budućnosti. Govore o grješnom stanju u kojem se svijet danas nalazi, te spominju "tajne" koje se odnose na buduće događaje. Niz kataklizmičnih događaja (kako prirodnih, tako i natprirodnih), koji će pogoditi zemlju, natjerat će čovječanstvo na spoznaju da Bog postoji i da bismo se svi trebali usredotočiti na spasenje. Zaboravili smo da se ljudski život u konačnici svodi na odabir između Neba i pakla. Čini se kako se nebo vrlo uskoro namjerava poslužiti moćnim sredstvima uvjeravanja i to u razmjerima dosad nezabilježenim u svjetskoj povijesti. Knjiga postanka nam otkriva veliko Jahvino nezadovoljstvo sa Svojim narodom. Njegovo je nezadovoljstvo bilo tako veliko da je Bog požalio što je stvorio čovjeka, kako nam govori Knjiga postanka 6,6. Bog je čitav svijet očistio potopom, dok brojni pouzdani izvori, koji uživaju odobrenje Crkve, proriču događaje sličnih razmjerâ. Marija ima majčinsko srce, srce one koja živi za svu svoju djecu. Obraća se onima koji su udaljeni, grešnicima, bezbožnicima, onima koji Boga odbacuju, koji se bore protiv Njega i koji Ga mrze. Želi kao majka pomoći svim ljudima - jer nije preostalo još puno vremena. Stajalište teologâ Teolog Karl Rahner istaknuo je kako nas te božanske intervencije, što ih nazivamo ukazanjima, potiču puno lakše i učinkovitije negoli apstraktna učenja učenih teologâ ili Crkvene hijerarhije.1 Jedan od najvećih teologa u povijesti katoličanstva, Sveti Toma Akvinski, u svome je djelu Summa napisao sljedeće: "... u svim je razdobljima čovjek bio Božjom rukom vođen u pitanjima koja su se odnosila na spasenje odabranih ... i u svim su razdobljima postojale osobe obdarene duhom proroštva, ne kako bi obznanjivale nove doktrine, već kako bi upravljale ljudskim postupcima." Očigledno nam je Sveti Toma želio reći da osobna proroštva imaju svoju vrlo važnu ulogu. Svakako je to rezultatom božanske Providnosti, iako nitko nije obvezan prihvaćati privatne objave. Prema Svetome Tomi, čini se kako je većini ljudi ipak potrebno ohrabrenje privatnih objava, kako bi pridonijelo njihovome spasenju.2 Vidioci iz čitavoga svijeta Poruke upućene svijetu dolaze nam od vidjelaca iz svih krajeva svijeta, koji pripadaju posve različitim slojevima, te imaju posve različitia obrazovanjâ. Na primjer, talijanski svećenik otac Stefano Gobbi prima detaljne lokucije koje su rezultirale pokretanjem Marijanskog

svećeničkog pokreta s 55 000 članova. Otac je Gobbi jednom prilikom upitao Gospu, "Zašto ne odabereš nekog prikladnijeg i sposobnijeg od mene?" Naša mu je Blagoslovljena Majka odgovorila: "Sinko, odabrala sam te upravo jer si najmanje prikladno sredstvo, pa tako nitko neće moći kazati da je ovo tvoje djelo.“ Pokret je započet 1972., a poruke se nastavljaju sve do dana današnjega, pri čemu svake godine postaju detaljnijima. Ukazanja se Blažene Majke događaju u seoskim, kao i gradskim i prigradskim područjima diljem svijeta. Svako je mjesto na ovome svijetu na neki način dotaknuto njenom prisutnošću. Ona pritom odabire slabo poznata mjesta gdje žive siromašni i nevoljni. Sadašnja su marijanska vremenâ započela 1830. kada se Blažena Majka ukazala Katarini Labouré u samostanu u pariškoj ulici Rue de Bac kao Posrednica svih milosti i čovječanstvu podarila Čudotvornu medaljicu. Na jednoj je strani medaljice slika dvaju srdaca: Bezgrješnog Srca Marijina i Presvetog Srca Isusova. Na drugoj je Gospin lik s raširenim rukama i zrakama milosti što izlaze iz njenih dlanova. Šesnaest godina nakon Rue de Bac, 19. rujna 1846., Blažena se Majka ukazala djeci u mjestu La Salette u francuskim alpama. Marija je djeci - Melanie Calvat i Maximinu Giraudu - progovorila o brojnim stvarima što uznemiruju njena Sina. Godine 1864. rekla im je kako će brojni zlodusi biti pušteni iz pakla. Crkva je La Salette priznala 1851. Papa Pio IX potom je 1854. proglasio dogmu o Bezgrješnom Začeću. Četiri godine kasnije, 1858., Blažena se Majka ukazala seljančici Bernadette Soubirus u Lourdesu u Francuskoj, predstavljajući se kao Bezgrješno Začeće, te tako potvrđujući dogmu što ju je proglasio Pio IX. Bernardica nikada prije nije bila čula ovaj izraz, dok joj ga nije izgovorila Blažena Majka. Marijino se sljedeće veliko ukazanje zbilo u Fatimi u Portugalu 1917. Tom se prilikom ukazala skupini od troje djece. Zatražila je da se svi biskupi svijeta ujedine i posvete Rusiju njenom Bezgrješnom Srcu. Upozorila je kako će, ako se tako ne učini, Rusija svoje pogreške proširiti po čitavome svijetu. Upozorila je kako će, ne posveti li se Rusija, nastupiti teške posljedice. Sve se to zbilo prije Ruske revolucije 1917. Godine 1961., Marija se ukazala u Garabandalu u Španjolskoj, gdje su njeni zahtjevi za posvećenjem Rusije još jednom zanemareni. U Garabandalu je rekla vidiocima da se čaša Božje pravde puni i da je potrebno puno žrtava i pokore kako bi se izbjeglo Božjoj kazni. Godine 1973., Marija je u mjestu Akiti u Japanu ponovila ovu poruku, govoreći o kazni goroj od potopa koja bi mogla zadesiti ljudski rod ukoliko se ne obrati. U selu Međugorju (bivša Jugoslavija), šestoro djece (sada već mladih ljudi) svakodnevno ima viđenja Gospe, te od Blažene Majke prima poruke još od 1981. To je udaljeno selo dosad, prema procjeni, posjetilo približno 15 milijuna hodočasnika i 15 000 posvećenih osoba. Ono je središte marijanske pobožnosti današnjega vremena. Dok je Fatima predstavljala najznačajnije mjesto ukazanja prvoga dijela dvadesetoga stoljeća, Međugorje udovoljava duhovnim potrebama ovoga naraštaja od konca stoljeća. Njegova uzoritost Kardinal Joseph Ratzinger u svom je Ratzingerovu izvješću naveo sljedeće, "Jedan od znakova naših vremena jest i taj da se najave 'marijanskih ukazanjâ' množe po svem svijetu." S obzirom na takvu učestalost ovih događanjâ, ne bismo se trebali toliko usredotočiti na sam fenomen, koliko si postaviti pitanje čemu sve to. Zašto se Marija ukazuje? Evo ključnoga

pitanja što ga se sa svom iskrenošću trebamo zapitati u svome srcu. Vodene su suze već gotovo uobičajena pojava, dok su se odnedavna na kipovima diljem svijeta pojavile i krvave suze. Rečeno nam je kako krvavi kipovi ukazuju na činjenicu da je kazna blizu. Pisma navode kako će prirodne katastrofe, poput gladi, potresa, te znakova na suncu, mjesecu i zvijezdama, predstavljati upozorenjâ koja će prethoditi Isusovom Drugom dolasku. Iako "o onom danu i času nitko ne zna" (Matej 24,36), Isus nam je dao znakove na koje bismo trebali pripaziti kada se to vrijeme približi. Prije šesnaest je godina Papa Pavao VI kazao kako opaža stanoviti obrazac događajâ koji u nj izaziva zabrinutost da bi mogla biti riječ o koncu vremenâ. Pavao VI bio je oprezan čovjek koji je uvijek govorio s rezervom, pa ipak je iznio ovu opasku. Godinu dana prije svoje smrti, 1977., napisao je sljedeće: "U ovo vrijeme postoji velika uznemirenost u svijetu, kao i u Crkvi, a u pitanju je upravo vjera. Događa se da si u ova vremenâ ponavljam sumornu Isusovu rečenicu izgovorenu u Lukinu Evanđelju: 'Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?' (Luka 18,8). Događa se da se pojavljuju knjige u kojima vjera uzmiče glede nekih bitnih pitanjâ. Episkopat šuti, pa se na te knjige i ne gleda kao na nešto neobično. Meni je upravo to čudno. "Ponekad čitam dijelove Evanđelja u kojima se govori o kraju vremenâ, te prepoznajem da se u današnje doba neki od tih znakova već pojavljuju. Jesmo li blizu kraja? To nikada nećemo doznati. Uvijek moramo biti pripravni, no sve bi to moglo još vrlo dugo potrajati. Kada razmišljam o katoličkom svijetu, pogađa me ponekad činjenica da unutar samoga katoličanstva kao da od vremena do vremena prevladava nekatolički način razmišljanja, te se može dogoditi da upravo ta nekatolička misao unutar katoličanstva sutra prevlada. No, ona nikada neće predstavljati razmišljanje Crkve. Potrebno je da opstane malo stado, ma kako malo ono bilo."3 Unatoč svim mračnim upozorenjima, ne smijemo gubiti nadu. Isus je pobjednik i neće dopustiti Sotoni da nadvlada Njegovu Crkvu. Pisma obećavaju konačno brisanje zla s lica zemlje. Ne smijemo, za određenih tamnih noći koje nam prethode, gubiti nadu. Biblija kaže da niti vrata paklena neće nadvladati Crkvu. Sveti je Augustin jednom rekao, "ono što čovjek gradi, čovjek i razara, ali Božji je grad izgradio Bog, te ga čovjek ne može razoriti." Marija u brojnim ukazanjima upozorava kako su njene poruke namijenjene svim narodima, a ne samo katolicima. Marija kaže da Katolička Crkva ima puninu izražajâ brojnih darova datih čovječanstvu za spasenje i ustrajnost u borbi protiv stalnih đavolskih smicalica, no ona je majka svima na zemlji. Blažena Majka traži od svakog vjernika osobnu odluku da će težiti k svetosti. Ona naglašava potrebu donošenja čvrste odluke da ćemo "moliti, moliti, moliti", i to ne samo ustima, već srcem. Govori nam da postimo, izmirimo se s Bogom i bližnjima, kako bismo zadobili osobni mir i postigli mir u svijetu. Njene poruke zahtijevaju promjenu života. Marija je o našemu dobu kazala, "vrijeme je to gore od potopa." Poput starih Ninivljana, i mi se nalazimo na samome pragu uništenja. No, baš kao što su Ninivljani izbjegli katastrofu prihvaćanjem Joninih upozorenjâ i odvraćanjem od svojih grijehâ, tako i mi možemo ublažiti Božju pravdu molitvama, pokorom i postom. Bog nikada neće napustiti Svoj narod ako Mu se ovaj odazove. U Pismima Bog u 177 navrata upozorava izraelski narod da odbija Njegovu beskrajnu ljubav i milosrđe. Sedamdeset je puta Izrael na to povoljno reagirao i bio blagoslovljen. Stotinu i sedam pak puta Izrael nije mario za upozorenja, te je teško i dugotrajno kažnjen. Upravo u tome leži duboka tajna našeg planeta koji se nalazi na vagi.4

Mala vojska Gospodnja Povijest i Pisma obiluju primjerima Božjega obraćanja Svome narodu i prorocima. Kada je kralju Nabukodonozoru bilo potrebno tumačenje sna, zatražio je savjet mladića po imenu Daniel kojemu "dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne" (Daniel 1,17). Isto vrijedi i za Mudrace koji su tražili mjesto gdje se rodio Mesija. Priča o spasenju krila se u zvijezdama, te su znali koje im znakove valja slijediti (Matej 2,2). Potom su u snu upozoreni neka se kući vrate drugim putem. Mudraci su bili učeni ljudi kojima Bog bijaše podario razumijevanje. Bila im je povjerena zadaća, i oni su je izvršili. Nebo im je govorilo i vodilo ih na njima razumljiv način. Pisma su puna takvih događaja. Onima obdarenima poznavanjem i razumijevanjem Božjih putova otkrivaju se tračci budućnosti na dobrobit sviju ljudi. Kao što kaže nicensko vjerovanje, "Bog progovori po prorocima." Proroci su glasnogovornici na dobrobit naroda. Kada nas Bog upozorava na pogibelj koja prijeti ili nas poziva da slijedimo Njegovu volju, riječ je o činu ljubavi. Iako je Bog iznimno velikodušan u izlijevanju Svojih milosti, broj onih koji se odazivlju nerijetko je vrlo malen. Poput vojske što ju je Gideon podigao u Starome zavjetu (Suci 7,4) - a koju je Bog smanjio s 10 000 na 300 vojnika - i ljudi koji se odazivlju Marijinim porukama tek su maleni odsječak Crkve. Ali, Marija svojim postrojbama obećava pobjedu. Baš kao što je to bio slučaj s Gideonom, upravo će malenost pokreta biti moćnim svjedokom da je pobjeda uistinu Gospodnja. Brojnost ukazanjâ Trenutačno se izvješćuje o stotinama marijanskih ukazanjâ. Približava se oluja, a milost nam kazuje gdje potražiti sigurnost. U Međugorju je Marija rekla da će se, ako bude potrebno, ukazati baš u svakome domu. Njena je ljubav i briga za njenu djecu tolika u ovim nemirnim vremenima. Sadržaj porukâ, uključujući i one koje dolaze od visoko cijenjenih vidjelaca, ne mora biti sto posto točan. Sve poruke moraju biti podvrgnute prosudbi crkvenih vlasti. Međutim, i dalje stoji da pomno i široko uzorkovanje Gospinih poruka diljem svijeta otkriva izniman stupanj dosljednosti i logičnoga razvoja. Ono najvažnije čega bismo trebali biti svjesni jest kako poruke dolaze od same Marije, Kraljice svih prorokâ, Proročice našega doba. Uz to, nemoguće je otpisati tolike slične poruke koje nam dolaze od, u kulturološkom smislu, vrlo različitih vidjelaca. Logično govoreći, i učestalost i dosljednost nekog događaja uvelike otklanjaju mogućnost slučajnosti. Ukazanja se događaju s takvom učestalošću da više nije moguće zanemarivati činjenice. Poruke valja čitati otvorena srca. Baš kao što se umnožavaju ukazanjâ, raste i broj lokucijâ odabranim dušama. Nutarnji govor nije ništa čudno niti senzacionalno. To je prije jedna mistična pojava prisutna u životu Crkve i opisana u duhovnoj literaturi. Kod lokucije, osoba ne gleda očima, ne sluša ušima i ne dotiče tijelom. Lokucija također nije niti tek pozitivno nadahnuće, svjetlost kojom se Duh Sveti uobičajeno koristi kako bi se izlijevao u umove i srca onih koji mole i žive po vjeri. Nutarnji je govor onaj dar Božji po kojem Bog želi nešto obznaniti, te pomoći nekome da nešto izvrši. Osoba postaje sredstvom priopćavanja dok prima Riječ od Boga, odnosno, kao

što je slučaj s brojnim lokucijama u ovoj knjizi, od Blažene Majke. Osoba koja to prima jednostavno postaje sredstvo kojim se Gospodin služi za prenošenje porukâ. U povijesti Katoličke Crkve ova mistična pojava nije neuobičajena.5 ............. Temelj naše vjere u Isusa Krista leži u Pismima, kao i u Predaji. Sve što od toga odstupa jest krivovjerje (hereza). Marijina uloga u tom smislu nije da odvraća, već da usmjerava svjetlo na Isusa. Njena je uloga veličati Oca, te istovremeno biti glasonošom Njegovu narodu. Kao što je Ivan Krstitelj pripravio put za Isusov prvi dolazak, Marija pripravlja put za Njegov Drugi dolazak. Marija naviješta da se ispred nas nalaze novi svijet i novo razdoblje, te da će trijumf Njena Bezgrješnog Srca i Drugi Duhovi (izlijevanje Duha Svetoga) označiti početak Kraljevanja Presvetoga Srca Isusova. Blažena je Majka preko oca Gobbija 13. listopada 1990. o slavnomu Isusovu kraljevanju i Njegovu Drugom dolasku rekla sljedeće: "Slavno je Kraljevstvo Kristovo, koje će među vama biti uspostavljeno Drugim Isusovim dolaskom na svijet, vrlo blizu. Ovo je Njegov povratak u slavi. To je Njegov slavni povratak, kako bi uspostavio Svoje Kraljevstvo među vama i čitavo čovječanstvo, otkupljeno Njegovom Predragocjenom Krvlju, povratio u stanje Njegova novog zemaljskog raja. Ono što se sprema tako je veličanstveno da se ne može prispodobiti s ničime drugim još od postanka svijeta." 2 Veliki finale: Današnja eksplozija nadnaravnoga "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima." Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan. Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti, jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reče, među preživjelima oni koje Jahve pozove. “ ( Joel 3,1-5) Marijin plan U poruci od 9. studenog 1984., Marija je ocu Gobbiju iznijela svoj plan za naše vrijeme. Naša je Blažena Majka rekla, "U ovim porukama, otkrivam vam i svoj plan koji se pripravlja u tišini, čije će ostvarenje biti bolno, ali i ispunjenje slavodobitno. "Uskoro ćete stići do najbolnijeg i nakrvavijeg zaključenja pročišćenja koje će se odigrati ovih godina prije velikoga trijumfa moga Bezgrješnog Srca u dolasku k vama slavnoga

Isusova kraljevanja. To je plan koji obuhvaća ovo stoljeće: godine 1917. u Fatimi ja sam ga navijestila, kao u nekom proročanskom najavljenju, u trenutku kada je velika borba između Žene odjevene suncem i Crvenoga Zmaja postala očiglednom. Ta je bitka potrajala čitavo stoljeće, kao drski izazov Bogu od strane moga Protivnika, koji je bio uvjeren kako će uspjeti uništiti Crkvu i čitavo čovječanstvo navesti na sveopće odbacivanje Boga. "Bog mu je dopustio taj odsječak vremena, budući da će na kraju drskost Crvenoga Zmaja biti slomljena i pobijeđena poniznošću, malenošću i snagom vaše nebeske Majke, Žene odjevene suncem, koja sada okuplja svoju dječicu u svoju vojsku, spremnu na bitku. "Sada, kada vam se približavaju najbolnije i najkrvavije godine godine ove velike bitke, osobno sam se uključila, kako bih sebi stvorila postrojbe preko Marijanskog svećeničkog pokreta, koji je moje djelo." Znakovi ovih vremenâ U ovom se poglavlju razmatra nekoliko znakova ovih vremenâ, kako prirodnih, tako i natprirodnih. Najuzvišeniji znak ovoga doba jest Marija. Ljudi sa svih krajeva planeta izvješćuju o snažnim porukama ljubavi i upozorenjâ od Blažene Majke Isusa Krista. Ona odgovara opisu "velikoga znamenja": "Ženi odjevenoj suncem" iz 12. poglavlja Otkrivenja, u kojemu je Sveti Ivan prorekao njezinu pojavu kao znak "kraja vremenâ." Ova brojna izvješća o ukazanjima Marije, "Žene odjevene suncem", popraćena su brojnim dobro dokumentiranim i znanstveno neobjašnjivim pojavama, koje su također "znamenjâ." Pojavak "velikoga znamenja" ispunjenje je proročanstva Svetoga Ivana, koje upućuje na to da bismo se uistinu mogli nalaziti blizu "posljednjih vremenâ", posebnoga razdoblja koje neposredno prethodi Drugom Isusovu dolasku, a Sveto nas Pismo sa svom ozbiljnošću poziva da se na nj pripravimo. Marijanska ukazanja nisu ništa novo. Kroz čitavu povijest Crkve Bog je slao Mariju, Majku Crkve, svojoj djeci, kao poseban znak nade u nemirnim vremenima. Bog šalje "znamenja" ne samo da bi utješio Svoj narod pokazujući mu kako ga nije napustio, već i kako bi ga upozorio do koje je mjere odlutao, te mu pomogao pri povratku na pravi put. Množina izvješćâ o marijanskim ukazanjima u današnje vrijeme, kao i "znamenja i čudesa" što ih doživljavaju milijuni običnih ljudi, ukazuju kako na duboke duhovne krize, tako i na vrlo veliku nadu. Božji narod možda gubi Boga iz vida, ali zato On nije izgubio iz vida nas. Itekako je prisutan i zabrinut za naše sve veće udaljavanje od Njega. Njegova je osobna intervencija neophodna i neminovna. On šalje svoga najvrsnijega glasonošu, svoju najdragocjeniju dušu - vlastitu majku - kako bi nas ona upozorila, zaštitila, oblikovala i na sve moguće načine pripravila da budemo bili spremni za dan Njegova dolaska koji je vrlo blizu. Budući da nismo kadri baš sve odjednom shvatiti, potrebno je da svoja srca otvorimo poput male djece. Kao što kažu Pisma, "Ne budete li poput ove djece ..." Marijanska vremenâ U Pismima Isus govori o "znakovima vremenâ." Na primjer: "Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.' A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremenâ ne znate" (Matej 16,1-3). Znakovi se vremenâ mogu odnositi također i na izravni odgovor neba na duhovno stanje

jednoga razdoblja, pri čemu se s neba šalju posebne nadnaravne milosti kako bi se ispravila svijest nekog doba. Nebo nas preplavljuje znakovima vremenâ, posebno u našem stoljeću, dok se hitnost sve više povećava. Kako događaji koji obilježavaju naše doba postaju sve žešći i otvoreno demonski (pri čemu je pobačaj najjasniji znak vremena što ga možemo zamisliti u toj negativnoj progresiji), upozorenjâ Neba postaju sve snažnija, žešća i zlosutnija. U tom nam se smislu čini kako počinjemo zapažati znakove vremenâ o kojima je govorio prorok Daniel, a koji se spominju također i u Novome zavjetu, uključujući "ratove i glasine o ratovima." Ti znakovi sve više i više upućuju na kaznu. Marijine nam poruke jednostavnim rječnikom govore kako se vrijeme Božjega milosrđa bliži kraju, te nastupa vrijeme Božje pravde. Međutim, u naše doba samodopadnosti i sebeljublja, ljudi ne žele slušati o Božjoj pravdi. Ova se vremenâ lako mogu prepoznati kao "marijanska vremenâ", prorečena davno u pisanjima različitih svetaca, koji su smatrali da će Bog, budući da je i prvi puta odlučio Isusa poslati po jednoj djevici, Mariji, taj isti put odabrati i za svoj Drugi dolazak. Ova se istina izričito ne navodi u Pismima, niti se do nje može doći logičnom dedukcijom. Ona je stvar privatne objave i rastućega razumijevanja, vođena Duhom Svetim, Marijine uloge u povijesti spasenja. Drugi je vatikanski sabor potvrdio kako je "razlog" za Marijinu ulogu jednostavno Božja dobra volja. Iako se marijanska teologija kroz stoljeća razvijala, njene su temeljne postavke postojale već u najranijoj Crkvenoj praksi, te se mogu otkriti u brojnim pisanjima Crkvenih Otaca još iz drugog stoljeća, kao što to tvrdi čuveni teolog iz 19. stoljeća, kardinal John Newman. Načela marijanske teologije nerijetko su kroz Crkvenu povijest izazivala kontroverze, no ipak su u cjelini u većini navrata položila ispite prosudbe Crkve. Duboka marijanska perspektiva obogaćuje, a ne da bi zastirala naše razumijevanje Božje mudrosti, te je svakako nagoviještena u Pismima. Marija se kao "znak" spominje u Pismima, uvijek kao Majka velikoga Kralja, a nikada sama po sebi. Na sličan se način Marija nikada ne ukazuje na zemlji da bi veličala sebe; njeno je poslanje dovesti nas k Isusu najkraćim mogućim putem. Poslana nam je kao dar, te je kao takvu trebamo i prihvatiti. Tekst iz Pisama koji slijedi opisuje nam Mariju, sa svojim Sinom, kao znamenje. "Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel! (Izaija 7,14). "I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Luka 2,12). "I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama (Luka 2,16). "Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Luka 2,34-35). Poruke sa svih stranâ svijeta Marija redovito bira nedužnu mladež, kako bi svoje poruke prenijela svijetu - poruke su to nade i potrebe za pružanjem zadovoljštine njenom božanskom Sinu. Nedužna mladež pritom u tome svemu nema nikakav vlastiti plan, te se, zahvaljujući svom upravo zaraznom idealizmu, manje opterećuje mišljenjem drugih.

Mariju je Sveto Trojstvo odabralo za intervenciju kako bi odgovorilo na prijetnje Sotone, poznatog također i kao zmija, zmaj. Dana 7. prosinca 1974., Marija je ocu Gobbiju otkrila zašto odabire "malene: "Ja, Majka Crkve, osobno interveniram i započinjem svoje djelo spasenja. Započinjem ga na sljedeći način: jednostavno, skrovito, te na tako ponizan način, da većina ljudi toga čak neće biti niti svjesna. No to je, sinovi moji, oduvijek bio način na koji je vaša Majka djelovala." Učestalost Marijinih ukazanjâ upućuje na svojevrsni završetak, pravu eksploziju nadnaravnoga. Svjedoci smo velikog finala ovoga doba. Od Fatime, bilo je više od tri stotine ukazanjâ, dovoljno značajnih da bi zaslužila pozornost i preispitivanje Crkvenih vlasti. Navodno ih ima još na stotine, no pravi broj nećemo saznati sve do onog velikog događaja kojim je Marija obećala potvrditi sva svoja stvarna ukazanjâ putem trajnoga znaka. Znanstvenici i promatrači marijanskih pojava sigurni su da se broj i učestalost izvješća nikada prije nisu kretali u ovakvim razmjerima. Čak i skepticima ova nebeska ukazanjâ predstavljaju događaje od nedvojbenog društvenog značaja. U stanju smo pozornost posvetiti samo nekima od ovih ukazanjâ. Poruke se odnose na mir, obraćenje, krepostan život, pokajanje, promjenu života, naputke za nasljedovanje Evanđelja, življenje sakramenata, molitvu i pročišćenje. Ukazanjâ se događaju diljem svijeta. Jednostavno ih je previše da bismo ih sva mogli nabrojiti. Naše duše neugasivo žeđaju za istinom, za istinskim susretom s Bogom. Duhovna smo bićâ koja čeznu za Božjom istinom. Ponekad Nebo ne govori onako jasno kao što bismo mi to željeli. Evanđelje nas uči da stablo cijenimo po njegovim plodovima, budući da loše drvo ne može donositi dobre plodove. U mjestu Sabana Grande u Portoriku, Gospa je kazala kako će prava ukazanjâ biti popraćena molitvom, postom i mrtvenjem. Ova nam formula može poslužiti kao vodič za razlikovanje istinitoga i lažnoga. Duhovno govoreći, plovimo po nepoznatim vodama. Moramo biti otvoreni za ono što Duh među nama danas čini, budući da se svi događaji što ih Marija naviješta spominju u Pismima. Poruke se primaju na svim kontinentima diljem svijeta, te u osnovi govore isto. Već su i sam broj i učestalost porukâ takvi da ih je nemoguće sve pročitati, proučiti ili poznavati. To, međutim, nije niti potrebno. Poslušnost jednome bolja je od poznavanja svega. Marija se ukazuje pojedinim dijelovima svijeta iz određenih razloga, pri čemu u žarište stavlja boljitke i upozorenjâ koji se tiču upravo date regije. Zašto se odlučila ukazati upravo u zabačenim selima poput Lourdesa, Fatime, Garabandala i Međugorja? Kao što danas možemo vidjeti, područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine poprištem je sukoba u blizini krajeva u kojima su započinjali svjetski ratovi. U ime etničkoga čišćenja, provode se pravi pokolji stanovništva; milijuni izbjeglica prisiljeni su napustiti svoje domove, dok tisuće i tisuće umiru u masakrima ili od gladi. Samo će vrijeme pokazati prave razloge poradi kojih je upravo Međugorje na području nekadašnje Jugoslavije žarištem tako iznimnih milosti. Mjesta na kojima se Gospa ukazuje jednako su važna kao i same poruke. Planove je Neba potrebno sagledati s obzirom na njihovu vrijednost za sadašnjicu, ali ih se obično sa svom točnošću sagledava tek "u retrovizoru." Na jednom je mjestu Marija u ulozi brižne majke koja svoju obitelj potiče na svetost. Na drugom je zagovornica ili savjetnica. U Garabandalu u Španjolskoj daje proročansku poruku svijetu u kojoj se govori o upozorenjima. U Escorialu, također u Španjolskoj, progovara žrtvama različitih nesretnih okolnosti koje su se našle u oskudici. Dok su poruke različite kada je riječ o detaljima, jednake su kada je riječ o onom bitnom: molitva, vjera, obraćenje, mir,

post i ljubav. Marijin veliki plan Papa Ivan Pavao II u svojoj je enciklici Redemptoris Mater godine 1987. napisao kako marijanska ukazanjâ označavaju putovanje Blažene Djevice kroz prostor i vrijeme u hodočašću ka Drugom dolasku Isusa, kao i njezinu konačnu pobjedu nad Sotonom. To je njena uloga danas, a koja je bila predodređena od samog početka. Poruka Marijanskom pokretu svećenika od 30. listopada 1975. govori o Marijinim suzama što se liju na brojnim mjestima, te su već i na samome rubu da prijeđu u krv. Objavljeno nam je značenje krvavih suza: one ukazuju na činjenicu da je kazna blizu. Što više proučavamo Marijina upozorenjâ, to smo više uvjereni u autentičnost stvarnih ukazanjâ. Kada su ukazanjâ potvrđena od strane Crkve, nema nikakvih netočnosti, iako su se s vremenom pojavili određeni problemi oko tumačenja porukâ primljenih preko mistikâ, a to će nedvojbeno i dalje biti slučaj. Nebeski mozaik Sudionici se Marijanskog pokreta ne smiju odviše čvrsto vezati za ukazanje koje im je najpoznatije, a ostala otpisati kao manje važna ili nevrijedna pozornosti. Ljudi koji izbliza prate Fatimu, Garabandal, Međugorje, i ostala mjesta, moraju shvatiti kako Nebo sastavlja prekrasan mozaik, kako bi svijetu obznanilo Marijino prisustvo. U San Nicolasu u Argentini, Isus je 19. studenoga 1987. rekao: "Morate prihvatiti Moju majku. Morate saslušati ukupnost njenih poruka. Duše će doći k Meni preko njenog Bezgrješnog Srca." Pokušaj suprotstavljanja nekog određenog ukazanja drugome ukazuje na suženu perspektivu u odnosu na širu ulogu što ju je Trojstvo namijenilo Mariji kao Majci svega čovječanstva. Svi bi trebali nastojati shvatiti istinu i upozorenjâ, budući da Marija naviješta poruke Neba za dobrobit sviju. Moramo biti dovoljno mudri da shvatimo kako se ono što Marija govori u Ruandi možda ne odnosi na nas u Sjedinjenim Državama, ali može predstavljati posebnu poruku afričkome narodu. Ne smijemo kritizirati druga ukazanjâ ili poruke, jer nismo obdareni širom perspektivom Božjega veličanstvenoga plana. Na sličan način na koji kralj David nije htio nauditi Šaulu jer je jednom bio Gospodnji pomazanik, i mi bismo trebali dobro porazmisliti prije no što donesemo sud, te taj zadatak ostaviti za to pozvanim Crkvenim vlastima. Ako postoji neka teološka nedosljednost, dakako da će je Crkva s vremenom, vođena Duhom Svetim, prepoznati, te izlučiti ukazanjâ koja nisu autentična. U Djelima apostolskim, Gamaliel poučava Crkvu da će ono što je od Boga trajati, dok će u protivnome propasti (Djela 5,38-39). Sotona nije nepromišljen. Među istinskim su ukazanjima sigurno isprepletena i ona lažna, što ih je nadahnuo sâm Otac laži. Bilo bi neobično od Sotone očekivati bilo što drugo. Naum je zloga stvoriti pomutnju i tako obezvrijediti sva ukazanjâ. Bili bismo iznenađeni da do toga uskoro i ne dođe. Upravo to bismo trebali i očekivati. Vremenâ koja nam predstoje Papa je Pio XII upozorio na "gorke i teške patnje" koje predstoje čovječanstvu. Rekao je, "Čovječanstvo se mora pripraviti na patnje kakve još nikada dosad nije iskusilo." Papa Pio XII opisao je naše doba kao "najmračnije od potopa", te je izjavio, "došao je čas - započeta je najraširenija, najžešća i i najgorča bitka što ju je svijet ikada upoznao. Valja ustrajati do sama njezina kraja."1

Godine 1950., poznati je katolički djelatnik, nadbiskup Fulton J. Sheen napisao: "Živimo u Danima apokalipse - posljednjim danima našega doba... Dvije moćne sile Mističnoga Tijela Kristova i Mističnoga Tijela Antikristova zauzimaju linije bojišnice za svoj sraz katastrofalnih razmjera."2 Marijin je plan jednostavno pripraviti nas za vremenâ koja nam predstoje. Krivulja porasta u proteklim godinama Kako se broj marijanskih ukazanjâ diljem svijeta velikom brzinom povećava, napose u zadnjih deset godina, u misli nam dolaze pisanja Svetog Ljudevita Montfortskog (1673.-1716.), u kojima je on izrazio svoje uvjerenje prema kojem će "Kraljevstvo Blažene Djevice prethoditi Kraljevstvu Gospodina Isusa. Kao što je Marija prethodila prvu Isusovom dolasku na zemlju, tako je Trojstvo odredilo da će prethoditi i Njegovu Drugom dolasku." Nikada prije u povijesti nismo bili svjedocima tolikih ukazanjâ i nadnaravnih pojavâ kao što je to slučaj u ovome stoljeću, napose njegovoj drugoj polovici. Dana 8. prosinca 1990., Marija je rekla ocu Gobbiju: "Presveto me Trojstvo navelo da postanem Majkom Drugog Došašća, te je moja majčinska zadaća pripraviti Crkvu, kao i čitavo čovječanstvo, na doček Isusa, koji vam se vraća u slavi." U svojoj knjizi Oni su nosili rane Kristove, Michael Freze, SFO/?/, kaže da je u povijesti Crkve bio ukupno 321 autentičan nosilac Kristovih rana (stigmatizirani). Šezdeset i dvije su osobe od toga kanonizirane. Evo samo nekih od onih koji su nosili stigmate, rane Kristove: Sv. Franjo Asiški, Sv. Katarina Sienska (naučiteljica Crkve), Terezija Neumann, Nijemica koja je u razdoblju od nekoliko godina živjela samo o Euharistiji, te Padre Pio, talijanski svećenik koji je umro 1968. Ovi su ljudi imali jedinstvene darove, te su uvelike obilježili svoje vrijeme. I danas je slično. Christina Gallagher iz Irske, Amparo Cuevos iz Španjolske, Mirna Nazzour iz Damaska u Siriji, Maria Esperanza iz Venecuele, Patricia iz Engleske, Gladys Quiroga de Mota iz Argentine, otac James Bruse iz američke savezne države Virdžinije, Eileen George iz Massachusettsa, sestra Agnes Sasagawa iz Akite u Japanu - svi oni dans imaju bilo same stigmate, bilo neki od oblikâ vidljivih ili nevidljivih tragova trpljenja. Broj stigmatičara danas se sve više povećava. Ti su ljudi samo neki od onih brojnih koji govore kako nam u bliskoj budućnosti predstoje vrlo teški i ozbiljni događaji. Proučavajući ukazanjâ u našem stoljeću, uočavamo razvoj polaganoga ali i sustavanoga božanskoga plana, napose u zadnja dva desetljeća. Čini se kako se taj plan kroz zadnjih pet godina ubrzao, kao što možemo vidjeti iz naglo rastućeg broja ukazanjâ. Što sve to znači? Približavamo li se nečemu od monumentalne duhovne važnosti? Živimo li u vremenima prorečenima u Knjizi Otkrivenja? Približavamo li se svršetku jednoga razdoblja i početku novog? Sve su to valjana i značajna pitanja što si ih moramo postaviti. No, prije no što se njima pomnije pozabavimo, potreban nam je pregled značajnih marijanskih ukazanja. Budući da su brojna od starijih bolje poznata, više smo mjesta ovdje posvetili onima novijima. Ta smo ukazanjâ podijelili u četiri razdoblja. Ukazanjâ prema glavnim razdobljima Usvojili smo povijesne okvire što ih je predložio otac Lambert Terstroet, Montfortanac koji

živi na Islandu, a koji je glavna ukazanjâ podijelio u četiri različita razdoblja. Prvo je razdoblje ono Guadalupea u Mexicu (1531.), sa svojim dubokim utjecajem na obje Amerike. Sljedeće je razdoblje francusko, koje započinje s ukazanjima Sv. Katarini Labouré u Rue de Bac godine 1830., a završava 1871. u Pontmainu. Treće je razdoblje "europsko", te započinje s Gospinim ukazanjima u Fatimi u Portugalu (1917.), uključujući ovdje i Banneux / Beauraing u Belgiji (1932./33.). Završava izvješćima o ukazanjima u Amsterdamu (s porukama u rasponu od gotovo četrdeset godina, od 1945.-1984.), gdje se Marija ukazala pod imenom "Gospe Sviju Narodâ." Četvrto razdoblje u našem dobu započinje s "međunarodnim" širenjem, odnosno globalnim velikim finalom marijanskih ukazanjâ, počam od Garabandala u Španjolskoj početkom šezdesetih. Da bi naši čitatelji stekli svojevrsnu sliku o brojnosti marijanskih ukazanjâ (ovo poglavlje nikako ne uključuje čak niti većinu ozbiljno razmatranih izvješćâ), kratko ćemo iznijeti ponešto o tim važnim "znamenjima našega doba."3 Gospa Guadalupska, 1531. - odobreno Gospa Guadalupska znači, "Ona koja je satrla guju." Indijanska riječ za Onu koja je satrla guju zvuči slično imenu mjesta Guadalupe, što su Španjolci pogrešno protumačili kao naziv svoga slavnoga svetišta. Guadalupe je, kao mjesto ukazanja, danas usko povezano s ukidanjem pobačajâ. Gospa je satrla zmiju u obje Amerike i tako prekinula brutalni astečki običaj žrtvovanja ljudi. Uloga je Gospe Guadalupska u ovom stoljeću satrti zmiju i okončati oblik prinošenja ljudskih žrtava svojstven našemu dobu - preko legaliziranja pobačaja. Rue de Bac, Pariz, Francuska, 1830. - odobreno Dana 27. studenoga 1830., Marija se u tišini ukazala Svetoj Katarini Laboure i pokazala joj sliku medaljice kakvu je željela da se dade izraditi. Gospa se na medaljici ukazala sa zrakama svjetlosti koje izlaze iz prstenja na njenoj ruci, što ocrtava njenu ulogu kao "Posrednice svih Milosti." Milosti nam priskrbljuje Krist, ali ih Njegova Majka Dijeli. Međutim, budući da sve prstenje ne isijava svjetlo, to znači da ima puno milosti što nam ih Gospodin još želi udijeliti po Mariji, ali za koje nitko ne moli. Oko Gospina su lika ispisane sljedeće riječi: "O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo." Ta je medaljica nazvana "Čudotvornom medaljicom", poradi brojnih čudesa vezanih uz njeno nošenje. Na drugoj su strani medaljice zajedno prikazani Bezgrješno Srce Marijino i Presveto Srce Isusovo. Dvadeset i četiri godine nakon ukazanja, Sveti je Pio IX, Papa, 8. prosinca 1854. utvrdio doktrinu "Bezgrješnog Začeća." Ova dogma uči kako je "Blažena Djevica Marija, od prvog trena svoga začeća, jedinstvenom milošću i privilegijom Svemogućega Boga, a s obzirom na predviđene zasluge Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda, očuvana od svake ljage istočnoga grijeha." La Salette, Francuska, 1846. - odobreno Godine 1846., dvanaest godina prije Lurda (također u Francuskoj), dvoje je djece, Melanie Calvat i Maximin Giraud, ugledalo svjetlucavu prikazu žene koja plače. Govorila im je o mnogim stvarima koje uznemiruju njezinoga Sina. Upozorila je na predstojeću glad, kao i na to da će, prije nestašice hrane, brojna mala djeca u tom kraju umrijeti od jedne vrlo ozbiljne bolesti. Rekla je, "Ako se ne obratite, neću moći zadržati Božju ruku." Naša je Blažena Majka, u jednoj čuvenoj verziji takozvane "tajne La Salette-a", otkrila da je "Lucifer pušten s uzice 1864. Crkva će biti žestoko napadana, dok će čudovište /komunizam/ biti pušteno s

uzice krajem devetnaestoga ili početkom dvadesetoga stoljeća. Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista, dok će Crkva doživljavati svoj zalaz. Predviđaju se brojne kazne; Antikrist će biti poražen, vatra će pročistiti zemlju i progutati sve plodove ljudske taštine, te biti obnovljena." Pozvala je "djecu svjetla, one malobrojne koji vide, istinske učenike živoga Boga, istinske Isusove sljedbenike, vjernike posljednjih danâ, da izađu i svijet ispune svjetlošću, te da se bore. Jer, sada je čas svih časova, konac svih konaca." Lurd, Francuska, 1858. - odobreno Godine 1858., četiri godine nakon proglašenja dogme o Bezgrješnom Začeću, Marija se ukazala jednoj vrlo siromašnoj djevojčici po imenu Bernadica Soubirous, i to osamnaest puta u razdoblju između 11. veljače i 16. lipnja 1858. Dana 25. ožujka 1858., na blagdan Blagovijesti, Gospa je neukoj Bernardici otkrila kako je ona "Bezgrješno Začeće." Budući da je dogma bila proglašena manje od četiri godine prije toga, te da Bernardica nikako nije mogla niti znati za njeno postojanje, njeno je ponavljanje riječi Blažene Majke naišlo na vrlo povoljan odjek. Bila je to potvrda s Nebesa istinitosti dogme. Nadalje, Marija je Bernardici rekla neka zagrabi u zemlju, što je ona poslušno i učinila - popraćena nevjericom mještanâ - dok je iz mjesta na kojem je Bernardica zagrabila zemlju smjesta počela teći voda - maleni potočić, koji je u međuvremenu narastao do veličine omanje rječice. Postoje svjedočanstva o tisućama ozdravljenjâ kao posljedici kupanja u toj čudotvornoj vodi, ili njena ispijanja. Zidovi pećine u kojoj se Blažena Majka ukazala prekriveni su štapovima hromih koji su od te vode otišli potpunoma ozdravljeni. Pontmain, Francuska, 1871. - odobreno Ovo se ukazanje zbilo za vrijeme francusko-pruskog rata. Njemačke su se snage približavale Pontmainu. Mještani su se molili za zaštitu. Uvečer 17. siječnja, Marija se na nekoliko minuta pojavila na Nebu odjevena u tamnoplavu haljinu i s raspelom u ruci. Ispod ukazanja pojavile su se riječi: Molite se, molim vas. Bog će vas uskoro uslišati. Moj Sin dopušta da Ga se takne." Iste je večeri vojska nalogom iz njemačkoga štaba opozvana, dok je 28. siječnja potpisano primirje. Pontmain i dalje ostaje snažnim primjerom snage molitve u zaštiti od rata i nesrećâ svakojake vrste. Fatima, Portugal, 1917. - odobreno Fatima je možda najvažnije ukazanje dvadesetoga stoljeća. Brojne poruke koje se danas primaju u raznim dijelovima svijeta vraćaju našu pozornost upravo na fatimske događaje, a napose na zbivanjâ u Rusiji. Marija se 1917. godine, nazivajući sebe Kraljicom Svete Krunice, ukazala troje djece-pastira u ruralnim dijelovima Portugala. Bila je to godina boljševičke revolucije, te je Marija djeci - Luciji, Francescu i Jacinti - povjerila poruke od neizmjerne važnosti za ljude dvadesetoga stoljeća. Prije početka same boljševičke revolucije, prorekla je da će "Rusija svoje pogreške proširiti diljem svijeta." Djeci je povjerila tajne koje se tiču budućnosti Crkve, kao i čitavoga čovječanstva. Francescu i Jacinti je pritom rekla kako će joj se uskoro pridružiti u Nebu (umrli su ubrzo nakon toga), ali da će Lucija doživjeti ispunjenje svih porukâ. Valja napomenuti da je u vrijeme pisanja ove knjige, Lucija imala približno osamdeset i pet godina. Marija je u Fatimi rekla kako Isus želi uvesti pobožnost njenom Bezgrješnom Srcu. Njena je želja bila da svi biskupi svijeta čitav svijet posvete njezinu Bezgrješnom Srcu, dok se to na poseban način odnosilo na Rusiju. Također je i, kao utjehu njezinom srcu, zatražila pobožnost Prvih Subota u mjesecu. Obećala je kako će se na

kraju, bude li se sve to ispunilo, Rusija obratiti, a čitavome svijetu biti podareno razdoblje mira. (Za podrobnije vas objašnjenje upućujemo na 9. poglavlje, pod nazivom "Fatima i Posljednja vremenâ"). Beauraing, Belgija, 1932.-1933. - odobreno Petnaest godina nakon ukazanjâ u Fatimi, Marija se ukazala djeci na dva mjesta u Belgiji: u Beauraingu i Banneuxu. To su zadnja marijanska ukazanjâ koja su primila puno odobrenje od strane Rima, iako brojna novija mjesta ukazanjâ imaju odobrenjâ tamošnjih biskupâ. Ova su dva ukazanjâ u Belgiji dalje razvila fatimsku poruku i pripravila put amsterdamskim porukama. Gospa se u Beauraingu ukazala skupini od petoro djece: Fernandi, Gilberti, Albertu, Andrewu i Gilbertu, i to u trideset i dva navrata u razdoblju od 19. studenog 1932. do 3. siječnja 1933. Dana 21. prosinca 1932., Gospa se djeci predstavila kao "Bezgrješna Djevica." Djeca su potom ugledala zlatno srce u središtu Marijinih grudi. Dana 3. siječnja 1933., rekla je Andrewu, "Ja sam Majka Božja, Kraljica Neba. Bez prestanka molite!" Banneux - Belgija, 1933. - odobreno Kroz osam ukazanjâ u Banneuxu u razdoblju od 15. siječnja 1933. do 2. ožujka 1933. nastavilo se razvijati značenje Marijina prisustva među nama. Gospa se ovom prilikom ukazala samo jednoj vidjelici, Marijeti Beco, dvanaestgodišnjoj djevojčici koja je živjela u siromašnom dijelu zemlje. Nazivajući se "Kraljicom siromašnih", Gospa je kazala kako je došla utješiti bolesne i patnike. "Ja sam Majka Otkupiteljeva, Majka Božja", rekla je. Evo i jednog detalja koji je vrlo važan u odnosu na kasnija ukazanjâ u Amsterdamu. Dana 18. siječnja, Marija je rekla Marijeti, "Uroni ruke u vodu. Ovaj je izvor namijenjen za mene." (Stajale su u blizini izvora). Idućega je dana Gospa rekla, "Ovaj je izvor namijenjen Svim narodima." Amsterdam, Nizozemska, 1945.-1984. - ispituje se (odobreno 2002.) Gospa se, prema iskazu, ukazala i nutarnjim govorom kroz nekoliko desetaka godina, pod nazivom "Gospe Sviju Narodâ", obraćala jednoj ženi iz Amsterdama po imenu Ida Perleman. Ona je primila puno porukâ od velike važnosti za budućnost Crkve. Čini se kako je pretkazala Drugi vatikanski sabor, kao i brojna pitanjâ koja su na njemu razmatrana, i to više od deset godina prije no što je sazvan taj Sabor "iznenađenja". Potvrdila je kako je na mnogim područjima u Crkvi potrebna modernizacija, kako bi Rim iskoristio pogodnosti što ih pružaju današnje mogućnosti evangelizacije putem suvremenih sredstava. Upozorila je pritom i na veliku pogibelj koja će Crkvi zaprijetiti krajem dvadesetoga stoljeća: ponovnu pojavu modernističkoga krivovjerja. Gospa je Sviju Narodâ predvidjela i "konačnu marijansku dogmu" kojom će se Gospa proglasiti "Su-Otkupiteljicom, Posrednicom i Zagovornicom", čime bi se sažela i objasnila marijanska teologija, te Gospa okrunila konačnom krunom. Navedena se ukazanjâ nalaze pod ispitivanjem Crkve počam od trenutka pisanja ove knjige. Kardinal je Ratzinger vidjelici navodno pisao kako nema teoloških prepreka proglašenju ove dogme. Neki smatraju kako bi upravo proglašenje ove dogme moglo izazvati službeni raskol u redovima Katoličke Crkve, što ga brojni vidioci predviđaju za posljednja vremenâ.4 Seredne, Ukrajina, 1953. - ispituje se

Dana 20. prosinca 1953., žena je po imenu Hanya u viziji za vrijeme Mise ugledala brdo nad mjestom Seredne i na njemu bunare s vodom. Slika je bila posve jasna, iako ova žena nikada nije bila posjetila to brdo. Potom je u viziji ugledala Djevicu Mariju i čula kako joj govori, "Kćeri moja, kćeri moja, vidiš kakvu puninu milosti ja posjedujem. Ali, nemam kome dati te milosti, budući da se toliko sinova i kćeri odvratilo od mene, te me nitko i ne traži u ovoj jubilejskoj godini. Željela sam jadnim grešnicima izmoliti veliko oproštenje. Nad vas se nadvila nevolja kao u Noino doba. Uništenje ovoga puta neće doći od vode, već od vatre. Golema će poplava vatre uništiti narode poradi njihovih grijehâ pred Gospodinom. Od postanka svijeta, nikada nije bilo ovolikog otpadništva. Ovo je kraljevstvo Sotonino. Boravit ću na ovome brdu odakle vidim cijeli svijet i mnoštvo grešnikâ, i svoje ću milosti dijeliti iz ovoga bunara. Svakoga tko se dođe pokajati za grijehe i s vjerom primi ovu vodu ozdravit ću u duši i na tijelu." Garabandal, Španjolska, 1961. - ispituje se Dok je kriza vezana uz kubanske projektile svijetu prijetila nuklearnom katastrofom, Gospa je privlačila tisuće u zabačeno selo na sjeveru Španjolske, gdje se ukazala četverima djevojčicama, uz velike znakove i čudesa. Njene su poruke bile vrlo detaljne. Gospa je djeci kazala kako je "čaša /Božjega gnjeva/ puna; zapravo, da se već i prelila. Čini se kako su ova ukazanjâ od vrlo velike važnosti: puno od onoga što je tom prilikom rekla poklapa se, prema svjedočanstvima, s porukama iz drugih važnih mjesta ukazanja, poput, na primjer, Međugorja. U ovoj smo knjizi jedno čitavo poglavlje posvetili događajima u Garabandalu. U tim ukazanjimâ, Marija govori o upozorenju, čudu, i kazni. Nakon što dođe do upozorenja, mnogi će putovati u Garabandal kako bi vidjeli čudo. Akita, Japan, 1973. - odobrio tamošnji biskup Sestra Agnes Sasagawa još uvijek u ovim ukazanjima svakodnevno prima poruke, koje su započele u trenutku kada je, tada još gluha sestra, ugledala svjetlost kako isijava iz otvorenog svetohraništa. Sestri je Agnezi Gospa obećala ozdravljenje. To je obećanje i ispunjeno, iako je sestra primila i Rane Kristove (stigmate). Gospin kip u njezinu samostanu - kopija kipa Gospe Sviju Narodâ - lijevao je suze dosad već stotinu i jedan put. Upravo je u vrijeme ukazanjâ kao Gospe Sviju Narodâ Marija o sebi prvi puta progovorila kao o Su-Otkupiteljici. Poruke se sestre Agneze također odnose i na Gospu kao Su-Otkupiteljicu. Dana 13. listopada 1973., sestra je Agneza primila poruku o vatri koja pada s Neba kao kazna i sa sobom odnosi veći dio čovječanstva, kao i o prodiranju đavla u Crkvu. (V. poglavlje 11. o Akiti, u kojem se razmatraju navedene poruke.) Međugorje, bivša Jugoslavija, od 1981. do danas Od 24. se lipnja 1981. Marija kao "Kraljica Mira" ukazuje šestoro djece u malom selu Međugorju. Od toga vremena pa sve do danas, gotovo svih šestoro, sada već mladih ljudi, prima dnevne poruke. Srž se ovih Gospinih poruka može izraziti u sljedećih pet ključnih riječi: ona nas poziva na molitvu srcem, post, pomirenje s Bogom i bližnjim, obraćenje i mir. Danas su ova ukazanjâ najutjecajnija od svih marijanskih ukazanjâ. Časopis "Life" je ocijenio kako je u razdoblju od desetak godina Međugorje posjetilo preko petnaest milijuna hodočasnika. Točno deset godina nakon što se Blažena Majka stala ukazivati djeci, potičući svijet na molitvu za mir, Hrvatska se osamostalila od Jugoslavije, te je započeo najokrutniji rat na tlu Europe od konca Drugog svjetskog rata. Nekoliko je trenutačnih ukazanjâ "plodom" Međugorja, u smislu da su posvjedočena viđenja započela nakon hodočašća u to mjesto. (Za

detaljnije vas informacije o ovome upućujemo na 12. poglavlje, posvećeno Međugorju.) Kibeho, Ruanda, 1981. - odobrio tamošnji biskup U studenome 1981. započela su ukazanjâ sedmerim vidiocima: Alphonsini, Emmanuelu, Anathalie, Marie-Claire, Stephanie, Agnes i Vestine, u mjestu Kibehu u afričkoj državi Ruandi. Troje je od njih pohađalo internat što ga drže časne sestre u siromašnom dijelu zemlje, dok preostalo troje živi u unutrašnjosti zemlje. Gospodin se zasebno ukazao mladom poganinu po imenu Sagstasha, koji je nakon toga preuzeo kršćansko ime Emanuel. Gospodin ga je naučio molitvu Očenaš i poučio ga o vjeri. Emanuel je od Blažene Majke primio sljedeću poruku: "Nije preostalo još puno vremena za pripravu na Posljednji Sud. Moramo promijeniti svoje živote i odreći se grijehâ. Molimo se i pripravljajmo za vlastitu smrt, kao i za kraj svijeta. Moramo se pripremiti dok za to još imamo vremena. Oni koji čine dobro, ići će u Nebo. Oni koji čine zlo, bespovratno će se osuditi. Ne gubite vrijeme, već molite i činite dobro. Isus će uskoro doći." Iako su za šestoro vidjelaca ukazanja prestala 1983., Alfonsina i dalje ima ukazanjâ gotovo svake godine 28. studenoga. Zadnje je ukazanje imala 28. studenoga 1989. Prilikom tih se ukazanjâ Gospa nazvala "Majkom Riječi." Naglasila je važnost krunice i molitve, kao i ljubavi prema bližnjima, te prema samima sebi. Isus je Emanuelu rekao, "Previše se ljudi nečasno odnosi prema svojim bližnjima. Svijet je pun mržnje. Znat ćete da je moj Drugi dolazak blizu kada jeknu vjerski ratovi. Tada ćete znati da sam Ja već na putu." Blažena im je Majka kazala, "Došla sam pripraviti put mome Sinu za vaše dobro, a vi to ne želite shvatiti. Preostalo je još samo malo vremena, a vi ste rastreseni. Odvlače vas dobra ovoga svijeta, koja su prolazna. Vidjela sam brojnu svoju djecu kako se gube, i došla sam im pokazati pravi put." Ukazanjâ u Kibehu u Africi u prvoj su instanci odobrena od tamošnjega biskupa 15. kolovoza 1988., čime je dopušteno javno iskazivanje pobožnosti. Crkva i dalje preispituje ove događaje. (Priznanje iz Rima je stiglo sredinom 2001.samo za tri vidjelice: Alfonzinu, Anatalijeu i Marija-Klara. Emanuel i Marija-Klara su poginuli u strašnom genocidu u Ruandi u prljeće 1994.) San Nicolas, Argentina, 1983. - ispituje se Godine 1983., Gospa se započela ukazivati ženi po imenu Gladys Quiroga de Motta u San Nicolasu u Argentini. Gladys je primila puno poruka od Gospodina i od Gospe. Od 1990., Gospa se i dalje ukazuje Gladys, ali joj ne daje nikakve poruke za svijet. Gladys je u razdoblju između 13. listopada 1983. i 11. veljače 1990. primila preko 1800 porukâ. Otac Rene Laurentin, vodeći mariolog, u svojoj je knjizi Marijin vapaj u Argentini napisao kako je riječ o vrlo jednostavnoj poruci: "Bog želi obnoviti savez sa Svojim narodom po Mariji, Svojoj Arci Zavjetnoj." Odgovor je argentinskoga naroda na ukazanjâ bio upravo nevjerojatan. Na tisuće je hodočasnika posjetilo San Nicolas, a dogodila su se i brojna ozdravljenja. Gladys je primila Rane Kristove (stigmate). Biskup, monsinjor Catagna, pokazao je veliko razumijevanje. Ova ukazanjâ proučava posebna komisija, te se čini kako je službeno priznanje blizu.5 Engleska, 1985. - ispituje se Patricija (prezime se drži u tajnosti), engleska kućanica i majka troje djece, počela je u veljači 1985. primati nutarnja viđenja i govor od Gospodina i Gospe u svezi s pobožnošću Božanskoj nevinosti. Kao protestantkinja koja se udala za katolika, obećala je da će svoju djecu odgajati

u katoličkoj vjeri, te se kasnije i sama obratila na katoličanstvo. Poruke, koje se i nadalje nastavljaju, mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije: pobožnost Razapetoj nevinosti i pobožnost Mističnim Ranama Gospinim. U Patricijinim se porukama pobliže objašnjava Marijina uloga kao Su-Otkupiteljice, Posrednice i Zagovornice. Krist je duša žrtve, jednako kao i Marija; oba žalosna srca trpe kao zadovoljština za grijehe. U ovim nas porukama, kojima se promiče pobožnost prema Razapetoj nevinosti, Krist poziva da i mi budemo duše žrtve, sjedinjeni s Njegovim patnjama. U svojem je kriku napuštenosti upućenom s križa - "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" - prorekao postojanje brojnih dušâ žrtve kroz vjekove, koje su ujedno i dionicima Njegove pobjede. Krist je odabrao kraj dvadesetoga stoljeća za otkrivanje i širenje Pobožnosti Razapetoj nevinosti. Ona je zamišljena prije svega kao zadovoljština za milijune i milijune djece koja bivaju pobačena i danas, 2000 godina nakon smrti Našega Gospodina. Dok je Kalvarija prije svega bila poprištem Muke i smrti Našega Gospodina, ujedno je i Gospa ondje pretrpjela skrovite i mistične rane. Gospodin ne želi da bi dragocjene Gospine rane i dalje ostale skrivene. Njegov narod stoga mora spoznati iznimno pročišćenje što ga je čovječanstvo primilo, te će ga i nastaviti primati preko pobožnosti Marijinim Skrivenim i Mističnim Ranama. Patricija je kazala, "Kada u nama pobijedi Božanska nevinost, pobijedit će u nama ujedno i Gospino Bezgrješno Srce. Tu smo milost zadobili po Mističnim Ranama Gospinim."6 Svetište Gospe Lurdske u pećini Melleray u županiji Waterford, Irska, 1985. - ispituje se Gospa se, prema svjedočenju, ukazala u pećini Melleray u sklopu planinskoga lanca Knockmealdown, u kojoj se nalazi svetište Gospe Lurdske. Prvo se, u kolovozu 1985., ukazala sedamnaestogodišnjoj djevojčici po imenu Ursula O'Rourke koja živi u tom kraju. U tijeku se idućega tjedna ukazala i progovorila dvjema tamošnjim dječacima: dvanaestgodišnjaku Tomu Cliffeu i godinu dana mlađem Barryu Buckleyu. Marija im je tom prilikom uputila poruke koje se odnose na molitvu, kao i na nesreće koje u dogledno vrijeme imaju snaći svijet. Gospa bi se dječacima ukazivala svake večeri po njihovu ulasku u pećinu, nakon što bi neko vrijeme molili krunicu. Uvijek bi se, kada bi davala poruke, ukazivala s desne strane kipa, a potom povukla natrag u nj. Dječaci bi je tada gledali u obličju kipa, ali s bujnom zlaćanom kosom i srebrnom krunom, dok bi njena haljina vijorila na vjetru, a prsti se i usnice kipa kretali u molitvi ili crkvenoj pjesmi. Ostali su mještani - kako djeca, tako i odrasli - imali viđenjâ drugih svetaca i svetih osoba, poput Ivane Orleanske i oca Pia. Jedne se večeri Gospa ukazala tamošnjem poljodjelcu Michaelu O'Donnellu. Kazala mu je neka "nedjelju sačuva za molitvu." Tom Cliffe je 19. kolovoza 1985. u pećini Melleray ima sljedeću viziju: Gospodin je s apostolima sjedio u golemoj prostoriji. Vani, na ulici, bilo je prosjaka, dok su neki ljudi meli metlama, a čuo se i lavež pasa. Na čelu dugačkog stola sjedio je Gospodin. Gospodin je imao prst podignut u zraku, te se činilo kako poučava jednog od apostola. To je Toma uplašilo, jer je pomislio kako Gospodin njemu upućuje prijekore. Te je iste večeri Gospa kazala, "Imam poruku" i potom dječacima rekla sljedeće: "Moja je poruka mir i molitva - recite ljudima da je voda blagoslovljena." Gospa se pritom nalazila vrlo blizu dječacima, a ruke su joj bile ispružene. Tom je ispružio ruku da bi je dotaknuo, ali je ona rekla, "Ne." Vratila se natrag stepenicama, te je, okrenuvši se na njihovu vrhu, rekla, "Bog je ljut na svijet. Ljudi će se

morati popraviti i moliti. Moja se poruka odnosi na sve ljude Crkve Božje. Ljudi imaju deset godina da se poprave i mole. U protivnom, dogodit će se sljedeće." Marija im je potom prikazala viziju budućih nesrećâ. Inchigeela, Irska, 1985. - ispituje se Počam od 5. kolovoza 1985., izvješćuje se o dvama, međusobno udaljenima, mjestima Gospina ukazanja u pećinama u blizini Inchigeele u Irskoj. Troje djece, Rosemary O'Sullivan, Marie Vaughn i Kelly Noonan, tvrde kako su vidjela Blaženu Majku. Od ožujka 1987. nije bilo vijesti o novim ukazanjima. Evo nekih od porukâ: Upućena Rose, 16. lipnja 1986.: "Ja sam Kraljica Mira." Upućena Marie, 2. studenog 1986.: "Željela bih da se Smeđi Škapular više proširi." Upućena Kelly, 22. veljače 1987.: "Sinovi i kćeri svijeta: molim vas da ponavljate i živite Deset zapovijedi." Dana 25. srpnja 1985., Gospa se ukazala također i Mary Casey, majci devetoro djece. Ona je primila nekoliko poruka. Gospođi je Casey Gospa 20. kolovoza 1986. rekla sljedeće: "Mir. Molitva je najbolje oružje koje posjedujete: ona je ključ koji otvara Božje srce. Morate se Isusu moliti iz srca. Neka vaša molitva bude istinska zahvalnost Ocu. Đavao je jak prema onima koji ga se boje i slab prema onima koji ga preziru. Sotona ne može ništa ljudima koji su se predali Bogu. Idi u miru." Pećina Bessbrook, Irska (1987.) - ispituje se Gospa se u pećini Bessbrook u proljeće 1987. ukazala Beulah Lynch i Marku Treanoru. Mark priča kako je u subotu, 30. svibnja 1987., osjetio trenutačan poticaj da ode u pećinu. Tamo je ugledao gospođu obučenu u bijelo koja ga je promatrala. Imala je zlatnu krunu. Beulah Lynch vidjela je Gospu 2. lipnja. Ona je bila neizrecivo lijepa, mlada, majčinskoga izgleda i okružena svjetlom. Dana 11. lipnja, Gospa je Beulah Lynch rekla sljedeće. "Ja sam tvoja Majka i ljubim te. Svijet se mora naučiti ponašati kako valja. Svijet se mora promijeniti. Velika će nevolja zadesiti svijet. Recite im neka požure. Ovo je zapovijed od Boga. Poruke ovdje iste su kao i poruke u Međugorju. Djeca u Međugorju ista su kao i djeca ovdje." Desetoga je srpnja Gospa kazala Beulah Lynch: "Dijete moje, poruke ne valja shvatiti olako. One su ozbiljne. One su od Boga. Svijet je u velikoj pogibelji. Bog nije zadovoljan. Dat ti je dar od Boga. Reci ljudima da dođu i mole. Moli, posti i čini pokoru." Dvadesetoga je kolovoza Gospa rekla Beulah Lynch: "Svijet će zadesiti velika nesreća. Svijet se mora popraviti. Sotona uništava svijet." Dana 11. studenoga, Gospa je kazala Beulah Lynch: "Dijete moje, ja sam tvoja majka, Majka Božja. Ne možeš spoznati Božji gnjev. Bog je veoma, veoma ljut zbog grijeha svijeta. Ne mogu više zadržavati. Ne mogu spasiti svijet. Ljudi moraju spasiti svijet. Ljudi moraju doći u pećinu moliti, postiti i činiti pokoru, prije negoli što počnu kazne." Hrušiv, Ukrajina (1914., 1986. do 1988.) - ispituje se Većinu onoga što znamo o Ukrajini doznali smo od Josipa Terelje, nekadašnjeg političkog

zatvorenika bivšeg Sovjetskog Saveza u trajanju od dvadeset godina. Ukrajinsko mjesto ukazanja po imenu Hrušiv dugo je bilo cilj hodočašćâ, na kojem se o ukazanjima govori od prije čak dvjesta godina, pa sve do danas. Josip Terelja tvrdi: "Godine 1914. u svetištu je u Hrušivu dvadeset i dvoje prisutnih mještanâ ugledalo Gospu, te je ona vjernicima prorekla osamdeset do devedeset godinâ tegobâ. Slično kao i u Fatimi, upozorila je da će Rusija postati bezbožnička i čovječanstvo dovesti na sam rub uništenja. Ovo predstavlja značajnu vezu s onim što je sestra Lucija od Fatime kazala puno godina prije - ako se Rusija ne vrati kršćanstvu, moglo bi doći do novog Svjetskog rata u kojem će nestati čitavi narodi."7 Dana 26. travnja 1987. (točno godinu dana - ne samo na dan, već i na sat - od nuklearne katastrofe u Černobilu), Gospa se ukazala dvanaestgodišnjoj Mariji Kizin u malom seoskom naselju Hrušiv u Ukrajini, u blizini male katoličke crkve koja je stoljećima bila središtem marijanskih pobožnosti. Ta crkvica otad privlači veliki broj, kako katoličkih, tako i nekatoličkih hodočasnikâ. U jednom se trenutku u polju slatkog krumpirâ okupilo 20 000 ljudi kako bi makar na tren ugledali Mariju. Neki procjenjuju kako je čak 400 000 ljudi doživljelo neizmjernu radost da je moglo ugledati Marijin lik dok je posjećivala svoju djecu u tom najkatoličkijem dijelu ukrajinskoga naroda. Ta su ukazanjâ urodila vrlo snažnim porukama, kao i iznimnim znakovima i čudesima. Citirat ćemo jednu odulju Gospinu poruku, kako bismo ilustrirali snagu njenih riječi izrečenih u Ukrajini. Gospa je kazala: "Naučite djecu moliti. Naučite djecu živjeti u istini i sami živite u istini. Černobil je podsjetnik i znak za cijeli svijet. Neprestano molite krunicu. Krunica je oružje protiv Sotone. On se boji krunice. Molite krunicu svaki dan, stalno, na svim okupljanjima. Namjerno sam došla zahvaliti ukrajinskome narodu jer ste najviše propatili za Kristovu Crkvu u proteklih sedamdeset godina. Došla sam vas utješiti i reći vam da će vašim patnjama uskoro doći kraj. Ukrajina će postati neovisna država. Pokajte se i ljubite jedni druge. Dolaze vremenâ koja su prorečena kao posljednja. Pogledajte kakva pustoš okružuje svijet: grijehe, lijenost, genocid. Dolazim vam sa suzama u očima i preklinjem vas, molite i radite za dobro i za slavu Božju. Ukrajina je prva zemlja koja me je priznala kraljicom i ja sam je uzela pod svoju zaštitu. "Radite za Boga, jer bez toga nema sreće i nitko neće steći Kraljevstvo Božje. Osvojit ćete moje srce i živjeti u jedinstvu. Hrabro slijedite crkvene vođe i dobit ćete vlastitu državu, kao i snagu i ljubav svih narodâ svijeta. Volim Ukrajinu i ukrajinski narod poradi njihova trpljenja i njihove vjere...u Krista Kralja i zaštitit ću Ukrajinu na slavu i za budućnost Kraljevstva Božjega na zemlji. Ukrajinci moraju postati Kristovi apostoli među narodima Rusije, jer će, ako se Rusija ne vrati kršćanstvu, doći do Trećega svjetskog rata." Ukrajina je neobično važna za obraćenje Rusije, a Rusija je ključna za mir u svijetu. Naposljetku nam je rečeno da će Rusija biti pokretačem obraćenja Zapada, a iskra koja mora pokrenuti ovu lančanu reakciju jest upravo Ukrajina. Čini se kako i Sjedinjene Države moraju odigrati ključnu ulogu u obraćenju Rusije, koje će uroditi istinskim mirom. Josip Terelja je čuo Gospu kako govori, "Molite za Rusiju. Rusija će se obratiti samo ako se svi kršćani budu molili za njeno obraćenje. Molite se za ujedinjenje svih crkava u Rusiji. Svi bi se kršćani trebali pokajati i čišćenjem od grijeha zaustaviti širenje bezbožništva iz Rusije u svijet. Molite u bratskoj ljubavi za obraćenje ruskoga naroda. Vjerni će Ukrajinski kršćani spasiti svoj narod. Sve dok Zapad ne prizna svoju krivicu pred Istokom,

Rusija neće biti u stanju primit Krista Kralja." /Napomena: godine 1054., kršćanstvo je doživjelo raskol podjelom na istočnu i zapadnu crkvu. Pojam 'obraćenje' podrazumijeva ponovno ujedinjenje razjedinjenih dijelova Crkve pod Papinim autoritetom./ Marija je Josipu pokazala još nekoliko vizija, uključujući i puč protiv Mihaela Gorbačova, bivšeg premijera SSSR-a. Josip Terelja imao je tu viziju 1987., dok se pokušaj puča protiv Gorbačova dogodio u kolovozu 1990., tri godine nakon što je prorečen. Citiramo Josipa Terelju izravno iz "Svjedoka": "Vidio sam zemljovid Ukrajine i krvavu rijeku koja je stala presušivati. Zemlja je na puno mjesta bila spržena i poprimila crno-sivu boju. Bila je to boja smrti. Ali, vidio sam kako među crno-sivim pepelom niče trava. Bila je vrlo visoka. Vidio sam ljude kako kleče i plaču, ali sam znao da su to suze radosti i spasenja. Vidio sam novi Babilon, crveni grad, kako upada u zemlju. U tom se gradu ispod kršćanskoga hrama nalazilo tajno skrovište. Tamo se nalazilo osam ljudi - osam vođa, koji su svi od reda bili žuti poput voska. Stravično su se cerekali i kesili. Gorbačov mi je rekao da on više ne vodi državu. Iza žutoga sam zastora vidio pravog vođu SSSR-a: bio je to sâm Lucifer u obličju Jeljcina, crvenih očiju i rumena lica. Pogledao sam, a iz tla su toga grada počeli izlaziti ogromni crveni štakori, veliki poput pasa. Te su životinje bile uistinu grozne. Siguran sam da su bile i otrovne. "Začuo sam glas žene pune ljubavi i dobrote. Ona je rekla, 'Vidio si bezbožnički Istok i Zapad. Razlika je u tome da na Zapadu bezbožnost nije službeno priznata. No, cilj je bezboštva i na Istoku i na Zapadu isti. Da biste Rusiju, kao i čitav svijet, spasili od bezbožničkoga pakla, morate Rusiju obrtiti Kristu Kralju. Obraćenje će Rusije spasiti kršćansku kulturu na Zapadu, te poslužiti kao poticaj kršćanstvu diljem svijeta. No, Kraljevstvo će se Krista Kralja uspostaviti preko vladavine Majke Božje. /Napomena: Marija je kazala da se Rusija mora vratiti kršćanstvu. Marija u nekoliko drugih poruka govori kako obraćenje Rusije predstavlja ključ stabilnosti Zapada. Čini se kako Rusija ima u većoj mjeri stratešku ulogu negoli druge republike u ostvarenju Nebeskoga mirovnoga plana./ Cuenca, Ekvador, 1988.-1990. - ispituje se Patricia "Pachi" Talbott bila je tipična tinejđerka koju religija nije osobito zanimala. Kada je na satu vjeronauka vidjela kazetu o ukazanjima u Međugorju, njena je prva reakcija bila, "to je smiješno." Pachi je puno više zanimalo manekenstvo, u kojem je bila i vrlo uspješna. Pa ipak, u razdoblju od osamnaest mjeseci, počam od kolovoza 1988., Blažena se Majka kao "Čuvarica Vjere" ukazivala upravo Pachi. Njene poruke upućuju preostale vjernike na temeljne katoličke pobožnosti: Euharistiju, pokoru, molitvu, post, posvetu Dvama Srcima, pobožnost škapulara, posjete Presvetom Sakramentu, i nutarnji mir. Pachi je primila također i neke teške poruke. Na primjer, za posjeta brdu Tepeyac u Guadalupeu u Meksiku, Blažena je Djevica Patriciji kazala, "Dogodit će se ružne stvari na svijetu, te je potrebno obraćenje." Patriciji je rečeno da ne otkriva samu tajnu, budući da bi "to izazvalo paniku." Mjesec dana prije samoga događaja Patricija će svijet upozoriti na poruku preko svojih duhovnih vođâ. Djevica je Patriciji rekla da tajna ima tri dijela i da sva tri djela imaju veze s budućim kaznama koje će zadesiti svijet. Djevica je navodno rekla Patriciji: "Rat je blizu. Započet će lažnim mirovnim sporazumima, sporazumima u koje se ne bismo smjeli pouzdavati. Uključene će biti brojne zemlje, a među njima Sjedinjene Države, Kina, Rusija, Rumunjska...upravo je zato trenutačno obraćenje toliko važno."

Što se tiče triju dana tame što su ih prorekli brojni moderni vidioci, Pachi je kazala: "Sveta je Djevica govorila o njima, rekavši da će zemlja u trajanju od tri dana napustiti svoju orbitu. Tada će Kristov Drugi dolazak biti već vrlo blizu. Đavao će preuzeti vodstvo nad svijetom. Za to bi vrijeme obitelji trebale ostati u trajnoj molitvi. Poradi lažnih prorokâ, koji će falsificirati Kristove riječi, moramo biti u stanju milosti da bismo mogli razlučiti dobro od zla. "Nikome ne smijemo otvarati vrata. Jednostavno trebamo nastaviti moliti. Djevica je rekla kako je najbolje niti ne gledati kroz prozor, jer ćemo vidjeti kako se nad ljudima izvršava Božja pravda. Bit će to tako strašno da nećemo htjeti gledati." Pachi se ne razlikuje puno od svojih vršnjaka. Prije no što su ukazanjâ počela, njeni su se roditelji rastali, a ona je, u znak pobune, pokušala samoubojstvo. U međuvremenu, godine 1990., njeni su se roditelji pomirili. Kada su počela ukazanjâ, ona nije bila upoznata s pisanjima oca Gobbija i ostalih mistikâ diljem svijeta, među kojima brojni tvrde da su primili slične poruke. Pachi naglašava da je vremena malo i da će doći trenutak nakon kojega obraćenje više neće biti moguće.8 Litmanova, Slovačka, 1990. - ispituje se Prema izvješćima, od kolovoza se 1990. Marija ukazuje dvjema dvanaestgodišnjim pastiricama, Katarini i Svetki, u malom slovačkom gradiću blizu granice s Poljskom. Gospa je od njih zatražila žrtve, odlazak u Crkvu i molitve za njihove grijehe, kao i za grijehe svijeta. Blažena se Djevica predstavila kao "Sama Čistoća bez grijeha." Ukazuje se svake prve subote u mjesecu. U kolovozu 1991., preko 500 je tisuća ljudi prisustvovalo prvoj godišnjici ukazanja. Stanovnici su Litmanove Grkokatolici. Poput Garabandala i Međugorja, i Litmanova je siromašno selo. Iz vrha planine teče čudotvorni izvor, dok je (kao i na brojnim drugim mjestima) Marija kazala da će na vrhu brda, kada prestanu ukazanjâ, biti ostavljen znak. Vatikan, kao i Grkokatolički biskup Presova i Rimokatolički biskup Jan Hirka, trenutačno provode ispitivanja. Gospa je obećala novo razdoblje mira i radosti. Smatramo da je ovo važno ponajviše stoga što je Slovačka (dio negdašnje Čehoslovačke) satelit bivšega Sovjetskoga saveza, dok je sloboda javnoga ispovijedanja vjere neophodno potrebna mladim demokracijama koje se bore za opstanak. Pola milijuna sudionika na Misi prve godišnjice pokazuje da, kao i u Ukrajini, narodi bivših komunističkih zemalja izražavaju veću žeđ za Bogom i duhovnim sadržajima općenito.9 Mjesta ukazanjâ Slijedi popis poznatijih mjestâ marijanskih ukazanjâ diljem svijeta. On, međutim, nikako nije konačan niti sveobuhvatan. 1531. - Guadalupe, Meksiko, 1531.: Juan Diego 1634. - Quito, Ekvador, 1634.: Majka Mariana de Jesus Torres 1830. - Rue de Bac, Pariz: Sv. Katarina Laboure 1846. - La Salette, Francuska: Melanie Calvat i Maximin Guiraud 1858. - Lurd, Francuska: Sv.Bernardica Soubirous 1871. - Pontmain, Francuska: Eugene i Joseph Barbadette 1879. - Knock, Irska: petnaestoro ljudi

1904. - Poljska: Sv. Maksimilijan Kolbe 1914. - Hrušiv: nekolicina ljudi 1917. - Fatima, Portugal: Lucia, Francesco i Jacinta (djeca) 1932. - Beuraing, Belgija: Voisin i Degeimbre (djeca) Banneux, Belgija: Mariette Beco 1937. - Poljska: Sv. Faustina Kowalska 1938. - Belgija: Bertha Petit '40.-ih - Mađarska: sestra Marija Natalia 1945. - Zagreb,: Julka Šimašek iz Našica 1945. - Nizozemska, Amsterdam: Ida Perleman 1947. - Marienfried, Njemačka: Barbara Reuss 1947. - Montichiari, Italija: Pierina Gilli 1947. - Tre Fontane, Italija: Bruno Cornacchiola 1951. - Poljska: Barbara Klosowna 1953. - Sabana Grande, Portoriko: troje djece 1954. - Seredne, Ukrajina: Anna /Hanya 1954. - Fostoria, Ohio: sestra Mildred Mary 1954. - Kalabrija, Italija: majka Elena Aiello 1954. - Windy Gap, Sj. Irska: Seamus Quail 1958. - Turzovka, (tadašnja) Čehoslovačka: Matous Losuta 1961. - Garabandal, Španjolska: četvoro djece 1962. - Skiemonys, Litva: 1963. - Vijetnam: Rosa Maria 1964. - San Damiano, Italija: majka Rosa Quattrini 1965. - Belgija: Marguerite 1966. - Porto San Stefano, Italija: Enzo Alocci 1968. - Italija: mama Carmela Carabelli 1968. - Zeitoun, Egipat - stotinama tisuća Nakon 1970. 1972. - Milano, Italija: ocu Stefanu Gobbiju 1972. - Dozule, Francuska: Madaleine 1973. - Akita, Japan: sestri Agnes Sasagawa 1974. - Binh Loi, Vijetnam: Stephenu Ho-Ngoc-Anhu 1974. - Kanada: bratu Josephu Francisu 1974. - Rim, Italija: majci Eleni Patriarca Leonardi 1976. - Betanija, Venecuela: Marii Esperanzi i ostalima Nakon 1980. 1980. Cuapa, Nikaragva: Bernardu Martinezu 1980. El Escorial, Španjolska: Amparo Cuevas 1980. - Tajvan: petoro ljudi 1981. - Kibeho/Ruanda, Afrika: sedmoro djece 1981. - Međugorje, (tadašnja) Jugoslavija: šestoro djece 1982. - Eisenberg, Austrija: Aloisi Lex 1982. - Damask, Sirija: Mirni Nazzour 1983. - Panablanca, Čile: Miguelu Angelu Poblete 1983. - San Nicolas, Argentina: Gladys Quiroga de Motta 1985. - pećina Melleray, Irska: nekolicini ljudi 1985. - Ballinspittle, Irska:

1985. - Švicarska: Vassuli Ryden 1985. - Surrey, Engleska: Patricia 1985. - Oliveto Citra, Italija: nekolicini djece 1985. - Inchigeela, Irska: troje djece 1985. - Naju, Koreja: Julii Kim 1986. - Shoubra, Egipat: tisućama 1986. - Manila, Filipini: vojnicima 1987. - Bessbrook, Sj. Irska: Beulah Lynch i Marku Treanoru 1987. - Hrušiv, Ukrajina: Marini Kizin 1987. - Mayfield, Irska: Sally Ann i Judy Considine 1987. - Conyers, Georgija: Nancy Fowler 1987. - Cuenca, Ekvador: Patricii Talbot 1987. - Gruševo, Ukrajina: tisućama 1988. - Cortnadreha, Irska: Christini Gallagher 1988. - Scottsdale, Arizona: nekolicini ljudi 1988. - Phoenix, Arizona: Esteli Ruiz 1988. - Lubbock, Teksas: troje odraslih 1989. - Kanada: Jimu Singeru 1989. - Marlboro, New Jersey: Josephu Januszkiewiczu 1989. - Kettle River, Minessota: Steveu Marinou 1990. - Kanada: Josipu Terelji 1990. - Denver, Kolorado: Tereziji Lopez 1990. - Litmanova, (tadašnja) Čehoslovačka: dvoje djece 1990. - Melbourne, Australija: Josefini-Marii 1991. - Mozul, Irak: Dini I na desetine i desetine drugih koja ovdje nisu spomenuta... 3. Proročica našega doba I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. (Otkr. 12,1-9) Otkrivenje 12,1-9 U današnjem će se vremenu, budući da su određena pitanjâ koja se tiču vjere u krizi, Marija sve više očitovati. U poruci upućenoj 3. srpnja 1987. po ocu Gobbiju, Marija je kazala točno ovako, "Ovo je moje doba."

"Počam od ove godine, na snažan i posve služben način, započet će vremenâ vaše nebeske majke... Vremenâ su to velike kazne. Čaša je Božje pravde puna i prepuna, već se i prelila. Nepravda prekriva lice zemlje; Crkva je pomračena širenjem otpadništva i grijeha. Poradi trijumfa Svojega milosrđa, Gospodin mora, počam od ovoga časa, Svojim snažnim djelima pravde i ljubavi započeti pročišćenje. Pripravljaju vam se najbolniji i najkrvaviji časovi. Ta su vremenâ bliže no što mislite. Već će se i za vrijeme ove marijanske godine odigrati neki veliki događaji, povezani s onim što sam prorekla u Fatimi i u tajnosti povjerila djeci kojoj se ukazujem u Međugorju. Isus će obnoviti Svoje slavno kraljevanje. Boravit će s vama i bit ćete svjedocima novih vremenâ, novoga razdoblja. Naposljetku ćete ugledati novo nebo i novu zemlju... "Ovo su vremenâ velikoga milosrđa. Otac sve drhti od žara i želi na ovaj bijedni ljudski rod izliti bujice Svoje beskrajne ljubavi. Otac Svojim rukama želi oblikovati novo stvorenje u kojemu će Njegov božanski otisak biti vidljiviji, bolje prihvaćen i primljen, a Njegovo Očinstvo uzvisivano i veličano od sviju. "Ovo su moja vremenâ. 'Ovo', drugim riječima, dani u kojima živite, 'moji' su, jer su to dani obilježeni mojom snažnom i velikom nazočnošću. Ta će vremenâ postati još i u većoj mjeri moja, što se više moja pobjeda bude širila i jačala, nadilazeći tako pobjedu koja zasad pripada mome Protivniku. To će moje prisustvo postati vrlo snažno i izvanredno, napose u obiteljima posvećenima mome Bezgrješnom Srcu. Ono će se obznaniti svima, te za vas postati izvorom naročite utjehe." Njena posrednička uloga nikada nije prestala. Bog se Otac želio njome poslužiti. Ona je glasonoša i proročica. U odjeljku koji slijedi, razmotrit ćemo neke od njenih titulâ. Titule kao Kraljice Našega Doba Kroz povijest je Blažena Majka djelatno posredovala u ljudskim pitanjima. Proročica Ovih Posljednjih Vremenâ Dana 22. studenoga 1992., Blažena je Majka ocu Gobbiju vrlo jasno i jezgrovito iznijela svoju ulogu. Rekla je, "S radošću majke koja vidi da je njena dječica sve više slušaju i slijede putem na koji sam ja ukazala kao Proročica ovih posljednjih vremenâ u kojima živite, sa svojim Sinom, Isusom Kristom..." Bezgrješno Začeće Bog je bio pripravio onu koja je bila predodređena primiti Njegova Jedinorođenca u svoju utrobu i svoj život. I, baš kao što su naputci što ih je Jahve dao za pripravu Škrinje zavjetne u Starome zavjetu bili detaljni i precizni, budući da je Sâm Bog imao tamo prebivati, tako je i Marija, kako nas uči Crkva, bila na jedinstven način pripravljana kako bi podarila tijelo svojemu Stvoritelju i Njegovo rastuće obličje udomila u svome tijelu. Budući da je nosila Krista, nazvana je Škrinjom novozavjetnom, a Crkva nas uči da ju je Bog za to pripravio na posve jedinstven način. Krist svoje tijelo nije primio od grijehom okaljane posude; snagom prorečenih zasluga Njegove smrti i uskrsnuća, On je Mariju već bio posvetio oslobodivši je od istočnoga grijeha od prvoga trenutka njena začeća u utrobi njezine majke. Isus je stvorio posudu bez grijeha i bez ikakve ljage. Papa Pio IX proglasio je ovu dogmu 1854., a Marija ju je četiri godine kasnije potvrdila, kada se u Lurdu predstavila kao Bezgrješno Začeće.

Majka Crkve Na Mariju se oduvijek gledalo kao na uzor Crkve, s njome prisno povezanu, kao njena Majka. Crkva doživljava opis iz Ivanova Evanđelja, u kojem Mariju vidimo podno križa, kao znak da je Krist Mariju predao Crkvi (kao njenu novu Majku), a Crkvu Mariji (kao njenu novu djecu). To istovremeno podrazumijeva kako majčinsku, tako i kćerinsku obvezu i odgovornost. Marija je bila Majkom Glavi Crkve - Isusu - pa će s vremenom postati Majkom također i Tijelu Kristovu. Završavajući Drugi vatikanski sabor, Papa Pavao VI je 1965. Mariju i službeno proglasio "Majkom Crkve." O Marijinoj jedinstvenoj ulozi govori se u Crkvi već stoljećima. Dva su takva glasa u 17. stoljeću bili Blažena Marija Agredska, španjolska redovnica, i Sveti Ljudevit Montfortski. Blažena je Marija iz Agrede o Blaženoj Majci rekla sljedeće, "Objavljeno mi je da će posredovanjem Majke Božje nestati sva krivovjerstvâ. Pobjedu je nad krivovjerstvom Krist pridržao za Svoju Blaženu Majku. U posljednjim će danima Gospodin na poseban način proširiti slavu Svoje Majke. Marija je započela spasenje, te će se njenim posredovanjem ono i dovršiti. Prije Drugog dolaska Kristova, Marija treba više no ikad zasjati u milosrđu, sili i milosti, kako bi nevjernike privela ka Katoličkoj vjeri. Snaga će Marijina u posljednjim danima biti vrlo očigledna. Marija će Kristovo kraljevstvo proširiti na pogane i Muslimane. Bit će to velika radost, kada Marija bude okrunjena za Gospodaricu i Kraljicu Srdaca. Pred kraj će svijeta ljudski rod snaći neobična kazna."1 Sveti je Ljudevit Montfortski napisao, "Ali Marijina će snaga nad svim đavlima na poseban način zasjati u posljednjim vremenima, kada će Sotona svoje zamke položiti do njenih peta; drugim riječima, do njenih poniznih slugu i jadne djece, koju će ona tada podići da bi zaratila s njime. Oni će biti maleni i bijedni u očima svijeta, i pred svima poniženi poput pete, po kojoj gaze i koju pod sobom gniječe svi ostali dijelovi tijela. No, oni će zauzvrat biti bogati milošću Božjom, koju će im Marija obilato razdijeliti. Bit će veliki i uzvišeni pred Bogom u svetosti, nadmoćni nad svim stvorenjima po svojoj živahnoj revnosti, te tako podupirani Božjom pomoći da će, poniznošću kakva i dolikuje peti, u jedinstvu s Marijom, satrti glavu đavlu i dovesti Isusa Krista do Njegovog trijumfa." Sveti Ljudevit Montfortski napisao je također i ovo, "Jedino je Marija našla milost u Boga (Luka 1,30) bez pomoći ijednoga drugoga običnoga smrtnika ... bila je puna milosti u trenutku kada ju je Arkanđeo Gabriel pozdravio (Luka 1,28), te ispunjena milošću Duha Svetoga preko svake mjere kada ju je On osjenio (Luka 1,35). U toj je dvostrukoj punini iz dana u dan i iz časa u čas u tolikoj mjeri rasla, da je naposljetku postigla neizrecivu i nezamislivu razinu milosti."2 Marija kao Nova Eva Zamisao je o Mariji kao "Novoj Evi" na upravo prekrasan način iznesena u pisanjima čuvenog anglikanskog obraćenika iz 19. stoljeća, kardinala Johna Henryja Newmana. On je pisao ovako: "Iako ja, kao što vam je poznato, s vremenom rastem u apostolskoj istini, takav razvoj nikako ne dokida Oce, već ih naprotiv tumači i dopunja. Naročito sam Ocima zadovoljan kada je riječ o učenjima koja se odnose na Blaženu Djevicu ... tu su mi oni posve dovoljni." Kardinal Newman je upravo inzistirao na sljedećem: "U potpunosti se slažem da je pobožnost prema Blaženoj Djevici u katolikâ s vremenom rasla. Ne bih se, međutim, složio s tvrdnjom da je doktrina koja se na nju odnosi doživjela kakav rast, budući da vjerujem kako je ona u

suštini već od samoga početka jedna te ista."3 Glede drevnih učenja o Mariji kao Drugoj Evi, Newman citira tri izvora: Svetog Justina Mučenika (godina 120.-165. poslije Krista), Svetog Ireneja (120.-200.) i Tertulijana (160.-240.). O njima Newman kaže: "Tertulijan zastupa Afriku i Rim; Sveti Justin zastupa Palestinu, a Sveti Irenej Malu Aziju i Galiju; odnosno, moglo bi se reći da on zastupa Svetoga Ivana Evanđelistu, budući da ga je poučavao Sveti Polikarp mučenik, bliski suradnik Svetoga Ivana, kao i ostalih apostolâ." Citirat ćemo najstariji od ovih izvorâ, Svetoga Justina mučenika: "Znamo da je On, prije svih stvorenjâ, potekao od Oca Njegovom snagom i voljom ... i utjelovio se po Djevici, kako bi neposluh što ga je skrivila zmija bio ukinut na isti način na koji je i nastao. Jer, Eva je, kao neokaljana djevica, začevši riječ koja je dolazila od zmije, skrivila neposluh i smrt, ali je Djevica Marija, s vjerom i radošću, kada joj je Anđeo donio dobru vijest, da će Duh Sveti sići na nju i sila je Svevišnjega osjeniti, te će roditi Sina Svevišnjega, odgovorila, 'Neka mi bude po tvojoj riječi.'" Kardinal je Newman pokazao kako međusobno udaljena područja što ih zastupaju tri različita svjedokâ upućuju na to da je ovo učenje o Mariji kao "drugoj Evi" bilo čvrsto utemeljeno još prije godine 200. Od samih je početaka pismenih Crkvenih zapisâ postojalo sveopće prihvaćanje Marijine uloge.4 Kraljica Neba i Zemlje / Kraljica Mira Marijin identitet u okvirima Crkve nigdje se jasnije ne iskazuje negoli u pojedinim dijelovima Otkrivenja, točnije, u njegovu 12. poglavlju. Dok neki smatraju kako se ovi odlomci ne odnose na Mariju nego na Crkvu, oni se zapravo odnose i na jedno i na drugo. "Žena" viče u porođajnim bolima i rađa muškića, "Kralja koji će vladati narodima palicom gvozdenom", Krista Kralja. Ovi su odlomci snažno povezani s marijanskim ukazanjima današnjega vremena, u kojima se Marija javlja kao Kraljica koja će "satrti glavu zmiji", u konačnoj pobjedi nad neprijateljem. Kao što je to slučaj i s njenim ostalim titulama, Marijina titula kao Kraljice Neba i Zemlje proizlazi isključivo iz njenog jedinstvenog odnosa s Kraljem Kraljeva i Gospodarem Gospodarâ. Uznesenje jest doktrina koja nas pripravlja na prihvaćanje Marijine nebeske uloge kao Kraljice Anđelâ. Jer, ona je prva od otkupljenikâ koja je dosegla puninu slave, i to tijelom i duhom. Kao prva, ona vodi sve nas u pobjedu, pomažući nam u zaobilaženju prijetvornih zamki što ih je Sotona postavio kako bi odvratio i oslabio snagu Radosne vijesti. Marija nas vodi isključivo svome Sinu, Izvoru njena života i njene radosti. Ona nas poučava temeljnim duhovnim načelima, kao što su molitva, post, i pomirenje s Bogom i bližnjim. Uznesenje Pisanja iz drugoga stoljeća pokazuju kako su kršćani vjerovali da je Marija uznesena na nebo: njeno tijelo i duša uzeti su na Nebo, kada se dovršilo vrijeme njena boravka na zemlji. Već je bila dosegla puninu slave koja je namijenjena svim odabranicima na Posljednjem Sudu. Zahvaljujući njenoj bezgrješnosti, tijelo joj nije moralo biti podvrgnuto raspadanju u grobu. Brojni su razlozi toga vjerovanja u Marijino Uznesenje. Među njima se nalazi i fizička činjenica da su relikvije i grobovi ostalih ranokršćana utvrđeni, štovani i slavljeni na različite načine. Ne postoji, međutim, ništa što bi pripadalo Mariji, osim kućice u Loretu, u kojoj je rastao Isus. Nema zapisa o njenoj smrti, grobu ili relikvijama, iako je ona bila vjerojatno i

najcjenjeniji član prve Crkve, zahvaljujući svojoj bliskosti s njenim Utemeljiteljem. Ona je, napokon, Majka Otkupiteljeva. Crkva je oduvijek podržavala istinu o Marijinu Uznesenju, te ju je Papa Pio XII 1950. i službeno proglasio dijelom katoličke dogme. Marijino Uznesenje pojašnjava i brojne druge vidove njene uloge, poput činjenice da je ona Kraljica Neba, koja ima ključnu ulogu u kulminaciji velikog duhovnog rata koji se ima voditi u ovim vremenima koja se opisuju kao "posljednja" (Otkrivenje 12). Pobožnost je prema Gospi bila vrlo izražena još u prvoj Crkvi, te su brojne crkvene građevine posvećene njoj u čast. Na primjer, Klovis je I godine 101. jednu crkvu u okolici Pariza posvetio "Gospi od Argenteuila." "Gospu preko Tibera" izgradio je u Rimu godine 224. Kalist I. Sveta je Jelena godine 320. izgradila kapelicu nazvanu "Gospa od Počela", posvećenu Sv. Silvestru, i tako dalje. Prema legendi, prva je zabilježena Gospina kapelica posvećena od strane Svetoga Petra Apostola u Tripoliju. Uznesenje nam se i ne čini tako teško razumljivom doktrinom, kada sagledamo čast iskazivanu Mariji kroz čitavu povijest.5 Kraljica Svete Krunice Kao Kraljica Svete Krunice, Marija nas poziva na molitvu kao lijek za upravo grozničav tempo života u naše doba, na kraju dvadesetoga stoljeća. Prethodno je Marija, kako bi kršćanstvo spasila od Islama, po snazi svete krunice intervenirala u bitci kod Lepanta. Sveti je Otac, kada se činilo da će Islam pregaziti Europu, cijeli kontinent pozvao na molitvu krunice. Brojni su se tome pozivu uistinu i odazvali, i Europa nije bila pregažena. Naša nas Kraljica vodi na put razmatranja koji smiruje naše napete umove, usmjerujući naše misli, kroz jedno određeno vrijeme, na otajstvâ našega Otkupljenja. Potaknuti smo uvijek iznova na molitvu za njeno moćno posredništvo "sada i na času smrti naše", znajući da će se đavao svojski trsiti kako bi ugrabio naše duše. Marija je već više puta ponavljala kako odgovor na naše osobne boljke leži u "krhkim nitima krunice." Na primjer, 8. se listopada 1984. Gospa ukazala međugorskom vidiocu Jakovu Čolu u njegovu domu. Rekla je: "Djeco, sve molitve što ih navečer molite u svojim kućama namijenite za obraćenje grešnikâ, jer je svijet utonuo u veliku moralnu propast. Svake večeri molite krunicu." Dana 9. siječnja 1989., Marija je vidiocima u Međugorju rekla sljedeće: "... danas vas pozivam da obnovite molitvu u svojim obiteljima i da svake večeri molite sva otajstva krunice." Evo kako glasi njen poticaj od 1. lipnja 1984.: "Neka ljubav Božja uvijek prebiva u vama, jer se bez nje ne možete u potpunosti obratiti. Neka vas krunica u vašim rukama potakne na razmišljanje o Isusu." Štoviše, 8. je kolovoza 1985. Marija dala sljedeći naputak: "Draga djeco, danas vas na poseban način pozivam da se suprotstavite Sotoni kroz molitvu. Sotona sada, kada već znate da je na djelu, želi djelovati još i više. Draga djeco, navucite oklop za bitku i porazite ga s krunicom u ruci!"

Kraljica i Majka Obitelji U poruci upućenoj 23. srpnja 1987. preko oca Gobbija, Blažena je Majka ovako iznijela svoju ulogu u obitelji: "Ja sam Majka i Kraljica Obitelji. Bdijem nad njihovim životima, uzimam k srcu njihove probleme, zanimam se ne samo za duhovno, već i za materijalno dobro svih njihovih članova. Kada neku obitelj posvetite mom Bezgrješnom srcu, to je kao da ste vrata svoje kuće otvorili svojoj Nebeskoj Majci, pozvali je neka uđe, i pružili joj mogućnost da svoju majčinsku ulogu izvršava na jedan još snažniji način." Marija je međugorskim vidiocima 3. srpnja 1984. rekla sljedeće: "Draga djeco, vaša majka traži od vas koji ste večeras ovdje prisutni da, po povratku svojim kućama, obnovite molitvu u svojim obiteljima. Posvetite vrijeme molitvi, draga djeco. Ja vam, kao vaša majka, na poseban način želim reći da obitelj mora moliti zajedno. Duh Sveti želi biti prisutan u obiteljima. Dopustite Duhu Svetomu neka dođe. Duh Sveti dolazi po molitvi. Stoga, molite i dopustite Duhu Svetomu da obnovi vas i današnje obitelji." Marija kao Su-Otkupiteljica, Posrednica i Zagovornica "I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" (Otkrivenje 22,17). Ove nadahnute riječi iz posljednjih rečenica Svetoga Pisma trebale bi u narodu Božjemu rasplamsati pouzdanje puno nade u svezi s radom na spasenju što ga poduzimaju Duh Sveti i Marija, Njegova Bezgrješna Zaručnica, u njihovom trenutačnom zagovorničkom poslanju za Crkvu sadašnjice. Valja napomenuti da se uporaba riječi Zagovornik/-ica u Pismima (grčki, "parakletos", doslovno "pozvan da pomogne")6, u smislu u kojem je Isus izgovara na Posljednjoj večeri, odnosi na pomoć što će budućoj Crkvi doći od Duha Svetoga (Ivan 15,26) /u hrvatskom se prijevodu Svetoga Pisma upotrebljava riječ "Branitelj", ali je ovdje mjesto toga uzeta riječ "Zagovornica", koja se u tom smislu često veže uz Mariju, op. prev./). Kasnije korištenje ovoga pojma za Marijinu posredničku pomoć čovječanstvu od strane Crkvenih Otaca dodatno naglašava blisku povezanost između Duha i Zagovornice u poslanju nebeskoga posredovanja.7 Jedan je učeni čovjek zamijetio kako je titula Zagovornice "gotovo isključivo pridržana za Mariju, a ne toliko za svece. Poradi njena širokog utjecaja, kao i činjenice da je u Svetom Pismu upotrijebljena za Duha Svetoga, ona je na poseban način posvećena. U tom se smislu posebno odnosi na Mariju, poglavito stoga što se, zahvaljujući njenom naročitom odnosu s Duhom Svetim, On s neizrecivim uzdasima pridružuje Marijinim vapajima.8 Prisna sveza između Duha Svetoga i Marije vidljiva je kroz njenu ulogu kao Zagovornice, koja posreduje između čovječanstva i Boga, baš kao što je to slučaj i s njenom ulogom kao Posrednice, kojom posreduje između Boga i čovjeka.8 Doprinos Svetoga Maksimilijana Kolbea predstavlja teološki temelj Marijine uloge kao Zagovornice, koja u ime čovječanstva za nj posreduje kod Boga u nerazdruživu jedinstvu s Duhom Svetim. Sveti Maksimilijan Kolbe ovako objašnjava Marijinu ulogu: "Svaka akcija negdje u vidokrugu ima i svoju reakciju. Reakcija je plodom akcije. Bog Otac je primarno Načelo i Konačni Kraj. Bezgrješna je puna milosti; njoj, kada je riječ o milosti, upravo ništa ne nedostaje. Put je milosti uvijek isti; akcija: od Oca, po Sinu, Duhom Svetim, /te po/ Bezgrješnoj; a potom obrnuta reakcija: od stvorenjâ, preko Bezgrješne, Duhom Svetim, Isusu i potom natrag k Ocu."10 Marija se, stoga, nalazi na kraju Božjega čina posvećenja (kao Posrednica svih milosti), kao i na početku reakcije ljudske obitelji natrag prema Bogu (kao Zagovornica Naroda Božjega). Marija nije niti kraj niti polazišna točka Božjega djelovanja na čovječanstvo, ali ima ključnu

ulogu na oba ova kraja, poradi svoje prisne sveze s Duhom Svetim.11 To sjedinjeno zagovorničko poslanje između Duha i Zaručnice možemo vidjeti na Duhove. Zadaća je Marije, Zagovornice naroda Božjega, zazivati silazak Duha Svetoga, Branitelja, u trenucima posebne potrebe za Crkvu. Ona obavlja dužnost pomoćnoga posredovanja u zazivanju Duha neka se spusti na prve učenike Gospodinove, a tu će svoju zagovorničku ulogu pred Duhom nastaviti i za Crkvu. Kao što ističe Ivan Pavao II, citirajući riječi Drugoga vatikanskoga sabora: "Vidimo Mariju (Djela 1,4) kako molitvom zaziva darove Duha, koji su je već osjenili o Naviještenju.' I tako, u otkupiteljskoj ekonomiji milosti, provedenoj djelovanjem Duha Svetoga, postoji jedinstvena suglasnost između trenutka Utjelovljenja Riječi i onoga rođenja Crkve. Osoba koja povezuje ta dva trenutka jest Marija: Marija u Nazaretu i Marija u Cenakulu u Jeruzalemu. U oba slučaja, njena diskretna, ali suštinska prisutnost, ukazuje na put 'rođenja od Duha Svetoga.' I tako ona, koja je prisutna u otajstvu Kristovu kao Majka, postaje - voljom Sina i moćju Duha Svetoga - prisutna i u otajstvu Crkve. I u Crkvi ona nastavlja svoje majčinsko prisustvo, kao što to pokazuju riječi izgovorene s Križa: 'Ženo, evo ti sina.; Sine, evo ti majke'."12 Marijina uloga kao Zagovornice koja zaziva pomoć Duha Svetoga na Crkvu u trenucima potrebe, nastavit će se za Crkvu sve do Drugog dolaska Kristova, kojega čas znade "samo Otac" (Marko 13,32). Sveti Ljudevit Montfortski, što ga je Ivan Pavao II istakao među brojnim svjedocima i učiteljima, zahvaljujući njegovu iznimnom doprinosu "autentičnoj marijanskoj duhovnosti"13, rječito opisuje tekući plod Duha Svetoga i Marije u članovima tijela Kristova - posredničko i posvećujuće djelovanje, koje će prestati tek s koncem svijeta. "Bog Duh Sveti ... postao je plodonosan po Mariji, s kojom se zaručio. S njom, u njoj i po njoj, On je stvorio Svoje najveće remek-djelo, Bogočovjeka, kao i ono što će ga nastaviti stvarati svednevice do konca svijeta, predodređene i udove Tijela te štovanja dostojne Glave. To je razlog poradi kojega On, Duh Sveti, što više pronalazi Mariju kao Svoju dragu i neodvojivu zaručnicu u bilo kojoj duši, postaje utoliko djelatnijim i moćnijim u stvaranju Isusa Krista u toj istoj duši i te duše u Isusu Kristu... Marija je, zajedno s Duhom Svetim, stvorila najveće djelo koje je ikada postojalo ili će ikada postojati - Bogočovjeka, te će u skladu s time stvoriti i najveće Svece kojih će ikada biti do kraja vremena. Oblikovanje i poučavanje velikih Svetaca koji će doći na koncu svijeta pridržani su za nju."14 Ivan Pavao II potvrđuje Marijinu ključnu ulogu u pripravi naroda Božjega za Kristov Drugi dolazak, preko njezina naročita posredovanja, te kao "posrednice milosti:" "Ako je, kao Djevica i Majka, bila na posve jedinstven način sjedinjena s Njime u Njegovu Prvom dolasku, to će, preko svoje neprestane suradnje s Njime, biti s Njime sjedinjena i u očekivanju drugoga ... ona također ima i tu naročitu majčinsku ulogu posrednice milosti o Njegovu konačnom dolasku, kada će svi oni koji Kristu pripadaju 'biti oživljeni'" (1 Korinćanima 15,22).15 Budući da je Marijina uloga kao Zagovornice neodvojiva od božanskoga djelovanja Duha, Duh će i Zaručnica zajedno pripraviti svijet za slavni dolazak Krista Kralja (Matej 16,27; Marko 13,26; 1 Solunjanima 4,15-17) i ponovno reći "Dođi!" (Otkrivenje 22,17). Međutim, ne samo o Kristovu Drugom dolasku, već svaki puta kada nastupe teška vremena za Crkvu, Duh se i Zagovornica prizivlju u pomoć narodu Božjemu. Jasno je da niti u današnjem vremenu Crkva i svijet nisu lišeni ozbiljnih pogibelji i kušnji. Ivan je Pavao II u više navrata spomenuo tjeskobna vremena za današnju Crkvu i svijet, kao i nove pogibelji koje prijete današnjemu čovječanstvu.16 Sadašnji Sveti Otac govori o toj ozbiljnoj zabrinutosti za današnji svijet u svojoj enciklici O milosrđu Božjemu: "Utecimo se ljubavi koja ima majčinske odlike, i koja, poput majke, prati

svu svoju djecu, svaku izgubljenu ovcu, čak i ako ih ima na milijune, čak i ako na svijetu zlo prevlada nad dobrim, čak i ako današnje čovječanstvo svojim grijesima zavrijedi novi 'potop'... te čak i kada niti jedan od mojih suvremenika ne bi dijelio vjeru i nadu koje me vode, kao slugu Božjega i poslužitelja Božjih otajstava, u zazivanju Božjega milosrđa na čovječanstvo u ovom povijesnom času, neka barem shvate razlog moje zabrinutosti. Ona je ponukana ljubavlju za čovjeka, za sve što je ljudsko, a čemu, prema slutnjama brojnih naših suvremenikâ, prijeti golema pogibelj."17 Naše doba stoga nikako nije izuzeto iz potrebe za priznavanjem Marije kao naše današnje Zagovornice i za njenim zazivanjem, kako bi još jednom izmolila ponovni silazak Duha Svetoga za duhovnu obnovu naroda Božjega u suvremenom svijetu. *** Crkvena nas učenjâ upozoravaju neka ne pretjeramo kada je riječ o Marijinim privilegijama. Mariju se uvijek treba promatrati kao podložnu Kristu. To je vrlo bjelodano prikazano u primjeru iz Međugorja, koji se odnosi na oca Shamona iz Rochestera u američkoj državi New York, autora nedavno izašle knjige o Apokalipsi. Kada je otac Shamon u tri navrata posjetio sobu ukazanja u crkvi Sv. Jakova, ponio je sa sobom posvećenu Hostiju. Njegova je nakana pritom bila "ispitati duhove." Kada se Marija ukazala vidiocima, otac Shamon nije bio u stanju kleknuti, kao što to svi inače čine u njezinu prisustvu. Njegova su se koljena jednostavno blokirala! To se ponovilo sva tri puta. Budući da ga je to vrlo uznemirilo, uskoro je začuo ženski glas kako mu glasno govori, "Moj Sin neće klečati preda mnom!" Tekstovi Drugoga vatikanskoga sabora objašnjavaju, "Imamo samo jednoga Posrednika, kao što nam je poznato iz riječi apostola, 'Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve (1 Timoteju 2,5-6). Majčinska dužnost Marijina prema ljudima niti u kojem slučaju ne zasjenjuje niti umanjuje ovo jedinstveno Kristovo posredovanje, već naprotiv samo pokazuje njegovu snagu. Jer, svi spasonosni utjecaji Blažene Djevice na čovjeka izviru ne iz neke nutarnje potrebe, već iz božanskoga zadovoljstva. Svi oni teku iz preobilja Kristovih zaslugâ, počivaju na Njegovu posredovanju, potpunoma o njemu ovisni, te iz njega crpe svu svoju snagu. Ni na koji način stoga ne priječe izravnu povezanost vjernikâ s Kristom. Naprotiv, oni tu povezanost samo dodatno učvršćuju."18 "Svojim majčinskim milosrđem, Marija se brine za braću svoga Sina koja još uvijek putuju ovom zemljom okruženi raznoraznim pogibeljima i poteškoćama, sve dok ne budu dovedeni u svoju sretnu domovinu. Stoga Blaženu Djevicu Crkva zaziva nazivajući je Zagovornicom, Pomoćnicom, i Posrednicom. Sve ove nazive, međutim, valja shvatiti u smislu da oni niti što dodaju, niti oduzimaju, časti i djelotvornosti Kristovoj kao jednoga Posrednika."19 U svojim napisima iz 1918., Papa je Benedikt XV govorio o Marijinoj ulozi kao Su-Otkupiteljice: "Marija je trpjela i gotovo umrla sa svojim trpećim Sinom; za spasenje čovječanstva, odrekla se svojih majčinskih prava, te je, koliko je bilo do nje, žrtvovala svoga Sina kako bi umirila božansku pravdu; stoga slobodno možemo kazati da je, zajedno s Kristom, otkupila čovječanstvo."20 Marijina poruka ocu Gobbiju od 13. srpnja 1980. nadalje razjašnjava njenu ulogu kao Su-

Otkupiteljice. "Isus je jedini Otkupitelj, jer je jedino On posrednik između Boga i ljudi. Svidjelo mu se, međutim, u svoje otkupiteljsko partnerstvo uzeti sve one koje je Sâm otkupio, kako bi milosrdno djelo Njegove ljubavi zasjalo na još veći i divniji način... "Ja sam za vas savršeni primjer suradnje u otkupiteljskom djelu moga Sina. Zapravo, kao Majka Isusova, postala sam blisko povezana s Njime u Njegovu otkupiteljskom djelu. "Moja vam nazočnost pod križem govori kako je moj Sin, u vrijeme Svoje muke i smrti za vas, Svoju Majku želio u potpunosti sjediniti sa Svojim velikim trpljenjem. "Ako je križ bio njegovo stratište, bol je moga Bezgrješnog Srca bila poput žrtvenika na kojem je moj Sin Ocu prinjeo Žrtvu novoga i vječnoga saveza. "Moja je zadaća kao Majke svojoj djeci na sve načine pomoći da postignu spasenje; te se ona i danas sastoji u tome da na vrlo poseban način surađujem u otkupljenju što ga je izvršio moj Sin Isus. Moja će se uloga kao istinske majke i Su-Otkupiteljice očitovati svima." Dana 15. rujna 1990., Blažena je Majka preko oca Gobbija potvrdila svoju ulogu kao Su-Otkupiteljice. "Posvuda ćete vidjeti velika čudesa, jer su nastupila vremenâ moga majčinskoga suotkupiteljstva." Sveti Ljudevit Montfortski ovu je Marijinu ulogu u posljednjim vremenima nazivao "velikim otajstvom, i neka zanijeme svi jezici." Gospa Sviju Narodâ Gospa je u Fatimi rekla: " Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti." Je li došlo vrijeme da započne Pobjeda Bezgrješnoga Srca? Zašto je Gospin kip u Akiti načinjen na temelju slike Gospe Sviju Narodâ? Brojni mariolozi vjeruju kako u otkrivenjima Gospe Sviju Narodâ leži ključ za odgovor na ova pitanja, te kako ona naviještaju buduće događaje što će ih svijet doživjeti prije 2000.21 Ova doktrina iznosi punu istinu o Mariji i njezinu sudjelovanju u radu na spasenju čovjeka po vjeri i poslušnosti. Zahvaljujući njezinoj suradnji s Otkupiteljem, kako pri Utjelovljenju, tako i na Kalvariji, zaslužila je naziv Su-Otkupiteljice. Prefiks "su-" pritom ne podrazumijeva jednakost, već znači "zajedno sa". Marija ovdje ne sudjeluje ravnopravno, već kao netko tko ima dioništvo u postupku otkupljenja svoga Sina. Su-Otkupiteljica doslovce znači "s Otkupiteljem." U svojoj ulozi kao Posrednice Milosti, Marija surađuje sa savršenim posredništvom Isusa Krista između Boga i čovjeka. Ona ima dioništvo u raspodjeli milosti narodu Božjemu, "darova vječnoga spasenja" darovanih s križa (Ivan 19,26). Kao Zagovornica, Marija Bogu podnosi zamolbe naroda Božjega. Doktrina koja se odnosi na Mariju kao Su-Otkupiteljicu, Posrednicu i Zagovornicu, ne donosi ništa temeljno novo u učenjima Crkve. Te su uloge ukorijenjene u Svetome Pismu i Apostolskoj Predaji, te prenošeni Crkvenim naučiteljstvom. Ukazanjâ u Amsterdamu započela su 25. ožujka 1945. (na blagdan Blagovijesti) i nastavila se do 31. svibnja 1959., u kojem je razdoblju bilo ukupno pedeset i pet ukazanjâ. Gospa se ukazala ženi srednje dobi po imenu Ida Perleman i predala joj poruke u kojima se proriču neki budući događaji koji se tiču brojnih narodâ, a napose promjenâ do kojih će doći unutar same

Crkve. Najznačajnije proročanstvo što ga je Gospa tom prilikom izrekla odnosi se na posljednju dogmu u marijanskoj povijesti koju će proglasiti Papa. Ta će dogma propisivati da se Mariju treba smatrati Su-Otkupiteljicom, Posrednicom i Zagovornicom. Uvelike se vjeruje kako pobjeda Bezgrješnoga Srca može započeti tek nakon proglašenja ove dogme. Razmotrimo nakratko neke od Gospinih porukâ. U svojoj prvoj viziji od 25. ožujka 1945., Idi je pokazano da će Drugi svjetski rat u Nizozemskoj završiti 5. svibnja 1945. U svojoj je poruci od 13. svibnja 1955., Gospa upozorila svećenstvo da se "čuva lažnih doktrinâ, napose što se tiče Euharistije." Također je upozorila i na veliko otpadništvo koje će doći iz redova unutar same Crkve. Gospa je Idi najavila približavanje Drugoga vatikanskoga sabora što ga je 11. listopada 1962. otvorio Papa Ivan XXIII. Za vrijeme pedeset i četvrte vizije, koja je uslijedila 19. veljače 1958., Gospa je rekla Idi: "Reći ću ti nešto što ne smiješ nikome spomenuti, čak niti sakristanu ili svome ravnatelju. Jednom kada do toga događaja dođe, smjet ćeš im napomenuti da ti je Gospa to kazala sada. Evo priopćenja: slušaj, sadašnji Sveti Otac, Papa Pio XII, bit će uzet među nas početkom listopada ove godine. Gospa Sviju Narodâ, Su-Otkupiteljica, Posrednica i Zagovornica, odvest će ga u vječnu radost." Budući da je to uplašilo Idu, Gospa joj je kazala neka poruku zapečati i preda je svojem duhovnom vođi, ocu Freheu, s napomenom da se ne smije otvarati do 1. listopada. Papa Pio XII nenadano je umro 9. listopada 1958. U svojoj poruci od 8. prosinca 1952., Gospa je rekla: "Došla sam ujediniti narode, sve narode u Duhu, istinskome Duhu Svetome." Gospa je rekla da su nastupila vremenâ prorečena u prošlosti i da započinje novo razdoblje. Često je pritom ponavljala, "ovo je naše doba." Dana 15. rujna 1990., Gospa je preko oca Gobbija još jednom naglasila svoju ulogu: "Vi ste djeca mojeg majčinskog predodabira. Odabrala sam vas da budete dijelom mojih pobjedničkih snagâ. Važan ste dio mojega plana kao Posrednice i Su-Otkupiteljice. Moj je Sin Isus htio da budem pod križem, kako bi moje Bezgrješno trpljenje sjedinio sa svojim božanskim trpljenjem. Želio je moju ljudsku patnju združiti sa Svojom i tako me bisko povezati s otajstvom Njegova otkupljenja. Stoga me pozvao da budem istinska Su-Otkupiteljica." Posljednja dogma u marijanskoj povijesti Jedno od najznačajnihih otkrivenjâ dala je Gospa Sviju Narodâ 15. studenoga 1951., kada se Gospa ukazala na Zemljinoj kugli, s križem u pozadini, dok su zrake izlazile iz njenih raširenih ruku, a mnoštvo se ovaca okupljalo oko Zemljine kugle. Rekla je: "Gospa Sviju Narodâ je ovdje, stoji pred križem svoga Sina; njene su noge točno u središtu svijeta, a okružuje je stado Isusa Krista. U ovim vremenima dolazim kao Su-Otkupiteljica i Posrednica. Su-Otkupiteljicom sam postala od trenutka Naviještenja. Evo što to znači: Majka je učinjena Su-Otkupiteljicom prema volji Očevoj. Recite to svojim teolozima. Recite im ujedno i to da će ova dogma biti posljednja u marijanskoj povijesti." Gospa je Idi Perleman u njenoj pedesetoj viziji dana 31. svibnja 1954. kazala da će jednog 31. svibnja u budućnosti Su-Otkupiteljica, Posrednica i Zagovornica primiti svoju službenu titulu

Gospe Sviju Narodâ. U istoj je poruci Gospa rekla: "Kada ta dogma - posljednja dogma u marijanskoj povijesti - bude proglašena, Gospa će Sviju Narodâ osigurati mir, istinski mir za svijet. Ali narodi zajedno s Crkvom trebaju moliti moju molitvu. Tada će iskusiti da je Gospa došla kao Su-Otkupiteljica, Posrednica i Zagovornica. Tako neka bude." Dana 11. veljače, u dvadeset i sedmoj viziji, Gospa je Idu Perleman naučila sljedeću molitvu: GOSPODINE ISUSE KRISTE, SINE OČEV, POŠALJI SADA DUHA SVOJEGA PO SVOJ ZEMLJI. NEKA DUH SVETI PREBIVA U SRCIMA SVIJU NARODA, KAKO BI ONI BILI OČUVANI OD MORALNE PROPASTI, NESREĆA I RATA. NEKA GOSPA SVIJU NARODA, NEKOĆ ZNANA KAO MARIJA, BUDE NAŠOM ZAGOVORNICOM. AMEN. Nakon što je Gospa dala ovu molitvu, rekla je: "Ova je molitva kratka, kako bi je mogao moliti svatko u ovom užurbanom suvremenom svijetu. Ona vam je data kako biste zazvali istinskoga Duha na svijet." Širenje je ove molitve započelo nakon njenoga odobrenja od strane crkvenih vlasti u Nizozemskoj 1951., nakon čega ju je odobrilo i preko trideset stranih biskupâ. Događaji o kojima je ovdje riječ još se uvijek ispituju. Čekamo konačnu presudu Katoličke Crkve, koja bi trebala uslijediti u sljedećih nekoliko godinâ. Dogma se mora proglasiti da bi se ispunili svi prorečeni događaji. Kardinal Ratzinger je kao načelnik Širenja vjere Katoličke Crkve ubrzao preispitivanje i ovlastio dr. Marka Miravallea sa Franjevačkog sveučilišta neka napiše i objavi informaciju o navedenoj dogmi. Informacija je objavljena 27. svibnja 1993. u knjizi pod nazivom, Marija: Su-Otkupiteljica, Posrednica, Zagovornica. Arka Novoga Saveza Te ću naime noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku (Izlazak 12,12-13). Kao što su stari Židovi bili upozoreni da svoje dovratnike označe krvlju janjećom, kako bi Anđeo smrti prešao preko njihovih kućâ, tako se i nas upozorava na katastrofalna zbivanjâ koja nam predstoje. Članovi ove nevidljive vojske, male i posvećene Bezgrješnom Srcu Marijinu i Presvetom Srcu njezina Sina, zaštićeni su od događajâ koji imaju uslijediti. Kasnije, nakon oslobođenja Izraela iz egipatskoga sužanjstva, on je bio zaštićen Božjim prisustvom u Škrinji Saveza. U Noino su vrijeme svi imali priliku skloniti se, ali su se samo neki odazvali Božjemu pozivu. Nou su ismijavali - sve dok nisu nadošle kiše. Jasno nam se i precizno govori gdje leže naša sigurnost i naše utočište - u Srcima Isusovu i Marijinu. Zlo se dobrom naziva a dobro zlom (Izaija 5,20). Pornografija se više i ne dovodi u pitanje. Pop-zvijezda Madonna postala je kulturnom heroinom; ona istovremeno nosi Luciferov prsten oko prsta i krunicu oko vrata. Pravednici se izvrgavaju ruglu i ismijavaju. "Nisu prosvijećeni, njihov je pristup simplistički, nisu nimalo sofisticirani" čest je povik onih ponešto svjetovnijih. U svijetu za koji se čini da ga sve više udaraju snage što ih nazigled nismo u stanju spriječiti niti zaustaviti - kriminal, rat, pobačaji, glad, rastave - traženje snage u skromnoj Djevici iz Betlehema može se doista učiniti pomalo naivnim. Ali, Božji su planovi

nerijetko upravljeni upravo onima blagima i poniznima. Razmotrimo što je Gospa 29. listopada 1977. rekla ocu Gobbiju i Marijanskom svećeničkom pokretu: "Nemojte se iznenaditi, ljubljeni sinovi, što Sotona čini sve što je u njegovoj moći da bi onemogućio ovo moje Djelo. Njegovo je omiljeno oružje posijati dvojbe i zbunjenost u vezi s onim što ja činim u Crkvi. On te sumnje pokušava utemeljiti na razlozima koji su naizgled čvrsti i opravdani. Na taj način izaziva kritičan stav prema svemu što vam govorim, čak i prije no što primite i shvatite moje riječi. "Slušate tako o nekoj svojoj braći koji su kulturni ljudi, a nerijetko i stručnjaci, magistri teologije, te koji odbacuju ono što vam govorim. To je stoga, kažem vam, što moje riječi odmjeravaju razumom, koji je već ispunjen bogatstvima njihove kulture. I tako nailaze na nepremostive poteškoće upravo u onim rečenicama koje su tako jasne jednostavnima i malenima. Moje riječi može shvatiti i prihvatiti samo onaj čiji je um ponizan i otvoren, tko ima jednostavno srce, i čije su oči jasne i čiste. Kada Majka govori svojoj djeci, ona je slušaju, jer je ljube. Čine štogod im ona kaže, te tako rastu u spoznanju života. "Oni koji je kritiziraju i prije no što su je saslušali, kao i oni koji odbacuju ono što govori i prije no što su to proveli u djelo, ne mogu biti njenom djecom. Takvi ljudi, iako rastu u učenosti, ne mogu rasti u životnoj mudrosti. "Govorim vam ovo kako se ne biste uznemirili ako čujete da čak i učeni ljudi i učitelji nailaze na poteškoće u mojim riječima, dok se sve čini tako jasnim i jednostavnim svima onima koje pozivam da budu maleni. Ugledajte se na svoju nebesku Majku koja jako dobro znade kuda vas voditi i na koji način, kako bi se ostvario plan njena Bezgrješnog Srca. Ne dopustite si da bi vas obeshrabrile ili iznenadile sumnje i zbunjenost koji se mogu čak i povećati, ali nikako i niti na koji način neće ugroziti moje veliko Djelo Ljubavi." Dana 30. srpnja 1986., Blažena je Majka ocu Gobbiju objasnila još jednu od svojih ulogâ: "Ovo je trenutak kada se svi trebaju uteći k meni, jer sam ja Arka Novoga Saveza. U Noino su vrijeme, neposredno prije potopa, oni koje je Bog odredio da prežive tu strašnu kaznu ušli u korablju. Danas ja pozivam svu svoju ljubljenu djecu da uđu u korablju novoga saveza koju sam za vas izgradila u svom Bezgrješnom Srcu, kako bih im ja pomogla iznijeti krvavi teret ove velike kušnje koja će prethoditi dolasku dana Gospodnjega. Ne gledajte drugdje. Danas se događa ono što se dogodilo u danima potopa." Blažena je Majka 6. veljače 1987. preko Gladys iz Argentine progovorila o svojoj ulozi kao Arke Novoga Saveza. "Kćeri moja, u ovom sam vremenu ja Arka za svu tvoju braću! Ja sam Arka mira, Arka spasenja, Arka u koju moraju ući moja djeca ako žele živjeti u Kraljevstvu Božjem." Majka Drugog Došašća Prvoga je siječnja 1990. Marija po ocu Gobbiju nadalje kazala kako je ona Majka Drugog Došašća. "...Želim vas povesti za ruku i otpratiti vas do praga ovog desetljeća, koje upravo danas započinje. To je vrlo važno desetljeće. Razdoblje je to na poseban način obilježeno snažnim Gospodinovim prisustvom među vama...“ "... Tijekom ovih vas godina svojim Majčinskim djelovanjem pripravljam da primite Gospodina Koji dolazi. Zato sam tražila da se posvetite mom Bezgrješnom Srcu: kako bih vas

sve poučila toj nutarnjoj poslušnosti koja mi je potrebna da bih mogla djelovati u svakome od vas i dovesti vas do duboke preobrazbe koja bi vas trebala pripraviti da Gospodina primite kako dolikuje. "Ja sam Majka Drugog Došašća. Pripravljam vas za Njegov ponovni dolazak. Otvaram put Isusu koji vam se vraća u slavi. Neka se poravnaju brdâ oholosti, mržnje, nasilja. Ispunite doline iskopane porocima, strastima, nečistoćom." Marija kao Predvjesnica Kristova Dolaska Papa Ivan Pavao II u svojoj nedavnoj papinskoj enciklici Redemptoris Mater govori o Mariji kao povijesnoj preteči Kristovoj: "Crkva je oduvijek svjesna činjenice da se Marija pojavila na obzorju spasenja prije Krista ...Kad se približila punina vremena - spasonosno došašće Emanuela - ona koja je od vjekova bila predodređena za Njegovu majku već je postojala na zemlji. Činjenica da je prethodila Kristovu dolasku odražava se svake godine u liturgiji Došašća.22 Današnje su marijanske poruke ukorijenjene u čvrstom učenju Crkve o Majčinoj ulozi. One donose temeljne povijesne teme u neobično ozračje naših nemirnih vremenâ, kada je ljudima od savjesti jasno da se stvari ne mogu još dugo nastaviti pogoršavati ovakvim tempom. Pomalo zastrašujuća poruka koja slijedi, upućena 30. srpnja 1986. ocu Gobbiju, kao da se na izravan način poziva na gore navedeni citat iz Redemptoris Mater. "Ovo je trenutak kada se svi trebaju uteći k meni, jer sam ja Korablja Novoga Saveza. U Noino su vrijeme, neposredno prije potopa, oni koje je Bog odredio da prežive tu strašnu kaznu ušli u korablju. Danas ja pozivam svu svoju ljubljenu djecu da uđu u Korablju Novoga Saveza koju sam za vas izgradila u svom Bezgrješnom Srcu, kako bih im ja pomogla iznijeti krvavi teret ove velike kušnje koja prethodi dolasku dana Gospodnjega." Prvoga je siječnja 1987. Blažena Majka progovorila ocu Gobbiju o svome poslanju: "Ja sam Majka Božja ... Poslanje što mi ga je povjerilo Presveto Trojstvo sada treba priznati cijela Crkva. Ja sam zora koja sviće kako bi navijestila veliki dan Gospodnji. Kroz ove će godine Crkva, kao i čitavo čovječanstvo, ostati zatečeni velikim događajima milosti i spasenja što će vam ih donijeti Bezgrješno Srce vaše nebeske Majke." Miris ružâ Marijino se prisustvo očituje na brojnim mjestima. Često se ukazuje uz miris parfema ili ruža. Ljudi iz Marijanskog pokreta dobro poznaju miris ruža, te ona na taj način daje znati ljudima da se nalazi među njima. Postoje na deseci slučajeva kada smo se našli među ljudima koji bi osjetili prekrasan miris, a onda bi netko prošaptao, "Osjeća li tko miris ružâ?" Obično barem nekoliko ljudi to potvrdi. Blažena je Majka o tome znaku ocu Gobbiju progovorila 24. siječnja 1984.: "Mirisni znak moga majčinskoga prisustva može se osjetiti kod ukazanjâ što ih još uvijek vršim u brojnim dijelovima svijeta. Da, u ovo se vrijeme ukazujem u Europi, Aziji, Africi, Americi i dalekoj Oceaniji. Čitav je svijet ogrnut mojim plaštem ... Znakom koji vam dajem preko mirisa koji se nekada više, a nekada manje može osjetiti, želim vam pokazati da sam

uvijek među vama, ali posebno kada me više trebate. Ako ne osjetite miris, ili on bude vrlo slab, to ne znači da vas ne ljubim ili da ste bili nevaljali." Nepoznate vode Kada je riječ o tajanstvenim pojavama koje nas okružuju, nalazimo se u nepoznatim vodama. Otpadništvo, trpljenjâ, pročišćenje, nadolazeća velika kazna, Drugo Došašće, te novo Razdoblje mira - sve je to odreda u Pismima prorečeno za kraj vremenâ. Marija je određena za onu koja će nas tim vodama voditi do Drugog Dolaska Gospodnjega. Kao što je Sveti Toma Akvinski rekao, nakon što je napisao svoju Summu, te nakon što je čitav život branio vjeru, "Sve što sam napisao prazna je slama" - a rekao je to kada je u trenutku svoje smrti susreo živoga Boga. Sustavna je teologija Akvinskoga bila prihvatljiva tada kao što je to i danas. On je govorio i pisao o Bogu s velikim nadahnućem Duha Svetoga. Pa ipak, kada je Boga susreo u nadnaravnom kraljevstvu smrti, shvatio je kako su njegove riječi manje vrijedne, budući da više nisu bile dostatne da bi opisale njegove osjećaje i ono čemu je prisustvovao. Kada otajstvâ budu očitovana kod proglašenja Marije Su-Otkupiteljicom, Posrednicom, Zagovornicom, Majkom Drugoga Došašća i Arkom Novoga Saveza, kao i njena nazivanja drugim imenimâ koja zadivljuju naš razum, moramo ostati otvoreni prema otajstvima Neba. Blažena Majka čini sve što je potrebno kako bi osigurala spasenje svoje djece. Neće li majka učiniti sve što je u stanju za sigurnost svoje djece? Poradi otpadništva kojega smo svjedoci, Blažena je Djevica Marija preko vidjelaca u Međugorju svijetu rekla da će u vremenu koje je pred nama učiniti što je god više moguće: "Želim vam nastaviti davati poruke kao nikada prije u povijesti od početka vremenâ." U proljeće su 1982. vidioci upitali Blaženu Majku za druga navodna ukazanjâ. Pitali su, "Ljudi se čude da se ukazuješ na toliko mjestâ!" Blažena je Majka odgovorila, "Ako bude potrebno, ukazivat ću se u svakome domu."23 Kraj ukazanjâ? Međugorska poruka od 25. listopada 1992. glasi ovako: "Stoga, draga dječice, slušajte i živite ono što vam govorim, jer je važno da se, kada više ne budem s vama, sjećate mojih riječi i svega što sam vam rekla." Ova nam je poruka vrlo značajna. Marija svojim porukama uvijek prati neku određenu temu i nerijetko daje natuknice i naputke vezane uz, kako sadašnje, tako i buduće događaje. Čini se da bi se njeno poslanje davanja upozorenjâ svijetu moglo bližiti kraju. Marija je međugorskim vidiocima rekla da će, kada tamo prestanu ukazanjâ, na svijet doći tri upozorenja. Nakon trećeg će se upozorenja na mjestu ukazanjâ u Međugorju pojaviti vidljivi znak što će ga čitavo čovječanstvo moći vidjeti. Taj će znak biti svjedočanstvo vjerodostojnosti ukazanjâ. Nakon vidljivoga znaka, oni koji još uvijek budu na životu, imat će vrlo malo vremena za obraćenje. Odnedavna Marija traži tjednu ispovijed, često pričešćivanje, te ostanak u trajnom stanju milosti. 4. Proroci među nama Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Druga knjiga Ljetopisa 16,9

Danas, kao nikada prije, postoje brojni osobiti ljudi, žene i djeca, obdareni darovima kako bi drugima pomogli pripraviti se za nadolazeća teška vremenâ. Kao što je u Starome Zavjetu Bog podigao proroke da oglase uzbunu, tako je i danas Gospodin ovome dobu darovao proroke i svete ljude. Brojne se od tih poruka mogu čuti u svim glavnim vjeroispovijestima. Budući da su stvari iznimno hitne, Nebo nam je darovalo brojna znamenjâ i proroke, kako bi nas upozorilo. Kako se kaos u svijetu povećava, zajedno s otpadništvom - gubitkom vjere - u Katoličkoj Crkvi, Bog je te proroke podigao u našem vremenu kako bi ukazali na moralne pogibelji i krivovjerstva, - na uzroke naših poteškoćâ. Većina je poruka uslijedila nakon 1981., godine prvog ukazanja u Međugorju. Brojni među onima koji danas imaju ukazanjâ ili primaju poruke, posjetili su Međugorje ili ih se Gospino ukazanje na tom mjestu duboko dojmilo. Brojne su molitvene skupine po čitavome svijetu, uključujući tu i Sjedinjene Države, plodom iskustava stečenih prilikom posjeta tom zabačenom selu. Ti su posebno nadareni pojedinci poput zvijezdâ vodilja koje ukazuju na pogibeljne prepreke na putu k istinskoj vjeri u Boga. Danas više nemamo izgovora da ne promijenimo svoje živote, budući da se Gospa ukazuje po cijelom svijetu. Ako netko nije čuo niti za jedno ukazanje ili poruke koje su njegovim plodom, to jednostavno znači da ga takve stvari ne zanimaju. Poruke i upozorenjâ govore prije svega o potrebi za osobnim obraćenjem. Gospa na svim vjerodostojnim mjestima ukazanjâ naglašava potrebu za obraćenjem, molitvom, postom, pokorom i osobnim posvećenjem. Poruke koje nam dolaze od današnjih mistikâ odražavaju Gospine glavne poruke i upozorenjâ. Blažena je Majka svoje poruke proširila po svem svijetu, ne samo kroz svoja ukazanjâ, već i kroz poruke svojih prorokâ. Razlučivanje Nije grijeh ne vjerovati u lokucije (nutarnji govor), nebeske poruke, ili vizije. Vjerovanje u ukazanjâ nije temelj naše vjere, niti to treba da bude. Nerijetko su se javljali slučajevi međukulturnih problema glede tumačenja. To je posve prirodno, a ponekad stvara zbrku. Nebeska su ukazanjâ više poput "začina" na već iznmno bogatoj gozbi, dok i dalje nastavljaju hraniti naš duh. Marijina je zadaća ukazivati na Isusa, na sličan način na koji je to izrazio Ivan Krstitelj, "On treba da raste, a ja da se umanjujem" (Ivan 3,30). Zadnja ukazanjâ koja su primila puno priznanje Rima bila su ona u Beauraingu i Banneuxu u Belgiji 1932./1933. Brojna kasnija ukazanjâ imaju odobrenje tamošnjih biskupâ. Da danas čak niti Međugorje nije primilo službeno priznanje od strane Rima, iako ga je posjetilo gotovo 15 milijuna laika, te približno 15 000 posvećenih osobâ. Budući da marijanska ukazanjâ predstavljaju kamen spoticanja za tolike vjernike, poželjno je službeno Crkveno odobrenje stvarnih ukazanjâ. S druge strane, Crkva mora djelovati polako, kako bi u potpunosti ispitala i pratila dugoročne plodove, te pomno razlučila što se točno događa. Da bi omogućio veću slobodu Duha u datom vremenu, Papa je Pavao VI 1966. dopustio "izdanjâ o novim ukazanjima, otkrivenjima, proroštvima i čudesima neka se dijele i čitaju među vjernicima bez izričitog dopuštenja Crkve, pod uvjetom da ne sadrže ništa što bi se protivilo vjeri i moralu. To znači da Imprimatur nije potreban."1 Time se omogućava

stanovita fleksibilnost, kako se Duh ne bi gušio. Međutim, ta nova sloboda ujedno otvara vrata i mogućoj zlouporabi. Različiti ljudi različito shvaćaju duhovne sfere, a Sotona se često javlja pod krinkom anđela svjetla. Moramo se ravnati prema plodovima. Tmina ne može davati svjetlo. Boga često možemo raspoznati po onome što On nije. On nije zavist, pomutnja, ljutnja, niti razdor. Bog je vrlina i cjelovitost, združivanje. On je mir, blagost, ljubav, dobrota, mekoća i poniznost. Okružje koje vlada oko nekog mjesta ukazanja može biti znakovitim mjerilom njegove vjerodostojnosti. Jesu li riječi prorokâ izdržale kušnju vremena? Jesu li vidioci poslušni Crkvenome naučiteljstvu i tamošnjem biskupu? Unose li poruke mir, ili pak izazivaju pomutnju? Da bismo bolje shvatili te suvremene proroke, iznijet ćemo nekoliko uvodnih riječi o pojedinim misticima. Imajte pritom na umu kako je riječ o svega nekolicini ljudi što su ih autori ove knjige odabrali poradi snage njihovih porukâ. Ovi su ljudi podvrgnuti duhovnome vodstvu, te su mnogi među njima prošli strogo preispitivanje od strane Crkve. Kao i u Međugorju, ukazanjâ, vizije i lokucije vezane uz svakog pojedinog glasonošu i dalje se nastavljaju - ne znamo samo za koliko dugo. Poruke, u cjelini uzevši, govore više o našem spasenju negoli o upozorenjima na užas i muke koje, čini se, predstoje čovječanstvu. Naveli smo samo izvatke iz tisuća marijanskih porukâ, kako bismo naglasili važnost našega doba, kao i žar kojim Nebo pokušava privući našu pozornost. Cjelovita bi antologija marijanskih ukazanjâ i prorokâ bila jednostavno pregolema. Mora biti da nam se približavaju neki važni događaji, budući da nam se Marija obraća s učestalošću i hitnošću koje dosad još nikada u povijesti nisu zabilježene.2 Neki od današnjih prorokâ Otac don Stefano Gobbi. Dana 8. svibnja 1972., skromni je talijanski svećenik po imenu otac don Stefano Gobbi bio na hodočašću u Fatimi. Nutarnja ga je snaga stala uvjeravati kako će "Bezgrješno Srce Marijino" naći lijeka za probleme što ih je Crkva imala upravo među njegovim vlastitim redovima. Koristeći se njime kao skromnim sredstvom, Gospa je planirala podići vojsku svećenikâ diljem svijeta, spremnih posvetiti se njenom Bezgrješnom Srcu, iskazati čvrstu odanost Papi i s njime ujedinjenoj Crkvi, te povesti vjerne u sigurno skrovište njena majčinskoga Srca. U srpnju je 1973. otac Gobbi počeo zapisivati neke od lokucija što ih je primao od Marije. Okupio ih je u knjizi nazvanoj Gospa govori svojim ljubljenim svećenicima. Kasnija se verzija ove knjige, koja sadrži još porukâ, naziva: Svećenicima: Ljubljenim sinovima Gospinim. Ova je uistinu iznimna knjiga prevedena na brojne jezike, a poslužila je i kao glavno sredstvo osnivanja Svećeničkog marijanskog pokreta (SMP). SMP je istinski duhovni pokret, a ne neka od čovjeka stvorena organizacija. Do danas je preko 300 biskupa i kardinala, te više od 55 000 svećenikâ diljem svijeta, prihvatilo njegove ciljeve i preuzelo predložene obveze. Same poruke, koje ocu Gobbiju dolaze u obliku "nutarnjih lokucija", odnose se na posljednja vremenâ, svetost, Isusov dolazak u slavi, kao i niz drugih tema koje se tiču našega doba. Christina Gallagher. Od 1981., mlada Irkinja, majka dvoje tinejđera, prima vrlo hitne poruke od Isusa, Marije i različitih Svetaca, u kojima se govori o grijesima današnjega doba koji će uzrokovati nesreće što nam uskoro predstoje. Niti jedan ozbiljni vidjelac ne spominje datume, te nas i Blažena Majka, upravo poput Pisama, upozorava da se čuvamo onih koji spominju točne datume. Ipak, Kristinine poruke upućuju na to da odvijanje događaja o kojima je riječ možemo očekivati gotovo trenutačno. Kristina za duhovnog vođu ima irskog svećenika, oca

Gerarda McGinnityja, čuvenog mariologa koji je doktorirao patristiku, te koji je uvjeren u vjerodostojnost Kristininih iskustava. Kristina je jedna od sve većeg broja vidjelaca koji spontano na svome tijelu primaju rane koje nalikuju na one što ih je bio zadobio Krist o raspeću. Kristina pati i od rana - koje se nazivaju stigmate - u obliku krvavih masnica na čelu, kao od trnove krune. Marija Esperanza. Marija Esperanza De Bianchini, odana supruga i majka sedmoro djece, živi u Betaniji u Venecueli. Od svoje pete godine, kada joj je, u jednoj viziji, Sv. Mala Terezija (Mali Cvjetić) bacila ružu koju je ova uhvatila i spremno odnijela majci, Marija živi život ispunjen mističnim događajima. Još kao maloljetnica, imala je viziju jednog mjesta na kojem će se Marija kasnije ukazati. Maria i njen suprug pronašli su mjesto koje je točno odgovaralo njenoj viziji i kupili ga u ožujku 1974. Od 25. ožujka 1976., Marija se u Betaniji ukazuje kao "Majka Pomirenja Svih Ljudi." Ukazanju Blažene Majke Mariji Esperanzi nerijetko neposredno prethodi pojava velikog plavog leptira. Uz ukazanjâ koja nose prelijepe poruke, gđa. Esperanza je ujedno blagoslovljena i mističnim pojavama: na Veliki Petak krvari iz rana Kristovih, ponekad se Euharistija čudesno pojavi na njenom jeziku, dok miris ruža obavija njenu pojavu. Brojni među tisućama koji su pohodili Betaniju također su mogli vidjeti Blaženu Majku. Euharistijska hostija, koja je spontano stala krvariti u svećenikovim rukama, nakon ispitivanja je nađena vjerodostojnom, te je sada pohranjena kod biskupa. Ukazanje koje se zbilo 25. travnja 1984., kada je 108 ljudi u Betaniji vidjelo Gospu, odobreno je od strane biskupa Pia Bella, poglavara tamošnje biskupije. Marija je primila brojne apokaliptične poruke, uključujući i sljedeću, koja se, izgleda, odnosi na Upozorenje: "Dolazi veliki trenutak velikoga dana svjetlosti. Savjesti ovog ljubljenog naroda moraju biti snažno potresene, kako bi oni 'uredili svoje kuće' i tako pružili Isusu dostojnu zadovoljštinu za svakodnevnu nevjeru grešnikâ..."3 Mirna Nazzour iz Damaska, Sirija. Nekoliko metara od mjesta na kojem je Sveti Pavao, prema svjedočanstvu, zbačen sa svoga konja, oslijepljen, i postavljen za "apostola krivovjeraca", mlada kućanica i majka dvoje male djece prima neke od najzačudnijih mističnih pojava dosad zabilježenih. Mirna, prelijepa i sramežljiva mlada žena, melkitska grkokatolkinja sretno udata za grčkog pravoslavca, prima riječi Našega Gospodina koje se odnose na Njegovu želju za jedinstvom, napose između Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve, koje su se odvojile 1054. Glavnim će čimbenikom jedinstva Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve biti Blažena Djevica, budući da je njena uloga na ispravan način shvaćena u obje ove vjeroispovijesti. Mirna ne samo da ima stigmate, koje se javljaju o Velikom Petku, te su zabilježene na video snimci, već i iz ikona koje je okružuju istječe 100%-tno čisto maslinovo ulje. Mirnino tijelo također luči to čisto maslinovo ulje, te postoji dokumentacija o čudesnim izliječenjima po Mirninim molitvama i korištenju toga ulja. Tamošnji je pravoslavni biskup svoje odobrenje Mirninih iskustava dao postaviti iznad Mirninih vrata.4 Julia Kim. Gđa. Kim živi u mjestu Naju u Južnoj Koreji. Obraćenica je na katoličanstvo, udata, i majka četvoro djece. Doživjela je čudesno tjelesno ozdravljenje, nakon što su je liječnici bili poslali kući iz bolnice da umre. Od 30. lipnja 1985., kipić što ga Julia ima u kući plače ljudskim i krvavim svjetlocrvenim suzama, i to traje već preko sedam stotina dana. Odnedavna se iz kipa cijedi i mirisno ulje. Julii su se ukazali i Isus i Marija, i prenijeli joj vrlo

duboke poruke. Zamolili su Juliu da trpi kao "duša žrtve", kako bi Isusu pružila zadovoljštinu za grijehe drugih, a poglavito za grijeh pobačaja. Ona proživljava vrlo snažne tjeskobe, znakove Nebeske srdžbe poradi našega neodgovornog nehaja za ljudski život i Božju želju za njegovim stvaranjem i blagoslovom. Julia ujedno proživljava i agoniju djeteta nad kojim se vrši pobačaj. Ponekad njena trpljenja traju satima. Ponekad kada primi Euharistiju, na njenom se jeziku stvare krv i meso (načinjene su snimke). Julia ima vidljive stigmate, dok miris ruža ostaje (ponekad i mjesecima) na predmetima kojih se dotakla. Juliin je duhovni vođa otac Raymond Spies.5 Jim Singer. Jim Singer rođen je 1952. u Zagrebu, glavnome gradu Hrvatske. Oženjen je, ima dvije kćeri, te sada živi u Ontariju u Kanadi. Sve do 1991., radio je kao pogonski inženjer u jednoj poznatoj kemijskoj tvornici. Godine 1991., došlo je do restrukturiranja tvrtke, te je Jim izgubio posao. Njegova supruga Natalija radi u župnom uredu katoličke crkve koju pohađaju. Oboje su Hrvati. U Jimovim se porukama Hrvatska spominje kao "domovina njegovih predaka." Davno prije no što je strašni rat izbio u tom dijelu svijeta, Gospodin ga je bio prorekao Jimu i njegovoj obitelji. Jim je u razdoblju između svibnja i rujna 1989. primio stotinu poruka, čija se učestalost u međuvremenu nešto prorijedila. Jimove se poruke odlikuju originalnošću, britkošću jezika i snagom. Puno toga rečeno je s malo riječi. Jim nam uvodi nov naziv za Sotonu: "Tama koja `svijetli`." Dana 23. svibnja 1993., Gospodin je Jimu progovorio o toj "Tami koja `svijetli`." "Puno od onoga na što sam te upozorio uskoro će se ispuniti. Obraćam ti se ponovo jer tolika Moja ljubljena djeca na ovome svijetu i dalje tumaraju ovim pogibeljnim vremenima ravnodušni prema Mojim upozorenjima, slijepi za znakove ovih vremenâ, ne osvrćući se na Moje pozive. Puno sam vam toga povjerio, i još jednom vam svima ponavljam: koristite se svim Mojim darovima, neka vam Moji darovi budu jedinom hranom. Tama koja `svijetli` prebiva među vama; ona je jaka, i vjerujte da uistinu postoji. No, ponavljam vam: ne živite u strahu od njenih zala. Mjesto toga ih pogledajte, dobro ih pogledajte! Strgnite mnogobrojne maske ovoga zločinca i snažno mu se suprotstavite. Neka vam darovi Mojega Duha posluže kao štit. Neka iskrena molitva, puna ljubavi, bude vaše oružje. Moja djeca moraju znati da se mogu spasiti jedino po Meni. Znajte da sam jedino Ja vaše istinsko utočište. Želim da sva Moja djeca budu sa Mnom. Želim vjernost, želim ustrajnost od svakog Svojeg djeteta. Ja sam Istina, Ja sam Put, Ja sam Život. Nikada ne zaboravite da sam Ja Onaj koji snagom puni svaki korak svakoga od Moje djece koja kroz život kroče u Mojoj službi."6 Šestoro djece iz Međugorja, Bosna i Hercegovina. Budući da smo ovom ukazanju posvetili čitavo jedno poglavlje, ovdje ćemo samo kratko napomenuti da, počam od 25. lipnja 1981., šestoro djece u zabačenom selu u Bosni i Hercegovini svakodnevno primalo je posjete i poruke Blažene Djevice, koja sebe naziva "Kraljicom Mira." Ona ljude poziva na promjenu života kroz molitvu iz srca, post, pomirenje s Bogom i bližnjim, obraćenje i mir. Točno deset godina nakon što su započela ova viđenjâ, susjedna se Hrvatska odijelila od tadašnje jugoslavenske federacije, čime je bačena iskra za najkrvaviji rat na tlu Europe od Drugog svjetskog rata. Međugorje se nalazi točno u sredini ovog užasa, pa ipak, sva izvješća koja od tamo dolaze, opisuju tamošnje ljude kao mirne, spokojne i pune ljubavi. Međugorje je, od svih dosadašnjih ukazanjâ, izvršilo najsnažniji utjecaj na svijet u najkraćem roku. Brojni ostali sadašnji vidioci svjedoče kako su njihova iskustva s Majkom Božjom započela tek nakon povratka s hodočašća u Međugorje. Časopis Life donio je izvješće prema kojem je ovo maleno mjestašce pohodilo preko 15 milijuna hodočasnikâ. Izvješća koja otamo stižu o ozdravljenjima, obraćenjima, znamenjima i čudesima, uistinu su zapanjujuća. Gospa, Kraljica Mira, nedavno je kazala kako je Međugorje "znak" za čitav svijet. Ona upozorava na

nadolazeću kaznu, u usporedbi s kojom će se rat u Bosni i Hercegovini doimati poput obične dječje igre. Luz Amparo Cuevas. Od 14. se lipnja 1981. Blažena Majka ukazuje siromašnoj i skromnoj kućanici i majci sedmoro djece u Escorialu u Španjolskoj. Gospa se predstavila kao Gospa Žalosna i zamolila Luz Amparo da što većem broju ljudi prenese važnost molitve i posta, prinošenja svakodnevnih žrtava Gospodinu, veće odvojenosti od ugodâ i štetnoga utjecaja svijeta, njegovanja pobožnosti prema Presvetom Srcu njezina Sina, Njegovoj muci i smrti, te Njegovom prisustvu u Svetoj Euharistiji. Na taj način mogu ublažiti Gospine patnje i pripraviti se za suočenje s pogibeljima ovoga svijeta. Luz Amparo je upoznala bol i trpljenje još od samoga početka svoga života. Majka joj je umrla kada je imala samo šest mjeseci. Otac se ponovno oženio, a pomajka je s njom vrlo grubo postupala. Od trenutka kada je navršila sedmu godinu, od nje se očekivalo da donosi novac u kuću, radeći na uličnim prodajnim štandovima. Kada, kao malo dijete, nije donijela novac, ili ga je donijela premalo, tukli su je, uskraćivali joj obroke i bacali je na ulicu neka spava poput napuštene beskućnice. S devet je godina morala u bolnicu radi pothranjenosti. Nakon toga ju je pomajka zadržala u kući, često je zaključavajući u ormar i hraneći je samo zobenom kašom i vodom. Njeno je obrazovanje bilo zanemarivano, dok su je u crkvu slali vrlo rijetko. Mala je mučenica preživjela uglavnom zahvaljujući svojoj velikoj pobožnosti prema Mariji, Majci Božjoj, čiju je zaštitu neprestance zazivala. U šesnaestoj se godini udala za puno starijeg čovjeka, koji se prema njoj također vrlo loše odnosio. Bio je sklon pijančevanju, te bi često ostajao bez posla. Luz Amparo radila je u bogataškim kućama kao spremačica, kako bi odgojila svoju djecu i omogućila im naobrazbu. Jedan od njenih sinova danas radi kao liječnik u Madridu. Krajem sedamdesetih, obolila je od raka, te su njen slučaj proglasili neizlječivim. Njeni su je imućni poslodavci u bolesničkim kolicima odveli u Lurd. U Lurd je čudesno ozdravila, te joj se dvije godine kasnije, 1981., Blažena Majka stala ukazivati u Escorialu. Bilo je to dana 16. listopada 1980., kada je Luz Amparo počela primati prve blagoslove s Nebesa. Toga je dana čistila jednu kuću, kada je začula nutarnji glas kako je potiče na molitvu za mir u svijetu i obraćenje grešnikâ." Gotovo je istoga trenutka počela krvariti iz čela i dlanova. Glasno je zapitala, "Što je ovo?" Kao odgovor, primila je viziju Gospodina na Križu i sljedeće objašnjenje: "Kćeri moja, ovo je Kristova muka. Pozvana si da je u potpunosti proživiš," na što je Amparo odgovorila, "Ali ja to ne mogu izdržati!" Potom je čula kako joj Gospodin govori: "Ako ti ne možeš izdržati ta trpljenja nekoliko sekundi, kako sam li ih ja tek izdržao onih dugih sati na Križu, umirući za one koji su Me razapeli? Ovim ćeš trpljenjima biti u stanju pomoći oko spasenja brojnih dušâ." Amparo je pristala prihvatiti ta trpljenja za spasenje dušâ. Od toga se trenutka njen duhovni život uvelike promijenio. Počela je primati nevidljive stigmate. Ti nevidljivi znakovi Gospodinove žrtve u Njegovu Tijelu i Krvi za naše spasenje povremeno izlaze na vidjelo, te su njeno čelo, oči, usta, ruke, koljena i noge prekriveni krvlju. Svaki puta kada se stigmate pojave kao vidljive, okružuje ju vrlo ugodan miris. Amparo je primila brojne poruke o kazni, kao i o tri dana tame. Estela Ruiz. Ova supruga i majka sedmoro djece koja živi u gradu Phoenixu u američkoj državi Arizoni, prima ukazanjâ i poruke od 3. prosinca 1988. Marija joj se ukazuje kao

"Gospa od Amerikâ", s porukama koje se tiču svih nas. Poruke se čitaju mnoštvu ljudi koje posjećuje njenu kuću. Gospa se Esteli ukazivala gotovo dnevno u 1989., te se svo njezino sedmoro odrasle djece odlučilo za put svetosti. Za razliku od svoga muža, Estela je bila skeptična glede ukazanjâ i porukâ, sve dok joj se Gospa nije počela ukazivati. Kada je njezin suprug u rujnu 1988. otputovao u Međugorje, više ju je zanimala izgradnja karijere negoli odgoj njeno sedmoro djece. Dok je prolazila pokraj slike Gospe od Guadalupea što ju je njezin muž bio naslikao u njihovu domu, začula je divan ženski glas kako joj govori, "Dobro jutro, kćeri." Njena je prva reakcija bila pomisao da joj se sve to samo pričinja. Dva dana kasnije, nakon što je već bila zaboravila na taj događaj, ponovilo se isto. Sada je već razmišljala da bi to uistinu mogla biti stvarnost. Nakon što se njen muž vratio iz Međugorja, zagledala se u njegove oči, koje je poznavala već trideset godina, te su joj se one učinile drugačijima. Nešto ga je promijenilo. Estela je shvatila kako Gospa mijenja i nju. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1988., Blažena se Majka počela ukazivati Esteli. Za vrijeme prvoga ukazanja, Gospa joj je rekla, "Došla sam te zamoliti da budeš moj glasonoša, i želim znati hoćeš li to učiniti? Pomoći ću tebi i tvojoj djeci da izvršite brojne promjene. Kroz određeno ću razdoblje pripravljati tvoju obitelj i slati joj brojne poruke." Otad je čitava obitelj doživjela obraćenje, koje je za posljedicu imalo velike promjene. Jedan od sinova koji je bio ovisnik o drogi sada je potpunoma ozdravljen, te je postao gorljivim svjedokom Našega Gospodina. Poruka što ju je Estela primila 19. siječnja 1991. ne razlikuje se puno od porukâ primljenih u brojnim drugim dijelovima svijetâ. Odnosi se, u suštini, na molitvu, obraćenje i post. Marija je rekla, "One koji su se odazvali mome pozivu sada potičem na predanost radu za mene. Započnite istinski život molitve i ne dopustite da vas išta odvrati od tog predanja. Pozivam sada Amerike na post kao žrtvu ljubavi. Smjesta započnite s postom. Potrebna mi je vaša predanost molitvi i žrtvi. Nema više vremena za posvećivanje vašim sitnim brigama. Napustite samosažaljenje i ljutnju prema drugima. Nema više vremena za takvo ponašanje. Ako vi još niste naučili ljubiti one koji su oko vas, možete li od svijeta očekivati spoznanje ljubavi o kojoj vam govorim ... Tražim od vas da prinosite dva dana posta tjedno za mir u svijetu. Ne možemo i ne smijemo napustiti nadu..." Jednom se prigodom Gospa ukazala Esteli Ruiz u Crkvi Bezgrješnoga Srca u Phoenixu. Estela kaže, "Upitala sam Gospu tko je, što radi, i tko ju je poslao. Gospa je rekla, "Ja sam Bezgrješno Srce Marijino." Potom je dodala, 'Ovo je moja vladavina - ovo je vrijeme moje vladavine. Ovdje sam da bih svoju djecu privela natrag k svome Sinu. Poslao me Bog, Naš Otac.' Potom sam je upitala tko je, a ona je odgovorila, 'Ja sam Bezgrješno Srce Marijino, ali sam ista ona koja se ukazujem po čitavome svijetu.' Rekla mi je, 'Pogledaj po ovoj crkvi različita obličja u kojima se pojavljujem.'" Estela je odgovorila kako u toj crkvi postoje kipovi Gospe Žalosne, Gospe od Guadalupea i Gospe Fatimske. Gospa je tada rekla: "Da, ja sam Majka Božja, i ukazujem se na različitim mjestima. Postoji samo jedna, a to sam ja, i ja sam sve to. Ali danas, ovoga časa, dolazim kao Bezgrješno Srce Marijino, jer je ovo vladavina moga Bezgrješnog Srca. I došla sam svoju djecu prizvati natrag k Bogu." U jednoj drugoj poruci, od 2. ožujka 1991., Gospa je rekla, "Želim da nastaviš moliti za mir u svijetu. Morate shvatiti da se mir ne postiže pobjedom u borbi, već promjenom u srcima i

životima ljudi ... Potrebno je da ljudi shvate da će se, ako se srca ne promijene, međusobna razaranjâ i uništenjâ nastaviti diljem svijeta..." Biskupija je grada Phoenixa uspostavila komisiju za ispitivanje navodnih ukazanjâ, na čelu s biskupom Thomasom O'Brienom. Biskup je, nakon što je proučio ono što je ustanovila komisija, kazao sljedeće: "Naš je stav da se zasad ne nanosi nikakva šteta niti Crkvi kao ustanovi, niti vjernicima, u smislu obdržavanja ovih pobožnosti..." Kao Gospa od Amerikâ, Gospa nas poziva na upoznavanje istinskoga značenja naših životâ, kao i jačanje i intenziviranje pobožnosti prema Našem Gospodinu Isusu Kristu.7 Terezija Lopez. Terezija Lopez iz grada Denvera u američkoj državi Kolorado rečeno je da će biti jedna od brojnih iskri kojima će se upaliti vjera mlakih na Zapadu. Terezija je odgojena kao katolkinja, te je, poput mnogih drugih iz svoje generacije, izgubila zanimanje za vjeru kako bi se "otisnula u svijet." Niti ona niti njen muž Jeff svoje prethodne brakove nisu bili sklopili u crkvi, ali su zato oboje dobro upoznali nevolje poništenjâ, samohranih roditelja, i razvodâ. Dana 3. travnja 1990., Tereziju je usred noći probudio glas koji ju je upućivao na "čitanje Riječi." Nakon što je shvatila da nije riječ o šali njezine djece, otvorila je Poslanicu Efežanima 1,15-19. Riječi što ih je tamo pročitala bile su sljedeće: "Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu Kristu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama. Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo (...)" Nakon što je nastavila čitati sve do jutra, svoje je iskustvo ispričala svom suprugu Jeffu. Zadivljen, Jeff je iz svoga novčanika izvadio trošan komadić papira na koji je, pred deset godina, u trenutku životne krize, ispisao te iste riječi. U ožujku je 1991. Terezija osjetila poziv da ode u Međugorje, gdje je doživjela više duhovnih fenomena s vidiocima, a također i s nekima od svećenika, uključujući i patera Slavka Barbarića, jednog od franjevaca koji službuje pri crkvi Svetoga Jakova. Po povratku u Sjedinjene Države, duhovni su se fenomeni nastavili. Čula je glas kako joj govori, "Povedi moju djecu do izvora," a jedini izvor kojega se mogla sjetiti bio je onaj u kapelici Sv. Franciske Cabrini u mjestu Goldenu u državi Colorado. Glas se počeo širiti, te su se na tom mjestu počele skupljati gomile hodočasnika, slično kao i na drugim mjestima ukazanjâ u svijetu. Druga je jedna lokucija nadahnjivala sljedeće, "Želim da se svi okupljate u drugoj subotu u mjesecu." Bilo je fenomenâ poput pojave slike Blažene Majke na svetohraništu s po dvije golubice sa svake strane; slike Isusa kao pastira; jarke svjetlosti koja sije iz svetohraništa, te ljudi koji su također imali vizije Blažene Djevice. Jednom je prilikom, nakon poruke, Terezija Blaženoj Djevici rekla, "Majko, ljubim te". Ona je potom prišla i utisnula Tereziji poljubac u čelo. Prizor je sličan onome u Međugorju, kao i ukazanjima na drugim mjestima u svijetu. Nema objašnjenja u sferi prirodnog. Ovakvi se događaji mogu objasniti samo u sferi nadnaravnog. Jeff, koji sam sebe opisuje kao "nemarenog" katolika, nikada nije molio krunicu, sve dok njihova novorođena kćer nije umrla od sindroma iznenadne smrti novorođenčadi. Terezija je o molitvi krunice razmišljala samo na pogrebima. Josip Terelja, koji je radi svoje vjere u bivšem Sovjetskom Savezu preko dvadeset godina proveo u zatvoru, rekao je da će ovo mjesto biti poprištem brojnih čudesa, te da će postati veliko hodočasničko središte, poput

Fatime ili Međugorja.8 Josefina-Marija. Josefina-Marija rođena je u Melbournu u Australiji. Roditelji su joj Talijani. Udata je, radi kao učiteljica na školi, te živi jednostavnim životom usredotočenim na posao, obiteljske dužnosti i molitvu. Jozefina je poruke od Gospodina i Gospe stala dobivati 20. rujna 1990., otkad ih je primila već preko 1000. Poruke po Jozwefini namijenjene čitavome svijetu. Govore o miru, obraćenju, molitvi, postu, jednostavnosti, poniznosti i bezgraničnoj ljubavi i milosrđu Božjem. Poruke su već donijele puno plodova na području Melbournea, potičući osnivanje posebnih molitvenih skupina, kao i obnovu pobožnosti prema Presvetom, kao i prema Bezgrješnom Srcu. Kao što je to slučaj i s ostalim današnjim vidiocima, Gospodin se služi Jozefinom kako bi svijet upozorio da je na pomolu vrijeme Božje Pravde. Isus preko Jozefine poručuje da su na obzorju još brojnije i veće kazne. No, On nam ujedno poručuje i neka se ne bojimo, jer će kazne poslužiti za spasenje dušâ i obnoviti svijet porobljen pohlepom i grijehom. "Ne boj se, narode Moj," rekao je Isus po Jozefini 22. srpnja 1993. "Ljubim vas svojim Presvetim Srcem. Svatko mora preko Mene doći k Ocu." "Narode Moj, brojne su pošasti i nesreće zadesile zemlju, pa ipak mnogi ne prepoznaju da je upravo to ono što je prorečeno u Pismima. Ali, narode Moj, ne boj se, jer vas Moja božanska ruka štiti poput pokrova. Oni među vama koji pripadaju Meni nemaju se čega bojati. Ništa vam neće nauditi. "Trpljenjâ vremenâ u kojima se nalazimo namijenjena su spasenju dušâ, narode Moj, maleni Moji. Ne bojte se, ponizni Moji; oni među vama koji su Mi predali svoje živote i predali Mi cijele sebe ... plan Mojega Oca /da obnovi lice zemlje/ počeo se ostvarivati. Ostanite u miru i budite ustrajni u ljubavi, vodite Moj narod u miru, neprestano ga pritom podsjećajući na Moju ljubav. Prinosite žrtve, djeco Moja, i budite Moji su-otkupitelji u nastojanju da se ostvari plan Mojega Oca."9 Josip Januszkiewicz. Mediji su također naširoko izvješćivali i o navodnim marijanskim ukazanjima Josipu Januszkiewiczu iz mjesta Marlboro u američkoj državi New Jersey, koji je, nakon posjeta Međugorju godine 1988., trenutačno ozdravio od ozbiljne povrede kičme zadobivene na radu, kao i od djelomičnog gubitka sluha. U Međugorje je otišao kao skeptik, ali je 1989. počeo primati poruke od Marije. Ukazanjâ koja su zaredala svakodnevno počam od 17. ožujka 1989. sada se odvijaju javno svake prve nedjelje u mjesecu, a povremeno, bez nekog utvrđenog obrasca, i osobno. One su na poseban način namijenjene posvećenim osobama. Ova ukazanjâ razmatraju crkvene vlasti u Trentonu u državi New Jersey, na razini biskupije.10 Puno je više ljudi Božjih no što bismo ih mogli makar nakratko spomenuti, poput Josipa Terelje, ukrajinskoga katolika - disidenta koji sada živi u Kanadi, Julke Šimašek iz Našica (Zagreb- Hrvatske), sestre Lucije iz Fatime, sestre Agnes Sasagawa iz Akite, vidjelaca u Garabandalu, Eileen George iz Worcestera u američkoj državi Massachusetts, sestre Anne Ali iz Kenije, oca Jamesa Brusea iz Lake Ridgea u američkoj državi Virdžiniji, Mariamante iz Apostolata Svetog Majčinstva u Michiganu, sestre Natalije iz Mađarske, Dozule iz Francuske, te brojnih drugih.

Ovaj popis niti u kojem slučaju nije konačan. Nemoguće je navesti sve proroke našega doba koji primaju poruke od Isusa ili Blažene Majke. Knjiga o Kraljevima priča kako Elizej nije htio napustiti Iliju, budući da su Elizej i "proročki sinovi" unaprijed znali da Ilija ima biti uznesen na Nebo. Bog je to bio navijestio "proročkim sinovima." Slijed prorokâ od najranijih vremenâ pa sve do danas, neprekinut je. 5. Gospina uloga u spasenju ... ali blagodatni utjecaj Blažene Djevice na ljude ne potječe iz neke nutarnje nužnosti, već iz Božje dobre volje. On istječe iz preobilja Kristovih zaslugâ, počiva na Njegovu Posredovanju, o kojemu potpunoma ovisi i iz kojega crpi svu svoju snagu... Lumen Gentium, Drugi Vatikanski sabor Sveti je Ljudevit Montfortski u sedamnaestom stoljeću pisao o tome kakav će biti položaj Crkve u posljednjim vremenima, te o Marijinoj ulozi u okviru toga plana. On je rekao, "O Drugom će Dolasku Gospodnjem Marija biti na poseban način obznanjena od Duha Svetoga, tako da bi po njoj Isus mogao biti bolje poznat i čašćen ... Marija će zasjati više no ikada u tim posljednjim danima, kako bi povratila jadne grešnike koji su odlutali od Božje Obitelji ... Međutim, duše okorjele bezbožnošću izazvat će strašnu pobunu protiv Boga, pokušavajući tako zavesti sve duše (čak i one koje će se protiviti njihovoj pobuni), te će mnogi pasti poradi njihovih prijetnji, zamki i privlačivih obećanjâ ... Sotona će, znajući da mu preostaje još vrlo malo vremena, udvostručiti svoje pokušaje i svoje bitke. Izazvat će stravične progone i postaviti užasne zamke na put vjernikâ ... Marija će podignuti apostole posljednjih vremenâ kako bi zaratili sa zlime ... Oni će biti maleni i siromašni u očima svijeta, te će ih ostali članovi Tijela Kristova čak i progoniti. No, oni će biti bogati milostima, te će ih Marija obilato blagosloviti ... Oni će se u svemu utjecati Mariji i poznavat će najkraći i najsavršeniji put do Isusa Kojemu će u potpunosti pripadati ... Oni će biti istinski apostoli posljednjih vremenâ kojima će Gospodin dati riječ i snagu da čine čudesa i odnose plijen Njegovih neprijateljâ ... Oni će u svojim srcima nositi zlato ljubavi, u svome duhu tamjan molitve, a u svojim tijelima smirnu mrtvenja i žrtvovanja sebe ... Oni će biti istinski učenici Isusa Krista, koji će Ga vjerno nasljedovati, učeći uskome putu spasenja u skladu sa Svetim Evanđeljima ... To su veliki ljudi koji će nastupiti na kraju vremena, a Marija je ta koja će ih, prema zapovijedi Svevišnjega, oblikovati kako bi mogli proširiti Božje kraljevstvo i očitovati Gospodinov pobjedonosni trijumf nad bezbožnicima i neprijateljima Njegovim."1 Bogorodici je data jedinstvena uloga Ukazanja su počela još 41. godine poslije Krista, s dolaskom Svetoga Jakova kao misionara na Iberski poluotok ( u Zaragozi). Priča se danas može čuti i vidjeti u mjestu Santiago da Compostella na sjeveru Španjolske, u jednoj od najvećih bazilika u čitavoj Europi. Ona je posvećena Svetomu Jakovu, apostolu Isusa Krista. Zanimljivo je kako je Sveti Jakov prvi među apostolima postao mučenikom Crkve, dok je Blažena Majka kazala kako će njena posljednja javna ukazanjâ u ovome dobu biti u crkvi Svetoga Jakova u Međugorju. Marija ima jedinstven odnos sa Svetim Trojstvom: ona je kći Očeva, Majka Sinovljeva i Zaručnica Duha Svetoga. Samo je od Marije Isus primio Svoje čovještvo, budući da nije imao

zemaljskoga oca. Na Koncilu održanom u Efezu 431., Marija je proglašena Bogorodicom - Theotokos. Niti jedno drugo stvorenje nikada nije imalo niti može imati takav jedinstveni odnos sa Stvoriteljem Svemira. Po Marijinoj poniznosti, poslušnosti i vjeri, ljudsko i Božansko postali su krvni rođaci, u Utjelovljenju Bogočovjeka. Otac je odabrao jednu Ženu među svim bićima što ih je stvorio, za suradnju u pružanju ljudske naravi Njegovu Jedinorođencu. To je jedno duboko otajstvo. Niti jedan Anđeo i niti jedan drugi čovjek nisu odabrani za tu čast, da u tminu svijeta unesu tog dugo očekivanog Mesiju, Svjetlost i Otkupitelja čovječanstva. Umjesto toga, skromnoj je mladoj Djevici pripala radost da pomogne pri pripravljanju tijela za Boga (Hebrejima 10,5), kako bi se On mogao očitovati kao jedan od nas. Mariju je Bog odvjeka predodredio za izvršenje te uloge. Ona savršeno utjelovljuje "preljubljenu kćer" Sionsku, o kojoj piše Sveto Pismo, koja surađuje pri oslobađanju svoga naroda, Izraela. Ona je ta koju je Anđeo pozdravio riječima, "Zdravo Marijo, milosti puna. Gospodin je s tobom," ispunjavajući tako do posljednjeg slovca Izaijino proročanstvo izrečeno stotinama godina prije toga, da "Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!" (Izaija 7,14), što znači "Bog je s nama." Marijina uloga u potpunosti proizlazi iz njezina odnosa s Isusom Kristom. Ona je mogla primiti Boga u samo svoje biće, budući da ju je On na poseban način pripravio za tu ulogu. Zahvaljujući posve jedinstvenom privilegiju, ona je bila posve čista, u potpunosti okrenuta k Bogu, oslobođena svakog osjećaja vlastite važnosti, kao i svoje vlastite volje. Zahvaljujući njenoj poniznosti i malenosti, Svjetlost se mogla savršeno odraziti u njenoj duši. Na sličan ju je način Bog pripravio i kako bi, baš poput njezina Sina, bila posve oslobođena vlasti istočnoga grijeha. Poput Ivana Krstitelja, i Marija je bila pretečom Vječnoga Svjetla, ali ne bijaše Svjetlo. Međutim, ona ima posve jedinstven odnos s tim Svjetlom, koji simbolizira novi odnos za kojeg smo i svi mi predodređeni, kada napokon dosegnemo puninu nebeske nagrade. Istražujući Crkveno shvaćanje Marije, prisjećamo se da je Ona ljudsko biće, te da, poput svakoga od nas, nema nikakve slave izvan one Božje. No, budući da je Naš Gospodin postao čovjekom po Djevici Mariji, bilo bi nerazumno ne potražiti puninu poruke što ju je Gospodin na taj način želio prenijeti. Jer, Božji izbori nikada nisu slučajni; oni su, naprotiv, duboko promišljeni. Neprestana razmatranja Crkve i molitvom popraćena proučavanjâ s vremenom su u Marijinoj ulozi, kako na Nebu tako i na zemlji, otkrila veliko značenje. Njena je priprava za njenu zemaljsku ulogu "Bezgrješno Začeće", doktrina koja iskazuje kako je pri svome začeću bila očuvana ljage istočnoga grijeha. To je 1854. proglasio Pio IX, dok je Blažena Majka to isto potvrdila četiri godine kasnije, kada se Svetoj Bernardici u Lurdu predstavila riječima, "Ja sam Bezgrješno Začeće." Prije gotovo 2000 godina, Bog je združio ljudsku narav sa Sobom, u utrobi Djevice. Drevni su hebrejski spisi najavili ovaj događaj, te je Židovski narod strpljivo čekao ispunjenje proročanstva. Jedan se Anđeo, po imenu Gabriel, ukazao Mariji, baš kao što se anđeo Lucifer nekoć bio ukazao Evi. Za razliku od Eve, koja je poklekla pred đavlovom napasti za slavu ("bit ćete kao bogovi"), Marija je ponizno pristala na Očev vječni plan, prihvativši u svojoj utrobi začeti Božjega Jedinorođenca. Rekla je jednostavno, "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj," i obećano se otkupljenje svega čovječanstva stalo odvijati pred zamračenim očima svijeta. Sveci su i Pape kroz dobar dio Crkvene povijesti govorili o bliskoj Gospinoj povezanosti s Kristom u našem otkupljenju. Govorili su također i o njenom posredovanju milosti za nas, kao

i o tome da neprestano moli svoga Božanskoga Sina za nas. Pape su prošloga stoljeća jasno naučavali doktrine o Gospi kao Su-Otkupiteljici i Posrednici Svih Milosti. Ove istine još nisu svečano proglašene dogmom, ali su zato dijelom našega katoličkoga naslijeđa. Obratite pozornost na činjenicu da dogma o Uznesenju nije proglašena sve do 1950., iako je Crkva uspostavila taj liturgijski blagdan još u šestome stoljeću, dok kršćanski napisi o njemu svjedoče još u drugome stoljeću. Marija je brojnim misticima otkrila kako Gospodin želi da je prihvatimo i zazivamo kao Su-Otkupiteljicu, Posrednicu i Zagovornicu, te tako dovršimo službeno priznanje od strane Crkve velikih djelâ što je njoj i po njoj učinio Svesilni (Luka 1,49). Ukazanjâ Gospe Idi Perleman iz Amsterdama kao "Gospe Sviju Narodâ" potvrđuju ovu njezinu ulogu. Isus je Krist, kao što nas uče Pisma i Predaja, Posrednik između Boga i ljudi, naš Otkupitelj i Zagovornik pred Ocem. Od Krista, po volji Očevoj i moći Duha Svetoga, dolaze nam sve milosti, kao i naše spasenje. No, u Svome neprekidnome djelovanju u našu korist, Krist ne oklijeva Svoje povlastice dijeliti s onima koje se ne stidi zvati Svojom braćom (Hebrejima 2,11). On je jedini Velikosvećenik, pa ipak, Svoje svećeništvo dijeli sa zaređenim svećenicima svoje Crkve. Isus sa Svojom ljubljenom Majkom dijeli Svoje božanske povlastice do te mjere da ih je ona, kao stvoreno ljudsko biće, kadra posjedovati. Drugi nas vatikanski sabor uči da Gospino posredovanje predstavlja dioništvo u jedinstvenom izvoru, a to je posredništvo Samoga Isusa. Grčki su Oci Utjelovljenje shvaćali kao istinski čin otkupljenja, a ne samo kao neizbježnu "uvertiru" križa. Sve je stvorenje posvećeno otkad je Sin Božji stvorenu narav združio Sebi. I tako je Marija odigrala suštinsku suradničku ulogu u našemu otkupljenju tako što je Riječi dala tijelo. Sveti Augustin govori o utrobi Djevice Marije kao o odaji za mladence u kojoj se božanska narav združila s ljudskom naravi. Pa ipak, to još nije i dovršenje njene suradnje. Gospa je vidjelici iz Amsterdama kazala sljedeće: "Gospodin i Gospodar predodredio je Gospođu za žrtvu. Jer, mač je već bio usmjeren ka duši Majčinoj"2 (Luka 2,35). Mariju je Bog odabrao da intimno sudjeluje u Isusovim patnjama na jedinstven način - i to ne samo stoga što je jedino ona gajila majčinsku ljubav prema Njemu. Isus, novi Adam, odabrao je uključiti Mariju, Novu Evu, kao zaručnicu i suradnicu, u Svoje djelo otkupljenja. O Mariji je kao o Novoj Evi izričito govorio Sveti Justin još polovicom drugoga stoljeća. Čitava je Crkva zaručnica Kristova. Marija je, budući da u sebi u potpunosti utjelovljuje Crkvu, ne samo trpjela s Kristom, već je također od Njega primila i puninu milosti spasenja, i to za sve ljude svih vremenâ. Zahvaljujući toj suradnji oko našega spasenja, Gospa je postala Posrednicom Milosti svima koje je Krist na Kalvariji učinio njenom djecom. Krist je, kao Bogočovjek, dovršio djelo našega spasenja, no ipak je u to Svoje djelo želio uključiti i Mariju. On Svoju spasonosnu milost čitavoj Crkvi udjeljuje posredovanjem Marije, koja je stajala podno Križa, i sve nas unijela u svoje majčinsko trpljenje. Gospa se postavlja ne samo kao Posrednica Milosti od Krista prema nama; kao Zagovornica, ona Mu prenosi naše molitve i potrebe. Kao Su-Otkupiteljica, Posrednica i Zagovornica, Marija živi u slavi Gospodnjoj kao Njegova Majka i Službenica. Predaja

Katoličko je čašćenje Marije izravno povezano, te proizlazi iz katoličke vjere u Krista. Ako On nije Vječni Sin Božji koji je tijelom postao za naše spasenje, onda Marija ne zaslužuje više časti od majke neke slavne osobe. Sveti je Ljudevit Montfortski napisao da Marija nije vrijedna niti jednog atoma važnosti u usporedbi s Isusom. Pa ipak, brojni nam lijepi napisi o Mariji dolaze upravo od njega. No, ako je Isus sve što Biblija i Crkva kažu da jest, tada je Gospa dostojna časti koja pripada Majci Božjoj. Katolički nauk nikoga ne obvezuje na čašćenje Marije. Katolici Mariju slave više poradi uloge koja joj je data. Marijanske dogme utvrđene na ranim Saborima Crkve uvedene su kako bi se sačuvala istina kristoloških dogmi o kojima se raspravljalo. Majka se ne može odijeliti od Sina. Određeni neizbježni zaključci o Gospi slijede iz onoga što je otkriveno o Kristu. Crkva je kroz čitavu svoju povijest pozorno utvrđivala i vjerno propovijedala te istine. Isključivanje Gospe iz otajstva Boga i našega spasenja ostavlja nam tek osiromašenu verziju kršćanstva, lišenu ukupnosti Kristova otkupiteljskog poslanja. Marija i njena protestantska djeca: kritično objašnjenje Katolička vjera i druge glavne denominacije razilaze se oko brojnih pitanjâ još od Reformacije. Određenje Euharistije kao simboličnoga čina ili pak Stvarnoga Prisustva, pitanje Vjere i Predaje, te Blažena Majka, samo su neka od pitanja koja dijele Katolike i Protestante. Poradi složene naravi ove teme, nemoguće je na odgovarajući način spomenuti sva pitanjâ koja nas dijele, no nadamo se da ćemo uspjeti omogućiti određeni uvid u stanje stvari koji će ponešto osvijetliti, ali, nadamo se, ne i zaoštriti, pitanje katoličke pobožnosti prema Mariji. Pobožnost je Gospi vrijedni dragulj u kruni katoličanstva, no, čini se da je ona ujedno i trn u oku većine protestanata. Velika većina protestanata odbija gotovo sve katoličke marijanske doktrine. Nesretno je to naslijeđe "Reformacije", iako su sami reformatori u svojim mislima i pobožnostima bili puno više katolici od većine svojih duhovnih potomaka. Naizgled beskrajna serija raskolâ koja je započela s Lutherom, odvojila je brojne kršćane od njihove Majke Crkve, kao i od njihove Majke Marije, iako je sâm Martin Luther gajio duboku pobožnost prema Majci Božjoj. Ovdje ćemo kratko razmotriti nekoliko temeljnih zamisli koje većinom odlikuju protestantizam, stvarajući istovremeno prepreku prihvaćanju marijanskih dogmi, kao i drugih istinâ što ih uči Katolička Crkva. Razumije se kako ne možemo mjerodavno govoriti za svaku protestanstsku crkvu ili sektu, niti možemo ulaziti u velike detalje. No, možemo steći određeni uvid u nekoliko zajedničkih vjerovanjâ i načinâ razmišljanja protestanata, koji bespotrebno priječe pristup punini istine Božje objave kao i sredstava kojima se Bog poslužio kako bi nam tu objavu obznanio. Sveta je Predaja jedno od glavnih područjâ prepirke. Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija? Biblija se često poziva na propovijedano Evanđelje, usmenu Predaju koja je prethodila (i ujedno prati) onu pismenu. Ako je Biblija jedini izvor objave, tada prvi naraštaji kršćana nisu

imali objave, budući da nisu imali Bibliju, odnosno, točnije, Novi Zavjet. No, istina je da su imali Riječ Božju: naučavali su im je Apostoli i njihovi nasljednici. Postoje doktrine o Gospi koje se izričito ne spominju u Pismima, ali su nam došle po Svetoj Predaji, kao vjerni iskazi vjerovanjâ i praksi Crkve koju je utemeljio Isus Krist. Katolici često govore o Pismima i Predaji kao izvorima objave. No, možda bi bilo točnije govoriti o Pismima u Predaji, budući da je svako vjerodostojno učenje - bilo ono usmeno ili pismeno - koje nam je došlo od Apostolâ po njihovim nasljedovateljima, dijelom Svete Predaje, baštine Gospodina našega Isusa Krista. Učiteljski autoritet Crkve Tko određuje da li neko učenje ispravno izražava apostolsku vjeru? Evo još jedne poteškoće za ne-katolike: autoritet Katoličke Crkve. Isus je obećao da će Svoju Crkvu izgraditi na Petru-Stijeni, te mu je dao "ključeve kraljevstva nebeskoga" da može svezivati i odrješivati, obećavši nadalje da je vrata paklena nikada neće nadvladati (Matej 16,18-19). Obećao je također i da će Duh Sveti biti uz Njegovu Crkvu, te Njegove učenike upućivati u svu istinu (Ivan 16,12-13). Stoga Crkva, budući joj je zajamčeno vodstvo Duha Svetoga, može cijeniti vjerodostojnost bilo kojeg učenja za koje se tvrdi kako izražava apostolsku vjeru. Umnožavanje je broja protestantskih sekti u velikoj mjeri posljedicom pogreške što se oni oslanjaju na osobno tumačenje Pisama (vođeni navodno Duhom Svetim), kao sredstvo razlučivanja istine. Duh Sveti nije taj koji je stvorio diobu i pomutnju koja je posljedicom proturječnih osobnih tumačenjâ. Jasan primjer da je Bog Svojoj Crkvi darovao pomoć Duha Svetoga jest taj što je Crkva bila kadra, među mnoštvom napisa što su ih pripisivali Apostolima, kao i ostalih pisanjâ čitanih kod liturgijskih okupljanja, utvrditi koja su od njih nadahnuta od Boga a koja ne. Kanon Novoga Zavjeta nije bio u potpunosti uspostavljen sve do kraja četvrtoga stoljeća (iako je većina kanonskih knjiga dotad već bila prihvaćena). Ako Crkva može razlučiti koja pismâ čine riječ Božju, tada sigurno može utvrditi i koje predaje i naučavanja predstavljaju Božju objavu. Ekumenski su sabori primjer načina na koji je Crkva razjasnila učenjâ Evanđelja i branila ih od pogrešnoga tumačenja krivovjeraca. Povijest razvoja marijanskih dogmi još je jedan dokaz o načinu na koji Duh Sveti uvodi Crkvu u puninu istine o kršćanskoj vjeri. Isus je rekao da će ostati s nama u sve dane, da će nas Duh voditi, te da vrata paklena neće nadvladati Njegovu Crkvu. Isus, koji je s nama po Svojemu Duhu u Crkvi, jest živa Predaja, koja sa sve većom jasnoćom svakome dobu i svakoj kulturi priopćava Evanđelje spasenja. Zadnji pasus iz Evanđelja Svetoga Ivana (Ivan 21,25) implicitno ukazuje na postojanje Predaje: "A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale." Utjelovljenje U Utjelovljenje Sina Božjega vjeruju svi kršćani. No, katolička teologija u Utjelovljenju s pravom gleda puno više od neophodnog preduvjeta za okajničku smrt Isusovu. Velik se dio protestantske teologije usmjerava isključivo na Križ, čime se ponešto ograničava teološko

razmatranje Utjelovljenja. Takvo bi razmatranje prirodno dovelo do svijesti o nezaoibilaznoj ulozi Gospinoj u radu oko našega spasenja, kao i o njenoj uzvišenoj časti u očima Božjim. Brojni Crkveni Oci, a napose Patristi, shvaćali su Utjelovljenje kao već po sebi otkupiteljski čin, iako ne i dovršenje otkupljenja. Začudna stvarnost prema kojoj Bog postaje čovjekom i Svoju nestvorenu narav neodvojivo vezao uz onu ljudsku, stvorenu, dovoljna je za posvećenje svega stvorenja i njegovo dovođenje u jedan posve novi odnos sa Sobom. U skladu s mudrošću Božjom, Marijina je uloga u božanskome Utjelovljenju suštinska: ona je svojim osobnim pristankom Bogu podarila krv i meso. Otac je odvijeka gledao na Mariju kao na Ženu milosti punu koja će jedina Njegova Sina podariti svijetu kao Bogočovjeka, Spasitelja našega. No, kada bi Marija bila samo pobožna Židovka na koju je, eto, pao odabir da rodi Mesiju (ali i drugu djecu, kao što brojni pogrešno tvrde), te potom potonula u zaborav, neizrecivo bi otajstvo Utjelovljenja bilo lišeno svojega bogatstva. Nezamislivo je da jedina žena odabrana da rodi Boga u tijelu ne bi za taj uzvišeni poziv bila obdarena posebnim milostima, ili da Bog ne bi htio na poseban način uzveličati nekoga u tolikoj mjeri obdarenog milostima. Pa ipak, veliki strah od poklanjanja i najmanje pozornosti ili časti Majci Isusovoj, mnoge priječi pri uvažavanju punine i dubine mudrosti i ljubavi Boga koji "odasla (...) Sina svoga: od žene bi rođen..." (Galaćanima 4,4). Utjelovljenje također pruža i logički temelj za cjelokupni sustav sakramenata, kao i za uporabu svetih slikâ, dok protestantizam upravo sve to odbacuje. Otvorenost Duhu Svetomu Marijina je uloga uvijek "veličanje Gospodina." U prvom poglavlju Lukina Evanđelja, nalazimo jedan od najljepših odlomaka Svetoga Pisma. Zaharija, Veliki svećenik, bio je oženjen Elizabetom, te su oboje već bili poodmakli u godinama. Elizabeta je neplodna i nema djece, te trpi poradi takve svoje ponižavajuće situacije. Zakarija nastoji na sve načine ugoditi Bogu i u svom svakodnevnom životu biti pravedan. Dok se nalazio u svetištu, Anđeo Gabriel pohodi Zakariju kod žrtvenika, te mu kaže, "(...) žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. (...) Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. (...) Ići će (...) u (...) sili Ilijinoj..." (Luka 1,11-17). Zakarija, Veliki svećenik, Božji čovjek, posumnja u anđelove riječi, te kaže, "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi je poodmakle dobi." Poradi njegove sumnje, Anđeo ga smjesta onijemi sve do Ivanova rođenja. Gabriel to učini "budući da /ti, Zaharija/ nisi povjerovao mojim riječima (Luka 1,20). Elizabeta začne. Budući da je sada trudna, ona više ne trpi poniženje. Gabriel potom pohodi Mariju (Luka 1,26), i kaže joj: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Poput Zaharije, i ona se na početku plaši, te joj Anđeo reče, "Ne boj se, Marijo! (...) Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega." Marija, budući da je djevica, ne razumije kako bi mogla zanijeti. Gabriel joj na to odgovara: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti" (Luka 1,35). "Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji." Marijin je odgovor sušta suprotnost onome Velikosvećenika Zakarije: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! I anđeo otiđe od nje" (Luka 1,38). Marija je svim srcem povjerovala u Anđelove riječi; samo što ih nije razumjela. Gabriel joj je objasnio da će joj Gospodin na čudesan način učiniti da začne. Ona je sve to prihvatila, iako nije sve u potpunosti shvaćala. Ona s vjerom uzima njegove Riječi kao istinite. Marija pohodi svoju rođakinju Elizabetu, te su obje svjesne da u sebi nosi Sina Božjega. Elizabeta, ispunjena Duhom Svetim, kaže, "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" Elizabeta porodi sina, i nadjene mu ime Ivan, kao što joj je bio naložio

Anđeo. Marijin odgovor Marijin je odgovor primjer svim kršćanima. Ona je povjerovala u ono što je Nebo odredilo. Nije posumnjala, već se u svojoj malenosti pouzdala. Ništa nije nelogičnije od toga da bi Duh Sveti sišao na djevicu, te da bi djevica potom začela i na svijet donijela Sina Božjega. Budući da je Marija od samog početka odabrana za vrlo posebnu i uzvišenu ulogu, ne pristoji li da Marijina uloga raste, ukoliko Nebo tako odredi? Za razliku od Eve, Ona je tu ulogu prihvatila slobodno i dragovoljno, te tako dopustila da se Božji čin otkupljenja izvrši po njoj. I Ona je, poput Eve, mogla to odbaciti, ali je, kao Nova Eva, preuzela namijenjenu joj ulogu. Marija se odvojila od čitavog čovječanstva i u svom životu prihvatila Volju Očevu. Postala je odabrana posuda po kojoj će Nebo darovati Otkupitelja svega svijeta. Skromnu je ženu iz Nazareta Bog Otac stvorio da bi rodila Isusa. Bog je odabrao put dolaska na svijet koji se nadilazi svaki ljudski razum, očitujući tako neuobičajeno rođenje koje je dovelo do isto tako neuobičajene smrti: Otkupitelja, što ga je u štali rodila siromašna i skromna žena. Marijino je putovanje od Nazareta do Cenakula u vremenu trajalo trideset i tri godine, ali je, u smislu njezina razumijevanja uloge kršćanina, trajalo još puno više. Bilo je to iznimno zahtjevno putovanje: čas nevjerojatno, čas radosno, čas teško, čas zbunjujuće. Bilo je to putovanje s puno obratâ, ali je ona na svakom zavoju bila otvorena Božjoj Riječi, pohranjivala je u svome Srcu, te prebirala njena značenja i implikacije. I vjerovala. Slušati Božju riječ, razmatrati je, prihvatiti je, i to ne samo umom, već i srcem i voljom, te biti izvorom njena utjelovljenja - eto što nam Marija kazuje o tome što znači biti kršćanin. Magnifikat (Veliča) Tada Marija reče, "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka" (Luka 1,46-55). Evo dara Blažene Majke svijetu, kao i primjera što ga čitav svijet treba naslijedovati. Blažena je Majka veličala Božju slavu. Marijina je volja bila Božja volja, te je bila otvorena Njegovim darovima. Marijina je uloga ona primjera i posrednika pred prijestoljem Božjim u ime čitavoga čovječanstva, kao što kažu riječi ove prekrasne crkvene pjesme: Tota pulchra es Maria, Sva si lijepa, o Marijo, Et Macula Originalis i ljage grijeha istočnog Non, non, est in te. nema u tebi. Tu gloria Jerusalem, Ti si slava Jeruzalema,

Tu laetitia Israel, ti radost Izraela, Tu honorificentia ti dika Populi Nostri. puka svog; Intercede pro nobis Moli za nas Ad Dominum Jesum Christum – kod Gospodina Isusa Krista. Knjiga druga: Majčinsko upozorenje 6. Tajne Apokalipse Otvaram vam zapešaćenu knjigu, kako bi se otkrile tajne što ih ona sadrži. Gospa ocu don Stefanu Gobbiju Svećeniški marijanski pokret 13. listopada 1988. Već gotovo 2000 godina, Knjiga Otkrivenja predstavlja u najmanju ruku enigmu, tajnu i zagonetku. Upitajte petoro ljudi neka vam protumače samo jedan njezin redak, i dobit ćete pet verzija odgovorâ. Možda čak i šest. Većina onih koji su pokušali protumačiti ovu tajanstvenu biblijsku knjigu, nije u tom pokušaju uspjela. Neki su se zadržali na brojci 666 i njenoj primjenjivosti na nekolicinu svjetskih vođâ. Za neke su Gorbačov i njegov ožiljak na čelu bili dijelom riješenja zagonetke; zvijer s deset rogova bila je, pak, pojavak deset država zajedniškog tržišta s njihovom jedinstvenom valutom, dok je sjedište u Rimu predstavljalo babilonsku bludnicu. Taj se popis kretao od zabavnog do upravo apsurdnog - sve do sada. Otkrivenje sa sobom donosi neka jedinstvena obećanjâ: svima koji ga čitaju, podarena je posebna milost (Otkrivenje 1,3); doda li tko porukama nešto, "Bog /će/ njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života (...)" (Otkrivenje 22,18). U svojoj knjizi Apokalipsa: knjiga za naše vrijeme, otac Albert Shamon daje naslutiti zbog čega je tu knjigu tako teško razumjeti. Njegova je postavka da je knjiga napisana na tako simboličan način kako bi Božje tajne ostale skrivene neprijateljima Božjim. Potrebno je prosvjetljenje. Sve do nedavno, Otkrivenje je bilo zapečaćena knjiga u kojoj su se čitaocima tek povremeno otkrivali tračci vječne istine. Knjiga Postanka i Otkrivenje Knjigu je Otkrivenja nemoguće ispravno razumjeti bez vraćanja na jedan odlomak iz Knjige Postanka. U njoj je "žena" (Eva) zauvijek izgnana iz rajskoga vrta poradi svoje suradnje sa "zmijom", koja je, pak, kažnjena time što je bačena na zemlju. "Nato Jahve, Bog, reče zmiji: 'Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu'" (Knjiga Postanka 3,14-15). U Otkrivenju se obećava da će jednoga dana glavu zmiji satrti "žena" ("Nova" Eva, kako

Crkveni Oci nazivlju Mariju). "Žena" Eva imala je odlušujuću ulogu u padu ljudskoga roda, poradi svog neposluha Bogu i želje za vlastitim uzvisivanjem. "Žena" Marija ima odlučujuću ulogu u spasenju ljudskoga roda, zahvaljujući svojoj poslušnosti Bogu, Koji "pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom" (Luka 1,48). Ispunjenje Božjega obećanja o spasenju u 12. poglavlju Otkrivenja (Žena odjevena suncem bori se sa zmijom i satire joj glavu) nadopunjuje izvorno obećanje izrešeno u 3. poglavlju Knjige Postanka. Proročanstvo je iz 3. poglavlja Knjige Postanka ispunjeno 12. poglavljem Otkrivenja, u kojemu Marija predstavlja veliki znak na nebu: "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda." Papa Pavao VI u svojoj enciklici iz 1967. nazvanoj Signum Magnum, Gospu Fatimsku tumači kao biblijsku Ženu odjevenu suncem. Pečaćenje knjige "I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna Anđela gdje iza glasa proglašuje: 'Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?"' I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reše: 'Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih" (Otkrivenje 5,1-5). ... "I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata (...)" (Otkrivenje 6,1-1). U poglavljima šest, sedam i osam Otkrivenja, pečati se otvaraju. I kad Jaganjac u osmom poglavlju "otvori sedmi pečat, nasta muk na nebu oko pola sata" (Otkrivenje 8,1). I dalje vidjeh "sedam truba" (Otkrivenje 8,6), što su zapravo različite vrste nesrećâ koje pogađaju svijet. U jedanaestom poglavlju zatrubi sedmi Anđeo. "Gnjevili se narodi, ali dođe srdžba tvoja i čas da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se unište oni koji kvare zemlju." I otvori se Hram Božji na Nebu i pokaza se Kovšeg saveza njegova u Hramu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika" (Otkrivenje 11,18-19). "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda" (Otkrivenje 12,1). Marija, Žena odjevena suncem, pojavljuje se kao znamenje i objašnjava tajne iz Knjige Otkrivenja. Dana 12. travnja 1947., kod mjesta Tre Fontane (Tri vodoskoka) u Rimu, Gospa je kazala, "Ja sam Djevica Objave (Otkrivenja)." Djevica Otkrivenja Predstavivši se kao Djevica Otkrivenja na "Tre Fontane" u Rimu, Marija se ukazala Brunu Cornacchiolu, okorjelom i ekstremnom neprijatelju Crkve, koji je skovao plan kako će izvršiti atentat na Papu. U svojim je rukama nosila Sveto Pismo. Kroz taj je događaj Bruno iskusio duboko obraćenje, te postao svjestan svojih krivih uvjerenjâ vezanih uz Sveto Pismo, kao i pogrešaka u svojim razmišljanjima o Gospinu životu. Sama ga je Gospa poučila svojoj životnoj priči, od samoga početka, pa sve do njezina slavnoga uznesenja na Nebo. Bruno je

doživio korjenito obraćenje, te je naposljetku Papi poklonio nož kojim ga je kanio usmrtiti. Posljednjih godina Gospa tumači i objašnjava Knjigu Otkrivenja u svojim porukama upućenim Svećeniškom marijanskom pokretu, kao i ostalim vidiocima koji se spominju. U tim porukama, ona govori o razlozima, kao i o svome poslanju vezanom uz omogućavanje razumijevanja tih otajstava. Žena odjevena suncem svoju je ulogu jasno iskazala preko oca Gobbija 24. travnja 1980: „Ja sam Djevica iz Otkrivenja. U meni se remek-djelo Očevo ostvarilo na tako savršen način da me On mogao obasjati svjetlošću Svoje naklonosti. Riječ poprima Svoju ljudsku prirodu u mojoj djevičanskoj utrobi, te može doći k vama preko moje istinske uloge kao Majke. Duh Sveti me poput magneta privlači u dubine života ljubavi između Oca i Sina, te sam iznutra preobražena i u tolikoj mjeri Njemu privučena, da postajem Njegovom Zarušnicom...“ "Donijet ću vam puno razumijevanje Svetoga Pisma. Iznad svega, pročitat ću vam stranice njegove posljednje knjige, što je vi sada proživljavate. U njoj je sve već prorečeno, pa i ono što se tek ima dogoditi. Bitka na koju vas pozivam jasno je opisana, a prorečena je i moja velika pobjeda." Godine 1846., Gospa je u La Salettu opisala događaje prorečene u Knjizi Otkrivenja. U Fatimi je 1917. ponovila ono što je rekla u La Salettu, dodajući pritom još neke detalje. Blažena je Majka prorekla brojne značajne događaje koji su se imali dogoditi u dvadesetom stoljeću - i koji su se uistinu i zbili. To uključuje Drugi svjetski rat, širenje komunizma po cijelom svijetu i njegovo progonjenje Crkve, nečistoću među posvećenim osobama, modernizam, otpadništvo, kao i moralnu propast naše civilizacije. Dana 13. svibnja 1979., Marija je ocu Gobbiju progovorila o Ženi odjevenoj suncem iz 12. poglavlja Otkrivenja. "Došla sam s Neba da bih vam otkrila svoj plan za ovu borbu u koju su uključeni svi, sabrani pod vodstvom dvaju suprotstavljenih vođâ: Žene odjevene suncem i Crvenoga zmaja. "Pokazala sam vam put kojim vam je ići: put molitve i pokore. "Sada vam govorim da je ovo trenutak odlušujuće bitke. Kroz ove ću godine ja osobno intervenirati, kao Žena odjevena suncem, kako bih u potpunosti ostvarila Trijumf svoga Bezgrješnog Srca, koji je već započeo preko vas, mojih ljubljenih sinova." Otvaram vam Zapečaćenu knjigu U riječima upućenim Svećeničkom marijanskom pokretu i drugim vidiocima koji se spominju, Gospa otkriva entitete, pojmove i ustanove iz Apokalipse (Knjige Otkrivenja) u obliku zvijeri ili životinja. Na primjer, Crveni je zmaj marksističko bezboštvo, Crna je zvijer brza poput leoparda slobodno zidarstvo, životinja poput janjeta je crkveno slobodno zidarstvo, a broj zvijeri je 666. Nakon stoljećâ nagađanja, daje se detaljno, cjelovito i zadovoljavajuće objašnjenje. U tim porukama ona također vrlo detaljno iznosi stvarnu narav Knjige Otkrivenja. Godinama nas je Blažena Majka pripremala; počam od kasnih osamdesetih, stala je otkrivati točno značenje redaka Apokalipse. Neke od istaknutijih tumačenjâ ukratko donosimo u nastavku teksta. Dana 13. listopada 1988., u Marijinoj poruci upućenoj ocu Gobbiju, Blažena je Majka progovorila o svojoj ulozi kao svjedokinje i predšasnice otajstava Otkrivenja. Rekla je, "Kažem vam da je vrijeme pročišćenja doseglo svoj vrhunac, te ste stoga pozvani proživjeti najbolnije trenutke koji su vam prorečeni. Gospodin me poslao k vama kako bih mogla

dovršiti zadatak što mi ga je Presveto Trojstvo povjerilo u ovim vašim vremenima. "Otvaram vam Zapečaćenu knjigu, kako bi se otkrile tajne što ih ona sadrži. Sakupila sam vas sa svih strana i oblikovala vas, kako biste bili spremni na velike događaje koji vas očekuju. Samo ćete tako moći izvršiti svoje važno poslanje."1 Crveni zmaj i Crna zvijer: komunizam i masonerija Dana 29. lipnja 1983., Blažena je Majka preko oca Gobbija otkrila imena dviju pokreta koje su se uvelike trudili uništiti Crkvu: " ... Crveni zmaj je marksistiško bezboštvo, koji je osvojio čitav svijet, te čovječanstvo potakao na izgradnju nove samostalne civilizacije, bez Boga. Kao posljedica toga, svijet je postao hladna i neplodna pustinja, ogrezla u led mržnje, te u tamu grijeha i nečistoće. Crna je zvijer također masonerija koja je prodrla u Crkvu, te je napada, ranjava i nastoji uništiti svojom podmuklom taktikom." Ogromni Crveni zmaj Dana 14. svibnja 1989., Žena odjevena suncem ponovno je ocu Gobbiju progovorila o golemom teritoriju i osvajanjima Crvenoga zmaja. "Ogromni Crveni zmaj - to je bezbožni komunizam koji je posvuda proširio nijekanje i tvrdoglavo odbacivanje Boga. Ogromni Crveni zmaj - to je marksistiško bezboštvo, koje se javlja s deset rogova, odnosno snagom svojih sredstava priopćavanja, kako bi čovječanstvo naveo na neposluh prema deset zapovijedi Božjih, kao i sa sedam glava, na kojima je sedam kruna - znak autoriteta i kraljevske vlasti. Okrunjene glave označavaju države u kojima se komunizam ustoličio i vlada snagom svoje ideološke, političke i vojne moći. "Veličina zmaja jasno pokazuje prostranstvo teritorija osvojenog neospornom vladavinom bezbožnog komunizma. Crvene je boje stoga što se služi ratovima i krvlju kao sredstvima svojih nebrojenih osvajanja. "Ogromni je crveni zmaj kroz ove godine uspio čovječanstvo zavesti zabludom teorijskog i praktičnog bezboštva, koja se sada proširila na sve narode svijeta. On je tako uspio izgraditi novu civilizaciju bez Boga, materijalističnu, egoističnu, hedonističnu, jalovu i hladnu, koja u sebi nosi sjeme truleži i smrti." Maximin Giraud, vidjelac iz La Salettea, govorio je o čudovištu (komunizmu) koje će se pojaviti na kraju devetnaestog ili početku dvadesetog stoljeća. Kao što se spominje u poruci upućenoj Svećeniškom marijanskom pokretu br. 267, Crna je zvijer masonerija. Tema je masonerije i složena; malo je ljudi svjesno koliko duboko zapravo sežu korijeni ove sekte. Masonerija je možda jedina i najveća sekularna sila u svijetu danas koja se svakodnevno izravno bori s Božjim stvarima. Ona predstavlja nadzornu silu u svijetu, koja djeluje iza scene na području bankarstva i politike, te se s uspjehom ubacila i u sve religije. Masonstvo je elitna globalna sekta koja potkopava autoritet Katoliške Crkve, a čiji viši redovi tajno snuju o uništenju papinstva. Papinstvo i dalje ostaje metom, poradi nadzora i utjecaja što ga Rim provodi i uživa - a masonerija priželjkuje. Poruke što ih Marija donosi nisu tek puke riječi. Blažena je Majka jasno preko oca Gobbija kazala kako miran prijelaz iz komunizma u demokratsku slobodu u istošnoj Europi i Rusiji

možemo zahvaliti njenom posredništvu. Kazala je također da je sljedeći cilj što ga želi raskrinkati masoneriju. Novi svjetski poredak Pat Robertson iz Kršćanske TV-mreže opisao je svjetovne i vjerske vidove ovoga pokreta koji smjera ka jedinstvenoj svjetskoj vladi, razmjeri kojega gotovo da se ne mogu niti mjeriti, upravo poradi njegova shvaćanja jednoga i drugoga. Koja je to sila za koju se čini da želi osujetiti sve ono što je Božje? Gdje je? Tko je ovoga časa nadzire? Hoće li sustav moći i autoriteta biti uspostavljen bez ikakvih prethodnih priprema? Ima li neprijatelj nekakvu strukturu? Hoće li se sve to odigrati preko noći ili su temelji za to već postavljeni? Sjetite se riječi Blažene Majke i Pisama izgovorenih toliko puta. Jedna od poruka koje se često ponavljaju jest da je Sotona jak, da želi uništiti Božje djelo, te se mnogima služi kako bi taj cilj i postigao. Prema g. Robertsonu i njegovoj knjizi Novi svjetski poredak, masonerija, kako na svjetovnoj tako i na vjerskoj razini, danas ima najsnažniji negativni utjecaj u društvu u smislu onesposobljavanja svega onoga što je Božje. Njegov je plan steći nadzor. G. Robertson je kao izvor citirao bivšeg engleskog premijera Benjamina Disraelija, koji je jednom prilikom napisao: "Svijetom upravljaju sasvim druge osobe negoli što to misle oni koji nisu i sami iza scene." Woodrow Wilson, čiji je glavni savjetnik bio upravo čovjek koji je djelovao iza scene, kazao je: "Negdje postoji sila koja je tako dobro organizirana, tako podmukla, tako na oprezu, tako povezana, tako cjelovita, i tako prodorna, da oni koji je osuđuju trebaju dobro paziti da pritom ne govore odveć glasno."2 Zvijer nalik na leoparda: svjetovna / politička masonerija U poruci od 3. lipnja 1989. upućenoj Svećeničkom marijanskom pokretu, Marija je kazala kako je ta sila u svijetu danas podmukla i prodorna. "Ako je Crveni zmaj marksističko bezboštvo, crna je zvijer masonerija. Zmaj se očituje u sili svoje snage, dok crna zvijer, nasuprot tome, djeluje u sjeni, drži se izvan vidokruga, te se skriva, kako bi se svuda mogla uvući. Ima noge kao medvjeđe i usta kao lavlja, budući da posvuda djeluje preko lukavosti, kao i preko društvenih komunikacija, odnosno promičbe. Sedam glava označava različite masonske lože, koje posvuda djeluju na vrlo opasan i podmukao način. "Ta Crna zvijer ima deset rogova i na njima deset krunâ, znakove vladavine i kraljevske časti. Masonerija uz pomoć tih deset rogova nadzire i upravlja čitavim svijetom. Rog je u biblijskom svijetu uvijek bio sredstvom pojačavanja glasnoće, načinom na koji je nečiji glas mogao dopirati dalje, te je kao takav predstavljao snažno sredstvo priopćavanja. Radi toga je Bog Svoju volju obznanio Svome narodu uz pomoć deset rogova koji su oglasili Njegov zakon: Deset zapovijedi. Onaj tko ih u životu prihvaća, kroči putem Božje volje, radosti i mira. "Zadaća je Crne zvijeri, odnosno masonerije, boriti se na prikriven, ali time ne manje tvrdokoran način, kako bi duše odvratila od toga puta na koji su ukazali Otac i Sin, te koji je osvijetljen darovima Duha. Zapravo, ako Crveni zmaj nastoji oko toga da bi čitavo čovječanstvo odveo na put bez Boga, nijekanja Boga, te tako širi zabludu bezboštva, cilj je masonerije ne nijekati Boga, već Ga huliti ... Radi toga se danas iza izopačenih djelâ masaonerije posvuda šire crne mise i sotonski kult. Štoviše, masonerija se služi svim

raspoloživim sredstvima kako bi spriječila spasenje dušâ i tako obezvrijedila Kristovo djelo otkupljenja... "Zadaća je masonskih loža sa svom prepredenošću djelovati u cilju odvlačenja čovječanstva od svetih Božjih zakona, izravno se suprotstavljajući Deset zapovijedi, te slavom koja pripada samo Bogu častiti određene lažne idole kojima se klanja i koje veliča sve veći broj ljudi: razum, tijelo, novac, razdor, dominacija, nasilje, užitak... "Sada shvaćate kako, u ovim vremenima, pred strašnim i podmuklim napadima Crne zvijeri, odnosno masonerije, moje Bezgrješno Srce postaje vašim utočištem. Ono je siguran put koji će vas privesti k Bogu. U mome je Bezgrješnom Srcu iznesena taktika kojom se vaša nebeska Majka služi kako bi uzvratila udarac i raskrinkala podmukli plan Crne zvijeri." Zvijer nalik na janje: masonerija u crkvenim redovima Dana 13. lipnja 1989., odmah po pouci o masonstvu u politici, Blažena je Majka Svećeničkom marijanskom pokretu pružila uvid u masoneriju u crkvenim redovima i njenu snagu na zemlji: "Dolazi iz zemlje kako bi pomogla Crnoj zvijeri koja izlazi iz mora, zvijer koja ima dva roga nalik na janjeća ... Uz simbol se žrtve usko vezuje svećeništvo: dva roga. Veliki su svećenici iz Staroga zavjeta na glavama nosili pokrivala s dva roga. Crkveni biskupi nose mitru - s dva "roga" - kako bi izrazili puninu svoga svećeništva. "Crna zvijer nalik na leoparda označava masoneriju; životinja s dva roga nalik na janjeća označava masoneriju koja se uvukla u crkvene redove, odnosno - svećeničko masonstvo. Ono se proširilo napose među članovima hijerarhije. Ovaj sam vam prodor masonstva u redove Crkve već bila prorekla u Fatimi, kada sam vam najavila da će Sotona ući u sam Crkveni vrh. Zadaća je masonerije duše povesti u propast, navodeći ih na veličanje lažnih božanstava. Zadaća je masonerije unutar crkvenih redova, s druge strane, uništiti Krista i Crkvu, stvarajući novog idola - lažnog krista i lažnu crkvu." Napisi i vizije blažene Anne-Katarine Emmerick, sestre augustinke iz 1800.-tih, koja je nosila Rane Našega Gospodina i život provela u trpljenju, omogućavaju nam upravo proročanski uvid. Sestra Emmerick je 13. svibnja 1820. napisala: "Još sam jednom vidjela kako Petrovu Crkvu potkopava plan što ga je razradila jedna tajna sekta /masonstvo/, i kako je pogađaju oluje. Ali, vidjela sam i da je pomoć stigla upravo u trenutku kada je nevolja bila na svome vrhuncu. Ponovno sam vidjela Blaženu Djevicu kako se penje na Crkvu i prostire svoj plašt /preko nje/. Vidjela sam Papu koji je istovremeno bio blag i vrlo odrješit... Vidjela sam veliku obnovu, i Crkva se uzdigla visoko na Nebu." Sestra Emmerick imala je i druge vizije u razdoblju između kolovoza i listopada 1820. Ona nastavlja, "Vidim još mučenikâ, ne sada, nego u budućnosti ... Vidjela sam kako tajna sekta nemilosrdno potkopava veliku Crkvu. U blizini sam ugledala užasnu zvijer kako se izdiže iz mora. Posvuda po svijetu, dobri i pobožni ljudi, a napose posvećene osobe, bili su zlostavljani, potlačivani i zatvarani. Imala sam osjećaj da će oni jednoga dana postati mučenici." "Kada je Crkva već većim dijelom bila uništena /od strane tajne sekte/, te kada su jedino svetište i oltar još uvijek stajali na svom mjestu, vidjela sam kako u Crkvu sa Zvijeri ulaze ništitelji. Tamo su susreli Ženu dostojanstvena držanja, za koju se činilo da je trudna, budući

da se vrlo polagano kretala. Taj je prizor prestravio neprijatelje, te Zvijer više nije mogla ušiniti niti koraka. Izbacila je svoj vrat prema Ženi kao da će je proždrijeti, ali se Žena okrenula i poklonila /prema oltaru/, dotičući pritom svojim šelom tlo. Potom sam ugledala Zvijer kako bježi natrag prema moru, dok su se i svi neprijatelji razbježali u sveopćoj pomutnji. Potom sam u daljini vidjela kako se približavaju brojne legije. Predvodio ih je čovjek na bijelom konju. Zarobljenici su bili oslobođeni, kako bi im se mogli pridružiti. Svi su neprijatelji gonjeni. Potom sam vidjela kako se Crkva ubrzano obnavlja, da bi bila veličanstvenija no ikad" Broj Zvijeri: 666 U sljedećim riječima što ih je Blažena Majka uputila preko oca Gobbija 17. lipnja 1989., ona je kazala kako je Sotona otuđio čovječanstvo od istinske Crkve, preko brojnih religijskih revolucija; revolucija koje će se nastaviti sve dok se Sotona naposljetku ne pojavi u ljudskom obličju. Gospa je također objasnila i zašto Knjiga Otkrivenja povezuje Antikrista s brojkom 666. Evo nekih uvida u nešto što bi se moglo pokazati kao najveća zagonetka u povijesti: "U trinaestom poglavlju Apokalipse piše 'U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.' Uz pomoć inteligencije rasvijetljene svjetlom božanske Mudrosti, moguće je iz ovog broja odgonetnuti ime jednoga čovjeka, a to je ime, što ga ovaj broj označava, broj Antikrista. "Lucifer, stara zmija, đavao ili sotona, Crveni zmaj, postaje u ovim posljednjim vremenima Antikrist. Apostol je Ivan već ustvrdio kako je svatko tko niječe da Isus Krist jest Bog, zapravo Antikrist. "Izračunajte sada kako taj broj 666 označava ime jednoga čovjeka. Brojka 333 označava ono božansko. Lucifer se, poradi svoje oholosti, pobunio protiv Boga, jer je htio biti iznad Njega. 333 je broj koji oznašava Božje otajstvo. Onaj koji se želi staviti iznad Boga nosi znak 666, te stoga ta brojka oznašava ime Lucifera, Sotone, odnosno, onoga koji se suprotstavlja Kristu - Antikrista. "333 izražen jednom, odnosno, prvi puta, izražava otajstvo Božjega jedinstva. 333 iskazano dvaput, odnosno, po drugi puta, oznašava dvije naravi - božansku i ljudsku - sjedinjene u božanskoj osobi Isusa Krista. 333 izraženo triput, odnosno, po treći puta, izražava otajstvo Triju Božanskih osoba, otajstvo Presvetoga Trojstva.. Stoga broj 333 izražen jedanput, dvaput i triput izražava glavna otajstva Katoliške vjere: (1) Božje Jedinstvo i Trojstvo, (2) utjelovljenje, Muku, smrt i uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista. "Ako je 333 brojka koja označava ono božansko, onaj koji se želi staviti iznad Boga izražava se brojkom 666. "666 izraženo jednom, odnosno, prvi puta, oznašava godinu 666., šest stotina šezdeset i šestu. U tom se razdoblju povijesti Antikrist pojavio u obličju Islama, koji izravno niječe otajstvo božanskoga Trojstva, kao i božanstvo Našega Gospodina Isusa Krista. Islam se, uz pomoć svoje vojne sile, širi posvuda, uništavajući sve drevne kršćanske zajednice, prodire u Europu, te jedino zahvaljujući mojem posebnom majčinskom posredovanju, što ga je Sveti Otac snažno zazivao, nije u potpunosti uspio uništiti kršćanstvo.

"666 izraženo dvaput, odnosno, po drugi puta, oznašava godinu 1332., tisuću tristo trideset i drugu. U tom se povijesnom razdoblju Antikrist očitovao kroz radikalno napadanje vjere u riječ Božju. Preko filozofa koji su isključivu vrijednost stali pripisivati znanosti, a potom razumu, došlo je do postupne tendencije uspostavljanja ljudske inteligencije kao isključivog kriterija istine. Rađaju se velike filozofske zablude koje su se nastavile kroz stoljeća, sve do vaših dana. Prekomjerna važnost pripisivana razumu, kao isključivom kriteriju istine, nužno vodi ka uništenju vjere u riječ Božju. "Štoviše, protestantskom je Reformacijom Predaja odbačena kao izvor božanske objave, te se prihvaća jedino Sveto Pismo. No čak se i ono mora tumačiti uz pomoć razuma, te se autentično Naučiteljstvo hijerarhijske Crkve, kojemu je Krist povjerio čuvanje uloga vjere, tvrdoglavo odbacuje. Svatko smije čitati i razumjeti Sveto Pismo u skladu s vlastitim osobnim tumačenjem. Na taj se način razara vjera u riječ Božju. Djelo je Antikrista u ovom povijesnom razdoblju dioba Crkve i potom stvaranje brojnih novih kršćanskih vjeroispovijesti, koje s vremenom sve više i više gube istinsku vjeru u riječ Božju. "666 iskazano triput, odnosno, po treći puta, označava godinu 1998., tisuću devetsto devedeset i osmu. U tom će razdoblju povijesti masonerija, potpomognuta onima unutar samih svećeniških redova, uspjeti ostvariti svoj veliki plan: stvoriti idola koji će zauzeti mjesto Krista i njegove Crkve. Lažni krist i lažna crkva. Stoga kip načinjen u čast prve zvijeri, koju će veličati svi stanovnici zemlje, te koja će svojim znakom opečatiti sve one koji budu htjeli kupovati ili prodavati, zapravo predstavlja Antikrista. "I tako ste stigli do samog vrhunca pročišćenja, velikih trpljenjâ, te otpadništva. Otpadništvo će, počam od toga trenutka, biti sveopće, jer će gotovo svi slijediti lažnoga krista i lažnu crkvu. Tada će se otvoriti vrata za pojavu čovjeka, odnosno, same osobe Antikrista! " ... Ohrabrite se! Budite jaki, dječice moja. Vas je zapala dužnost, u ovim teškim godinama, ostati vjernima Kristu i Njegovoj Crkvi, odolijevajući pritom neprijateljstvima, borbi i progonstvima. Ali, vi ste dragocjeni dio maloga stada, koje ima zadaću boriti se protiv moćne sile Antikrista, te je naposljetku i pobijediti." Godine 1846. u La Saletteu, Blažena je Majka prorekla, "Rim će izgubiti vjeru i postati sjedište Antikrista, Crkva će biti na svome zalazu..." Vijenac od dvanaest zvijezda Blažena Majka jest Majka i Kraljica Crkve. Dana 8. prosinca 1989., na blagdan Bezgrješnog Začeća, Blažena je Majka ocu Gobbiju dala još jednu poruku vezanu uz njenu ulogu kao Žene odjevene suncem, kao i onu u vođenju rata protiv zmije. " ... Naposljetku, pojavljujem se kao Žena odjevena suncem, čiji je zadatak boriti se protiv Crvenoga zmaja i njegove moćne vojske, kako bi ga pobijedila, svezala i otjerala u njegovo kraljevstvo smrti, te kako bi jedino Krist mogao vladati svijetom. Pogledajte kako me, potom, Sveto Pismo predstavlja u sjaju moje majčinske kraljevske časti: 'I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.' "Oko moje glave je, dakle, vijenac od dvanaest zvijezda. To je znak kraljevske časti. Sastoji se od dvanaest zvijezda, jer postaje simbolom moga majčinskog i kraljevskog prisustva u

samom srcu naroda Božjega. "Dvanaest zvijezda predstavlja dvanaest izraelskih plemena, koja tvore izabrani narod, što ga je Gospodin odabrao i pozvao da se pripravi za dolazak na svijet Sina Božjega, Otkupitelja. Budući da sam ja pozvana postati Majkom Pomazanikovom (Mesijinom), moj je cilj biti ispunjenje obećanjâ, djevičanski izdanak, čast i slava naroda izraelskoga... "Dvanaest zvijezda predstavlja također i dvanaest Apostolâ, koji su temelj na kojem je Krist izgradio svoju Crkvu. Često sam bila s njima, kako bih ih ohrabrila da slijede Isusa i vjeruju u Nj, tijekom Njegove tri godine javnog djelovanja. Umjesto njih stajala sam, zajedno s Ivanom, podno križa, u trenutku razapeća, muke i smrti mojega Sina Isusa. "Ja sam Majka i Kraljica Crkve." "Dvanaest zvijezda nadalje predstavlja novu stvarnost. Otkrivenje me vidi kao veliko znamenje na nebu: Ženu odjevenu suncem koja se bori sa zmajem i njegovom moćnom vojskom zla. I tako zvijezde oko moje glave prikazuju one koji se posvećuju mom Bezgrješnom Srcu, koji su dijelom moje pobjedničke vojske, te koji dopuštaju da ih vodim, kako bi sudjelovali u toj borbi i naposljetku dočekali našu najveću pobjedu... "Dvanaest zvijezda, koje tvore svjetlucavi vijenac mojeg majčinskog kraljevanja, sastoje se od izraelskih plemenâ, Apostolâ, kao i od apostolâ ovih vaših posljednjih vremena." Znak na čelu i ruci U Knjizi se Otkrivenja opisuje znak koji će se onima koji budu slijedili zvijer utisnuti na ruku ili čelo: "I vidjeh: drugi jedan Anđeo leti posred neba s Evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. Viče iza glasa: 'Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!' "Za njima eto i trećeg Anđela koji vikaše iza glasa: 'Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim Anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. Dim muke njihove suklja u vijeke vijekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim' (Otkrivenje 14,6-11). U uz to vezanoj poruci, Gospa je pobliže objasnila znak na čelima vjernikâ. Gospa se, naime, godine 1958., ukazala Matiji Lošut, šumaru u čehoslovačkome selu Turzovki. Matija je radi svoje vjere proveo tri godine u komunističkome zatvoru. Marija je Matiji kazala, "Sva će moja djeca djeca primiti i na čelu nositi znak križa. Taj će znak moći vidjeti samo moji odabranici. Njih će, pak, moji Anđeli poučiti kako se moraju vladati. Moji vjernici neće trpjeti nikakav strah za tih najtežih časova. Štitit će ih dobri Duhovi, a hranit će ih Nebo, otkuda će im stići i daljnje upute. Past će u san nalik na smrt, ali će ih Anđeli štititi. Kada se probude, bit će poput novorođenčadi. Tijela će im biti prekrasna, a duše uronjene u Gospodina. Zemlja će biti divna, te će moji odabranici vidjeti kako se Gospodin brine o njima."3 U poruci od 8. rujna 1989. upućenoj Svećeničkom marijanskom pokretu, Marija je pobliže

objasnila i znak Zvijeri: "Dopustite mi da vas hranim i oblikujem; da vas u poslušnosti vodim; dopustite da vas opečatim svojim majčinskim pečatom. Ovo su vremena kada sljedbenici onoga koji se suprotstavlja Kristu primaju njegov znak na čelo i na ruku. "Znak na čelu i ruci izraz je potpune ovisnosti onih koji su njime označeni. Znak pokazuje onoga koji je neprijatelj Kristov, drugim riječima - to je znak Antikrista. I taj znak, u obliku žiga, označava potpuno predanje tako obilježene osobe vojsci onoga koji se suprotstavlja Kristu i koji se bori protiv Njegove božanske i kraljevske vlasti. "Znak se unosi na čelo i ruku. Čelo oznašava intelekt, budući da je mozak sjedište ljudskoga razuma. Ruka označava ljudsku djelatnost, budući da čovjek radi i djeluje uz pomoć svojih ruku. „Osoba koja je označena znakom Antikrista, označena je na podrušju intelekta i volje. Onaj tko dopusti da bude obilježen znakom na čelu prihvaća doktrinu nijekanja Boga, odbacivanja Njegovoga zakona, te bezboštva, koje se danas sve više širi i oglašava. I tako je ta osoba potaknuta slijediti danas popularne ideologije, te i sama postati promicateljem svih tih zabludâ. "Onaj tko dopusti da ga se oznaši znakom na ruci, obvezuje se na samostalno djelovanje, neovisno od Boga, čime svoje djelatnosti usmjerava na traženje iskljušivo materijalnih i ovozemaljskih dobara. I tako ta osoba svoje djelovanje izuzima iz Očeva plana, koji ga želi prosvijetliti i poduprijeti Svojom božanskom providnošću; iz ljubavi Sina, Koji ljudski trud čini dragocjenim sredstvom njegova otkupljenja i posvećenja; iz snage Duha, koji puše gdje hoće kako bi iznutra obnovio svako biće. "Onaj tko nosi znak na ruci radi samo za sebe, da bi gomilao materijalna dobra, da bi novac učinio svojim božanstvom, te tako postaje žrtvom materijalizma. "Onaj tko nosi znak na ruci radi samo da bi udovoljio vlastitim čulima, u potrazi za udobnošću i ugodom, da bi svim svojim strastima dao punog oduška, a napose onoj nečistoće, te tako postaje žrtvom hedonizma. "Onaj tko nosi znak na ruci sâm je središtem svih svojih djelâ, te na druge gleda kao na predmete što ih valja iskoristiti, upotrijebiti za vlastitu korist, te tako postaje žrtvom neobuzdanog egoizma i neljubavi. "Ako moj Protivnik sve svoje sljedbenike obilježava svojim znakom, došao je čas da i ja, vaša nebeska Voditeljica, svojim majčinskim pečatom opečatim sve one koji su se posvetili mom Bezgrješnom Srcu, te tako postali dijelom moje vojske." I tako se ukazuje jedna drugačija perspektiva, koja se prije nije mogla razumjeti. I đavao i Blažena Majka svojim pečatom obilježavaju sve one koje nazivaju svojima. Narodu je Božjem dano dovoljno vremena da izgradi korablju i tako se pripravi za sljedeći "potop" koji će još jednom biti poslan na zemlju kao kazna. Ovaj puta do potopa neće doći uslijed vode, već uslijed vatre. Nebo nerijetko otkriva samo onoliko koliko je nužno znati u svakom pojedinom trenutku. Jedan od izvora podataka, otac Gobbi, govori nam preko Svećeničkog marijanskog pokreta još od 1973., pružajući nam tako nit vodilju za naše dane.

Moramo slušati vizionare poput njega, ukoliko želimo shvatiti vrijeme u kojem živimo. 7. "Zašto plačem?" A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: 'Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.' Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: 'Kamo ste ga položili?"' Odgovoriše mu: 'Gospodine, dođi i pogledaj!' I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: 'Gle, kako ga je ljubio!' Ivan 11,32-36 Evo pitanja što ga valja postaviti, "Čemu suze?" Zašto Marija plače? Diljem svijeta, kipovi plaču, ikone oslobađaju miris na parfem i ruže, a ključno pitanje i dalje ostaje bez odgovora. Zašto uopće dolazi do takvih pojava? Uz sve veći broj marijanskih ukazanjâ, umnožavaju se i druge čudotvorne pojave. Sa svih strana svijeta stižu izvješćâ o Marijinim kipovima koji plaču, oplakujući grijehe svijeta i nevolje koje nam, čini se, predstoje. Prema najnovijim izvješćima, Marija je počela plakati krvavim suzama, što je znak nadolazeće kazne. Kao što je Isus plakao krvavim suzama u Maslinskome vrtu prije Svoga razapeća, tako i kipovi diljem svijeta sada prelaze s ljudskih na krvave suze. U svemu tome leži poruka. Gospina poruka upućena ocu Gobbiju 13. srpnja 1973., nazvana "Uzrok mojim suzama", bila je njena četvrta poruka upućena njemu. Tema se suzâ nastavila kroz godine, postajući pritom sve hitnijom. Njene su suze česte, kako bi njena djeca shvatila vrijeme u kojem živimo. Marija je kazala, "Uzrok mojim suzama, majčinskim suzama, jesu moja djeca koja uvelike žive ne razmišljajući uopće o Bogu, uronjena u užitke tijela, te nezaustavljivo hitaju u vlastitu propast. Za mnoge su se od njih moje suze uzalud prolile i naišle na ravnodušnost. Iznad svega, razlogom mojega plača su svećenici: ti moji ljubljeni sinovi, zjenice oka mog, ti moji posvećeni sinovi. Vidite li kako me više ne ljube? Kako me više ne žele? Vidite li kako više ne slušaju riješi mojega Sina?" Marija je preko oca Gobbija objasnila zašto njezine suze ne prestaju teći: Zašto još uvijek plačm? "Zašto još uvijek plašem? Plačem jer čovječanstvo ne prihvaća moj majčinski poziv na obraćenje i povratak k Bogu. I dalje tvrdoglavo juri putem pobune protiv Boga i Njegovog zakona ljubavi. Gospodin se otvoreno niječe, izaziva i huli. Vaša se nebeska Majka otvoreno prezire i ismijava. Moji se naročiti zahtjevi ne prihvaćaju; ne vjeruje se u znakove moje neizmjerne tuge što ih dajem. Ne ljubite svoje bližnje, te su njihovi životi i imovina svaki dan metom napada..." Moje srce krvari Marija je 6. rujna 1986. ponovo progovorila preko oca Gobbija, postavljajući ovoga puta poruku na jednu drugu razinu hitnosti: "Ja sam vaša pretužna majka. I danas opet lijem obilate

suze iz svojih milosrdnih očiju. One bi vas trebale navesti da shvatite koliko je velika tuga Bezgrješnog Srca vaše nebeske Majke. Moje Srce krvari. Moje je Srce probodeno dubokim ranama. Moje je Srce uronjeno u ocean tuge. "Živite nesvjesni sudbine koja vas očekuje. Svoje dane trošite u pomanjkanju svijesti, vjere; u ravnodušnosti. Kako je to moguće kada sam vas na toliko načina čudesnim znakovima upozorila na pogibelj u koju srljate, te sam vam prorekla krvave nevolje koje samo što nisu zapošele? Budući da ovaj ljudski rod nije prihvatio moje uzastopne pozive na obraćenje, pokajanje i povratak Bogu, zadesit će ga najveća kazna u povijesti čovječanstva. Ta će kazna biti puno gora od potopa. S Neba će sići vatra i veliki će dio čovječanstva biti uništen. Isusova je Crkva ranjena smrtonosnom kugom nevjere i otpadništva. Čini se kako je sve mirno i u redu. No zapravo, Crkvu preplavljuje sve veći gubitak vjere koji posvuda širi veliko otpadništvo. Brojni biskupi, svećenici, redovnici i vjernici više ne vjeruju, te su već izgubili istinsku vjeru u Isusa i Njegovo Evanđelje. Radi toga se Crkva mora pročistiti, i to progonstvima i krvlju... "Griješi se sve više i više, te se grijeh više i ne prepoznaje kao zlo; njega se traži, svjesno želi, te ga se više i ne ispovijeda. Nečistoća i razuzdanost prekrivaju domove što ih je izgradila vaša pobuna. Evo razloga poradi kojega moje srce krvari: zbog okorjele nevjere i tvrdoće vaših srdaca." Kazna mora doći Riječi Christine Gallagher odražavaju one što ih je Gospa izgovorila drugim vidiocima. "Kazna mora doći, kako bi pročistila ne samo svijet, već i Crkvu, jer tame ima čak i u Crkvi," rekla je gđa. Gallagher. Blažena je Majka kazala: "Dijete, moli, moli, moli! Ne znaš kakva strašna vremena čekaju moju djecu! Maleni moji, pred vama su strašna vremena, u borbi! Toliko će moje djece biti uništeno i izgubljeno! Božja je pravednost nezamisliva! O, moje srce plače krvavim suzama poradi moje djece, koja ne slušaju, te ne ostavljaju svoje grešne putove! Anđeli i Sveti zazivaju Boga da pročisti svijet! Dijete moje, ne boj se, moj će mir biti s tobom, zajedno s Ocem, Sinom i Duhom Svetim."1 Vapaj majčinog srca Blažena je Majka jednoj mladoj majci koja živi na Srednjem zapadu SAD otkrila razloge svojih suza. Žena koja je primila lokucije zatražila je anonimnost, kako bi zaštitila privatnost svog obiteljskog života. Ona se služi pseudonimom "Mariamante." Blažena joj je Majka kazala: "Govorim izravno tvojoj duši. To se ne događa putem nikakvih uobičajenih sredstava. Iako mi je Bog dao tu moć, ja sam se dosad njome rijetko služila, budući da to nije bilo potrebno u pobožnijim vremenima, kada se Crkvu štovalo. Nažalost, danas nije tako. Radi toga se moram služiti drugim sredstvima da bih progovorila svojoj djeci." Blažena joj je Majka 22. veljaše 1987. kazala: "Bog mi je dao snagu da taknem najokorjelija srca. Tako je oduvijek bilo. No, sada je riječ o tolikoj hitnosti, da se moram služiti izvanrednim sredstvima uz pomoć kojih mogu doprijeti do svoje djece toliko ogrezle u

grijeh... O, kako bih htjela da sve svoje svećeniške sinove mogu uvjeriti da se vrate molitvi krunice, ali toliko je njih ogrezlo u grijeh, da me to boli. Zaboravili su kako valja moliti. Majčinskim ih srcem zaklinjem da se vrate molitvi. Jedino će ih to spasiti. Pogledajte moje suze. Plačem nad njihovim dušama koje su nekoć bile tako besprijekorne i čiste, a sada su okaljane grijehom. Čistoća i poniznost, poslušnost i siromaštvo, molitva i pokora - to će ih dovesti natrag k mome Sinu, koji ih također silno ljubi." Ruža Otajstvena Kipovi Ruže Otajstvene, prema izvješćima, liju suze i krv. Preko osamdeset je takvih slušajeva posvjedočeno, te su izvješća o njima predata Vatikanu. Godine 1947., Blažena se Djevica ukazala Pierini Gilli u Italiji. Gospa je bila žalosna; njene su suze kapale na pod. Njene su grudi bile probodene trima mačevima. Gospa je kazala, "Molitva, pokora i pokajanje", a potom ušutjela. Kod drugog je ukazanja mjesto mačeva koji su joj probadali grudi, imala tri ruže: bijelu, crvenu i zlatnu. Blažena je Majka Pierini rekla da prvi mač znači gubitak pozivâ. Drugi je mač bio za svećenike, redovnike i redovnice koji žive u smrtnome grijehu. Treći je mač bio za svećenike i redovnike koji vrše izdaju Judinu, dakle, za one koji napuštaju svoj poziv, a nerijetko i vjeru, te se pretvaraju u neprijatelje Crkve. Bijela je ruža duh molitve, crvena pokajanja i žrtve, a zlatna ili žuta pokore. Daljnja su ukazanja otkrila nezadovoljstvo Neba onima koji griješe protiv svete čistoće.2 Kipovi Ruže Otajstvene, kao i knjige koje govore o uz njih vezanim ukazanjima, vrlo su popularne i kod posvećenih osoba i kod laika. Gospine poruke Pierini Gilli vezane uz svećenstvo doimlju se vrlo proročanski u svjetlu nedavnih skandala u koje su bile uključene neke posvećene osobe, kao i seksualnoga zlostavljanja djece. Gospa je naglasila potrebu molitve i obdržavanja svete čistoće kod posvećenih osoba. Otac James Bruse Otac James Bruse iz mjesta Lake Ridge - predgrađa Washingtona - u američkoj državi Virdžiniji, tek je treći svećenik u povijesti Rimokatoliške Crkve koji nosi stigmate, pet Kristovih Rana. (Ostala dvojica su Sv. Padre Pio, koji je umro 1968., te otac Gino, koji trenutačno živi u Italiji). Prema Predaji, i Sveti je Pavao također nosio stigmate. Otac Bruse privukao je pozornost međunarodnih medija, ukljušujući i glavni prilog u okviru U.S. News and World Report-a od 25. ožujka 1993., i to upravo poradi rana Kristovih, kao i različitih drugih fenomena, kao što su kipovi koji u njegovoj prisutnosti plaču, krvare i mijenjaju boje. Još od Božića 1991., kipovi u okruženju oca Brusea krvare, plaču i mijenjaju boje. Jedan je od tih kipova u njegovu župnom uredu župe Svete Elizabete Ane Seton plakao krvavim suzama, dok je jedan drugi kip - onaj Gospe Fatimske - plakao ljudskim suzama. Prvi kip koji je počeo plakati jest onaj Gospe od Milosti. Taj je kip inače pripadao obitelji oca Brusea. Dva rukom izrezbarena kipića što ih je sa hodošašća iz Međugorja donio ured Znaka vremenâ iz Sterlinga u Virdžiniji, donešena su ocu Bruseu kako bi ih blagoslovio za njihovo poslanje. Jedan je od tih kipića iz Međugorja bio blagoslovljen u travnju 1992. te je tri sata plakao pred stotinama ljudi u crkvi Svete Elizabete Ane Seton. Taj kip sada upravo obilazi istočnu obalu Sjedinjenih Država, u posjeti nekolicini tamošnjih župâ. Za vrijeme svoga putovanja, plakao je dosad već četiri puta. Drugi je kip iz Međugorja otac Bruse blagoslovio u svibnju 1992., te je i on plakao. Ovaj hodočasnički kip sada obilazi zapadnu obalu, dok je njegovo putovanje, prema svjedočanstvima, popraćeno brojnim obraćenjima i ozdravljenjima.

Otac Bruse sve ove fenomene, poput rana Kristovih, obraćenjâ, ozdravljenjâ, te kipova koji plaču, smatra stvarnima, ali naglašava kako oni samo upućuju na Krista. Rekao je: "Krist je ona prava snaga koja leži u pozadini svih ovih fenomena. Krist nas pripravlja za Kraljevstvo Božje." Dakako, to je oduvijek i bilo poslanje Njegove Crkve, "ali možda nas Krist sada brže pripravlja, te nam više ne govori 'bdijte', već nam to dovikuje. Kao da nam Krist govori 'probudite se! Pokrenite svoju duhovnost.' Vjerujem da nam se sprema nešto veliko..." Otac Bruse je zamijetio iznimnu brzinu i dubinu obraćenjâ koja se događaju: "Nešto za što bi inače bio potreban čitav život, sada se tisućama i tisućama ljudi događa kroz vrlo kratko vrijeme. Uz obraćenjâ, ima također i puno ozdravljenjâ. Postoje izvješćâ o ozdravljenju od raka i sličnih ozbiljnih bolesti. Najvažnije se promjene, međutim, odnose na promjenu života, na nutarnja obraćenjâ."3 Slušaj oca Brusea trenutašno ispituju crkvene vlasti njegove biskupije. 8. La Salette: Sotona u svijetu I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: 'Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.' Isus mu odgovori: 'Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i Njemu jedinomu služi!' Luka 4,5-8 Razoriti djelo Božje Ako želimo shvati3ti ulogu Sotone u današnjem svijetu, moramo se zapitati sljedeće: ako je đavao kušao samoga Isusa i nudio mu moć, vlast i bogatstvo koji prate obožavanje Sotone, što li je tek kadar učiniti nama koji nismo tako dobro upoznati sa strategijama koje se koriste već tisućama godina? Ako želimo savladati zlo koje nas okružuje, moramo se ponizno, ali sa sigurnošću, osloniti na mudrost godinâ i Nebeske poruke koje se mogu primijeniti na vrijeme u kojem živimo. Moramo se, prije svega, prisjetiti, da se puno postignuće nagrade života vječnoga ne ostvaruje ovdje na zemlji. Božji sustav vlasti jest Crkva, dok su ljudski sustav vlasti masonske lože, bogatstvo, škrtost i nepravedne vlade. Tko upravlja tim najvišim položajima? Nerijetko to nije narod Božji. Bitka se u svojoj konačnici svodi na onu dobra i zla, kada će se voditi ratovi za ljudska srca, umove i duše. Uloga je Sotone danas u svijetu ista kakva je oduvijek i bila. Njegov je jedini zadatak razoriti djelo Božje i sve ono što je dobro. Proroci i ukazanjâ upozoravaju nas na njegovu taktiku. Riječi kojima ga se obično opisuje zvuče otprilike ovako: zavodnik, zli, zmija, te beskrajan niz pokvarenih stvari koje nisu od Boga. U njemu nema dobra. Međutim, moderni ga je svijet trivijalizirao kao bezopasnu karikaturu s rogovima i vilama, mjesto da ga prikaže kao veliku razornu silu kakva on zapravo i jest. Njegov najveći izvor snage i komocije leži u činjenici da mnogi vjeruju kako uopće ne postoji.

Sveti Pavao govori kako se trebamo oboružati za duhovni svijet u kojem živimo. "Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. (Efežanima 6,11-12) Upozorenjâ o Zlome Gospa je Mariji Pavlović, vidjelici iz Međugorja, 25. rujna 1992. dala sljedeću poruku: "Danas vam ponavljam: s vama sam u ovim nemirnim danima kada Sotona želi uništiti sve što gradimo ja i moj sin Isus. Na poseban način želi uništiti vaše duše. Želi vas odvući što je dalje moguće od kršćanskoga života, kao i od Zapovijedi, na koje vas Crkva poziva kako biste ih živjeli. Sotona želi uništiti sve što je sveto u vama i oko vas. Stoga, dječice, molite, molite, molite, kako biste mogli shvatiti sve što vam Bog daje preko mojih dolazaka."1 Dana 25. siješnja 1991., Gospa je u Međugorju progovorila o Sotoninom podmuklom planu: "Sotona je jak i želi uništiti ne samo ljudski život, već i prirodu i planet na kojem živite..." Dana 7. listopada 1983., Marija je rekla ocu Gobbiju: "Danas Sotona uspješno osvaja sve s duhom oholosti i pobune prema Bogu, dok dršće pred onima koji slijede vašu nebesku Majku putem malenosti i poniznosti." 7. lipnja 1986., Marija je ocu Gobbiju progovorila o sotoninoj uspješnosti: "Postoje zla na društvenoj razini, poput diobâ i mržnje, gladi i siromaštva, izrabljivanja i ropstva, nasilja, terorizma i ratova. Da biste se zaštitili od svih tih zala, pozivam vas da se stavite pod zaklon u sigurno utočište moga Bezgrješnog Srca. No, danas ste prije svega potrebni zaštite od stravičnih zamki mojeg Protivnika, koji je uspio zavladati svijetom. Vladavina je to koja se suprotstavlja Kristu; vladavina je to Antikrista. U ovom zadnjem dijelu vašega stoljeća, ta će vladavina njegove volje doseći vrhunac svoje snage, jakosti i velike zavodljivosti. Približava se čas u kojem će se u svojoj moći pokazati čovjek nepravde, koji se stavlja na mjesto Boga da bi mu se klanjalo kao Bogu." Sveti se Ljudevit Montfortski također bavio suprotstavljenim ulogama Neba i pakla: "Što je Lucifer ohološću izgubio, Marija je stekla poniznošću. Što je Eva proklela i neposluhom izgubila, Marija je poslušnošću spasila. Eva je, poslušavši zmiju, uništila svu svoju djecu zajedno sa sobom, te ih predala njemu /Sotoni/; Marija je, svojom savršenom vjernošću Bogu, svu svoju djecu i podanike spasila zajedno sa sobom, te ih je posvetila Njegovu Veličanstvu."2 Upozorenje iz La Salettea u Francuskoj Poruka što ju je Blažena Majka uputila 19. rujna 1846. u La Saletteu u Francuskoj, rijetko se spominje. Ona je upućena preko dvoje djece, Melanije Calvat i Maximinea Girauda, za vrijeme ukazanja što ga je Crkva 1851. odobrila. Poruka se ovog ukazanja previđala sve do danas, djelomice i stoga što je nakon ukazanja stalo kolati nekoliko razlišitih verzija tajne, te je stoga bilo teško utvrditi stvarnu poruku. Verzija koju ćemo ovdje citirati općenito se smatra najvjerodostojnijom, dok njezina prročanska snaga izaziva strahopoštovanje.3 Poruka nije upućena samo Francuskoj, već Crkvi općenito, te čitavome svijetu. U poruci se vrlo detaljno opisuju budući svjetski događaji, te je ona od velike važnosti za naše vrijeme.

Poruku donosimo u cijelosti, poradi njene važnosti za današnje doba. Otpadništvo što ga danas proživljavamo prorečeno je u La Salettu. Poruka iz La Saletta pomaže nam razumjeti radi čega đavao ima toliku moć i vlast u našem današnjem svijetu, iako Marija kaže da on sada već pomalo i gubi tu moć. "Melanija, ono što ću ti sada rećineka jedno vrijeme bude tajna. Možeš je obznaniti tek 1858. (o.p. u godini ukazanja Majke Božje u Lurdu). "Svećenici, službenici moga Sina, svojim su zlim slavljenja svetih Otajstava, kao i svojom pohlepom za novcem, častima i užicima postali kloake nečistoće. Da, svećenici traže kaznu, a kazna im visi nad njihovim glavama. Jao svećenicima, kao i svim Bogu življenjem, nepoštovanjem i pomanjkanjem pobožnosti kod posvećenim osobama koje svojim nevjernostima i svojim zlim življenjem ponovno razapinju moga Sina! Grijesi Bogu posvećenih osoba vapiju do Neba i pozivaju kaznu. Ta je kazna sada pred njihovim pragom, jer nije preostao nitko tko bi za narod izmolio milosrđe i oproštenje. Nema više velikodušnih duša, nema više nikoga tko bi bio dostojan Vječnome Bogu prinijeti neokaljanu žrtvu za spasenje svijeta. "Bog će kazniti svijet na način na koji još nikada dosad to nije učinio. Jao stanovnicima zemlje! Bog će izliti svoj gnjev nad njima, te nitko neće moći izbjeći tolike istovremene patnje. Starješine, vođe naroda Božjega, zanemarili su molitvu i pokoru, te im je đavao zamračio rasuđivanje. Postali su zvijezde lutalice što će ih stari đavao svojim repom povući u propast. Bog će staroj zmiji dopustiti da unese razdor među vladare, u sva društva i svake obitelji. Ljudi će podnosit tjelesne i moralne muke. Bog će čovječanstvo prepustiti njemu samome, te će poslati kazne koja će slijediti jedna za drugom nakon trideset i pet godina. "Ljudsko se društvo nalazi na pragu najstrašnijih kazni i najtežih događajâ. Čovješanstvo se mora spremiti na to da će se njime upravljati palicom gvozdenom, te da će morati piti iz čaše Božjega gnjeva. Neka Namjesnik mojega Sina, Veliki svećenik Pio IX, više nakon 1859. ne napušta Rim, ali neka bude nepokolebljiv i plemenit, te neka se bori oružjem vjere i ljubavi. Ja ću biti na njegovoj strani. Neka se čuva Napoleona: on je dvoličan, te, kada bude htio postati i Papom, a ne samo carem, Bog će ga brzo napustiti. On je um-pokretač koji će, u svojoj trajnoj želji za usponom, pasti na mać kojim je želio svoj narod natjerati da se uzdigne. "Italija će biti kažnjena radi njene želje da sa sebe strese jaram Gospodara nad gospodarimâ. I tako će se naći u ratu, u kojem će krv teći posvuda. Crkve će biti zatvorene ili oskvrnavljene. Svećenici i redovnici bit će proganjani,osuđivani na smrt i okrutno ubijani. Neki će napustiti vjeru, dok će se veliki broj svećenika i ostalih posvećenih osoba otpasti od istinske vjere; među njima će biti čak i biskupa. "Neka se Papa pazi čudotvoraca. Jer, dolazi vrijeme u kojem će se u zraku i na zemlji događati neobjašnjivi fenomeni.. "Godine 1864., Lucifer će, zajedno s velikim brojem demonâ, biti pušten iz pakla; oni će vjeru gasiti malo pomalo, čak i kod osoba posvećenih Bogu. Tako će ih zaslijepiti da će ti ljudi, osim ako ne budu blagoslovljeni posebnim milostima, preuzeti duh anđelâ pakla; brojni samostani će izgubiti vjeru, a time i brojne duše povući u propast. "Zle će knjige preobilovati na zemlji, dok će dusi tmine posvuda širiti posvemašnju mlitavost u svemu što se odnosi na čašćenje Boga. Zlodusi će imati veliku moć nad prirodom: gradit će

se čak i crkve gdje će se služiti tim zlodusima. Zlodusi će prenositi neke ljude s jenog mjesta na drugo. - čak i neke svećenike - jer ih nije vodio dobar duh Evanđelja, a to je duh poniznosti, milosrđa i revnosti za Božju slavu. Oni će prividno uskrisivati mrtve, čak i pravednike ( u spiritizmu će mrtvi uzmati obličje pravednika, koji su nekad živjeli na zemlji, da bi bolje zaveli ljude; ti tobožnji uskrsli mrtvaci, koji su u stvari sami zlodusi u tom obličju, propovijedat će jedno drugo evanđelje, suprotno Evanđelju IsusaKrista, poričući postojanje Raja, a time također i dušâ osuđenih na vječnu propast.. Sve te duše činit će se kao da su sjedinjene sa svojim tijelom – to je opaska pastirice Melanije). Na sve strane zbivat će se neobična čudesa, jer je prava vjera ugasila i lažna svjetlost obasjala svijet. Jao knezovima Crkve, koji se brinu jedino o tome kako će steći veće bogatstvo, kako će sačuvati svoj autoritret vladajući ogolo. "... Namjesnik će mojega Sina puno trpjeti, jer će Crkva kroz neko vrijeme ustuknuti pred silnim progonstvima, te će proživljavati strašunu krizu. Budući da će istinska vjera Gospodnja biti zaboravljena, svaki će pojedinac htjeti biti samostalan i nadmoćan u svome narodu. Ukinut će se građansko, kao i crkveno pravo, gazit će se red i pravda, te će se susretati samo ubojstvâ, mržnja, ljubomora, laži i razdor, bez ljubavi prema domovini ili obitelji. "Sveti će Otac mnogo trpjeti. Ja ću biti s njime do kraja da primim njegovu žrtvu /Napomena: otac Gobbi služi se istim pojmovima da bi opisao sadašnjeg Papu Ivana Pavla II./ Zlikovci će više puta nasrtati na njegov život ne bi li nanijeli štetu i skratili njegove dane, no niti on niti njegov nasljednik neće dočekati trijumf Crkve Božje. "Sve će građanske vlasti imati jedan te isti plan, a to će biti ukinuti i uništiti svako vjersko načlo, kako bi se napravilo mjesta za materijalizam, bezboštvo, spiritizam te poroke svih vrsta. Godine 1865., vidjet će se grozota pustoši /kumiri) -doći će do oskrnjavljenja svetih mjestâ. U samostanima će se istrgnuti cvijeće Crkve i đavao će se ponašati poput kralja svih srdaca. Neka se oni kojima su povjerene vjerske zajednice čuvaju ljudi što ih moraju primiti, budući da će se đavao poslužiti svim prljavim trikovima kako bi u vjerske redove uveo grešnike, jer će se neredi i ljubav prema tjelesnim ugodama raširiti po svoj zemlji. " ... Francuska, Italija, Španjolska i Engleska bit će u ratu. Ulicama će teći krv. Francuzi će se boriti protiv Francuza, a Talijani protiv Talijana. Uslijedit će sveopći rat koji će biti stravičan. Na neko će vrijeme Bog zaboraviti Francusku i Italiju, jer je zaboravljeno Evanđelje Isusa Krista. Zli će se služiti svim svojim opakim trikovima. Ljudi će se međusobno ubijati i masakrirati čak i u svojim domovima. Na prvi udarac Njegova olujnog mača, potresti će se u strahu planine i sva priroda, jer su i ljudski neredi i zločini probili svod nebeski. Pariz će biti spaljen, a Marseille će biti potopljen. Više gradova će potresti i progutati potresi. Ljudi će misliti kako je sve propalo. Gledat će se jedino ubojstva a slušati jedino zveket oružja i psovke. "Pravednici će silno patiti. Njihove će se molitve, pokore i suze uzdizati k Nebu, te će sav Božji narod moliti za oproštenje i milosrđe, zazivajući moju pomoć i zagovor. A tada će Isus Krist, u činu Svoje pravde i Svog velikog milosrđa, zapovijediti Svojim Anđelima neka usmrte sve Njegove neprijatelje. Odjednom će progonitelji Crkve Isusa Krista, kao i svi oni koji su se predali grijehu, nestati, a zemlja postati poput pustinje. Tada će doći mir, i čovjek će se izmiriti s Bogom. Isusa Krista će se služiti, veličati i slaviti. Posvuda će cvjetati milosrđe. Novi će kraljevi biti desna ruka svete Crkve: snažni, ponizni, pobožni, siromašni, ali žustri u svom nasljedovanju vrlinâ Isusa Krista. Evanđelje će se naviještati posvuda, te će čovješanstvo ostvariti veliki napredak u vjeri, jer će među radnicima Isusa Krista vladati

jedinstvo, dok će ljudi živjeti u strahu Božjem. "Taj će mir među ljudima biti kratkoga vijeka. Dvadeset i pet godina obilatih žetvi navest će ih na zaborav činjenice da su ljudski grijesi uzrokom svih nevoljâ na zemlji. Preteča Antikrista, čija će se vojska sastojati od snagâ nekoliko država, zaratit će s pravim Kristom, jedinim Spasiteljem svijeta. On će proliti puno krvi, te će htjeti ukinuti slavljenje Boga kako bi se na nj gledalo kao na Boga. "Zemlju će zadesiti nevolje svih vrsta (uz kugu i glad koje će posvuda vladati). Doći će do niza ratova, sve do zadnjeg rata, što će ga tada voditi desetorica kraljeva Antikrista, koji će imati jedinstveni plan, te će biti jedini vladari svijeta. Prije no što do toga dođe, na svijetu će vladati neka vrsta lažnoga mira. Ljudi će misliti jedino na zabavu. Oni zli će se predati raznim vrstama grijeha. Ali, djeca svete Crkve, djeca moje vjere, moji istinski sljedbenici, rast će u ljubavi spram Boga, kao i u svim onim vrlinama koje su mi najdragocjenije. Blagoslovljene duše koje se ponizno prepuštaju vodstvu Duha Svetoga! Borit ću se na njihovoj strani dok ne ostvare puninu vremena. "Priroda traži osvetu spram čovjeka, te podrhtava pri pomisli što se mora dogoditi zemlji natopljenoj zločinom. Drhti, zemljo i vi koji se Kristovima zovete, a koji zapravo iznutra obožavate sebe, drhtite, jer će vas Bog predati Svome neprijatelju, budući da su sveta mjesta zahvaćena korupcijom... U to će vrijeme Antikrista roditi jedna židovska redovnica, lažna djevica koja će općiti sa starom zmijom, prvakom nečistoće, te će otac djeteta biti propali biskup. Već kod poroda, to će dijete bljuvati hulu, a imat će već i zube, te će, jednom riječju, biti utjelovljenje đavla. Stravično će vrištati, izvoditi čudesa, a hraniti se isključivo nečistoćom. Imat će braću koja će, iako ne poput njega i sami utjelovljenja đavla, također biti djeca zla. U dvanaestoj će godini na sebe privući pozornost sjajnim pobjedama što će ih ostvariti; te će uskoro svaki od njih predvoditi vojsku, koje će biti potpomognute legijama pakla. "Godišnja doba će se izmijeniti, zemlja će donositi samo loše plodove, zvijezde će izgubiti svoje redovite putanje, a mjesec odražavati tek blijedi crvenkasti sjaj. Voda i vatra izazvat će trzaje i stravične potrese zemljina globusa koji će gutati čitave planine i gradove.Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista. "Zlodusi će zraka, zajedno s Antikristom, činiti velika `čudesa` na zemlji i u atmosferi, te će ljudi postajati sve više i više izopačeni. Bog će se brinuti za svoje vjerne sluge i sve ljude dobre volje. Evanđelje će se propovijedati posvuda, te će svi narodi svih nacija saznati Istinu. "Upućujem žurni vapaj zemlji. Pozivam istinske učenike živoga Boga koji vlada na Nebesima; pozivam istinske sljedbenike Krista koji je čovjekom postao, jedinog istinskog Spasitelja ljudi; pozivam svoju djecu, istinske vjernike, one koji su mi se predali kako bi ih ja mogla odvesti svom božanskom Sinu ... Naposljetku, pozivam Apostole posljednjih dana, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru poradi svijeta i poradi sebe; u siromaštvu i poniznosti, u preziru i tišini, u molitvi i mrtvenju, u čistoći i jedinstvu s Bogom, u trpljenju, svijetu nepoznati. Vrijeme je da izađu i svijet ispune svjetlom. Dođite i otkrijte se, kako biste bili moja dragocjena djeca. Ja sam na vašoj strani i u vama, pod uvjetom da je vaša vjera svjetlo koje vas rasvjetljuje u ovim nesretnim danima. Neka vas vaš zanos učini gladnima slave i časti Isusa Krista. Borite se, djeco svjetla, vi malobrojni koji vidite. Jer, sada je vrijeme svih vremena, konac svih konaca.

"Crkva će biti na zamračena, a svijet obeshrabren. No, tada će doći Henoh i Ilija, ispunjeni Duhom Božjim. Propovijedat će snagom Božjom, te će dobri ljudi povjerovati u Boga i mnoge će se duše utješiti. Oni će učiniti velike korake naprijed uz pomoć Duha Svetoga, te će osuditi đavolske zablude Antikrista. Jao stanovnicima zemlje! Doći će do krvavih ratova i gladi, kuge i zaraznih bolesti. Kiša će biti popraćena prestrašenim kricima životinja. Oluje će potresati gradove a potresi gutati čitave zemlje. U zraku će se čuti glasovi. Ljudi će udarati glavom u zidove i zazivati smrt, a smrt će im donijeti jedino muku. Krv će teći posvuda. Tko će pobijediti ako Bog ne skrati tu kušnju? Bog će olakšati prolijevanje krvi i suze pravednika, i čuti njihove molitve. Henoh i Ilija bit će usmrćeni. Poganski će Rim nestati. S Neba će pasti vatra i progutati tri grada. Sav će svemir biti obuzet strahom i brojni će biti zavedeni, jer nisu častili istinskoga Krista koji živi među njima. Došlo je vrijeme kad će sunce potamniti - jedino će vjera opstati. " ... Vrijeme je; bezdan se otvara. Evo kralja kraljeva tame, evo Zvijeri s njenim podanicima, koja se nazivlje `spasiteljem svijeta`. Uzdužući se oholo u zrak prema Nebu. Ugušit će ga dah Svetoga Arkanđela Mihaela. Pasti će, a zemlja, koja će već tri dana biti u neprekinutom nizu okretanjâ, otvorit će svoju užarenu utrobu, te će on zauvijek, zajedno sa svojim sljedbenicima, zaroniti u vječne bezdane pakla. Potom će vatra i voda pročistiti zemlju i progutati djelâ ljudske oholosti, te će zemlja tako biti obnovljena. Boga će se veličati i Bogu služiti." Gotovo svi mistici i vidioci našega doba, govore o Sotoni na jedan vrlo osoban našin. Nikada ga ne opisuju kao neko prozračno, ezoterično, impersonalno, ili izmišljeno biće. Sotona je stvaran Patricija iz Ekvadora svjesna je Sotonine uloge danas u svijetu. Gospa joj je kazala: "... jer postoji pakao i postoji Nebo, ali samo je jedan Kralj, Bog Otac; jer postoji Sotona u kojem je mržnja, izopačenost, i sve ono što vašim srcima ne donosi mir. Djeco moja, predajte mi svoja srcâ, ne dopustite Sotoni da prodre u vaše srce. Borite se protiv zla i predajte svoje srce Presvetom Srcu moga Sina i mom Bezgrješnom Srcu. Sve što vam govorim, zapisano je u Svetom Pismu. Ispunite ono što od vas tražim. Đavolski trendovi, kojih je u svijetu puno, pokušavaju uhvatiti u mrežu vaše duše i vršiti utjecaj na njih. Sotona će doseći vrhunac u kojem će ga moja djeca obožavati. Njegove će se slike obožavati poput idolâ. Postoji lažni prorok koji će ih zavesti govoreći da je Bog, ali je on zapravo od krvi demonske. On će izdati Oca. Onaj tko ima srce i mudrost shvatit će da on /lažni prorok/ na svojoj desnoj ruci nosi broj zvijeri, "666". Sotona je pušten kako bi se domogao mojih malenih, ali ja sam Žena koju je Otac nagovijestio, koja će satrti glavu zmiji, a to je Sotona. " ... i tako je Sotona prodro u najdublje slojeve Svete Crkve. No, ne sudite one koji vas sude. "Još je jedna od Sotoninih pobjeda ta da se mlade žene, moje malene, podaju muškarcima prije braka. Na to nemaju pravo, jer i duša i tijelo pripadaju Bogu, te im je to dopušteno činiti jedino ako On to dopusti preko svetog Sakramenta /Ženidbe/, budući da čovjek ne može razriješiti ono što je Bog združio. "Još jedna od Sotoninih velikih pobjeda jest rastava braka. Oni koji nisu uspjeli u jednom od najvećih blagoslovâ, braku, imaju puno ljubavnikâ, te nastoje rastaviti i odvojiti ono što je Otac združio. Još je jedna od njegovih velikih pobjeda pobačaj, koji ide izravno protiv velikog blagoslova Oševog, života. "Još jedna velika Sotonina pobjeda jest moda, stilovi, te način na koji se mlade žene oblače za

Misu, bestidno. One pobuđuju napast na grijeh. Trebale bi biti pristojne i oblačiti se na način koji neće izazivati grješne poglede, već jedino poštovanje i čast. Jer, poznato vam je da modni trendovi i glazba predstavljaju veliku Sotoninu pobjedu. Uz pomoć modnih trendova tjera ljude da postanu robovi novca i grijeha. Oni koji pokazuju svoje tijelo, a za to se ne pokaju, bit će suđeni, jer Otac nije dao tijelo za pokazivanje, već da se o njemu skrbite kao o hramu Božjem ... Glazba /kojom se vrijeđa Boga/ - u kolikim sam već porukama od vas tražila da je napustite, jer znate da je riječ o pohvalama Sotoni, te da će vam se utisnuti u umove, jer ih on nadahnjuje, pa će ostati upisane u vašim životima. On se preko te glazbe ruga Ocu, mom ljubljenom Sinu, Duhu Božjem, kao i meni, Njegovoj Majci. Njegova je velika pobjeda ta što ga se idolizira do te mjere da mu se prikazuju rituali u koje je uključena ljudska krv i drugi dijelovi ljudskoga tijela, te su /oni/ čak i svoje živote žrtvovali kako bi duše predali Sotoni. Uspio je postići da se prave njegove slike koje se onda obožavaju, dok imaju čak i svoju knjigu za koju kažu da je sveta, jer su izgradili velike hramove u kojima ga obožavaju."4 Susreti s neprijateljem Jedna od odlikâ koja je zajednička većini ukazanjâ jest da, kada god dođe Marija s porukom mira i obraćenja, ubrzo nakon toga slijedi i Sotonin posjet. Čini se da je riječ o nekakvom nebeskom pravilu: oni koji imaju privilegiju iskusiti posebne milosti, nerijetko moraju trpjeti đavolske napade. Jedna od osobâ koja je pretrpjela takav napad jest i otac Ken Roberts, popularni predavač i evangelizator. Otac Roberts često dovodi skupine mladih ljudi u na hodočašće u Međugorje. Boravak u Međugorju većinu tih mladih ljudi nadahnjuje na življenje svoje vjere. Budući da je to mjesto velikih milosti, otac je Roberts odlučio iskoristiti priliku za obraćenje inače poprilično pobunjenički nastrojenih tinejđera. Ali, jedan bi manji broj njih uvijek pokazivao veće zanimanje za zabavu negoli za molitvu. Jedne je noći jedan od tih mladića dojurio u sobu oca Robertsa i probudio ga upravo zapanjujućim vijestima: Sotona se pojavio kao nepozvani gost na noćnoj zabavi, te sada terorizira nesuđene "tulumaše". Otac je isprva pomislio kako je riječ o neslanoj šali. No, strah u očima dječaka naveo ga je na suprotno. Kada je ušao u sobu, svećenik je osjetio znatan pad temperature. Odjednom je postalo upravo neugodno hladno. Potom ga je oplahnuo smrad sumpora. Svaka ga je sumnja u demonsku prisutnost napustila u trenutku kada je čuo nezemaljski glas kako odzvanja sobom: "Ha, ha, ha! Znam tko si, Božji svećeniče!" Glas je dopirao iz plućâ i ustiju mladog sjemeništarca. Otac ga je bio poveo kako bi na putovanju lakše nadzirao mladež. No, to nije bio sjemeništarac kakvog je otac Roberts poznavao. Lice je ovoga čovjeka bilo izobličeno bijesom, dok su mu se oči divlje kolutale. U ruci je držao prijeteći nož na sklapanje. A njegovo je mršavo i sitno tijelo jedva zadržavao stisak četvorice snažnih muškaraca. Otac se nikada prije nije našao u takvoj situaciji. Kao svećenik koji se zaredio nakon Drugoga vatikanskog sabora, nije baš bio načistu što bi trebao poduzeti. Pokušao je na sjemeništarca položiti ruke i pomoliti se, ali ga je dočekala "kanonada" psovki i prljavštinâ kakve nikada

prije, a niti poslije toga nije čuo. Pokušavao se moliti na engleskom, latinskom i francuskom, ali je opsjednuti sjemeništarac svaku njegovu izgovorenu riječ ponavljao - naopačke! Očajan, naposljetku je na mladića bacio nešto blagoslovljene vode. Sjemeništarac je potom došao k sebi. Smrad sumpora povukao se iz zraka, a nestalo je i hladnoće. Demon se izgubio bez traga. Ovaj je susret, međutim, imao dvije dugotrajne posljedice. Prva je bila ta da su se za zabavu raspoloženi tinejđeri naglo otrijeznili. Svoje su boce piva i rock and roll glazbu zamijenili Biblijama i krunicama. Sljedećeg su dana prisustvovali svim Misama, bez obzira na kojem su jeziku one bile održavane! Druga je bila ta što je otac Ken Roberts odlučio obnoviti svoje poznavanje nekih od tradicionalnih molitava egzorcizma. Christina Gallagher Christina Gallagher, irska mističarka, također o Sotoni govori na vrlo osoban način. Ona se sa Sotonom susrela licem u lice. Taj ju je susret silno prestrašio, te joj je trebalo nekoliko dana da se od tog iskustva oporavi. Poruke što ih Kristina prima od 1988., a koje i dalje stižu, neprestano spominju nužnost okretanja Bogu "dok je još vrijeme." One se odlikuju velikom hitnošću. Gospa je kazala kako se pročišćenje može umanjiti ako se ljudi promijene i vrate Bogu. Ali kazala je i to da su njeni vapaji zanemarivani. Dana 30. svibnja 1989., Kristina Gallagher je primila sljedeću poruku, "Djeco moja, toliki mi među vama vape za pomoć. Ne mogu vam pomoći ako vi sami sebi ne želite pomoći. Molite samo onda kada ste u potrebi. Grijeh u svijetu uzrokuje tolika razaranja, nesreće i bolesti svih vrsta, a vi ste i dalje slijepi. Sotona je trenutačno toliko jak, te, poradi onih grješnih, uništava toliku moju jadnu i nedužnu djecu. Kada će moja djeca shvatiti koliko je molitve, posta i žrtava potrebno da bi se nadvladala sva tmina koja se nadvila nad svijet? Moja mi djeca vape tek kada ih sve drugo iznevjeri. Želim vam pomoći, ali morate odlučiti. Djeco moja, Pročišćenje je na putu. Koliko samo moje srce krvari radi moje djece koja su gluha i nijema..."5 Postojani pad Na početku osamnaestog stoljeća, francuski je filozof Alexis de Tocqueville putovao Sjedinjenim Državama. Kao rezultat svojega putovanja, napisao je knjigu Demokracija u Americi, koja je ispunjena njegovim uvidima i iskustvima. Ta je knjiga postala klasikom tijekom ranih godina oblikovanja Republike. Priznao je da su Sjedinjene Države u to vrijeme već bile velika nacija, koja je još imala rasti u svom globalnom utjecaju. Stoga se upitao što to Ameriku čini velikom? Rekao je da je u Americi veličinu tražio u njenim gradovima, ali je tamo nije našao; u selima, ali je ni tamo nije našao; u tvornicama, ali je niti tamo nije bilo - posvuda ju je tražio, ali bezuspješno. Naposljetku je otišao u njene crkve, i tamo otkrio ono što Ameriku čini velikom. Na vrlo je proročanski način iznio kako je Amerika velika jer je dobra. U Međugorju je Marija rekla da se Sotona posebno usmjerio na uništenje Sjedinjenih Država, poradi uloge što im je Bog namijenio u održavanju mira u svijetu. Dok postkomunistički svijet popušta ograničenja vjerskih obredâ, mi u Americi i na zapadu stremimo u suprotnom smjeru. U jednoj je javnoj školi učitelju zabranjeno da na svome radnome stolu drži Bibliju. U državi Oregon, Ministarstvo prosvjete podupire program dijeljenja informativnoga letka kojim bi se školsku djecu učilo kako se zaštititi pri homoseksualnom seksu. Ovakvi su primjeri brojni, a svake godine postaju i sve izopačeniji.

Otkad smo, prešutno ili na neki drugi način, napustili školsku molitvu u razredima, svjedoci smo velikoga pada u školama i u društvu. Svim je totalitarnim režimima bilo dobro znano da se oduzimanjem simbolâ nacije oduzima i osjećaj identiteta. Budući da nisu odgovarajuće za to pripremana, današnja djeca su uglavnom neosjetljiva na duhovne istine. Još jedno područje u kojem je Amerika doživjela nagli pad jest `popularna kultura`. Nudizam i nečedno ponašanje više su pravilo negoli iznimka. Ono što se do prije svega nekoliko godina smatralo neprihvatljivim, sada prolazi bez komentara. Hollywood je sretan svršetak /"happy end"/ zamijenio prizorima nasilja, seksa i prostim riječima. Kada se kaže da neki film prenosi "ozbiljnu poruku", to obišno znači da napada religiju, domoljublje, ili obitelj. Hollywood je poveo sveopći napad na tradicionalne vrijednosti, te se čini da se samo malobrojni tome suprotstavljaju. Oni koji se "drznu" prigovoriti, obično su ismijavani. U nekoliko smo se kratkih godina otuđili od dobrote i istine. Dok se udaljavamo od načelâ što ih je postavio Bog, ne zaboravimo da su nas povjesničari poput Arnolda Toynbeea, Willa Duranta i drugih, naučili da se naša visoka moralna načela mijenjaju jedino putem revolucija i nemira. Vjerojatan ishod ekscesâ u našoj kulturi jest totalitarni režim koji će ih staviti pod nadzor. Ekscesi se brzo pretvaraju u svoje suprotnosti. Pobačaj - krajnji vid zlostavljanja djece Gospodin je rekao Jeremiji, "Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, Ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, Ja te posvetih ..." (Jeremija 1,5). Pobačaj se nikada ne bi mogao pojaviti u svijetu da mu nije prethodilo otpadništvo od vjere. Na sličan način, nikada ne bi bilo moglo doći do otpadništva vjere, da mu nisu prethodili modernizam i različita krivovjerja. Opadanje vjere izravno je odgovorno za pojavu pokreta kojim se zagovara pobačaj. Nigdje bolje ne možemo vidjeti koliko smo daleko otišli, negoli ako sagledamo kako gledamo na pobačaj. Prema podacima organizacije "Human Life International", u Sjedinjenim se Ameriškim Državama danas po jedan pobačaj vrši svakih dvadeset sekundi, što je preko 4300 dnevno. Ta dnevna brojka daje stravični ukupni godišnji broj od približno 30 milijuna pobačaja izvršenih počam od slučaja Roe protiv Wadea iz 1973. Ako američki Kongres izglasa zakon pod nazivom Sloboda izbora (am. kratica: FOCA), njime će se ukinuti razdoblje čekanja, potreba roditeljske suglasnosti, kao i "upućeni pristanak" za žene. Njime će se stvoriti zakonodavstvena struktura koja će ozakoniti ubojstva nerođene djece tijekom čitavih devet mjeseci trudnoće. Mi smo nacija koja svakome tko uništi orlovo jaje naplaćujemo kaznu u iznosu od 5000 $, dok s druge strane medicinskome osoblju dopuštamo da ostavljaju bebe na životu dovoljno dugo da bi mogli "požnjeti" njihove mozgove i ostale dijelove tijela, koji se koriste u istraživanjima tkiva fetusa.6 Neke studije pokazuju da prosjek pobačajâ u životu žene iz bivšeg Sovjetskog Saveza iznosi čak sedam. U bivšem Sovjetskom Savezu, na svakih sto zaćećâ, sedamdeset završi pobačajem. Globalno gledajući, broj je pobačaja još nevjerojatniji. Komunistiška Kina ima približno 1,4 milijarde stanovnika, te predviđa stroge društvene i novčane kazne svima koji imaju više od jednog djeteta; pobačaji izvršeni u trećem tomjesečju trudnoće tamo su posve uobičajeni. Globalna je brojka pobačaja dosegla stotine milijuna. U tome leži glavni razlog pročišćenja koje nam predstoji.

Prije nekoliko godina, Bl. Majka Tereza je kazala, "plod pobačajâ je nuklearni rat." Rekla je također i ovo, "da provedemo jedan sat pred Presvetim Sakramentom, pobačaji bi prestali."7 Vrijeme će nam suditi. Pobačaj nikada ne bi mogao biti tako široko prihvaćen, da su crkve u svijetu naučavale Evanđelje. Grijeh pobačaja jedan je od glavnih razloga za prijetnje kaznom koja će stići zemlju. Pisma nam pokazuju kako neko vrijeme možemo kršiti duhovne zakone, ali, čini se, u jednom trenutku Bog Otac kaže, "Sada je dosta!" Pobačaj je jedan od takvih slučajeva. Kako Nebo gleda na pobačaj? Evo nekih izvadaka iz porukâ od Isusa i Marije, kao i citata vidjelaca glede grijeha pobašaja.8 Blažena Djevica Marija Bacco Umbertu, Oliveto Citra, Italija, 6. kolovoza 1986.: "Djeco moja, došla sam na zemlju radi vas, kako biste svoja srca otvorili Bogu. Sine moj, osvrni se oko sebe: svijet je pun grijeha, brojna su tvoja braća i sestre ubijena putem pobačajâ, a Bog to ne želi, jer su ona Njegova stvorenja. Za te je ljude predvidio brojne kazne." Vidjelac o Gospinoj žalosti poradi pobačaja: Oliveto Citra, Italija, 24. svibnja 1985.: "Poput Isusa, naša nebeska majka brani život i nevinost djece. Kada poziva na molitvu i pokoru za obraćenje grešnikâ koji izazivaju Božji gnjev, svakako na umu ima i izazivanje Božje pravednosti sablažnjavanjem nedužnih. U jednoj je poruci vrlo naglašeno govorila o stravišnom zločinu pobačaja, rekavši ... među ubijenima je bilo svećenikâ i svetaca." Vidjelac i lokucionist Mike Slate iz Lubbocka u državi Teksas: "Jednom nam je došla dok smo molili krunicu, obučena u bijelo. Potom se njena prekrasna bijela haljina počela pretvarati u krvavo crvenu. Dok smo začuđeni kleknuli, objasnila nam je da se haljina pretvara u crvenu radi prolivene krvi pobačene djece. Blažena Djevica Marija Steveu Marinou, Green Bay, država Wisconsin, 9. travnja 1991.: " ... tražim od vas da se nastavite pouzdavati u mene i vjerovati. Želim da svima kažete koliko ih Isus ljubi. Toliko sve ljubi da je zadržao Svoju ruku Pravde kako bi meni, vašoj majci, dao vremena da još duša privedem k svome Sinu. Ubijanje tolike nedužne i prekrasne djece u utrobama njihovih majki, veliko otpadništvo koje se širi našom Crkvom, grijeh nemorala - shvaćate li, djeco, da su naša tijela hram Duha Svetoga? Još ima vremena za obraćenje, ali ne smijete čekati, jer vremena ima vrlo malo i sve će se promijeniti. Ja, vaša Majka, došla sam vam pokazati put. Molitva je taj put, djeco moja ... Ja se pred Isusovim križem molim za vaše obraćenje." Blažena Djevica Marija "Mariamanti", 7. ožujka 1987.: "Kao što znate, Sotona se okomio na obitelj i svećeništvo, jer su to najsvetiji pozivi iz kojih mi većina moje djece dolazi u Nebo. Nažalost, brojna se djeca danas u obiteljima niti ne rađaju, već postaju siročad i prije rođenja, odabirom svojih roditelja koji ih ne žele. To silno rastužuje moje Srce. Brinite se o svojoj djeci i dajte im stabilno okruženje, kakvo zaslužuju." Gospodin Mariamanti, 8. ožujka 1987.: "Gospodin vrši osvetu dvosjeklim mačem i osveta je Moja, govori Gospodin. Onima koji su obogaljili svoja tijela u neprekidnom pokušaju spriječavanja života, potrebno je pokajanje. Oni su teško sagriješili, te moraju ostati u čistoći, kako bi ublažili svoje grijehe. Pogledajte žalost koju je ova nepravilnost u društvu danas

uzrokovala, napose djeci koja su njenim žrtvama, žrtvama u smislu da imaju sve u materijalnom pogledu, ali im nedostaje ljubavi, jer nemaju braće niti sestara. Roditelji koji su odlučili uništiti život i prije no što je započeo, razmišljaju na način modernoga svijeta. Pate od usamljenosti, pomanjkanja sinovske ljubavi, a sve to na način koji se očituje izravno putem ove nepravilnosti. Uskraćivati ljudski život poradi hirovitih i neopravdanih razloga današnjih osobâ, skandal je protiv božanskoga reda, ujedno i izravno odgovoran za većinu grijeha i tragedijâ kojima ste danas svjedoci." Blažena Djevica Marija J.D.-u, iz Kolumbije, 27. svibnja 1992.: "Dijete moje, došla sam progovoriti svijetu. Brojni me znaju kao Gospu od Guadalupea, Gospu obiju Amerika i Gospodaricu nerođenih. Došla sam večeras ovdje na zahtjev Mojega Sina da budem poznata kao takva diljem svijeta, kako bi došlo do obraćenjâ i stalo se nakraj grijesima pobačaja. Dok ovo govorim, Sotona već smišlja prepreku ostvarenju ovoga plana. No, milosrđe je mojega Srca veće od bilo koje sile tame. Dijete, dajem ti ovu poruku po milosrđu mojega Srca. Sada je moraš obznaniti." Gospodin Christini Gallagher, pećina Melleray, županija Waterford, Irska, 21. rujna 1990.: "Tri grijeha koja u ovom trenutku najviše rastužuju moje Srce jesu pobačaj - ubijanje nedužnih, žrtvovanje nedužnih Sotoni i zlostavljanje nedužnih." Blažena Djevica Marija ocu don Stefanu Gobbiju, Italija, 8. rujna 1983.: "Za mene su maleni svi oni koji, već začeti, bivaju najerno usmrćeni dok su još u utrobama svojih majki. Ljubav i tjeskoba vaše Nebeske Majke i Crkve oko njihovoga spasenja, dok se nevina krv prolijeva od strane onih koji preziru i krše Zakon Božji, krštenje je u krvi, u želji da se svi oni spase. Blažena Djevica Marija ocu don Stefanu Gobbiju, Italija, 15. studenoga 1983.: "Pobačaji - ta ubojstvâ nevine djece koja vape za osvetom pred licem Božjim - proširila su se i vrše se diljem tvoje domovine. Došao je trenutak Božje Pravde i Velikoga Milosrđa. Upoznat ćete čas slabosti i siromaštva; čas trpljenja i poraza; pročišćujući čas Velike kazne." Vidjelica Mirjana Dragičević Soldo, Međugorje, bivša Jugoslavija, lipanj 1991., kao odgovor na pitanje: "Je li Blažena Djevica Marija spomenula pobačaj u SAD?" - "Ne samo u SAD, već diljem svijeta. U drugoj sam godini ukazanjâ upitala Blaženu Djevicu za pobačaje, jer sam odrasla u gradu i u okruženju u kojem ih se puno događa. Blažena je Majka kazala da za Boga nema grijeha koji se ne bi dao oprostiti. Međutim, za pobačaj valja vršiti pokoru čitavog života, i to ne samo majka, već oboje roditelja - i majka i otac. Mirjana je upitala Blaženu Majku što se događa s djecom, a Blažena joj je Majka odgovorila, 'sa mnom su.'" Blažena Djevica Marija jednom Amerikancu, 4. kolovoza 1990.: "Želim da smjesta sve svoje snage i napore usmjerene protiv pobačaja staviš pod moju zastavu kao Gospe Guadalupsku. Pružit ću ti svoju moćnu zaštitu i pomoć. Povest ću te u pobjedu nad snagama smrti koje vrebaju djecu u utrobama njihovih majki... Zajedno ćemo, djeco moja, okončati stravično zlo pobačaja. Pomoći ću vam da posve zaustavite pobačaje. Neće biti iznimaka. Zajedno ćemo stvoriti novo razdoblje u kojem će se štititi svaki ljudski život, svaka osoba, od zaćeća sve do prirodne smrti... Stat ću nakraj sadašnjem krvavom prinošenju ljudskih žrtava, kao što sam to učinila među poganima nakon što je 1531. započelo čudo vezano uz moj lik." Gospodin Zdenku "Jimu" Singeru u Kanadi, 1991.: "Draga djeco, za vaše sam vam dobro dao Zakon. Ne ubij. Među tom djecom /koja su pobačena/ bilo ih je puno koja su poklon vama, za vaše vlastito dobro. Tama koja svijetli to dobro znade i još uvijek upravlja vašim tvrdim

srcima. Upravo su vas ti nedužni trebali izbaviti iz trpljenja što ih sada proživljavate. Te su nevine duše trebale vladati ovim svijetom koji Sam vam poklonio, kako bih vas poučio, u Svojoj ljubavi, i unaprijediti ga." Guadalupe, Meksiko, 1531. Uloga Blažene Djevice nigdje nije bila tako veličanstvena kao u zemlji što je danas nazivamo Meksiko. Godine 1531., predstavila se Amerikama u malenom selu po imenu Guadalupe, u Meksiku. Ta je priča toliko značajna, da smo je popratili detaljima koji bi vam trebali pomoći pri razumijevanju njene posredničke uloge u povijesti. Bilo je to prvo globalno prihvaćeno ukazanje. Španjolska i portugalska vojska išle su u potragu za novim zemljama, ponajprije poradi bogatoga plijena što bi ga donosile natrag u domovinu. Pljačkale su i pustošile otočne narode u bespoštednoj potrazi za blagom, putem nečega što s s vremenom pretvorilo u ozakonjeni genocid. Kolumbo je tu stigao trideset i tri godine prije, čime je započeo sraz kulturâ. U meksičkoj je (astečkoj) civilizaciji žrtvovanje ljudi godišnje odnosilo na desetke tisuća životâ. To je bila povijesna pozadina posredovanja Blažene Djevice, kada se predstavila kao "Gospodarica Amerikâ", iako je naziv pod kojim je došla glasio "Majka sve moje djece." Pojavila se na najvišem vrhu planine (Indijanci su svoje obrede vršili što je bilo moguće više, kako bi se na taj našin približili Bogu), dok je boja njezine odore odgovarala boji njihova vlastitog asteškog božanstva koje predstavlja kraljevsku čast. Godine 1531., napetosti između domorodačkih Indijanaca i Španjolaca u Novome Svijetu dosegle su svoj vrhunac. Cortez je bio pobijedio, ali su njegove snage barbarski zlostavljale Indijance, koji su bili znatno brojčano nadmoćniji od Španjolaca. Franjevci su u to vrijeme tek bili stigli u današnji Meksiko, kako bi ondje širili Evanđelje. Na njih se gledalo s nešto više povjerenja negoli na španjolske vojnike, ali je to područje svejedno i dalje bilo na rubu krvavog sukoba. Astečka je religija zahtijevala ljudske žrtve: procjenjuje se da je godišnje ubijano i osakaćivano oko 20 000 ljudi; vadila su im se srca naživo, budući da su astečki svećenici prinosili žrtve kako bi umirili bogove sunca i zmije, koje su štovali. Juan Diego iz Guadalupea Rano izjutra 9. prosinca 1531., udovac bez djece po imenu Juan Diego, pedeset i sedmogodišnji Indijanac koji se prije pet godina bio obratio, krenuo je u crkvu Svetoga Jakova kako bi tamo prisustvovao Svetoj Misi. Čuo je nebeski zbor, a potom mek i nježan ženski glas koji ga je dozivao "Juan Diego! ... Juanito!" Juan se popeo na brdo, u pravcu iz kojeg je dopirao zvuk. Iako sunce još nije bilo izašlo, Juan je zastao kada je ugledao mladu Indijanku od nepunih šesnaest godina, koja je bila vidljivo trudna i neizrecivo lijepa. Bila je obučena u ogrtač rezerviran za kraljevsku vlast, s crnim križem na privjesku oko vrata, dok su je kupale zlatne zrake svjetlosti. Dugine boje koje su okruživale prikazu bile su toliko intenzivne da se i samo kamenje na tlu doimalo poput dragog kamenja. Nježno je prozborila Juan Diegu, predstavivši se kao Djevica Marija. Rekla mu je neka biskupu Frayu Juanu de Zumarraga prenese poruku kako želi da se na tom mjestu sagradi crkva, da bi mogla pomagati svem narodu i tješiti ga. Biskup je od Juana zatražio da Gospa dade neki znak. Marija je obećala da će to i učiniti, ako se Juan vrati u osvit zore u ponedjeljak, 11. prosinca. Marija je kazala Juan Diegu da se popne na vrh brda Tepeyac i ubere cvijeće što će ga tamo naći. Juan je to poslušno i učinio, popevši se na stjenovit i mrazom prekriven brijeg, gdje niti u koje doba godine ništa posebno nije

cvjetalo, a kamoli u prosincu. Tamo je pronašao kastilske ruže svih boja u punom ljetnom cvatu, dok je sa njih kapala rosa. Ubrao ih je i ponio natrag k Gospi. Ona ih je pozorno rasporedila po njegovu ogrtašu, čvrsto svezala i uputila Juana neka ih pokloni biskupu kao traženi znak. Juan Diego je požurio u biskupove odaje. Prenio mu je sve što je Gospa bila rekla. Kada je otvorio ogrtač, ruže su se prosule po podu. Na biskupovu se licu mogao vidjeti šok. Pao je na koljena pred Juan Diegom, ali, kao što je Juan primijetio, nije gledao u ruže, već u njegov ogrtač. Na njemu se, naime, stao oblikovati Gospin lik kakvim ga je Juan ugledao, nešto poput današnje fotografije. Kada su Biskup i ostali Indijanci u sobi to ugledali, pali su na koljena. Što je svaki od njih vidio? Biskup je, dakako, ugledao Blaženu Djevicu Mariju, budući da ga je njegova vjera poučila da bi se mogla ukazati. Bila je to "Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama," Majka Isusa Krista. Indijanci, koji nisu dijelili njegovo kršćansko naslijeđe, vidjeli su nešto posve drugo. Oni su vidjeli nekog s neba (sa zvijezdama oko glave, te kako stoji na mjesecu), kraljicu obučenu u isključivo kraljevsku boju. Stajala je pred suncem, pokazujući tako da je veća od asteškog boga sunca, te na mjesecu, koji je, pak, simbolizirao boga-zmiju, Quetzalcoatl. Pojas njene haljine bio je zadignut visoko, što je ukazivalo na to da je trudna. Oči su joj bile oborene, u znak poniznosti. I tako, iako veća od astečkih bogova, ona sama nije bila božicom. Naposljetku, nosila je crni križ na privjesku oko vrata. Astečka je princeza nedavno bila usnula san u kojem je vidjela crni križ kao znak osvajača. U nekoliko su sljedećih dana uslijedila čudesna ozdravljenja. Marijinom je zahtjevu za crkvom u kojom bi je se častilo bilo udovoljeno. U sljedeće je tri godine došlo do masovnog obraćenja koje nikada prije, a niti poslije, nije viđeno u katoličanstvu. Krvavi su poganski običaji astečkih prinošenja ljudskih žrtava u potpunosti napušteni.9 Daljnji slijed događaja Guadalupe je Indijanska riječ koja znaši "ona koja satire zmiju." Godine 1990., Marija se, prema svjedočenju, pošela ukazivati jednom čovjeku u gradu Seattle u državi Washington kao "Djevica iz Guadalupea", zatraživši da se sve snage i napori usmjereni protiv pobačaja ujedine pod njenom zastavom kao "Zaštitnice nerođenih." Namjera joj je bila napokon stati nakraj pobačaju, kao što je prije gotovo 500 godina zaustavila krvavi astečki običaj prinošenja ljudskih žrtava. Vidiocu iz Seattla kazala je da će stati nakraj dvadesetostoljetnom prinošenju nedužnih ljudskih životâ što ga mi nazivamo pobačajem. Meksiški su biskupi naručili nekoliko kopija njenog izvornog izgleda, kako bi u tom cilju proputovale obje Amerike. Uz putovanjâ tih "Misionarskih slikâ" s ogrtača Juan Diega, vezuju se brojna znamenja i čudesa, uključujući ozdravljenja, pojave na suncu, kao i potvrđene slučajeve ružinih latica koje su se materijalizirale i stale izlaziti iz slikâ. Ako je Marija 1531. bila znakom nade, naša je Blažena Majka danas još u puno većoj mjeri znak nade koji nam je itekako potreban. Zasad se ne nazire kraj pobačajima. Međutim, naša je Blažena Majka uvijek nekoliko koraka ispred nas, te će se, uz pravu simfoniju molitava, kao i moćni zagovor Gospe i njezina Sina Krista, pošast pobačaja ukloniti na isti našin na koji se to zbilo sa straviččnim astečkim prinošenjem ljudskih žrtava. Moramo, međutim, naglasiti da je Gospa rekla da ćemo "zajedno stati nakraj pobačaju." Potrebne su joj naše molitve, naše žrtve, i naša pomoć. Drugi govore

Stigle su poruke od Gladys iz San Nicolasa u Argentini i stigmatizirane Julie Kim iz mjesta Naju u Južnoj Koreji. U njima se upozorava na djelovanje Sotone u svijetu, napose što se tiče pobačaja. Gladys:"Djeco moja, u velikim gradovima svijeta mogu se vidjeti bezboštvo i posvemašnja ravnodušnost prema Bogu. Zli se uzdigao poput bujice, preplavljujući slabe umove svojom zloćom i vladajući njima" (2. rujna 1985.). "Kćeri moja, zli zasad pobjeđuje, istina je, ali njegova će pobjeda biti kratkoga vijeka. Gospodin mu samo daje vremena, vremena što ga daje i čovjeku da bi se vratio Bogu. Radi toga poroci i svjetska ludost rastu iz dana u dan. Slabosti će se morati pretvoriti u jakosti, i tako ću se uspjeti riješiti zla. Zasad čovjekovo srce još nije u potpunosti zavedeno" (11. listopada 1986.). "Posvuda je toliko suludih strasti, djeco moja, da je sljepilo obuzelo brojne ljude. Grijeh je prešao svaku mjeru. Đavao želi imati potpunu vlast nad zemljom. Želi uništavati" (2. lipnja 1985.). "Znadeš, kćeri moja, da je buknula oluja, strašna oluja, djelo đavlovo. Gospodnja je Riječ kamenom spoticanja za mnoge grešnike. Ali, ponavljaj ono što sam ti tako često govorila: djelo je Božje silno, i nema zla koje bi ga moglo zaustaviti" (6. travnja 1986.). "Kćeri, zemlja je naseljena, ali se čini nenaseljenom, jer se nad njom nadvila velika tama! Oni koji ostanu u Gospodinu nemaju se čega bojati, ali oni koji poriču ono što od Njega dolazi imaju" (14. listopada 1986.). "Gladys, moli također i za djecu koja se ne rađaju, koja ne ugledaju svjetlost dana. Pobačaji su toliki, tolika su ubojstva životâ koji pripadaju Bogu!" (7. ožujka 1987.). Julia Kim: "Najbolnije patim kada vidim kako djeca umiru tako brzo nakon zašeća, ubijena lijekovima kojima se brojne žene služe kako bi ugušile život na njegovu začetku. Molim vas da ublažite moju bol svojim žrtvama i molitvama za poboljšanje takvoga stanja. Utječem se svećenicima posvuda: molim vas, ne dopustite da moje suze uzalud teku. Želim da moji dragi svećenici postanu duše-žrtve za obraćenje grešnikâ i spasenje svijeta. Sotona se prerušava na razlišite načine - izvana dobar, pun milosrđa, obrazovan i svet - ali zapravo s namjerom da izazove raskol, krivovjerje i pomutnju. Najbolji način da bi se osujetili ovi napori zloga da oslabi Crkvu jest oživotvorenje mojih poruka" (lipanj, 1989.). Sotonin posljednji šas Ova je poruka primljena 13. listopada 1987. u Fatimi u Portugalu, prilikom sedamdesetgodišnjice ukazanjâ u Fatimi. U poruci se Svećeniškom marijanskom pokretu pružaju informacije o posljednjem Sotoninom času. "Sedamdeset je godina otkako sam kao Žena odjevena suncem sišla s Neba među vas. Tijekom ovih je sedamdeset godina moj protivnik Sotona došao iz bezdana među vas, kako bi se očitovao kao Crveni zmaj, u svoj svojoj stravičnoj moći. Uspio je svoju vladavinu proširiti na brojne narode, a svoje djelo nijekanja Boga i pobune protiv Njega pronijeti svim krajevima zemlje.

"I tako je Crveni zmaj tijekom ovih sedamdeset godina svezao ljude lancem svojega ropstva. Učinio vas je robovima oholosti i visokog držanja, s prijetvornom iluzijom da možete bez Boga, stavljajući same sebe na Njegovo mjesto, kako biste mogli ponoviti njegov vlastiti čin pobune i prkošenja Gospodinu. I tako je posvuda proširio zabludu bezboštva, a čovječanstvo naveo na izgradnju nove civilizacije bez Boga." Sotonina vlast i ograničeno vrijeme vidljivi su u Gospinoj poruci od 1. siješnja 1992. upućenoj ocu Gobbiju: "Podignite svoje oči od ovog tmurnog doba u kojem živite i ne bojte se ako je Sotona zasad neosporni vladar svijeta i gospodar svega čovječanstva. Njegovo će se kraljevstvo uskoro pretvoriti u hrpu prašine, dok će njegova moć biti uništena, budući da ću ga Ja osobno svezati i zatvoriti u bezdan vječne vatre i smrti iz kojeg više neće moći pobjeći. Isus Krist, Kralj vječne slave, vladat će cijelim obnovljenim svijetom i tako započeti Novo Vrijeme, koje tek što nije stiglo ... Naviještam vam da se približilo vaše oslobođenje." Marija je lijek za Sotonina osvajanja ocu Gobbiju dala 7. listopada 1983.: "Sotoninu će oholost još jednom pobijediti poniznost malenih, te će se Crveni zmaj naći odlušno poniženim i poraženim kada ga svežem ne velikim lancem, već vrlo tankom niti: svetom krunicom." Nalazimo se pri kraju Sotonine vladavine, blizu vremena kada će se otajstvo nepravde pojaviti na površini i otkriti svoje lice svijetu. Zla pobačaja, homoseksualnosti i svih ostalih nečistoća, danas se prihvaćaju kao normalna. Krivo je postalo pravo, te nema prigovora od strane svećenstva, izabranih vođâ, niti većine naših građana. Naši su gradovi središta nasilnih zlošina, gdje je čak uvečer opasno i hodati. Droge ima posvuda, te uništava našu mladost u svjetskim razmjerima. Brojne su obitelji tako pogođene brojnim boljkama, da je vrlo malo onih koje su ostale netaknute u nemoralnom okruženju našega doba. Sotona je imao svoju vladavinu, dok će Žena odjevena suncem uskoro satrti glavu zmiji. Uništenje je uzelo danak i dovelo do gotovo potpunog gubitka vjere. Proroštva iz La Salettea sva su se redom ostvarila u "Sotoninom stoljeću." 9. poglavlje Fatima i posljednja vremenâ Zgrada se moderne civilizacije treba graditi na duhovnim načelima koja je jedina mogu poduprijeti, pače i osvijetliti i oživjeti. Takva nezamjenjiva načelâ nadmoćne mudrosti moguće je pronaći jedino ... po vjeri u Boga. Papa Pavao VI Ujedinjenim Narodima 4. listopada 1965. Važnost Fatime za ovo stoljeće Nakon neuspjelog atentata izvedenog na Papu godine 1981., te dok se oporavljao od svojih rana, Ivan Pavao II. je razmišljao o Fatimi. Svojem je prijatelju biskupu, isusovcu Paulu M. Hnilici, kazao: "Pavle, kroz ova sam tri mjeseca shvatio kako je jedino rješenje svih svjetskih problema - izbavljenje od rata, izbavljenje od bezboštva, kao i od napuštanja Boga - obraćenje Rusije. Obraćenje Rusije jest sadržaj i značenje fatimske poruke. Tek će tada moći nastupiti Marijin trijumf."1 Fatima je ključ marijanskih ukazanjâ dvadesetoga stoljeća. Papa je Pio XII zamijetio kako je

fatimska poruka jedan od najvećih Božjih zahvata u ljudsku povijest po Mariji od smrti apostolâ. Blažena Majka posreduje jedino u Ime Božje. Bez eksplicitne volje Božje, ona ne izgovara niti riječi, ne čini niti koraka. Fatimska se poruka ne može razumijeti ako se ne poznaje bezbožni komunizam, ako se ne zna što se dogodilo u Rusiji.2 Papa je Pio XI kazao: "Danas vidimo nešto što dosad još nije viđeno u ljudskoj povijesti: vijorenje Sotonina stijega u borbi protiv Boga i religije, protiv svih narodâ, u svim krajevima svijeta; pojava je to koja nadmašuje sve što se prije dogodilo.3 U povijesti čovječanstva, ništa se ne može mjeriti s brutalnošću nasrtaja čovjeka na čovjeka do kojeg je došlo u komunizmu. Njime se nadilaze sva dosadašnja progonstva Crkve. Za Hitlera se smatra kako je bio odgovoran za smrt približno dvanaest milijuna ljudi, uključujući tu i holokaust i žrtve rata. Lenjin, Mao, Staljin, te ostali koji su slijedili nakon njih, zajednički se smatraju izravno odgovornima za preko 100 milijuna mrtvih. Približno 300 milijuna ljudi u bivšim republikama Sovjetskoga Saveza, kao i približno 1,4 milijuna onih koji žive u Kini, podvrgnuto je ovom nepravednom sustavu. Time nisu uključeni svi ostali sateliti koji su se također našli u šaci komunističke ideologije. To nije djelo čovjeka, već u pozadini toga leži jedna viša i znatno lukavija sila. Počam od revolucije 1917. godine, Sotona se neumorno trsi oko nadziranja duše i srca Rusije. Budući da se svijet nije obazirao na fatimske poruke, to mu je do znatne mjere i uspjelo. Promjene zapažamo tek otkako se proširila uloga Blažene Djevice u ovim vremenima u kojima živimo. Ona nas zove na najuzvišeniji mogući poziv: da postanemo su-otkupitelji naše braće u Kristu. To je fatimska poruka, poruka mira. Obraćenje je Rusije samo dijelom poruke. Ono ne stoji samo za sebe, već je dijelom šire poruke, koja se odnosi na posljednje godine dvadesetog stoljeća. Uvertira u Fatimu Dana 27. studenoga 1830., u Rue de Bac u Parizu, Blažena se Majka ukazala Katarini Labouré i dala joj "Čudotvornu medaljicu." Marija je zatražila neka se izradi medaljica koja će prikazivati dva srca: Presveto Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Marijino, zajedno, na jednoj strani medalje. U La Saletteu u Francuskoj, Gospa je 1846. rekla Maximinu Giraudu, "Kasnije će ovaj mir poremetiti jedno čudovište (komunizam). Čudovište će doći u devetnaestom, ili najkasnije na početku dvadesetoga stoljeća."4 U Hrušivu u Ukrajini, godine je 1914. dvoje seljana ugledalo Gospu. Ona je tada prorekla osamdeset ili devedeset godina tegobâ (ne zaboravimo da je sloboda vjeroispovjesti nastupila prije svega nekoliko godina). Kao i u Fatimi, i ovdje je također upozorila da će Rusija postati bezbožničkom zemljom, te čovječanstvo opasno približiti uništenju. Bila je to značajna veza s onim što je Sestra Lucija iz Fatime čula nekoliko godina kasnije: ako se Rusija ne vrati kršćanstvu, lako bi moglo doći do novog svjetskog rata, u kojemu će nestati čitavi narodi. Fatimska ukazanjâ 1916. - ukazuje se Anđeo mira

Godine 1916., u vrijeme progona Crkve u Portugalu, troje se djece: Luciji, Francescu i Jacinti, ukazao Anđeo mira, Anđeo Čuvar Portugala. Ukazao im se u ukupno tri navrata. U proljeće 1916., Anđeo je mira od djece zatražio da mole s njim. Kleknuo je i poklonio se, te je tri puta ponovio sljedeću molitvu, "Bože moj, ja vjerujem u Te, ja Ti se klanjam, ja se ufam u Te i ja Te ljubim. Molim Te oproštenje za sve koji ne vjeruju u Te, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne ufaju u Te i koji Te ne ljube." Poučio ih je neka tako mole. Sredinom ljeta 1916., ukazao se Anđeo troje djece i kazao: "Što činite? Molite! Puno molite! Srce Isusovo i Marijino imaju za vas planove milosrđa! Neprestano Svevišnjemu prinosite molitve i žrtve! Prikažite sve što je u vašoj moći kao žrtvu Gospodinu u naknadu za grijehe kojima je On uvrijeđen, te kao usrdnu molitvu za obraćenje grešnikâ. Tako ćete nad svoju zemlju zazvati mir. Ja sam njezin Anđeo čuvar, Anđeo Portugala. Iznad svega, prihvatite i poslušno nosite trpljenjâ što bi vam ih Gospodin mogao poslati."5 Ujesen 1916., Anđeo se još jednom ukazao djeci, držeći u jednoj ruci zlatni kalež, a iznad njega, u drugoj ruci, Hostiju, iz koje je u kalež kapala krv. Anđeo je kalež i Hostiju ostavio u zraku, te se prostro na tlo i tri puta ponovio sljedeću molitvu: "Presveto Trojstvo: Oče, Sine i Duše Sveti, duboko Ti se klanjam i prikazujem Ti predragocjeno Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvojega Sina Isusa Krista, koji je prisutan u svim Svetohraništima zemlje, u naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti kojima je On uvrijeđen. Po neizmjernim zaslugama Presvetog Srca Isusova i po zagovoru Bezgrešnog Srca Marijina, molim Te za obraćenje grešnikâ." Anđeo je potom Svetu Pričest dao Luciji a drugo dvoje djece dao je piti iz kaleža, rekavši: "Uzmite i jedite Tijelo i Krv Isusa Krista, strašno vrijeđeno od strane nezahvalnih ljudi. Dajući naknade za njihove zločine, utješite svojega Boga." Fatima 1917. - Žena odjevena suncem Dana 13. svibnja 1917. u mjestu Cova da Iria, tik nakon podneva, troje je djece upravo bilo završilo s ručkom, te su se spremali na igru. Tada su ugledali dva bljeska munje, jedan za drugim. Lijepa Gospa "sjajnjija od sunca" ukazala im se nad malim primorskim hrastom. Rekla je, "Ne bojte se. Neću vam ništa. Dolazim s Neba." Lucija je upitala, "Što želiš od nas?" Gospa je odgovorila, "Želim da u sljedećih šest mjeseci svakog trinaestog u mjesecu dolazite ovdje u isto vrijeme, te ću vam tada reći tko sam i što želim." Gospa ih je potom upitala, "Biste li se željeli žrtvovati Bogu i prihvatiti sva trpljenja što bi vam ih On mogao poslati u naknadu za bezbrojne grijehe kojima je On uvrijeđen, kao i u znak usredne molitve za obraćenje grešnikâ?" Lucija je u ime sve troje odgovorila potrvrdno. Gospa je na to kazala, "Tada ćete puno trpjeti, ali će vam milost Božja biti utjehom." Udaljila se govoreći, "Svaki dan molite krunicu, kako biste izmolili mir za svijet i kraj rata." Dana 13. lipnja 1917., Gospa se po drugi puta ukazala ovo troje djece, kod istog drveta. Lucija je Gospu upitala što želi od nje. Gospa je odgovorila, "Želim da dođeš ovdje sljedećeg trinaestog u mjesecu. Moli krunicu, unoseći između desetica sljedeći zaziv, 'O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u Raj sve duše, osobito one koje su najpotrebnije Tvoga milosrđa.' Želim da naučiš čitati i pisati. Kasnije ću ti reći što još želim." Gospa im je kazala da će Francesca i Jacintu uskoro uzeti u Nebo (Francesco je od epidemije gripe umro 1919., a Jacinta godinu dana kasnije, 1920., od te iste bolesti). No, Luciji je Gospa

kazala, "Ti ćeš, međutim, ovdje ostati duže. Isus se želi tobom poslužiti kako bih ja postala poznata i ljubljena. Želi u svijetu uspostaviti pobožnost mom Bezgrješnom Srcu. Obećavam spasenje onima koji ga prigrle. Njihovu će dušu Bog ljubiti poput cvijeća kojime ja ukrašavam Njegovo prijestolje." Luciji je obećala da je nikada neće napustiti. Kazala je, "Moje Bezgrješno Srce bit će ti utočištem, kao i putom koji će te odvesti k Bogu." Dana 13. srpnja 1917., Gospa se ponovno ukazala ponad hrasta. Lucija je upitala, "Što želiš od mene?", a Gospa je uzvratila, "Želim da dođeš ovdje trinaestoga sljedećeg mjeseca i nastaviš svaki dan moliti krunicu u čast Gospe od Krunice, kako bi izmolila mir svijetu i okončanje rata, jer je ona jedina kadra pomoći. Nastavi ovdje dolaziti svakog mjeseca. U listopadu ću ti otkriti tko sam i što želim. Učinit ću i čudo, kako bi ga svi mogli vidjeti i povjerovati." Gospa je potom kazala djeci, "Žrtvujte se za grešnike i često, a osobito kada učinite neku žrtvu, ponavljajte, 'O moj Isuse, ovo je Tebi za ljubav, za obraćenje grešnikâ, i kao naknada za uvrede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu.'" Rekavši to, ispružila je ruke iz kojih je potekla svjetlost, za koju se činilo kao da prodire u zemlju, te su djeca ugledala prizor pakla. Gospa je kazala Luciji, "Vidjela si pakao, u koji idu duše jadnih grješnikâ. Da bi ih spasio, Bog želi po svem svijetu uspostaviti pobožnost mom Bezgrješnom Srcu. Ako ljudi budu činili što ti kažem, spasit će se mnoge duše i zavladat će mir. Rat će završiti. Ali, ako ne prestanu vrijeđati Boga, izbit će još gori rat za vladavine Pija XI. Kada ugledaš noć obasjanu nepoznatom svjetlošću, znaj da je to veliki znak što ti ga Bog daje, da će zločine svijeta kazniti ratom, glađu, te progonstvima Crkve i Svetoga Oca. Da bih to pretekla, došla sam kako bih zatražila posvetu Rusije mom Bezgrješnom Srcu i pričešćivanje svake prve subote u mjesecu, u znak naknade. Ako mojem zahtjevu bude udovoljeno, Rusija će se obratiti, i nastupit će mir. U protivnom, ona će svoje zablude proširiti po svem svijetu, izazivajući ratove i progone Crkve; oni dobri podnijet će mučeništvo, Sveti će Otac puno trpjeti, neki će narodi biti zbrisani s lica zemlje, ali naposljetku će moje Bezgrješno Srce pobijediti. Sveti će Otac posvetiti Rusiju meni i ona će se obratiti, te će kroz neko vrijeme svijetu biti podaren mir... Nemoj ovo nikome govoriti. Možeš reći Francescu, da." Dana 19. kolovoza 1917. u mjestu Valinhos u blizini Cove da Iria, Gospa se ponovno ukazala djeci. Lokalne su vlasti, naime, u to vrijeme bile otele djecu i držale ih tako nekoliko dana, kako bi ih spriječili da trinaestoga idu u Cova da Iriu. Lucija je ponovno zapitala "Što želiš?" Gospa je rekla, "Želim da nastavite dolaziti u Cova da Iriu trinaestoga i svaki dan moliti krunicu." Luciji je obećala, "Da, posljednjeg ću mjeseca, u listopadu, učiniti čudo, kako bi svi povjerovali u moja ukazanjâ. Da vas nisu odveli u selo, čudo bi bilo još i veće. Sveti će Josip doći blagosloviti narod. Osim njega, doći će i Gospa od Krunice i Gospa Žalosna." Gospa je kazala "Molite! Puno molite i prinosite žrtve za grešnike, jer brojne duše odlaze u pakao samo zato što nemaju nikoga tko bi za njih molio i prinosio žrtve!" Dana 13. rujna 1917., Gospa se ponovno ukazala. Lucija je, već prema običaju, upitala, "Što želiš od mene?" Gospa je odvratila, "Neka ljudi nastave svakodnevno moliti krunicu, kako bi ishodili svršetak rata." Lucija ju je zamolila da učini čudo. Gospa je odgovorila "Da, u listopadu ću izvesti čudo kako bi svi povjerovali."

Čudo sunca Dana 13. listopada 1917., Europom je harala snažna oluja. Tlo je bilo natopljeno vodom i blatnjavo. Između 50 i 70 000 ljudi uputilo se - mokri do kože - na mjesto ukazanja. Gospa se ukazala, te je na Lucijino uobičajeno pitanje, "Što želiš?" odgovorila, "Želim ti reći da ovdje moraju izgraditi kapelicu u moju čast, da sam ja Gospa od Krunice, i da nastave svakodnevno moliti krunicu. Rat će ubrzo završiti i vojnici će se vratiti svojim kućama." Dok je Blažena Majka odlazila, raširila je ruke, a iz njih su se zrake svjetlosti proširile u pravcu sunca. Sunce je postupno blijedilo, te se napokon pokazalo u obliku srebrne kugle u koju se moglo izravno gledati, a da pritom nije bilo potrebno zastirati oči. Raznobojne zrake svjetlosti izbijale su iz sunca u svim pravcima: crvene, plave, žute, zelene; u svim bojama spektra. Potom se sunce stalo ubrzano okretati oko svoje osi i stalo nalikovati na golemi vatreni obruč. Sunce je započelo divlje plesati. Odjednom se učinilo da je iskočilo iz svoje orbite. Sve se više stalo približavati zemlji, te se činilo da će se obrušiti na nju. Ljudi su se silno prestrašili, te su se u nebo vinuli uzvici pokajanja i vapaji za milost. Brojni su pomislili kako je došao kraj svijeta. Potom se, jednako tako naglo, sunce prestalo kretati prema dolje, te se istim kružnim pokretima stalo penjati natrag, sve dok se nije vratilo na svoje mjesto. Kišom natopljena odjeća 50 - 70 000 ljudi smjesta se osušila. Bio je to događaj o kojemu je istoga dana izvijestilo nekoliko novina. Sestra je Lucija u vrijeme pisanja ove knjige još uvijek bila na životu. I dalje prima poruke od Blažene Majke. Rečeno joj je da će doživjeti ispunjenje svih fatimskih porukâ. Danas (1993.) ima osamdeset i šest godina. Papa je Pavao VI u svojoj enciklici Signum Magnum iz svibnja 1967. Blaženu Majku iz Fatime poistovjetio sa "Ženom odjevenom suncem", na taj je način izravno prispodobljujući 12. poglavlju Otkrivenja. Sedameset i pet godinâ fatimskih događanjâ U nastavku teksta donosimo niz značajnih događaja u proteklih sedamdeset i pet godina koji se mogu dovesti u svezu sa Fatimom.6 - 10. prosinca 1925.: Blažena se Djevica Marija s Malim Isusom ukazala Luciji. Gospa je zatražila pobožnost prvih pet subota u mjesecu, u naknadu za uvrede koje se nanose njenom Bezgrješnom Srcu. - 15. veljače 1926.: Mali se Isus ukazao Luciji i upitao ju je li proširila ovu pobožnost (prvih subotâ), u naknadu za uvrede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Njegove Majke. - 13. lipnja 1929.: U samostanu u španjolskome mjestu Tuy, sestra je Lucija imala viziju Presvetoga Trojstva i Marije kao Fatimske Djevice. Marija je u svojim rukama držala Bezgrješno Srce i rekla sestri Luciji sljedeće: "Došao je trenutak u kojem Bog od Svetoga Oca traži da zajedno sa svim biskupima svijeta Rusiju posveti mom Bezgrješnom Srcu, uz obećanje da će je na taj način spasiti." Lucija je tu poruku prenijela svom duhovnom vođi, ocu Jose Bernardo Goncalvesu, koji ju je pak proslijedio biskupu Leire. Nema dokaza da je poruka ikada stigla do Pape Pija XI. Naposljetku je poruka ipak došla do Rima, no, budući da Rusija u međuvremenu nije posvećena, događaji su se u Sovjetskome Savezu već bili stali odvijati svojim tragičnim tokom.7

- 13. listopada 1930.: Fatimski je biskup fatimska ukazanjâ proglasio dostojnima da ih se prihvati kao nadnaravne. - 12. rujna 1935.: Jacintino je tijelo prebačeno u Fatimu. Kovčeg je otvoren, te je utvrđeno kako je Jacintino lice očuvano. Biskup je Luciji naložio da napiše sve čega se može sjetiti o Jacintinu životu. Prva je Knjiga sjećanjâ sestre Lucije napisana prije Božića 1935. - Studeni 1937.: Biskup je Leire - u čijoj je nadležnosti fatimska župa - sestri Luciji naložio neka napiše svoju životnu priču, u kojoj će ukazanjâ iznijeti točno onako kako su se zbila. U to je vrijeme napisana njena druga Knjiga sjećanjâ. - 25.-26. siječnja 1938.: svjetlost prorečenu u Fatimi 13. srpnja 1917. moglo se ugledati u Europi i Sjedinjenim Državama. Ljude je zbunio snop svjetlosti što su ga znanstvenici protumačili kao polarnu svjetlost "iznimne jakosti." Lucija se, u svom samostanu u Tuyu, začudila ovoj pojavi. Uputila je pismo biskupu, u kojem je navela kako se "Bog time poslužio da bi mi najavio kako će se Njegova pravda oboriti na narode na kojima leži krivnja." Papa je Pio XI bio prorekao da će nakon velikoga znaka uslijediti strašna progonstva. Za nekoliko je mjeseci Hitler umarširao u Austriju, pripojivši je Njemačkoj. Započeo je Hitlerov napad, a uskoro je uslijedio i Drugi svjetski rat, započet napadom na Poljsku 1. rujna 1939. - 31. kolovoza 1941., sestra je Lucija napisala svoju treću Knjigu sjećanjâ, u kojoj je razjasnila neke detalje o Jacintinu životu. U toj je trećoj Knjizi sjećanjâ sestra Lucija po prvi puta spomenula da se tajna sastoji iz tri dijela, te otkrila prva dva. Rekla je kako joj još nije dopušteno otkriti i treći dio tajne. - 8. prosinca 1941.: Sestra je Lucija, kao odgovor na nalog svoga biskupa od 7. listopada 1941., da zapiše sve što se još može sjetiti o fatimskim događajima, predstavila svoju četvrtu Knjigu sjećanjâ. - 31. listopada 1942.: Papa je Pio XII u emisiji emitiranoj iz Portugala čitav svijet posvetio Bezgrješnom Srcu Marijinu. - 13. svibnja 1946.: Papa je Pio XII okrunio sliku Gospe Fatimske i proglasio je "Kraljicom svijeta." - 13. lipnja 1946.: Papa se Pio XII u svojoj enciklici Deiparea Virginis Mariae povoljno izrazio o Gospinoj fatimskoj poruci. - 7. srpnja 1952.: Papa je Pio XII ruski narod posvetio Bezgrješnom Srcu Marijinu. - 12. studenoga 1954.: Papa je Pio XII posvetnu kapelicu u Fatimi podigao na razinu bazilike. - 13. prosinca 1962.: Papa je Ivan XXIII uveo blagdan Gospe od Krunice, u čast Gospe Fatimske. - 21. studenoga 1964.: Papa je Pavao VI obnovio posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu što ju je bio učinio Papa Pio XII, obraćajući se ocima na Drugome vatikanskom saboru. Iako u prisustvu otaca okupljenih na saboru, posvetu je izvršio sâm.

- 13. svibnja 1967.: Papa je Pavao VI posjetio Fatimu, gdje je pozvao na obnovu posvete Bezgrješnom Srcu. - 13. svibnja 1981.: Papa je Ivan Pavao II ozbiljno ranjen ubojičinim mecima. Od smrti se spasio kada se okrenuo prema jednoj djevojčici u gomili, koja je nosila sliku Gospe Fatimske. Kako se Papa okrenuo, metak upućen u njegovu glavu promašio je. Ubojica je potom ispalio još dva hica, pogodivši Papu u trbuh. Papa je iz svoje bolesničke sobe razgovarao s Lucijom. Dok se oporavljao od ranjavanja, pročitao je sve što je mogao naći o Fatimi, dopisivao se s Lucijom, te je ponovno pročitao čuvenu Treću tajnu, koja još uvijek nije obznanjena. - 13. svibnja 1982.: Papa je Ivan Pavao II, prilikom svoga posjeta Fatimi kako bi Mariji zahvalio što mu je spasila život, kazao kako je "Fatimska poruka još važnija no što je to bila pred šezdeset i pet godina. Još je hitnija." Uputivši pisma svim katoličkim biskupima svijeta, Papa je pokušao "zajedno" s njima posvetiti svijet, a time i Rusiju, Bezgrješnom Srcu. Brojni se biskupi nisu odazvali, dok je sestra Lucija kasnije rekla kako taj pokušaj nije ispunio sve zahtjeve što ga je Bog bio na nj postavio. - 8. prosinca 1983., Papa je Ivan Pavao II izjavio, "Upravo na kraju drugoga tisućljeća, na obzorju se čovječanstva gomilaju iznimno prijeteći oblaci i tmina se spušta na ljudske duše."8 Prijeporno pitanje broj 1 - treća fatimska poruka Dana 31. kolovoza 1941., sestra je Lucija napisala svoju treću knjigu sjećanjâ, u kojoj je razjasnila neke detalje o Jacintinom životu. U toj je trećoj knjizi sestra Lucija po prvi puta spomenula da se Tajna sastoji od tri zasebna dijela. Napisala je, "Tajna se sastoji od tri zasebna pitanja, a ja ću otkriti dva od njih." Prvi je dio prikaz pakla, kao i određenje Bezgrješnoga Srca Marijina kao najjačega lijeka što ga je Bog ponudio čovječanstvu za spasenje dušâ. Gospa je kazala, "Da bi ih spasio, Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost Mom Bezgrješnom Srcu." Drugi je dio veliko proročanstvo koje se odnosi na čudotvorni mir što ga Bog želi svijetu podariti preko posvećenja Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu, kao i pričešćivanjâ na prve subote u mjesecu, u svrhu naknade. "Ako ljudi udovolje mojim molbama, Rusija će se obratiti i u svijetu će zavladati mir." Postoje također i najave strašnih kazni ako ljudi i dalje uporno ne budu udovoljavali njenim molbama. Sestra je Lucija kazala kako joj zasad još nije dopušteno otkriti treći dio tajne. Biskupu da Silvi bilo je dopušteno pročitati ga, ali on nije želio preuzeti tu odgovornost. Pokušao ga je dostaviti k Svetom Oficiju, ali ga je Rim odbio primiti. Potom je dogovoreno da će se, u slučaju smrti biskupa da Silve, omotnica povjeriti kardinalu Cerejeiri, lisabonskome patrijarhu.9 Godine 1957., Sveti je Oficij zatražio tekst treće tajne, koji se dotad držao u palači biskupa Leire. Pomoćnom je biskupu Venanciu povjerena isporuka zapečaćenoga dokumenta biskupu Centu, tadašnjem apostolskome nunciju u Lisabonu. Dana 16. travnja 1957., zapečaćena je omotnica stigla u Rim. Pohranjena je u uredu Pape Pija XII, u kovčežiću s natpisom "Tajna Svetog Oficija."

Čini se kako Papa Pio XII nije pročitao tajnu. Prema riječima kardinala Ottavianija i monsinjora Capoville, tajnika Pape Ivana XXIII, omotnica je, u trenutku kada ju je Papa Ivan XIII otvorio 1959. godine - godinu dana nakon smrti Pape Pija XII - još uvijek bila zapečaćena. Papa Pio XII je navodno bio odlučio čekati do 1960. Umro je, međutim, 9. listopada 1958., nikada ne pročitavši tajnu.10 Godine 1957., sestra je Lucija ocu Fuentesu povjerila sljedeće: "Presveta mi je Djevica kazala kako će se đavao uskoro upustiti u odlučujuću bitku s Djevicom ... a đavao znade što najviše vrijeđa Boga i kako će u najkraće moguće vrijeme steći najviše duša, on čini sve kako bi od Boga oteo posvećene duše, jer će na taj način uspjeti postići da duše vjernikâ ostanu bez zaštite, kako bi ih se lakše mogao domoći." Dana 26. prosinca 1957., sestra je Lucija ocu Fuentesu, postulatoru procesâ za proglašenje blaženima Jacinte i Francesca, rekla sljedeće: "Blažena je Djevica veoma žalosna, jer nitko ne pridaje važnosti njenoj poruci. Niti dobri niti zli. Dobri i dalje nastavljaju svojim putem, ali pritom ne obraćaju pozornost na poruku. Ne mogu otkriti nikakve detalje, budući da je još uvijek riječ o tajni. Jedino Sveti Otac i Njegova preuzvišenost biskup Fatime mogli bi je saznati, u skladu s voljom Blažene Djevice. No, oni to ne žele, kako to saznanje ne bi na njih utjecalo."11 Godine 1959., u cijeloj se Italiji pojavio veliki val pobožnosti prema Bezgrješnom Srcu Marijinu. Dana 13. rujna 1959., svi su talijanski biskupi svečano posvetili Italiju Bezgrješnom Srcu Marijinu.12 Dana 17. kolovoza 1959., Papa je Ivan XXIII naložio da mu se, po monsinjoru Philippeu, koji je u to vrijeme bio službenikom Svetoga Oficija, omotnica dostavi u Castogandolfo. Papa Ivan XXIII nije omotnicu odmah otvorio, već je rekao, "Čekam da je pročitam sa svojim ispovjednikom."13 Je li tajnu ipak trebalo otkriti? Prema riječima monsinjora Capoville, tajna je pročitana nekoliko dana kasnije. Pomoć pri čitanju portugalskog teksta pružio je monsinjor Paulo Jose Tavarez iz Državnoga tajništva. Kasnije je poruku Ivan XXIII uputio na čitanje kardinalu Ottavianiju, Prefektu Svetog Oficija. Dana 8. veljače 1960. iznenada je, preko priopćenja jedne portugalske novinske agencije, obznanjeno kako treća fatimska tajna neće biti objavljena, te kako je se vjerojatno nikada neće otkriti. Priopćenje je Vatikana završavalo riječima: "Iako Crkva priznaje fatimska ukazanjâ, ne želi preuzeti odgovornost pružanja jamstva za vjerodostojnost riječi troje malenih pastirâ, za koje oni tvrde da im ih je uputila Djevica Marija." Biskup je Venancio na svoju ruku odlučio uputiti apel svim biskupima svijeta, te je pokušao organizirati svjetski dan mira i pokore za idući 13. listopada, ali se Vatikan oglušio na njegov prijedlog, te ništa u svezi s time nije bilo poduzeto. To je uvelike naškodilo Fatimi. Nakon toga događaja - javnoga zanemarivanja "Marijine tajne", pobožnost je prema Presvetoj Djevici najprije osjetno, a potom i u zabrinjavajućim razmjerima stala opadati u samom krilu Crkve.14 Ta je pogreška imala nebrojene posljedice, prema riječima brata Michaela, autora djela u četiri sveska pod nazivom Treća fatimska tajna. On tvrdi kako je zanemarivanjem fatimskih proročanstava i zahtjevâ, zanemarena Djevica Marija, pa i Sâm Bog; štoviše, da su Oni time

ismijani pred očima svijeta. Uvjetna kazna najavljana Gospinim majčinskim upozorenjem tako je, stoga, morala tragično završiti, što je bilo neizbježno poradi neposluha Djevičinoj poruci. Kardinal je Ottaviani ispričao kako je Papa Ivan XXIII Tajnu pohranio "u jedan od onih arhivâ koji su poput vrlo dubokog i tamnog zdenca, na čije dno padaju dokumenti što ih poslije toga nitko više ne viđa." Papa Pavao VI je smjesta zauzeo isti stav prema trećoj tajni. Djevica je zatražila da tajna bude obznanjena 1960., jer će, kao što je sestra Lucija kazala kardinalu Ottavijaniju, "1960. Poruka biti jasnija." U ostalim se izjavama sestre Lucije kaže kako je "kazna što ju je Gospa prorekla u trećoj poruci već započela." Nalazimo se u razdoblju o kojem poruka govori. Upravo proživljavamo treću tajnu. Svjedoci smo događajâ što ih ona najavljuje.15 Katolici su diljem svijeta 1960. godine čekali da Papa otvori pismo i otkrije treću tajnu. No, Papa Ivan XXIII, kao i sve kasnije Pape, uvelike su razočarali vjernike odbijanjem otkrivanja njezina sadržaja.16 Zašto je tome tako, točno ne znamo. U djelu Dnevnik jedne duše Pape Ivana XXIII, dnevniku njegova života, on tvrdi kako je Drugi vatikanski sabor bio uspješan zahvaljujući posredovanju Blažene Majke. Papa Ivan XXIII pročitao je fatimsku tajnu i izjavio kako se ona ne odnosi na vladavinu njegova pontifikata. Zašto nekolicina Papa zaredom nije otkrila tajnu, ostaje nam nepoznato. I dalje je prijeporno pitanje zbog čega Pape nakon Fatime nisu otkrile Treću tajnu. Znanstvenici se ne mogu složiti oko toga je li možda Treća tajna namijenjena isključivo očima Papâ, ili ju je možda ipak trebalo otkriti širokoj javnosti. Komentar Pape Ivana XXIII i ostalih nakon što su pročitali tajnu - prema kojima se ona ne odnosi na njihove pojedine pontifikate - išla bi u prilog ovom argumentu. Papa Ivan Pavao II također se nalazi pod zaštitničkim Marijinim plaštem, ali niti on nije otkrio sadržaj poruke. Izgleda da je Treća tajna svijetu imala postati dostupnom iz više izvora. Dana 11. listopada 1992., sestra je Lucija razgovarala s kardinalom Antoniom Padiyarom iz Indije, biskupom Francisom Michelappom, također iz Indije, te ocem Francescom Pachecom iz brazilskoga mjesta Fort Ceare. Sestru je Luciju kardinal Padiyara upitao, "Da li Gospodin i Gospa još uvijek žele da Crkva otkrije Treću tajnu?" Sestra ja Lucija navodno odgovorila, "Treća tajna nije namijenjena otkrivanju. Ona je namijenjena samo Papi i neposrednoj Crkvenoj hijerarhiji. Gospa nikada nije rekla da je najkasnije do 1960. valja obznaniti javnosti. Tajna je bila namijenjena Papi." Neki uvaženi svećenici dvoje je li do toga razgovora ikada zapravo došlo. I tako se kontroverza nastavlja.17 Crkva još uvijek nije objavila fatimske tajne, no, zahvaljujući posredovanju Blažene Majke na mjestima ukazanjâ, sad već znamo podosta o njihovu sadržaju. Iz poruke primljene u Akiti 13. listopada 1973. kao i one primljene preko oca Gobbija 13. svibnja 1990. znademo da se tajne, čini se, odnose na otpadništvo i kaznu. "Blažena nam je Djevica kazala", povjerila je sestra Lucija ocu Fuentesu, da će "brojni narodi nestati s lica zemlje, dok će Rusija biti sredstvom izvršenja nebeske kazne svijetu, ukoliko

prije toga ne ishodimo obraćenje toga jadnog naroda." Biskup Venancio imenovao je 1966. pokojnoga oca Alonsa službenim stručnjakom za Fatimu. Otac je Alonso zaključio kako se Treća tajna uglavnom odnosi na duhovnu kaznu, koja će biti daleko strašnija, pa i pogibeljnija, od ratova, gladi i progonstava, budući da se odnosi na duše i njihovo spasenje, odnosno vječnu propast. Njegov rad broji ukupno četrnaest svezaka, koje mu je, nažalost, bilo zabranjeno objaviti! Međutim, prije svoje smrti 12. prosinca 1981., omogućeno mu je obznanjivanje zaključaka u različitim brošurama, kao i brojnim člancima koji su se pojavili u teološkim časopisima. U zbirci pisama od 1969.-1970., sestra nam Lucija nadalje otkriva sljedeće: "Uistinu je žalosno što se toliki ljudi prepuštaju vodstvu od strane đavolskoga vala koji prekriva svijet, te da su do te mjere zaslijepljeni, te čak niti ne uviđaju svoju zabludu! Njihova glavna pogreška leži u tome što su napustili molitvu, te su se na taj način otuđili od Boga, a bez Boga ništa ne ide. Đavao je vrlo lukav, te traži naše slabe točke kako bi nas mogao napasti. Ako marljivo i pozorno ne primamo snagu od Boga, past ćemo, jer je naše doba vrlo iskvareno, a mi slabi. Jedino nas sila Božja može održati na Nogama."18 Sestra Lucija je napisala: "Neka ljudi svaki dan mole krunicu. Gospa to neprestano ponavlja u svim svojim ukazanjima, kao da nas želi učvrstiti u ovim vremenima đavolske dezorijentacije, kako si ne bismo dopustili da nas zavedu lažne doktrine... Nažalost, velika većina ljudi ne poznaje pitanjâ vjere, te se prepuštaju vodstvu u bilo kojem smjeru. Stoga na onome čiji je zadatak voditi ih leži velika odgovornost... Đavolska dezorijentacija osvaja svijet, zavodi duše! Potrebno je oduprijeti joj se."19 Dana 16. rujna 1970., sestra je Lucija napisala: "Jadni naš Gospodin, spasio nas je s toliko ljubavi, a tako je malo shvaćen! Tako malo ljubljen! Tako Mu se loše služi! Bolno je gledati toliku zbrku, i to kod tolikih koji zauzimaju odgovorne položaje! Činjenica je da je đavlu pošlo za rukom zlo staviti pod krinku dobra; slijepci počinju voditi druge, kao što nas Gospodin upozorava u Svom Evanđelju, a duše se prepuštaju zavođenju. S radošću se žrtvujem i prikazujem svoj život Bogu za mir u Njegovoj Crkvi, za svećenike i sve posvećene duše, a napose za one koji su zavedeni i krivo vođeni!"20 Sestra Lucija iznistira na tome da je "Djevica znala da će doći ta vremena đavolskog zavođenja."21 Nekome tko joj je postavio pitanje u svezi s Trećom tajnom, sestra je Lucija jednoga dana odgovorila: "Sve stoji u Evanđelju i Otkrivenju, pročitajte ih." Također je ocu Fuentesu povjerila da joj je Djevica Marija jasno pokazala kako "se nalazimo u posljednjim vremenima svijeta."22 Najveća pogibelj jednoga naroda U kolovozu 1984., kardinal Ratzinger je rekao da se Treća tajna odnosi na "pogibelji koje prijete vjeri i životu kršćana." Odgovarajući na pitanje "Zašto je vjera u krizi?", on je odgovorio, "Pogibelji koje prijete vjeri, važnost posljednjih vremenâ, te činjenica da proročanstva sadržana u Trećoj tajni odgovaraju onome što naviješta Evanđelje."23 Dana 10. rujna 1984., biskup Amaral iz mjesta Leira u Portugalu, u velikoj je dvorani bečkoga Tehničkoga fakulteta izjavio sljedeće, "Fatimska tajna ne govori niti o atomskim bombama, niti o nuklearnim bojevim glavama, niti o projektilima SS20. Njen se sadržaj tiče jedino naše vjere. Poistovjetiti tajnu s najavama katastrofâ ili nuklearnim holokaustom, značilo bi iskriviti

sadržaj poruke. Gubitak vjere jednog čitavog kontinenta strašniji je od brisanja nekog naroda s lica zemlje, a istina jest da vjera u Europi neprestano opada." Postavku je oca Alonsa sada javno potvrdio fatimski biskup. U poruci se predviđa velika kriza unutar Crkve. Riječ je o gubitku vjere, što ga je Bezgrješna Djevica prorekla za naše doba, ako se njezini zahtjevi ne budu u dostatnoj mjeri izvršavali. Upravo je taj gubitak vjere, kao i sve ono što on podrazumijeva, drama koje smo svjedoci još od 1960.-ih.24 Teške okolnosti Stoga si moramo postaviti pitanje zbog čega tako dobri i sveti ljudi u Stolici Svetoga Petra, kao što je to Ivan Pavao II, nisu objavili Treću fatimsku tajnu? Godine 1980., prilikom govora u Fuldi u Njemačkoj, Ivan je Pavao II u odgovoru na pitanje o Trećoj tajni kazao kako se u Lucijinu tekstu doista spominju kazne. U odgovoru na jedno drugo pitanje, rekao je da je, "kazne nemoguće izbjeći, jer je već prekasno." Rekao je da je, "kocka bačena. /Kazne/ je moguće ublažiti molitvom krunice." Ponovio je kako je, jednako kao i njegovi predšasnici u Petrovoj službi, radije sklon odložiti objavljivanje, kako svjetske komunističke snage ne bi ohrabrio na određene poteze. Navedena pitanja ujedno osvjetljavaju i pitanje zbog čega, u svom svojstvu kao Papa, nije poduzeo nikakve sustavne napore kako bi zaustavio neprekidno i ubrzano propadanje Crkve. Papa Ivan Pavao II kazao je na sastanku u Fuldi, "Ne, u ovom trenutku nije moguće izvršiti reformu Crkve." I on je također odabrao ne otkriti Treću tajnu. Shvaćena u svoj svojoj dubini i razmjerima, izjava se Ivana Pavla može doimati šokantnom: "kako svjetske komunističke snage ne bi ohrabrio na određene poteze." Da bi Papa mogao doći do takvoga zaključka, Lucijina poruka mora biti vrlo precizna i točna. Otac Malachi Martin iz Ključeva ove krvi piše o toj temi: "U toj su 'Trećoj tajni' Lucijine riječi tako izričite i podložne provjeri - te stoga tako vjerodostojne - da bi vođe lenjinističke Partije-države, da su s njima bili upoznati, najvjerojatnije bili odlučili poduzeti određene teritorijalne i vojne poteze, kojima bi se Zapad teško ili nikako mogao suprotstaviti, dok bi Crkva potpala pod još veće podložništvo Partije-države." U tome leži ozbiljnost Lucijinih riječi. Kapitalistički bi se Zapad mogao naći u zamci SSSR-a. Prema riječima Vatikana, Lucijine riječi imaju zloslutno geopolitično značenje. Ne smije ih se tretirati kao puke pobožne izljeve. Fatima se odnosi na nesmiljenu politiku narodâ. Otkad je Ivan XXIII otvorio i pročitao te riječi, Vatikan se prema njima odnosi vrlo oprezno. "Tajna" se, kao što je kardinal Ottaviani izjavio 1957., mora zakopati na "najskrovitije, najdublje, najtamnije i najnepristupačnije mjesto na svijetu. Ako postoji neki dominantni element 'Treće poruke', onda je to Rusija.26 "Valja, međutim, dodati, da protivnici Crkve unutar vatikanske birokracije, kao i u Crkvi općenito, ne podnose ništa čime se potiče pobožnost prema Mariji, Fatimi, ili Božanskoj Objavi. Oni su zaboravili božansku Katoličku vjeru, čijim je Marija, Majka Božja, sastavnim dijelom. Znaju također i da se sadašnji Papa nalazi pod posebnom Marijinom zaštitom.27 To je Marija puno puta kazala vidiocima diljem svijeta, a posebno ocu Gobbiju, kada je rekla, "on je Papa moje tajne." Kada Marija kaže, "i primit ću njegovu žrtvu", čini se kako želi ukazati na nasilnu smrt Pape Ivana Pavla II - i to uskoro. "Što je Ivanu Pavlu II. činiti? Dobro je svjestan što nosi budućnost sa svojim kaznama,

nesrećama, potresima, plimnim valovima, izdajom njegovih crkvenjakâ, te geopolitikom svijeta i njenim osjetljivim implikacijama. Dok se oporavljao od rana što mu ih je zadao Mehmet Ali Agea, koji je izvršio pokušaj atentata na njegovu osobu, shvatio je kako je jedina nada svijeta zajedničko posvećenje Rusije, kao što je to i zatraženo u Fatimi. U nadi ublažavanja nadolazećih trpljenjâ - ali samo ublažavanja - pokušao je svijet posvetiti Mariji, "s posebnim osvrtom na Rusiju". Ivan je Pavao II. uputio pismâ svim svojim biskupima, obavijestivši ih kako će upravo to i učiniti, i to u Fatimi, 13. svibnja 1982., te pozivajući ih da mu se pridruže - bilo tjelesnom nazočnošću, ili pak jednakim činom izvršenim u njihovim matičnim biskupijama. Otpadništvo do kojeg je došlo u posljednjih pedeset godina, prouzrokovalo je slab odziv. Mnogi se biskupi već tada nisu nalazili u jedinstvu s Rimom."28 Otkrivena u drugim ukazanjima? Je li Blažena Majka Treću fatimsku tajnu otrkila u drugim porukama? Brojne osobe koje su proučavale te poruke, vjeruju kako ju je Blažena Majka otkrila 13. listopada 1973. sestri Agnes Sasagawa u mjestu Akita u Japanu. Ukazanjâ u Akiti priznao je tamošnji biskup. Poruka je glasila kako slijedi: "Kao što sam ti rekla, ako se ljudi ne pokaju i ne poprave, Otac će poslati strašnu kaznu na čitavo čovječanstvo. Bit će to kazna gora od Potopa, kakva još nikada dosad nije viđena. Vatra će pasti s neba i izbrisati velik dio ljudskoga roda, dobre i zle, pri ćemu niti svećenici niti vjernici neće biti pošteđeni. Oni koji prežive bit će tako očajni da će zavidjeti mrtvima. Jedino oružje koje će vam preostati bit će krunica i Znak što vam ga je ostavio moj Sin. Molite krunicu svaki dan. Zajedno s molitvom krunice, molite i za Papu, biskupe i svećenike." "Djelo će đavla prodrijeti čak i u Crkvu, na način da će se kardinali suprotstavljati kardinalima, a biskupi biskupima. Svećenici koji me štuju nailazit će na prijekor i protivljenje svoje subraće... crkve i oltari bit će opustošeni; Crkva će biti puna onih koji prihvaćaju kompromise, dok će zloduh brojne svećenike i posvećene duše prisiliti na napuštanje službe Gospodnje. Zloduh će biti posebno neumoljiv prema dušama posvećenim Bogu. Pomisao na gubitak tolikih dušâ uzrokom je moje žalosti. Ako grijesi postanu brojniji i teži, za njih više neće biti oprosta. "Puno molite krunicu. Samo sam vas ja kadra spasiti od nevolja koje vam se približavaju. Oni koji se pouzdaju u mene, bit će spašeni."29 Drugi ističu da je Gospa Treću tajnu ponovno otkrila 15. runja 1987. u lokuciji upućenoj Svećeničkom marijanskom pokretu u Akiti (Japan), na blagdan Gospe Žalosne: "Kazna gora od potopa zadesit će ovo jadno i izopačeno čovječanstvo. Vatra će sići s neba, i to će biti znak da je Božja pravda od toga trenutka utvrdila čas Svojega velikoga očitovanja. Plačem, jer se Crkva nastavlja kretati putem razdora, gubitka istinske vjere, otpadništva i zabludâ koje se šire sve više i više, a da im se pritom nitko ne suprotstavlja. Upravo se u ovom času ispunjava ono što sam prorekla u Fatimi, te što sam u trećoj poruci otkrila svojoj kčerćici ovdje. I tako je čak i za Crkvu došao trenutak velike kušnje, jer će se čovjek nepravde ustoličiti unutar nje, te će grozota pustoši ući u sveti hram Božji." Otac Gobbi je u lokuciji od 11. veljače 1979. primio poruku koja slijedi (a koja je slična upozorenjima iz La Salettea): "Ovaj nutarnji razdor ponekad čak okreće svećenike protiv svećenikâ, biskupe protiv biskupâ, te kardinale protiv kardinalâ, jer nikada prije Sotoni nije

uspjelo u tolikoj se mjeri uvući među njih, kidajući među njima dragocjenu vezu uzajamne ljubavi." Dana 13. lipnja 1989., otac je Gobbi primio sljedeću poruku: "I tako su se zablude proširile po svim dijelovima same Katoličke Crkve. Poradi širenja tih zabludâ, mnogi se udaljavaju od istinske vjere, čime se ostvaruje proročanstvo što sam vam ga bila dala u Fatimi: doći će vrijeme kada će mnogi izgubiti pravu vjeru. Gubitak vjere predstavlja otpadništvo." Kardinal Ratzinger Kardinal je Ratzinger u Ratzingerovu izvješću napisao da Treća fatimska tajna ima veze s onime što je on nazvao "de novissimis." Kardinal je pritom sigurno dobro znao što govori, budući da je prije toga bio pročitao još uvijek neobjavljenu "tajnu". Latinski izraz "de novissimis" znači "ono što se odnosi na posljednja vremenâ, "kraj svijeta", odnosno posljednje događaje. Navedena "posljednja vremenâ" - o kojima govore Kardinal Ratzinger, kao i Fatimska tajna, te o kojima je govorio Papa Pavao VI i njegovi prethodnici, dobro su poznata proučavateljima Biblije.30 Prijeporno pitanje br. 2: Je li Rusija posvećena Bezgrješnom Srcu Marijinu? Biskup Paul M. Hnilica, isusovac, osobni prijatelj Pape Ivana Pavla II, potajno zaređen u bolničkoj karanteni zarobljeničkog logora, te tri mjeseca kasnije u jednom podrumu imenovan biskupom, izgradio je podzemnu crkvu u Čehoslovačkoj. Njegova je titularna dijeceza Moskva. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru 1963. Dana 25. ožujka 1984., za tajnoga boravka u Rusiji, biskup je Hnilica izvršio posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu na oltaru crkve Sv. Mihovila u Kremlju, te je potom toga istoga dana održao tajnu Misu na oltaru Majke Božje u crkvi posvećenoj Gospinu Uznesenju. O svemu je tome izvijestio Papu, koji je sve to shvatio kao neki znak. Imao je velike poteškoće oko uvjeravanja nekih od rimskih kardinalâ i biskupâ da tu posvetu izvrše zajedno s njime. Kardinal Ratzinger je rekao kako posvetu nije bilo lako izvršiti. Ubrzo nakon čina izvršenog 1984., sestra je Lucija kazala papinskom nunciju u Lisabonu kako su se ispunili uvjeti što ih je Bog zahtijevao za zajedničko posvećenje Rusije. Dana 25. ožujka 1984., Papi se Ivanu Pavlu II pridružila moralna većina svih katoličkih biskupâ diljem svijeta, kod posvećenja čitavoga svijeta, a time i Rusije, Bezgrješnom Srcu Marijinu. Tom je posvetom obnovljena prethodna posveta, što ju je bio izvršio Papa Pio XII - 1942. za svijet, a 1952. za Rusiju. Na Posvetu izvršenu 1984., Papa je pozvao i pravoslavne biskupe, te neke od najistaknutijih protestantskih vođâ, od kojih su se mnogi i odazvali. U srpnju 1989., prije sloma komunističkoga carstva, Lucija je izjavila kako je Zajednička posveta Rusije što ju je Gospa bila zatražila "izvršena", te da će "Bog održati Svoju riječ." Nekoliko mjeseci kasnije, svijet je mogao polako pratiti slom toga carstva. Dana 13. svibnja 1990. u mjestu Cova da Iria, biskup je Amaral iz Leire u Portugalu obznanio kako se čini da je Zajednička posveta Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu od strane Pape, u jedinstvu s biskupima svijeta, izvršena u skladu s Gospinim zahtjevom. Biskup je Hnilica izjavio da fatimska poruka znači pokretanje nebeskih sila. Cijelo Nebo

sudjeluje u ostvarenju te pobjede: svi Sveti, svi Anđeli, te Blažena Majka.31 Dosadašnji rezultati Posvete izvršene, prema izvješćima, 25. ožujka 1984. Niz događajâ: - 1. prosinca 1989.: Papa se Ivan Pavao II u Vatikanu sastao sa sovjetskim predsjednikom Mihaelom Gorbačovom. Papa je tom prilikom izjavio kako je ovaj susret pripravila sama Providnost. - 1. prosinca 1990.: Sovjetski se predsjednik Mihael Gorbačov po drugi puta sastao s Ivanom Pavlom II. - 1. svibnja 1991.: U svojoj enciklici Centessimus Annus (O stotoj obljetnici Rerum Novarum), Papa je Ivan Pavao II pisao o mirnome padu marksističnoga carstva. - 12.-13. svibnja 1991.: Papa Ivan Pavao II posjetio je Fatimu, gdje je Gospi zahvalio što mu je 1981. u pokušaju atentata spasila život. Zahvalio je Gospi Fatimskoj također i na plodovima Zajedničke posvete "toga značajnog dana, 25. ožujka 1984." - 19. kolovoza 1991.: Na sedamdesetgodišnjicu Gospina ukazanja u Fatimi, tvrdolinijaši su u Sovjetskoj Rusiji pokušali izvesti puč, kako bi se vratili u vrijeme koje je prethodilo oslobođenju narodâ Sovjetskih republikâ. - 22. kolovoza 1991.: Na blagdan Marije Kraljice, pokušaj je puča komunističkih tvrdolinijaša propao. - 12. rujna 1991.: otac Gobbi je prenio sljedeću poruku: "U Marijino je Ime marksistični komunizam, koji je desetljećima vladao i toliku moju jadnu djecu držao u pokorničkom i krvavom ropstvu, u tim zemljama poražen. Ne poradi ljudskih političkih pokreta, već putem moje osobne intervencije, napokon se dogodilo vaše oslobođenje. I opet ću u Marijino ime svoj posao dovršiti porazom masonstva..." - 8. prosinca 1991.: Započelo je ujedinjenje bivših Sovjetskih republikâ, svake kao nezavisnog entiteta, čime je i neposredno označen pad Sovjetskoga Saveza. - 25. prosinca 1991.: Sovjetska je crvena zastava sa srpom i čekićem po posljednji puta spuštena, dok je Sovjetski predsjednik Mihael Gorbačov objavio svoju ostavku, na zalazu Sovjetskoga Saveza. Petnaest republikâ bivšega Sovjetskoga Saveza sada je slobodno moglo postati nezavisnim zemljama, odnosno državama. - 3. ožujka 1992.: Mihael Gorbačov je pohvalio Papu u članku objavljenom u brojnim novinama diljem svijeta. Rekao je kako je Papa Ivan Pavao II odigrao glavnu političku ulogu u padu komunizma u istočnoj Europi. Papa Ivan Pavao II, svjestan snage molitve i pružanja zadovoljštine svekolikoj Crkvi, pripisao je pad ne samo svojim osobnim potezima, već onima cijele Crkve. - 14. ožujka 1992.: Pravda (što na ruskom jeziku znači "istina"), novine i propagandno sredstvo što ga je bio utemeljio Lenjin, po posljednji su puta tiskane.32

Posveta naspram obraćenja: ključ svjetskoga mira Je li Posveta Rusije uistinu ostvarena? Brojni na ovo pitanje odgovaraju potvrdno, budući da su krajem 80-ih ostvareni različiti vidovi slobode, uz "perestrojku" i "glasnost". Bio je to početak. Ubrzo nakon toga, stale su se rušiti i veće institucionalne prepreke. Dokaz leži u onome što je 1984. ostvario biskup Hnilica. Ostaje, međutim, pitanje obraćenja Rusije, do kojeg još uvijek nije došlo. Čini se kako ova pitanjâ posvećenja i obraćenja izazivaju pomutnju u katoličkom svijetu. Crveni je zmaj komunizma još uvijek snažan u Kini i Sjevernoj Koreji, dok ponešto slabi na Kubi, kao i u ostalim satelitima diljem svijeta. Brojne druge države u svijetu imaju ljevičarske naklonosti. Međutim, ključ svjetskoga mira leži u obraćenju Rusije. Jedno drugačije gledište Rasprava o tome je li Rusija posvećena u skladu sa zahtjevom Blažene Majke u Fatimi i dalje se nastavlja. Ovdje ćemo u svezi s time iznijeti neke činjenice, onako kako ih mi doživljavamo. Otac Gobbi je Svećeničkom marijanskom pokretu, prilikom jednog ukazanja u Fatimi u Portugalu 13. svibnja 1990., rekao sljedeće: "Čovječanstvo nije prihvatilo moju majčinsku molbu da se vrati Bogu putem obraćenja srca i života; putem molitve i pokore. Stoga je upoznalo stravične godine Drugoga svjetskog rata, koji je sa sobom donio na desetine milijuna mrtvih, kao i strašna uništenja puka i narodâ. "Rusija mi nije posvećena od strane Pape u jedinstvu sa svim biskupima, te nije primila milost obraćenja, već je svoje zablude proširila po svim krajevima svijeta, izazivajući tako ratove, nasilje, krvave revolucije i progonstvâ Crkve i Svetoga Oca. "Sotona je onaj koji neprijeporno dominira događajima u ovom vašem stoljeću, navodeći čitavo čovječanstvo na odbacivanje Boga i Njegova zakona ljubavi, naveliko šireći razdor i mržnju, nemoral i zloću, te posvuda ozakonjujući rastavu braka, pobačaj, bestidnost, homoseksualizam, te pristup svim sredstvima kojima se priječi život." Još neke poruke upućene Svećeničkom marijanskom pokretu pružaju uvid u ovo prijeporno pitanje. 25. ožujka 1984. "Isprva sam zatražila Papu Ivana Pavla II, prvog među mojim ljubljenim sinovima, koji je prilikom ovoga blagdana izvršio svečanu posvetu, nakon što je svim biskupima svijeta uputio pismo, pozivajući ih da učine to isto u jedinstvu s njime. Nažalost, pozivu se nisu odazvali svi biskupi; posebne okolnosti još uvijek nisu dopustile izričito posvećenje Rusije koje sam već više puta bila zatražila. Kao što sam vam već rekla, to će mi se posvećenje izvršiti kada krvavi događaji već uvelike budu na putu svoga ostvarenja." 13. svibnja 1987. Mojemu zahtjevu da mi Papa zajedno sa svim biskupima posveti Rusiju nije udovoljeno, te je stoga ona svoje zablude proširila po svim krajevima svijeta." Apostoli posljednjega doba

Dana 3. rujna 1991.u Moravskoj, Blažena je Majka kazala kako je do oslobođenja došlo putem njena posredovanja: "U Marijino je Ime marksistični komunizam, koji je desetljećima vladao i toliku moju jadnu djecu držao u pokorničkom i krvavom ropstvu, u tim zemljama poražen. Ne poradi ljudskih političkih pokreta, već putem moje osobne intervencije, napokon se dogodilo vaše oslobođenje. I opet ću u Marijino ime svoj posao dovršiti porazom masonstva, svake đavolske sile, materijalizma i praktičnog ateizma, kako bi čovječanstvo bilo u stanju doseći svoj susret s Gospodinom i tako se očistiti i potpunoma obnoviti, uz trijumf moga Bezgrješnog Srca u svijetu." "Štoviše, od posebna će značaja za razvoj velikih događajâ koje sam vam prorekla biti da se makar tijekom ove godine udovolji mome zahtjevu, što sam ga bila uputila svojoj kćeri, sestri Luciji od Fatime, da mi Papa, u jedinstvu sa svim biskupima svijeta, posveti Rusiju." Evo još nekolicine pitanjâ što ih valja razmotriti: - pobornici Fatime naglašavaju kako se sestri Luciji od 1917. godine govori da će Rusija biti sredstvom Božje kazne svijetu. Nalazimo li se upravo usred lažnoga mira? Brojni govore kako trajnoga mira neće biti, sve dok se Rusija ne posveti Bezgrješnomu Srcu, u jedinstvu sa svim biskupima svijeta. - U svojoj je knjizi "Nove laži namjesto starih", Anatolij Goljicin, bivši visoki dužnosnik ruskog KGB-a, prebjeg, izjavio kako Sovjetski Savez kuje strategiju prijedloga izmjene sustava još od 1958. Njegova je knjiga objavljena na Zapadu 1984. Sovjeti su shvatili kako više ne mogu pratiti tehnološki napredak Zapada. Stoga su odlučili Zapad "uljuljkati" u san "propovijedajući" mir, a pritom, koristeći se, naravno, zapadnjačkim novcem i tehnologijom, nastaviti s naoružavanjem, odnosno, drugim riječima, "propovijedati" mir, a naoružavati se za rat. Taj je program bio poznat pod nazivom "Šelepinov plan", te je službeno uveden 1958.33 Vođe su SSSR-a željeli vidjeti koliko daleko mogu ići dopuštajući prividnu demokraciju svome narodu i pritom zavaravajući Zapad. Bila je to dugoročna strategija koja ih je trebala uvesti u novo stoljeće. Temeljila se na dva glavna načela: dezinformaciji - kako bi se iskorjenila istina i zamijenila lažju; te provokaciji - poduzimanjem koraka protiv neprijatelja, od kojih će naposljetku koristi imati Sovjetski Savez, tako što će neprijatelja uvjeriti u suprotno. Prvi je pokus za Sovjetski Savez predstavljala tadašnja Čehoslovačka. Program je naposljetku propao, što je dovelo do Praškoga proljeća 1968., kada su u igru ušli tenkovi, kako bi smlavili pobunu Aleksandra Dubčeka. Sovjeti su iz ovoga pokusa puno naučili, te shvatili što je bilo pošlo po zlu. Prema Goljicinu, sljedeći je korak bilo uvođenje "perestrojke" i "glasnosti" - modificiranih verzija Šelepinova plana, utemeljenih na godinama proučavanja i ispitivanja. Goljicin također tvrdi kako su sve godine okupiranja zemlje od strane SSSR-a zapravo predstavljale uvertiru u "glasnost". Navedeni pokusi okupiranja zemalja, kao i pritom naučene lekcije, bili su zapravo ispitno tlo za uvođenje "glasnosti" i ostalih vidova društvene preobrazbe. Bivši se SSSR danas nalazi u posljednjim fazama Šelepinova plana, odnosno u prvim fazama ponovnog uvođenja masonerije. S obzirom na razdiobu masonstva, koje djeluje isključivo na temelju najneophodnijih informacija (kao, uostalom, i sve obavještajne službe i tajne sekte), pri čemu niti jedna od razina nije upoznata s poslovima one druge, samo će vrijeme to pokazati. Činjenica jest da je "stara garda" još uvijek čvrsto utemeljena na položajima moći u bivšem Sovjetskom Savezu.

- Smatra se kako se 38. i 39. poglavlje iz Knjige proroka Ezekijela odnose na Rusiju, koja će, u skladu s proučavateljima Pisama, u posljednjim vremenima napasti Izrael. Bi li to bilo moguće, ako je Rusija posvećena i obraćena? - Rusija se nije obratila, dok je ona sada neovisna država. Crkva je danas u Rusiji slaba, gotovo na granici nepostojanja. Glad za duhovnošću svakako postoji, ali ljude tek treba katehezirati, uvesti u vjeru. Moskva, gotovo desetmilijunski grad, ima svega oko desetak katoličkih svećenika. Crkve u Rusiji, kao i drugim republikama, posjećuju uglavnom starice i djeca. Ukupan se broj vjernikâ mjeri stotinama, u gradovima čije stanovništvo iznosi preko nekoliko milijuna. Muškarci se još uvijek boje ispovijedati svoju vjeru, s obzirom na radne logore iz vrlo bliske prošlosti. Dobro pamćenje služi kao podsjetnik na cijenu ispovijedanja vjere. Rusija će se u bliskoj budućnosti obratiti jedino preko izravne intervencije Neba. Bit će potrebno čudo, kao upozorenje, kao i čudo kojim će se izmijeniti postojeća situacija. - Dana 13. lipnja 1917., Marija je u Fatimi kazala Luciji, "Jednoga ću ti dana doći i zatražiti posvetu Rusije mome Bezgrješnom Srcu." U španjolskome mjestu Tuy, Marija se 1929. ponovno ukazala Luciji i kazala, "sada tražim ono što sam ti rekla u Fatimi 1917." Lucija je zatražila posvećenje Rusije za Pape Pija XI, ali se ništa u tom smislu nije poduzelo. Godine 1931., Marija se Luciji ukazala u španjolskome mjestu Rianju, te joj rekla, "Obznani mojim svećenicima: ako budu slijedili primjer francuskoga kralja i odgodili izvršenje moje zapovijedi, doživjet će istu nesretnu sudbinu kao i on /kralj je kasnije ubijen/. Oni će se pokajati i učiniti to, ali će već biti prekasno." Sadašnje stanje S obzirom na sve što smo dosad iznijeli, sagledajmo sljedeća tri pitanjâ. Prije svega, Marija je ocu Gobbiju kazala, "Rusija nije posvećena od strane svih biskupa, kao što je to Blažena Majka izričito zatražila u Fatimi. Kao drugo, brojni su biskupi diljem svijeta zapravo bili otpadnici od vjere, kao što je to prorečeno u La Saletteu - brojnim svećenicima bilo bi svejedno dolazi li zahtjev iz Rima ili ne. Brojni među njima već sredinom osamdesetih nisu bili u jedinstvu s Rimom. Također, niti Kurija se nerijetko ne slaže s Papinim mišljenjem. Kao treće, Marija je preko sestre Lucije poručila, "to će se učiniti, ali će već biti prekasno." Neizvjesna budućnost Brojni bi se ljudi složili oko toga da smo skupo platili to što neki od naših crkvenih vođâ, bez obzira na razloge, nisu slušali hitne poruke Blažene Majke od 1929. godine nadalje. Čitavom su se Crkvom proširile zablude i pomutnja, čime je nanesena šteta vjeri milijuna ljudi, dok su izgubljene i brojne duše. Poruka iz La Salettea, prema kojoj će Rim izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista, čini se da je na putu svoga ispunjenja. Blažena Majka također i u drugim ukazanjima diljem svijeta nastavlja davati upozorenjâ u kojima otkriva svoje poruke, kao i svoj plan. Njena upozorenja i dalje ne nailaze na odaziv. Sovjetski se Savez raspao na odvojene republike; Rusija je suverena republika koja još nije doživjela svoje obraćenje. Komunizam i Crveni zmaj još uvijek nadziru brojne dijelove svijeta. Međutim, Gospa je u Fatimi rekla, "Na kraju će moje Bezgrješno Srce trijumfirati." Konačno poglavlje o Fatimi još uvijek nije napisano.

Kada je 1945. atomska bomba razorila Hirošimu, osam je ljudi u blizini zasljepljujućeg središta nuklearnog bljeska čudom preživjelo ognjeni uragan eksplozije i gama zraka, dok su pobijeni svi u krugu od kilometra i pol, a neki koji su stanovali i dalje nastavili su umirati od smrtonosnih posljedica zračenja. U razdoblju od preko trideset godina, oko dvjestotinjak je znanstvenika pregledalo tih osmero ljudi, uzalud pokušavajući utvrditi što ih je moglo spasiti od izgaranja. Jedan od preživjelih, otac H. Shiffner, isusovac, dao je na američkoj televiziji sljedeći dramatični odgovor, "U toj smo kući živjeli Fatimsku poruku."24 10. Garabandal, Španjolska: Njegovo je vrijeme došlo Postoji bitna povezanost između La Salettea u Francuskoj, Fatime u Portugalu, Garabandala u Španjolskoj, Akite u Japanu, i Međugorja u Bosni i Hercegovini. Oni jedni druge nadopunjuju i snaže, sličnošću svojih tema: važnošću i snagom krunice i svećenstva; naglaskom na Euharistiju; prisustvom Anđelâ (u više ukazanjâ Anđeo prethodi ukazanju Blažene Majke i pričešćuje djecu); naglaskom na sakramente; povjerenim tajnama koje će kasnije biti otkrivene; žurnim pozivima na molitvu i pokoru; pojavom glavnog vidioca među djecom; te vizijama predstojećih nevolja. U Garabandalu i Međugorju, Gospa je govorila o: 1) Upozorenju, Čudu i Kazni; 2) vidljivom znaku koji će biti ostavljen na mjestu ukazanja, kako bi ljudi povjerovali; 3) uputama za post i odabiru svećenika koji će poruke prenijeti javnosti. Prema riječima međugorske vidjelice Mirjane, kazna se može ublažiti - ali ne i sasvim ukloniti - molitvom i postom. Jedno od zala koje je prijetilo svijetu već je uklonjeno, zahvaljujući molitvi i postu, kazala je Mirjana. Upravo poradi toga, Blažena Djevica i dalje zahtijeva molitvu i post. Upozorava nas, "Zaboravili ste kako se, uz pomoć molitve i posta, možete obraniti od ratova, te otkloniti prirodne zakonitosti." Sličnosti među ukazanjima u Fatimi, Garabandalu i Međugorju upravo su zapanjujuće. Ona se nastavljaju jedno na drugo. Zapravo, moglo bi ih se smatrati i jedinstvenim, samo produljenim ukazanjem u različitim razdobljima, te na različitim mjestima, s ponešto različitim porukama važnima za potrebe Crkve u okviru naraštaja unutar kojega se vizija odvija. Događaji koji će pogoditi čitav svijet Ukazanjâ u San Sebastianu od Garabandala u Španjolskoj dogodila su se između 1961. i 1965. Iako je oko tih navodnih ukazanjâ bilo dosta pomutnje, Crkva ih nikada nije osudila. Godine 1986., biskup je osnovao novu komisiju, te se Garabandal trenutačno nalazi pod istragom vatikanskih crkvenih vlasti. Poruka Garabandala sadrži proročanstva nadnaravnih događaja koji će zadesiti čitav svijet. Budući da bismo se mogli nalaziti vrlo blizu tih prorečenih događaja, bilo bi uputno da se vjernici upoznaju s Gospinim porukama, poglavito ako Crkva ukazanjâ proglasi "dostojnim vjerovanja." Stvari koje se imaju dogoditi Proročanstva nam Garabandala govore kako imaju uslijediti četiri najveća nadnaravna

događaja u povijesti čovječanstva: 1. Upozorenje na svjetskoj razini: ono će doći od Boga, te će ga iskusiti svatko u svijetu. 2. Veliko čudo: Bog će učiniti najveće čudo svih vremenâ. 3. Trajni znak: nakon toga velikog čuda, znak kakav nikada prije nije viđen na zemlji, zauvijek će ostati u "borovima" Garabandala. 4. Velika kazna: riječ je o kazni koja ovisi o reakciji čovječanstva na poruke. Kada će se zbiti navedeni događaji? Mari-Loli, jedna od vidjelica iz Garabandala, znade godinu u kojoj će doći do upozorenja. Rekla je da će do upozorenja doći unutar godine dana prije čuda. Conchita, najstarija vidjelica iz Garabandala, znade kada će se dogoditi čudo. Selo Priča o Garabandalu započinje uvečer 18. lipnja 1961., kada se Arkanđeo Mihael ukazao četverima djevojčicama. U tijeku idućih dvanaest dana, još im se osam puta ukazao u tišini. Dana 1. srpnja, Anđeo je napokon progovorio, kako bi najavio da će im se idućega dana ukazati Blažena Djevica Marija kao Gospa Karmelska. San Sebastian od Garabandala je malo seoce od oko 300-tinjak stanovnika, smješteno u prekrasnim planinama Kantabrije na sjeverozapadu Španjolske, u biskupiji Santander. Oko četvrt kilometra prema sjeveru, na visokom obronku, devet visokih borova nadvisuje selo, označavajući mjesto na kojem se Gospa često ukazivala. U sljedeće se četiri godine više od 2000 puta ukazala u različitim dijelovima sela. Vidjelice Vidjelice su bile: Conchita Gonzalez (dvanaest godina), Jacinta Gonzalez (dvanaest godina), Mari Cruz Gonzalez (jedanaest godina), koje međusobno nisu ni u kakvom bliskom srodstvu, te Mari-Loli Mazon (dvanaest godina). One su Gospu opisale kao prelijepu mladu ženu od oko osamnaest godina. Nosila je bijelu haljinu s plavim plaštem i na desnoj ruci smeđi škapular. Na glavi joj je bio vijenac od dvanaest zvijezda. Kosa joj je bila tamno-smeđa, s razdjeljkom u sredini. Lice joj je bilo ovalno, s izrazito lijepim nosem. Djevojčice su kazale, "Nema žene koja bi izgledala ili zvučala poput nje." Ukazanjima bi prethodila tri nutarnja pozivâ, što su ih djevojčice opisale kao radost, koje je postajala sve jača. Nakon trećeg bi se poziva djevojčice sjatile iz različitih dijelova sela, te u isto vrijeme stigle na mjesto što bi ga Gospa naznačila i u zanosu popadale na koljena. Za vrijeme ukazanjâ, "istražitelji" bi ih podvrgavali opeklinama, usmjeravali im reflektore u oči, te boli iglama, a da djevojčice pritom ne bi pokazivale nikakvu reakciju na bol. Prema izvješćima, četvorica bi odraslih teško podizali jednu dvanaestgodišnjakinju, dok bi djevojčice s lakoćom podizale jedna drugu, kako bi Gospi utisnule oproštajni poljubac. Ukazanjâ su bila popraćena drugim pojavama za koje se činilo kako prkose prirodnim zakonitostima, poput ekstatičnih padova i trčanja uokolo po izrazito kamenitom terenu. Gospa je poljubila brojne vjerske predmete. Vidjelice bi, u zanosu, te predmete vraćale njihovim pravim vlasnicima, iako prethodno ne bi znale tko su oni. Tvrdile su kako ih Gospa odvodi do prave osobe.

Gospa je obećala: "Preko cjelova što sam ga utisnula u ove predmete, moj će Sin činiti čudesa prije, kao i poslije Velikoga čuda." Ispunjenje se ovoga obećanja očitovalo kroz brojna obraćenja, kao i izliječenja znanstvenim putem neizlječivih bolesti i teških ovisnosti diljem svijeta. Poruke Garabandala Dana 4. srpnja 1961., Gospa je otkrila svoju prvu poruku svijetu. Djevojčicama je rekla da poruku javno obznane 18. listopada 1961. Toga su dana djeca objavila sljedeću poruku: "Potrebne su mnoge žrtve, puno pokore. Moramo često posjećivati Presveti Sakramenat ... ali prije svega moramo biti jako dobri... Ako tako ne učinimo, očekuje nas kazna... čaša se već puni, te ćemo, ako se ne promijenimo, biti kažnjeni." Dana 1. siječnja 1965., Blažena je Djevica Conchiti Gonzales kazala kako će im se idućeg 18. lipnja ukazati Arkanđeo Mihael, kako bi u Marijino ime prenio konačnu poruku cijelome svijetu, jer se na njezinu prethodnu poruku nije obratila pozornost. U "Cuadru" se Sveti Mihael ukazao Conchiti dok je bila u zanosu, koji je trajao približno šesnaestak minuta. Prenio joj je sljedeću obećanu konačnu Gospinu poruku, upućenu cijelome svijetu: "Budući da moja poruka od 18. listopada nije poslušana i nije obznanjena svijetu, kazat ću vam da je ovo posljednja poruka. Čaša se prije punila, a sada se već prelijeva. Brojni su kardinali, brojni biskupi i brojni svećenici na putu u propast, a sa sobom odvode puno dušâ. Euharistiji se pridaje sve manja i manja važnost. Našim bismo pozitivnim naporima trebali izbjeći gnjev Božji." "Ako iskrene duše zatražite oproštenje, On će vam oprostiti. To sam ja, vaša Majka, koja vam preko posredništva Svetoga Mihaela želim poručiti da se popravite, da su upozorenjâ koja primate već posljednja, te da vas silno ljubim i ne želim vašu osudu. Zatražite nas iskreno i dat ćemo vam. Trebate se više žrtvovati. Razmišljajte o Isusovoj Muci." Gospa se ukazala noseći smeđi škapular, čime je ukazala da bismo ga i mi trebali nositi, te je djecu naučila moliti krunicu. Najveći je naglasak stavila na Euharistiju i molitvu za svećenike. Posljednje je ukazanje bilo ono Conchiti, 13. studenoga 1965., kod "borova." Četiri velika događaja koji se tek imaju zbiti Vidjelice spominju četiri velika, nadnaravna događaja, koji su prorečeni u Garabandalu. Kada se dogode, ti će prorečeni događaji potvrditi stvarnost Garabandala. Upozorenje Prvi će događaj biti Božje upozorenje upućeno čitavome svijetu. Conchita je u svome pismu od 1. siječnja 1965. napisala sljedeće: "Gospa je rekla kako će čitavome svijetu prije čuda biti upućeno upozorenje, kako bi se svijet mogao popraviti. Ono će doći izravno od Boga, te će se moći vidjeti po čitavome svijetu." Conchita je 2. lipnja 1965. napisala ovo: "Upozorenje je, baš kao i kazna, nešto što će i dobri i zli doživjeti kao zastrašujuće. One će dobre privući bliže k Bogu, dok će zle upozoriti na to da se približava kraj vremenâ. To će biti posljednja upozorenjâ." Conchita je objasnila kako upozorenje predstavlja pročišćenje koje nas ima pripraviti na čudo. Ona vjeruje da ćemo se, kada se to dvoje zbude, približiti kraju vremenâ. Svaka će osoba na zemlji imati nutarnje

iskustvo svoga stanja u svjetlu Božje pravde. Upozorenje će iskusiti jednako vjernici kao i nevjernici. Mari-Loli, koja znade godinu kada će doći do upozorenja, rekla je, "Vidjet ćemo ga i osjetiti unutar sebe, te će nam biti posve jasno da dolazi od Boga." Jacinta je kazala: "Upozorenje je nešto što će isprva biti vidljivo u zraku, i to posvuda u svijetu, a potom će se smjesta prebaciti u unutrašnjost naših duša. Trajat će vrlo kratko, ali će se činiti dugim, poradi učinka koje će proizvesti u nama. Bit će na dobrobit naših duša, kako bismo u sebi prepoznali svoju savjest... dobro koje smo propustili učiniti, kao i zlo koje smo učinili. Potom ćemo osjetiti veliku ljubav prema našim nebeskim Roditeljima i zatražiti oproštenje za sve svoje prijestupe. Upozorenje je upućeno svima, jer Bog želi naše spasenje. Upozorenje služi da bismo bili još više privučeni k Njemu i da bi naša vjera porasla. Stoga je potrebno pripravljati se za taj dan, ali ga ne treba čekati u strahu. Bog ne šalje ništa da bi izazvao strah, već jedino u pravednosti i ljubavi. On to čini na dobrobit sve svoje djece, kako bi mogla uživati vječnu sreću, i kako ne bi bila izgubljena." Veliko čudo Gospa je obećala da će se nad gajem borova odigrati veliko čudo. To će se zbiti jednog četvrtka uvečer, u 20:30, između 8. i 16. ožujka, travnja ili svibnja. Čudo će se poklopiti s jednim važnim događajem u Crkvi, na blagdan jednog mladog mučenika Euharistije. Vidjet će ga svi u selu, kao i na okolnim planinama. Bolesnici koji mu budu prisustvovali, ozdravit će. Grešnici i nevjernici će se obratiti. Taj će događaj biti moguće snimiti foto aparatom, kao i prenijeti televizijskom slikom. Rusija će se nakon toga čuda obratiti. Conchita, koja znade datum kada će se to čudo zbiti, mora ga najaviti osam dana unaprijed. Conchita u svome dnevniku piše da će ga Papa koji tada bude na vlasti moći vidjeti ma gdje se u tom trenutku nalazio. Prema riječima Mari-Loli, čudo će uslijediti u roku od godine dana nakon upozorenja. Mari-Loli ne zna datum kada će doći do upozorenja, već samo godinu. Rekla je također i da joj je Blažena Majka kazala sljedeće: "Doći će vrijeme u kojem će izgledati kao da je s Crkvom svršeno, kada će svećenici imati poteškoća oko slavljenja Mise i propovijedanja o svetim stvarima." Doći će vrijeme kada će se činiti da je Crkva na samom rubu propasti. Proći će kroz strahovitu kušnju. Kada je Gospu upitala kako će doći do toga, ona je to nazvala "komunizmom." Trajni znak Trajni će znak ostati zauvijek kao posljedica velikog čuda. Bit će nadnaravna podrijetla; nešto što još nikada prije nije viđeno na zemlji. Conchita je napisala: "Znak čuda, što će ga biti moguće fotografirati ili prenijeti televizijskom slikom, ostat će zauvijek među borovima. Nitko ga, međutim, neće moći dotaknuti. Kazna U lipnju 1962., Conchita, Mari-Loli i Jacinta imale su viziju velike nadolazeće kazne. Gospa je vidjelicama rekla da će, ako ne poslušamo njena upozorenja, te ako se čovječanstvo ne promijeni nakon upozorenja i čuda, Bog poslati kaznu. U jednoj je bilješci Conchita zapisala: "Kazna ovisi o tome hoće li čovječanstvo poslušati poruke Blažene Djevice Marije." Conchita je u svome dnevniku nadalje zapisala: "Ako se svijet promijeni, kazna se može izbjeći." Opisujući viziju kazne, Mari-Loli je kazala: "Biti će gore negoli da smo u potpunosti okruženi vatrom - iznad nas, ispod nas, i oko nas. Vidjela je ljude kako se bacaju u more, no, činilo se da ono, mjesto da ugasi vatru, još samo pojačava njihovo izgaranje." Padre Pio

Padre Pio bio je jedan od rijetkih svećenikâ u povijesti Crkve koji su primili Rane Našega Gospodina (stigmate). Od rane dobi blagoslovljen brojnim duhovnim darovima, Padre Pio vjerovao je u ispravnost Garabandala. Događaj koji potvrđuje vjeru Padre Pia u Garabandal zbio se početkom 1966. Conchita, koja je tada imala samo šesnaest godina, bila je u posjetu Rimu sa svojim roditeljima. Došla je na poziv kardinala Ottavianija, prefekta Svete kongregacije za nauk vjere. Za vrijeme posjeta, Conchita se nasamo sastala s Padre Piom. Tom je prilikom on uzeo Conchitinu ruku, kao i križ što ga je Gospa bila poljubila u Garabandalu, te oboje držao u svojim rukama. Taj je križ bio prošao i kroz ruke Djeteta Isusa za ukazanja 13. studenog 1965. Za vrijeme tog svoga posjeta Rimu, Conchita je također bila i u privatnoj audijenciji kod Pape Pavla VI. O tome nikada nije objavljeno nikakvo javno izvješće, osim što je Papa rekao, "Conchita, blagoslivljam te, a sa mnom te blagoslivlje čitava Crkva." Dana 16. listopada 1968., Conchita je primila telegram s pozivom da otputuje u Lourdes, kako bi tamo primila pismo od Padre Pia. U Lourdesu se susrela s ocem Bernardinom Cennamo, koji joj je kazao kako mu je Padre Pio naložio da joj uruči pismo, kao i veo kojim je njegovo lice bilo prekriveno neposredno nakon smrti. Conchita je upitala, "Kako to da mi je Djevica rekla da će Padre Pio vidjeti čudo prije svoje smrti?" Otac Cennamo je odgovorio, "Vidio je čudo prije nego što je umro. Sam mi je to rekao." Pismo Padre Pia zapisao je otac Pelligrino, koji se skrbio o Padre Piu posljednjih godina njegova života. Pismo glasi ovako: "Za Conchitu, Padre Pio je rekao, 'Molim se Presvetoj Djevici da ti bude utjehom i uvijek te vodi ka svetosti, i blagoslivljem te iz sveg srca.'" Svećenik isusivac ugledao Veliko čudo Otac Ljudevit Marin Andreu, tridesetosmogodišnji isusovac, svećenik, bio je u svom drugom posjetu Garabandalu 8. kolovoza 1961. Promatrajući vidjelice u zanosu, otac je Ljudevit odjednom četiri puta za redom uzviknuo, "Čudo!" Kada se, kasnije te večeri, s prijateljima vozio kući, otac je Ljudevit rekao, "Kakav mi je divan dar poklonila Djevica! Kako smo sretni što imamo takvu Majku na Nebu! Danas je najsretniji dan mog života!" Kratko zatim, spustio je glavu i umro. U jednom kasnijem ukazanju, Gospa je vidjelicama kazala da je otac Ljudevit vidio i nju i veliko čudo. Umro je od radosti. Gospa je također Conchiti 14. rujna 1965. otkrila da će tijelo oca Ljudevita Andreu jednoga dana biti ekshumirano i nađeno neraspadnuto - dan nakon velikog čuda. Ostale tajanstvene pojave Za vrijeme ukazanjâ, djevojčice su mogle otkriti i prepoznati svećenike koji su u selo došli u civilnoj odjeći, nastojeći tako prikriti svoj pravi identitet. Puno puta za vrijeme svojih šetnji u zanosu, vidjelice bi svećenicima nudile njihove križeve na poljubac. Tijekom jedne od Conchitinih zanosa 1962., dva su svećenika klečala u znak štovanja Gospe. Conchita ih je nježno ohrabrila da ustanu, kako bi naglasila duboko poštovanje što ga Gospa gaji prema svećenicima. Djecu je naučila da svećenike pozdravljaju prije Anđelâ, budući da su oni važniji, jer samo svećenici mogu posvećivati kruh i vino u Tijelo i Krv Kristovu za vrijeme Svete misne Žrtve. Još je jedan značajan događaj u Garabandalu naglasio važnost Euharistije. Pojavio se anđeo sa zlatnim kaležom u ruci. Anđeo je pozvao djecu na razmišljanje o Onome kojeg će primiti. Naučio ih je moliti Pokajanje koje se inače moli na početku svake Mise, a potom ih pričestio. Naučio ih je i da u zahvalu izmole molitvu Dušo Kristova. Ove bi se izravne intervencije

redovito ponavljale kada god svećenik iz susjednog sela Cosio nije mogao doći u Garabandal. Brojne su ove "anđeoske Pričesti" zabilježene na filmu, na kojem se vide pokreti usana, jezika i grla djevojčica. Međutim, budući da su te hostije bile vidljive samo njima, brojni su skeptici dvojili jesu li one odista primile Svetu Pričest. Na upit odakle su došle Hostije, budući da ih posvetiti može jedino svećenik, Anđeo im je rekao da su uzete iz Svetohraništâ crkava. Dana 22. lipnja 1962., Anđeo je Conchiti rekao da će Bog učiniti "posebno čudo". Ljudi će u trenutku primanja Pričesti moći vidjeti Svetu Hostiju na njenom jeziku, kako bi povjerovali. U svome dnevniku, pod datumom 30. lipnja 1962., Conchita je zapisala: "Dok sam se nalazila među borovima, začula sam glas koji je rekao da će se čudo dogoditi osamnaestoga srpnja." Anđeo ju je kasnije uputio da ovu poruku otkrije petnaest dana unaprijed. Vidljiva Hostija Čudo se vidljive Hostije zbilo u 1:40 izjutra 19. srpnja 1962. Prisustvovale su mu na stotine svjedoka. Događaj je na film snimio don Alejandro, poslovni čovjek iz Barcelone. Taj je film kasnije predan biskupu Santandera. Svjedoci su kazali kako je Conchita klekla i isturila jezik da bi primila Hostiju. Isprva se ništa nije moglo vidjeti. Za nekoliko se trenutaka, međutim, na njenom jeziku pojavila bijela Hostija, nešto deblja no obično. Ostala je tu nekoliko trenutaka prije no što će biti progutana. Conchita o ovome događaju govori kao o "malom čudu." Odabrano je kako bi našu pozornost svratilo na stvarnost stvarne Prisustnosti Našega Gospodina u Svetoj Euharistiji. Značajni svjedoci Dva su značajna svjedoka bila prisutna za vrijeme nekih od ukazanja. Bili su to Joey Lomangino i otac Ramon Andreu, isusovac, dok su njihovi životi zahvaljujući događajima u Garabandalu stubokom promijenjeni. Joey Lomangino Joey Lomangino rođen je 5. listopada 1930. u Brooklynu, New York. U lipnju 1947., kada je Joey imao šesnaest godina, njegovu je obitelj pogodila tragedija. Joey je bio punio gumu na jednom od očevih kamiona za prijevoz leda i ugljena, koja mu je odjednom eksplodirala u lice. Guma ga je pogodila među oči, prekinuvši mu optičke živce, kao i one njuha, te tako izazvavši potpuni gubitak obaju ovih osjetila. Godine koje su uslijedile bile su teške. Međutim, zahvaljujući golemoj strpljivosti i ustrajnosti, Joey je završio svoje obrazovanje i pokrenuo sanitetski posao, zajedno s trojicom braće. Za odmora u Italiji 1961., Joey je upoznao Padre Pia. Taj je susret iz temelja izmijenio njegov život. Joey se prisjeća kako u ono vrijeme nije bio osobito pobožan. Međutim, tim je susretom započeo proces obraćenja u njegovom životu. Joey se 1963. vratio u Italiju kako bi se tamo ponovno susreo s ocem Piom. Za vrijeme toga ga je posjeta Padre Pio potaknuo na ispovijed. Joey svjedoči kako je, u trenutku kada se on prekrižio da bi započeo ispovijed, Padre Pio na upravo savršenom engleskom stao nabrajati sve grijehe što ih je Joey bio počinio u svom životu. Ovo je začudno iskustvo bilo samo početak onoga što je potom uslijedilo. Nekoliko dana kasnije Joey je klečao u crkvi, čekajući da Padre Pio započne s Misom. U trenutku kada je Padre Pio prošao kraj njega, Joey je u svojoj glavi osjetio nešto što je bilo nalik na eksploziju. U tom se istom trenutku Joeyu povratio osjet njuha. Smjesta je postao svjestan mirisa ruža. Liječnici su to čudo opisali kao

"žarulju koja visi u središtu prostorije i svijetli, a da pritom ni na što nije priključena." Za vrijeme toga je posjeta Joey Padre Pia upitao ukazuje li se to Gospa u Garabandalu. Njegov je odgovor bio potvrdan. Joey ga je nadalje upitao bi li trebao tamo poći. Odgovor je bio "Da, zašto ne?" I tako je započeo niz događaja zahvaljujući kojima će Joey postati "slijepim apostolom Garabandala." On je Garabandal posjetio puno puta i zbližio se s vidjelicama. Dana 19. ožujka 1964., Conchita je kod borova primila nutarnju poruku od Gospe. Rekla joj je da će Joey Lomangino na dan velikoga čuda progledati. Conchiti je nadalje rečeno kako će Joey u New Yorku osnovati "Kuću milosrđa", kojom će se uvelike proslaviti Bog. Od 1963., Joey putuje svijetom i svjedoči. Otac Ramon Andreu, isusovac Otac Ramon je brat pokojnog oca Luisa Andreua, svećenika koji je ugledao veliko čudo i potom umro od radosti. Otac Ramon dobio je od svojih poglavaraa dopuštenje za posjet Garabandalu. Primio je dopuštenje također i od apostolskog upravitelja biskupije Santander, biskupa Dorotea Fernandeza. Imao je privilegiju prisustvovati više od 400 ekstaza. Za vrijeme svojih posjeta selu, pomno je zapisivao sve što bi tamo čuo i vidio. Njegovi zapisi predstavljaju dokumentaciju koja se ubraja među onu vrijedniju, zahvaljujući oštroumnosti njihova autora. Najčudesniji događaj za oca Ramona bio je kada su mu vidjelice otkrile da su razgovarale s njegovim pokojnim bratom, ocem Luisom Andreu. Conchita je 15. i 16. kolovoza u svoj dnevnik zapisala sljedeće: "Nekoliko dana nakon smrti oca Ljudevita, Blažena nam je Djevica najavila da ćemo s njim razgovarati... U osam ili devet sati uvečer, Blažena nam se Djevica ukazala sa smješkom, što je bilo veoma, veoma uobičajeno. Rekla je nama četverima: "Otac Ljudevit će sada doći i porazgovarati s vama." Trenutak kasnije, došao je i pozvao nas jednu po jednu. Nismo ga mogle vidjeti, ali smo mu čule glas. Bio je jednak njegovu zemaljskom glasu. Nakon što je neko vrijeme govorio dajući nam različite savjete, rekao nam je neke stvari koje su se odnosile na njegova brata, oca Ramona Andreu. Naučio nas je neke riječi na francuskom, njemačkom i engleskom, kao i neke molitve na grčkom. Ocu Ramonu prenešene su točne pojedinosti o pogrebu njegova brata, kao i o njemu samome, koje nitko drugi nije mogao znati. Jednom je drugom prilikom otac Ljudevet dao poruku za svoju majku: "Budi sretna i zadovoljna jer sam na Nebu i vidim te svaki dan." Bila je to poruka koja je njegovoj majci donijela veliku radost, a ujedno i značajno otkrivenje o našim bližnjima koji su otišli u Nebo. Otac Ramon sada živi u Kaliforniji i više je od običnog svjedoka. Njega i njegova brata, oca Ljudevita, Gospa je na poseban način odabrala da svjedoče o nevjerojatnim garabandalskim događanjima. Stav Crkve Kratko nakon što su 1961. započela ukazanja, biskup Doroteo Fernandez, apostolski upravitelj biskupije Santander, uspostavio je odbor od tri svećenika i dva liječnika, sa zadatkom da prouče ukazanjâ. Psihijatar Luis Morales Noriega i otac Francisco Odriozola, predvodili su ovo posebno proučavanje. Ono se nije smatralo Kanonskom komisijom. U skupini je bio i otac Juan de Val Gallo, koji je kasnije postao biskupom Santandera. Za vrijeme četiri godine ukazanjâ, članovi su ove skupine selo posjetili svega tri puta. Nikada se nisu zajednički sastali kao tijelo, niti su ikada podnijeli zajedničko izvješće. Dr. Morales, vodeći stručnjak za mentalno zdravlje u Santanderu, izjavio je kako događaji imaju prirodno objašnjenje, koje se temelji na jednoj psihološkoj teoriji. On je čitavu stvar otpisao kao "dječju igru." Godine 1961., Gospa je vidjelicama rekla: Doći

će vrijeme kada ćete vas četiri jedna drugoj proturječiti, kada će si i vaše obitelji međusobno proturječiti oko ukazanjâ; čak ćete i nijekati da ste vidjele mene ili Svetog Mihaela. Tom su prilikom svjedoci čuli kako četiri vidjelice u zanosu govore: "Kako je moguće da ćemo jednoga dana reći da te nismo vidjele, budući da te sada gledamo?" Gospa im je kazala: "Jer ćete prolaziti kroz istu pomutnju kao i Crkva." Te su se proročanske riječi uistinu i počele ostvarivati još gotovo od samoga početka, te su djeca kasnije uistinu nijekala ukazanjâ. Stoga su biskup i njegovi nasljednici imali razloga za ozbiljne rezerve glede vjerodostojnosti ukazanjâ. Biskup Fernandez, kao i njegov neposredni nasljednik biskup Eugenio Beitia, izdali su svoje "Notas". Te su "Notas" upozoravale na oprez i svećenicima onemogućavale posjet selu bez prethodnog dopuštenja. Također se u njima navodi i to da ne postoje dokazi prema kojima bi se tu moglo govoriti o bilo kakvim nadnaravnim događajima. Međutim, znakovito je primijetiti da je biskup Beitia u svojim "Notas" od 8. srpnja 1965. napisao: "... Željeli bismo, međutim, kazati, da nismo našli razloga za osudu od strane Crkve niti u doktrini, niti u duhovnim preporukama otkrivenim u tim događanjima i upućenima kršćanskim vjernicima; štoviše, navedene preporuke sadrže poticaje na molitvu, žrtvu, pobožnost Svetoj Euharistiji i pobožnost Blaženoj Djevici u tradicionalnim i vrlo hvalevrijednim oblicima; tu su također i poticaji na sveti strah Božji, uvrijeđen našim grijesima..." Biskup Puchol, koji je naslijedio biskupa Beitiu, nije, međutim, bio tako sklon Garabandalu. On je ove događaje čak opovrgnuo putem medijske kampanje koja je obuhvatila čitavu provinciju. Poradi prerane smrti biskupa Puchola u automobilskoj nesreći 8. svibnja 1967., biskupiju je do imenovanja novog biskupa vodio Enrique Cabo, vikar i član Crkvenoga vijeća. Novi nasljednik, biskup Cirarda, na sličan je način obezvrijedio ukazanjâ uputivši pismo svim biskupima preko Crkvenoga državnoga tajnika. U razdoblju između 1966. i 1983., nastavila se kontroverza oko toga jesu li događaji nadnaravnoga podrijetla. U prosincu 1971., biskup del Val Gallo imenovan je čelnikom biskupije Santander. On je pokazao otvorenost spram ukazanjâ. Uviđajući nedostatke izvorne komisije, pokušao je uspostaviti novu pod dvojnom nadležnošću Rima i Santandera. Ti su napori, međutim, u ono vrijeme zaustavljeni, poradi snažnoga protivljenja. Biskupu del Val Gallu ručno je uručeno pismo datirano s 20. kolovozom 1978. Napisali su ga svećenici koji su se sastali u Lurdu, kako bi proučili sve događaje koji su se zbili u Garabandalu. Evo nekoliko izvadaka iz toga pisma: "Želimo obavijestiti vašu preuzvišenost da se oko 200-tinjak katolika sa svih pet kontinenata sastalo na Marijanskom kongresu u Lurdu kako bi obogatili svoju ljubav prema Mariji i njenom Božanskom Sinu, te kako bi u mirnom okruženju, vođeni Duhom Svetim, proučili događaje koji su se zbili u Garabandalu. Među prisutnima su bili i brojni istaknuti teolozi, među kojima i dvojica bivših savjetnika na Drugom vatikanskom saboru. Prisutni su bili i stručnjaci mariolozi, psihijatri, kao i znanstvenici drugih profila. Nakon žarke molitve, ohrabreni prisustvom 200 zastupnika iz dvadeset i šest zemalja, koji su odražavali osjećaje milijuna katolika, osjećamo se ponukanima da s pouzdanjem Vašoj Preuzvišenosti uputimo sljedeću molbu: "Prošlo je puno godina od početka događajâ koji su se zbili u San Sebastianu, i Gospodin je neke od glavnih svjedoka tih događanja već pozvao k Sebi. Međutim, zahvaljujući Njemu, mnogi su takovi svjedoci još uvijek na životu. U tom smislu, svjesni transcendentalne važnosti rečenih događaja, osjećamo se obveznima zamoliti Vašu Preuzvišenost da bez odlaganja pozove te iste svjedoke na predavanje svojih dragocjenih svjedočanstava u Vaš arhiv. Iako možda postojeće okolnosti ne idu u prilog otvaranju nove istrage na službenoj

razini, mnijenja smo da bi gubitak takvih dragocjenih dokaza, koji potječu od ozbiljnih i odgovornih svjedoka, predstavljao nenadoknadivu štetu. Istovremeno, želimo Vašu Preuzvišenost uvjeriti kako molba koju ovim putem podnosimo ni u kom slučaju ne prejudicira konačni sud Crkve o toj stvari." Pismo je, među ostalima, potpisao i otac Joseph Pelletier, koji je opširno pisao o Garabandalu. Potpisali su ga također i velečasni A.J. Adikalam, Glavni vikar Madrasa u Indiji; velečasni Joseph Lee, S.D.B., iz Hong Konga; otac Francis Benac, isusovac, iz Indije, te otac François Turner, dominikanac, iz Francuske. Dr. Luis Morales Dramatičan zaokret vezan uz događanja u Garabandalu zbio se 30. svibnja 1983., uoči blagdana Pohoda BDM. Dr. Morales, vodeći psihijatar u Santanderu, održao je povijesni govor u kojem je povukao svoj prvobitni negativni sud, te stao u obranu vjerodostojnosti ukazanjâ. Tom je začudnom promjenom stava prekinuta dvadeset-dvogodišnja šutnja, što su je bile nametnule Crkvene vlasti u Santanderu. U svojim uvodnim opaskama, dr. Morales je rekao: "Danas sam ovdje da bih vam progovorio o ukazanjima Gospe od Garabandala. Tu sam stoga što je ona sama izazvala tu promjenu stava u meni. Štoviše, govorim s punim ovlaštenjem crkvenih vlasti." Završio je riječima: "Svoj ću govor završiti usrdnom molbom upućenom Djevici od Garabandala da me do kraja moga života štiti svojim plaštem i ima samilosti prema meni. Imenovanje nove komisije Godine 1986., biskup je del Val Gallo imenovao novu komisiju. Vatikanu je za svog posjeta Rimu nagovijestio da će potiho ponovno otvoriti istragu o događajima u Garabandalu. U jednom od proročanstava iz Garabandala, govori se kako jedan budući biskup Santandera isprva neće vjerovati u ukazanja. Međutim, nakon što primi znak, opozvat će sva ograničenja koja su svećenicima priječila posjet Garabandalu. U siječnju 1987., otac je Gomez, dušobrižnik Garabandala, od biskupa primio naputak da dopusti gostujućim svećenicima slavljenje Mise u seoskoj crkvi. Tom su se promjenom ukinula ograničenja uvedena 1962. Biskup je, u izjavi što ju je prenijela Katolička informativna agencija, objasnio kako njegova odluka nije povezana s njegovim vjerovanjem u ukazanja, već je isključivo plodom poštovanja spram svećenikâ koji dolaze s hodočasnicima. Otkad je ograničenje ukinuto, Conchita nam govori da se vrijeme Čuda približava. "Na ostalo", kaže ona, "nećemo još dugo čekati." Godine 1991., sva su proučavanja završena, te ih je novi biskup predao Rimu. Valja također napomenuti da su sve vidjelice, osim Mari Cruz Gonzalez, službeno pismeno opozvale svoje nijekanje događajâ. U trenutku pisanja ove knjige, Komisija je bila dovršila teološki dio ispitivanja. Povijesne i sociološke studije nalaze se u posljednjim fazama dovršenja. Kada sve studije budu gotove, biskup će cjelokupnu dokumentaciju predati Rimu, kako bi Vatikan mogao donijeti svoju konačnu odluku, budući da se biskup 13. lipnja 1991., na svoj sedamdeset i peti rođendan, povukao sa svoje dužnosti. Dok čekamo odluku Komisije i konačni sud Katoličke Crkve, trebali bismo se rukovoditi onime što je napisala Conchita 14. rujna 1965.: "Djevica Marija jako voli da širimo poruku, i obećala je nagradu svakome, ali poslušnost Crkvi mora uvijek stajati prije svega ostalog, budući da se time još više slavi i časti Boga." Još tri Pape Conchita je rekla: "Kada je Papa Ivan XXIII umro, Gospa mi je kazala, 'nakon Pape Ivana, bit će još tri Pape, od kojih će jedan vladati vrlo kratko, a zatim će nastupiti posljednja vremena.' Kada je Papa Pavao VI postao Papom, Gospa mi je to ponovno spomenula. Rekla je, 'Sada će

biti još dva Pape, a potom će nastupiti posljednja vremena, ali ne i kraj svijeta.'" Budući da značenje ovih riječi još uvijek nije shvaćeno, bilo bi uputno istaći da, kada vidioci govore o kraju vremenâ, ne misle pritom i na kraj svijeta, već na kraj jednoga razdoblja ili dijela vremena. Kroz spominjanje "vremenâ" u nastavku teksta, nakana nam nije tumačiti značenje ovog proročanstva, već prikazati ostala značenja izraza "vremenâ". Na primjer, u Starome nam je Zavjetu Bog Otac progovorio preko Prorokâ (o čemu se ponekad govori kao o dobu ili vremenima Židovâ). U Novome nam je Zavjetu Bog Sin progovorio izravno preko Svojega javnoga djelovanja na zemlji (što je poznato pod imenom nežidovskih vremena, odnosno vremenskoga razdoblja koje je započelo sa Svetim Pavlom). Danas nam Bog, čini se, progovara preko Marije, Majke Božje. Papa je Ivan Pavao II naše stoljeće prozvao "marijanskim dobom." Dok Naučiteljstvo Crkve ne donese svoj konačni sud o Garabandalu, što ćemo ga mi vjernici bezuvjetno prihvatiti, bilo bi uputno razmatrati sljedeća pitanja: - živimo li na kraju marijanskih vremena, te u vremenima koja su ponekad nazivana vremenom Velikog Milosrđa Božjega? - Hoćemo li ući u vrijeme Božje Pravde, kada završi vladavina Pape Ivana Pavla II? Četvrto i posljednje proročanstvo Garabandala govori nam kako velika kazna ovisi o tome hoćemo li poslušati poruke Blažene Djevice Marije. Što kažu teolozi? Otac Michael O'Caroll iz Dublina u Irskoj, član je Pontifikalne marijanske akademije, kao i Francuskoga društva za marijanska proučavanja. Puno je pisao o marijanskoj teologiji i pobožnosti. Vjerojatno je najpoznatije njegovo djelo Theotokos, teološka enciklopedija o Blaženoj Djevici Mariji. Upitan za komentar o događanjima u Garabandalu, otac O'Caroll kazao je sljedeće: "Zanimanje za Garabandal vrlo je dobrodošlo u sadašnjem trenutku iz tri razloga: prije svega, brojna izvješćâ o Gospinim ukazanjima čine vrlo poželjnim postojanje u svakom pojedinom slučaju autentičnih zapisa o onome što se dogodilo, kao i o reakcijama Crkvenih vlasti. Kao drugo, glede Garabandala kruže zbunjujuća i međusobno proturječna izvješćâ; te, kao treće, čitava ta pojava sada ima jedno vrlo izrazito obilježje, a to je da je biskup donio odluku o ponovnom otvaranju ispitivanja." Ova neobična odluka znači da će se pozornost ponovno usmjeriti na te pojave. Ispitivanje, kao i konačna procjena, sastojat će se od sociološkog, teološkog, psihološkog i duhovnog vida ukazanjâ. Biskup je vrlo obziran prema vidjelicama, a povezan je i s ocem Françoisem Turnerom, dominikancem, koji već godinama vrlo pozorno i mudro prati ovu pojavu. I odgovarajući bi rezultati stoga trebali biti vrlo dragocjeni. Otac Edward O'Connor, autor brojnih knjiga i članaka o Mariji, član Odsjeka za teologiju Sveučilišta Notre Dame već pedeset i jednu godinu, pisao je o marijanskoj teologiji, te primio nagradu "Dayton Library" za svoju knjigu "Dogma Bezgriješnoga Začeća." Otac O'Connor pomno prati sva suvremena ukazanjâ, dok je o Garabandalu izjavio sljedeće: "Garabandal sam posjetio 1967. i tamo se susreo s Jacintom i Mari-Loli, kao i s dvojicom župnih svećenika koji skrbe o vidjelicama. Odlazeći tamo, nisam znao što misliti o ukazanjima, te sam čak bio i pomalo skeptičan. U međuvremenu sam se ozbiljno posvetio proučavanju toga pitanja, i sve što sam pročitao potvrđuje moje uvjerenje. Nemoguće je da bi jedanaest- i dvanaestgodišnje djevojčice mogle "odglumiti" sve što se tamo dogodilo."

Dr. Mark Miravalle, upravitelj Marijanskoga ureda za suvremena ukazanjâ i izvanredni profesor teologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, primijetio je sljedeće: "Poruka se Garabandala dobro uklapa u cjelokupnost marijanskih porukâ modernome svijetu. Naglasak na pokori, Euharistijskom klanjanju i pobožnosti, kao i obnovi svećenstva, čini se vrlo aktualnim za današnju Crkvu i suvremeni svijet. Garabandal očituje brojne znakove vjerodostojnosti.1 Upozorenja Garabandala Otac Joseph Pelletier, poznati marijanski stručnjak, upitao je Conchitu nekoliko pitanja, te pružio daljnje uvide u garabandalske događaje. Conchitin odgovor od 19. lipnja 1965. glasi: "Evo napismeno upozorenja što mi ga je Blažena Djevica dala kada sam se nalazila sama kod borova 1. siječnja ove, 1965. godine. Upozorenje što će nam ga Blažena Djevica dati je poput kazne. Njegov je cilj dobre privući bliže k Bogu, a ostale upozoriti. Ne mogu otkriti u čemu se upozorenje sastoji. Blažena mi Djevica nije rekla da ga objavim. Ništa više od toga. Bog bi htio da preko toga upozorenja popravimo svoje živote i činimo manje grijeha protiv Njega. Na pitanje postavljeno od strane mariologa i proučavatelja Garabandala oca Laffineura hoće li upozorenje uzrokovati smrt, ona je pismeno odgovorila ovako: "Ukoliko od njega umremo, to neće biti od samoga upozorenja, već od emotivnoga šoka što ćemo ga doživjeti videći i osjećajući upozorenje."2 13. rujna 1965.: Slijedi Conhitin iskaz upućen nekolicini Amerikanaca. Dva su Conchitina iskaza pritom uslijedila kao odgovor na postavljeno pitanje: P.: Hoće li upozorenje biti nešto vidljivo, ili pak nešto nutarnje, ili možda oboje? O.: Upozorenje je nešto što dolazi izravno od Boga. Biti će vidljivo po cijelom svijetu, ma gdje se tko u datom trenutku nalazio. P.: Hoće li upozorenje svakome otkriti njegove osobne grijehe, uključujući tu ljude svih vjeroispovjesti, pa i bezbošce? O.: Da, upozorenje će biti poput otkrivanja naših grijeha, te će ga jednako vidjeti i osjetiti i vjernici i nevjernici, kao i ljudi svih vjeroispovjesti, bez razlike. 22. listopada 1965.: Slijedi Conchitina izjava jednoj Španjolki. U odgovoru na pitanje bi li upozorenje mogla biti kometa koja se približava zemlji, Conchita je kazala: "Ne znam što je kometa. Ako je to nešto što ovisi o volji čovjeka, moj je odgovor - ne. Ako je to nešto što će učiniti Bog, moguće je." Kada je žena izrazila svoju zaplašenost i zatražila od Conchite da se moli za nju, Conchita joj je na to odgovorila: "O, da, upozorenje će biti zastrašujuće, tisuću puta strašnije od potresâ." Na upit o naravi upozorenja, Conchita je odgovorila: "Biti će poput vatre. Neće opržiti naše tijelo, ali ćemo ga osjećati i tjelesno i u nutrini." Dodala je, "Kasnije ćemo to komentirati. Svi će ga narodi i sve osobe osjetiti na isti način. Nitko mu neće izbjeći. Čak će i sami nevjernici iskusiti strah Božji. Čak i ako se sakrijete u svoju sobu i spustite roletne, nećete mu izbjeći. Svejedno ćete ga vidjeti i osjetiti." I, ponovno, "Da, istina je. Blažena mi je Djevica dala ime te pojave. Započinje sa slovom 'A'. Ali nije mi rekla da bilo kome to otkrijem. Kada je gospođa još jednom izrazila svoju zaplašenost, Conchita je dodala: "Ali, nakon upozorenja, silno ćete ljubiti dobroga Gospodina." Na pitanje: "A što je s čudom?" odgovorila je, "Na čudo nećemo dugo čekati." Conchita je ovdje dodala i jednu zanimljivu opasku: "Iako treba pričekati da se dogodi, ono neće stići prekasno. Božje je vrijeme uvijek ono pravo."

Ovdje je potrebno dodati i jednu važnu napomenu: kada Conchita opisuje upozorenje riječima da je ono "poput vatre", pritom misli da ono na neki način, ili možda čak i na više načina, sliči vatri, ali nije vatra. Prema Conchitinim riječima, upozorenje i vatra imaju dvije zajedničke odlike: može ih se "vidjeti" i "osjetiti", te su "vrlo zastrašujući". Upozorenje će vidjeti i osjetiti svi ljudi, te će ono u ljudskim srcima izazvati veliki strah; strah tako velik da bi neki od njega čak mogli i umrijeti. Tražiti točan i detaljan opis ove pojave izražen ljudskim rječnikom znači tražiti nemoguće. To, ujedno, nije niti potrebno. Ovo bi trebalo biti dostatno da nas potakne na poduzimanje određenih koraka smjesta, kako bismo bili spremni na upozorenje kada do njega dođe. Upozorenje u perspektivi Znatiželja je posve normalna ljudska odlika, no lako može postati prekomjerna. Pretjerana briga oko detaljnih opisa upozorenja, mogla bi dovesti do upravo morbidne znatiželje koja je zavodljiva i štetna. Budući da je upozorenje nešto nadnaravno, poslano izravno od Boga, ljudski će rječnik uvijek biti presiromašan da bi ga izrazio. Slike i usporedbe koje se koriste, u najboljem slučaju mogu dati djelomičnu sliku stvarnosti. Uzimanje navedenih slika predoslovno također bi nas moglo zavesti. Velika je vjerojatnost i ta da bismo tada postali isuviše strašljivi i razdražljivi. Poradi toga bismo mogli izgubiti mir uma i srca, tako neophodan za dobar kršćanski život. Strah Božji je pozitivan, kao što nam govori Sveto Pismo, ali strah Božji koji je dobar nije nešto opsesivno, što nas neprestano navodi na brigu, te nam naposljetku oduzima mir uma i srca i odvodi nas od Boga. Strah Božji koji je dobar strah je koji krjeposne duše približava Bogu, a grešnike navodi na popravak života. Upravo je to namjera što ju je Conchita pripisala upozorenju. Ono će izazvati sveti strah Božji. Naša bi se briga u ovom trenutku trebala sastojati u tome kako se približiti Bogu, izbacujući iz našeg života svaki grijeh i težeći da Ga više ljubimo i bolje Mu služimo. Ako tako činimo, bit ćemo spremni na upozorenje kada do njega dođe. Svakako, ono će u našim srcima izazvati strah. Ali, taj nas strah neće ubiti. Dovest će nas bliže k Bogu, jer Ga se bojimo uvrijediti, kao što se sin boji uvrijediti svoga oca koji mu je uvijek dobar. Kao što je prorečeno, bilo je pomutnje i proturječja oko širenja garabandalske poruke. Isus je Conchiti 13. veljače 1966. kazao sljedeće: "Ne zabrinjavaj se time vjeruju li ljudi ili ne... Ja ću sve učiniti. Ali, dat ću ti i trpljenje. Bit ću sa svakim koji trpi za mene... Morat ćeš puno pretrpjeti, jer će ti vrlo malo ljudi povjerovati." Gospodin je prorekao kako Conchitino trpljenje, tako i pomanjkanje vjere u ukazanja. Nalazimo se u razdoblju čekanja i iščekivanja u svezi s Garabandalom. Za to vrijeme, u vjeri, dok živimo i širimo poruku, trebamo svi moliti i prinositi žrtve u ruke Gospodinove. Ohrabrite se i zapamtite da ništa toliko ne širi mogućnost srca da primi Boga kao trpljenje. Trpljenje što ga podnosite čisti vašu dušu, te ga Bog želi, kao znak Njegove ljubavi prema vama. On je Kralj Ljubavi i Mira. Onaj koji pronađe Boga, pronašao je mir. Garabandal i sinagoga U kolovozu 1988., otac François Turner, francuski dominikanac, održao je govor u jednom štaglju koji se nalazi kod garabandalskih borova. Već trideset godina, gotovo svi koji imaju veze s pretpostavljenim ukazanjima, smatraju ga jednim od vodećih autoriteta za Garabandal.

Iz brojnih razloga, Garabandal nije doživio priznanje što su ga brojna druga ukazanjâ primila tijekom proteklih godina. Ukratko, on će privući svjetsku pažnju. Evo sažetka govora oca Turnera.3 Stup dima u Garabandalu Utvrđena je činjenica da je Conchiti Gospa kazala kako će kod borova zauvijek ostati znak. Bit će ga moguće fotografirati i prenijeti televizijskom slikom, ali ne i dotaknuti, te neće djelovati kao da je s ovoga svijeta, ali će svakako biti od Boga. Bit će to nešto čudesno, trajno čudo. Moguće ga je usporediti sa stupom dima, ali i sa sunčanim zrakama, budući da ga se može vidjeti, ali ne i dotaći. Sastojat će se od nepoznate materije. Stup dima u Bibliji Svi Hebreji koji su slijedili Mojsija na izlasku iz Egipta vidjeli su Jahvu "danju u stupu od oblaka, (...) a noću u stupu od ognja (...) (Izlazak 13,21), koji ih je izbavio od Egipćana (Izlazak 14,24), pratio narod na Sinajsko brdo (Izlazak 19,16-18; 34,5), ostajući tako prisutnim među svojim narodom, kao njihov vođa, "(...) kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli (Izlazak 40,36), "na putu /je/ išao pred /njima/ da /im/ potraži mjesto za taborovanje" (Ponovljeni zakon 1,33). Gospodin je bio taj koji se "pokaže (...) u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator (Ponovljeni zakon 31,15). Tajanstveni je oblak ispunio Salomonov hram (I Kraljeva 8,10), Nehemija je slavio Gospodina, hvaleći Ga riječima "Stupom oblaka danju si ih vodio, a noću si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili (Nehemija 9,12;19). Psalmi ga spominju pet puta: kao vođu Božjega naroda (Psalmi 77,17-21 i 78,14), kako nadvladava one "što likove štuju" (Psalam 97,2-7), kao zaštitnika (Psalam 105,39), kako pronosi Njegovu riječ/?/ (Psalam 9,7). Proroci su naviještali da će se vratiti, "oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga" (Izaija 4,5). "Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima" (Joel 3,2-3). Oblak koji svijetli oduvijek je bio odabrana tema rabinskih razmatranja, kao i kršćanske mistične teologije. Svi su Židovi znali što stup znači: očitovanje Božjega prebivanja među Njegovim odabranim narodom, kao svetohranište u njihovoj sredini, kao njihov vođa, koji ih obasjava svjetlošću i zbori im. I ostali su narodi to znali (Brojevi 14,14). To je Shekinah, najsvetiji i najtajanstveniji znak božanstva. Slava Shekinaha je samo Nebo. To je tjelesna Božja prisutnost. Conchita je kazala da će trajni znak nad borovima biti nalik na stup dima. Dana 18. studenoga 1961., brojni su ljudi među borovima ugledali stup dima danju, a stup ognjeni noću. Ramon Gonzalez, pastir od oko dvadesetak godina, čuvao je svoje stado, kad je iznenada ugledao malu vatru od oko 50 cm u promjeru. Ujesen 1962., puno je ljudi ponovno to isto moglo promatrati u trajanju od dva do tri mjeseca, o čemu postoje i pismena svjedočanstva. Ponovno su ga ugledali 25. studenog 1965., - ovoga puta bila je riječ o četvorici francuskih svjedoka. Stup je bio vidljiv i noću, jasnih obrisa, te svijetleći. Moguća reakcija od strane rabinâ Učenim Židovima i rabinima, temeljito poznavanje Pisama uvelike predstavlja mjeru njihova vjerskog života. U Izraelu su, bez obzira na svoja uvjerenja, svi stanovnici proučavali Bibliju

na hebrejskom, kao jedini tekst klasične hebrejske literature. Smatrali je oni od Boga nadahnutom ili ne, svakako je poznaju. Znaju kako je prorečeno za "stupove dima" (v. Pjesmu nad pjesmama 3,6 i Djela apostolska 2,17-21). Zahvaljujući medijima koji će popratiti ovaj događaj, smjesta će saznati kako su katoličke djevojke najavile da će se stup dima pojaviti u katoličkom seocetu katoličke Španjolske i tamo ostati "para siempre" (zauvijek /španj./, op. prev.). Svi će se zainteresirati, a napose Sephardimi, španjolski Židovi. Njihovo će zanimanje biti iznimno i trajno, budući da će se čudom pojaviti trajni čudotvorni stup. Sveti Bernard i Sveti Toma Akvinski Povjesničari smatraju da je do prvog raskola u povijesti naroda Božjega došlo između nežidova i Židovske crkve. Taj je raskol nastao odbijanjem Sinagoge da Isusa iz Nazareta prihvati kao Mesiju. Nekoliko stoljeća, međutim, taj raskol nije bio potpun. U rimskoj bazilici Svete Sabine (početak petoga stoljeća), dostojanstveni likovi nežidovske Crkve i oni Sinagoge stoje jedni pored drugih kao istinski vjernici. Sveti Bernard (1090.-1153.) i Sveti Toma Akvinski (1226.-1274.) napisali su da bi Crkva dopustila Sinagogi ulazak u puninu njezina otkupljenja. Sveti Bernard je napisao da Sinagoga u Božjim očima nije zaboravila svoje pravo koje joj po rodu pripada u odnosu na svoju sestru Crkvu. Sveti je Toma u svome komentaru Pjesme nad pjesmama poučavao da će buduće ponovno uključivanje Izraela označiti početak trećeg razdoblja Crkve. Njegov je autoritet uistinu velik, te ovo gledište otvara velike poglede. I Sveci i Pape, uključujući tu i Ivana Pavla II, govorili su o otajstvu Crkve i Sinagoge. Pavao je u Poslanici Rimljanima 11,15 napisao, "Jer ako je njihovo /židovsko/ odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih." O Drugom Gospodinovom dolasku i onome što će mu prethoditi, Pavao opširno piše u Drugoj poslanici Solunjanima 2,7. Pokušavamo, naime, kazati ne samo to da će doći do "prihvaćanja" onoga dijela Izraela koji je otvrdnuo (Rimljanima 11,7-24), već da će ono biti posljedicom nečega što se uskoro ima dogoditi u Garabandalu. To će se dogoditi uskoro, jer preko Conchite saznajemo da su prorečeni događaji nadomak ruke. Sveti Mihael Arkanđeo Prva su ukazanja u Garabandalu bila ona jednoga Anđela, koja su se odvijala od 18. lipnja do 2. srpnja 1961. Mihael je bio Marijin predšasnik, kao i njen glasonoša, ali samo Conchiti, u više navrata. O Mihaelovoj je ulozi u Garabandalu napisano puno toga. Mihael se tri puta spominje u hebrejskoj Bibliji, svaki puta kao čuvar Izraela, odnosno kao njegov Knez. U Danielu 10,20 čitamo: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke. Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio osim Mihaela, Kneza vašega, moje potpore i moga okrilja. U Danielu 12,1-4 ponovno se opisuje Mihael, kao i njegova uloga u posljednjim vremenima: "U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tad će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti." Mihael će ustati "u vrijeme nevolje velike", te će se, zahvaljujući njemu "tvoj (...) narod

spasiti." Njegova je sila velika, jer je on "jedan od prvih Knezova." U Danielu 10,13 opisuje se ukazanje Mihaela, "Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć." Iako Crkva ovaj odlomak primjenjuje na sebe, nije moguće isključiti "one koji su Izraelci", budući da su oni prvi imali Mihaela za svoga kneza. U Poslanici Rimljanima 9,4-5 Pavao piše o povlasticama Izraelovim. On kaže: "(...) njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i Oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove." Marija u Garabandalu Po prvi puta u povijesti marijanskih ukazanjâ, Blažena se Majka, u skladu s Mihaelovim naviještenjem, ukazala pod imenom koje se odnosi na jedno sveto mjesto - Goru Karmel. Tri svete planine drevnoga izraelskoga naroda bile su Gora Karmel, Brdo Sinaj ili Horeb, te Brdo Sion ili Jeruzalem. Gora Karmel je gora koju je posvetio prorok Ilija. Gora je to koju je Marija često iz svoje kuće gledala. Nazaret je jedino sveto mjesto iz kojeg se ta gora jasno vidi. Štoviše, od svih redovničkih redova, karmelićani su daleko najbliži židovstvu. Karmelićani i karmelićanke Iliju smatraju svojim utemeljiteljem i uzorom. Njegov blagdan slave svake godine 20. srpnja. Conchita je u svom dnevniku Mariju opisala kao prelijepu Židovku tamne valovite kose, savršena nosa, punih usana, i razmjerno tamnoga tena. U ostalim se ukazanjima Marija pojavljuje kao prelijepa djevojka s odlikama drugih lijepih djevojaka u datoj zemlji ukazanja. Mari-Loli ju je jednoga dana upitala je li ona Židovka, na što je dobila potvrdan odgovor. Bilo je to po prvi puta u povijesti ukazanjâ da se Blažena Majka predstavila kao takva, rekavši time da čak i u Nebu pripada Židovskome narodu. To je potvrdio pokojni otac Laffineur, stručnjak za Garabandal. Kao što je prorečeno, sve su vidjelice nijekale ukazanjâ. Tri su najstarije u međuvremenu povukle svoje dvojbe i nijekanjâ, dok, počam od siječnja 1963., Mari Cruz nastavlja poricati da je ikada vidjela Blaženu Djevicu, čak i pred biskupom Santandera, koji ju je primio 24. lipnja 1965. El fin de los tiempos (Kraj vremenâ, španj.) Conchita je proročanski nagovijestila da će, nakon Ivana XXIII, uslijediti još svega tri pape prije el fin de los tiempos, kraja našega doba. Podsjetimo se da biblijska i od Boga nadahnuta proročanstva obično nikada nisu dobro shvaćana prije njihova ispunjenja. Stup dima danju, a ognjeni noću, nedvojbeno će privući pozornost Židovâ. Ako usporedimo mišljenja Sv. Tome i Sv. Bernarda o budućem ponovnom priključenju Izraela kojim će započeti treće razdoblje Crkve, izraz el fin de los tiempos poprima iznimno značenje. Dokumentacija i izvori oca Turnera besprijekorni su, dok su njegovo iskustvo i učenost uistinu značajni. On je posjetio selo i upoznao ključne ljude koji su u događaje bili uključeni od samoga početka. Svijet će se uskoro usredotočiti na maleno seoce na sjeveru Španjolske. Ako trajni znak bude stup dima, to će imati značajne posljedice po Židovski svijet. Malo ljudi dvoji da će, ako trajni znak što ga toliki vidioci spominju bude stup dima danju a ognjeni noću, to izvršiti izniman utjecaj na Židove. Brojni hodočasnici koji su posjetili Međugorje i druga svetišta, vidjeli su na brdu veliki bijeli križ. Česta je na mnogim mjestima ukazanjâ također i vizija stepenica koje vode u Nebo, s otvorenim vratima. Jedna, ili možda čak i obje ove pojave, mogle bi biti čimbenicima čuda, odnosno, trajnoga znaka.

15. kolovoza 1993. 11. Japan: Suze u Akiti Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! Rijeke nek plješću rukama, zajedno s njima nek se brda raduju! Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici. Psalam 98 Majka Božja povjerila je jednoj japanskoj redovnici, po imenu sestra Agnes Sasagawa, važne poruke za svijet. Godine 1973., Blažena je Djevica došla u Japan, zemlju u kojoj katoličko pučanstvo čini približno 0.3 posto. Redovnička zajednica, kao i samostan što ga je Blažena Djevica pohodila, posvećeni su klanjanju Svetoj Euharistiji, pa stoga nije čudno da su se događaji koji su prethodili porukama zbili pred Svetohraništem. Prvenstvena je nakana mističnih događanja u Akiti bila potvrditi Stvarnu Prisutnost Našega Gospodina u Euharistiji. Tijekom svih devet godina ovih nebeskih događanja, u više je navrata također prikazano postojanje, kao i vrlo aktivna uloga što je Anđeli Čuvari igraju u zaštiti svojih štićenika, kao i općenito poslanje svih Anđela kao klanjatelja Bogu.1 Marija kao Su-Otkupiteljica Događaji koji su se zbili u Akiti aludiraju na ulogu Blažene Djevice kao Su-Otkupiteljice. Događaji u Akiti usredotočeni su na Marijin kip u samostanu koji je lijevao suze. Poruka Marije kao Su-Otkupiteljice, Posrednice i Zagovornice dolazi nam preko izgleda kipa na nekoliko načina: (1) kip je reprodukcija Gospe Sviju Narodâ, u obličju u kojem se ona ukazala u Amsterdamu, kada je nagovijestila skoro proglašenje dogme o Mariji kao Su-Otkupiteljici, Posrednici i Zagovornici; (2) desna ruka kipa nosi stigmate u obliku križa koje su puštale krv, te (3) iz kipa se cijedila tekućina nalik na znoj i izlazile krvave suze. Znoj i krv prizivlju sliku Našega Gospodina za vrijeme Njegove Muke. Majka Kristova kao Su-Otkupiteljica ima dioništvo u patnji Svojega Sina. "Ako iz krvi što ju je prolila Gospa od Akite treba izvući neki zaključak, onda je to taj da njeno poslanje kao Su-Otkupiteljice nikada nije završilo, te se nastavlja sve do današnjega dana," rekao je otac Jacques, francuski misionar koji je trideset godina radio u Japanu kao poglavar Sestara Ulogu su-otkupljenja dijele svi koji svoja trpljenja sjedine s Kristovima, te, poput Svetoga Pavla "u svom tijelu dopunja/-ju/ što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu" (Kološanima 1,24). Tu su ulogu laikâ potakla ukazanja u Fatimi, kada je Blažena Djevica kazala, "Puno molite i prinosite žrtve za grešnike, jer mnoge duše odlaze u pakao stoga što nema nikoga tko bi se za njih molio i prinosio žrtve" (kolovoz 1917.). Blagdani Još se jedno žarište ukazanjâ odnosi na važnost liturgijskih blagdana. Sestra je Agneza po prvi

puta začula svoga Anđela Čuvara kako joj se obraća o Blagdanu Presvetoga Srca. Ostale su poruke od Anđela Čuvara stigle na Blagdan Arkanđelâ (29. rujna), Anđelâ Čuvarâ (2. listopada), te Svetoga Josipa Radnika (1. svibnja). Gospin je kip prestao plakati na Blagdan Gospe Žalosne. Cjelokupni su se mistični događaji koji su se zbili u samostanu okončali o Blagdanu Pohoda BDM (31. svibnja), koji se te godine poklopio s Blagdanom Duhova. Dani posvećeni određenim pobožnostima također su vrlo značajno naglašeni. Prve dvije poruke Blažene Djevice primljene su na Prve Petke (značajne za pobožnost Presvetom Srcu), dok je treća primljena na godišnjicu čuda sunca u Fatimi (13. listopada). Desna je ruka kipa prestala krvariti na Prvi Petak, dok je kip prestao plakati jednog od sljedećih Prvih Petaka. Događaji koji su prethodili porukama Gospodin u Euharistiji - 1973. Sestra je Agneza pošla sama u kapelicu i odjednom joj se učinilo da snažna svjetlost prodire iz Svetohraništa. Ona se smjesta prostrla na tlu, te je tako ostala i nakon što se svjetlost povukla. Sestra Agneza je znala da je Isus u Hostiji istinski očitovao Svoju Stvarnu Prisutnost. 14. lipnja 1973. Sestra Agneza molila je u zajednici pred Presvetim Sakaramentom, kada je odjednom zasjala svjetlost iz Svetohraništa. Za razliku od prethodnog puta, zrake su zlatne svjetlosti bile omotane crvenim plamenom. Činilo se da čitavo Svetohranište gori. 28. lipnja 1973. Dok se molila u kapelici, sestra Agneza je osjetila kao da je nešto probolo dlan njene lijeve ruke. Kada je izašla iz kapelice, ugledala je dvije crvene ogrebotine u obliku križa, koje su joj nanosile snažnu bol. Za vrijeme Klanjanja Presvetom Sakramentu nakon Mise, sestra Agneza zapisala je sljedeće riječi u svoj osobni dnevnik: "Odjednom je iz Presvetoga Sakramenta zasjala zasljepljujuća svjetlost. Kao što je to bio slučaj i prije, nešto nalik na maglu ili dim stalo se okupljati oko oltara i zraka svjetlosti. Potom se pojavilo mnoštvo bića nalik na Anđele koji su okružili oltar u klanjanju pred Hostijom... Svjetlost koja je dopirala iz Hostije bila je tako snažna da nisam mogla gledati izravno u nju. Zatvorivši oči, instinktivno sam se prostrla. 29. lipnja 1973.: Blagdan Presvetog Srca Za vrijeme klanjanja pred Presvetim Sakramentom, sestra Agneza je bila započela moliti krunicu, kad se odjednom, vrlo blizu nje, s njene desne strane, pojavila jedna osoba. Bila je to ista ona osoba koja joj se ukazala prije četiri godine prilikom jednog od njenih boravaka u bolnici. Ta ju je osoba naučila izreći sljedeću molitvu nakon svake desetice krunice: "O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u Raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe." Bila je to ista ona molitva koju je Gospa naučila fatimsku djecu. I sada je ta osoba ponovno stajala kraj sestre Agneze. Ovoga je puta ta prekrasna osoba molila krunicu zajedno sa setrom Agnezom, ali vrlo polako. Potom je ta prekrasna osoba stala ovako moliti: "Presveto Srce Isusovo, STVARNO prisutno u Svetoj Euharistiji, posvećujem ti svoje tijelo i dušu da budu savršeno jedno s Tvojim Srcem, koje se u svakom trenutku žrtvuje na svim oltarima svijeta, i časti Oca, zazivajući dolazak Njegova Kraljevstva. Molim Te, primi ovaj ponizni prinos moje osobe. Služi se mnome kako želiš na slavu Očevu i za spasenje duša. Presveta Majko Božja, ne dopusti da se ikada odijelim od tvoga Božanskoga Sina. Molim Te

brani me i štiti kao Tvoje posebno dijete. Amen." (Napomena: Ovu je molitvu sastavio biskup Ito za Red službenica Euharistije. U njenom izvornom izdanju, prva rečenica nije sadržavala riječ "stvarno". Na zahtjev Blažene Djevice, ona je kasnije umetnuta.) Sestra Agneza je shvatila da je to Anđeo koji se ukazivao u liku žene, koja se s vremenom predstavila kao Anđeo Čuvar sestre Agneze. 6. srpnja 1973.: Prvi Petak Za vrijeme klanjanja, Anđeo se ponovno ukazao i stao moliti krunicu sa sestrom Agnezom. Odjednom je osjetila snažnu bol u dlanu, ali je nastavila moliti. Kasnije je, pregledavši ranu, sestra Agneza primijetila da se u središtu dvaju krakova križa nalazi rupa iz koje je potekla krv. Bol se nastavila i nakon što je krv prestala teći. Sestra Agneza tu je noć provela u jakim bolovima. U svoj je dnevnik oko 3 sata izjutra sestra Agneza zapisala, "Upravo sam ponovno promijenila zavoj i nastavila moliti. Potom sam začula glas za koji ne znam odakle je dolazio, a koji mi je rekao, "Ne boj se. Žarko moli, ne samo poradi svojih grijeha, već i u naknadu za grijehe svih ljudi. Svijet danas ranjava Presveto Srce Našega Gospodina svojom nezahvalnošću i uvredama. Marijine su rane znatno dublje i bolnije od tvojih. Pođimo se pomoliti zajedno u kapelicu." Glas je dopirao od njezinoga Anđela koji je nešto kasnije rekao, "Ja sam onaj koji je s tobom i koji te čuva." Sestra Agneza požurila je s Anđelom u kapelicu. "U to je vrijeme kip stajao s desne strane oltara... Odjednom sam osjetila da je drveni kip oživio i da će mi progovoriti. Bio je okupan u jarkoj svjetlosti. Sestra se Agneza instinktivno prostrla na tlu i začula sljedeću poruku: 6. srpnja 1973.: Prva poruka Blažene Djevice "Kćeri moja, novakinjo moja, lijepo si me poslušala napustivši sve da bi me slijedila. Je li nemoć tvojih ušiju bolna? Tvoja će gluhoća biti izliječena, budi uvjerena. Budu strpljiva. To je posljednja kušnja. Uzrokuje li ti rana na ruci trpljenje? Moli u naknadu za grijehe ljudi. Svaka je osoba u ovoj zajednici moja nezamjenjiva kćer. Od svoga si se Krštenja uvijek vjerno molila za njih. Nastavi puno moliti...puno. Ispričaj svome poglavaru sve što se danas zbilo i poslušaj sve što će ti on kazati. Zatražio je od tebe da žarko moliš." Sestra Agneza je shvatila da, poradi boli u lijevoj ruci, neće primiti Pričest na ruku. Bol je bila tolika da ne bi mogla ispružiti ruku da je primi. 7. srpnja 1973. Rano izjutra, sestra je Agneza molila u kapelici, te primijetila nešto neobično na desnoj ruci kipa Blažene Djevice. U središtu dlana drvene ruke, nalazila se rana u obliku križa. Na mjestu gdje su se dvije poprečne grede presjecale, tekla je krv iz udubine u središtu, stvarajući tako prežalostan prizor. Preplavljena mješavinom straha i poštovanja, sestra Agneza se prisjetila riječi koje su joj bile upućene te noći: "Moli u naknadu za grijehe ljudi." 27. srpnja 1973. Sestra Agneza dva dana nije mogla spavati zbog bolne rane na ruci. Rano prijepodne toga Prvoga Petka, osjetila je upravo nesnosnu bol. Sestra je Agneza potražila utočište u kapelici. Tamo se prostrla na tlu i smjesta začula svoga Anđela čuvara kako joj govori: "Tvoja će se trpljenja danas okončati. Pozorno utisni u dubinu svoga srca pomisao na Marijinu krv. Krv što ju je Marija prolila ima duboko značenje. Ta je dragocjena krv prolivena kao vapaj za vaše

obraćenje, za mir, u naknadu za nezahvalnost i hule na Gospodina. Uz pobožnost Presvetom Srcu, odluči se i na pobožnost Predragocjenoj Krvi. Moli u naknadu za sve ljude." Na svoje iznenađenje, sestra Agneza nije mogla odgovoriti. Njezin je Anđeo nastavio: "Reci svome poglavaru da je krv danas prolivena po posljednji puta. I tvoja će bol danas prestati. Ispričaj im što se danas dogodilo. On će to odmah shvatiti. A ti poslušaj njegove upute." Anđeo je ovu rečenicu završio sa smješkom i nestao. 3. kolovoza 1973. Sestra Agneza pošla je u rano poslijepodne u kapelicu, kako bi razmatrala muku Našega Gospodina, te je kasnije stala moliti krunicu. Potom je čula kako joj Anđeo Čuvar govori: "Imaš nekoliko pitanja. Izvoli, ne daj se smesti." (Biskup je od sestre Agneze zatražio da Blaženoj Djevici postavi tri pitanja, te se sestra Agneza molila kako bi joj se pružila prilika da izvrši zadaću povjerenu joj od biskupa). Potom je odjednom začula glas neopisive ljepote. Prepoznavši da je to Blažena Djevica, sestra Agneza primila je njenu drugu poruku: 3. kolovoza 1973. "Kćeri moja, novakinjo moja, ljubiš li Gospodina? Ako ljubiš Gospodina, poslušaj što ti imam reći. Vrlo je važno. Prenijet ćeš to svome poglavaru. Brojni ljudi u ovome svijetu vrijeđaju Gospodina. Želim duše koje će ga tješiti, kako bi ublažile ljutnju Nebeskoga Oca. Zajedno sa svojim Sinom, želim duše koje će svojim trpljenjem i siromaštvom vršiti naknadu za grešnike i nezahvalnike. "Da bi svijet upoznao Njegovu srdžbu, Nebeski Otac pripravlja veliku kaznu za čitavo čovječanstvo. Zajedno sa svojim Sinom, već sam toliko puta intervenirala da bih ublažila gnjev Očev. Spriječila sam stradanja prikazujući Mu trpljenja Sina na Križu, Njegovu Predragocjenu Krv, kao i ljubljene duše koje Ga tješe, tvoreći tako legiju dušâ žrtve. Molitva, pokora i odvažne žrtve mogu ublažiti srdžbu Očevu. Tražim to također i od tvoje zajednice: da ljubi siromaštvo, da se posvećuje i moli u naknadu za nezahvalnost i hule tolikih ljudi. Molite molitvu Službenica Euharistije sa svješću o njezinu značenju; oživotvorite je; prikazujte /sve što vam Otac pošalje/ u naknadu za grijehe. Neka se svaka od vas nastoji, u skladu sa svojim sposobnostima i položajem, u potpunosti prikazati Gospodinu. "Čak je i u svjetovnoj zajednici potrebna molitva. Duše koje žele moliti, već se nalaze na putu međusobnoga okupljanja. Ne poklanjajući odveć pozornosti samome njihovom obliku, budite vjerne i ustrajne u svojim molitvama, kako biste utješile Gospodara. "Je li ono što u svome srcu misliš istinito? Jesi li istinski odlučila postati kamen odbačeni? Novakinjo moja, ti što želiš bez ostatka pripadati Gospodinu, da bi postala zaručnicom dostojnom Zaručnika, položi svoje zavjete znajući da moraš biti pribita na Križ s tri čavla. Ta su tri čavla siromaštvo, čistoća i poslušnost. Među njima, poslušnost predstavlja temelj. U posvemašnjoj prepuštenosti, pusti neka te vodi tvoj poglavar. On će te znati razumjeti i upravljati." 29. rujna 1973.: Blagdan Arkanđelâ Dok je zajednica privodila kraju službu u kapelici, kip je postao snažno obasjan svjetlošću, te kao da se stao znojiti. Sestra Agneza je osjetila nekoga kraj sebe. Podigla je oči i ugledala Anđela koji je rekao: "Marija je još tužnija nego kada lije krv. Obriši znoj." S najvećom brižnošću i pobožnošću, sestra Agneza i još nekolicina sestara vatom su upile znoj. Cijeli je kip bio njime prekriven. Tekućina nalik na snažan znoj nije prestajala teći, napose na čelu i

vratu. Potom su sestre odjednom zamijetile kako se s komadićâ vate širi nadnaravno ugodan miris. Taj se miris poprilično dugo zadržao u kapelici. Svaki puta kada bi netko u nju ušao, imao je dojam kao da ulazi u samo Kraljevstvo nebesko. 2. listopada: Blagdan Anđelâ Čuvarâ U trenutku Pretvorbe za vrijeme Mise, zasljepljujuća je svjetlost zasjala iz Svetohraništa. "Istovremeno su se, u molitvi pred svjetlećom Hostijom, pojavili Anđeli. Klečali su pred oltarom u polukrugu, nama okrenuti leđima. Bilo ih je osam... Bilo bi teško točno opisati njihovu odjeću. Jedino što mogu reći jest da su bili obavijeni nekom vrstom bijele svjetlosti... Svih je osam Anđela bilo u poklonstvu pred Presvetim Sakramentom u najvećoj pobožnosti. "U trenutku Pričesti, približio mi se moj Anđeo Čuvar i pozvao me da pristupim oltaru. U tom sam trenutku mogla jasno razabrati Anđele Čuvare svake od članica zajednice. Oni su se nalazili s njihove lijeve strane, te su bili nešto viši negoli svaka od njih. Poput mog Anđela Čuvara, odavali su dojam pružanja vodstva i zaštite s najvećom dragošću i ljubavlju." 13. listopada 1973.: Konačna poruka Blažene Djevice Marije Dok je, prilikom klanjanja pred Presvetim molila krunicu, sestra Agneza je ponovno ugledala žarku svjetlost Presvetoga Sakramenta. Činilo se kako se svjetlost iz Svetohraništa širi po cijeloj kapelici. Istovremeno je Marijin kip isijavao nebeski miris. Nakon klanjanja se vratila u svoju sobu, ali je poslije ponovno otišla u kapelicu. Sestra Agneza opisuje kako je upravo bila ušla u kapelicu, te je, tek što se bila prekrižila krunicom, začula glas neopisive ljepote koji je dopirao iz kipa. Već na samu prvu riječ, sestra se Agneza prostrla na tlu, usredotočivši se na poruku koju je upravo primala; bila je to posljednja poruka. Kada je glas utihnuo, sestra Agneza je razmatrala poruku, te je kasnije od Blažene Djevice primila još i ovu poruku: "Postoji još nešto što želiš pitati? Progovorit ću ti živim glasom. Odsad ćeš slušati onoga koji će ti biti poslan /oca Yasudu/ i svoga poglavara. "Puno moli krunicu. Samo te Ja mogu spasiti od stradanja koja se približavaju. Oni koji svoje pouzdanje stave u mene, bit će spašeni. "Draga moja kćeri, dobro poslušaj što ti imam reći. O tome ćeš obavijestiti svoga poglavara. Kao što sam ti već kazala, ako se ljudi ne pokaju i ne poprave, Otac će na čitavo čovječanstvo pripustiti veliku kaznu. Bit će to kazna gora od potopa, kakva još nikada nije viđena. Vatra će sići s neba i izbrisati veliki dio čovječanstva s lica zemlje, dobre kao i zle, ne štedeći pritom niti svećenike niti vjernike. Preživjeli će biti tako očajni da će zavidjeti mrtvima. Jedino oružje koje će vam preostati jest krunica i Znak što vam ga ostavi moj Sin. Molite krunicu svaki dan. Zajedno s krunicom, molite za Papu, biskupe i svećenike. Djelo će đavolsko prodrijeti čak i u Crkvu, tako da će se kardinali dizati protiv kardinalâ, biskupi protiv biskupâ. Svećenici koji me časte bit će proganjani i naići će na protivljenje svoje subraće... crkve i oltari bit će opustošeni, a Crkva puna onih koji prihvaćaju nagodbe, dok će zloduh prisiliti brojne svećenike i posvećene duše na napuštanje službe Gospodnje. Zloduh će biti posebno neumoljiv prema Bogu posvećenim dušama. Pomisao na gubitak tolikih duša uzrokom je moje žalosti. Ako grijesi postanu brojniji i teži, više im neće biti oprosta. "Ohrabri se i razgovaraj sa svojim poglavarom. On će znati kako potaknuti svaku od vas na

molitvu i vršenje djela zadovoljštine." 4. siječnja 1975.: Kip plače po prvi puta Anđeo je rekao sestri Agnezi: "Nemoj se iznenaditi ako vidiš da Blažena Djevica plače. Ona plače jer želi obraćenje najvećeg mogućeg broja ljudi. Ona želi da se duše posvete Isusu i Ocu preko njezina posredovanja. Onaj koji te upravlja rekao ti je danas prilikom zadnje propovijedi; tvoja vjera opada ako ne vidiš. To je stoga što je tvoja vjera slaba. Blažena se Djevica raduje posveti Japana njezinu Bezgrješnom Srcu jer ljubi Japan. Ali, žalosna je kada vidi da se ta pobožnost ne uzima ozbiljno. Iako je izabrala ovaj prostor Akite da prenese svoje poruke, lokalni se župnik ne usudi doći iz straha što bi tko mogao reći. Ne boj se. Blažena Djevica čeka na sve vas raširenih ruku iz kojih se izlijevaju milosti. Širi pobožnost prema Djevici. Ona se raduje ispovijedanju vjere laika koji su se danas po njezinu posredovanju posvetili u duhu vaše zajednice. Ne smijete omalovažavati tako posvećene laike. Molitva koju običavate izgovarati, govoreći 'Podaj Japanu milost obraćenja po zagovoru Djevice Marije', mila je Gospodinu. Ti koja si povjerovala kada si ugledala Marijine suze, kada ti to tvoj poglavar dopusti, obrati se najvećem mogućem broju ljudi, kako bi utješila Srca Isusovo i Marijino. Hrabro širi ovu pobožnost na njihovu još veću slavu. Moje ćeš riječi prenijeti svome poglavaru, kao i onome koji te upućuje." 1. svibnja 1976.: Blagdan Svetoga Josipa Radnika Anđeo je nakon Pričesti rekao sestri Agnezi: "Brojni ljudi u ovome svijetu vrijeđaju Gospodina. Gospa čeka duše koje će Ga utješiti. Ostanite u siromaštvu. Posvećujte se i molite u naknadu za nezahvalnost i hule tolikih ljudi. Krunica je vaše oružje. Pozorno je molite, a još pozornije kada molite s nakanom za Papu, biskupe ili svećenike. Ne smiješ zaboraviti tih /Marijinih/ riječi. Blažena se Djevica bez prestanka moli za obraćenje najvećeg mogućeg broja ljudi i plače, nadajući se Isusu i Ocu privesti duše koje su Im žrtvovane po njezinu zagovoru. Na tu nakanu, te kako biste nadišle vanjske prepreke i postigle nutarnje jedinstvo, budite jednoga srca. Neka vjernici žive život dostojniji vjernikâ! Molite novim srcem. Pridajte veliku važnost ovome danu, na slavu Boga i Njegove Svete Majke." 29. rujna 1981.: Značenje suza Za vrijeme klanjanja pred Presvetim Sakramentom, sestra Agneza je osjetila prisutnost svojega Anđela pokraj sebe. Nije mu vidjela obličje, već se umjesto toga pred njenim očima pojavila otvorena Biblija. Kada je sestra Agneza prepoznala ulomak iz Knjige Postanka 3,15, Anđeo joj je objasnio: "Brojka stotinu i jedan (dana plača kipa u Akiti. op.pr.) ima svoje značenje. Ona znači da je grijeh došao na svijet po ženi, te da je po Ženi na svijet došlo i spasenje. Nula između dvije jedinice označava Vječnoga Boga, koji je odvijeka i dovijeka. Prva jedinica predstavlja Evu, a druga, Djevicu Mariju." Sestra Agneza je još jednom pročitala taj redak, a potom su i Biblija i Anđeo nestali. (Otac Yasuda komentira da se taj ulomak iz Knjige Postanka naziva protoevanđeljem, te se smatra prvim obećanjem Spasitelja što ga je Bog dao čovjeku. To je također i prvi redak Biblije u kojemu se aludira na Marijino Bezgrješno Začeće, kao i na činjenicu da ona nikada nije bila pod vlašću Sotone.) "Poruka Akite je Fatimska poruka..." Biskup Ito, u čijoj je biskupiji smještena Akita, primijetio je sljedeće sličnosti između Akite i Fatime:

Fatima: "Uzrokuje li ti ovo veliku patnju? Moje će ti Bezgrješno Srce biti utjehom i putom ... k Bogu" (13. lipnja 1917.). Akita: "Uzrokuje li ti rana na ruci trpljenje? Moli u naknadu za grijehe ljudi" (6. srpnja 1973). Fatima: "Sveti će Otac puno pretrpjeti..." (13. srpnja 1917.). Akita: "Puno moli za Papu..." (6. srpnja 1973.). Fatima: "Svaki dan molite krunicu" (13. rujna 1917.). Akita: "Moli otajstva krunice svakoga dana" (13. listopada 1973.). Fatima: "... žrtvujte se Bogu, prihvaćajući sva trpljenja što bi vam ih On mogao poslati..." (15. svibnja 1917.). Akita: "prikazujte /sve što vam Otac pošalje/ u naknadu za grijehe (3. kolovoza 1973.). Fatima: "Kaznit će svijet za njegove zločine" (srpanj 1917.). Akita: "Otac će na čitavo čovječanstvo pripustiti veliku kaznu (13. listopada 1973.). Fatima: "Puno molite i žrtvujte se za grešnike..." (kolovoz 1917.). Akita: "Moli u naknadu za grijehe ljudi" (6. srpnja 1973). Fatima: "... progonstva Crkve, oni dobri će postati mučenicima ... neki će narodi biti zbrisani s lica zemlje" (13. srpnja 1917.). Akita: "... izbrisati /će/ veliki dio čovječanstva s lica zemlje, dobre kao i zle, ne štedeći pritom niti svećenike niti vjernike... (listopad 1973.). Biskupovo odobrenje Otac Yasuda, duhovni vođa sestre Agneze, bio je prisutan u 98 od ukupno 101 navrata kada je kip lijevao suze. Stotine je ljudi vidjelo kip kako plače. Da bi se mogli vidjeti ti čudesni događaji, nije se tražila vjera. U nedavnom TV-razgovoru, otac Yasuda je rekao da su uzorci krvi, suza i znoja 29. siječnja 1979. poslani u laboratorij Sveučilišta u Akiti na analizu. Prema potpisanom svjedočanstvu, krvna je grupa bila ona B, dok tjelesne tekućine pripadaju grupi AB. Dana 30. studenog 1981., analize su pokazale da tjelesne tekućine pripadaju grupi 0. Otac Yasuda smatra kako je Bog u ovom slučaju stvorio tri različite krvne grupe, kako bi u potpunosti odbacio teoriju ektoplazme* što su je kritičari iznijeli kako bi obezvrijedili kip koji je plakao i puštao znoj. Prema toj bi teoriji sestra Agneza vlastitu krv bila "zrakom" prenijela na kip. Prva se komisija koja je istraživala pojave u Akiti poslužila ovom teorijom kako bi omalovažila tamošnje događaje. Na Uskrs, 22. travnja 1984., njegova Uzoritost John Shojiro Ito, biskup Niigate, izdao je pastoralnu poslanicu u kojoj događaje u Akiti proglašava nadnaravnim. U svojoj je pastirskoj poslanici biskup Ito naveo primjer Terese Chun, Koreanke koja je, poradi tumora na mozgu, bila u stanju vegetiranja. Čudesno je ozdravila za vrijeme jednoga ukazanja Blažene Djevice od Akite. Još je jedno čudesno izliječenje bilo ono sestre Agneze, koja je ozdravila od svoje gluhoće. Blažena je Djevica Marija bila nagovijestila redovničino ozdravljenje za vrijeme Blagoslova Presvetoga Sakramenta. _____________________ * ektoplazma = (prema Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1982., str. 363.) "posebna supstancija koja, u stanovitim uvjetima, navodno izlazi iz tijela spiritističkog medija" (op. prev.) 12.

Međugorje: Njegove poruke, tajne i upozorenja Davat ću vam poruke kao nikada prije. Došla sam vam reći da Bog postoji. Gospa međugorskim vidiocima Dana 24. lipnja 1981., Blažena se Majka ukazala dvoje djece u Međugorju,malom mjestašcu u Bosni i Hercegovini, upravo na blagdan Sv. Ivana Krstitelja. Dvoje mladih, šesnaestgodišnja Mirjana Dragičević i petnaestgodišnja Ivanka Ivanković, hodale su putem u podnožju Podbrda, kada su ugledale prekrasan i svijetao lik mlade žene koja je isijavala neizrecivu svjetlost. Ivanka je, pokazavši na taj lik, poviknula, "Pogledaj, Mirjana, to je Gospa!" Mirjana je, i ne pogledavši, uzvratila, "Ma hajde! Zar bi se Gospa nama ukazala?" I tako su nastavile ići svojim putem. Na povratku iz sela Bijakovići, ovaj puta zajedno s Milkom Pavlović, koja je skupljala ovce, ponovno su susreli Gospu. Sada su im se već bili pridružili i sedamnaestgodišnja Vicka Ivanković, i petnaestgodišnji Ivan Dragičević, koji su također ugledali Gospu. Kada je ovo petoro djece zaustavilo svoje poglede na ponešto udaljenoj viziji, Gospa im je mahnula da joj se približe. Isprva su se prestrašili, a potom su zadobili nutarnji osjećaj mira i radosti. Ta je vizija trajala približno četrdeset i pet minuta. Sljedećega dana, 25. lipnja 1981., četvoro od njih, Ivanka, Mirjana, Vicka i Ivan, osjetili su poriv da odu na Podbrdo. Odlučili su da će ovaj puta, ugledaju li viziju ponovno, pozvati još dvoje svojih prijatelja, Mariju Pavlović i desetgodišnjeg Jakova Čolo. Približili su se Podbrdu oko šest sati poslije podne, a Ivanka je i opet prva ugledala Gospu. Vicka ju je također vidjela, te je, sjetivši se svoga obećanja, otrčala po Mariju i Jakova. Oni su im se odmah pridružili. Sada je svo šestoro djece moglo vidjeti Blaženu Majku. Bila je vrlo lijepa, a s njima je provela oko petnaestak minuta. Gospa se potom pozdravila s djecom, odlazeći s riječima, "Idite u miru Božjem." Ovim se mladim ljudima ona i dan danas ukazuje. Gospinu ukazanju nerijetko prethodi jarka svjetlost nalik na munju. Svakome od njih Gospa je kazala da će primiti deset tajni. Mirjana i Ivanka već su primile svih deset tajni, te sada razmjerno neredovito viđaju Gospu. Ivan, Jakov, Vicka i Marija primili su po devet tajni i još uvijek Gospu viđaju svaki dan. Gospine su glavne poruke molitva, post, vjera, obraćenje i mir. Naglasila je kako mir dolazi isključivo iz obraćenja, odnosno pomirenja s Bogom i bližnjim. Gospina ukazanja u Međugorju iznimno su važna, jer se čini kako predstavljaju žarišnu točku porukâ namijenjenih čitavome svijetu. Samo u Sjedinjenim Državama, vidljiv je velik utjecaj Međugorja na duhovni život vidjelaca u mjestima kao što su Scottsdale i Phoenix u državi Arizoni, te Denvera u Koloradu, Marlbora u New Jerseyu, Conyersu u Georgii, te brojnim drugima. Brojni su od svjetskih vidjelaca posjetili Međugorje, te je za njih taj posjet predstavljao početak razvijanja snažne svijesti o stvarnosti Isusova prisustva u njihovim životima. Na puno su načina ostala ukazanja plodom Međugorja. Pokretačka osovina ukazanjâ Međugorje za svijet predstavlja pravi svjetionik. Ono je posebno mjesto hodočašćâ koje svijet poziva na povratak Bogu. Poruke u Fatimi i Garabandalu nisu poslušane. U Međugorju, Blažena Majka udara u trublju kako bi svi obratili pozornost na njene poruke, kakvih u povijesti još dosad nije bilo. Čini se kako je riječ o posljednjem pokušaju Neba da se Njegov glas čuje u svijetu koji, poradi svoje mahnite užurbanosti, kao da više i nema vremena slušati.

Isprva se činilo kako se neke poruke o miru ponavljaju, no sada uviđamo u kolikoj su mjeri one bile proročanske, s obzirom na postojeću razornu političku situaciju. Tko je mogao misliti da će započeti pravo dijabolično etničko čišćenje, koje i dalje potresa čitav svijet. Rat u Bosni i Hercegovini možemo pratiti na televiziji gotovo svake večeri, a Gospine poruke tako postaju samo jasnije. Sada uviđamo zbog čega je upravo taj dio svijeta odabrala za ukazanja i prenošenje poruka. Baš kao što se Marija u Fatimi ukazala da bi svijet upozorila na bezbožni komunizam i druga zla, u Međugorju se ukazuje kako bi oglasila uzbunu. Kako se etnički sukob zaoštravao, jačali su i Marijini vapaji za molitvu i pokoru. U poruci od 25. rujna 1992., Marija nam je objasnila kako Sotona pokušava uništiti planove Neba: "Draga djeco! I danas vam želim reći: s vama sam u ovim nemirnim danima u kojima Sotona želi uništiti sve što gradimo moj Sin Isus i ja. Na poseban način želi uništiti vaše duše. Želi vas odvući koliko je moguće dalje od kršćanskog života, kao i od Zapovijedi na koje vas Crkva poziva, kako biste ih živjeli. Sotona želi uništiti sve što je sveto u vama i oko vas. Stoga, dječice, molite, molite, molite, kako biste bili kadri shvatiti sve što vam Bog daje po mom dolasku!" U poruci od 25. listopada 1992., upozorila nas je da je Sotona jak, i da želi za sebe pridobiti što je moguće više duša. Upravila nam je vapaj da se u nju uzdamo, te nam je rekla kako je ovdje da bi nam pomagala i vodila nas. Marija je također natuknula i da će ukazanja uskoro prestati. Kada se to dogodi, prorečeni će događaji uslijediti velikom brzinom. Rečeno nam je u Međugorju da su tamošnja ukazanja posljednja na zemlji, te da će, jednom kada tamo prestanu, prestati posvuda: "Draga djeco, pozivam vas na molitvu sada kada je Sotona jak i želi za sebe pridobiti što je moguće više duša. Molite, draga djeco, i više se uzdajte u mene, jer sam ovdje da bih vam pomagala i vodila vas novim putem prema novom životu. Stoga, draga dječice, poslušajte što vam govorim, jer je važno, kada više ne budem s vama, da se sjetite mojih riječi i svega što sam vam kazala. Pozivam vas da počnete ispočetka mijenjati svoj život i da se odlučite na obraćenje ne samo riječima, već životom." Rečeno nam je, preko vidjelaca, da će, kada ova ukazanja prestanu, na svijet doći tri upozorenja, nakon čega će biti dat vidljivi znak. Nakon što se pojavi vidljivi znak, "oni koji još uvijek budu na životu, imat će još samo vrlo malo vremena za obraćenje." Gospa je rekla da su njena ukazanja u Međugorju velika milost Božja. To je i ponovila, u svojoj poruci od 25. srpnja 1992.: "... zahvaljujte Bogu za dar što sam s vama, jer, kažem vam, velika je to milost..." Čini se da će uskoro ta velika milost ovih nebeskih pohođenja prestati, te da će se svijet susresti s Božjom Pravdom. Tada ćemo trebati živjeti sve što nam je rečeno u Pismima, kao i, kroz ovih proteklih dvanaest (+ 10 op.prev.) godina, u Međugorju. Međugorski su hodočasnici imali iskustvo upozorenja Nedavna svjedočenja hodočasnikâ u Međugorje opisuju kako su doživjeli prosvijetljenje svijesti, prilikom kojega im se čitav život odvrtio pred očima poput filma. Opisuju kako su točno i jasno mogli vidjeti svaki događaj u svom životu - kada su Bogu rekli "da", kao i svaki onaj kada su Mu rekli "ne". Njihove su svijesti bile preplavljene takvom svjetlošću da su se vidjeli kao u rendgenskoj zraci Duha Svetoga, "sa sjenama mržnje, kao i sa svjetlošću ljubavi što su je bili podarili." Osjetili su duboko kajanje. Svi su odreda u tom času primili duboko

ozdravljenje, kako duhovno, tako i tjelesno. Jedan među njima koji je bio ovisnik o drogi, u potpunosti je oslobođen svoje ovisnosti. Ovi hodočasnci sada žele samo jedno: Boga i Njegovu ljubav staviti ispred svega ostaloga u svojim životima.1 Bi li to mogao biti nagovještaj globalnoga upozorenja što su ga najavili vidioci u Garabandalu, kao i na drugim mjestima ukazanjâ? Poruke Poruke i dalje ostaju u središtu pozornosti na svim mjestima ukazanjâ. Stoga smo našu pozornost usmjerili na ta središnja pitanja, a ne toliko na osobe koje ih primaju. Sljedećih nekoliko stranica uzeli smo iz knjige nazvane Međugorje: Pozadina događanjâ i poruke2, autorice Mary Joan Wallace. Ključne poruke sadrže traženje ispravnoga odnosa prema Bogu, preko obraćenja i pomirenja - postupka koji traje čitav život. "Da bi svijet bio spašen, potreban je mir," naglašava Blažena Majka. Poziva nas na mir koji nam ne može dati svijet, već jedino Bog - nutarnji mir i radost srca koji proizlaze iz molitve, posta, pokore, obraćenja, pomirenja i vjere. Kao Kraljica Mira, Gospa neprestano govori o miru. Na kraju svakoga ukazanja, obično bi kazala: "Idite u miru Božjem!" Trećega dana, kada se Marija Pavlović spuštala s Podbrda, Marija joj se ukazala s praznim križem, iz kojega su izbijale brojne dugine boje. "Mir, mir, mir!", zavapila je plačući. "Samo mir! Ne bojte se nepravde," uputila ih je idućega dana. "Oduvijek je postojala." Kada dođu trpljenja," preporučila je potom, "prikažite ih kao žrtvu Bogu." Dana 25. srpnja 1990., rekla je sljedeće, "Sve što činite, trebali biste činiti iz ljubavi! Prihvatite sve tegobe, sve poteškoće s ljubavlju! Opraštajte! Izmirujte se! Želim vas sve privesti k miru što ga daje jedino Bog, i koji obogaćuje svako srce. Pozivam vas da postanete nosioci i svjedoci mojega mira u ovom nemirnom svijetu. Neka mir vlada čitavim svijetom, koji nema mira i žudi za njim!" Hitna potreba za obraćenjem i pomirenjem Jedna druga poruka govori o predaji Bogu, o tome da Mu se obratimo u molitvi i kažemo "da" Njegovoj volji. "Želim biti s vama kako bih obratila i pomirila čitav svijet," objasnila je Marija trećega dana. "Napustite sve što se protivi obraćenju!" Pomirenje s Bogom i braćom ljudima potrebno je za nutarnji mir, kao i za svjetski mir, objašnjava Gospa. "Draga djeco, danas vas pozivam na život ljubavi prema Bogu i bližnjemu! Bez ljubavi, draga djeco, ne možete ništa učiniti!" U jednoj drugoj poruci vapi, "Otvorite svoja srca Isusu! Pozivam vas na molitvu i potpuno predanje Bogu! Danas vas molim da počnete ljubiti žarkom ljubavlju kakvom ja ljubim vas!" Te nas poruke podsjećaju na Isusovo učenje (iz Markova Evanđelja 12,28-33), o tome da smo pozvani Boga ljubiti iz svega srca, iz sve duše, iz svega uma, i iz sve snage, a bližnjega svoga kao sebe samoga. "Molim vas da mi pomognete prikazati vas Bogu ... kako biste kročili putem spasenja!", vapi Marija. "I oni /koji su odijeljeni od Boga/, moja su djeca. Tugujem zbog njih, jer ne znaju što ih čeka ako se ne vrate Bogu. Molite za njih!" Marija je kazala kako se obično svakoga dana pred križem na Križevcu moli Bogu da oprosti čovječanstvu, kao i za obraćenja. "Ako budete svim srcem molili, draga djeco, ledena će se srca vaše braće otopiti, i nestati svaka prepreka. Obraćenje će biti lako za sve koji ga budu željeli. To je milost koju morate moliti za svoga bližnjega," upućuje nas Gospa u poruci od 23. siječnja 1986. "Posebno vas

pozivam na molitvu - kako bi se svi koji su daleko od Boga mogli obratiti!" U kolovozu 1982., naglasila je da je Sakramenat Pomirenja vrlo važan dok traje obraćenje. Marija je istakla: "Potrebno je ljude poticati na mjesečnu ispovijed, posebno na prve subote u mjesecu ... Mjesečna će ispovijed biti lijekom za Crkvu na Zapadu. Potrebno je ovu poruku prenijeti Zapadu!" Marijinu su zahtjevu za mjesečnom Ispovijedi smjesta udovoljili svećenici crkve Svetoga Jakova, dok su njihov primjer potom slijedili i brojni župljani i hodočasnici. Vidioci i neki od župljana Međugorja, uključujući i neke od članova molitvenih skupina mladih, na Ispovijed ne idu samo mjesečno, već i tjedno. Među hodočasnicima koji pohode Međugorje, više je onih koji ovdje dolaze zbog obraćenja, negoli zbog ozdravljenja. Marija je kazala kako se veliki grijeh svijeta sastoji u tome što se toliki ljudi uopće ne zanimaju za Boga, iako su kadri spoznati da On postoji. Ljudi zarobljeni egocentričnošću i ohološću ne mogu doprijeti do Boga. Izražavajući svoju zabrinutost za ljude na Zapadu u listopadu 1981., Marija je objasnila: "Zapad je postigao uljudbeni napredak, ali je to učinio bez Boga, kao da su /njegovi narodi/ sami sebe stvorili. Čitava bi područja Crkve mogla biti ozdravljena kada bi vjernici obavljali mjesečnu Ispovijed." Nešto kasnije je uskliknula, "Obratite se, vi koji vjerujete! Ne odgađajte svoje obraćenje!" Budući da je svijet uronjen u posvemašnjem grijehu, Marija traži da članovi obitelji svake večeri mole zajedno, posebno na nakanu obraćenjâ. Godine 1917., za vrijeme fatimskih ukazanja, Marija je zatražila molitvu za obraćenje Rusije. Sada ona traži molitvu za obraćenje Zapada. Vjera Marija često potiče vjeru, a posebno je to činila za vrijeme prve godine ukazanjâ. Vjera dolazi s povjerenjem, naglašava ona; a bez molitve, vjera i povjerenje ne mogu se održati na životu. "Brojni vjernici uopće ne mole", žalosno je kazala. Marija se osmjehuje kada čuje Apostolsko vjerovanje, jednu od svojih najdražih molitava. Ova molitva, kao i tradicionalne molitve Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu izrečene sedam puta (što, sve zajedno, čini Međugorsku molitvu), pomažu nam razmatrati i razvijati vjeru u temeljna kršćanska uvjerenja. Preko Jelene, mlade žene koja prima nutarnje lokucije kojima se nadopunjuju poruke vidjelaca, Marija je zatražila da se četvrtkom uvečer čita iz Matejeva Evanđelja 6,24-34, u kojemu se naglašava vjera u Boga i traženje najprije Njegova Kraljevstva. Potiče također i čitanje Biblije pred Presvetim Sakramentom ili kod kuće, u obitelji. Svaki strah i sukob u našim obiteljima, kao i u Crkvi, znak je pomanjkanja vjere, kaže Marija. "Odbacite strah!" Jelena je kazala kako je u nutarnjoj lokuciji primila sljedeću poruku od Marije: "Ako želite biti vrlo sretni, vodite jednostavan i ponizan život; puno molite, i ne opterećujte se isuviše vlastitim problemima, već prepustite Bogu da ih On rješava." Preko vidjelaca, Marija od svećenikâ traži da vjeruju i da razviju čvrstu vjeru. Brojni svećenici prate hodočasnike u Međugorje i proučavaju poruke. U Međugorskom glasniku, kvartalnom časopisu Međugorskoga centra u Engleskoj, njegov je urednik, otac Richard Foley, isusovac i doktor teologije, početkom 1989. godine iznio podatak da je od početka ukazanjâ Međugorje posjetilo približno 14 000 svećenika. Danas se ta brojka procjenjuje na 15 000.

Post i pokora "Postom i pokorom možete zaustaviti ratove i ukinuti prirodne zakone," naglasila je Marija 21. srpnja 1982. "Postiti moraju svi, osim onih koji su bolesni." Gospa nam preporuča post za bolesnike i one u nevolji. Obično riječ "post" povezuje s riječju "molitva." "Postite i molite srcem. Postite i molite iz zahvalnosti Bogu što mi je dopustio da tako dugo ostanem u ovoj župi." Na upit o tome koji je post najbolji, odgovorila je, "onaj o kruhu i vodi." U neočekivanom ukazanju Ivanu u njegovoj kući 14. kolovoza 1984. dan pred Blagdan Uznesenja, Gospa je iznijela sljedeći važan zahtjev: "Molim ljude da ovih dana sa mnom mole koliko god mogu. Strogo postite srijedom i petkom. Svaki dan izmolite barem jednu čitavu krunicu - radosna, žalosna i slavna otajstva." U Međugorju, oni koji poste, to nerijetko čine u spomen, na pripravu, te kao zahvalu za Sakramenat Svete Euharistije, što ga je Isus uveo na prvi Veliki Četvrtak. Prvi su kršćani također postili srijedom i petkom, srijedom se prisjećajući Judine izdaje Isusa, a petkom Isusove žrtvene smrti za grijehe svijeta. Objašnjavajući razloge za post, otac Slavko Barbarić, duhovni vođa vidjelaca, kazao je kako nakana posta nije izazvati trpljenje u onoga koji posti. Na post bismo trebali gledati pozitivno. Post je preporučio Isus, koji je i sam postio. Pisma nam preporučaju post kao način nadvladavanja Sotone i njegovih sila tame. On nam pomaže postati otvorenijima prema našemu Vječnom Ocu, kao i osjetljivijima prema gladi i potrebama drugih. Ostavljanjem materijalnih stvari po strani, postajemo otvorenijima za one duhovne. Post nam također pomaže i da više cijenimo nebeski kruh Euharistije. Otac nas Slavko potiče na molitvu za darove posta, molitve i ljubavi. U Međugorju ljudi jedu izrazito integralni, domaći kruh, koji ponekad sadrži i krumpir. Za posta nerijetko piju mineralnu vodu. Vidioci, kao i neki članovi triju molitvenih skupina mladih, ponekad su postili i više dana u tjednu, posebno kada bi Marija zatražila dodatnu molitvu za posebne nakane. Običavaju postiti također i tri do devet dana pred velike blagdane. Ako niste u stanju slijediti "najbolji post" - onaj o kruhu i vodi - nemojte se u potpunosti odricati posta, govore duhovni savjetnici. Da bi izdržali, neki ljudi pojedu malo juhe, voća, jogurta, i/ili povrća. Ako niste u stanju tjelesno postiti, odaberite neki drugi vid posta ili pokore, predlaže Marija. Primjenjujte samoodricanje poradi Isusa, kao i na nakane Očeve, koje podrazumijevaju obraćenja i širenje Njegova mira. Odreći se možete također i alkohola, pušenja, ili gledanja televizije, predlaže ona. Istakla je kako TV nerijetko može biti velikim izvorom grijeha, budući da se nakon gledanja tolikih programa ljudi osjećaju nesposobnima za molitvu. Marija predlaže i neki drugi oblik posta četvrtkom, koji ne ukljućuje hranu, već, na primjer, neku od aktivnosti kojima se obično bavimo u slobodno vrijeme. Brojni se primjeri ovakve pokore mogu susresti u Međugorju, kao, na primjer, kada se neki od vidjelaca, te članovi molitvenih skupina mladih, a i drugi, noću uspinju strmim i kamenitim putem koji vodi ka Križevcu - sve do velikoga križa na vrhu brda. Putem mole Križni put za Marijine nakane, prinoseći i svoje osobne žrtve kao pokoru. Poseban poziv na molitvu odnosi se na svećenike i biskupe. Molitva Marijine se najčešće poruke odnose na molitvu srcem - provođenje vremena u ljubavlju

ispunjenoj usredotočenosti na Božju prisutnost, kao i na riječi koje se izmjenjuju u molitvi. "Najvažnija stvar u životu jest molitva," kazala je u prosincu 1983. "Molitva je razgovor s Bogom. Moliti znači Boga slušati," objasnila je 20. listopada 1984. "Molitva je korisna za vas, jer vam nakon nje sve postaje jasno. Molitvom spoznajemo radost," nastavila je. Marija je kazala kako su sve vrste molitve Bogu ugodne - molitva kroz razgovor, utvrđene molitve, molitva uz korištenje Biblije, kao i jednostavno tiho boravljenje u Božjoj prisutnosti. Molitvi se uči moleći, poučila nas je. "Želite živjeti sve što vam kažem, ali vam to ne polazi za rukom, jer ne molite dovoljno." "Stoga, od danas ozbiljno odlučite posvetiti vrijeme Bogu!" ponovila je 25. listopada 1989. "Molite, molite, molite." Marija često potiče na traženje pomoći od Duha Svetoga prilikom molitve, kao i prije, te za vrijeme Svete Mise. "Važno je moliti se Duhu Svetomu kako bi On sišao na vas. Kada imate Njega, imate sve," naglasila je 21. listopada 1983. U nastavku je toga dana komentirala, "Ljudi griješe kada se obraćaju samo Svecima kako bi nešto izmolili." Posvetiti svaki dan Duhu Svetom, i moliti za Njegovu pomoć u molitvi - eto što Marija traži od nas. Molite Ga za razumijevanje i pomoć u nasljedovanju Boga. Molite za Njegove blagoslove nad Crkvenim vlastima i čitavim svijetom. Molite Njegovu pomoć, kako biste bili otvoreni Bogu i predanju Njegovoj volji. U poruci od 17. travnja 1986., Marija je rekla, "Draga djeco, odveć ste zaokupljeni materijalnim stvarima, i tako gubite sve što vam Bog želi dati. Molite, stoga, draga djeco, za darove Duha Svetoga. Oni su vam potrebni, kako biste mogli svjedočiti moju prisutnost ovdje, kao i sve ono što vam dajem." Evo nekoliko naročito važnih poruka. Tjedne i mjesečne poruke u "školi molitve" U razdoblju između ožujka 1984. i siječnja 1987., Marija je upućivala tjedne poruke župljanima, kao i svima onima diljem svijeta koji žele živjeti ove poruke. U okviru onoga što su neki nazvali "školom molitve", a drugi pak "školom svetosti", upućivane su poruke o molitvi i ljubavi. Poruke koje se otad upućuju svakog 25. u mjesecu, donose duhovno vodstvo vjernicima diljem svijeta. "Molite se Isusu. Ja sam Njegova Majka, i posredovat ću kod Njega. Pomoći ću. Molit ću s vama... Mi smo uvijek blizu kada nas se zazove. Želim da budete sve bliži i bliži svome Ocu. Otvorite svoja srca Bogu poput cvjetova u proljeće, u žudnji za suncem. Neka vam molitva bude ŽIVOT!" Marija je molitvu opisala kao znak našega predanja Bogu - predanja što ga ona sve više i više zahtijeva, "POTPUNOG PREDANJA." Dana 25. svibnja 1987., Gospa je objasnila, "Ja sam vaša Majka i želim vas sve dovesti do potpune svetosti. Želim da svatko od vas bude sretan na zemlji, a potom mi se pridruži na Nebu. To je, draga djeco, cilj moga dolaska ovdje, kao i moja želja." Molitva na Misi i Euharistijsko Klanjanje "Pozivam vas na pozorniju molitvu, kao i na veće sudjelovanje na Misi! Želim da na Misi

doživite iskustvo Boga u sebi!" U nizu različitih poruka o Misi, Marija je naglasila sljedeće: "Dođite u ljubavi i prihvatite Svetu Misu! Neka svatko tko dolazi na Misu bude radostan! Misa je najveća molitva poslana od Boga, te nikada u potpunosti nećete moći shvatiti njenu veličinu. Neka vam Sveta Misa postane životom!" "Budite ponizni na Misi. Pripravljajte se za nju. Želim da vam Sveta Misa bude najveći poklon dana! Prije Mise se valja pomoliti Duhu Svetom! Misa bi uvijek trebala biti popraćena molitvama Duhu Svetom. Isus Krist vam Se daje za vrijeme Mise. Zahvaljujte! Neprestano se klanjajte Presvetom Oltarskom Sakramentu... Ja sam uvijek prisutna kada se vjernici klanjaju. Tada se primaju posebne milosti." Molitva uz Sveto Pismo Marija često potiče župljane, kao i ostale, na obiteljsku molitvu i čitanje Biblije. "Čitajte što je napisano o Isusu!" Marija je 2. lipnja 1983. preporučila "Razmatrajte je i prenosite svoja spoznanja drugima! Danas vas pozivam da kod kuće svaki dan čitate Bibliju," potaknula je u poruci od 18. listopada 1984. "Stavite je na vidljivo mjesto u svome domu, kako biste se sjetili čitati je i moliti." Preko Jelene, Marija je kazala sljedeće: "Ako želite biti jači od zla, osigurajte si aktivnu svijest. Molite određeno vrijeme ujutro. Pročitajte tekst iz Svetoga Pisma. Zasadite Riječ Božju u svoje srce i nastojte je kroz dan živjeti - napose u trenucima kušnje. Tako ćete biti jači od zla." U ožujku 1984., Marija je preko Jelene zatražila da se župljanima, na okupljanjima četvrtkom kako bi čuli poruke, čita tekst iz Matejeva Evanđelja 6,24-34. Molitva krunice "Molim obitelji u župi da mole obiteljsku krunicu," zatražila je Marija 27. rujna 1984. Preko Jakova, 8. je listopada 1984. rekla sljedeće o krunici: "Sve molitve što ih uvečer molite u kući namijenite za obraćenje grešnikâ, jer je svijet uronjen u veliku moralnu propast. Svake večeri molite krunicu. Molite, i neka vam krunica uvijek bude u ruci, kao znak Sotoni da pripadate meni." Prilikom svoga posjeta Kaliforniji u prosincu 1989., Ivan je preporučio odvajanje vremena za kvalitetnu molitvu. Preporučio je da oni koji mole krunicu ponekad prije ili poslije svake desetice pročitaju kratki tekst iz Biblije, razmatraju kako se odlomak može primijeniti na njihov vlastiti život, razgovaraju s Bogom svojim riječima, a potom Mu zahvale. Preko Jelene, članovi su molitvene skupine mladih u Međugorju potaknuti na molitvu Isusove krunice. Ona sadrži tideset i tri Očenaša i razmatranja o Isusu: na primjer, Njegovu pouzdanju u Oca, kao i Njegovoj žrtvovanoj ljubavi. Dana 25. lipnja 1985., na upit što se traži od svećenikâ, Marija je odgovorila: "Potičem sve na molitvu krunice. Uz pomoć krunice ćete nadvladati sve nevolje kojima Sotona želi pogoditi Katoličku Crkvu. Neka svi svećenici mole krunicu. Odvojite vrijeme za krunicu." Molitva za duše u Čistilištu Svih je šestoro vidjelaca vidjelo Nebo i Čistilište, dok ih je četvoro vidjelo i pakao. Kažu da više duša ide u Čistilište negoli u Nebo ili pakao. U čistilištu ima puno različitih razina, od kojih su neke bliže Nebu, a neke paklu. Marija je preporučila molitvu barem sedam Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu, uz Apostolsko vjerovanje, za duše u Čistilištu i njihove nakane. Marija je naglasila kako duše koje se tamo nalaze čekaju na naše molitve i žrtve. Vicka i Jakov su rekli da su čak i posjetili Nebo, Čistilište i pakao. Vicka je opisala kako je u

Čistilištu zapazila dosta sivila, ali i neizrecivu radost na licima onih koji su u Nebu. Rekla je kako na Božić više duša ulazi u Nebo iz Čistilišta nego na bilo koji drugi dan u godini. "Danas vas pozivam da svaki dan molite za duše u Čstilištu," kazala je Marija preko vidjelaca. "Svakoj je duši potrebna molitva i milost kako bi doprijela do Boga i Njegove ljubavi. Na taj ćete način, draga djeco, steći nove zagovornike, koji će vam za života pomoći da shvatite kako vam na zemlji ništa nije važnije od nastojanja da stignete u Nebo. Stoga, dječice, molite bez prestanka, kako biste mogli pomoći sebi, kao i ostalima kojima će vaše molitve donijeti radost." Marija je ovu poruku uputila 6. studenog 1986. Molitva zaštite Sotoni je privremeno data vlast u dvadesetom stoljeću, govori nam Marija. Međutim, molitvom i postom možemo ga u potpunosti razoružati, i tako osigurati vlastitu sreću. Već je počeo gubiti snagu, te je postao nastrljiv. Razara brakove i unosi razdor među svećenike. On je odgovoran za opsjednuća i ubojstva, objašnjava Marija. "Zaštitite se molitvom i postom, a posebno zajedničkom molitvom. Obnovite korištenje svete vode." Dana 18. srpnja 1985., Marija je kazala, "Danas vas pozivam da stavite više blagoslovljenih predmeta u svoje domove, i da svaka osoba nosi blagoslovljene predmete... budući da ćete tako na sebi imati oklop protiv Sotone, on će vas manje napastvovati." "Znate da sam vam obećala oazu mira, ali ne znate da tu oazu okružuje pustinja, u kojoj vreba Sotona, nastojeći svakoga od vas namamiti u napast. Draga djeco, jedino putem molitve moći ćete nadići svaki utjecaj Sotone, ma gdje se nalazili. Ja sam s vama, ali vam ne mogu oduzeti slobodnu volju," rekla je 7. kolovoza 1986. Molitva za ozdravljenje Dana 25. srpnja 1982., na blagdan zaštitnika župe, Svetoga Jakova, Gospa je preporučila sljedeće kao vrlo važno: molitvu Apostolskog vjerovanja, molitvu Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu sedam puta, te post o kruhu i vodi. "Dobro je polagati ruke na nemoćnike i moliti. Dobro je bolesne pomazati svetim uljem. Svi svećenici nemaju dar ozdravljanja. Da bi primio taj dar, svećenik mora ustrajno moliti i čvrsto vjerovati." Oni koji sudjeluju na službama u Međugorju, vrlo su ozbiljno shvatili svoju odgovornost da se ujedine u žarkoj, ljubavlju ispunjenoj molitvi za potrebe svih prisutnih, kao i onih za koje se molitva upućuje. Nakon večernjih Misa slijede molitve za ozdravljenje, a povremeno i pomazanje svetim uljem. Vjeruje se kako je ovakva brižna i zauzeta molitva, izrečena u okruženju pomirenja, ljubavi i jedinstva, te združena s Gospinim posredovanjem, pomogla pri ostvarenju brojnih začudnih ozdravljenja. Ljudi u Međugorju pružaju divan primjer onoga što se može učiniti kako bi se ozdravljenje ostvarilo po čitavome svijetu. Molitva pred križem "Draga djeco, želim vam ovih dana reći da križ stavite u središte svoga života. Molite posebno pred križem, koji je izvorištem velikih milosti. U svome domu obavite posebnu posvetu križu Gospodnjem. Obećajte da nećete povrijediti Isusa, niti vrijeđati Njega ili križ." To je bila poruka upućena 12. rujna 1985. Dana 20. veljače 1986., Gospa nas je potakla ovim riječima: "Obnovite molitvu pred križem. Draga djeco, dajem vam posebne milosti; Isus vam daje posebne darove s križa. Uzmite ih i živite! Razmatrajte Isusovu muku. Združite svoj život s Isusom!"

Molitva potpunog predanja "Želim vas pozvati na molitvu i potpuno predanje Bogu. Došla sam kako bih vam pokazala put mira i spasenja vaše duše. Molim vas, draga djeco, da se potpuno predate; tada ćete moći živjeti sve što vam govorim." Dana 25. siječnja 1990., Marija je uskliknula: "odaberite Ga prije svega i iznad svega, kako bi u vašem životu mogao činiti čuda, i kako bi, dan za danom, vaš život s Njim postajao radost. "Dječice, ne zaboravite da vaš život nestaje poput proljetnoga cvijeta, koji je danas još tako lijep, dok ga već sutra više uopće i nema. Stoga, molite kako bi vaša molitva i vaše predanje Bogu postali znakom. Vaše će svjedočanstvo tada biti vrijedno ne samo za vas same, već i za svakoga, sve do u vječnost." Molitva u obitelji i zajednicama Gospa iznad svega potiče molitvu u obitelji i zajednicama. "Neka molitva zauzme prvo mjesto u vašim obiteljima," moli ona, kao naša Majka. "Svaka obitelj mora moliti i čitati Bibliju," naglasila je 14. veljače 1985., što je bila jedna od rijetkih prilika kada je upotrijebila riječ "morati." Marija zahtijeva da članovi obitelji redovito mole za nevjernike i grešnike, kao i za oživotvorenje poruka. "Potičite malene na molitvu i odlazak na Svetu Misu. Svi ste važni, a posebno stariji članovi obitelji. Uključite ih u zajedničku molitvu. Neka mladi svojim životima služe kao primjer ostalima. Neka budu Isusovi svjedoci. "Ljubite svoje neprijatelje, a napose one koji vam nanose bol. Započnite s ljubavlju prema svojim obiteljima i svim župljanima, a potom ćete moći prihvatiti i voljeti i sve koji dolaze. Duhovna je obnova potrebna čitavoj Crkvi. Molite za izlijevanje Duha Svetoga, kako bi obnovio vaše obitelji i vašu župu. Upitana 11. travnja 1982. je li potrebno uspostaviti molitvene slupine u župi, Marija je odgovorila riječima, "Molitvene su zajednice potrebne u svim župama." Pismo oca Tomislava Vlašića Papi Slijedi pismo što ga je Papi 2. prosinca 1983. uputio otac Tomislav Vlašić iz Međugorja, pružajući tako Vatikanu informacije o ukazanjima i njihovim porukama. Otac Tomislav je Hrvat, te je ukazanja u Međugorju pratio od samoga početka i smatra se jednim od glavnih izvora pouzdanih informacija. U pismu se osvrće na pitanja mira, vidljivoga znaka, te deset tajni. Otac je Vlašić kasnije postao župnikom župe Svetoga Jakova. "Nakon ukazanja Blažene Djevice 30. studenoga 1983., došla mi je Marija Pavlović i kazala, "Gospa je rekla da Vrhovni Pastir i Biskup moraju smjesta biti obaviješteni o žurnosti i velikoj važnosti međugorske poruke." Evo pisma: "Ovim pismom ispunjavam tu obvezu. "1. Petoro mladih ljudi (Vicka Ivanković, Marija Pavlović, Ivanka Ivanković, Ivan Dragičević, Jakov Čolo) svakoga dana ima ukazanja Blažene Djevice. Iskustvo u kojem je oni gledaju, činjenica je koja se može provjeriti izravnim promatranjem. O tome postoji i filmski zapis. Za vrijeme ukazanjâ, ovi mladi ljudi ne reagiraju na svjetlo, ne čuju zvukove, ne reagiraju ako ih netko dotakne, te se osjećaju kao da su nadišli dimenziju prostora i vremena. "Svi se oni u osnovi slažu oko sljedećeg: - "Blaženu Djevicu vidimo kao što vidimo i bilo koju drugu osobu. Molimo s njom,

razgovaramo s njom, a možemo je i dotaknuti." - "Blažena Djevica govori kako se svjetski mir nalazi u svojoj kritičnoj fazi. Opetovano poziva na pomirenje i obraćenje." - "Obećala je čitavome čovječanstvu na mjestu ukazanjâ u Međugorju ostaviti vidljivi znak." - "Razdoblje koje će prethoditi tom vidljivom znaku, razdoblje je milosti za obraćenje i produbljivanje vjere." - "Blažena Djevica nam je obećala otkriti deset tajni. Zasad je Vicka Ivanković primila osam. Marija Pavlović je devetu primila 8. prosinca 1983. Jakov Čolo, Ivan Dragičević i Ivanka Ivanković primili su po devet tajni. Samo je Mirjana Dragičević primila svih deset." - "Ova su ukazanja posljednja ukazanja Blažene Djevice na zemlji. Radi toga traju toliko dugo i tako su česta." "2. Blažena se Djevica više ne ukazuje Mirjani Dragičević. Posljednji je puta ona dnevnom ukazanju prisustvovala na Božić 1982. Otad su ukazanja za nju prestala, osim na njen rođendan (18. ožujka 1983.). Mirjana je znala da će do toga doći. "Prema Mirjaninim riječima, Gospa joj je desetu i posljednju tajnu povjerila za ukazanja 25. prosinca 1982. Ujedno joj je otkrila i datume na koje će se pojedine tajne ostvariti. Blažena je Djevica Mirjani otkrila brojne stvari vezane uz budućnost, više negoli ijednom drugom od međugorskih vidjelaca do sada. Radi toga u nastavku izvješćujem što mi je Mirjana rekla prilikom našega razgovora 5. studenoga 1983. Donosim sažetak njezinih riječi, bez doslovnih citata. "Mirjana je kazala da će vidljivome znaku za čovječanstvo prethoditi tri upozorenja. Upozorenja će biti u obliku događajâ na zemlji. Tri dana prije jedne od opomena, Mirjana će o njoj obavijestiti svećenika što će ga ona sama odabrati. Mirjanino će svjedočanstvo biti potvrda ukazanjâ, kao i poticaj svijetu na obraćenje. "Nakon opomena, na mjestu međugorskih ukazanja pojavit će se vidljivi znak, što će ga svi moći vidjeti. Znak će se dati kao svjedočanstvo ukazanjâ, te kako bi ljude pozvao da se vrate vjeri. "Deveta i deseta tajna su ozbiljne. Odnose se na kaznu za grijehe svijeta. Kazna je neizbježna, jer ne možemo očekivati da će se čitav svijet obratiti. Kaznu se može umanjiti molitvom i postom, ali je se ne može izbjeći. Mirjana kaže kako je jedno od zala koje je prijetilo svijetu - ono koje je bilo sadržano u sedmoj tajni - otklonjeno zahvaljujući molitvi i postu. Poradi toga Blažena Djevica i dalje potiče molitvu i post: 'Zaboravili ste da putem molitve i posta možete izbjeći ratove i zaustaviti prirodne zakone.' "Nakon prve opomene, preostale će dvije uslijediti u razmjerno kratkom roku. Tako će ljudi imati nešto vremena za obraćenje. "Taj će razmak biti razdobljem milosti i obraćenja. Nakon što se pojavi vidljivi znak, oni koji još uvijek budu na životu, imat će još samo vrlo malo vremena za obraćenje. Poradi toga, Blažena nas Djevica poziva na hitno obraćenje i izmirenje. Poziv na molitvu i pokoru upućen je kako bi se izbjeglo zlo i ratovi, ali ponajviše za spasenje duša. "Prema Mirjaninim riječima, događaji što ih je Blažena Djevica prorekla, blizu su. Na temelju te spoznaje, Mirjana svijetu upućuje sljedeću poruku: 'Požurite se, obratite se, otvorite svoja

srca Bogu.' "Uz ovu temeljnu poruku, Mirjana je opisala i ukazanje što ga je imala 1982., a za koje vjerujemo da baca određeno svjetlo na neke vidove Crkvene povijesti. Pričala je o ukazanju u kojem se pojavio Sotona pod krinkom Blažene Djevice. Sotona je od Mirjane zatražio da se odrekne Gospe i slijedi njega. Tako će imati sreće u ljubavi i životu općenito. Rekao je kako će je nasljedovanje Djevice, naprotiv, odvesti jedino u trpljenje. Mirjana ga je odbila, te je Sotona smjesta nestao, a pojavila se Djevica. Potom joj je Blažena Djevica predala sljedeću poruku: "Oprosti za ovo, ali moraš biti svjesna da Sotona postoji. Jednog se dana pojavio pred prijestoljem Gospodnjim i zatražio dopuštenje da Crkvu podvrgne razdoblju kušnje. Bog mu je dopustio da kuša Crkvu u trajanju od jednog stoljeća. Ovo je stoljeće pod vlašću đavla, ali, kada se ostvare povjerene vam tajne, njegova će snaga biti uništena. Već sada gubi moć, te postaje nasrtljiv. Razara brakove i unosi razdor među svećenike, te je odgovoran za opsjednuća i ubojstva. Morate se od svega toga zaštititi postom i molitvom, a posebno zajedničkom molitvom. Nosite sa sobom blagoslovljene predmete. Stavite ih u svoje kuće, te obnovite uporabu svete vode. "Prema nekim katoličkim stručnjacima koji su proučavali ova ukazanja, Mirjanina bi poruka mogla rasvijetliti viziju koju je imao Papa Leon XIII. Prema njihovim riječima, on je, nakon što je imao apokaliptičnu viziju budućnosti Crkve, uveo molitvu Svetom Mihaelu što su je svećenici sve do Drugoga vatikanskoga sabora molili nakon Mise. Ti stručnjaci kažu da se stoljeće kušnji što ga je bio prorekao Leon XIII približava svome kraju. "Sveti Oče, ne želim biti odgovoran za bilo čiju propast. Činim ono najviše što je u mojoj moći. Svijet je pozvan na obraćenje i pomirenje. Pišući vam, Sveti Oče, samo vršim svoju dužnost. Nakon što sam napisao ovo pismo, dao sam ga vidiocima, kako bi Blaženu Djevicu upitali je li njegov sadržaj točan. Ivan Dragičević prenio mi je sljedeći odgovor: 'Da, sadržaj je pisma istinit. Morate prvo izvijestiti Vrhovnoga Pastira, a potom biskupa.' "Ovo je pismo popraćeno postom i molitvama da Duh Sveti upravlja vašim umom i srcem u ovom značajnom trenutku povijesti." Vaš, u Presvetim Srcima Isusovu i Marijinu, otac Tomislav Vlašić Međugorje, 2. prosinca 1983. Živjeti kao što su živjeli stari Nakon razgovora snimljenoga na kasetu, otac je Tomislav 15. kolovoza 1983. otkrio nešto malo podataka o tajnama. Oni (vidioci) su vidjeli da će se, s ostvarenjem tajni što im ih je Gospa povjerila, život na svijetu promijeniti! Što će se i kako promijeniti, ne znamo, budući da vidioci ne žele ništa reći o tajnama."3 Otac Tomislav je nastavio, "Život na svijetu će se promijeniti. Poslije će ljudi vjerovati kao u drevna vremena. Ovih nekoliko riječi podrazumijeva puno o izvanrednim događajima koji nam predstoje, i na koje je Gospa u Međugorje došla pripraviti svijet. " Ova se tema poklapa s

ozbiljnošću i hitnošću ostalih ukazanja koja se spominju u ovoj knjizi. Moramo se prisjetiti kako Quito, Ekvador, Fatima, Akita, i brojna druga mjesta što smo ih spomenuli, imaju bilo neku stigmatiziranu osobu, bilo odobrenje tamošnjega biskupa. Zasad Međugorje nije odobreno od strane rimokatoličkih vlasti, ali nije niti osuđeno, te se još uvijek nalazi pod istragom. Papa Ivan Pavao II ne obeshrabruje nikoga glede Međugorja. Dana 21. travnja 1989., biskup Paul Hnilica, isusovac, pomoćni biskup Rima, izvijestio je kako ga je Papa ukorio što se nije zaustavio u Međugorju na povratku u Rim iz Moskve, gdje je u Papino ime prisustvovao jednom sastanku. Papa je biskupu Hnilici rekao, "da nisam Papa, već bih bio u Međugorju."4 Oni koji poznaju sadašnjega Papu, upoznati su s njegovom već tradicionalnom pobožnošću prema Blaženoj Majci. Međugorske su poruke nebrojenim milijunima ljudi istovremeno izvorom upozorenja, ali i nadahnuća. Ono je poput svjetionika, budući da njegove poruke podižu naš duh, jer kroz njih Blažena Majka čitav svijet stavlja pod zaštitu svojega plašta. Utjecaj Međugorja na čitav svijet nema presedana u Crkvenoj povijesti, jer njegovi plodovi dopiru do svih zemalja i svih naroda. Ono nam je svima veliki dar s Neba. Knjiga treća: znakovi i stradanja 13. U Crkvu ulazi dim Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Luka 18,8 Nakon Drugoga vatikanskoga sabora, Papa je Pavao VI primijetio da dim Sotone prodire u Crkvu Božju kroz pukotine na zidu. Dana 13. listopada 1977., Papa je Pavao VI svijetu uputio sljedeće riječi: "Đavao radi na razaranju katoličkoga svijeta. Sotonin je mrak ušao u Katoličku Crkvu i posvuda se po Njoj proširio, sve do samoga vrha. Otpadništvo, gubitak vjere, širi se svijetom, uključujući i najviše Crkvene redove." Sotonina je taktika pritom steći nadzor, preko uništavanja Rimokatoličke Crkve. Kao što Marija često napominje, u tome poprilično i uspijeva. Naša je Blažena Majka dolazak toga mraka, kao i otpadništvo, najavila u svojim ukazanjima u La aletteu u Francuskoj 1846., kao i u Akiti u Japanu 1973. Blažena je Mjka to otkrila također i ocu don Stefanu Gobbiju iz Svećeničkog marijanskog pokreta, kroz nutarnji govor. Kao što smo već vidjeli, čini se kako su podaci o tome otpadništvu nastavljeni i u trećoj, neotkrivenoj fatimskoj poruci. Gospa se 19. rujna 1846. u La aletteu u Francuskoj ukazala Melanie Calvat i Maximinu Giraudu. Marja je Melaniji kazala, "Godine 1864., Lucifer će, zajedno s velikim brojem demona, biti pušten iz pakla; oni će malo-pomalo gasiti vjeru, čak i u onima koji su Bogu posvećeni. Jao knezovima Crkve koji misle samo na gomilanje bogatstava, kako bi zaštitili svoju vlast i oholo vladali. Namjesnik će moga Sina puno pretrpjeti, jer će za tren Crkva popustiti pred golemim progonima; bit će to vrijeme tmine, i Crkva će doživjeti zastrašujuću krizu... Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista. Jer, sad je vrijeme svih vremena, konac svih konaca. Crkva će biti na zalasku, svijet će biti u očaju... Sada je vrijeme, ponor se otvara. Evo kneza knezova tmine, evo Zvijeri sa svojim podanicima, koja sebe naziva spasiteljem svijeta."

Maximin Giraud spominjao je čudovište - najvjerojatnije komunizam - koje ima doći na svijet. "Čudovište će doći potkraj ovoga devetnaestog stoljeća ili najkasnije na početku dvadesetoga." Blažena je Majka kazala Maximinu, "Jer, gle, doba svih dobâ, kraj, konac je blizu. Svijet će biti u stanju užasa, smetenosti i pomutnje."1 Za vrijeme, kao i nakon ovih ukazanja, Crkva je bila pod opsadom poklonikâ lažnih filozofskih sustava,masona, njima pridruženih tajnih društava, kao i države. Prosvijetljeni su se masoni 1829. sastali u New Yorku i osnovali odbor koji je kasnije financirao Karla Marxa, glavnoga tvorca bezbožnog komunizma. Komunizam je, pod vodstvom Lenjina i Trockoga, zamijenio monarhiju koja je bila na vlasti u Rusiji putem ubojstava i revolucije. Godine 1917., ruski su veterani iz I. svjetskoga rata zbacili cara s prijestolja. Aleksandar Kerenski osnovao je revolucionarnu vladu koja je bila kratkoga vijeka, te je nakon nekoliko mjeseci zbačena od strane Lenjina i Trockoga. Sovjetska je Rusija - prva velika zemlja koja je djelovala u skladu s doktrinom bezbožnog komunizma, Crvenoga Zmaja, nastala upravo - na početku dvadesetoga stoljeća! Papa je Pio IX godine 1846. u svojoj enciklici Syllabus of Errors (Pregled zabranjenih krivovjernih nauka) izrekao strogu osudu pogrešnih postavki suvremenih filozofija, tajnih društava, te komunizma. "Komunistički manifest" pojavio se dvije godine kasnije, 1848. Crkva je bila svjesna zavodljive snage komunizma, te je objavila i druge enciklike u kojima ga je osudila. Papa je Leon XIII u svojoj enciklici Humanum Genus iz 1884. razotkrio i osudio tvrdnje Framasona, njima pridruženih tajnih društava, kao i filozofije Masona, koju je nazvao naturalističkom. Primijetio je i da komunizam proizlazi iz naturalizma. Papa je Leon XIII u svojoj enciklici Quod Apostolici Muneris komunizam definirao kao "kobnu pošast koja se uvlači u samu srž ljudskoga društva, samo zato da bi ga odvela u propast."2 U ukazanju u Akiti 13. listopada 1973., što ga je odobrio tamošnji biskup, Blažena je Majka sestri Agnes Sasagawa kazala sljedeće, "Kao što sam vam rekla... đavolje će se djelo provući i u samu Crkvu, te će kardinali ustati protiv kardinalâ, a biskupi protiv biskupâ. Svećenici koje me časte bit će proganjani i izvrgnuti suptrotstavljanju od strane svoje subraće... Crkva će biti puna onih koji prihvaćaju nagodbe, te će zloduh brojne svećenike i posvećene duše prisiliti na napuštanje službe Gospodnje. Zloduh će biti posebno neumoljiv prema Bogu posvećenim dušama." Blažena je Majka preko oca Gobbija iz Svećeničkog marijanskog pokreta 20. studenoga 1976. objavila sljedeće: "Sotona je svoje šatore rasprostro čak i među službenike Svetišta, te je u sveti Hram Božji unio grozotu pustoši..." Dana 26. kolovoza 1983., Marija je ocu Gobbiju kazala: "Pod krinkom višeznačnih formula novih kulturoloških interpretacija istine, poučavaju se i promiču zablude; duh svijeta tu nailazi na dobrodišlicu; on širi svoj zloćudni utjecaj i tolike duše navodi na prihvaćanje grijeha, njegovo opravdavanje i življenje u grijehu; gubitak vjere upravo preplavljuje, te se iz mnogih svetišta uklanjaju slike svetaca, pa čak i one vaše nebeske Majke. Otpadništvo se proširilo na sve dijelove Crkve, izdane od strane čak i nekih njenih biskupa, napuštene od velikoga broja njenih svećenika, ostavljene od strane tolike njene djece, te oskrvnute od strane moga Protivnika."

Dana 15. rujna 1983., ona je ocu Gobbiju kazala: "Nalazim se ispod križa što ga danas nose biskupi koji ostaju vjerni, dok se broj onih koji radije idu svojim putem neprestano povećava; oni se i ne osvrću na Svetoga Oca i odbijaju ga slijediti, a Isus ga je sâm postavio za temelj Svoje Crkve. Oni pripravljaju drugu Crkvu, odijeljenu od Pape, što će dovesti do još većega skandala, žalosnoga raskola." Dana 6. rujna 1985., ona je ocu Gobbiju kazala: "U Crkvu je ušlo i nejedinstvo, razdioba, sukobi i protivljenja... Vremena su to što sam ih prorekla, kada će se kardinali okrenuti protiv kardinalâ, biskupi protiv biskupâ, a svećenici protiv svećenikâ, te će stado Kristovo razdirati grabežljivi vuci koji su se u Crkvu uvukli zamaskirani u bespomoćnu i blagu janjad. Među njima su i neki koji zauzimaju vrlo odgovorne položaje, te je, preko njih, Sotona uspio prodrijeti u sam vrh Crkve i proširiti svoju djelatnost ondje." Crkvena masonerija U poruci od 13. lipnja 1989., Blažena je Majka oca Gobbija upozorila na opasnost crkvene masonerije. Marija je o tom obliku masonerije kazala sljedeće: "1) Djela kojima se zastire božanska Riječ Božja, putem naravnih i racionalnih tumačenja, te joj se, u pokušaju da je se učini razumljivijom i prihvatljivijom, u potpunosti oduzima svaki nadnaravni sadržaj. I tako se zablude šire po svim dijelovima same Katoličke Crkve. Poradi širenja ovih zabluda, mnogi se danas udaljavaju od istinske vjere, čime se ispunja proročanstvo što sam vam ga bila izrekla u Fatimi: doći će vrijeme kada će mnogi izgubiti pravu vjeru. Gubitak vjere predstavlja otpadništvo; "2) Djela kojima se, na vrlo podmukao i đavolski način, želi sve dovesti do otpadništva; "3) Cilj je opravdavanje grijeha, te njegovo prikazivanje ne više kao zla, već kao nečega dobroga i vrijednoga... Pogubni je plod ovog zlosretnog raka nestajanje posvuda osobne ispovijedi; "4) Prednost se daje onim oblicima egzegeze (tumačenja biblijskih tekstova, op. prev.), koji Evanđelju pristupaju na racionalan i naturalistički način, preko primjene različitih književnih rodova, čime se Ono razdire u svim svojim dijelovima. To naposlijetku dovodi do poricanja povijesne stvarnosti čudesa i uskrsnuća, kao i do javljanja dvojbe u samo Isusovo božanstvo i Njegovo spasiteljsko poslanje; "5) Ide se za uništenjem Mističnoga Tijela Kristova, a to je Crkva; "6) Ide se za uništenjem stvarnosti hijerarhijske Crkve. Drugim riječima, Papa i biskupi ujedinjeni s njime putem lažnoga ekumenizma, koji dovodi do prihvaćanja svih kršćanskih crkava, pri čemu se tvrdi da svaka od njih ima neki dio istine. Time se razvija plan utemeljenja univerzalne ekumenske Crkve, do koje bi došlo preko ujedinjenja svih kršćanskih vjeroispovijesti, uključujući i Katoličku Crkvu; "7) Na puno podmuklih načina, nastoji se napasti crkvena pobožnost prema sakramentu Euharistije. Vrednuje se vid samoga blagovanja, nastojeći pritom umanjiti žrtvenu vrijednost, te ide za nijekanjem stvarne i osobne Isusove prisutnosti u posvećenoj Hostiji. Time se postupno uklanjaju svi izvanjski znakovi koji upućuju na vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji, poput klanjanja, sati javnoga klanjanja, kao i svetoga običaja okruživanja

svetohraništa svijećama i cvijećem; te "8) Ide se za uništenjem temelja jedinstva Crkve, preko podmuklih i potajnih napada na Papu." Dana 13. svibnja 1990., Marija je kazala: "Crkva će upoznati trenutak najvećega otpadništva. Čovjek nepravde prodrijet će u njezinu nutrinu, te će sjediti u samom Hramu Božjemu, dok će oni malobrojni koji ostanu vjerni biti podvrgnuti najvećim kušnjama i progonstvima." Blažena je Majka 15. studenoga 1990. oca Gobbija upozorila na sljedeće: "Kako je velika vaša odgovornost, o Pastiri svete Crkve Božje! Nastavljate putem odvajanja od Pape i odbacivanja njegova Naučiteljstva; na taj se način prikriveno pripravlja istinski raskol koji bi se uskoro mogao pretvoriti u nešto posve otvoreno i objelodanjeno. Tada će preostati svega šačica vjernih, koje ću ja čuvati u vrtu moga Bezgrješnoga Srca. Došao je čas velike kušnje za sve čovječanstvo. Kazna što sam je bila prorekla u Fatimi, sadržana u onom njezinu dijelu koji još nije objavljen, uskoro će uslijediti. Na svijet je došao veliki trenutak božanske pravde i milosrđa." Izvor problema Razumne osobe, koje su u emocionalnom i intelektualnom smislu iskrene prema sebi, upitat će se kako smo se za tako kratko vrijeme uspjeli toliko udaljiti od Boga. Da bismo u potpunosti shvatili gdje se danas nalazimo, moramo poći do samih korijena pomutnje koju upravo doživljavamo. U Edenskome je vrtu Jahve upozorio Evu da ne smije jesti zabranjeno voće: "Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: 'Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?' žena odgovori zmiji: 'Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!' Nato će zmija ženi: 'Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog, onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.' Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače" (Knjiga Postanka 3,1-7). Troje je sudionika u ovoj razmjeni: Bog, lukava zmija ili đavao, i čovjek. Od samoga je početka đavao napastvovao čovjeka da bude poput Boga. Zmija je čovjeku ponudila intelektualno znanje, da bi postao poput Boga. Čovjek se nije obazirao na Božje upozorenje; jeo je zabranjeno voće, te stoga i pretrpio odgovarajuće posljedice. Sudionici ljudske drame isti su danas kao i nekoć, te se borba za dušu čovječju nastavlja u neprekinutome ratu na nebu. Sotona je u početku Adama i Evu namamio u stupicu obraćajući se njihovim umovima, kako bi njihove duše uhvatio u zamku. Borba za naše duše obično počinje u umu, preko oholosti intelekta. Napad je usmjeren ka odvajanju čovjeka od njegova jedinstva s Bogom, potičući ga na uvjerenje da Boga može zamijeniti ili Mu biti jednakim. Đavao nas potiče da umu dopustimo neka vlada vjerom. Prvi su Crkveni Oci, s druge strane, kombinirali vjeru i razum, kako bi shvatili svijet. Prvi su Sveci i Crkveni Naučitelji razvili metodu razumijevanja svemira koja Boga nije isključivala, nazvanu skolastika. Rana misao

Skolastika je metoda teološke i filozofske spekulacije koja smjera ka boljem razumijevanju i dubljem prodiranju u otkrivene istine i kršćansku doktrinu, preko intelektualnih postupaka analogije, definicije, spekulacije, koordinacije i potom sistematizacije svih ovih postupaka.3 Temelje je skolastike položio Sveti Augustin. U svome je djelu De Doctrina Christiana poticao na korištenje dijalektike u proučavanju kršćanske doktrine, dok je u svom djelu De Praedestinatione Sanctorum tvrdio kako vjerovati znači s pristankom ponirati u razmišljanje. Sveti Anselmo, još jedan utemeljitelj Skolastike, rekao je kako je dužnost razuma steći potpunije razumijevanje onoga što daje vjera. Kada su skolastičari (filozofi, kao i teolozi), došli do prijevoda Aristotelovih djela s grčkog, započelo je razdoblje visoke Skolastike. Sveti je Albert Veliki zajedno sa svojim učenikom Sv. Tomom Akvinskim pokušao izmiriti Sv. Augustina i grčkog filozofa Aristotela. Crte između zahtjeva vjere i onih razuma povučene su korištenjem argumenata, protuargumenata, te razriješenja rasprave.4 Đavlom izazvan sukob između religije, znanosti i filozofije pridonio je sekularizmu našega vremena. Kako se dogodilo da je većina obrazovanih slojeva u Europi i Americi izgubila vjeru u teologiju koja je gotovo šesnaest stoljeća pružala nadnaravnu potvrdu i potporu napornom i neželjenom moralnom kodeksu na kojem se temelji zapadnjačka civilizacija? Kakve su posljedice - na polju morala, književnosti i politike - ove tihe, ali temeljne preobrazbe? Drama je započela u osamnaestom stoljeću, s pojavkom prosvjetiteljstva. Skitalački i nemiran život francuskoga mislioca Voltairea bio je tek odraz problematičnih vremenâ u kojima je živio - vremenâ u kojima je zasijano sjeme otpadništva. Upravo poradi toga otpaništva, ono što se nekoć držalo svetim postalo je svjetovno. Razmišljanja Voltairea, Rousseaua, Diderota i ostalih, pokrenula su revoluciju svjetskih razmjera. Čovjek je još jednom podlijegao napastvovanju lukave zmije, koja je oholost intelekta - u odsustvu vjere - kušala i opet starim lažima, ali ovoga puta namijenjenima novome razdoblju. Sveti je Toma Akvinski svojim djelima utemeljio filozofsku orijentaciju poznatu pod nazivom tomistika. Njegova Summa Theologica predstavlja sam vrhunac katoličke misli, u kojoj se povezuju drevne istine i mudrost. Skolastika i tomizam izdržali su kušnju vremena kroz stoljeća. Pa ipak, modernizam je za samo nekoliko godina ove filozofije proglasio neprihvatljivima za višu naobrazbu. Razaranje uma Temeljna je želja Sotone odijeliti nas od Boga. Isprva, on čovjeka nastoji namamiti putem lukave rastresenosti uma, što ga navodi da odgovore počne tražiti unutar samoga sebe. Ako čovjek smatra da se rješenja nalaze unutar njega samoga, tada on nema razloga općiti s Bogom. Njegovo žarište tada postaje oslanjanje na samoga sebe putem snage volje, a ne više pouzdanje u Boga. Molitva, Crkva, Sveto Pismo, kao i sakramenti, tada više nisu neophodni. To je posve suprotno od riječi Blažene Majke na mjestima ukazanjâ, budući da ona neprestano naglašava važnost upravo tih stvari. Marijina je, naime, metoda - molitva srcem. Sotonin je konačni cilj uništenje papinstva i Svete Rimokatoličke Crkve. Prvi je napad usmjeren ka izbacivanju vjere iz državnih sfera, čime se stvaraju nesloge i razdori, te donose posve bezbožni zakoni. Kada se to postigne, drugi je napad usmjeren ka oslabljivanju Crkve iznutra. Sotonina je strategija uistinu moćna: podijeli pa vladaj. Ušutkaj generale, pa će se vojnici smesti i razbježati.

U Crkvi postoji posvemašnja pomutnja i nesloga čak i oko najtemeljnijih doktrina. Ta se smrtonosna bolest proširila tako daleko i tako brzo da nismo niti svjesni načina koji nas je doveo do sadašnjega stanja. Možda bi bilo od pomoći dati kratki prikaz nekih od vodećih filozofskih misli koje su zatrovale naše razmišljanje, te dovele do ovog stupnja pomutnje i razdiobe. Ova je razdioba uzrokovala otpadništvo, gubitak vjere, i to uglavnom kroz proteklih stotinu godina, otkako su gledišta prosvjetiteljstva stala prodirati u učionice Europe i Sjeverne Amerike. U osamnaestom i devetnaestom stoljeću, Prosvjetiteljstvo i Racionalizam izrodili su mislioce poput Rousseaua, Voltairea i Diderota, koji su svi odreda bili racionalisti; drugim riječima, razum su stavljali ispred vjere. Ovaj je filozofski racionalizam svoje metode preuzeo od znanosti i naturalne filozofije, koja je trebala zamijeniti religiju kao sredstvo spoznavanja prirode i sudbine čovječanstva. Razumijevanje ljudske prirode svojstveno prosvjetiteljstvu naglašava pravo na samoizražavanje i ispunjenje čovjeka, pravo na slobodno razmišljanje, kao i javno iznošenje vlastitih stavova, bez straha od cenzure ili potiskivanja. Rousseau je ljudsku narav tražio u posve osobnoj sferi intuicije i svijesti. Temeljni je izvor moralnih obveza tražio iznutra. Voltaire - najutjecajnija figura prosvjetiteljstva - bio je samozvani reformator koji je protiv Crkve i kršćanstva izmislio maksimu "Smlavimo zloglasno". On je bio deist - uvjeren kako Bog nema više ništa sa svojim stvorenjima, nakon što ih je jednom stvorio. Iz ovih su se pokreta razvile brojne filozofije, poput liberalizma, vjerskoga racionalizma, pozitivizma, sekularizma, naturalizma, sekularnog humanizma, indiferentizma, individualizma, socializma, komunizma, marksizma, teološkog liberalizma, radikalnog feminizma, deizma, agnosticizma, ateizma, te panteizma. Pokret New Agea ("Novoga doba", op. prev.) predstavlja još jednu taktiku Sotone da vjeru zamijeni razumom. Jedino što na kraju svoga naziva nema sufiks "-izam". Upravo se ova mješavina modernih filozofskih sustava odrekla Skolastike i stvorila brojne zablude vezane uz Boga, Isusa Krista, Crkvu, papinstvo, Crkvene dogme, kao i sakramente. Te su zablude osudili Papa Pio IX, Prvi vatikanski sabor, Papa Leon XIII, Papa Sveti Pio X, Papa Pio XI, kao i sve Pape do današnjega dana. Ove je pogrešne moderne filozofije sve redom oštro osudio Papa Pio IX, koji je u svojoj enciklici The Syllabus of Errors naveo osamdeset glavnih zabluda svoga vremena, svrstane u deset grupa. Njegovo je djelo objavljeno 8. prosinca 1864.5 Brojni katolici danas nisu upoznati s činjenicom da su prethodni Pape osudili te zablude. Štoviše, većina ih ne shvaća da su ove lukave i prijetvorne filozofije prodrle duboko u naše crkve i našu kulturu. Godine 1907. Sveti je Pio X Papa objavio svoju encikliku Pascendi Dominici Gregis o modernizmu, svojevrsnu sintezu svih krivovjerja koja se temelje na lažnim modernim filozofskim sustavima koji napadaju Crkvu, Kristovo božanstvo, Crkvene dogme, disciplinu, autoritet, kao i papinstvo. On je kazao kako modernizam vodi ka mnogoboštvu i bezboštvu. Potom je ugušio modernizam u Crkvi.6 U to vrijeme modernizam više nije bio samo intelektualna zamisao, već snažna sila koja je donijela moralnu propast velikih razmjera. Papa je Pio XI u svojoj enciklici Divini Redemptoris godine 1937. iznio glavne argumente protiv socijalizma i komunizma. U svojim najzlosutnijim upozorenjima na pogibli komunizma, svojim je biskupima napisao, "Postarajte se, časna braćo, da se vjernici ne daju obmanuti. Komunizam je u samoj svojoj srži pogrešan, te nitko tko želi spasiti kršćansku civilizaciju ne može s njime surađivati niti u jednom jedinom njegovu pothvatu."7

Papa je Pio XI dao tri temeljna razloga za brzo širenje komunizma: 1) Premalo je ljudi bilo kadro shvatiti samu narav komunizma; 2) Propagandna je kampanja komunizma bila u tolikoj mjeri đavolska da se svijet po svoj prilici s ničim sličnim nikada prije nije susreo, te 3) Urota šutnje od strane velikoga dijela nekatoličkoga tiska svijeta. Modernizam: sinteza svih krivovjerja Nikada ne bismo dosegli ovoliki stupanj otpadništva u našoj Crkvi da filozofske zablude nisu prodrle duboko u samu katoličku misao. Papa je Pio X godine 1907. izdao encikliku o modernizmu. Znao je da će modernizam predstavljati možda i konačni napad na Crkvu našega vremena. Rekao je, "Sada moramo prekinuti šutnju, kako bismo pred cijelom Crkvom u njihovu pravom svjetlu razotkrili ljude koji su na sebe nabacili ovu lošu krinku." Kao Kristov Namjesnik na zemlji, Papa nas je Pio X upozorio da je modernizam zbir svih zabluda modernih filozofskih sustava u onoj mjeri u kojoj se oni odnose na Boga, Isusa Krista, Sveto Pismo, Predaju, Svete Oce, Crkvu, sakramente, dogme, papinstvo, crkvene vlasti, hijerarhiju, državu i čovjeka. Papa Pio X je rekao da je poprilično široko iznio doktrine modersnistâ, "kako bi odbacio njihovu optužbu prema kojoj ne razumijemo njihove ideje. Željeli smo pokazati kako se njihov sustav ne sastoji od razbacanih i nepovezanih teorija, već je riječ o savršeno organiziranom tijelu, čiji su svi dijelovi čvrsto povezani, tako da nije moguće priznati jedan a da se pritom ne prizna i sve ostale. Modernizam definiram kao sintezu svih krivovjerja, koja pokušava ispuniti zadaću prikupljanja na jedno mjesto svih zabluda lansiranih protiv vjere, te sabiranja suštine i sadržaja svih njih u jedno. On predstavlja uništenje ne samo katoličke vjere, već svih vjera uopće."8 Nadalje, modernizam se s vremenom mijenja, kako bi se prilagodio svakom pojedinom dobu. Papa Pavao VI je rekao: "Riječ je o najopasnijoj revoluciji s kojom se Crkva ikada trebala suočiti, te s kojom se i dalje žestoko bori. Ta revolucija predstavlja proces samouništenja, te smjera ka tjeranju Crkve do samoga kraja puta u propast. "Trojstvo" "roditeja" odgovornih za izopačenost poznatu pod nazivom "modernizam" čine: 1) Njegov vjerski predak - protestanstska reformacija; 2) njegov filozofski "roditelj" prosvjetiteljstvo; dok je svoj 3) politički pedigre naslijedio od francuske revolucije." Papa je Pio X istakao da je "čitav sustav, sa svim svojim zabludama, rođen u vezi između vjere i lažne filozofije. Modernisti temelje religiozne filozofije postavljaju u okviru doktrine koja se obično naziva agnosticizmom." Kao jednu od temeljnih svojih točaka, modernisti raspravljaju o dogmama (vjerskim istinama), za koje smatraju kako proizlaze iz sekundarnih postavki koje se temelje na primitivnim i jednostavnim formulama. Smatraju ih simbolima i instrumentima; drugim riječima, slikama i prijenosnicima istine koji su podložni promjeni, te bi se stoga trebali razvijati i mijenjati. Papa je Pio X rekao: "Drsko optužuju Crkvu ne samo da je odabrala pogrešan put radi svoje nesposobnosti razlikovanja vjerskog i moralnog smisla formula od njihova površnog značenja, već i za grčevito i uzaludno pridržavanje postavki koje ništa ne znače, dok se istovremeno dopušta propast religije." On nadalje kaže, "modernisti ne poriču, pače i priznaju, iako neki tek zbunjeno, dok drugi to čine i na najotvorenije moguće načine, da su sve religije ispravne. Kao dodatak tome svemu, on je kazao: "Modernisti se slažu da tri najveće poteškoće za njih

predstavljaju skolastička filozofija, autoritet Otaca i Predaje, te Naučiteljstvo Crkve. Stoga su sa svime time u neprekidnom sukobu. Prema skolastičkoj flilozofiji i teologiji osjećaju jedino prezir i želju za ismijavanjem. Bez obzira na to radilo li se o neznanju, strahu, ili oboje, koji ih potiču na takvo ponašanje, izvjesno je da ih je strast prema novitetima ujedinila u mržnji prema Skolastici, te nema sigurnijega znaka da se čovjek nalazi na putu modernizma, negoli kada počne osjećati odbojnost prema ovome sustavu."10 Metode uništenja Papa je Pio X potom istaknuo da, "Modernisti grabe katedre u sjemeništima i na sveučilištima, te ih tako postupno pretvaraju u katedre pošasti. Sa tih svetih katedri, oni siju - ne uvijek otvoreno - sjeme svojih doktrina; svoja učenja bez prikrivanja propovijedaju na simpozijima; uvode ih u društvene ustanove i pretvaraju u tamošnju modu. Pod vlastitim imenima, kao i pod raznim pseudonimima, objavljuju brojne knjige, novine, preglede... Ako pišu povijest, to je stoga da bi sa znatiželjom istražili i otvoreno prikazali - pod izlikom da žele izreći cijelu istinu, te sa svojevrsnim zlobnim zadovoljstvom - sve što im djeluje poput ljage u povijesti Crkve." Papa Pio X završava riječima: "Modernisti na sve moguće načine nastoje umanjiti i oslabiti autoritet. žele ukloniti i samo Naučiteljstvo Crkve, svetogrdno krivotvorreći njegovo podrijetlo, narav, prava, te bez ustezanja ponavljajući potvore njegovih protivnika."11 Evo nekih modernističkih postavki što su ih Pape osudili: - Vjera je podložna znanosti; - Crkva i država moraju biti odvojene, pri čemu je prva podložna potonjoj; - Katoličko opredijeljenje mora biti odvojeno od građanskog statusa; - Crkvu i sakramente Krist je utemeljio samo posredno, ali ne i izravno; - Sakramenti su obični simboli ili znakovi; - Bibliju je nadahnuo Bog, ali ne na način na koji to vjeruju katolici. Uvjerenja modernista dopuštaju im sumnju u brojne pogreške navodno prisutne u Bibliji glede pitanja vezanih uz znanost ili povijest; - Krist je Sâm bjelodano pogriješio u određivanju vremena u kojem će nastupiti dolazak Kraljevstva Božjega. - Crkvene su dogme prepune očiglednih proturječja; - Dva su Krista: stvarni Krist, kao i Krist u kojeg se vjeruje. Krist, prema onome što modernisti nazivaju pravom poviješću, uopće nije bio Bog, te nikada nije učinio ništa božansko; - Dopušteno je, stoga, pretpostaviti kako je stvarni Krist bio daleko od Krista koji je predmetom vjere; - Kristovo Uskrsnuće nije činjenica u povijesnom smislu te riječi; - Kristovo se Božanstvo u Evanđeljima ne dokazuje. Riječ je o dogmi što ju je kršćanska svijest iznjedrila iz pojma Mesije (Pomazanika). - Krist nije uvijek posjedovao svijest o Svojemu Mesijanskome dostojanstvu; - Nemoguće je pomiriti prirodni smisao tekstova Evanđeljâ sa smislom što ih naši teolozi naučavaju u svezi sa sviješću i nepogrešivim znanjem Isusa Krista; - Ne treba sve što Sveti Pavao kaže o uspostavljanju Euharistije shvatiti u povijesnom smislu.12 Neomodernizam poslije Drugoga vatikanskoga sabora

Danas smo svjedoci konačnih plodova te pogubne doktrine, kao i posvemašnjeg pokušaja da se čovjeka "oslobodi" od Boga. Te se bezbožničke filozofije sada stapaju u sustav razmišljanja, manipulirajući mase i upravljajući njima, dok one ostaju posve nesvjesne njegovih intelektualnih temelja. Neomodernizam jest jedinstven u svom temeljnom nadahnuću - mržnji spram Boga i vjere. U brojnima od naših katoličkih škola vlada takvo otpadništvo od vjere da bi se Antikrist u okruženju koje prevladava u njihovim učionicama i prostorijama općenito osjećao upravo kao kod svoje kuće. Kada Blažena Majka govori o institucionalnom napuštanju vjere od strane Crkvenih vođa, misli na one koji su vjeri okrenuli leđa i prigrlili danas moderni liberalizam. Jedan bi takav primjer bilo posvemašnje povlačenje obrazovatelja. Otac Miceli, isusovac, u svojoj knjizi Antikrist piše ovako: "U razdoblju između 1967. i 1972., vođe su katoličkih institucija održale niz sastanaka s Vatikanom na kojima su prisutne vođe odbacile svaku institucionalnu, statutarnu ili akademsku odanost učenjima Isusa Krista u obliku u kojemu su ona prenešena Njegovoj Crkvi preko Naučiteljstva. To predstavlja institucionalno otpadništvo od Krista i Njegove Crkve."13 "Te vođe, koje žude za sekularnim akademskim prestižem, velikim brojem studenata, skupocjenim znanstvenim kompleksima, promičbom, političkim bodovima, kao i financijskom moći, negdje su putem izgubile iz vida cilj, nakanu i duh katoličkih sveučilišta. Na današnjim se katoličkim sveučilištima prednost daje intelektualizmu pred katoličanstvom, scijentizmu pred vjerom, te relativizmu pred istinom.14 "U ime potpunog liberalizma, javnost zahtijeva široko korištenje kontracepcije, pravo na slobodan pobačaj što će ga financirati država, pravo na "pokusne" brakove, pravo na odabir homoseksualnosti, kao i pravo sklapanja homoseksualnih i lezbijskih brakova. Ovo nisu tek neki zanemarljivi zahtjevi, već su oni u svojoj suštini povezani s pokretom potpunoga "oslobađanja" čovjeka od Boga, od moralnosti, od pozitivnih ograničavajućih zakona, kao i od kanonâ razuma. Postupno, ti zahtjevi niječu samu čovjekovu narav, te se sada već kreću ka nijekanju ili dokidanju bračne institucije kao takve.15 Budući da su otpadnici sami ozakonili navedene pokrete, zakon je sada na njihovoj strani. Kršćanski se pogled sada već nalazi izvan zakona. "Primarni je cilj katoličkih modernista Rimsku Crkvu "obratiti" na modernizam, a potom stvoriti Univerzalnu Crkvu. Oni idu za tim da stvore Crkvu na svoju vlastitu sliku i priliku - malu, gnostičku, elitnu crkvu bjelosvjetskih intelektualaca, koji će dominirati vjerskim razmišljanjima i potupcima čitavoga ljudskoga roda. "Danas, u post-kršćanskoj eri, neomodernizam je svoje snage regrupirao pod nazivima kao što su 'Katolička opozicija' ili 'Katolički nonkonformizam' ili 'Kritici kršćana'. Ti su nenkonformizam i kritika usmjereni protiv 'institucionalne Crkve', a ne protiv neprijatelja Crkve.16 Dvadeseto je stoljeće upoznalo zablude - koje su proizašle iz racionalizma, naturalizma, sekularizma, humanizma - a koje su dovele do modernizma, sinteze svih krivovjerja. Osuđen od strane Svetog Pija X Pape, modernizam je u sjemeništima i na sveučilištima prešao u ilegalu, kako bi se poslije Drugoga vatikanskoga sabora ponovno pojavio, ovoga puta kao neomodernizam. Neomodernizam se krije pod različitim imenima i krinkama: duh Drugoga vatikanskoga sabora, feminizam u Crkvi, teologija liberalizma, te saborska Crkva, među ostalim. Ovo pogrešno tumačenje, kao i pogrešna provedba zaključaka Drugoga vatikanskoga

sabora, naveli su brojne kardinale, svećenike, redovnice i laike na napuštanje vjere, kako bi mjesto toga slijedili ono što brojni nazivaju "Novim kršćanstvom". Pet je glavnih odlika toga "Novoga kršćanstva" kako slijedi: 1) Antropocentrizam: čovjek, a ne Bog, središtem je vjere. Bog se nalazi jedino u licu, funkcijama, sudbini i budućnosti čovjeka. Primat se čovjeka poistovjećuje s primatom Boga. 2) Imanencija u svijetu: kraljevstvo se Božje ne nalazi u zagrobnom životu. Spasenje podrazumijeva oslobađanje od društvenih grijeha, a to su neznanje, glad, nerazvijenost, politička opresija, gospodarsko iskorištavanje. Osobni grijeh više nema važnosti u današnjem povijesnom okruženju. Novi katolici, koji se svrstavaju pod stijeg socijalizma, Kraljevstvo Božje moraju postići uništenjem kapitalizma. 3) Novi evangelizam: istinsko je značenje Evanđelja gospodarsko, a ne toliko duhovno, te proizlazi iz služenja siromašnima; jedino siromašni, kao i njihovi socijalistički prvaci, mogu razumijeti Evanđelja. Naučiteljstvo je ovih proteklih dvije tisuće godina pogrešno tumačilo značenje Evanđelja, koristeći ga kako bi izrabljivalo siromašne i ostalo na vlasti, zajedno s moćnicima ovoga svijeta. 4) Nova ekleziologija: Crkva je dio svijeta; ona ne postoji sama za sebe, već kako bi služila svijetu. Stoga mora raspustiti sve vlastite institucije. U njenom liturgijskom životu, bilo koji član može djelovati kao svećenik. U njenom jurisdikcijskom životu, lokalne crkve moraju biti autonomne, budući da sav autoritet dolazi od vjernikâ, koji dijele suodgovornost. 5) Nova Muka za Krista: ta ljubav nije za Krista Bogočovjeka. Ona je više usmjerena ka Kristu koji je samo veliki čovjek - Čovjek za druge, prijatelj, branitelj, osloboditelj potlačenih - te svakako i revolucionarni i veličanstveni obaratelj, koji siromašnima pomaže pri zbacivanju svih korumpiranih institucija, uključujući ovdje i institucionalnu Crkvu. Slabost je pritom pronađena među Crkvenim vođama, te napose među njenim vodećim intelektualcima. Bio je potreban Drugi vatikanski sabor da bi se otkrilo kako isuviše njenih vlastitih članova već dugo vremena gaji potajnu želju da se pridruži svijetu. A sada, zlorabeći sam Sabor kao autoritativni izgovor, ti ljubitelji ovoga svijeta otvaraju vratâ Crkve kako bi vjernike doveli u doticaj s bezvrijednim i upravo smrtonosnim energijama neomodernizma. Ti se katolici Nove crkve sablažnjuju nad navodno beskompromisnom i dogmatskom politikom Katoličke Crkve. Među katolicima postoji ozbiljan razdor glede nekih temeljnih pitanja vjere i morala: zablude koje se tiču Boga, povijesnosti Evanđeljâ, Stvarne Prisutnosti, Kristovog Božanstva, nepogrešivosti Pape, Uskrsnuća, naravi Crkve i njezina spasiteljskog poslanja, kao i brojnih drugih pitanja što ih ovdje ne možemo niti nabrojati. Sva su ona unijela razdor među Kristovo stado i osakatila ga. Nimalo, stoga, ne čudi što Sotona, u svojim napadima na Katoličku Crkvu, svoju tešku artiljeriju usmjerava na dvije glavne doktrine koje tvore samo srce katoličke vjere: 1) Euharistiju kao Stvarnu Prisutnost Isusa Krista; te 2) Djevicu Mariju kao Majku Božju. Oba se ova otajstva svode na navodno puko kršćansko razvijanje poganskih mitova, bajke kojima se pokušava objasniti podrijetlo svemira putem monističkih i kozmologijskih snaga.17

Novi red Mise, onako kako je predstavljen od strane onih koji su ga razvili za Papu Pavla VI, stavlja naglasak na vid liturgije kao zajedničkoga blagovanja, zaboravljajući pritom na žrtvu. Kardinal Ottaviani iz Svetoga Oficija intervenirao je kod Pape, koji je potom ponovno unio i žrtveni vid. Liturgijska je promjena Mise dovela do toga da većina katolika danas - kao što je to pokazala nedavno provedena anketa - smatra kako je glavni dio Mise predavanje Mira jedni drugima. Čini se kako velik broj katolika-laika, ali također i svećenika i redovnica, ne vjeruje u Stvarno Prisutnost Kristovu u Euharistiji, kako to naučava Katolička Crkva. U nekim su crkvama odstranjena klecala. U Sjedinjenim su Državama uklonjene pričesne ogradei na kojima su vjernici mogli pred oltarom kleknuti, kako bi na taj način iskazali svoje štovanje i čašćenje Gospodina prilikom primanja Pričesti. Svetohranište je pomaknuto u stranu, dok se u nekim crkvama čak više i ne nalazi u samoj crkvi, već u kapelici, dakle - podalje od glavnoga oltara. U jednoj privatnoj objavi, jedan je vidjelac to prispodobio počasnome gostu na gozbi kojega se, mjesto na čelo stola, posjedne u stranu. Gospodin je navodno tome vidiocu rekao, "Vratite me natrag u središte." Gospa je tu temu ponovila: "Neka Sveta Misa bude središtem vašega života." Crkvena masonerija: neprijatelj u taboru Neprijatelj nigdje nije tako opasan negoli kada se nalazi u vašem vlastitom taboru. Sotonin je primarni manevar bio odvojiti Crkvu od države, kao i razdijeliti samu Crkvu unutar sebe. Sve do danas, taj se njegov plan pokazuje vrlo uspješnim. To nas dovodi do teme masonerije. Riječ je o vrlo složenoj temi, budući da njegovi vođe imaju pristup, kao i nadzor nad većinom gospodarskih, političkih, sudbenih i društvenih područja. Riječ je o ogromnoj globalnoj mreži koju Blažena Majka naziva "tajnom sektom," a koja ima sebi svojstvene ciljeve i planove. Ukratko, riječ je o ogromnoj mreži, koja na umu ima više ovozemaljske ciljeve bogatstva i užitaka, negoli one nebeske. Nažalost, ta mreža prodire i do same Crkve. Što može biti gore od toga da ljudi koji se nalaze na visokim položajima u vašem vlastitom taboru rade protiv vas? Ova se prijetvorna strategija unutar Crkvenih redova naziva crkvenom masonerijom. Razlozi za korumpiranost Crkve su brojni. Međutim, jedno od velikih razornih područja jest ono što je Papa Pavao VI nazvao "samouništenjem" Crkve, a to je njeno razaranje "iznutra". Time je izravno ukazao na subverzivna kretanja u Crkvi kojima joj se želi iznutra naškoditi. Jedan se od takvih, nažalost vrlo učinkovitih pokreta, otkriva u knjizi pod naslovom AA-1025 - Memoari jednog anti-apostola. Knjiga je to jedne francuske katoličke redovnice koja je 1960.-ih njegovala jednu žrtvu automobilske nesreće koja je preminula nekoliko sati nakon što je dopremljena u bolnicu. Taj čovjek uza se nije imao nikakvih isprava, ali je sa sobom nosio aktovku ispunjenu biografskim bilješkama koje su sadržale informacije o tome kako ga je komunistička partija vrbovala da postane svećenikom, kako bi Crkvu sabotirao i razarao iznutra. Uviđajući vrijednost tih spisa, ona ih je objavila. Riječ je o opisu boravka toga čovjeka u sjemeništu ranih 40.-ih, kao i njegovih prijetvornih planova kojima je iz godine u godinu nastojao uništiti sve što je bilo rimokatoličko. Koristeći se svim obavještajnim metodama KGB-a, u bilješkama se otkrivaju podaci o sustavnom planu uništenja Crkve iznutra. Za ovoga je 'anti-apostola' sve počelo kada mu je ujak, koji je bio član komunističke partije, rekao, "Sada ću te poslati da provodiš borbeno i međunarodno bezboštvo. Morat ćeš se boriti protiv svih religija, ali najviše protiv katoličke, koja je bolje organizirana. Da bi to postigao,

ući ćeš u sjemenište i postati rimokatoličkim svećenikom." Bilješke dalje govore o ubojstvu jednog poljskog biskupa koji je prozreo njegovu stvarnu ulogu; o hijerarhiji autoriteta i zapovijedanja uspostavljenoj za njega; o tisućama crkava zatvorenih u Rusiji; o ubacivanju i postavljanju svećenikâ na visoke položaje; o pokušajima ukidanja katoličkih tradicija, te o konačnome cilju povezivanja svih religija u jednu univerzalnu religiju, okupljanju pisaca kako bi se promicali ovi pogledi, pritoku rubalja iz Rusije kako bi se financirali njegovi programi, kao i cjelovitome planu koji sadrži upravo đavolske ekstreme. Kada je ovaj čovjek vrbovan, bio je 1025. u programu kojim su "sjemeništarci" slani diljem svijeta. Gospa je Patriciji Talbot (poznatoj pod nadimkom "Pachi") iz mjesta Cuenca u Ekvadoru progovorila o uništenju Crkve. "Puno moli za /svećenike/ jer Sotona prodire sve dublje u Svetu Crkvu. Ne dopusti da Sotona prodre i u tebe. Ja sam Čuvarica Vjere. Djeco moja, Sotona želi razoriti poslanja što ih je Nebo povjerilo vama, djeci svjetla. Na isti će način pokušati uništiti Crkvu, ali će njegovi pokušaji biti uzaludni ako se vi obratite. Molite krunicu, koja je štit protiv zla. Koristite škapular koji će vas štititi. Stavite Srce Isusovo u svoje domove, jer će vas ono podržavati u jedinstvu i miru. Činite pokoru i postite, te ćete molitvom doprijeti do srca moga Sina. Idite na Misu i posjećujte Presveti Sakrament. Molite mi se, i ja ću vas zadržati pod svojim plaštem, kao i u Srcu moga Sina. Novo vino u starim mješinama Čini se, s obzirom na današnje stanje svijeta, da je "lukava zmija" pobijedila. Razmimoilaženja su u proteklih trideset godina bila najjača s obzirom na Stvarnu Prisutnost u Euharistiji, Kristovo Božanstvo, papinsku nepogrešivost, Uskrsnuće, narav Crkve, te brojna druga pitanja koja su Tijelo razdijelila u razmjerima koji nisu viđeni od reformacije. Poruke se Blažene Majke posebno odnose na tu krizu. Glas Svetoga Pisma, kao i Marijin, govori o tim teškim danima. Korupciju kojom smo okruženi prorekli su mnogi. I tako se pad nastavlja. Program se neprijatelja pokazao učinkovitim, dok se on sam pokazao dostojnim protivnikom. Iznimno su rijetka kršćanska sveučilišta na kojima se poučava vjera i moral u istini. Liberalni su teolozi i otpadnički akademičari kroz brojne godine izvršili značajan utjecaj na studente. Feminizacija ili neutraliziranje jezika steklo je uporište, te se svake godine snažno usađuje i nailazi na prihvaćanje. "New Age" se šulja zajedno s velikim brojem polaznika, dok je riječ o starome krivovjerju, samo s novim imenom. Riječ je o već "prožvakanoj" laži koja ponovno zavodi um: "(...) vi ćete biti kao bogovi (...)." U svojoj knjizi Trojanski konj u Božjemu gradu, znanstvenik je Dietrich von Hildebrand sažeo ovaj problem. Evo što je on napisao: "Poput opkoljenoga grada, Crkva je okružena zabludama i pogibeljima našega doba. Nažalost, neki katolici ne samo da nisu svjesni ovih pogibelji, već su, u različitim razmjerima, već i postali njihovim žrtvama." Vrhunac bitke Sve ono što se danas događa prorečeno je na brojnim mjestima marijanskih ukazanja. Svi se događaji redaju kako bi Žena odjevena suncem mogla satrti glavu zmiji. Uslijedit će još puno događaja kao uvod u to, ali će tri među njima imati posebnu važnost. Prvo će veliko otpadništvo od vjere biti potaknuto novim Katekizmom što ga je Papa Ivan Pavao II potpisao i odobrio 8. prosinca 1992. Riječ je o ortodoksnoj verziji vjere koju jedan dio katoličke hijerarhije jednostavno neće moći usvojiti. Ona će dodatno razdijeliti protivničke tabore, te predstavljati uvertiru porukama iz La Salettea: "kardinal protiv

kardinala, biskup protiv biskupa." Ta razdioba unutar Crkve de facto predstavlja raskol koji je zasad uglavnom bio skriven i suzdržan. Uskoro će, međutim, izaći posve na vidjelo. Dokumenat koji je vezan uz Novi katekizam jest nova enciklika Ivana Pavla o moralu, koja bi trebala biti objavljena potkraj jeseni 1993. Riječ je o enciklici kojom se promiču pogledi na moral u skladu s učenjima Crkvenoga Naučiteljstva, a ne liberalnih teologa. Liberalni će američki katolici biti uznemireni stajalištima Rima. To će predstavljati kamen spoticanja za one koji sebe nazivlju "progresivnim misliocima." "Američka katolička crkva" i Rimokatolička Crkva svake se godine sve više međusobno udaljuju. Postavljena je linija bojišnice. Papa i odani mu biskupi, u pokušaju ispravljanja modernističkih pogrešaka u interpretaciji katoličke vjere nakon Drugoga vatikanskoga sabora, dali su nam autoritativan i cjelovit prikaz istinske katoličke vjere. Modernistički kardinali, biskupi, svećenici, redovnice i laici, kada budu čitali nove dokumente, još će se više utvrditi u svojim vlastitim gledištima. Na putu smo ka novom raskolu velikih razmjera. On će biti tolik da će Crkvu koja ostane vjerna Papi i Rimu odvesti natrag u katakombe. Ukratko, nepažljivu će umu biti teško razlikovati pravu Crkvu od one otpadničke. Gospina poruka upućena 17. lipnja 1989. preko Svećeničkoga marijanskoga pokreta glasi: "Otpadništvo će tada postati posvemašnje, budući da će gotovo svi slijediti lažnoga krista i lažnu crkvu." Posljednji će veliki događaj biti proglašenje Blažene Djevice kao Su-Otkupiteljice, Posrednice i Zagovornice - posljednje i konačne dogme Katoličke Crkve. Mnogima će se ona učiniti poput đavolske dogme, dok će onima koji je budu prihvatili zapravo donijeti progonstva. Ti će događaji utrti put ka pokretu anti-crkve i anti-pape. Danas su mnogi katolici mlaki i ravnodušni. S proglašenjem gore navedene enciklike, oni će se otvoreno suprotstaviti Papi. Većina će otpasti od prakticiranja jedine prave Vjere, poradi velikog odmetništva. Raskol već postoji Otpadništvo od Rima, u smislu vjere i doktrine, odvija se postupno iz godine u godinu. Brojni biskupi nisu poslušni Papinim naputcima. U vrijeme pisanja ove knjige, Papa još uvijek nije bio odobrio cjeloviti tekst američkoga lekcionara. Pa ipak, čini se da je jedan američki biskup naložio njegovu uporabu u svojoj biskupiji, s obrazloženjem da će uskoro biti odobren, iako postoje ozbiljne sumnje na pogrešne prijevode dijelova latinskoga teksta na engleski. To je učinjeno kako bi se umirili radikalni feministi, te kao politički ispravan korak u Crkvi, a da pritom nisu konzultirani ostali članovi Crkve. Brojne radikalno feministički orijentirane redovnice podupiru pobačaj, kontracepciju, lezbijstvo, te ostale doktrine koje se protive katoličkom naučavanju morala. Brojni svećenici ne vjeruju u Stvarnu Prisutnost Isusa u Euharistiji. Također niti brojni katolici ne vjeruju u Stvarnu Nazočnost; osobni smrtni grijeh; potrebu za sakramentalnim pomirenjem; zla pobačaja, homoseksualnosti, razvoda, zlouporabe droga, te predbračnih odnosa; kao niti u autoritet Naučiteljstva Svete Rimokatoličke Crkve. Kada Marija bude proglašena Su-Otkupiteljicom, kao što je ona sama kazala, prilike će se u Crkvi dodatno pogoršati. Bit će to kombinacija više događaja, poput gospodarskog i društvenog sloma, koji će čovječanstvo dovesti do prihvaćanja Antikrista i njegove religiozne marionete - anticrkve. Kao što je Marija prorekla u La Saletteu, "Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista."

Elementi otpadništva podastrti su nam vrlo detaljno: masonerija, otpadništvo od vjere unutar same Crkve, čašćenje čovjeka iznad Boga, te krajnji raskol na zemlji; uspostavljanje idola koji će zauzeti mjesto Krista i Njegove Crkve, te lažni krist i lažna crkva. Ostvaruje se sve što je bilo prorečeno. Poruke kojima se svijet na to upozorava svake su godine sve detaljnije. Sotona se čvrsto ustoličio u odajama crkvene moći, te se tako ostvaruje proročanstvo izrečeno u Francuskoj, u La Saletteu. U svojim ukazanjima, Gospa govori o tom posvemašnjem i gotovo potpunom gubitku vjere prije povratka Isusa Krista. Muka se Mističnoga Tijela odigrava poput Isusove Muke. Kao što Veliki Petak prethodi nedjelji Uskrsa, doživjet ćemo "smrt" Katoličke Crkve prije njezina uskrsnuća u novom obličju u veličanstvenom Razdoblju Mira. 14. Veliki otpad: gubitak vjere Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. 2 Solunjanima 2,3-12 Otpad je prorečen Nalazimo se u stanju takvog gubitka vjere da je Pavlova Poslanica Solunjanima u posljednoj fazi svoga ispunjenja. Veliki otpad mora prethoditi razotkrivanju Bezakonika, Antikrista. Druga je Pavlova Poslanica Solunjanima jasna, baš kao i Marijine riječi: doći će do gubitka vjere. Sotonino se stoljeće nalazi u svom posljednjem činu, te započinje Marijina vladavina. Ona će uskoro satrti glavu zmiji. Marijansko je doba otpočelo. Velikom bitkom anđeoskih sila, Arkanđeli (Gabriel, Mihael i Rafael) se, zajedno s anđelima nebeskim, pod plaštem žene odjevene suncem bore protiv Sotone i njegovih zloduha. Ocu je Gobbiju 15. studenoga 1990. Blažena Majka spomenula rat koji se vodi protiv njena protivnika. Ona je kazala: "Sotona se bori protiv apostola ovih posljednjih vremena, odabranih za hrabru borbu protiv sile onoga koji se suprotstavio Kristu, kako bi, naposljetku, izvojevali moju najveću pobjedu." Akita U ukazanju u Akiti (Japan) 13. listopada 1973., Blažena je Majka sestri Agnes Sasagawa kazala: "Kao što sam ti rekla ... djelo će đavolje prodrijeti i u samu Crkvu, tako da će kardinali ustati protiv kardinalâ, a biskupi protiv biskupâ. Svećenici koji me štuju bit će proganjani i napadani od strane svoje vlastite subraće... Crkva će biti puna onih koji prihvaćaju

kompromise, te će zloduh brojne svećenike i posvećene duše prisliti na napuštanje službe Gospodnje. U razdoblju između 25. i 27. studenoga 1992., Biskupska je konferencija Japana sazvala sastanak kojemu su prisustvovali brojni biskupi i mariolozi, s ciljem da se razmotri značaj ukazanjâ u Akiti. Za vrijeme jedne od sjednica, otac Michael O'Carroll (vodeći mariolog, koji je također bio sudionikom skupa) upitan je može li se Akita dovesti u kakav odnos s trećom fatimskom tajnom. On je odgovorio: "Ako vas zanima treća fatimska tajna, pročitajte poruke iz Akite." Iako znamo da se treća tajna odnosi na otpad od vjere, fatimska se tajna u tome ne iscrpljuje. Savjetnik za Fatimu Pape Ivana Pavla II bio je sada pokojni otac Joseph de St. Marie. On je napisao govor što ga je Papa održao u Fatimi za njegova posjeta tome mjestu godine 1982. Papa je Ivan Pavao II tom prilikom javno zahvalio Fatimskoj Gospi što mu je spasila život pri pokušaju atentata. Otac St. Marie bio je upoznat sa sadržajem fatimske tajne. Kada su ga nekoliko godina kasnije zapitali o tajni, on je odgovorio, "Znate li što su ljudi činili za vrijeme dok je trajalo čudo sunca?" Odgovor glasi, "pali su na koljena i okajavali svoje grijehe. Otac St. Marie je na to rekao, "Biti će isto tako, ali se mnogi ipak neće pokajati, iako će događaji biti katastrofalnih razmjera; čudo je sunca tek prethodnica, odnosno nagovještaj onoga što će se zbiti u budućnosti." Fatimske su poruke nadopunjene onima iz Akite. Poruke sa oba ova mjesta pružaju nam cjelovitiji pogled na kaznu i otpad.1 Otac Gobbi Blažena je Majka ocu Gobbiju u više navrata spominjala nadolazeće poteškoće. Dana 6. rujna 1986., Marija je kazala: "U Crkvu je ušlo također i nejedinstvo, razdioba, sukob i protivljenje. Snage ateizma i masonerije, koje su se u nju uvukle, na pragu su uništenja njenog nutarnjeg jedinstva, kao i potamnjivanja blještavila njene svetosti. Ovo su vremena što sam vam ih ja prorekla, u kojima će se kardinali suprotstavljati kardinalima, biskupi biskupima, a svećenici svećenicima, te će stado Kristovo rastrgati grabežljivi vuci, koji su se u nj uvukli zamaskirani u bespomoćnu i blagu janjad. Među njima su čak i neki koji zauzimaju vrlo odgovorne položaje, te je preko njih Sotona uspio prodrijeti u sam Crkveni vrh i ondje započeti svoje djelovanje. Biskupi i svećenici svete Crkve Gospodnje, kolika li je danas vaša ogovornost! Gospodin će od vas zatražiti račun o tome kako ste upravljali njegovim vinogradom. Pokajte se, tražite oprost, dajte zadovoljštinu, te, iznad svega, budite ponovno vjerni povjerenoj vam zadaći." Dana 13. svibnja 1990., ona je rekla: "Sada započinjete zadnje desetljeće ovog vašeg stoljeća... Silazim s Neba, kako bi vam bile otkrivene konačne tajne, i kako bih vas na taj način pripravila na ono što ćete sada morati otpočeti proživljavati, poradi pročišćenja zemlje... Moja treća tajna, koju sam ovdje otkrila troje dječice kojima sam se ukazala, a koja vam zasad još nije otkrivena, bit će očitovana svima samim pojavkom tih događaja... Crkva će upoznati trenutak svog najvećeg otpada... Čovjek će nepravde prodrijeti u njenu nutrinu i sjesti u sam hram Božji, dok će šačica onih koji ostanu vjerni biti podvrgnuta najvećim kušnjama i progonstvima." Dana 15. studenog 1990., Marija je kazala: "Na tvoju Crkvu stigla je velika kušnja. Zablude koje su ljude navele na gubitak prave vjere nastavljaju se širiti... Pripravlja se pravi raskol koji bi uskoro mogao izaći na vidjelo... Na cijelo je čovječanstvo stigla velika kušnja. Kazna, što sam je bila prorekla u Fatimi, a koja je sadržana u onom dijelu tajne koji još nije otkriven, uskoro će se ostvariti. Veliki je trenutak Božje pravde i milosrđa stigao na svijet."

Dana 13. svibnja 1991., ona je ocu Gobbiju otkrila sljedeće: "Moj Papa, Ivan Pavao II... potvrđujem ti da je on Papa moje tajne; Papa o kojem sam govorila djeci za vrijeme ukazanja; Papa moje ljubavi i moje žalosti... Kada taj Papa izvrši zadaću što mu ju je Isus povjerio, a ja siđem s neba i primim njegovu žrtvu, svi ćete već biti zastrti gustom tminom otpada, koji će tada postati sveopćim." Dana 13. svibnja 1992., Marija je kazala: "Ljubljena djeco, danas slavite sedamdeset i petu godišnjicu mojega prvoga ukazanja, koje se zbilo u Fatimi, na mjestu Cova da Iria, 13. svibnja 1917. ... Tada sam prorekla vremena gubitka istinske vjere i otpada, koji će se proširiti po svim dijelovima Crkve. Upravo proživljavate vremena što sam vam ih prorekla... Tada sam prorekla vremena rata, kao i progonstva Crkve i Svetoga Oca, poradi širenja teorijskog i praktičnog ateizma, kao i pobune čovječanstva protiv Boga i Njegova zakona... Tada sam prorekla kaznu, kao i trijumf mojega Bezgrješnog Srca na kraju svega toga." Otajstvo iskušavanja Otpad predstavlja gubitak vjere u Crkvi. Čini se kako se iskušavanje vjernika pribižava svome kraju. U 12. smo poglavlju, koje se odnosi na Međugorje, spomenuli pismo što ga je otac Tomislav Vlašić uputio Papi Ivanu Pavlu II dana 2. prosinca 1983., a u kojemu se spominje to vrijeme iskušavanja. Citirajući ono što je Marija kazala jednoj od vidjelica, otac Vlašić je napisao: "... morate shvatiti da Sotona postoji. Jednog se dana pojavio pred prijestoljem Gospodnjim i zatražio dopuštenje da Crkvu podvrgne razdoblju kušnje. Bog mu je dopustio da kuša Crkvu u trajanju od jednog stoljeća. Ovo je stoljeće pod vlašću đavla, ali, kada se ostvare povjerene vam tajne, njegova će snaga biti uništena. Već sada gubi moć, te postaje nastrljiv. Razara brakove..." Još jedna osoba koja je vjerovala kako je ovo stoljeće pod vlašću đavla bio je Papa Leon XIII. Časopis Soul ("Duša") u svome broju od svibnja/lipnja 1984. donosi sljedeću priču: "Dana 13. listopada 1884., Papa je Leon XIII upravo bio završio Svetu Misu, kada je začuo dubok, grleni glas kako govori: 'Mogu uništiti tvoju Crkvu... da bih to postigao, potrebno mi je više vremena i veća vlast'. Potom je Papa začuo blagi glas koji je upitao: 'Koliko vremena? Koliku vlast'... Grleni je glas odgovorio: 'Sedamdeset i pet do stotinu godina i veću vlast nad onima koji će se predati u moju službu.' Blagi je glas na to rekao: 'Dajem ti to vrijeme...' Duboko uznemiren, Papa je Leon XIII naložio da se na kraju svake Mise izmoli posebna molitva Svetom Mihaelu Arkanđelu: "Sveti Mihaele, Arkanđele, brani nas u boju; proti pakosti i zasjedama đavolskim budi nam zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne koji svijetom obilaze na propast duša božanskom jakošću u pakao protjeraj! Amen." Ova se molitva molila nakon Mise do kraja devetnaestoga stoljeća, i dalje, sve do 26. rujna 1964., kada je Konstitucija za Svetu Liturgiju donijela odluku da se leonske molitve više neće moliti nakon Mise." Potvrđujući vjerodostojnost razgovora što ga je čuo Papa Leon XIII, Marija je, u poruci upućenoj Svećeničkom marijanskom pokretu 9. studenoga 1984., kazala sljedeće: "Otpad koji proizlazi iz Sotonina napastvovanja Crkve nalazi se u svojoj posljednjoj fazi. Gospodin mu je dopustio određeno vremensko razdoblje, budući da će na kraju oholost Crvenoga zmaja biti slomljena i pobijeđena poniznošću, malenošću i snagom vaše nebeske Majke, žene odjevene

suncem, koja sada svu svoju dječicu okuplja u svoju vojsku, spremnu za bitku." Na početku dvadesetoga stoljeća, Sveti je Pio X Papa u svojoj enciklici kazao kako je modernizam u Crkvi početak krivovjerstva. On je, uistinu proročanski, predvidio da će modernizam i svjetovno krivovjerje dovesti do otpada. Oni kojima je povjereno vodstvo smatraju se odgovornima U cijelome Svetome Pismu, kao i u Marijinim porukama, popriličan se dio krivnje izravno pripisuje svećenicima i onima na vodećim položajima u Crkvi. Isus je često optuživao farizeje i saduceje. Nazivajući pismoznance i one koji su imali duhovni nadzor "leglom gujinjim i obijeljenim grobovima", Isus nije postao odviše omiljen kod vlasti. Oni su stoga skovali zavjeru da Ga ubiju, jer se Njegovo poslanje nije podudaralo s njihovim. Tekst koji slijedi iz Knjige proroka Hošee nedvosmislen je glede držanja svjetskih položaja i ovlasti, kao i glede odgovornosti onih koji drže vodeće položaje unutar Crkvene hijerarhije: Svećenici, mogućnici i kralj vode narod u propast Poslušajte ovo, svećenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru. Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali ću ih sve kazniti. Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele. Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda među njima; oni Jahvu ne poznaju. Ponos Izraelov svjedoči protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut će i Juda s njim. Ići će s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naći neće - povukao se od njih! Jahvu su iznevjerili (...) (Hošea 5,1-7) Gospa je nepokolebljiva kada u svojim porukama govori o vjeri i poslušnosti. Slijedi poruka upućena ocu Gobbiju 13. ožujka 1990., kao i Gospin osvrt na Drugu poslanicu Solunjanima. Oni koji zagovaraju pobunu protiv Naučiteljstva, pastiri ogrezli u liberalnu teologiju, kao i oni što zanemaruju dužnosti zaređenih svećenika, ukoreni su. Gospa također kaže da će njena djelatnost postati "energičnijom" s približavanjem Drugoga dolaska. Blažena je Majka kazala: "U Evanđelju čitate: '(...) kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?' Danas vas pozivam da razmatrate ove riječi, što ih je izgovorio moj Sin Isus. Teške su to riječi, koje čovjeka navode na razmišljanje, te koje vam mogu pomoći da bolje shvatite vrijeme u kojem

živite. Prije svega, možete se zapitati zašto ih je Isus izgovorio: da bi vas pripravio na Svoj Drugi dolazak, kao i da bi vam opisao prilike koje će upućivati na približavanje Njegova povratka u slavi. Te su prilike obilježene gubitkom vjere. Također, u jednom drugom dijelu Svetoga Pisma - u Poslanici Svetoga Pavla Solunjanima, jasno je najavljeno da povratku Kristovu u slavi mora prethoditi veliki otpad. Gubitak vjere jest istinsko otpadništvo. Širenje je otpadništva stoga znak koji upućuje na to da je Drugi dolazak Kristov sada blizu..." Christina Gallagher iz Irske Christina Gallagher iz Irske primila je stanovita otkrivenja o otpadu. "Dijete moje, puno je moje djece, sinova i kćeri, u vjerskom životu, koji služe u ime Gospodnje. Ali pravoga Duha Božjega nema u njima. Njihova je služba Bogu ruglo. Kada to vidim, srce mi je ranjeno. Sila tmine zasjenjuje moju Crkvu, kao i čitav svijet (23. srpnja 1988.). "Sveta Katarina Sienska došla je u neizmjernoj ljepoti. Rekla je, 'Moli za Papu svaki dan, za svećenike i kardinale, i za moje sestre redovnice.' Potom su joj se oči ispunile suzama. Kada sam ju upitala zašto je nesretna, nije mi odgovorila, već je nastavila: nalazimo se u vremenima borbe, ali su ona tek u svojoj početnoj fazi..." (19. rujna 1990.). Gladys is San Nicolasa u Argentini Gladys, vidjelica iz Argentine, primila je slične poruke: "Kćeri moja, koliko se mržnje krije u ljudima, koliko nepovjerenja i očaja! To osjećaju s pomanjkanja vjere i ljubavi, jer je Bog odsutan iz njihovih srdaca. Ta će djeca propasti ako nastave u neznanju. Bilo bi dostatno samo zaiskati ljubav Gospodnju; bilo bi dostatno Gospodina zatražiti za pomoć i On bi ih preobrazio; zapamtite da Bog štiti. Slava Ocu vječnomu" (28. siječnja 1985.). Razumijevanje otpadništva, kao i poruke iz LaSalettea i Akite, bacaju veliko svjetlo na to kako smo dospjeli do sadašnjega stupnja izopačenosti diljem svijeta. Sveto je Pismo ovdje jasno: u Drugoj poslanici Solunjanima, Pavao kaže da otpad prethodi Bezakoniku - Antikristu, koji će potom zasjesti u Božji hram. Pokret "New Age"-a ("Novoga doba") Adolf Hitler je rekao, "izreci neku laž, ponavljaj je dovoljno često, i ljudi će u nju povjerovati." Vjerojatno niti jedna religija danas toliko ne prijeti katoličanstvu kao pokret "New Age"-a. Njegova najveća prijevara leži u činjenici da je tako blizu istine, da mnogi padaju u stupicu. Randall Baer, nekadašnji vođa pokreta "New Age", napisao je knjigu pod naslovom U noćnoj mori New Age-a, u kojoj se razotkriva nutarnje ustrojstvo, kao i ciljevi ovoga pokreta.2 "New Age" je religija Novoga svjetskoga poretka, poradi svoje sveobuhvatnosti. Njegovo je glavno obilježje čovjek u središtu svemira - čovjek kao božanstvo, dobro poznata drevna laž. Jedinstveni prikaz g. Baera omogućava duboko razumijevanje "New Age"-a. Stoga ćemo ga ovdje i citirati: "Što je zapravo 'New Age'? U svojoj suštini, to je od Sotone nadzirano suvremeno masovno oživljavanje filozofija i postupaka koji se temelje na okultnom, u otvorenim, kao i vješto zamaskiranim oblicima. Zapravo je riječ o 'duhovnoj kugi' posljednjih vremena, kojom se promiče 'snažna obmana da bi trebalo povjerovati u laž.' To nije ništa drugo negoli

svjetlucajuće primamljiv, širok put koji vodi jedino u konačnu propast. Međutim, kroz protekla se tri desetljeća odvija golemo i dosad neviđeno oživljavanje praksi koje se temelje na okultnom, pri čemu su neke zamaskirane kako bi se prikrila njihova okultna narav. Razmjeri i zamah ovoga pokreta toliki su da on predstavlja jednu od najprljavijih prijetnji kršćanstvu danas, a posebice u godinama koje nam predstoje, s daljnjim napredovanjem posljednjih vremena. "Na što većina ljudi pomisli kada čuje izraz 'New Age'? Na glumicu Shirley MacLaine? Na skladno međusobno približavanje? Na reinkarnaciju? Na moć kristalâ? Na medije? Sve je ovo zapravo samo dio širokoga spektra oblika u kojima se 'New Age' pojavljuje, kao i njegovih strategija i praksi. Da bi se stvari još više otežale, izraz se 'New Age' čak ponekad i ne koristi kada je zapravo riječ o nečemu što upravo do srži pripada njegovome duhu.3 "Ovaj se pokret zapravo najbolje može razumjeti kao široki spektar nekršćanskih filozofija i praksi što ih je moguće svrstati u kategoriju duhovnoga humanizma 'New Age'-a. Temelj je toga humanizma vjerovanje da je čovjek po svojoj prirodi božansko biće, te, kao takav, u svojoj suštini 'Bog' ili prosvijetljeni 'Bogočovjek'. Čovjek 'Novoga doba', koji se smatra božanski savršenim, te u konačnici i svemogućim, sebe postavlja na pijedestal u svemirskim razmjerima. Čovjek tako postaje sam sebi božanstvo. "Upravo kao što svjetovni humanizam nudi svoj vlastiti tip protuvjerskih prijevara određenim tipovima ljudi, tako i duhovni humanizam nudi duhovno utemeljene krivotvorine jednom posve drugačijem sloju ljudi u našemu društvu, ljudi koji gladuju i žeđaju za duhovnim smislom, istinom i ispunjenjem u svojim životima.4 "'New Age' je pokret što ga je izrazito teško definirati bilo kako drugačije osim uopćenim iskazima. Nema središnjih organizacija koje bi nadzirale sve doktrine, djelatnosti, ili planove. Ne postoji neki jedinstveni odbor, savjet, ili organizacija koji bi diktirali doktrine ili ciljeve, ili pak nadzirali sve djelatnosti. Glavni manifest, Zavjera Vodenjaka, opisuje ga kao 'mrežu bez vođe, ali vrlo moćnu.' Ova je odlika omogućila prostor neizmjernoj raznolikosti filozofija i pojava koje tako cvjetaju preko svih vrsta različitih pojedinaca i organizacija. "Nadalje, 'New Age' u svom općem planu ima toliko lica i usmjerenja, da se ubacio u sve vidove američkoga društva kako na bjelodane, tako i na vrlo podmukle i sveobuhvatne načine. Od religije, poslovnoga svijeta i politike, do glazbe, obrazovanja i znanosti, 'New Age' se uspio uvući u same temelje zapadnjačke civilizacije - u znatno većoj mjeri negoli su ljudi toga svjesni. Misao 'New Age-a' obuhvaća sve vidove ljudskoga iskustva. To je pokušaj revolucionariziranja svih vidova života na osobnoj, međuosobnoj, društvenoj i globalnoj razini.5 "Postoji temeljni 'kredo' koji kaže 'stvori vlastitu stvarnost prema onome što ti odgovara.' Na primjer, ako osoba odabere homoseksualizam, biseksualizam, monogamiju ili poligamiju, to je sve u redu, pod uvjetom da 'meni to odgovara' ili da se 'sve to čini s ljubavlju, pa nitko nije povrijeđen.' Sve je, dakle, shvaćeno vrlo relativno.6 "Postoje dvije glavne škole 'New Age'-a koje se međusobno podudaraju, ali su ipak različite. Prva na misao 'New Age'-a gleda kao na 'renesansu svijesti.' "Renesansa svijesti smatra kako čovječanstvo trenutno ulazi u početak novog duhovnog i društveno-političkog buđenja, suvremene hiper-renesanse, koja čovjeka treba povesti u novo

doba prosvijetljenoga duhovnoga humanizma. Prezirno odbijajući pomisao na to da je čovjeku potrebna božanska intervencija kako bi mu pomogla u stvaranju globalnoga 'raja na zemlji', ova perspektiva u buđenju 'neograničenog čovjekova božanskog potencijala' vidi sredstvo putem kojega će se taj 'raj na zemlji' konačno i očitovati. U suštini, kako čovjek bude dosizao viša stanja 'božanske svijesti', putem praksi 'New Age'-a, raj će osvanuti na zemlji isključivo putem svanuća čovjekove prosvijetljene 'više svijesti.'7 "Druga glavna struja misli 'New Age'-a može se nazvati 'kvantumskim skokom svijesti'. Time se se misli reći kako se nalazimo na rubu novoga doba, jednog čitavog novog svijeta. U tren oka, svijest će čovječanstva - naša kolektivna svijest, učiniti trenutačni golemi skok u nebesa. Sve će se promijeniti jednim tračkom božanske svjetlosti. Pripravite se. Vaša nebeska baština čeka na vas. Uđite - voda je ugodna. Onaj tko bude oklijevao, izgubljen je. Onaj tko odabere život, taj je nađen. "Kada dovoljan broj ljudi koji su razvili 'višu svijest' stvori dostatan zamah, čitav će svijet biti spreman na zajednički golemi skok u višu dimenziju nebeskih sfera. Zemlja i čovječanstvo doslovce će u traku svjetlosti skočiti u nebesa. Taj je model Kvantumskoga skoka svijesti izravno povezan s nekakvim oblikom božanske intervencije. Nadalje, ova škola smatra kako će u Novome dobu božanski autoritet imati neki drugi 'Učitelj svijeta' ili 'Savjet uzašlih majstora', a ne da će to biti Krist. "Još jedna varijacija na ovu dobro poznatu temu jest ta da se vratiti neće vidljivi Isus osobno, već će 'Kristova svijest' sići na umove svih stanovnika zemlje. Neki od novodobnih funadamentalista predviđaju i da je fizička apokalipsa neizbježna, te da će je izazvati mistične, vanzemaljske, ili svemirske sile. "Brojni se od onih koji pripadaju taboru renesanse svijesti usredotočuju uglavnom na uključivanje društveno sve prihvatljivijih novodobnih vrijednosti u život pojedinaca, kao i društva. To je strana 'New Age'-a koja je vrlo duboko zašla u područja kao što su poslovni svijet, psihologiju, zabavu i medije, obrazovanje, zdravstvo i znanost. U smislu vrijednosnoga sustava i praktičnoga ubacivanja u glavni pravac američke kulture, ovaj se vid 'New Age'-a pokazao uspješnijim između navedene dvije škole misli, poradi svojeg podmuklijeg humanističkog pristupa. "Stajalište kvantumskoga skoka svijesti znatno je bliže metafizično-okultnom dijelu spektra. Napose, glavne se njegove teme kreću puno više u pravcu medija, spiritizma, vještičjih praksi, psihičkih moći, te svakovrsnih vradžbina u pravome izobilju oblika i boja. Jedna od glavnih pogibelji vezanih uz ovaj vid 'New Age'-a jest njegov golemi doprinos dosad neviđenom puštanju demonskih snaga danas u svijetu...8 "Otvaranje 'kanalâ', moć kristala, stupanje u doticaj s 'Višim vidovima svoga bića', odlazak na zemljopisne 'vihore' (okultna 'mjesta moći'), obožavanje boginja, meditacije o svjetskome miru, psihička očitavanja, seminari za samoosvješćenje, seminari za uspjeh i napredak koji se temelje na okultnom, radionice posvećene razvoju međuosobnih i intimnih odnosa, te telepatsko stupanje u doticaj s NLO-oma...9 "Većina pretkazanja u okviru 'New Age'-a odnosi se na tisućljetno prijelazno razdoblje za vrijeme kojega će oni koji prihvate poruku i znak 'Novoga svjetskoga poretka' postati dijelom uvelike najavljivanoga Novoga doba. Zapravo, kako snage Antikrista budu stjecale sve veću snagu na svjetskoj razini, obnovljena i unaprijeđena filozofija 'New Age'-a primijenit će se u

svrhu 'pročišćenja' planetarnih stanovnika koji nisu 'spremni' učiniti sljedeći korak ka postajanju superiorne rase bogoljudi. To bi trebalo obnoviti sjećanja na Hitlerovu krvnu 'žrtvu' židovskoga naroda... "Pomno čitanje literature koja pripada 'New Age'-u pokazat će kako neki od poklonika ovoga pokreta odobravaju progon kršćana. Oni to čine na temelju potrebe za uklanjanjem onih koji bi mogli odbiti prihvatiti ili pokušati 'spriječiti' duhovno ujedinjenje čovječanstva. Ako istinski globalizam - jedinstvo svijeta - ima napokon postati stvarnost, tada po definiciji sve glasove protivljenja valja obratiti, ušutkati, ili ukloniti. U tome je, dakako 'nevolja' - Novo doba ljubavi i sklada možda će se kroz neko vrijeme morati poslužiti silom, kako bi donijelo svoju verziju mira na Zemlji...10 15. Sotoninih stotinu godina: Anticrkva, Antipapa, Antikrist U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu, i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo. Suci 21,25 Dvadesetim stoljećem upravlja Sotona, Gospodar zemlje, Knez tame. Stoljeće je to što ga je Bog dao Sotoni, koji je tražio vrijeme u kojem bi kušao Crkvu. Dana 13. listopada 1884., Papa je Leon XIII imao viziju u kojoj je čuo kako je Sotona od Boga zatražio tih 100 godina. Sotona se razmetao da će, ako mu bude dano dovoljno vremena i vlasti, uspjeti uništiti Crkvu i tako čitav svijet povući za sobom u pakao. Godine 1982., Blažena je Majka Mirjani, jednoj od međugorskih vidjelica, kazala sljedeće: "Oprosti za ovo, ali moraš biti svjesna da Sotona postoji. Jednoga se dana pojavio pred prijestoljem Božjim i zatražio dopuštenje da Crkvu podvrgne razdoblju kušnje. Bog mu je dao dopuštenje da Crkvu kuša u trajanju od jednog stoljeća. Ovo je stoljeće pod vlašću đavla, ali, kada se ostvare povjerene ti tajne, njegova će moć biti uništena. Već sada gubi moć i postaje nasrtljiv. Razara brakove, stvara razdor među svećenicima, odgovoran je za opsjednuća i ubojstva. Protiv tih se stvari morate štititi postom i molitvom, napose zajedničkom molitvom. Nosite sa sobom blagoslovljene predmete. Stavite ih u svoje kuće i vratite blagoslovljenu vodu u uporabu." Godine 1634., Blažena je Majka u mjestu Quito u državi Ekvador upozorila na naša današnja vremena. U ukazanju što ga je Crkva odobrila, Marija se majci Ani od Isusa Torres, dok se molila pred Presvetim Sakramentom, ukazala kao Gospa od Sreće. U svetištu je nestalo svjetla. Dok ga je pokušavala ponovno upaliti, crkvu je odjednom ispunila nadnaravna svjetlost; u toj se svjetlosti pojavila Majka Božja. Ona je majci Ani kazala sljedeće: "Svjetlost svetišta koja gori ispred Zatočenika Ljubavi, a koju si vidjela da je ugasla, bremenita je značenjima." "Prvo značenje: Na kraju devetnaestoga stoljeća, te kroz dobar dio dvadesetoga, na ovoj će zemlji, koja će postati slobodnom republikom, cvasti različita krivovjerja. Dragocjeno će svjetlo vjere ugasnuti u dušama, poradi gotovo posvemašnje moralne korupcije. U to će vrijeme biti velikih tjelesnih i moralnih stradanja, kako osobnih, tako i javnih. Onaj mali broj duša koji će zadržati vjeru i obdržavati vrline, bit će podvrgnut okrutnim i neizrecivim

patnjama... "Drugo značenje: Moje će zajednice biti napuštene; bit će preplavljene morem gorčine bez dna, te će se činiti da su se utopile u stradanjima. Koliko li će samo istinskih poziva biti izgubljeno poradi nedostatka vještog i opreznog usmjerenja kojima bi ih se oblikovalo! Svaka će voditeljica novakinja morati biti duša molitve, obdarena darom razlikovanja duhova. "Treće značenje: U to će vrijeme zrak biti ispunjen duhom nečistoće koji će poput poplave preplavljati ulice, trgove i javna sastajališta. Razuzdanost će biti tolika da na svijetu više neće biti djevičanskih duša. "Četvrto značenje: Stjecanjem nadzora nad društvenim slojevima, sekte će s velikom umješnošću nastojati prodrijeti u srca obitelji i uništiti čak i djecu. Đavao će se naslađivati tako što će se podmuklo hraniti srcima djece. Dječja će nevinost gotovo u potpunosti nestati. I tako će biti izgubljeni svećenički pozivi. Bit će to prava katastrofa. Svećenici će napustiti svoje svete dužnosti i skrenuti s puta što im ga je zacrtao Gospodin. "Potom će Crkva proći kroz tamnu noć poradi nedostatka Prelata i Oca koji bi je s ljubavlju, blagošću, snagom i mudrošću čuvao, te će brojni svećenici izgubiti duh Božji, izlažući tako svoje duše neizmjernoj pogibelji... Sotona će preuzeti nadzor nad ovom zemljom preko zabluda bezbožnika koji će, poput tamnoga oblaka, zastrti jasno nebo republike posvećene Presvetom Srcu moga Božanskoga Sina. Ta će republika, nakon što dopusti ulaz svim mogućim porocima, morati pretrpjeti različite vidove kazni: kugu, glad, rat, otpadništvo, kao i gubitak bezbrojnih duša. Da bi se odagnali ti tamni oblaci koji će priječiti sjajnu zoru slobode Crkve, doći će do strašnoga rata u kojem će teći krv svećenikâ i vjernikâ... Ta će noć biti toliko stravična, da će se činiti kako je zloća pobijedila. Potom će nastupiti moje vrijeme: na čudesan ću način uništiti oholost Sotoninu, bacivši ga pod svoje noge, okovavši ga u dubinama pakla, te oslobodivši napokon i Crkvu i zemlju njegove okrutne tiranije. "Peto značenje: Ljudi koji će raspolagati golemim bogatstvom ravnodušno će promatrati progon Crkve, kao i svih vrlina, te pobjedu zla. Oni svoje bogatstvo neće upotrijebiti kako bi se borili protiv zla i povratili vjeru. Ljudi će doći dotle da više uopće neće mariti za Božje stvari, upit će duh zla, te će se prepustiti svim vrstama poroka i strasti neka ih nose."1 Ne zaboravite da je Gospa 1846. u La Saletteu vidjelici Melanie kazala kako će 1864. Lucifer, zajedno s velikim brojem zloduha, biti pušten iz pakla. Rekla je i kako će oni malo-pomalo ugasiti vjeru, čak i u onima koji budu Bogu posvećeni. Duh će se tmine posvuda proširiti. Neko će vrijeme Crkva pokleknuti pred posvemašnjim progonstvima, vremenom tmine, te zastrašujućom krizom. Anticrkva Otac Malachi Martin je u svojoj knjizi Ključevi ove krvi napisao kako diljem Crkve, na razini župa i biskupija, te među laicima, redovnicama, svećenicima i biskupima, vlada uvjerenje da je Jedna Sveta Katolička i Apostolska Crkva prestala postojati nakon Drugoga Vatikanskoga Sabora. Njeno je mjesto zauzela "Saborska Crkva", prožeta duhom Drugoga Vatikanskoga Sabora. Ona se više ne nazivlje "Rimokatoličkom Crkvom", već umjesto toga "narodom Božjim" ili "Crkvom". Otac je Martin istaknuo da se Crkva koja sada postoji radikalno razlikuje od predsaborske

Crkve u četiri glavne točke: 1. Saborska Crkva ne polaže prava na isključivo posjedovanje sredstava vječnoga spasenja. Svi mi - Katolici, nekatolici i nekršćani - hodočasnici smo koji se različitim putovima približavamo ka istome cilju. 2. U Saborskoj je Crkvi lokalna "zajednica vjernika" izvorom vjerskoga prosvijetljenja, vodstva i autoriteta. Ispravna vjerovanja i ispravna moralna praksa više ne dolaze od hijerarhije biskupâ podređenih središnjem učiteljskom autoritetu Rimskoga Biskupa. 3. Svijetom proširene skupine "zajednica vjernikâ" kao svoju primarnu ulogu imaju suradnju s "čovječanstvom na izgradnji i osiguravanju uspješnoga svjetskoga mira, kao i svjetske reforme korištenja zemljinih prirodnih izvora, kako bi se uklonilo gospodarsko tlačenje i politički imperijalizam." 4. Pravila "bivše" Rimokatoličke Crkve vezana uz pitanja poput kontracepcije, braka, smrti i seksualnosti moraju se dovesti u prihvatljivo usklađivanje s nazorima, željama i običajima svijeta u cjelini.2 Saborska Crkva i Misa Godine 1963., Papa je Pavao VI ustanovio Konzilij, koji je brojao približno 200 pojedinaca, od kojih su mnogi bili saborski "periti" (stručnjaci) za trajanja Drugoga vatikanskoga sabora. Upravo je tome odboru Papa Pavao VI povjerio dužnost provođenja liturgijske reforme što ju je zatražio Drugi vatikanski sabor. Na njegovu je čelu bio nadbiskup Annibale Bugnini, koji je imao dobro uspostavljene veze s masonerijom. Konziliju je asistiralo i šest protestantskih "promatrača", kojima je Pavao VI javno zahvalio za njihovu pomoć pri redigiranju novih liturgijskih tekstova.3 U skladu s izjavama Pavla VI, izmjene su unesene: 1) kako bi se liturgija Crkve uskladila sa suvremenim mentalitetom; 2) kao znak poslušnosti naputcima Drugoga vatikanskoga sabora; 3) kako bi se uvažio napredak u proučavanju litugije; 4) kako bi se vratilo izvornoj praksi, te 5) iz "pastoralnih" razloga.4 Nadbiskup Bugnini, tajnik Konzilija, te velečasni Peter Coughlan, izjavili su da će se Uputa baviti teološkim načelima, tvoriti cjelovito teološko obrazloženje novoga obreda, opisivati Novu Misu s doktrinalnoga stajališta, te služiti kao "uvod doktrinalnoga karaktera."5 Nadbiskup Bugnini, izvršni djelatnik Pape Pavla VI u stvaranju Novus Ordo Missae (Novoga Reda Mise), opisao je rezultate kao "pjesmu novu", te kao "pobjedu Crkve." Kardinal Benelli, jedan od glavnih tvoraca nove liturgije, kazao je kako ona odražava "novu ekleziologiju."6 "Nova Misa" ili Novus Ordo Missae po prvi je puta javno služena u listopadu 1967. u Sikstinskoj kapeli, pred Biskupskom sinodom. U ono se vrijeme nazivala "Missa Normativa", odnosno Normativna Misa. Među prisutnim je biskupima provedena anketa bi li je trebalo primjenjivati, a rezultati su bili sljedeći: sedamdeset i jedan glas "za", šezdeset i dva glasa "za" uz rezervu, i četrdeset i tri glasa protiv. Da bi se udovoljilo željama ove potonje skupine, unešen je čitav niz manjih izmjena, uključujući i ponovno uvođenje dviju tradicionalnih molitava Prikazanja.7 Neki su zabrinuti biskupi intervenirali u okviru onoga što je danas poznato pod nazivom

Ottavianijeve intervencije. Glavna se zamjerka Ottavianijeve intervencije odnosila na to da Novi Red Mise obiluje opasnim pogreškama u doktrini, te predstavlja napad na katoličko učenje o Misi. Autori su Intervencije izjavili kako im namjera nije iznijeti iscrpnu obradu svih problema što ih Nova Misa otvara, već samo ukazati na otklone od katoličke doktrine i prakse koji su najtipičniji za Novu Misu. Među onima što ih Intervencija navodi su i sljedeći: - Nova definicija Mise kao "skupa", a ne toliko žrtve prikazane Bogu; - Ispuštanje elemenata kojima se naglašava katoličko učenje (što ga protestantizam, međutim, u potpunosti odbacuje) da Misa predstavlja zadovoljštinu za grijehe; - Umanjivanje uloge svećenika do položaja koji se približava onome protestantskoga; - Uključno nijekanje Kristove Stvarne Prisutnosti, kao i doktrine Transupstancijacije (pretvaranja kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, op. prev.); - Promjena Posvete od sakramentalne djelatnosti u puko narativno prepričavanje Posljednje Večere; - Cjepkanje jedinstva vjere Crkve uvođenjem bezbrojnih opcija, te - Višeznačni jezik i dvosmislenost tijekom cijeloga obreda, čime se Crkvene doktrine dovode u opasnost.8 Papa Pavao VI proglasio je Novi Red Mise, nakon što je odgovorio na Ottavianijevu intervenciju. Korištenje je Rimskoga Misala iz 1962. Papa Ivan Pavao II dopustio 1984., pod uvjetom da se oni koji ga koriste slažu s pravovaljanošću Novoga Reda Mise. Duh Sveti nastavlja voditi Crkvu i čuvati njen autoritet, pod vodstvom Naučiteljstva, Pisama i Predaje. Otkrivenja Božanskoga apela Sestra Ana Ali, rođena 29. prosinca 1966. u Keniji, krštena u travnju 1979., odrasla je u muslimanskoj vjeri. Njen je otac bio odani musliman, ali su se njeni roditelji razišli oko pitanja katoličke vjere njene majke. Sestri Ani se ukazuje Isus, te ona zapisuje Njegove riječi. Njena su otkrivenja usmjerena ka Euharistijskoj pobožnosti. Poruke sestre Ane odobrio je njen biskup.9 Ukidanje Svete Misne Žrtve? Gospodin je sestri Ani kazao kako se đavao svojski trudi da ukine Njegovu Prisutnost, kao i Svetu Misnu Žrtvu. Đavao se koristi brojnim izgubljenim dušama, pa čak i onima posvećenima, koje su se svim silama posvetile upravo tome cilju. Više nego ikada, kaže Gospodin, masoni napadaju Njegov Božanski Sakramenat Ljubavi u Svetohraništu. Svi su se oni složili oko ukidanja Mise. U Božanskom apelu br. 4, Gospodin je kazao: "Puno moli za čovječanstvo; svijet ide od zla na gore. Đavao se svojski trudi da ukine Svetu Misnu Žrtvu. Božanska je Pravda spremna na djelovanje, dok Moje oči počivaju na Nebu. Bit će to neizmjerno zastrašujuće, kao da je došao konac svijeta. Ali, konac još nije stigao" (23. rujna 1987.). U Božanskome apelu br. 35, Gospodin je rekao, "Moli za brojne izgubljene duše, kao i za brojne one Meni posvećene. Đavao se njima koristi kako bi ukinuo Svetu Misnu Žrtvu. (1. studenoga 1987.). U Božanskome apelu br. 35, On je rekao, "Ova su vremena Moji teški časovi, kada se đavao svim silama trudi da ukine Svetu Misnu Žrtvu... Moli, moli za one koji mi se izruguju; koji me zlorabe i osuđuju, te Me, više no ikada prije, gaze kako bi ukinuli Moju Prisutnost u Sakramentu Ljubavi (5. prosinca 1987.).

U Božanskome apelu br. 47, On je rekao, "Oni koji Meni pripadaju... svojski se trse kako bi ukinuli Moju Prisustnpst u Svetoj Misnoj Žrtvi" (6. prosinca 1987.). U Božanskome apelu br. 53, On je rekao, "Đavao se bori protiv Mog Božanskog Sakramenta Ljubavi, toliko me se zlorabi i bogohuli. Oni koji Meni pripadaju... svojski se trse kako bi ukinuli Moju Prisustnost u Svetoj Misnoj Žrtvi" (14. prosinca 1987.). U Božanskome apelu br. 54, Gospodin je rekao, "Ovo su mračni časovi kada se đavao koristi Onima koji Meni pripadaju... /a koji se/ svojski trse kako bi uništili Moje Prisustvo u Svetoj Misnoj Žrtvi, te uništili duše i odveli ih u propast. Moji se sakramenti napuštaju i preziru; Moja se otajstva bogohule. Neprekidno, te više no ikada prije, masoni napadaju moj Božanski Sakramenat Ljubavi u Svetohraništu (15. prosinca 1987.). U Božanskome apelu br. 70, On je rekao, "Približava se vrijeme kada će Moja Crkva biti razorena i opustošena. Oni koji Meni pripadaju... postali su poput ričućih lavova. Brojna su svetogrđa protiv Moje Prisustnosti u Svetohraništima. Mnogi su izgubili svoje dostojanstvo i svjetlo razuma. Đavao je okovao njihova srca. Vođeni njima, oni se svim silama trude ukinuti Svetu Misnu Žrtvu. Čaša je puna" (18. siječnja 1988.). U Božanskome apelu br. 71, Isus je rekao, "Masoni Me zlorabe u Svetohraništima, kao i u samom Mom Evanđelju. Ta je nepravda je upravo odvratna. Sjedinite svoje srce s Mojim krvavim suzama. Ovo su trenuci kada oni svim silama rade na ukidanju Moje Svete Misne Žrtve... Zli su poslovi u rukama masona. Oni su se svi skupa složili da valja ukinuti Misu... Sotona je posred njihovih redova. Uvjeravam vas da su im duše predane Sotoni. Moja me velika ljubav prema čovječanstvu danju i noću drži u Presvetom Sakramentu. Koliko mi muke zadaju njihova izdaja i uvrede!. Uz toliko puno grijeha, osveta viče u ime Moga Vječnoga Oca. Želim da se čovječanstvo spasi. Nitko ne odlazi u pakao bez vlastita pristanka. Sve pozivam natrag u Svoje stado. Svijet je posve izgubio razum" (19. siječnja 1988.). I Sveto Pismo govori o ukidanju svagdašnje žrtve. U Knjizi proroka Daniela 12,4-13, govori se o tome kako će svagdašnja žrtva biti ukinuta u trajanju od 1290 dana: "A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka.! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti." "Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad vodâ rijeke: 'Kada će doći kraj tim čudesima?' Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad vodâ rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti.' Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: 'Gospodaru, kako će to svršiti?' On reče: 'Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana! A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju danâ.'" Dana 31. prosinca 1992. Gospina je poruka ocu Gobbiju glasila ovako: "Sveta je Misa svagdašnja žrtva, žrtva čista koja se posvuda prinosi Gospodinu, od izlaska sunca do zalaza. Misna žrtva obnavlja ono što je Isus izvršio na Kalvariji. Usvajanjem protestantske doktrine,

ljudi će smatrati kako Misa nije žrtva, već samo sveto blagovanje, odnosno, spomen onoga što je Isus učinio na Svojoj Posljednjoj Večeri. I tako će proslava Svete Mise biti ukinuta. U tom se ukidanju svagdašnje žrtve sastoji stravično svetogrđe što će ga počiniti Antikrist, a koje će trajati približno tri i pol godine, odnosno, 1290 dana." Proročanstva daljnjih raskola Brojni su ljudi što ih je Crkva priznala govorili o prorečenom raskolu i uz njega vezanim događajima: Službenica Božja Ana-Katarina Emmerick 1820.-ih je godina Službenica Božja Ana-Katarina Emmerick, redovnica-augustinka, koja je nosila Svete Rane imala vizije Crkve u budućnosti. Dana 13. svibnja 1820., ona je kazala, "Vidjela sam također i odnos između dva pape... vidjela sam kako će kobne biti posljedice te lažne crkve. Vidjela sam kako ona raste; raznorazni su krivovjerci došli u grad /Rim/. Tamošnje je svećenstvo postalo mlako i vidjela sam veliku tamu... Još sam jednom vidjela kako Petrovu Crkvu potkopava plan što ga je skovala jedna tajna sekta, dok su je oluje načinjale. "Ali vidjela sam i da pomoć stiže u trenutku kada je pogibao dosegla svoj vrhunac. Opet sam vidjela Blaženu Djevicu kako se uspinje na Crkvu i /preko nje/ prostire svoj plašt. Vidjela sam Papu koji je istovremeno bio blag, ali i vrlo odrješit... Vidjela sam veliku obnovu, i Crkva se uzdigla visoko na nebu." Dana 12. rujna 1820., ona je kazala: "Vidjela sam kako se protiv svih pravila gradi neobična crkva... Nije bilo niti jednoga Anđela koji bi nadgledao radove. U toj crkvi ništa nije dolazilo odozgor... Postojala je samo dioba i nered. Vjerojatno je riječ o crkvi koja je ljudska tvorevina, u skladu s najnovijom modom, kao i nova krivovjerna rimska crkva, za koju se čini da je od istoga soja... Ponovno sam vidjela neobičnu veliku crkvu koja se tamo /u Rimu/ gradila. U njoj nije bilo ničeg svetog... Sve je rađeno prema ljudskome razumu. Vidljela sam razne vrste ljudi, stvari, nauka i mišljenja. Postojalo je nešto oholo, preuzetno i nasilno u svezi s njom, te se čini da je sve to imalo velikoga uspjeha. Nisam vidjela niti jednoga Anđela ili Sveca koji bi pomagali pri izvođenju radova. Ali sam, daleko u pozadini, ugledala sjedište okrutnih ljudi naoružanih kopljima, te figuru koja je, kroz smijeh, rekla: 'Sagradi je što čvršće možeš - razorit ćemo je do zemlje.'" U razdoblju između kolovoza i listopada 1820.: "Vidim još mučenika, ne sada, već u budućnosti... Vidim tajnu sektu kako nesmiljeno potkopava veliku Crkvu. U blizini vidim stravičnu zvijer koja dolazi iz mora... Kada je Crkva već većinom bila uništena /od strane tajne sekte/, te kada su još jedino svetište i oltar stajali na svom mjestu, vidjela sam ništitelje kako ulaze u Crkvu sa Zvijeri. Tamo su susreli Ženu dostojanstvena držanja za koju se činilo da je trudna, jer se veoma polako kretala. Na taj su se prizor neprijatelji prestravili, te Zvijer nije mogla učiniti više niti koraka naprijed. Izbacila je svoj vrat prema Ženi, kao da je želi proždrijeti, ali se Žena okrenula i poklonila /prema oltaru/, dotičući pritom svojim čelom tlo. Na to sam vidjela Zvijer kako bježi natrag prema moru, dok su se i neprijatelji razbježali u najvećoj pomutnji... Potom sam vidjela kako se Crkva velikom brzinom obnavlja, da bi postala veličanstvenijom no ikada." 1. listopada 1820." "Crkva je u velikoj pogibli. Moramo se moliti da Papa ne napusti Rim, jer

bi njegov odlazak donio nebrojena zla. Sada nešto ištu od njega. Protestantski nauk, kao i onaj Grka koja je proistekao iz raskola, proširit će se posvuda. Sada vidim da se u tom mjestu /Rimu/ /Katoličku/ Crkvu tako lukavo potkopava da je ostalo svega možda stotinjak svećenika koji nisu obmanuti. Svi drugi zajedno rade na njenu razaranju, pa čak i kler. Veliko se razaranje sada približilo." 20. travnja 1820.: "Imala sam još jednu viziju velikoga stradanja. Čini mi se da se od svećenstva tražio ustupak na koji ono nije moglo pristati. Vidjela sam puno starijih svećenika, napose jednoga, koji su gorko plakali. Nekolicina je mlađih također plakala. Ali ostali, uključujući i one mlake, spremno su učinili što se od njih tražilo. Bilo je to kao da su se ljudi razdijelili u dva tabora." 22. travnja 1823.: "Vidjela sam kako su si brojni dušobrižnici dopustili da ih obuzmu ideje koje su pogibeljne za Crkvu. Gradili su veliku, neobičnu, i vrlo raskošnu Crkvu. U nju su trebali biti primljeni svi, kako bi se ujedinili i imali jednaka prava: evangelici, katolici, te svakojake sekte. Takva je trebala biti nova Crkva... ali je Bog imao druge planove." "Vidim kako će, s približavanjem Drugoga Kristova dolaska, jedan zli svećenik uvelike naškoditi Crkvi. Kada se približi vrijeme vladavine Antikrista, pojavit će se nova religija koja će se protiviti jedinstvu Boga i Njegove Crkve. To će dovesti do najvećega raskola što ga je svijet ikada upoznao. Što se više bude približavao trenutak kraja, i što se više Sotonina tama bude širila zemljom, to će sve više rasti broj djece izopačenosti, dok će se broj pravednika proporcionalno tome smanjivati."10 Antipapa, bez Pape Ništa nova pod suncem. Crkva je u svojoj povijesti često bila zatrovana raskolima, otpadništvom, kao i dovedena u situaciju da su dva Pape istovremeno polagali pravo na isto prijestolje. Čini se kako proročanstva, kao i neki nedavni događaji, upućuju na to da bismo se ponovno mogli kretati u tom istom pravcu. Petrove bi ključeve, koji pripadaju Ivanu Pavlu II, uskoro mogao zatražiti netko drugi, budući da oni koji odbacuju Crkvene dogme i lažni učitelji u Vatikanu postaju sve otvoreniji i sve više pobunjenički nastrojeni. Richard Langley je u Znakovima vremenâ opisao povijesni presedan lika antipape. "U povijesti je bilo najmanje trideset i sedam antipapa. Veliki je zapadni raskol uslijedio nakon izbora Pape Urbana VI, dana 8. travnja 1378. Dana 2. kolovoza te iste godine, kardinali su izdali izjavu prema kojoj je taj izbor bio nevaljan, tvrdeći da su bili prisiljeni izabrati ga zbog straha. Tražili su da Urban VI napusti službu. On je to odbio, tako da su izabrali drugog Papu, koji se nazvao Klement VII i otišao u Avignon. Oba su pape međusobno jedan drugoga ekskomunicirali, uz optužbe kako je upravo onaj drugi posljedicom raskola i, kao takav, zbačen. Činilo se, međutim, da su obojica pravovaljano izabrana. Poradi toga došlo je do pravoga raskola među zemljama, Svecima Crkve, i vjerskim redovima. Franjevci su izabrali dvojicu Poglavara svojega reda - jedan je podupirao jednoga papu, a drugi drugoga. Vladala je pomutnja. Koga slijediti? Godine 1414., sazvan je Koncil u mjestu Constance, kako bi se ovo pitanje razriješilo. "Sabor je u Constancu zaključio kako su opći koncili nadređeni papi, te je, kao rješenje Zapadnoga raskola, donio odluku da Crkvom imaju upravljati opći koncili. Nakon Koncila u Constancu, ta je ideja, kojoj su isprva pristupila oba tabora, kasnije odbačena od strane Martina V i njegovih nasljedovatelja, koji su svejedno bili sazvali nekoliko općih koncila.

Koncilski kanoni kojima se to ozakonjuje, proglašeni su nevažećima, ali su preostali uglavnom ipak prihvaćeni kao važeći, te je tako Koncil u Constancu ubrojen među važeće crkvene koncile. "Iako je načelo glasilo da samo papa može sazvati opći koncil, pojavila se zamisao da stvarni autoritet počiva na episkopatu u cjelini, te da su opći koncili nadređeni papinu autoritetu u svako doba, a ne samo u iznimnim slučajevima, što predstavlja pogled poznat pod nazivom "koncilijarizam". Papa je pritom smatran čelnom figurom. Kasniji su se pape morali izboriti za povratak svoje nadređenosti nad koncilima i biskupima. "Ovaj je problem trovao Crkvu sve do proglašenja nepogrešivosti Pape od strane Prvoga vatikanskoga sabora održanoga 18. srpnja 1870. Taj je Koncil trajno obustavljen za vrijeme Talijanske revolucije, poradi ulaska Garibaldijevih trupa u Rim u srpnju 1870. Time je stav Crkve glede kolegijalnoga odnosa između svih biskupa svijeta kao tijela i pape ostao nepotpun. To je djelomično razriješeno Drugim vatikanskim saborom, kada je, između tri međusobno konkurentna tumačenja, od strane Sabora prihvaćen stav Pape Pavla VI, nakon njegove intervencije putem Preliminarne pojašnjavajuće note. Njegov je stav bio taj da je papa osobno nosiocem vrhovne vlasti u Crkvi, a također i kolegij biskupâ, kada su sjedinjeni sa svojom glavom, papom. To je značilo da biskupski kolegij ne može vršiti svoju vrhovnu vlast neovisno o papi. G. Langley nadalje kaže: "Postoji izravna sveza između uspona na vlast državne biskupske konferencije i pojma kolegijalnosti. biskupske konferencije u državama, sabori biskupa... čisto su ljudske ustanove, budući da, kao što je to javno izjavio kardinal Ratzinger, nisu hijerarhijski postavljene. Međutim, povremeno znaju djelovati neovisno od Rima. Tim se se pridonosi ideji "državne crkve", što bi moglo dovesti do raskola."11 Katoličko nas proroštvo upozorava na teške probleme koji prijete papinstvu u ovim posljednjim vremenima. Jedan se od vjerojatnih vidova razvoja događajâ odnosi na progonstvo katolikâ koji slijede istinska Crkvena učenja. Kada Papa Ivan Pavao II više ne bude među nama, svi su izgledi - prema iskazima današnjih vidioca, kao i prema mišljenju pozornih promatrača događanja u Crkvi - da nas očekuje potpuni kaos. Papinsku će vlast zgrabiti antipapa, dok će vjerni elementi Crkve biti podvrgnuti jakim progonima. Proročanstva nam govore o dosad nezabilježenim progonima onih koji će slijediti Crkvena učenja. Oni koji će se čvrsto držati vjerskih istina bit će, prema riječima nekih vidjelaca, proglašeni najgorim krivovjercima. Svrgnuće Pape Blaženi Joakim (u. 1202.): "Pred kraj svijeta, Antikrist će zbaciti papu i uzurpirati njegovu Stolicu."12 Papa bježi iz Rima Ivan od Vitiguerra (trinaesto stoljeće): "Papa će promijeniti svoje boravište, te će Crkva ostati bez obrane u trajanju od dvadeset i četiri mjeseca ili više, budući da kroz to vrijeme neće biti Pape u Rimu... Nakon puno stradanja, Papa će biti izabran između onih koji prežive progonstva."13 Blažena Anna-Maria Taigi (devetnaesto stoljeće): "Vjera će biti podvrgnuta progonima, a

svećenici masakrirani. Crkve će biti zatvorene, ali samo zakratko. Sveti će Otac biti prisiljen napustiti Rim."14 Bez Pape Maria Steiner (devetnaesto stoljeće): "Vidim Gospodina kako udara na svijet i teško ga kažnjava, tako da će opstati vrlo malo ljudi i žena... Sveta će Crkva biti progonjena, a Rim bez pastira. Ali, Gospodin mi je pokazao kako će svijet biti divan nakon te strašne kazne."15 Papu ubijaju Sveta Hildegarda (u. 1179.): "Jedan će se od preostalih muhamedanaca obratiti, te postati svećenik, biskup i kardinal, a kada se izabere novi Papa (neposredno prije Antikrista), taj će kardinal ubiti papu prije njegova ustoličenja, iz ljubomore, budući će i sam htjeti postati papom. Potom će se, kada ostali kardinali izaberu sljedećeg papu, ovaj kardinal proglasiti antipapom, te će dvije trećine kršćana poći za njim."16 Časni Bartolomej Holzhauser (u. 1658.), "Antikrist i njegova vojska pokorit će Rim, ubiti Papu, i zauzeti njegovo prijestolje."17 Još dva Pape U Garabandalu u Španjolskoj, Blažena je Majka 1962. kazala Conchiti, jednoj od vidjelica, da će "nakon Pape Pavla VI biti još svega dva pape, od kojih će jedan vladati vrlo kratko. Ali to još ne znači da će nastupiti konac svijeta."18 Antikrist Antikrist u širokom smislu riječi označava svakoga onoga tko niječe da Isus jest Krist (1 Ivanova 2,18-22). Kroz čitavu se povijest o duhu antikrista govori s malim početnim slovom "a". Pisma, pak, o Antikristu govore kao o određenoj osobi, pojedincu. Riječ je o tjelesnom očitovanju određene osobe. U La Saletteu je Marija upozorila, "Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista." Svećeničkom je marijanskom pokretu 17. lipnja 1989. Gospa opširno progovorila o Antikristu. Rekla je kako će na vrhuncu otpadništva i stradanja biti otvoren prolaz za pojavak Antikrista. Odražavajući riječi Svetoga Pisma, kazala je kako neće biti moguće kupovati ili prodavati bez znaka Zvijeri. "Prije dolaska našega Božanskoga Sina, bilo je puno proroštava i predstava o njemu. Isto će biti i s Antikristom. Prorok Daniel o njemu govori - u doslovnom i prenesenom smislu - u četiri različita poglavlja (7., 9., 11. i 12.), dok nam Sveti Matej (24), Sveti Marko (13), Sveti Ivan (5), kao i Druga poslanica Svetoga Pavla Solunjanima, te prva i druga Ivanova poslanica, a napose Otkrivenje (13), itd. govore o njegovoj budućnosti, odnosno, o nadolazećim događajima. Prije svega nekoliko desetljeća, teolozima je bilo uistinu teško objasniti kako će Antikrist čitav svijet privesti pod svoju političku i vjersku vlast."19 Antikrist je osoba koja će vladati određeno vrijeme, prema proročanstvima posljednjih vremenâ u Knjizi proroka Daniela. U toj se Knjizi o Arkanđelu Mihaelu govori kao o velikome Knezu koji u posljednjim vremenima štiti narod. Daniel piše, "Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena (Daniel 12,1). U odlomcima se govori i o velikoj nevolji, te trajnom ukidanju Misne žrtve u razdoblju od tri i pol godine.

Rasulo koje se spominje moglo bi se odnositi na činjenicu da će Antikrist sjediti u Rimu, dok će njegova vladavina uzrokovati nevolje i gotovo neshvatljivu bol po svoj zemlji, "kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena." ... Pripravljeni su i svjetovni i vjerski putovi za Antikristov neposredni pojavak... Blažena je Majka u Lac Saletteu progovorila o Antikristu: "U to će se vrijeme Antikrist roditi iz krila židovske redovnice, lažne djevice, koja će općiti sa starom zmijom, poglavarom nečistoće, njegov će otac biti otpali biskup. Kod rođenja će bljuvati svetogrđa, imat će zube - ukratko, bit će utjelovljenje đavla. Stravično će vrištati, izvodit će čudesa, a hranit će se isključivo nečistoćom. Imat će braću koja će, iako neće - poput njega - biti utjelovljenja đavla, isto tako biti djeca zla. U dvanaestoj će godini oni na sebe privući pozornost svojim smionim pobjedama; uskoro će predvoditi i čitave vojske, uz pomoć legija pakla... "Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista. Crkva će biti na svome zalazu, a svijet uronjen u očaj. Ali tada će doći Henoh i Ilija, ispunjeni Duhom Gospodnjim. Oni će propovijedati silu Božju, te će ljudi dobra povjerovati u Boga i brojne će se duše utješiti. Učinit će značajne korake naprijed uz pomoć Duha Svetoga i osuditi đavolske zablude Antikrista. Zavladat će krvavi ratovi i glad, pošasti i zarazne bolesti. Padat će zastrašujuća strana čudovišta. Doći će do strašnih oluja koje će potresati gradove i potresa koji će odnositi čitave zemlje. U zraku će se čuti glasovi. Ljudi će tući glavama o zid i prizivati smrt, dok će, s druge strane, smrt za njih biti pravo mučenje. Krv će teći posvuda. Tko će sve to nadvladati ako Gospodin ne skrati ovu kušnju? "Sva će krv, suze i molitve pravednikâ biti od Boga nagrađene. Henoh i Ilijali bit će usmrćeni. Poganski će Rim nestati. Vrijeme je, sunce tamni, jedino će vjera opstati. Sada je čas, ponor se otvara. Evo princa prinčeva tame, evo Zvjeri s podložnicima njezinim, koja sebe naziva `spasiteljem svijeta`. On će oholo ustati da krene u nebo. Past će, a zemlja, koja će se već tri dana uzastopce nalaziti u neprekidnom nizu obrtaja, otvorit će svoju užarenu utrobu, te će on, zajedno sa svojim sljedbenicima, zauvijek potonuti u vječne paklene bezdane. Potom će voda i vatra pročistiti zemlju i progutati sve proizvode ljudske oholosti, te će sve biti obnovljeno. Bogu će se služiti i veličat će Ga se." Nekoliko je proroka u Crkvenoj povijesti pisalo o tjelesnom očitovanju misterija nepravde u obliku čovjeka-vladara. Crkveni Oci, a i njeni Sveci, duboko su razmatrali ono što nam Pisma govore o Antikristu i njegovoj vladavini: Sveti Hipolit (u. 235.): "Ivan kaže, 'I ja ću poslati dva moja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana.' To je pola vremena o kojem govori Daniel. 'Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje' (Otkrivenje 11,3)... Jer to je ono o čemu će propovijedati proroci Henoh i Ilija. "Promotrimo detaljnije što Daniel govori u svojim vizijama. Jer, govoreći o kraljevstvima koja se imaju pojaviti nakon ovih stvari, on je ukazao također i na dolazak Antikrista u posljednjim vremenima, kao i na konac svijeta općenito. Daniel kaže: 'Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti (Dn 12,7). Pod jednim vremenom, dakle, Daniel podrazumijeva posljednje vrijeme koje ima prethoditi svršetku čitavoga svijeta... "Zavodnik se nastoji na svaki način prikazati kao Sin Božji. Krist je lav, a Antikrist je također

to isto. Krist je kralj neba i zemlje, a Antikrist će biti zemaljski kralj. Spasitelj se pojavio kao janje, dok će se i on pojaviti kao janje, samo što će se u tome janjetu zapravo kriti vuk u janjećoj koži. "Kada Daniel kaže, 'Nakon jednog vremena', on time označava čak i godine, dok je pola vremena namijenjeno propovijedanju prorokâ, dok će još polovicu vremena, odnosno ukupno tri i pol, godine, Antikrist vladati zemljom. Nakon toga će mu njegovo kraljevstvo i slava biti oduzeti. Poradi nestašice hrane, svi će mu dolaziti i veličati ga. On će tada svoj znak staviti na njihovu desnicu i na njihovo čelo, kako nitko više svojom desnicom ne bi mogao na čelu učiniti znak časnoga križa, već da mu ta ruka bude vezana... A taj pečat na čelu i desnici jest zapravo broj, šest stotina šezdeset i šest."20 Origen (u. 254.): "Kad se približi raj vremenâ, veliki će prorok /Ilija/ biti poslat od Boga kako bi ljude okrenuo k poznavanju Boga, te će primiti moć vršenja čudesnih stvari. Kada god ga ljudi ne budu slušali, on će zatvoriti nebesa, koja će tako uskratiti kišu, a vodu im pretvoriti u krv; mučiti ih glađu i žeđu, a, ako ga tko pokuša povrijediti, iz njegovih će usta izići vatra i spaliti ga. "Tim će čudesima i moćima mnoge obratiti na slavljenje Boga. Kada on dovrši svoje djelo, jedan će drugi kralj doći iz Sirije, rođen od zloga duha, prevratnik i ništitelj ljudskoga roda /Antikrist/, koji će uništiti ono što preostane od protekloga zla, zajedno sa sobom... "Ali taj kralj ne samo što će obeščastiti sebe, nego će ujedno biti i lažni prorok; ustoličit će se i prozvati bogom, te će mu biti data moć da čini znamenja i čudesa, na čiju će pojavu ljudi biti zavedeni i stati ga obožavati. Naložit će da se vatra spusti s Neba, a suncu da se zaustavi i napusti svoju putanju; slici da govori, i sve će se to događati na njegove riječi - kojim će čudesima mnogi, čak i među mudrima, biti od njega zavedeni. "Potom će kušati uništiti hram Božji i progoniti pravednike; uslijedit će nevolje i stradanja, kakvih ne bijaše od postanka svijeta. Bit će mu data vlast da harači zemljom u trajanju od četrdeset i dva mjeseca. To će biti vrijeme u kojem će pravednost biti izopćena, a nevinost prezrena; u kojem će oni zli na dobre vrebati kao na neprijatelje, te neće biti očuvan niti zakon, niti red, niti vojna disciplina.21 Sveti Ivan Zlatousti (u. 407.): "Svijet će biti bez vjere i propadati nakon rođenja Antikrista. Antikrist će biti posjednut od Sotone, a bit će nezakoniti sin jedne Židovke sa Istoka".23 Sveti Augustin (u. 430.): "Daniel donosi svoje proročanstvo o Posljednjem Sudu tako što navodi da će Antikrist prvo doći, a potom nastavlja svoj opis vječnoga kraljevanja Svetih... Ali svatko tko čita ovaj odjeljak, pa makar i napola spavajuć', mora uvidjeti da će kraljevstvo Antikristovo snažno - iako kroz svega kratko vrijeme - napadati Crkvu, prije no što posljednji sud Božji uvede vječno kraljevstvo Svetih. Jer, iz okruženja je vidljivo da vrijeme, dva vremena i pola vremena, znači godinu, dvije godine i pola godine, odnosno - tri i pol godine."24 Sveti Ivan Damaščanski (u. 770.): "Bit će poznat kao Antikrist koji će doći oko konca svijeta. Njegova će majka tvrditi da ga je rodila ostavši pritom djevicom. On će vladati od mora do mora. Taj će Antikrist biti nezakonito dijete, pod potpunom vlašću Sotone, dok će Bog, poznavajući njegovu upravo nevjerojatnu buduću izopačenost, dopustiti đavlu da ga u potpunosti i trajno opsjedne od samoga trenutka njegova grešnoga začeća."25

Sveta Hildegarda (u. 1179.): "Pojavit će se Sin pokvarenosti i propasti i kratko vrijeme vladati pod kraj svijeta... Doći će u posljednjim danima svijeta. Neće to biti sam Sotona, već ljudsko biće koje će mu biti slično, te jednako u njegovoj stravičnoj gnusobi. Njegova majka, pala žena, opsjednuta od đavla, živjet će u pustinji kao prostitutka... Tvrdit će da joj je sina darovao Bog na nadnaravni način, kao što je to bio slučaj s Djetetom Blažene Djevice. Potom će je zavedeni ljudi slaviti kao sveticu. "Antiksrist će doći iz zemlje koja leži između dva mora, te će na Istoku provoditi tiraniju. Nakon njegova će se rođenja pojaviti lažni učitelji i doktrine, nakon čega će uslijediti ratovi, glad i pošast... Podizat će ga se na različitim tajnim mjestima, te će biti držan odvojenim sve dok potpuno ne stasa. Namamit će ljude k sebi dajući im potpuno izuzeće od pridržavanja svih božanskih i Crkvenih zapovijedi, opraštajući im grijehe, te tražeći od njih da povjeruju u njegovo božanstvo. Prezret će i odbaciti Krštenje i Evanđelje. Reći će da Isus iz Nazareta nije sin Božji, već samo prijetvornik... "Reći će Ja sam spasitelj svijeta... a posebno će Židove nastojati uvjeriti da je od Boga poslani Mesija, i Židovi će ga kao takvoga prihvatiti... no svojim će moralnim zakonima nastojati uništiti svaki red na zemlji. Stoga se u Svetim Pismima naziva 'Bezakonikom'... Odbacit će sve zakone, sav moral i vjerska načela, kako bi svijet privukao sebi. Udijelit će posvemašnju slobodu od Božjih i Crkvenih zapovijedi, te svakome dopustiti da živi u skladu sa svojim strastima... Vjeru će nastojati 'prilagoditi potrebama.' Reći će da ne trebate postiti niti svoj život 'zagorčavati' odricanjem... Bit će dovoljno ljubiti Boga... Propovijedat će slobodnu ljubav i raskinuti obiteljske spone... tvrditi kako grijesi i poroci nisu to što jesu... Dolasku će Antikrista neposredno prethoditi glad i potresi."26 Sveta Brigita Švedska (u. 1373.): "Vrijeme će se Antikrista približiti kada se mjera nepravičnosti prelije i kada zloća naraste do golemih razmjera, kada kršćani budu ljubili krivovjerja, a nepravednici gazili sluge Božje. "Na kraju će se toga razdoblja roditi Antikrist. Kao što je Krist rođen od najuzvišenijega oličenja ženstvenosti /Djevice/, tako će Antikrist biti rođen od onog najnižeg /prostitutke/. Već pri rođenju će biti pravo čudo od djeteta. Njegova će majka biti bezbožnica koja će se pretvarati da je dobro upoznata s duhovnim pitanjima, iz čijega će sjemena đavao oblikovati svoje djelo. Vrijeme Antikrista, meni dobro znano, nastupit će kada nepravda i bezbožnost budu obilovali preko svake mjere, kada nepravičnost prevrši svaku mjeru, te kada zloća poprimi nemjerljive razmjere... Kraljevat će tri godine, te će imati vlast nad čitavom zemljom... Zlo će prevladati godine 1980.27 Jeanne Le Royer (u. 1798.), poznata i kao sestra Marija od Porođenja: "Brojni će preteče, lažni proroci i članovi paklenskih tajnih društava, obožavatelji Sotone, pobijati najsvetije dogme i doktrine naše svete vjere, progoniti vjernike, te činiti užasna djela; no stvarna i krajnja grozota i pustoš u još će potpunijoj mjeri zavladati za vladavine Antikrista, koja će trajati oko tri i pol godine. Jao, jao, jao zadnjemu stoljeću koje dolazi! Kakva stradanja prethode njegovim počecima. Iz toga sam moćnoga glasa razaznala da će se ta stravična stradanja pojaviti u razdoblju prije suda. Dok sam u Gospodinu razmatrala to stoljeće i odmjeravala ga, vidjela sam kako ono koje počinje s 1800.-tom neće ujedno biti i posljednje. Vidim kako će, s približavanjem Drugoga Kristova dolaska, jedan zli svećenik nanijeti veliku štetu Crkvi. Kada se približi vrijeme vladavine Antikrista, pojavit će se lažna vjera koja će se opirati jedinstvu Boga i Njegove Crkve. To će uzrokovati najveću šizmu što ju je svijet ikada

upoznao. Što će se više približavati trenutak kraja, to će se više Sotonin mrak širiti zemljom; to će više rasti broj djece izopačenosti, dok će se broj pravednika proporcionalno tome smanjivati. "Antikrist će ubiti Papu, najvjerojatnije tako što će ga razapeti. Kao desetgodišnje dijete, već će znati više od bilo koga drugoga na svijetu, dok će svoje pravo djelo započeti u tridesetima. Petnaest dana nakon uznesenja Henoha i Ilije na nebo, zemlju će zadesiti strašne katastrofe: snažni potresi, te plimni valovi koji će poplaviti veći dio zemljine površine, a što će svoj vrhunac imati u gustoj tmini koja će prekriti čitavu zemlju."28 Pozornica je spremna Događaji se u svijetu odvijaju takvom brzinom, da ih jedva možemo pratiti. Našim ljudskim sposobnostima teško možemo shvatiti i slijediti strateške poteze Neba i pakla, u njihovoj borbi za nadzor nad svijetom i njegovim ljudima. Misterij se nepravde nalazi u našoj sredini. Glavni prethodnici Antikrista, poput Hitlera, Lenjina, Staljina i Maoa, svi su se redom pojavili i nestali u ovome stoljeću. U skladu s otkrivenjima Boga Oca upućenima 1982. Eileen George iz Massachusettsa, još se jedan preteča ima pojaviti na Srednjem istoku između 1990. i 1999., nakon kojega će uslijediti Antikrist koji je već na životu, te navodno dolazi iz Sirije. Identitet je ove dvojice, preteče antikrista kao i samoga Antikrista, zasad zastrt velom tajne.29 Bitka se vodi na području financija, politike, društva, obitelji i vjere. Kao što nas uči Pismo, Sotona je Knez ovoga svijeta. Nasuprot tome, Isus je izričito rekao da Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Sotona prezire sve ono što je Božje, i želi to uništiti. Jedinstvena svjetska vlada, što je brojni antikristi uvode, planira se već generacijama. Kao što je rekao Franklin Delano Roosevelt, "U politici se ništa ne događa slučajno. Ako se što dogodi, možete se kladiti da je upravo tako bilo i planirano." Struktura se razvija postupno, već godinama, preko tajnih društava Zvijeri. Skriveni plan, poznat samo nekolicini privilegiranih, nije ništa drugo doli jedinstvena svjetska vlada, pod jednim vođom. Trebala bi biti uspostavljena između 1995. i 1998. i zamijeniti sve suverene države. (molitvama odgođeno- op.pr.) Ujedinjeni su Narodi tijelo koje provodi ovu strukturu u sadašnjem stadiju njene evolucije. Predsjednik Bush spominjao je tijekom Zaljevskoga rata Novi svjetski poredak, izraz koji je gotovo sve začudio svoji čestim javljanjem - sve osim one nekolicine moćnika koji su upućeni u stvari. Sovjetski je premijer Edvard Shevardnadze u svezi iračkoga napada na Kuvajt Ujedinjenim narodima rekao sljedeće: "Učinjen je teroristički akt protiv Novoga svjetskoga poretka koji se upravo pojavljuje na obzorju."30 Neželjena ometanja Novoga svjetskoga poretka, ukoliko se ne uklapaju u planove onih koji vrše nadzor, smjesta se krše. Gospodarski je nadzor pritom samo jedno ticalo ovoga pokreta nalik na hobotnicu. Nadzor će uvijek biti u rukama multinacionalnih banaka. One će primiti samo države koje su pripravne pridržavati se postavljenih pravila. Budući je potreba za kapitalom tako velika, niti jedna država ne može opstati bez pomoći velikih zajmodavnih ustanova. Zajmodavne ustanove već dugo uživaju nadzor nad sudbinama država. Taj će se nadzor povećati. Priklanjanje svjetskim zajmodavnim pravilima predstavlja neophodnost za opstanak države. Država se, stoga, njima mora prikloniti, ili je čeka propast.

Tehnološki će napredak također pridonijeti omogućavanju provođenja vlasti od strane globalne vlade. Kako se prijenosi svake vrste diljem globusa ubrzavaju putem optičkih vlakana, satelita, vrlo malih ulaznih terminala, kompatibilnih računala, središnjih banki podataka, mobitela, kao i ostalih sredstava bežičnoga komuniciranja, svijetu se otvaraju novi obzori. Kreditne kartice s mikroprocesorskim čipovima također će omogućiti zaduživanje i kreditiranje na svakome mjestu i u svako doba. Sve će se transakcije slijevati u nekoliko glavnih baza podataka - koje će u konačnici biti pod nadzorom Velikoga brata. Čip će pohranjivati ogromne količine podataka, te će tako postati identifikacijom svake osobe na plastici. Izdat će se identifikacijski broj nalik na broj socialnog osiguranja, kako bi se onemogućila zlouporaba kreditnih kartica. Univerzalni kod proizvodâ (poznat također i kao "bar code") bit će vrlo učinkovita metoda praćenja svih kupnji. Sve će se transakcije skenirati, te će se korištenje novca u fizičkom obliku s vremenom smanjivati. Osobno računalo koje se 1979. godine pojavilo u jednoj kalifornijskoj garaži u vrlo primitivnom obliku, sada se odlikuje snažnim radnim jedinicama i vrlo rasprostranjenom mrežom. S geometrijskim rastom tehnologije svake godine, brzina će promjene nadići naše mogućnosti razumijevanja. Tom Peters, autor djelâ U potrazi za odličnošću i Uprava oslobađanja nedavno je rekao da će "nas tehnologija ove godine natjerati na ludilo, iduće godine na dvostruko ludilo, a godine nakon toga na trostruko."31 Slobodan protok informacija preko "autocesti" za prijenos podataka koje se priključuju u naše domove i urede omogućit će nezamisliv nadzor maloj izabranoj eliti. Crkvena se kontrola postiže preko tajnih društava, modernizma i Svjetskog savjeta crkava, s ciljem Novodobne ("New Age"), odnosno "razvodnjene" ekumenske crkve. Slom se katoličanstva treba dogoditi prije, kako bi sve to bilo moguće. U prošlosti je Rimokatolička Crkva bila predobro organizirana i presnažna. Trebalo ju je rastaviti, a to se prije svega moralo odigrati iznutra. Prisjetite se kada smo spominjali knjigu pod nazivom AA 1025, - u toj se knjizi, naime, iznose detalji o tome kako se jedan komunistički tajni agent infiltrirao u Crkvu. Kaže se da je tisuću i dvadeset četvoro ljudi prethodilo anti-apostolu AA 1025 u katoličkim sjemeništima, dok ga ih je na stotine slijedilo u Crkvu, kao svećenici. Naša nam je Blažena Majka preko oca Gobbija rekla puno o Crkvenoj masoneriji, kao i šteti što je ona uzrokuje. U La Saletteu nam je Blažena Majka detaljno opisala to uništenje. Danas se nalazimo u posljednjem činu, dok se Crkva bori za svoj opstanak. Stogodišnja Sotonina vladavina uzima svoj danak. Jedinstvena svjetska vlada Vojske su postrojene za bitku. Sotona ima svoju kohortu, a Marija svoju. Taktike su im, međutim, posve različite. Marijin plan, koji je ujedno i Božji plan, jest molitva, post, pokora, pomirenje. Trebamo ljubiti jedni druge i biti ponizni, maleni, poslušni. Trebamo postati poput male djece, kako bi nas vodila Marija, naša Majka, i kako bi nas vodio Gospodin. Sotonin se plan služi lažnim idolima kao što su novac, moć, požuda i pohlepa, a koji su svi zajedno zaodjeveni u oholost. Politički, financijski i crkveni utjecaj ljudi koji iza kulisa rade na stvaranju jedinstvene svjetske vlade je enorman. Kada ne bi bilo ukazanjâ Marije, Majke Božje, Proročice naših vremena i njenih detaljnih poruka ocu Gobbiju i drugima, znali bismo vrlo malo o Sotonskome planu koji je već uvelike u tijeku, i koji samo što nije požnjeo svoje plodove.

Za detaljan prikaz vještine s kojom se ovaj Sotonski plan ostvaruje na svim moćnim svjetovnim i crkvenim frontovima, upućujemo vas na prikaz što ga je Gary Kah dao u svojoj knjizi Na putu ka globalnoj okupaciji. U njemu se detaljno iznosi struktura svjetovnoga nadzora preko uvaženih organizacija čija su imena dobro znana u svakome domu. On upozorava da će državni suverenitet naskoro postati stvar prošlosti. Političke snage diljem svijeta na dosad još neupoznat način surađuju oko postignuća svojega cilja, a to je ujedinjavanje stanovnikâ ovog planeta pod Novim svjetskim poretkom. Organizacija koja sve to objedinjuje i koja je zadužena da nas dovede do Novoga svjetskoga poretka jest Svjetska udruga ustavâ i parlamenata (izvorna engleska kratica: WCPA). Ona uživa široku financijsku potporu. Planove Novoga svjetskoga poretka financira doslovce na stotine organizacija. Jedna od njih je "Lucis Trust", koja se isprva nazivala Lucifer trust ("Luciferov trust"). Nazvati svjetovnu organizaciju Luciferovim trustom otkriva svu drskost i samopouzdanje ljudi koji se kriju iza ovog pokreta. No, uporaba ovakvoga imena zapravo i ne začuđuje, budući da filozofija u pozadini stvaranja Novoga svjetskoga poretka puno duguje New Age-u, starim poganskim praksama, masonstvu, kao i okultnom. Članovi koji predlažu Novi svjetski poredak ubrajaju se u `Tko je tko` svjetskoga establišmenta, kako svjetovnog, tako i crkvenog. Njihov je plan steći nadzor, a njihova taktika prijetvornost. Većina ključnih igrača sjedi u odborima nekolicine moćnih organizacija: Savjeta za odnose s inozemstvom (izvorna engleska kratica: CFR), Trilateralne komisije, Bilderbergersa, i Rimskoga kluba. Nerijetko su članovi jedne organizacije ujedno povezani još s nekolicinom njih. Dana 17. rujna 1973., Rimski je klub objavio posebno i strogo povjerljivo izvješće pod nazivom "Regionalizacijski i prilagodbeni model globalnoga svjetskoga sustava," koji je upućen vodećoj eliti na provedbu. Ovaj dokument otkriva kako je Klub podijelio svijet na deset političko-gospodarskih regija, koje naziva "kraljevstvima" - naziv je to koji se upravo zastrašujuće podudara s terminologijom korištenom u Knjizi Otkrivenja, poglavlje 13,1-2. Godine 1974., autori toga izvješća, Mihajlo Mesarović i Edward Pestel, objavili su svoja otkrića u knjizi pod nazivom Čovječanstvo na prekretnici. Međutim, u toj je knjizi, namijenjenoj širokom čitateljstvu, riječ "kraljevstvo" izostavljena.32 Ljudi koji pripadaju ovim moćnim organizacijama visoki su dužnosnici Ujedinjenih Naroda, uvaženi svjetski vođe, poznati političari i bankari, djelatnici Međunarodnoga monetarnoga fonda, svećenici, članovi društva "Svijet budućnosti" (izvorno: "World Future Society"), masonski vođe, kao i ljudi koji, bilo nehotice, bilo namjerno, promiču jedinstvenu svjetsku vladu. Sustavi što su ih razvili već su u pripravi, kako bi omogućili pojavu takve vlade i njezinoga vođe u razdoblju između 1995. i 1998. Temelje je za ovu jedinstvenu svjetsku vladu svjesno isplanirala politička i financijska elita. Veći je dio "temeljnih radova" obavljen prije 16 godina, kada je, u lipnju 1977., usvojen Ustav Zemaljske federacije. Ovaj je ustav po prvi puta usvojen u Innsbrucku u Austriji, na sastanku skupštine Svjetskih sastavnica, održanom pod pokroviteljstvom organizacije WCPA. Iako ova organizacija Ujedinjene narode ne smatra dijelom planiranoga Novoga svjetskoga poretka, više od 20% njenih članova pripada upravo UN-u. Njen je plan zamijeniti UN, na sličan način na koji je UN zamijenio Ligu naroda.

Ustav je Zemljine federacije potpisalo 135 sudionika iz dvadeset i pet zemalja, a namjera mu je zamijeniti Povelju UN, kako bi postao ukrasom na stolu Novoga svjetskoga poretka. Gary Kah je razradio detaljan "Prikaz svjetske vlade u skladu s Ustavom Zemaljske federacije." WPCA navodi četrdeset i devet problema na međunarodnoj razini, za koje tvrdi da ukazuju na potrebu za jedinstvenom svjetskom vladom. Petnaest ih se tiče okoliša, sedam se odnosi na vojna pitanja (razoružanje, spriječavanje rata i terorizma), šest na glad i siromaštvo u svijetu, a četiri na novčana pitanja. WCPA svoj glavni argument za Novi svjetski poredak temelji na pogibelji koja neposredno prijeti od nastupanja klimatske krize.33 Ekološki je pokret danas vjerojatno jedan od najjačih lobija za jedinstvenu svjetsku vladu - to je obarač koji će okinuti metak za konformizam. Nitko, dakako, ne može poricati potrebu za čišćenjem planeta. Černobil u tom smislu predstavlja vrlo ilustrativan primjer. Radioaktivna je prašina za svega nekoliko dana iz Černobila doprla daleko na sjever, sve do Švedske i Laponije. Černobil je pokazao kako se čitav Sovjetski sustav ruši, te je u samo nekoliko sekundi u zaborav odnio tvrdnju prema kojoj je komunizam oblikovao tehnološki naprednije društvo; društvo brižnije, učinkovitije i poštenije od onoga korumpiranoga Zapada - te da vodi više brige o svojim ljudima, na jedan učinkovitiji i pošteniji način. Černobil je postao simbolom cjelokupnoga truloga komunističkoga sustava, sa svojim bešćutnim birokratima koji vide jedino sebe, svojim barbarskim "policajcima" nalik na robote, te svojim prijetvornim ideolozima, čije su laži trebale uljuljkati ruski narod u zombijevsku uspavanost. Gledano očima drugih država, ono što se događalo unutar zemlje moglo se još i dopustiti, ali "izvoz" smrtonosne radioaktivne prašine na Zapad bio je već nešto posve drugo. I upravo su tu globalisti prepoznali svoju priliku. Financijski su stručnjaci svijeta sada mogli Majku Zemlju pomazati za službenu kraljicu pred kojom svi moramo pokleknuti. Kako bi se itko razuman mogao tome usprotiviti nakon Černobila? Černobil je tako poslužio kao sredstvo privlačenja svih nacija svijeta u svoju orbitu. Riječ je, dakako, o vrlo mudroj strategiji, budući da se nitko ne može usprotiviti zaštiti planeta od truleži i smrada onečišćenja. Konferencija o planetu Zemlji održana u Riu 1992. pružila je mogućnost da se narodi svijeta suglase o mnogočemu osim o zaštiti okoliša. Njene su sveze s New Age-om i masonerijom dobro utvrđene. U Riju nije bilo riječi samo o čistom zraku, čistoj vodi i spriječavanju kisele kiše. Bilo je tu riječi i o posvemašnjoj redistribuciji bogatstva iz industrijaliziranih zemalja u one siromašne, globalnom socijalizmu, nadzoru nad ljudima, te svjetskoj vladi. Lester Brown, predsjednik zavoda Worldwatch, rekao je sljedeće, "Mislim da ćemo, kada pogledamo unatrag, na Rio gledati kao na događaj koji je označio kraj jednoga razdoblja i početak novoga." Ključna je riječ pritom "konformizam" - ako se neka država bude pridržavala pravila što ih postave upravna tijela, bit će joj odobreni zajmovi. Ekološka je suglasnost samo prva vrsta konformizma koju se može nametnuti državama kojima je prijeko potreban kapital, a time, dakle, i pristup svjetskim tržištima na kojima ga se može naći. Ekološki pokret ima utjecaj koji nadilazi svaku stranačku pripadnost. Američki potpredsjednik Al Gore glavni je zagovornik ovoga pokreta, te je čak napisao i bestseler o ekologiji. On je "čovjek sudbine" u Clintonovoj administraciji. Podrška njegovim programima mjera stiže iz svih dijelova političkoga spektra. Podaci Komisije za savezne izbore pokazuju da su republikanske organizacije u kalendarskoj godini 1988. unovčile ukupno 71,1 milijuna američkih dolara priloga, dok su demokratske ustanove te iste godine ubilježile priljev od

svega 18,6 milijuna. Ekološka je stranka 1988. godine raspolagala radnim kapitalom u iznosu od 336 milijuna američkih dolara, sa donatorskom bazom koja broji 10 milijuna ljudi više negoli obje političke stranke. Ekološka stranka ima gotovo četverostruka sredstva u odnosu na ona kojima raspolažu Demokrati i Republikanci zajedno. Dvanaest organizacija tvori temeljnu potporu Ekološke stranke: Centar za očuvanje morâ, Plan djelovanja za osiguravanje čiste vode, Fond za ekološku zaštitu, organizacija "Greenpeace USA", Državno Audubon društvo, Državna udruga za zaštitu divljih životinjskih vrsta, Savjet za zaštitu prirodnih izvora, Zaštita prirode, Skupina za istraživanje javnih interesa, Klub "Sierra", Društvo za zaštitu divljine i Svjetski fond za zaštitu divljih životinjskih vrsta. Samo su ljudi na vrhu ovih organizacija svjesni stvarnih nakana pokretâ koji su u njihovom članstvu.34 WCPA predviđa da će osnivanje svjetske vlade uslijediti negdje između 1995. i 1998. Kada će Antikrist stupiti na svjetsku scenu? Sve ukazuje na to da je pozornica za to pripravljena kako na svjetovnoj, tako i na vjerskoj razini. Jednom kada svjetska vlada bude uspostavljena, i struktura će za vladavinu Antikrista biti spremna. Gary Kah kaže, "Napori WCPA usmjereni ka stvaranju Novoga svjetskoga poretka ne temelje se na potrebi, već na skrivenome planu tajnih okultnih društava koja žele svijet staviti pod svoj nadzor, kako bi na taj način pripravili mjesto za vladavinu njihovoga "Svjetskoga vođe": Antikrista.35 Svjetske sile U povijesti se događaji rijetko zbivaju slučajno. Jim Singer iz Ontaria u Kanadi primao je vrlo učestale poruke od Gospodina u razdoblju između svibnja i rujna 1989. Otad su poruke samo povremene. Dana 27. svibnja 1993., Gospodin je Jimu Singeru progovorio o ulozi unaprijed planiranih događaja, kao i ovozemaljskih tijela koja te planove izvršavaju. Isusova je prva poruka Jimu glasila ovako: "Draga djeco, došlo je vrijeme kada više nećete moći opstati bez moje izravne intervencije. Onaj što ga nazivate Sotonom jest Tama koja svijetli, te je zatrovao duše svih vas i oduzeo vam dostojanstvo što sam ga darovao svakome Svojem djetetu. Sve sam vas stvorio dobrima. Svakome sam od vas darovao cjelovitu i čistu dušu. Među vama, djeco, nema više duša koje bi bile cjelovite. Ja sam istina, a istina je samo jedna." Isus govori Jimu Singeru da mora Osobno intervenirati, inače više nećemo moći preživjeti đavolske napade. Već godinama, Ujedinjeni su narodi tijelo koje provodi planove svjetskih vođa u djelo. Premijeri i predsjednici država ne žele se suprotstavljati onima koji upravljaju ovom institucijom. Tko su ti ljudi? Najizraženiji je utjecaj u okviru Ujedinjenih naroda onaj Skupine sedmorice (države "G-7") - najjačega tijela na svijetu koje nadzire financije. Te su države Sjedinjene Države, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka i Japan - najindustrijaliziranija gospodarstva svijeta. Premijer John Major bio je predsjedavajući godine 1991., usmjeravajući programe mjera Zapada ka gospodarskoj krizi u Sovjetskom Savezu. Bivši Sovjetski Savez dobiva milijarde dolara, dok Zapad dobro zna da ih nikada neće biti u stanju vratiti. Sada se nalazi pod svjetskim financijskim pokrovom, kao i unutar njegove nadzorne orbite. Danas se niti jedna država ne može suprotstaviti snazi ovoga tijela. Saddam Hussein je to nedavno pokušao. Reakcija koja je na to uslijedila bila je, kao što znamo, vrlo brza i učinkovita. U Otkrivenju 13,1-8 stoji: "I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i

vlast veliku. Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: 'Tko je kao zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?' I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. I dano joj je da zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: da joj se poklone svi pozemljari, oni kojih ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta." U skladu s 12 poglavljem iz Daniela, zvijer će vladati četrdeset i dva mjeseca. Crnoj zvijeri, masoneriji, jedinstvenoj svjetskoj vladi, Antikristu - data je vlast nad zemljom kroz to razdoblje. Jedinstvenoj svjetskoj vladi dano je da zarati sa svecima i da ih pobijedi, do te mjere da će čak i Sveta Misa biti ukinuta ("kad bude dokinuta svagdašnja žrtva"), kako to kaže Daniel. Jedinstveni svjetski vođa imat će vlast nad svakim plemenom, pukom, jezikom i narodom. Sva će mu se zemlja pokloniti. Učinit će se kao da Antikrist ima rješenja za naš nemirni svijet. Uloga je Rusije u puno vidova nejasna. U poruci što ju je Gospa 18. rujna 1992. uputila Josipu Terelyji iz mjesta Marmora u Ontariu, ona je kazala da se Rusija pripravlja za revoluciju svjetskih razmjera. G. Terelya je u jednoj svojoj viziji iz 1987. u Borisu Jeljcinu prepoznao lice Sotone - bilo je to prije puča. Mihail Gorbačov se uzdigao do čelne pozicije Međunarodnoga zelenoga križa, preuzimajući tako ekološki pokret uz blagoslov vlade. Nije li to neobično? Bivši premijer smijenjen s dužnosti za puča što su ga izazvali tvrdolinijaši sada je dijelom postojeće vlade. Igra li Rusija istu igru kao što to čini i svjetsko tijelo Ujedinjenih naroda, ili je ona pak neovisni "razbojnik" međunarodnih razmjera? Dana 27. svibnja 1993., Gospodin je Jimu Singeru pokazao da su Ujedinjeni narodi sredstvom odigravanja planiranih događaja. Gospodin je rekao: "...Pogledaj što vam nameće Sotona; 326 000 moje djece, te svu agoniju koju danas gledaš u domovini svojih predaka /Jim je podrijetlom iz Hrvatske/ sami po sebi tek su uvod u sadistički bijes i mržnju što ih Sotona želi izliti na vas. Zahvaljujući Svojoj milosti i milosrđu, Otac vam je podario Kraljicu Mira, a puci ipak prodaju svoja načela u Ujedinjenim narodima, te Moja djeca i dalje veličaju mrtvu glavu koja sada oživje u tome gradu pokraj oceana. Znajte da su... Sotonini osobni sluge ti koji se neumorno trude da bi Moju djecu izručili u njegove kandže. Na isti način na koji onečišćuju i truju toliko toga u vašim životima, oni su ujedno i ti koji nadziru ciljeve te organizacije - UN-a. Znajte da su svi njihovi ciljevi, kao i svaki njihov potez i čin, uvijek unaprijed planirani. U svojim prijetvornim činima, čak je i istina postala slatki mamac kojim se služe Sotona i njegovi ovozemaljski podanici. Oni uspijevaju namamiti čak i vaše pastire, Moje apostole, kao i čitava stada Moje djece. "Dok danas stojite na pragu, vi sami birate koliko ćete još trpljenja podnositi. Pozivam Svoju djecu da slušaju pozive Moje majke, da se usredotođe na nju. Slušajte je i odgovorite na sve što od vas traži. Budite uvjereni da se trijumf njezina srca približio. Moja je majka, vaša Kraljica Mira, ona koja vam žarko želi pokazati put i sve vas dovesti natrag k Meni." Dana 12. siječnja 1991., Gospodin se ukazao Jimu Singeru i predao mu poruku u kojoj je kazao sljedeće: "Tmina koja svijetli, taj zločinac, priziva vašu pozornost na veliko zlo kojim vam prijeti - katastrofu kakvu ne možete niti zamisliti, dok on istovremeno množi svoja zla u drugim dijelovima svijeta. Od početka te kroz ovo upozoravam, dijete Moje, da su ove dvije godine odlučujuće za svu Moju djecu. Putem svoga obraćenja, svi ste pozvani u Moj sigurni zagrljaj ljubavi. Već je prošlo više od polovice toga vremena, ali su vaša srca i dalje

zarobljena trnjem zla. Danas možete birati kakav ćete svijet imati nakon ova tri dana. Zla kojima ćete uskoro biti svjedoci poradi svojega neposluha i tvrdoće vaših srdaca prema Meni umnožit će se među vama. Već ste na to bili upozoreni. U skladu sa svojom spoznajom zla, poduzeli ste sve potrebne korake kako biste se zaštitili od tih užasa. Ali, malobrojna su među vama Moja djeca koja su među vama prepoznala ruku zlikovca. Ostaje vam još tri dana da, prema svojoj slobodnoj volji, posvetite svoja srca Meni, kako biste mogli uživati Moje nagrade i pobjedu nad zlikovcem. Ostala su vam još tri dana da zlikovcu dopustite sedam godina njegove naročite agresije i prisile među vama. Kroz sve ste ove godine upozoravani što vam zlikovac sprema u ovim posljednjim vremenima. Zaštićeni možete biti jedino putem obraćenja i istinske ljubavi..." Za Svoga ukazanja 22. travnja 1991., Gospodin je Jimu rekao da, "bez Moje intervencije više ne možete u potpunosti nadvladati zloga, jer su moja zemaljska djeca okružena izdajicama. Čak i među onima koji uživaju povjerenje Moje zemaljske djece, ima onih koji su u službi Sotone. Oni svjesno žrtvuju Moje stado - svoju vlastitu braću i sestre." Gospodinova poruka upućena Jimu 23. rujna 1991. nije sadržala nikakve tajne, ali je zato sadržala i sljedeći dio: "Reci Mojoj djeci svijeta da pogledaju sotonsko tlačenje u domovini tvojih predaka, jer sam vas već puno puta upozorio na zla što ih taj zlikovac svima vama pripravlja. /U svezi s ratom u Bosni/: Reci Mojoj djeci neka prepoznaju kako Sotona napada Moju hrvatsku djecu upravo stoga što sam ih odabrao da budu uzor Moje ljubavi prema svoj djeci svijeta. Ne sjećaš li se da sam vas upozorio na konkretnu agresiju što je Tama koja svijetli želi pokrenuti među Mojom djecom u Sovjetskome Savezu? Pozivam vas sve - izbacite zlikovca iz svoje sredine. Ispunite svoja srca Mojom ljubavlju. Ponovno vas pozivam, vratite se u Moj zagrljaj, koristite se mojim darovima. Ja ću vas štititi. Sotona uporno svoj pakao želi pronijeti Sovjetskim Savezom. Ne samo da će se njegov gnjev izliti na moju djecu u toj zemlji, već će zlikovac upotrijebiti sve svoje paklenske snage kako bi svoj bijes, preko svojih ovozemaljskih podanika, proširio i na druge zemlje. Sine, samo zahvaljujući svojoj čvrstoj i potpunoj vjeri u Mene, Moja će djeca u Hrvatskoj moći uživati pobjedu nad Tamom koja svijetli. No, upravo poradi svoje vjere u Mene, ta djeca također neće biti pošteđena obnovljena sotonskog pokušaja kojim će zlikovac iz SSSR-a pokušati preplaviti sve istočne zemlje. Dok su oni uvjereni kako uživaju slobodu i neovisnost, Sotonin bijes neće poštedjeti niti Moju djecu u Zapadnome svijetu. Nikada Moja djeca nisu bila tako ogrezla u grijeh kao sada. U Noino sam doba svijet očistio od grijeha znatno manjih od ovih u kojima su moja djeca sada ogrezla. Danas ubilački grijeh predstavlja zadovoljstvo brojnoj mojoj djeci. Mnoga su Moja djeca u potpunosti svjesna toga. Vjera je mnogih koji ostaju u Mome stadu mlaka." Jim je rekao: "Prilikom jednoga od mojih razgovora s Gospodinom, zamolio sam Ga da mi objasni Otkrivenje. Gospodinov je odgovor na to pitanje bio da zmaj sa sedam glava i deset rogova sada živi u našem svijetu. Gospodin je rekao, "Pogledaj na Zapad.'" Dana 28. svibnja 1992., Gospodin je rekao Jimu: "I Babilon je ponovno izgrađen. On ponovno stoji. Uskoro će među vama u punoj svojoj veličini stajati i velika slika (kip) lažnoga božanstva. Simbol će te slike častiti mnogi, na gotovo svim jezicima... Zvijer je svojih zlokobnih sedam glava položila u zemlje vama poznate pod nazivom G-7, dok njeno tijelo i dalje satire Moju djecu u Rusiji." Dana 13. siječnja 1991., Jimu je također pokazano i kako je Sotoni, zlikovcu, dopušteno sedam godina agresije i protivštine. To nas dovodi do godine 1998. To se podudara s odlučujućim razdobljem od deset godina koje nas dijele od kraja ovoga stoljeća, otkrivenim u

poruci Blažene Majke upućenoj ocu Gobbiju 18. rujna 1988., u kojoj je ona kazala: "dovršit će se punina vremenâ koja je započela s LaSaletteom, pa sve do mojih najnovijih i sadašnjih ukazanjâ; pročišćenje će doseći svoju kulminaciju; dovršit će se vrijeme velikih stradanja prorečeno u Svetom Pismu, prije Drugoga dolaska Kristova; očitovat će se misterij nepravde, pripravljan sve većim širenjem otpadništva; sve tajne što sam ih otkrila nekoj od svoje djece ispunit će se i dogoditi svi prorečeni događaji." To se podudara ujedno i s razdobljem vremena za početak događajâ (što ga je Bog Otac obznanio Eileen George), negdje između 1990. i 1999. Nakon toga će uslijediti dugo razdoblje mira. Blažena je Majka Svećeničkom marijanskom pokretu 17. lipnja 1989. kazala da, "Lucifer, stara zmija, đavao ili Sotona, Crveni zmaj, u ovim posljednjim vremenima postaje Antikristom. Apostol Ivan je već ustvrdio kako je svaki onaj koji niječe da Isus Krist jest Bog, da je ta osoba Antikrist. Kip ili idol, sagrađen u čast zvijeri kako bi ga ljudi častili, jest Antikrist... 666 izgovoreno triput, odnosno, treći puta, daje godinu 1998., tisuću devetsto devedeset i osmu. Masonerija će, uz pomoć svojih Crkvenih redova, uspjeti u svome velikom naumu: postavljanju idola koji će zauzeti mjesto Krista i Njegove Crkve, kao lažni krist i lažna crkva. Iz toga slijedi da je kip sagrađen u čast prve zvjeri, kojemu se imaju klanjati svi stanovnici zemlje, te koja će svojim znakom opečatiti sve one koji budu htjeli kupovati ili prodavati, onaj Antikrista. Tako ćete stići do samoga vrhunca pročišćenja, velikoga stradanja i otpadništva... gotovo svi će slijediti lažnoga krista i lažnu crkvu. Tada će se otvoriti vrata za pojavak... same osobe Antikrista." 16. Ratovi, katastrofe i stradanja Gospodar povijesti želi da se neki događaji zbudu, i oni će se svakako dogoditi.

Kardinal Stefan Wyszynski Dana 31. prosinca 1984., Blažena je Majka ocu Gobbiju rekla da će poslati znakove, kako bismo mogli shvatiti vremena u kojima živimo. Ona kaže: "A tada ću vam, s istom onom brižnošću što je majka gaji prema svojoj djeci, otkriti brige, tjeskobe i duboke rane moga Bezgrješnog Srca, te ću vam istovremeno pomoći da protumačite znakove svojih vremena. Tako ćete moći surađivati na planu spasenja što ga Gospodin ima za vas i što ga želi provesti tijekom novih dana koji vas iščekuju. "Živite u vremenu hitnaog apela što vam ga upućuje vaša Nebeska Majka, koja vas poziva da hodite putem spasenja i povratka Bogu. Draga djeco, uzmite dioništvo u mojoj tjeskobnoj majčinskoj zabrinutosti, dok gledam kako se ovaj moj poziv niti slijedi, niti nailazi na dobrodošlicu. A ipak, vidim kako je jedina mogućnost za vaše spasenje povezana isključivo s povratkom čovječanstva Bogu, sa snažnim predanjem da se Njegov zakon slijedi. Obratite se i hodite putem milosti Božje i ljubavi. Obratite se i živite svoje dane u miru i radosti. Obratite se i sudjelujte u planu Božanskoga milosrđa." Posljedice grijeha Već se godinama u svijetu odvija veliko otpadništvo, dok ljudi i vlade donose odluke koje niti najmanje u obzir ne uzimaju Boga niti Njegove naputke. U razdoblju između siječnja i ožujka 1979., Blažena nam je Majka, preko oca Gobbija, dala četiri velika znaka koji će nam ukazati na to da je pročišćenje blizu: Prvi znak: pomutnja "Draga djeco, pronađite utočište u mom Bezgrješnom Srcu. Slavnom će kraljevstvu Kristovu prethoditi veliko trpljenje koje će poslužiti pročišćenju Crkve i svijeta i povesti ih do njihove potpune obnove. Isus je već započeo Svoje milosrdno djelo obnove Crkve, Svoje zaručnice. Brojni vam znakovi ukazuju na to da je došlo vrijeme pročišćenja za Crkvu: prvi od njih jest pomutnja koja tamo vlada. Ovo je, zapravo, vrijeme najveće pomutnje. Pomutnja se širi unutar Crkve, gdje se potkopava sve što se odnosi na dogmu, liturgiju i disciplinu. To uključuje i istine što ih je moj Sin objavio, te koje je Crkva utvrdila jednom zauvijek, preko svojega Božanskog i nepogrešivog autoriteta. Te su istine nepromjenjive, budući da je istina Božja nepromjenjiva. Brojne među njima dijelom su stvarnih otajstava u strogom smislu te riječi, budući da ih ljudska inteligencija ne može shvatiti, niti će to ikada moći... Drugi znak: pomanjkanje discipline "I tako se pomanjkanje discipline širi u Crkvi i odnosi žrtve, čak i među samim njenim pastirima. To je drugi znak koji vam pokazuje kako je za Crkvu došlo konačno vrijeme njena pročišćenja: nedostatak discipline koji se proširio po svim razinama, a napose među klerom. Koliki li su samo svećenici koji si dopuštaju uključenost u prekomjerne aktivnosti, te više uopće ne mole!" Treći znak: razdor ( podjela,raskol) "Danas moje Bezgrješno Srce drhti i tjeskobno je pri pogledu na razdor koji vlada u Crkvi. Taj je razdor... treći znak koji vam pouzdano ukazuje na to da je stigao konačni trenutak njena bolnog pročišćenja. Iako je, tijekom vjekova, Crkva već puno puta bila razdirana diobama,koje su toliku moju djecunavele na odijeljenje od nje, Ja sam joj ipak od Isusa ishodila jedinstvenu povlasticu njezinog nutarnjeg jedinstva"

Četvrti znak: progonstvo "Četvrti znak, koji vam označuje da je Crkva stigla do vrhunca svog bolnog pročišćenja , jest progonstvo Ona će biti progonjena na vrlo podmukao i naizgled 'bezbolan' način, oduzimajući joj malo-pomalo kisik koji joj je potreban za život." Nije potrebna osobita duhovna pribranost kako bi se zamijetilo značajno povećanje prirodnih, kao i ljudskom rukom izazvanih katastrofa u našoj sredini. Ratovi i nesreće često se šalju kao kazna za grijehe. Tony Fernwalt iz mjesta Akron u američkoj državi Ohio, koji nosi Rane Kristove, 22. je siječnja 1993. od Gospe primio poruku koja se ticala Sjedinjenih Američkih Država. Bio je to dan kada je predsjednik Clinton potpisao prijedlog zakona kojim se dopušta ispitivanje tkiva fetusâ, te opoziva pravilo namijenjeno federalno financiranim klinikama za "planiranje obitelji", kojima ih se spriječava da žene savjetuju neka izvrše pobačaj. Taj je dan ujedno bio i dvadeseta obljetnica odluke Vrhovnoga suda u slučaju Roe protiv Wadea, kojom je ozakonjen pobačaj u Sjedinjenim Državama, te koja je u tom smislu označila pravu prekretnicu. Smjelom je ceremonijom održanom u Bijeloj kući predsjednik Clinton svojim potpisom oživotvorio genocid nad nerođenima, koji će se još k tome financirati iz federalnih sredstava. Kada je, u ljeto 1993., njegova mjera za istraživanja tkiva fetusâ stupila na snagu, predsjednik ju je Clinton pozdravio kao najznačajniji zakonodavni akt u njegovu dotadašnjem mandatu. Isus je preko Tonyja Fernwalta poručio: "Od danas ćete uvidjeti kako će sve što sam vam kazao ubrzo započeti. Vaša se zemlja uistinu pretvorila u jednu nemoralnu i bezbožničku državu. Kako je vaš Predsjednik potpisao dokument kojim se ozakonjuje ubijanje nedužnih, nikoga se neće moći kriviti za ono što će iz toga proisteći... Čak će i moj Papa, Ivan Pavao II, dići svoj glas... neredi će uskoro započeti... vjernicima će biti teško... oluje će potjecati kako od prirode, tako i od čovjeka... te će stvari započeti, upravo onako kako vam je rečeno... Ne bojte se kritike niti jednoga čovjeka. Vaša zemlja više nije u milosti, kao što to više nije niti čitav svijet... ne bojte se niti jednoga čovjeka; bojte se jedino Boga!"1 Sami smo si nametnuli ove probleme, te jedino sebe za njih možemo i kriviti. Sjedinjene Države i Rim Potezi Predsjednika Sjedinjenih Država vezani uz pobačaj i homoseksualnost vode ka otvorenom sukobu s Katoličkom Crkvom, koja je ujedinjena s Rimom. Ako Papa progovori protiv službenoga stava američke administracije, mogla bi biti pokrenuta sredstva odmazde, ma kako "potajice". U svome je govoru održanom u Denveru 15. kolovoza 1993. Papa Ivan Pavao II američku kulturu opisao kao "kulturu smrti", te potaknuo mladež da digne glas protiv pobačaja, te da, ako je potrebno, viče o tome i s krovova. Katolička će se Crkva još više udaljavati od vlade SAD, poglavito ako Papa progovori protiv rastućega promicanja pobačaja od strane vlade. Crkva i liberalni planovi predsjednika Clintona nikako ne idu skupa. Ne bi nas trebalo iznenaditi ako, pod izlikom da su državi potrebni prihodi, predsjednik Clinton pokuša crkvama u Americi nametnuti porez. Znakovi propadanja Brojni su znakovi koji upućuju na našu propast. Slom je naših financijskih struktura samo jedan od pokazatelja našega nutarnjega propadanja. Jučer su to bile štedionice, danas su to komercijalne banke, a sutra će to biti osiguravateljske tvrtke i mirovinski fondovi - svi će oni velikom brzinom nestati u prah. Preko dvije trećine svijeta liježe gladno ili već i na samom rubu smrti od izgladnjelosti. AIDS (SIDA) predstavlja još jedan golemi problem, koji

nedvosmisleno ukazuje na pogibelj nezatomljene pohote, a također i na tvrdo srce ljudsko, koje odbija promijeniti svoje pogibeljne navike, čak i pred Božjom milosrdnom kaznom. Neizlječive će se bolesti samo umnožiti, kako homoseksualnost bude i dalje rasla u najvećim gradovima svijeta. U Sjedinjenim Državama nasilju nema granica. Jedan je novinar (George Will) nedavno istaknuo da ovdje u SAD "više mladih između petnaest i dvadeset i četiri godine biva usmrćeno vatrenim oružjem negoli od svih prirodnih uzroka smrti zajedno. Unutar samo jednoga naraštaja, devijantno je ponašanje poprimilo takve razmjere, da si Amerikanci to niti izdaleka ne žele priznati."2 William Benett, bivši ministar prosvjete u Reaganovoj i Bushovoj vladi, koji se sada nalazi u zavodu Hudson, proučavao je temeljne kulturološke pokazatelje. Nedavno je primijetio kako "smo kroz protekla tri desetljeća svjedoci znatne društvene regresije", napose glede pitanja koja se odnose na obitelj i djecu. Prema njegovom izvješću, od 1960. je godine došlo do 560 %-tnog porasta broja zločina; preko 400 %-tnog porasta broja nezakonite djece; broj se djece koja žive samo s jednim roditeljem utrostručio, dok se broj razvoda učetverostručio; došlo je također i do 200%-tnog porasta broja samoubojstava djece tinejđerske dobi, dok su se rezultati testa SAT (koji se u SAD polaže prije upisa na fakultet u svrhu procjene formalne podobnosti za nastavak školovanja) smanjili za gotovo 80 bodova."3 Godine 1990., posebna je komisija izdala izvješće o zdravlju današnjih adolescenata poz nazivom "Poziv na uzbunu". Ova je skupina istaknutih stručnjaka napisala, "Nikada dosad nije jedan naraštaj američkih tinejđera bio manje zdrav, više zanemarivan, ili manje pripravan za život." Godine 1981., McCreadyjevo je ispitivanje javnoga mnijenja obuhvatilo 4000 američkih i kanadskih katolika u rasponu između trinaest i trideset godina starosti, te utvrdilo kako 75% njih ne vjeruje u papinsku nepogrešivost, 90 % odbacuje stajalište Crkve glede kontrole rađanja, 80% smatra kako predbračni seks nije grijeh, dok se samo 11% slaže s time da se razvedeni ljudi ne bi smjeli ponovno ženiti niti udavati bez dopuštenja Crkve.4 Razlika u moralnim vrednotama između 1981. i danas, poprilična je. Uragan nazvan "Andrija" nedavno je opustošio Floridu i Zaljevsku obalu, te postao najskupljom prirodnom nepogodom u povijesti SAD - sve do poplava na Srednjem zapadu. U novostima doznajemo da je 1992. za SAD bila - u smislu pretrpljenih katastrofa - najskuplja godina koja je ikad zabilježena - sve do 1993. Svake se godine porast štete izražava u milijardama. Poplava je bilo i u Francuskoj i Italiji, dok je na Filipinima došlo do erupcije vulkana na brdu Pinatubo. Mogli bismo i dalje do iznemoglosti nabrajati. Čovjek će ipak, nakon 1 milijarde pobačaja, morati položiti račun. Tomu, naime nećemo moći izbjeći. Financijski slom i drugi znakovi Okruženi smo znakovima koji nas "mole" da na njih svrnemo pozornost. Ulozi postaju sve veći, dok svijet sve brže tone u gospodarsku i moralnu propast. Ratovi i katastrofe prijete daljnjim gospodarskim kolapsom, te bi sadašnju "laganu" globalnu depresiju lako mogli pretvoriti u potpunu depresiju i gospodarski kaos. Svjetska će nas glad ubrzo stići. Financijski je sustav svijeta "spreman" na propast. Propadanja banaka stajala su porezne obveznike već na stotine milijardi, prema riječima bankovnih stručnjaka Edwarda W. Hilla i Rogera J. Vaughna, autorâ knjige Bankarstvo na rubu. Prema njihovim je riječima još 1000 američkih banaka u procesu "umiranja, te na samom rubu nelikvidnosti." Gubici izazvani propadanjem banaka mogli bi doseći čak 95 milijardi dolara - povrh svih onih milijardi već izgubljenih kroz dosadašnja propadanja banaka.5 Kao država, mi smo bankrotirali. Iako ova knjiga ne govori niti o bankarstvu, niti o

financijama, nije teško uvidjeti da, ukoliko dođe do sloma svjetskoga gospodarstva, niti društvo neće dugo opstati. Prirodne će katastrofe ubrzati našu propast, jer više nećemo biti kadri pokrivati troškove destruktivnih djela prirode. Ako je bankrotirana Weimarska Republika gledala na uzlazeću zvijezdu pomahnitalog ličioca iz Linza - Adolfa Hitlera, za vrijeme depresije 1920.-ih i 1930.-ih, što onda možemo očekivati danas, kada ljudi imaju znatno manje strpljenja, ustrajnosti i moralne jakosti? Antikrist koji će preuzeti nadzor da bi upravljao krizom donijet će lažni mir i lažnu gospodarsku stabilnost. Proročanstva ukazuju na to da se njegov dolazak približio. Gospodarstvo, prirodne katastrofe, ukazanja diljem svijeta, stvaranje jedinstvene svjetske valute, kipovi koji plaču, Rane Kristove što ih nose laici, pobačaji, obilje pornografskoga materijala na televiziji i u tisku, - sve su to znakovi koji nam ukazuju na to gdje se nalazimo, kao i gdje bismo se uskoro mogli naći. Sestra Ana Ali je u svojim Otkrivenjima božanskoga apela od Isusa primila poruke o oboljenjima, katastrofama svih vrsta, te neizlječivim bolestima. U nastavku donosimo tri takve poruke Božanskoga apela upućene od Isusa: Božanski apel 29: "Kćeri Moja, moli i ublažavaj. Proboden sam brojnim mačevima, ali opraštam svima koji se dođu pokajati... Upozoravam ovaj svijet, pun strahota, za koji se pripravlja strašna kazna. Tanka linija koja ga dijeli od ponora pući će; neće biti drugoga puta k spasenju, budući da je puno onih koji ne žele čuti Moj Poziv... Ako nastave živjeti u izopačenosti, neće biti milosti, već jedino suze, naricanje, potresi, poplave i raznovrsne bolesti. Ovi su jadni ljudi slijepi i gluhi za Moj Poziv Ljubavi. Zrak je zatrovan i posvuda je sve puno grijeha. Ruke su ljudi naoružane, te će ih zadesiti velika kazna. Ja ih ljubim, i radi toga ih opominjem prije no što bude prekasno za pokajanje. Trebali bi više moliti" (24. listopada 1987.). Božanski apel 40: "Svijet svakim danom napreduje ka ponoru. Razmislite o onome što se događa... među čovječanstvom općenito. Previše je mržnje, previše je neprijatelja Moga Vječnoga Oca. Masoni i svi drugi štovatelji Sotone žele izbrisati bratsku ljubav iz svijeta, zamijenivši je razdorom i krvavim ranama... Pozivam sve na pokoru i molitvu. Ne bojte se... Naprotiv, plamen (vatra) će biti bačen s neba koji će uništiti sve grješnike, kao i djelo Zloga; ponori, planine i užarena lava progutat će čitava sela. Potresi, poplave, strujni udari, olujno more, samoubojstva, droga, i bolesti svih vrsta. Kakve li žalosti - djeca koja se bune protiv svojih roditelja, ubojstva nevinih duša, razvodi, komunisti i svi ostali grešnici. Pravedna će ih strogost pritisnuti" (22. studenoga 1987.). Božanski apel 184: "U čitavome svijetu, pa tako i u Mojoj Crkvi, puno je rastresenosti svih vrsta. Ovo je vrlo ozbiljan trenutak. Nema puno vremena za spasenje duša. Mnogo je bolesti, u svrhu opomene. Puno molite da biste ublažili i umirili gnjev Mojega Vječnoga Oca. Molim vas, ne dopustite da Moja Riječ umre. Ako ne budete činili ono što vam kažem, zarobit će vas Sotona, Crveni Lucifer, koji je itekako svjestan ozbiljnosti ovog trenutka. Ova su vremena obilježena preobiljem nasilja. Približava se vrijeme i bit će puno teških bolesti što će ih Moj Vječni Otac dopustiti. Neće biti liječnikâ koji bi ih mogli izliječiti. Ako Me duše budu slušale i odazovu se Mome Milosrdnome Pozivu, bit će im to na spasenje i za mir. Neka ljudi više mole, i neka više ljube jedni druge. Moje je srce ispunjeno žalošću. Mnoge duše tražim da Mi se vrate. Lucifer je zarobio brojne duše, te im govori kako Moj Vječni Otac ne postoji. Što li sam više mogao pretrpjeti za čovječanstvo?" (21. srpnja 1988.).

AIDS (SIDA) i rak U Sjedinjenim je Državama virus AIDS-a (SIDE) prije svega posljedicom uzimanja droge i homoseksualizma. Preko seksualnoga promiskuiteta i preljubništva, sada se širi i među heteroseksualnim stanovništvom. Veliki će dijelovi Afrike biti gotovo izbrisani AIDS-om. U Ugandi, AIDS je poznat pod nazivom SLIM (engl. "mršav"), budući da sve oboljele čini mršavima i slabima. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2000. milijuni ljudi samo u Africi umrijeti od AIDS-a. Razorne posljedice ove bolesti tek su na svome početku. Brojni će gradovi u Aziji također puno pretrpjeti. Gene Antonio, autor knjige AIDS: Srdžba i stvarnost, piše: "AIDS predstavlja najveću prijetnju ljudskome rodu modernoga doba. AIDS može usmrtiti puno veći broj ljudi po čitavome svijetu negoli što ih je stradalo u oba svjetska rata. Mogućnost jedne zarazne bolesti da izazove masovna uništenja ljudskih života nije bez presedana. Žljezdana je kuga izbrisala trećinu stanovništva Europe, prije no što je napokon stavljena pod nadzor."6 On nastavlja: "postalo je posve izvjesno da se AIDS pretvorio u politički zaštićenu bolest. Temeljni prioritet zaštite dobrobiti društva u cjelini u potpunosti je zanemaren. Jednostavno rečeno, seksualnoj ugodi i privatnosti osoba zaraženih AIDS-om dan je posvemašnji prioritet nad pravima nezaraženih članova društva.7 Dr. Arthur Mann, ravnatelj Međunarodnoga centra za AIDS na Sveučilištu Harvard, napisao je sljedeće: "Osjetljivost svijeta na širenje AIDS-a raste, a ne da bi se smanjivala. Pandemija se širi na nova područja i zajednice. Ova bolest još nije dosegla svoj vrhunac, te će do kraja desetljeća zahvatiti sve zemlje. Procjenjuje se da će približno 110 milijuna ljudi do 2000. oboljeti od bolesti uzrkovane HIV-om.8 Procjena federalnih troškova za jednog oboljelog od AIDS-a iznosi 50 000 $. Ako federalnim sredstvima pribrojimo privatne troškove, dolazimo do brojke od približno 75 000 $ po osobi. Nasuprot tome, troškovi liječenja raka iznose 3500 $ po osobi. Federalni troškovi izazvani AIDS-om po glavi stanovnika daleko nadmašuju one izazvane bilo kojom drugom smrtonosnom bolešću u povijesti. Sredinom '90.-ih, troškovi su liječenja svih osoba oboljelih od bolesti izazvanih virusom HIV-a samo u Sjedinjenim Državama procijenjeni na preko deset milijardi dolara godišnje."9 Kada je Gene Antonio prije nekoliko godina napisao članak za list Barrons, časopis koji se bavi financijama, procjena u iznosu od milijarde dolara činila se pretjeranom. Njegova je procjena sada da bi se čak i brojka od deset milijardi dolara mogla pokazati preniskom. Nije teško predvidjeti kolaps što će ga to donijeti našem gospodarstvu. Brojni će nosioci zdravstvenog osiguranja jednostavno biti izbrisani, dok će premije osiguranikâ značajno porasti. Ne bi nas trebalo iznenaditi to što se na AIDS gleda kao na epidemiju. Odgovorno raspolaganje slobodom posve je zaboravljeno načelo. Gubitak vjere znači da osobna sloboda sada ima vrlo malo ograničenja ili nadzora. Promiskuitet je doveo do svjetske epidemije spolnih bolesti. Dnevno se u svijetu javlja 685 000 novih slučajeva spolno prenosivih bolesti, - drugim riječima, to je 28 000 novih slučajeva na sat, odnosno 250 milijuna takvih slučajeva godišnje, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (izvorna engleska kratica: "WHO"). Djelatnici WHO kažu da spolno prenosive bolesti predstavljaju "ozbiljnu prijetnju zdravlju reproduktivnih organa", te da je trenutačna visoka učestalost takvih oboljenja jednostavno "neprihvatljiva."

U publikaciji nazvanoj Napredak istraživanja na području ljudske reprodukcije, u kojoj se, među ostalim, govori i o spolno prenosivim bolestima, iznosi se procjena WHO prema kojoj svake godine u svijetu ima najmanje 25 milijuna slučajeva gonoreje, 50 milijuna slučajeva bakterijskih genitalnih oboljenja, 3,5 milijuna slučajeva zaraznog sifilisa, te 2 milijuna slučajeva mekoga čankira. Nadalje, 20 milijuna ljudi svake godine oboli od genitalnoga herpesa, dok još 30 milijuna pati od humane genitalne bradavičaste zaraze. Dr. John Platt, biofizičar, napisao je u časopisu Futurist sljedeće: "Aids bi mogao izazvati stagnaciju američkoga gospodarstva izgrađenoga na porastu broja potrošača. Bolnice će biti upravo tragično prenatrpane, dok će mnogi oboljeli od AIDS-a umirati kod kuće, neki čak i posve napušteni... Strah od AIDS-a utjecat će na čitav niz djelatnosti - čak i one koje ne podrazumijevaju intimnost, te kod kojih ne postoji velika vjerojatnost zaraženja AIDS-om. Ta će bolest naposlijetku izazvati pomak svjetske ravnoteže moći. Neke će države time biti upravo uništene, neke teško pogođene, a neke gotovo da sve to neće niti osjetiti. Oni koji će pretrpjeti najmanju štetu, kasnije će pokazati sklonost k dominaciji, kao što je to bio slučaj i s dosadašnjim epidemijama. 'Zahvaljujući' AIDS-u, prenaseljenost, glad, uništenje okoliša i izumiranje vrsta mogli bi nam se učiniti kao posve 'sitni' problemi."10 Anđeo s prvim zlom - AIDS-om U Knjizi Otkrivenja opisuju se Anđeli koji izlijevaju Božju srdžbu: "I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam Anđela sa sedam zala posljednjih - s njima se navršuje gnjev Božji" (Otkrivenje 15,1). "I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici Anđela: 'Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!' Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijeri i klanjaju se kipu njezinu" (Otkrivenje 16,1-2). Anđeo prvoga zla jest AIDS. Gospa je govorila o tome kako je prvo zlo već stiglo. Poznajemo ga dobro. Riječ je o raku i AIDS-u. Vidjeli smo koliko je rak odnio žrtava u posljednjih nekoliko desetljeća. Zloćudni tumori Što ih Marija spominje odnose se na rak. Počam od '30-ih, svjedoci smo porasta broja slučajeva javljanja raka među stanovnicima svijeta. Brojni ljudi to pripisuju ekološkim katastrofama, kao i posvemašnjem onečišćenju okoliša. Blažena je Majka ocu Gobbiju 13. listopada 1989. uputila sljedeću poruku: "To počinje trovati svijest male djece i mladih, uvjeravajući ih kako nečista djela počinjena sa samima sobom više nisu grijesi; kako su odnosi prije braka među zaručnicima dopušteni i dobri; kako se obitelji mogu ponašati kako god im drago, kao i koristiti različita sredstva za kontrolu rađanja. Došlo se već čak i do opravdavanja i uzvisivanja protuprirodnih nečistih čina, sve do predlaganja zakonâ koji zajednički život homoseksualaca stavljaju na jednaku razinu s brakom. "Nikada se prije nemoral, nečistoća i bestidnost nisu tako bez prestanka promicali putem tiska i ostalih sredstava društvenoga pripćavanja. Iznad svega, televizija je postala izopačenim sredstvom dnevnoga "bombardiranja" bestidnim prizorima, usmjerenima ka trovanju čistoće uma i srca sviju. Prostori namijenjeni zabavi - napose kina i disko klubovi - postali su mjesta javnoga profaniranja ljudskoga i kršćanskoga dostojanstva ljudi. "Anđeo prvoga zla zadire u tijela onih koji su dopustili da ih se označi znakom čudovišta na čelu i ruci, te koji su se klanjali njegovu liku - taj je znak bolna i zloćudna rana koja sve pogođene tjera na očajničke krikove. Ta rana predstavlja tjelesnu bol koja tijelo pogađa preko

teških i neizlječivih bolesti. Ta je bolna i zloćudna rana pošast za čitavo čovječanstvo, danas toliko izopačeno, koje je izgradilo bezbožničku i materijalističnu civilizaciju, a potragu za užicima pretvorila u primarni cilj ljudskoga života. "Neka su od moje jadne djece njome pogođena poradi svojih grijeha nečistoće i poremećenih moralnih vrednota, te sami u sebi nose teret zla što su ga počinili. Drugi su, pak, njome pogođeni iako su dobri i nedužni, jer njihovo trpljenje služi spasenju brojnih koji su zli, kroz krjepost solidarnosti koja vas sve povezuje. "Prvo se zlo odnosi na zloćudne tumore i sve vrste raka, protiv kojih je znanost nemoćna, unatoč svome napretku što ga ostvaruje na svim poljima. Sve veći broj bolesti pogađa ljudsko tijelo, razarajući ga strahovito bolnim i zloćudnim ranama. Ljubljena djeco, mislite na širenje ovih neizlječivih bolesti diljem svijeta, kao i na milijune mrtvih što su ih one sa sobom donijele. "Prvo je zlo nova bolest nazvana AIDS, koja iznad svega pogađa moju jadnu djecu koja su žrtve droge, porokâ, kao i nečistih, protuprirodnih čina." Gospodin je također kanadskome vidiocu Jimu Singeru kazao da, u budućnosti, nekim bolestima na ovoj zemlji neće biti lijeka. "Draga djeco, obratite se natrag k Meni, slušajte moje opomene, jer vam nije preostalo više puno vremena. Tama koja `svijetli` posijala je među vama različite opake bolesti. AIDS kosi vaše živote. Svojim ćete obraćenjem natrag k Meni spriječiti još dvije opake spolno prenosive bolesti što ih zlikovac pripravlja kao svoj budući 'dar' vama. Unatoč svim ovozemaljskim tehnologijama i znanostima, nećete iskorijeniti te bolesti. Zahvaljujući vašem obraćenju k Meni, iz Svoje Ljubavi prema vama, ja ću vas zaštititi." Ritam se ubrzava Ono što bi se moglo pokazati glavnim oružjem Sotone kojim se koristi kako bi izazvao posvemašnje uništenje jest prava navala seksualnoga obrazovanja u našim školama. Prvo je iz našega sustava javnoga školstva izagnana molitva, a sada pedagozi dopuštaju moralno kvarenje mladih preko seksualnoga obrazovanja u školama. Riječ je zapravo ni o čem drugom negoli o još jednoj verziji takozvanog "Planiranja obitelji". Ovdje bismo svakako mogli primijeniti Isusove riječi zabilježene u Lukinu Evanđelju 17,2: "... jao onome po kom /sablazni/ dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih." Nikada u medijima ne možemo čuti da raspravljaju o AIDS-u. Magic Johnsoni ovoga svijeta odjednom postaju heroji, kao i, upravo prekonoć, pravi stručnjaci za državne programe mjera. Svake godine, dok našom šutnjom omogućavamo odobravanje, moralne se norme Pisama sve više udaljuju iz svijesti ove nacije. O apstinenciji (uzdržavanju od spolnih odnosa, op. prev.) se govori s nelagodom, ili je se čak i posve otvoreno prezire. Na isti način na koji je pobačaj posvemašnje prihvaćen, događa se to i s homoseksualnošću. Zgrada naše vjere pomalo se, dio po dio, nagriza. Nedavno se čulo kako jedna djelatnica Clintonove administracije izražava svoju želju da se seksualno obrazovanje uvede u vrtiće. Oni koji su konzervativnoga mišljenja glede pitanja vezanih uz seks, kazala je ona, u manjini su. Moralno kvarenje svake godine seže u sve raniju dob. Ne dajmo se "uljuljkati" pomišlju kako je zapravo sve ipak u redu. U svojoj poruci od 31.

prosinca 1981. upućenoj Svećeničkom marijanskom pokretu pod nazivom "Velika stradanja", Blažena Majka navodi znakove toga stradanja: "Prije svega, veliko se otpadništvo širi po svoj Crkvi, poradi nedostatka vjere koja preplavljuje čak i same njene pastire. Sotona je uspio posvuda proširiti veliko otpadništvo, pomoću svojih podmuklih zavođenja, koja ja mnoge odvela daleko od Evanđeoskih istina, kako bi slijedili tlapnje novih teoloških teorija, te ogrezli u zlo i grijeh, za kojim se traga kao za dobrom. "Potom će, u vašem vremenu, zaredati kršenja prirodnih zakona, poput potresa, suša, poplava, kao i raznih katastrofa koje će donijeti neočekivanu smrt tisućama ljudi, nakon kojih će uslijediti epidemije i neizlječive bolesti koje će se posvuda proširiti. "Nadalje, vaši su dani obilježeni brojnim glasinama o ratovima koji se množe te svednevice odnose bezbrojne žrtve. Pojačavaju se sukobi i razdori unutar zemalja; sve su češće pobune i sukobi između različitih naroda, krvavi se ratovi i dalje šire, i sve to unatoč svim naporima uloženim u postizanje mira. "Naposljetku, vaše vrijeme obiluje velikim znakovima na suncu, mjesecu i zvijezdama. Čudo sunca koje se zbilo u Fatimi bilo je znak što sam vam ga dala kako bih vas upozorila da su stigla vremena natprirodnih pojava koje se odvijaju na nebesima. Koliko ste samo puta za vrijeme mojih sadašnjih ukazanja i sami bili svjedocima velikih čudesa koja se odigravaju na suncu. "Upravo kao što vam mladice koje se pojavljuju na drveću govore o dolasku proljeća, tako vam i ovi veliki znakovi koji se odigravaju u vašem vremenu govore kako vam je pristiglo doba Velikih stradanja, koje vas pripravlja na novo razdoblje koje sam vam obećala, uz Trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu. Dana 31. prosinca 1983., Blažena je Majka preko oca Gobbija navela nekoliko razloga poradi kojih nas je snašla propast. Ona je kazala: "Znamenja što ih Gospodin šalje niti se razumiju niti prihvaćaju; ne vjeruje se pogiblima na koje ukazuje 'moj Papa', koji hrabro i neumorno proriče oluju koja vam prijeti. Poruke koje vam dajem, preko jednostavnih i poniznih duša što sam ih odabrala diljem svijeta, ne uzimaju se u obzir. Ukazanja u kojima se i dalje pojavljujem, nerijetko na dalekim i pogibeljnim mjestima, zanemaruju se. Pa ipak, nalazite se svega nekoliko pedalja od propasti. Kada će svi zapomagati za mir, iznenada bi vas mogao zadesiti novi Svjetski rat, koji će posvuda pronijeti smrt i razaranja." Černobil: katastrofa koje su tek malobrojni istinski svjesni "I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao zublja - pade na trećinu rijeka i na izvore vodâ. Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda." Otkrivenje 8,10 Riječ "Černobil" na ukrajinskom jeziku znači pelin, a to je još jedno od imena koja se u Knjizi Otkrivenja koriste za Sotonu. Nuklearna se elektrana u Černobilu nalazi na sjeveroistočnoj granici Ukrajine, svega nekoliko kilometara od Bjelorusije. Ta je elektrana onečistila dijelove Švedske, Poljske, Finske (sve do Laponije, gdje je od onečišćenja stradalo na desetine tisuća sobova, značajne dijelove Rusije, Ukrajine, Mađarske i (tadašnje) Čehoslovačke. Svijet nije niti svjestan razaranja izazvanih za

tisuće godina i na tisuće kilometara daleko poradi problema koji se pojavio u samo jednoj elektrani. U bivšem Sovjetskom Savezu ima dvadeset i šest takvih objekata rađenih prema istom planu za 2000 megavata snage. Devet ih je trebalo još davno biti zatvoreno. Međutim, nema novaca kojima bi se te elektrane modernizirale i tako učinile sigurnima, budući da republike nisu u stanju zapadnjačkim tvrtkama platiti troškove izvođenja za to potrebnih zahvata. Prema mišljenju tvrtke Asea, Brown, Boveri (ABB), največeg svjetskog izvršitelja radova na polju električne energije, ti objekti nisu ništa drugo doli latentne prijeteće katastrofe. Sovjetska je vlada pokušala zataškati katastrofu u Černobilu, sve dok jedan američki satelit nije snimio smeđu šumu dva dana nakon tragedije. Potom se o njoj pročulo na Zapadu, ali je Sovjetska vlada od vlastitih građana skrivala činjenice koliko je duže mogla. Poginulo je približno 40 000 ljudi, dok ih se još nekoliko stotina neprestano vraća na odjele za onkologiju. Prema službenim procjenama, preko 250 000 ljudi preselilo se iz područja na kojima je tlo zagađeno. Zvonik u Gomelu (gradu s približno 700 000 stanovnika, koji leži neposredno sjeverno od Černobila) označava vrijeme, datum i razinu radijacije. Tamošnji stanovnici obilježeni su nečim što se zove "nuklearni osmjeh" - ožiljkom izazvanim odstranjenjem štitnjače, budući da se upravo ondje zračenje nakuplja i pohranjuje u organizmu. Znanstvenici, psiholozi i ostali služe se Gomelom kao pokusnim primjerom onoga što se događa kada šok pogodi čitavu zajednicu. Preko sedamdeset posto ljudi pati od depresije, dok je iz njihovih očiju uvelike nestala svaka nada. Iako je prošlo dosta godina od tog strašnog dana 26. travnja 1986., razmjeri katastrofe, kao i njene dugoročne posljedice, tek sada izlaze na vidjelo. Sada se onečišćenje nalazi u tlu, te stručnjaci predviđaju kako će posljedice aktivnoga plutonija utjecati na poljodjelstvo još tisućama godina. Kao što čitamo u gore navedenom retku iz Otkrivenja, - "pade na trećinu rijeka" - bi li daljnje nuklearne katastrofe mogle onečistiti rijeke i vode posvuda? Hodočasnicima u mjestu Hrušivu u Ukrajini Gospa je kazala, "Černobil je znak upućen svijetu."11 Događaji koji će potresti svijet Josip Terelja, vidjelac iz Ukrajine, nedavno je imao ukazanja, te primio poruke od Majke Božje u mjestu Marmora u Ontariju (Kanada). Njegovim porukama skloni smo pripisati popriličnu težinu. Opsežan opis života g. Terelje može se naći u knjizi Svjedok, koju je on sam napisao zajedno s Michaelom Brownom. Riječ je o impresivnoj priči o dvadeset godina što ih je on, kao "zatočenik savjesti", proveo u bivšem Sovjetskom Savezu.12 Nedjelja, 13. rujna 1992.: Gospa je kazala: "Bez prestanka moli za Rusiju, jer će taj narod ponovno puno propatiti, te potonuti u svojim grijesima bez pokajanja ili milosti. Moli u ovoj kapelici za mir i ljubav u ovoj zemlji Kanadi. Ljudi nisu svjesni toga da su stigla prorečena vremenâ. Moje je srce žalosno; majčinskim suzama plačem nad svim grešnicima, ali to ne pomaže... Ljudi su prekoračili sve granice. Nema autoriteta, nema mira, nema istine niti pravde. Nema istinske pobožnosti. "Dijete moje, kažem ti da su se približila posljednja vremena. ...Bog sve poziva k Sebi kao nikada prije; na međusobno razumijevanje, na bratsku ljubav među svima. Poštujte svoje

roditelje... Još jednom pozivam pobožne kršćane na molitvu; molite bez prestanka za papu, kako bi mu Bog podario mudrost i snagu da povede Crkvu k njenom trijumfu, kao i slavi koju joj je namijenio. Razaranje je Crkve započelo za pontifikata Pape Pavla VI. Crkvu su počeli razarati iznutra. "... Njegov se autoritet kao Pape potkopava na najstrašniji način. Ali, Bog je Crkvi dao snagu čak i tu, neovisno o njenim nutarnjim nedostacima što su ih izazvali otpadnici. Papina hodočašća obnavljaju i jačaju vjeru kršćana u čitavome svijetu. Petak, 18. rujna 1992.: Majka Božja je rekla: "Došla sam, jer će strašni događaji zadesiti bezbožničko čovječanstvo koje ne želi primiti mojega Sina. Josipe, sine moj, stigao je čas. Toliko je već događaja većih ili manjih razmjera zadesilo brojne države. No, sprema se događaj koji će potresti čitav svijet. Veliki rat, najveći od sviju dosad, neizbježan je. Toliki ga neće preživjeti; jedino oni koji prihvate Krista Kralja i čuvaju Božje Zapovijedi. To vam govorim zato da bi pobožni kršćani mogli steći znanje koje će im biti potrebno da bi se obranili. Sve je to zapisano u Svetome Pismu, u Kristovu Evanđelju. Sluge će Antikrista, Sinovi Sotone, posvuda propovijedati mir i tišinu, ali Sotona pripravlja veliki rat, kakav dosad još nije viđen. Njegova je moć nevidljiva, ali će ta ista moć ljude nagnati na naoružavanje. "... Sam Sotona govori preko lažnoga proroka Organizacije Ujedinjenih Naroda, koristeći se tijelima OUN-a kako bi zaveo svijet... "Od pamtivjeka, kada je Bog Luciferu ime promijenio u Zmaj, Zmija i Sotona poradi njegove popune protiv Gospodina, on se uvijek protivio Božjim planovima. Nalazimo se u vremenima kada je kraj blizu. Zapamtite, stoga, što je Gospodin rekao o Sotoni i njegovim vidljivim i nevidljivim silama na zemlji. Naposljetku će Sotona biti kažnjen i sve njegove sile uništene. Đavao dobro znade da vremena više nema puno - vremena za pripravu na veliku bitku, te je njegova namjera uništiti čitavo čovječanstvo radije negoli da gleda ljude kako služe Bogu. To je vjekovna muka đavlova, jer dobro znade da Boga nikada ne može pobijediti. Sotona je svjestan da ne može pobijediti u tome dvoboju s Bogom Svemogućim koji je Milosrđe Samo. Radi toga već neko vrijeme po čitavoj zemlji govorim o skorom dolasku Božjega kraljevstva kojim će upravljati Krist, te kako je to kraljevstvo nada svijeta. Radi toga đavao tako grčevito nastoji sve države svijeta uvući u veliki rat, kako bi mogao uništiti Božja stvorenja. Radi toga je Organizacija Ujedinjenih Naroda utemeljena posredstvom đavlovim, kako bi, putem takve dijabolične razmjene, kraljevstvo Božje mogao zamijeniti kraljevstvom tame. Đavao se sada koristi Organizacijom Ujedinjenih Naroda, kako bi zaveo čovječanstvo i sakrio mu Božju istinu ispred očiju, kako bi ljude spriječio da se uzdaju u kraljevstvo Božje, koje je jedina nada svijeta. "... Danas, kao nikada prije, gledamo kako sluge Sotone, svi zlodusi i antikristi, otvoreno 'propovijedaju' svoju mržnju spram Boga, govoreći, Odbacujemo Boga i Njegovo kraljevstvo, budući da ćemo zemljom upravljati sami, onako kako se nama svidi. "Koliko li je samo danas svećenika i biskupa koji slave Boga ustima, ali ne i srcem. Koliko li je samo svećenika koji danas niječu Bibliju, a posebno one dijelove koji Isusa naviještaju kao Spasitelja i Kralja svijeta. "... Neke će vlade početi štititi homoseksualizam, kao i sve vrste đavolskih odvratnosti. Kongresi i parlamenti donosit će zakone protiv istine, dok su neki to već i učinili. Oni koji govore istinu bit će ubrojeni među zločince. Tada će započeti sveopći progon kršćana. Zakon

će priječiti istinu i zakon Božji. "U Rusiji su u tijeku priprave za revoluciju svjetskih razmjera; sile pakla koje nadziru svijet nastavit će govoriti kako je sve što čine u korist mira i dobrobiti ljudi, ali će istovremeno nastaviti ljudima oduzimati slobodu i slobodnu volju. Nastavit će progoniti Crkvu, ali na jedan drugačiji način. Vođe su Crvenoga zmaja potpuno sigurni da su pokorili narode. Dok njihova diktatura steže omču oko ljudi, oni govore 'Sada imate mir i sigurnost,', ali sigurnosti neće biti." Znakovi naših vremenâ Dana 31. prosinca 1992., Blažena nam je Majka, preko oca Gobbija, ukazala na znakove posljednjih vremenâ. Rekla je, "Puno sam vam puta već nagovijestila da su kraj vremenâ, kao i Isusov dolazak u slavi, vrlo blizu. Želim vam pomoći da shvatite znamenja opisana u Svetom Pismu, koja ukazuju na to da se približio Njegov povratak u slavi. "Ti su znakovi jasno navedeni u Evanđeljima, u poslanicama Svetoga Petra i Svetoga Pavla, a ovih godina se pretvaraju u stvarnost. "Prvi je znak širenje zabluda, koje dovodi do gubitka vjere i otpadništva. "Drugi je znak izbijanje ratova i bratoubilačkih sukoba, koji dovode do prevladavanja nasilja i mržnje, te sveopćega slabljenja milosrđa, dok prirodne katastrofe, poput epidemija, gladi, poplava i potresa postaju sve učestalije. Kada čujete izvješća o ratovima, bili oni blizu ili daleko, ne uznemirujte se, jer sve se to mora dogoditi. "Treći je znak krvavi progon onih koji ostaju vjerni Isusu i Njegovu Evanđelju, te koji stoje postojani u istinskoj vjeri. "Četvrti je znak stravično svetogrđe što će ga počiniti onaj koji se suprotstavlja Kristu, a to je, dakle, Antikrist. On će ući u sveti hram Božji i sjesti na njegovo prijestolje, te se dati obožavati kao Boga. Jednog ćete dana na svetome mjestu ugledati onoga koji počinja stravično svetogrđe. O tome je govorio prorok Daniel. Tko čita neka razumije (Matej 24,15). "... Da biste shvatili u čemu se sastoji to stravično svetogrđe, pročitajte što je prorekao prorok Daniel: 'Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. "'Od časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana!' "Peti se znak sastoji u izvanrednim pojavama do kojih će doći na nebu. '(...) sunce će pomrčati i mjesec neće više svijeljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati' (Matej 24,29). "Ja sam uvijek s vama da vam kažem kako pojavak ovih znakova jasno upućuje na to da se približio kraj vremenâ, obilježen Isusovim povratkom u slavi." Patricia ("Pachi") Talbot iz Cuence u Ekvadoru primila je slične poruke. Dana 1. siječnja 1989., Blažena je Majka kazala Pachi: "Svijetu prijeti treći svjetski rat... nastupit će potresi, s neba će se obilato spustiti vatra, i sve će to doći od Oca, Sina i Duha Svetoga."13 Brojni stručnjaci za državnu sigurnost smatraju kako se zametak idućega svjetskoga rata nalazi u Bosni. Ubojstva i brutalnosti toga rata takvi su da ih ovaj naraštaj još nije doživio. Prije svega deset godina, ono što se sada odigrava, bilo je još posve nezamislivo. Bivši

jugoslavenski diktator maršal Tito čvrsto je u svojim rukama držao tu regiju u trajanju od gotovo četrdeset godina, spriječivši njeno potpadanje pod potpunu dominaciju Sovjetskoga Saveza. Prekrasni je Jadran bio prava meka za europske turiste. U razdoblju od svega nekoliko kratkih godina, ta se regija pretvorila u pravu kaznu zapadnjačke civilizacije. Područje bi Balkana moglo biti ono na kojem će niknuti novi svjetski rat. Rusi su se stavili na stranu Srba, dok se masakri Muslimana, a jednako tako i kršćana, i dalje nastavljaju. Ruski plaćenici u Srbiji dodatno usložnjuju situaciju. Europa pritom sjedi i bespomoćno promatra kako se etničke napetosti zaoštravaju, dok Vijeće sigurnosti UN razmatra problem ali i dalje ništa ne poduzima. Balkan je uvijek bio žarištem etničkih napetosti. Današnje bi se borbe lako mogle pretvoriti u sukob kršćana i Muslimana, pri čemu će i svjetske sile morati zauzeti strane. Je li to rat što ga spominju toliki mistici i vidioci? Ili je to možda Sjeverna Koreja sa svojim nuklearnim naoružanjem? "Bit će ratova i glasina o ratovima..." Jim Singer iz Kanade Jim Singer, rođen u Zagrebu u Hrvatskoj, koji sada živi u Kanadi, 1989. je godine stao primati ukazanjâ Oca, Isusa i Blažene Djevice Marije. Dana 14. prosinca 1989., Gospodin mu je uputio poruku prema kojoj ćemo uskoro biti svjedoci tragičnih događaja u zemljama istočnoga svijeta, poradi žestokoga napada Tame koja `svijetli` i slabe vjere Božje djece. "Gospodin nas je upozorio da domovini naših predaka prijete teška i tragična vremenâ /Napomena autora: ova je poruka prethodila ratu./ Poradi žestoke agresije Tame koja `svijetli`, domovina će naših predaka biti glavna vijest u medijima. Gospodinova je poruka da će On poništiti namjere zlikovca, te Svojoj djeci u domovini naših predaka podariti mir i ljubav, ukoliko dovoljan broj djece iskreno preda svoja srca Njemu." "Dana 1. siječnja 1990., Gospodinova je poruka glasila da moramo nasljedovati Njegova učenja i koristiti se Njegovim darovima, te ćemo tako biti zaštićeni od Tame koja `svijetli`... odluke što će ih vođe zemalja svijeta donijeti u roku od sljedećih nekoliko tjedana bit će trajne i od iznimne važnosti... čak niti oni koji ih budu donosili neće biti svjesni značaja svojih vlastitih odluka. Blažena je Majka Gospodinovu djecu potakla na obraćenje, žrtve, kao i na brojne pokajničke molitve. Obećala je da ćemo... uz pomoć molitve moći spriječiti zla... što nam ih paklenski neprijatelj pripravlja..." "Sljedeće su dvije godine (1990. i 1991.) odlučujuće za svu Moju djecu... Taj će zlikovac umnožiti svoje zle moći... Zahvaljujući snazi Moje prisutosrti, uskoro ćete biti nagrađeni prvom pobjedom u toj konačnoj bitci. Komunizam će se srušiti pred vašim očima, ali brojna Moja djeca neće prepoznati Moju ruku među vama. Brojna će Moja djeca među vama ponovno biti prevarena i zavedena. Zapamtite, gdje god sam Ja s vama, zli je već posijao svoje otrovno sjeme kako bi spriječio vaš povratak u Moj zagrljaj..." "Draga djeco, budni budite, jer ulazite u doba velike zlobe Tame koja `svijetli`. Neprestano imajte na umu to da se on koristi svim mogućim prevarama i zlim silama... Ove su dvije godine koje slijede (1990. i 1991.) od posebnoga značaja za vas. Posljedice će vaših ovozemaljskih odluka biti trajne. Nemojte se prebrzo radovati razaranju zlih sila. Vaša će radost biti uistinu opravdana jedino onda kada u potpunosti iskorijenite svaku kap zlikovčeva otrova što ju je on među vama, djeco, duboko posijao. Snaga vaše vjere u Mene; pouzdanje svakog mojeg djeteta, jedini je put ka potpunoj pobjedi nad zlim neprijateljem dušâ i tijelâ Moje djece.

"Dragi sine, iz ljubavi prema Svojoj ovozemaljskoj djeci, razorit ću zlo komunističko carstvo Tame koja `svijetli`. Sine Moj, čak niti domovini tvojih predaka neće uzmanjkati Moja snaga. Zapamtite Moja učenja. Upozoreni ste da svatko tko svoj dom očisti od zlog duha mora smjesta primiti Mene pod svoj krov. Svaki dom u koji Ja nisam pozvana bit će ispunjen sa sedam novih zloduha, puno gorih od prethodnog. "Svojoj Crkvi šaljem poruku da probudi ljubav prema Meni u svakom Mome djetetu s više snage, ustrajnosti i hrabrosti. Upozoravam vas neka se klonite užitaka zlikovčeva otrova, kao i njegove posebne pozornosti usmjerene ka Mojoj djeci u zapadnome svijetu. Ta djeca jednako hitno trebaju Moju ljubav. Pod vlašću su Tame koja `svijetli` postali sve snažnijim sredstvom zloga, ali su u Mojoj Ljubavi pozvani da budu čuvari Istine, Pravde i Mira. Gospodin je rekao Jimu: "Za vaše sam vam obraćenje darovao Međugorje. U daru Međugorja sadržane su sve poruke što vam ih donosi Bezgrješna Majka. One su jedini način na koji Tamu koja `svijetli` možete ukloniti iz svojih života. Njegovi vas otrovni darovi odvode u vječno prokletstvo." "U Kini će se učiniti kao da je Tama koja svijetli pobijedila, budući da premalo vas dovoljno vjeruje u božansko uplitanje. Kažem vam da se približio trenutak kada ćete biti svjedoci Mojega uplitanja u vaš ovozemaljski život. No, savjetujem vam da ispitate svoju ljubav i vjernost spram mene. Tama koja `svijetli` umnožit će svoje moći. "Tama koja `svijetli` pripravlja vam veliko krvoproliće u istočnome svijetu, a posebno SSSR-u. U zapadnome će se svijetu moja djeca susresti s velikim nepravdama, nasiljem, tlačenjem, kao i sa sve većim i dubljim gubitkom dostojanstva što sam vam ga podario. "Zahvaljujući vašem obraćenju, Tama koja `svijetli` izgubit će ovu bitku. No, žrtava će među vama biti mnogo. U ovim ćete posebnim vremenima uskoro biti svjedocima Mojih milosti. Brojni među vama koji su bili mučeni, ponižavani, protjerivani i progonjeni uskoro će zauzeti svoja mjesta među onima koji su prvi. Obratite se i po Mojoj ćete ljubavi pobijediti. Tragedije što ih Tama koja `svijetli` pripravlja kao 'dar' vama, Mojoj djeci, bit će osujećene uz pomoć vaše vjere." Julia Kim iz mjesta Naju u Južnoj Koreji Julija Kim iz mjesta Naju u Južnoj Koreji, koja nosi Rane Kristove (stigmate), samo je jedna od mistika diljem svijeta koji govore da se svijet nalazi u ozbiljnoj nevolji. Poput ostalih vidjelaca diljem svijeta - od kojih većina nije međusobno u nikakvom doticaju - i Juliju je Gospa upozorila na sumorne događaje koji nam predstoje: "Kako bih spriječila da se vatra obruši na zemlju, neprestano molim za svoju djecu koja su žrtve grijeha i kvarenja, te trpim mjesto njih, prikazujući tako, mjesto njih, žrtve Svemogućem. Međutim, ako ljudi nastave činiti nagodbe sa svijetom, ne obraćajući pritom pozornost na volju Božju i ne pokušavajući živjeti duhovnim životom, bit će prekasno spriječiti katastrofu. Poznato vam je žalosno stanje svijeta u vrijeme gradnje Kule babilonske, kao i onih godinâ koje su prethodile potopu. Ono što se dogodilo tada ponovit će se, ukoliko ne dođe do temeljit popravak morala i promjene nabolje u životima ljudi" (8. siječnja 1989.). "Koraci koji bi trebali hoditi ka slavljenju Boga i služenju Njemu, sada idu u suprotnom smjeru. Drugim riječima, na širokom su putu zla i propasti. Usta koja bi trebala slaviti i

blagoslivljati Gospodina, ruže ga i grde. To je razlog poradi kojega svijet polako tone u tamu. Stanje je to koje će svakako izazvati nezadovoljstvo Svemogućega. Ako moja djeca ne budu živjela evanđeoskim životom, slušala moje poruke i činila sve što je u njihovoj moći kako bi ublažila moje suze i tjeskobu... neće moći izbjeći trapljenja uzrokovana raznim vrstama zlih nepogoda" (14. listopada 1990.). "Uskoro će se svijet suočiti s neobičnom katastrofom. Moja djeca moraju zaboraviti put zla i poruke koje vam dajem pretvoriti u djelo. Sjetite se kako je narod izraelski poslušao Mojsija i napustio Egipat, kako bi krenuo u pravcu obećane zemlje. Molim vas sada, sa suzama u očima, na isti način na koji je Bog, preko Mojsija, zatražio od Židovskoga naroda da Ga slijedi na putu slobode, te napusti poganstvo i robovanje. Što bi se dogodilo da Noa, kojega je Bog uputio na gradnju arke za vlastito spasenje, nije poslušao ovu božansku zapovijed? Primite moje hitne apele k srcu i upišite ih u svoja srca, budući da vam ih upućujem s krvlju i suzama u očima - zašto su toliki tako mlaki i sumorni? Moje Srce trpi žalosnom brigom za obitelji, za Crkvu i društvo, budući da su ih sve pogodili i oslabili zlo i kvarenje " (14. listopada 1989.). Oliveto Citra, Italija Poruke iz mjesta Oliveto Citra u Italiji upućene dvanaestorici dječaka upozoravaju nas da je svijet na rubu ponora - te kažu da je vremena do katastrofe ostalo još vrlo malo. Mjesto Oliveto Citra u Italiji, južno od Napulja, mali je gradić s 3500 stanovnika. Ukazanja se tamo odvijaju od 1985. u crkvi posvećenoj Gospi od Milosrđa."14 15. prosinca 1985.: Tarcisio, jedan od vidjelaca, rekao je: "Ukazala mi se Gospa... i rekla mi, 'Reci hodočasnicima da mi nisu potrebni cvijeće niti svijeće, već molitve, budući da je vremena do katastrofe ostalo još vrlo malo.'" 20. prosinca 1985.: Gospa mi je rekla /Tarcisiu/ da je ruka Njezinoga Sina zadržana, ali da ne smijemo zaboraviti kako Gospodin može ukloniti ono što je Sâm stavio u svijet." 10. siječnja 1986.: Gospaje poručila po Mafaldi: "Draga moja djeco, Bog me šalje na zemlju kako bih sve spasila, jer se čitav svijet nalazi u pogibelji. Došla sam među vas da bih u vaša srca donijela mir. Bog želi da mir vlada u srcima čitavoga čovječanstva, i želi obraćenje svih narodâ. "Stoga, draga moja djeco, molite, molite, molite; ako ne budete molili, nećete ništa primiti. Vrijeme koje vam je preostalo kratko je; doći će do potresa, katastrofa i gladi... Molim se da vas Bog ne kazni. Bog kaže: Spasite se, puno molite, te činite pokoru, obratite se, jer molitvom možete sve postići. Ljudi se ne bi trebali pokloniti samo pred Bogom, već i prema svojoj braći i sestrama koji trpe od gladi u svijetu. Čovječanstvo obiluje ozbiljnim grijesima koji vrijeđaju ljubav Božju. Miru na svijetu doći će kraj, svijet se ne može spasiti bez mira, a mir će pronaći jedino ako se čovječanstvo vrati Bogu. Pozivam vas da se molite za obraćenje svih narodâ; činite pokoru i izbavite se od pakla. Započet ću posljednju bitku sa Sotonom koja će se okončati pobjedom moga Bezgrješnoga Srca i dolaskom kraljevstva Božjega na svijet. "Oni koji danas odbijaju Boga sutra će otići još dalje od Njega - u pakao. Predstavila sam vam se kao Bezgrješna Djevica i Majka Isusova, te sam vam, draga djeco, došla donijeti milosrđe, opraštanje i mir u ime Boga Oca.

"Neka se ova poruka čita svećenicima. Želim da svima bude predana što je moguće brže. Ne sramite se moje poruke, već je kažite svakom koga sretnete. Jer, širenje je moje poruke veliko apostolsko djelo, budući da će se, saznavši o ukazanjima i porukama, brojni ljudi odlučiti na pojačanu molitvu." 11. veljače 1986.: Mafaldina poruka stanovnicima Oliveto Citre od Gospe: "Draga moja djeco, pozivam vas da ovih dana puno molite jer se Sotona na poseban način očitovao u ovome gradu. Stoga, molite, molite, molite kako bi se ostvarilo ono što sam zamislila. Tako Sotona neće moći ništa učiniti." Travanj 1986.: Mafalda je zapisao: "Upitao sam Gospu postoji li opasnost od trećeg svjetskog rata. Ona mi je odgovorila ovom porukom: "Draga djeco, ne pitajte, već se obratite, i puno molite. Ja, Marija, neću vas ostaviti, ali želim da jednom zauvijek shvatite kako se svijet nalazi na samom rubu propasti. Čovječanstvo se kreće prema zastrašujućem ponoru; stoga, djeco moja, molite, molite, molite; obratite se i vršite pokoru. Trostruki je 'recept' kako se spasiti od grijeha i kazne sljedeći: molitva, obraćenje i pokora." Na desetine je posjetilaca u Oliveto Citri vidjelo Blaženu Majku, gdje se isprva ukazala dvanaestorici dječaka. U međuvremenu su i drugi bili svjedocima njenih ukazanja. Knjiga četvrta: Pročišćenje svijeta 17. Tamo gdje se sastaju Pravda i Milosrđe Vi ste svećenici; niste društveni niti politički vođe, niti pak djelatnici neke ovozemaljske vlasti... Papa Ivan Pavao II. meksičkim biskupima Vapaji su proroka jednoglasni u prenošenju ozbiljnosti Gospinih poruka: obratite svoja srca sada, prije no što se vrijeme Milosti i Milosrđa pretvori u trenutak Pravde. Rečeno nam je kako će u određenom trenutku za trajanja kazne biti prekasno za obraćenje. Marija nas već trideset godina svjetuje neka se ne bojimo, već radije dođemo pod njezin plašt, ustrajemo u vjeri, te ostanemo pod vodstvom Pape i Crkvenoga Naučiteljstva. U budućnosti postoji jedino duhovno utočište. Najnovije poruke koje nam pristižu iz svih krajeva svijeta, govore kako se vrijeme Pravde približilo. Blažena Majka upozorava svoju djecu - upravo kao što bi to učinila i svaka druga majka - da nam u bliskoj budućnosti prijeti pogibelj. Pripravlja nas, te nam podastire informacije potrebne da izdržimo kaznu koja nam predstoji. Počam od godine 1973., kada je pokrenut Svećenički marijanski pokret, taj se intenzitet iz godine u godinu samo povećavao.

Iako niti poruke iz prvih godina nikada nisu bile tek "uzgredne", one ipak nisu sadržale onaj stupanj podrobnosti i hitnosti što ga danas uviđamo. Kada vidimo kako se približava oluja, valja nam pohititi k sigurnoj luci. Prije više godina, Gospine su slike i kipovi lijevali ljudske suze. Danas nam Julia Kim i ostali govore kako ona lije krvave suze, upravo stoga što se kazna približava. Pročišćenje, Pravda i Ljubav Sve upućuje na to da se približavamo kraju razdoblja Božjega Milosrđa. Ovdje nam se smjesta nameće jedno vrlo delikatno i prijeporno pitanje. Prestaje li Božje Milosrđe ikada? Ako je Bog Bog ljubavi, kako bi nam onda On mogao učiniti takve strašne stvari? Kako onda On može dopustiti da nas pogode takve kazne? U Starome su Zavjetu Židovi bili dovedeni u zemlju Izraelsku prema Jahvinu obećanju. Dok su bili na putu, putovali su u slavi Jahvinoj, a to je bila tjelesna prisutnost Boga među Njegovim narodom: u oblaku danju, a u vatri noću. To putovanje, koje je trebalo biti vrlo kratko, potrajalo je, upravo poradi grešnosti, punih četrdeset godina. Od samoga početka čovjek raspolaže slobodnom voljom da čini što želi. Bog nam nikada ne nameće Svoju volju, kao što je nije nametao niti Svome odabranome narodu u pustinji. To je već samo po sebi veliki čin ljubavi. Budući da su se Izraelci odlučili za neposluh, Bog je povukao Svoje zaštitničke milosti, te su oni tada bili prepušteni sami sebi. Posljedica svega toga bio je pravi kaos. "Opačine /su/ vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega" (Izaija 59,2). Više nije bilo Njegova plašta koji bi ih prekrivao. Nevolja ih je u pustinji nerijetko pogađala kao posljedica neposluha Bogu. Mislili su kako oni sami znadu bolje, te su propuštali svaku priliku za pokajanje. Čišćenje od grijeha U Knjizi proroka Ezekiela, stanovnici su se Jeruzalema predali nepravdi i duboko zapali u grijeh. Jahve govori o tome kako je zemlja bila "puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt, i grad prepun nasilja! Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskrvnjena. Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće! Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta! Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas, i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve!" (Ezekiel 7,23-27). U sljedećem poglavlju, Jahve vodi Ezekiela kroz grad i pokazuje mu užase na svakom uglu. Svatko na koga nailazi u gorem je stanju od onog prethodnog. Potom Jahve kaže Ezekielu: "Vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi, jer je Jahve napustio zemlju! ..... A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!" (Ezekiel 8,12). I opet, svaka je gnusoba gora od one prethodne, te u tom času Ezekiel više nema argumenata pred Bogom. I njemu je bilo dosta vidjeti sve to. Ostatak prikaza govori nam o tome kako je Bog naredio uništenje grada, poštedjevši pritom jedino one koji su ostali čisti pred njim, stavivši im pečat na čelo. Samo su ti ljudi imali biti pošteđeni smrti. "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale, i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" (Ezekiel 9,5-6). Na narodu Izraelskome više ne počiva blagoslov. Ostaju još svega dvije stvari

za učiniti. Prvo, slava Jahvina izlazi iz hrama. Tjelesna Božja prisutnost napušta Hram u složenoj ceremoniji. Bog je napustio svoj narod. "Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima" (Ezekiel 10,18). Kod drugog, konačnog udarca, Jahve kaže, "A ovaj grad više vam neće biti kotao, i vi nećete biti meso njegovo. Na međi Izraelovoj sudit ću vam, i tada ćete znati da sam ja Jahve po čijim uredbama ne živjeste i čijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!" (Ezekiel 11,11-13). U Novome Zavjetu Pavao piše: "Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima ...“ (Rimljanima 1,24). I opet, Bog ne sili Svoj narod da Ga sluša. Nakon određenog vremena milosrđa, one koji se nisu pokajali predaje posljedicama grijeha. Poruke koje nam danas dolaze sa svih strana govore o grešnosti našega svijeta. Marija je kazala kako je nečistoća danas gora negoli u vrijeme Noe i potopa. Više je puta ponovila da će "svijet biti pročišćen vatrom pravde Njegove." Bog nam ne nameće patnju; naši grijesi su ti koji omogućuju da do nje dođe. Grijeh ima svoje odgovarajuće posljedice. Čini se kako u određenom trenutku Bog kaže: "Sada je dosta. Ljubio sam vas, brinuo se za vas, skrbio o vama, a vi ste i dalje neposlušni." Da bi stvorio nešto novo, on će "izvršiti pročišćenje snažnim činom pravde i ljubavi" (Svećenički marijanski pokret - 3. srpnja 1987.). Pročišćenje je čin milosrđa, a ne osvete. Pakao Ako danas u svijetu postoji stvarnost što ju većina ljudi ne razumije, onda je to vrlo vjerojatno pakao. Vidioci su tijekom povijesti, kao i neki od današnjih, imali prilike vidjeti Raj, Čistilište i pakao. Isus nas u Markovu Evanđelju 9,41-47 upozorava neka pod svaku cijenu nastojimo izbjeći pakao. Troje je djece u Fatimi u jednoj viziji vidjelo pakao. Nakon što su vidjeli pakao, njihova je reakcija bila teška pokora. Na taj su način odgovorili Marijinu zahtjevu neka "mole i prinose žrtve za jadne grešnike, jer mnogi idu tamo /u pakao/ zato što nema nikoga tko bi za njih molio." Mala je Jacinta, jedna od ovo troje djece, kazala, "kada bi ljudi samo znali što ih čeka u vječnosti, učinili bi sve da promijene svoje živote." Neka su od međugorske djece također vidjela pakao, zajedno s Rajem i Čistilištem. Papa je Pavao VI ponovio Crkveno učenje u svome Credu Naroda Božjega: "oni koji odbijaju Božju ljubav i milosrđe do samoga kraja, ići će u oganj neugasivi." U svojoj knjizi Fatima, Veliko znamenje, Francis Johnston komentira kako brojni "liberalni teolozi unutar Crkve gledaju na doktrinu o paklu kao neprikladnu za mentalitet modernoga čovjeka, te su i druge "zarazili" takvim svojim gledištem." On kaže da "takvi liberalni teolozi lako prihvaćaju Božju Ljubav i Milosrđe, ali ne i Njegovu Pravdu. Takvo stajalište zadržavaju unatoč činjenice da je Isus u Svetome Pismu otprilike petnaestak puta istaknuo postojanje pakla." Znakovito je da se pakao nikada ne spominje s propovjedaonice, dok se ispovjedaonice prazne, a grijeh nagomilava kao nikada prije.1 Kardinal Hoeffner iz Kölna rekao je dana 13. listopada 1977. u Fatimi sljedeće: "Danas smo svjedoci velike pobune protiv svete volje Božje. Moralno se ponašanje do te mjere srozalo, da je to još prije samo dvadesetak godina bilo posve nezamislivo..."

Fatimski je biskup u sličnome govoru održanom 10. prosinca 1975. kazao sljedeće: "U svjetlu fatimske poruke, grijeh nije pojava sociološke naravi, već je, u svom istinskom teološkom smislu, uvreda Boga, koja za sobom povlači i određene nezaobilazne društvene posljedice. Možda se niti u jednom stoljeću dosad nije vodio toliko grešan život. No, grijesima je u ovome stoljeću pridodato i nešto novo. Današnji je čovjek, koji je grešniji od onih koji su mu prethodili, izgubio svaki pojam o grijehu. On griješi, ali se svome grijehu smije, pače se njime i diči... današnji je čovjek došao do tog stupnja stoga što se odijelio od Boga... u uvjerenju da je sve moguće kada jednom zanemarimo Boga."2 Što se tiče Čistilišta, Blažena je Majka 2. studenoga 1992. kazala ocu Gobbiju: "One duše u Čistilištu koje su, dok su bile na zemlji, pripadale mojoj vojsci, sada su na poseban način sa mnom povezane, te na poseban način osjećaju moju prisutnost koja im sladi gorčinu njihova trpljenja, te skraćuje vrijeme njihova čišćenja. Ja sama primam te duše u svoj naručaj, kako bi ih povela k neusporedivoj svjetlosti Raja." Najveći znak Kao što je Abraham pregovarao s Bogom i zatražio Njegovo milosrđe za onu nekolicinu pravednika prije no što je Bog razorio grad Sodomu, Marija je pristupila prijestolju Nebeskom i zatražila milost za svoju djecu. Upravo je to uloga posrednika - moliti za drugoga. Christina Gallagher iz Irske nedavno je boravila u Kaliforniji. Tom se prilikom pomolila na jednome balkonu s pogledom na grad u kojem je odsjela. Blažena joj je Majka kazala da će taj grad biti uništen. Molila je Boga da se to ne dogodi. U tom joj je trenutku predočena Knjiga života, sa svim grijesima što ih taj grad sadrži u sebi. Poput Ezekiela, niti Kristini nije preostalo argumenata. Grijesi su bili preveliki. Najveći znak za nas danas predstavlja upravo Blažena Majka. Blažena Majka intervenira isključivo u ime Božje. Bez izričite volje Božje, ona ne progovara niti riječi, ne poduzima niti koraka. Sve što čini, povjereno joj je od Boga. Ona je onaj glasonoša koji je poslan našemu dobu. U poruci od 8. prosinca 1990., Marija je ocu Gobbiju izričito kazala kako ju je "Presveto Trojstvo odabralo je da postanem Majkom Drugoga došašća, te je stoga moja majčinska dužnost pripraviti Crkvu, kao i čitavo čovječanstvo, na primitak Isusa, koji vam se vraća u Slavi." Poslana je kako bi nas upozorila, te kao takva predstavlja najveći dar. To je volja Očeva. Niti jedno se ukazanje u povijesti po svojim razmjerima ne može usporediti s Međugorjem. Fatimske su poruke bile razmjerno malobrojne, kao što je to bio slučaj i s onima iz Lurda, Pariza (Rue de Bac) i Garabandala - u usporedbi s učestalošću današnjih poruka. Marija je više puta dala naslutiti kako se njeno vrijeme približava kraju, i kako bi do toga moglo doći vrlo skoro. Dana 25. listopada 1992., ona je u Međugorju kazala "kada više ne budem s vama..." Stižu nam poruke s Filipina, kao i iz drugih mjesta, da bi javnim ukazanjima uskoro mogao doći kraj. Međugorski su nas vidioci izvijestili o nekoliko važnih točaka. Prije svega, mađugorska su ukazanja posljednja ukazanja Blažene Majke na zemlji, te upravo stoga traju toliko dugo i tako su česta. Potom, tamo će biti ostavljen vidljivi znak. Prije toga vidljivoga znaka, vladat će vrijeme milosrđa za obraćenje i produbljivanje vjere. Treće, prije no što se čovječanstvu dade vidljivi znak, svijet će primiti tri upozorenja. Upozorenja će biti u obliku događaja na zemlji. Mirjana će o njima svjedočiti tri dana unaprijed, te o tome obavijestiti svećenika. To će poslužiti kao potvrda ukazanjâ, te kao poticaj za obraćenje svijeta. Četvrto, nakon

opomena, vidljivi će se znak pojaviti na mjestu ukazanjâ u Međugorju, te će ga čitav svijet moći vidjeti. Nakon prve opomene, preostale će dvije uslijediti za razmjerno kratko vrijeme. Tako će ljudi imati na raspolaganju stanovito vrijeme za obraćenje. Šesto, taj će interval biti vrijeme milosti i obraćenja. Nakon što se pojavi vidljivi znak, oni koji još uvijek budu na životu, imat će još samo vrlo malo vremena za obraćenje. Christina Gallagher, Josip Terelja i ostali kažu kako se ruka Božja više ne može zadržavati. Uskoro ćemo proživjeti Grmljavinu Njegove Pravde. Ne znamo zasigurno kada će to točno biti. No, gledajući razorne prirodne sile kako rastu oko nas, čini se kako bi nas sve to skupa moglo snaći vrlo brzo, postajući sve jačim i jačim. Naša su se srca i uši oglušila o Evanđelje (v. Dodatak - odabrane tekstove iz Pisama). Marija je Svećeničkom marijanskom pokretu na početku marijanske godine 1987. kazala kako se velika kazna i velika Milost međusobno podudaraju. Ono što se našim očima može doimati proturječnim, nije tako i u očima Neba. Dani upozorenja, čuda i kazne, djela su Božje Milosti. On nam daje priliku za pokajanje i izmjenu života, prije no što za to bude kasno. U poruci Blažene Majke upućenoj ocu Gobbiju 3. srpnja 1987., govori se o kazni. Marija je kazala: "Ovo su vremena velike kazne. Čaša je Božje Pravde ne samo puna, već se i stala prelijevati. Nepravičnost prekriva zemlju; Crkvu zastire širenje otpadništva i grijeha. Gospodin mora, kako bi Njegovo milosrđe izvojevalo pobjedu, sada započeti pročišćenje Svojim snažnim djelima Pravde i Ljubavi. Pripravljaju vam se najbolniji i najkrvaviji časovi. Ta su vremena bliže no što mislite. Već će se i tijekom ove marijanske godine zbiti određeni veliki događaji, u svezi s onime što sam prorekla u Fatimi, te što sam, u tajnosti, priopćila djeci kojoj se ukazujem u Međugorju... Ovo su vremena velikoga povratka. Da, nakon vremena velikog trpljenja, uslijedit će vrijeme velikoga ponovnog rađanja i sve će opet procvjetati. Čovječanstvo će ponovno biti novi vrt života i ljepote, dok će Crkva i obitelj biti prosvijetljene istinom, njegovane Milošću, tješene prisustvom Duha Svetoga. Isus će obnoviti Svoje slavno Kraljevstvo. On će prebivati s vama, te ćete tako upoznati nova vremena, novo razdoblje. Naposljetku ćete ugledati novo nebo i novu zemlju." Sveta Faustina Kowalska U spisima Božanskoga milosrđa Svete sestre Faustine, upoznajemo milosrdnog Boga, punog Ljubavi. Sestra Faustina proglašena je blaženom 18. travnja 1993. u Rimu. U Rimokatoličkoj je Crkvi proglašenje blaženim korak na putu do proglašenja svetom (što je bilo 30. travnja 2000- op. prev.). Iako je umrla pred više od pedeset godina - 1938., sestra je Faustina vodila Dnevnik o svojim iskustvima, koja uključuju ukazanja Isusa, a koja su i danas od važnosti. Materijal koji slijedi, potječe iz njenih numeriranih unosa u rečeni Dnevnik. Isus govori: Br.50. "Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko Milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti Mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi." Isus mi se potuži riječima: Nepovjerenje dušâ razdire moju nutrinu. Još više me boli nepovjerenje jedne izabrane duše. Usprkos Moje neiscrpne Ljubavi ne vjeruju mi. Čak im nije dovoljna Moja smrt. Jao duši koja zloupotrebljava Moju Ljubav".* Br. 177. Nakon obnove zavjeta i Sv. Pričesti iznenada ugledah Isusa koji mi ljubazno reče: "Kćeri moja, pogledaj u moje blago Srce". Kad sam pogledala u Presveto Srce, iziđoše jednake zrake iz njega, kao na slici - kao krv i voda, a ja shvatih kako je veliko Gospodnje milosrđe. Opet mi blago reče Isus: "Kćeri moja, kazuj svećenicima o Mom nepojmljivom Milosrđu. Peku me zrake milosrđa. Na duše ih želim izliti.

Duše ne žele pokloniti nimalo vjere Mojoj dobroti". Br.186. "Danas mi reče Isus: - 'Ja želim da dublje upoznaš Moju Ljubav, u kojoj je Moje Srce rasplamsano prema dušama. To ćeš razumjeti kad budeš razmatrala Moju muku. Zazivaj Moje Milosrđe grešnicima. Čeznem za njihovim otkupljenjem. Kad moliš slomljena srca i u vjeri za jednog grešnika sljedeću molitvu, podarit ću mu milost obraćenja.' 474. Navečer ugledah Anđela u mojoj ćeliji, izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću. Njegovo lice je svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak, iz kojeg su izlazili gromovi i munje u njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. Kad sam vidjela znak Božje srdžbe, koja je trebala pogoditi zemlju, ali posebno jedno određeno mjesto koje iz važnog razloga ne mogu navesti, zamolila sam Anđela da stane jedno određeno vrijeme i svijet će činiti pokoru. Ali moja molba nije bila ništa s obzirom na Božju srdžbu. Tada ugledah Presveto Trojstvo. Veličina Njegove slave prože me do srdži i ne usudih se ponoviti svoju molbu. U tom sam trenutku osjetila u svojoj duši snagu Božje milosti koja stanuje u mojoj duši. Kad sam bila postala svjesna te milosti trenutačno sam uznesena pred Božje prijestolje. *Hrvatski tekst uzet je iz prijevoda fra Stanka Pavlovića, OFM, objavljenog pod nazivom "Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske" u izdanju biblioteke "Dva srca" ("Crodux"), Zagreb, 1998. (op. prev.) O kako je velik naš Gospodin i Bog i kako je nepojmljiva Njegova svetost! Ne želim se zatvarati opisujući Njegovu veličinu, jer uskoro ćemo Ga svi vidjeti kakav On jest... Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Sljedeće su riječi kojima sam vapila Bogu: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našeg Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Po gorkoj muci Isusovoj smiluj se nama". Sljedećega je dana Gospodin sestri Faustini izdiktirao krunicu Božanskomu milosrđu.4 Prema riječima irske vidjelice Christine Gallagher, "alarm je podešen." Što to točno znači, nismo sigurni, ali znamo kako se time proriče nešto užasno i zastrašujuće vezano uz pravednu srdžbu Božju. "'Narode moj, narode moj! Zašto ne odgovaraš na vapaje Moga Presvetog Srca? Gdje su Moji pastiri da vode Moje stado? Moje stado vapi za pastirima!' Na trenutak je ušutio, a potom rekao: 'Ja sam Jedini Istinski Pastir. Povest ću svoje stado koje je zalutalo. Sakupljam Svoje malene po svijetu, kako bi bili Mojom vosjkom ljubavi i istine. A ti, narode Moj, koji služiš tijelu i njegovim željama mjesto Mojemu Milosrđu, tebe ću posjeći u svjetlu Moje Pravde. Ah, govorite sebi. Neće do toga doći. Kažem vam, blizu je. Alarm je sata navijen. Ne može se zaustaviti. Vaši će se vapaji sada čuti, ako se bacite ničice pred moje milosrđe i odvratite od grijeha i zlih putova svojih.'" Nedavno je, nakon Gospina upozorenja da će njen Sin Isus uskoro osloboditi Svoju ruku u Pravdi, te će "svijet biti uronjen u ponor svoga grijeha", uslijedio savjet od strane Kristinina duhovnog vođe neka pročita Otkrivenje i "sedam pečata Božjih, a napose sedmi pečat..."5 Krv i vatra Dana 30. svibnja 1982., poruka je upućena Svećeničkom marijanskom pokretu govorila o "Času Duha Svetoga", kao o daru Njegove milosrdne ljubavi. Međutim, u toj se istoj poruci ponavlja kako će krv i voda obnoviti čitav svijet: "U cenakulu moga Bezgrješnog Srca, pripravite se na primanje plamena ljubavi Duha Svetoga, koji će povesti moju Crkvu da

doživi radostan trenutak svojih Duhova, te koji će obnoviti čitavo lice zemlje. Ovo je njegov čas. Čas je to Duha Svetoga koji vam se, od Oca, a preko Sina, daje sve više i više kao poklon, kao znak milosrdne ljubavi Božje koja želi spasiti čovječanstvo. Plamenom će se Duha Ljubavi djelo velikoga čišćenja brzo izvršiti. Crkva stenje dok iščekuje Njegovo milosrdno djelo pročišćenja. Preko nutarnjeg trpljenja, kao i kušnji zahvaljujući kojima će moći proživjeti krvave trenutke Muke što ju je proživio moj Sin Isus, Crkva će biti dovedena do svoga Božanskog sjaja. Izliječit će se od rana zabluda, što su se proširile poput potajnoga raka i sada prijete pologu Istine. Očistit će se od gube grijeha, koji zatamnjuje njenu svetost. Bit će joj oduzeta zemaljska dobra, te će se pročistiti od brojnih svojih sredstava moći, kako bi ponovno postala siromašna, ponizna, jednostavna i čista. Još će jednom biti razapeta u svojim Pastirima i svome stadu, kako bi na taj način pružila savršeno svjedočanstvo Isusovu Evanđelju. Snagom vatre i krvi, bit će obnovljen također i čitav svijet. Čovječanstvo će se ponovno vratiti slavljenju Oca, preko Isusa, koji će napokon među vama uspostaviti Svoje Kraljevstvo." 18. Globalno upozorenje: Posljednje djelo Božjeg Milosrđa Upozorenje Gospodin u Svojoj beskrajnoj ljubavi i milosrđu spram čovječanstva nastavlja Svojemu narodu pružati svaku priliku za iskupljenje. Iz brojnih nam Crkvenih izvora danas dolaze dokazi koji upućuju na to kako ćemo ubrzo doživjeti dan polaganja računâ. Kao što su proroci poput Amosa, Jeremije i Izaije svoj narod upozoravali na nadolazeće sudove, tako smo i danas upozoravani, od strane proroka koji se nalaze među nama, na potresne događaje velikih razmjera, koji se uskoro imaju dogoditi. Upozorenje će ovoga puta biti događaj čiji su razmjeri dosad nezabilježeni u Crkvenoj povijesti. To je upozorenje događaj koji će baš svakom muškarcu, ženi i djetetu na ovome svijetu omogućiti uvid u stanje njihovih duša preko prosvijetljenja svijesti. Plamen će božanske istine svemu Božjemu narodu omogućiti da svoje živote "vide" u obliku maloga suda. To će biti jedan od posljednjih i konačnih činova Milosrđa koji će doći s Neba, kako bi nam omogućio izmjenu pravca i žarišta naših života. Na blagdan Duhova, 22. svibnja 1988., Gospina je poruka upućena Svećeničkom marijanskom pokretu bila vrlo jasna: "... Duh Sveti će doći kao plamena nebeska rosa milosti i obnoviti svijet. Na temelju Njegova neodoljivog djela ljubavi, Crkva će se otvoriti, kako bi proživjela novo razdoblje svoje velike svetosti, te će slavodobitno zasjati tako snažnom svjetlošću da će k sebi privući sve narode zamlje. Sveti Duh će doći kako bi se izvršila volja Nebeskoga Oca, te kako bi stvoreni svemir ponovno stao odražavati Njegovu veliku slavu. "Sveti Duh će doći da bi uspostavio slavnu vladavinu Kristovu. Bit će to vladavina milosti, svetosti, ljubavi, pravde i mira. Svojom će božanskom ljubavlju otvoriti vrata srdaca i prosvijetliti svaku savjest. Svaka će osoba vidjeti sebe u gorućem plamenu božanske istine. Bit će to poput suda u malom. A onda će Isus Krist donijeti Svoje slavno kraljevstvo na svijet. "Sveti Duh će doći, preko trijumfa moga Bezgrješnog Srca." Dana 2. listopada 1992., Blažena je Majka ponovila ocu Gobbiju koliko će to upozorenje zapravo biti čudesno. Blažena je Majka kazala: "Ono što će se dogoditi tako je veliko da će nadmašiti sve drugo što se ikada zbilo, sve od postanka svijeta. Bit će to poput suda u malom, te će svatko ugledati svoj vlastiti život i sve što je učinio, i to u samom svjetlu Božjem."

Dosadašnji proroci Isus se poslužio primjerom porođajnih muka (trudova), kako bi opisao događaje koje će prethoditi Drugim Duhovima. Porođajne muke na koje je mislio jesu ratovi i glasine o ratovima, glad, potresi, nasilje i prirodne katastrofe - sve su to znakovi koji se umnožavaju zabrinjavajućom brzinom. Blažena Majka točno razjašnjava o kojim je znakovima riječ. Na primjer, Marija je u poruci od 13. listopada 1989. ocu Gobbiju razjasnila kako je Anđeo s prvom čašom gnjeva Božjega o kojem se govori u Otkrivenju 16,2 AIDS. Tekst glasi ovako: "Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijeri i klanjaju se kipu njezinu." Način na koji Nebo djeluje jest poslati prosvijetljenje kada za to postoji potreba. Zlodusi su pakla pušteni, te vode nesmiljeni rat s vjernima. Upravo poradi toga nam Trojstvo, zajedno s Marijom, šalje vrlo precizna upozorenja. Blažena Ana Marija Taigi Ove su poruke u suglasju s onima Blažene Ana Marije Taigi, kao i s ostalima u kojima se govori o velikoj kazni koja će pogoditi svijet, a kojoj će prethoditi prosvijetljenje svijesti u kojem će svatko sebe vidjeti onako kako ga vidi Bog. Ona je istakla kako će to prosvijetljenje svijesti uroditi spasenjem brojnih duša, budući da će se, kao posljedica toga "upozorenja", toga čuda "samoprosvijetljenja", mnogi pokajati. Proglašena blaženom godine 1920., pravi uzor ženama i majkama, Ana Marija Taigi nije bila samo proročica našega doba, već i jedna od najiznimnijih mističarki u povijesti Crkve. Od trenutka kada je navršila dvadesetu godinu, pa sve do svoje smrti u šezdeset i trećoj, pratila ju je tajanstvena svjetlost u kojoj je vidjela prošle, sadašnje i buduće događaje, od kojih su se neki odnosili na sukobe među narodima, a neki opet na pojedinačne duše. Blažena bi se Ana Marija Taigi u tu svjetlost zagledala samo kada bi za to osjetila nutarnji poticaj, neku vrstu usmjerenja od Gospodina i Duha Svetoga. Kada bi pogledala u svjetlost, od nje se tražilo neka prinese neku osobitu vrstu trpljenja za neku određenu potrebu Crkve ili pak pojedinca. U tom je svjetlu Ana Marija vidjela veliku kaznu koja će u budućnosti pogoditi svijet, ali istovremeno i veliki blagoslov. Govorila je o prosvijetljenju ljudske savjesti, kao da bi odjednom svakome čovjeku bila data ista ona svjetlost koja je pratila nju, u kojoj će se svi moći vidjeti onako kako ih vidi Bog.1 Sveta Faustina Kowalska Sveta Faustina Kowalska (1905.-1938.) iz Krakowa u Poljskoj, osobno je iskusila "sud" prilikom kojega joj je bilo omogućeno vidjeti svoje grijehe onako kako ih vidi Bog. Ona je o tom svom duhovnom iskustvu napisala sljedeće: "Jednom sam bila pozvana pred sud /prijestolje/ Božje. Stajala sam sama pred Gospodinom. Isus mi se ukazao onakav kakva Ga znamo za vrijeme Njegove Muke. Nakon nekoliko trenutaka, Njegove su rane nestale, osim

sljedećih pet: na rukama, na nogama i na boku. Odjednom sam ugledala cjelovito stanje moje duše onako kako ga vidi Bog. Jasno sam mogla vidjeti ono što Bogu nije milo. Nisam znala da ćemo morati odgovarati i za najmanje prijestupe. "Kakvog li trenutka! Tko bi ga mogao opisati? Stajati pred Triput Svetim Bogom! Isus me upitao, 'Tko si?' Odgovorila sam, 'Tvoja službenica, Gospodine.' "Kriva si za jedan dan vatre u Čistilištu.' Željela sam se smjesta baciti u plamen Čistilišta, ali me je Isus zaustavio i kazao, 'Što bi radije, trpjela sada jedan dan u Čistilištu ili kratko vrijeme na zemlji?' Ja sam odgovorila, 'Isuse, želim trpjeti u Čistilištu, a želim trpjeti također i najveće boli na zemlji, pa makar one potrajale sve do kraja svijeta.' Isus je rekao: 'Dosta je jedno /od to dvoje/; vratit ćeš se na zemlju i ondje mnogo pretprjeti, ali ne zadugo; vršit ćeš Moju volju i Moje želje, a jedan će ti Moj vjerni sluga u tome pomagati. Sada odmori glavu na Mojim grudima, na Mome srcu i otud crpi snagu i moć za ta trpljenja, jer nigdje drugdje nećeš naći niti utjehe, niti pomoći, niti olakšanja. Znaj da ćeš morati mnogo, mnogo pretrpjeti, ali neka te to ne plaši; Ja sam s tobom."'2 Njen život i djela Crkva je preko dvadeset godina držala u tajnosti. Dnevnik sestre Faustine, pod nazivom Božansko milosrđe u mojoj duši, danas se, međutim, smatra pravim duhovnim klasikom. Papa Ivan Pavao II pokrenuo je ponovno preispitivanje njenog života i djelâ dok je još bio nadbiskup Krakowa. Proglašena je blaženom u 18. travnju 1993., a u spisak Svetaca uvrštena 30. travnja 2000. Znakovi svih vremenâ Prije više od četrdeset godina, upozorenje je prorekla Majka Božja, koja je svoju poruku prenijela preko četiri djevojčice iz planinskoga sela Garabandala u Španjolskoj. Poruka je bila jasna, te zapravo i nije sadržala ništa nova, budući da je ona ponavlja iz naraštaja u naraštaj, posjećujući, već nekoliko stotina godina, različita mjesta. Pa ipak, toga je trenutka o njoj progovorila s posebnom hitnošću. Vrijeme je već bilo stalo istjecati. Ljudi treba da promijene svoje živote i prestanu vrijeđati Boga, jer će u protivnom morati pretrpjeti najstrašnije posljedice. Četvoro djece koje ju je vidjelo obaviješteno je o velikim događajima koji će preplaviti svijet. Ti se događaji imaju zbiti, zahvaljujući velikom Božanskom Milosrđu, kako bi došlo do obraćenja čitavoga svijeta. Oni će dovesti do obraćenja čovječanstva. No, ako ljudi ne posljušaju poruku i uskoro se ne promijene, do obraćenja će doći tek nakon velikog trpljenja. Ona im je ispričala o upozorenju, "ispravljanju savjesti svijeta," što će ga svi doživjeti kao neku vrstu nesreće u svome životu, ali nitko od nje neće umrijeti, osim, možda, nekolicine, uslijed šoka. Govorila im je i o velikom čudu što će ga Gospodin izvršiti u Garabandalu, kako bi svi povjerovali, ali ne dopušta otkrivanje točnoga vremena kada će se to dogoditi. Conchita, jedna od četvoro djece koja su primila ukazanjâ, znade datum kada će se dogoditi čudo i mora ga najaviti osam dana unaprijed. Naposljetku, Marija im je otkrila i kaznu koja će nam doći "izravno od Boga", ako se ljudi ne pokaju na vrijeme da bi ona mogla biti odvraćena. Bog nam daje upozorenje i čudo kao Svoja posljednja djela Milosrđa. Bit će to znakovi svih vremenâ kojima se ima upozoriti svijet. Moramo shvatiti što valja činiti kako bismo bili spašeni, a potom to doista i učiniti. Naša je sudbina na vagi. Naposljetku će nastupiti mir. Čini se kako se poruke Garabandala i Međugorja poklapaju glede toga proročanstva.

Što je upozorenje? Hoće li čitav svijet biti uključen na tako snažan i izravan način? Je li riječ o kraju svijeta? Ne, već o uvertiri u kraj jednoga razdoblja ili doba, kao što je to Gospa kazala Svećeničkom marijanskom pokretu i drugima. Materijal što smo ga ovdje prikazali o Garabandalu dostupan je već četrdeset godina, ali je tek sada privukao svjetsku pozornost. Tek je sada došlo do probijanja tame i podizanja vela. Proročanstvo upozorenja Upozorenje je Gospa prorekla na brdu Karmel u Garabandalu, gdje je prorekla ujedno i sva tri velika događaja koji se imaju zbiti: upozorenje, čudo i kaznu. Mari-Loli znade datum kada će doći do upozorenja, dok Conchita znade onaj kada će se zbiti čudo. Čudo će se dogoditi u roku godine dana od upozorenja. Upozorenje će biti nalik na obraćenja Svetoga Pavla Apostola, u kojeg je prodrla ista ona svjetlost kojoj ćemo i mi sami uskoro biti izloženi. Bio je na putu za Damask, kako bi tamo progonio novoobraćene kršćane. U veličanstvenoj mu je viziji tada otkriveno kako napada ne samo članove Crkve, već i Samoga Isusa. Zasljepljujuća ga je svjetlost Krista Uskrsloga osvjedočila o njegovu grijehu. Pavao je poslušao upozorenje što ga je primio od Isusa, pokajao se, te postao vjerni sljedbenik našega Gospodina. Savao, nekoć ubojica koji je kamenovao prvog mučenika kršćanstva, postao je, nakon "prosvijetljenja duše", veliki Pavao, Svetac. Ista ona milost koju je bio zadobio Savao prodrijet će u svako ljudsko srce u jedinstvenom i posve neočekivanom izljevu Božanske Svjetlosti. Svatko od nas mora proći svoj vlastiti put za Damask. Upozorenje će probuditi našu svijest o Bogu. Svi će - nevjernici jednako kao i vjernici - priznati da nas je Bog dotaknuo Svojom nemjerljivom snagom. Njegova će intervencija biti bez presedana u povijesti, kako bi svi ljudi postali svjesni Njegova postojanja, Njegova milosrđa, Njegove neprikosnovene vladavine, Njegove ljubavi prema nama, te Njegove skrbi za naše spasenje. Bog postoji, i On je dobar. Upozorenje će otkriti Božju Prisutnost iznad svake spekulacije i sumnje. Otkrivanje naših grijeha Upozorenje će nam prikazati naše grijehe na sličan način na koji je Dorian Gray ugledao svoje životno stanje, samo što se to neće dogoditi na platnu, već u našim dušama. Bit će to "ispravljanje savjesti svijeta." U Pismima je davno prorečeno da će Isus poslati Duha Svetoga kako bi "svijetu razotkrio njegove grijehe." Ako prije nismo u potpunosti shvaćali što to znači, uz pomoć upozorenja, sada će nam to u potpunosti i uspjeti. Grijeh - naš otpor prema tome da postanemo osobe pune ljubavi kao što je to naš Nebeski Otac - ima za posljedicu brojna djela, odluke i stavove koji su obilježeni neljubavlju. Sve će to postati savršeno bjelodano u zasljepljujućem svjetlu što će ga Bog poslati u naše duše. Naše će savjesti u tom trenutku biti u potpunosti rasvijetljene, čime će se razotkriti svako samoobmanjivanje u koje tako često padamo, izvlačeći na površinu već mrtva sjećanja koja nikada nisu bila začinjena ljubavlju, te razotkrivajući laži kojima smo se obmanjivali i nagodbe što smo ih činili. Posve ćemo jasno vidjeti brojne okrutne, tvrdoglave i nesmiljene odluke što smo ih donijeli, prilike kada smo bespoštedno gazili osjećaje drugih ljudi, žudjeli njihova dobra, zavidjeli im

na njihovoj sreći i radovali se njihovim neuspjesima. Tada ćemo zaječati u tjeskobi, kada nam Bog otkrije zanemarivanje, odbijanje pomoći, neučinjena djela i neostvarene planove. Čut ćemo Ga kako nam govori, "Zašto Me progoniš?" Zahvaljujući upozorenju, više se nećemo moći skrivati od sebe samih. Sve što smo ikada učinili, pojavit će nam se pred očima, i to odjednom, u samo jednom pogledu. Tada ćemo znati da Božji pogled prelazi sve prepreke i dotiče i najskrivenije tajne. Vidjet ćemo istinsku međunarodnost Neba u kojoj nema prepreka vezanih uz boju kože, rasu ili vjeru. Radi našega obraćenja, On će nam dati spoznati kako nas On vidi, kao i, u milosrdno kratkom trenutku, ono što Mu se u nama ne sviđa. Shvatit ćemo svoje vječno stanje, kao i svjetlost ili tminu svoje duše. Za trenutak ćemo trpjeti bol svoga grijeha, bol odvojenosti od Boga, bol Čistilišta ili pakla. Sve ćemo to vidjeti, htjeli mi to ili ne. To je upozorenje milost od Boga. Zahvaljujući njemu, postat ćemo svjesni kako još nismo onakvi kakvima nas On želi da budemo. Njegova je volja za nas da postanemo Njemu nalik i Njemu bliski. Grijeh je ono jedino što nas u tome priječi. Priječi nam ostvarivanje savršene i vječne sreće. Naša će grešnost kroz upozorenje biti otkrivena, ne iz osvete, jer je ostvetoljubivost strana Njegovu srcu, već naprotiv iz ljubavi i milosrđa. Ključ leži u Garabandalu Upozorenje predstavlja znak za budućnost, glavnu prekretnicu u svjetskoj povijesti, te vjerojatno najveće znamenje svih vremena. Razdvajanje Crvenoga mora i Nebeska mana bile su snažne božanske intervencije za razmjerno mali broj ljudi. Globalno upozorenje i čudo bit će znatno veći zahvati, jer će izvršiti utjecaj na svakog muškarca, ženu i dijete na ovoj zemlji. Upozorenje će sve ljude svijeta pripraviti na poruku Evanđelja, te ih sve odreda pripraviti na Isusa i Njegov život. Zahvaljujući upozorenju, spoznat ćemo svoju grešnost. Spoznat ćemo da nam je potreban Spasitelj. Bez spoznavanja svojih grijeha, nikada ne busmo shvatili koliko nam je potreban Isus i Njegovo opraštanje. Upozorenje predstavlja zahvat izveden izravno od Boga. Taj "znak" još jednom otkriva dubinu Njegove ljubavi prema nama. Nikada dosad Bog nije izvršio zahvat na izravan i sveobuhvatan način, kako bi svaku osobu na ovome svijetu učinio potpuno svjesnom njene grešnosti pred Njegovom Svetošću. Još nikada prije u povijesti nije On djelovao tako snažno, tako detaljno, i tako spremno. No, vrijeme istječe. Ovo se tekuće razdoblje približava svome kraju, dok postoji obećanje novog Razdoblja mira. Upozorenje će biti prvi potresni znak da staro razdoblje prestaje. Božja volja nije da se nađemo među onima koji će se odbiti pokajati na vrijeme. Niti u jednome dobu nikada nije bila Njegova želja da se izgubi makar ijedan od Njegovih malenih. Činili smo izbore, i dosad naš odabir nije pao na put Križa. Poradi toga je razloga On intervenirao, kako bi se pogibelj očitovala, zlo današnjega doba zbacilo svoju krinku, a tmina lažnoga "prosvijetljenja" razotkrila. Ako svijet dosad nije želio čuti istinu, te su Očevi maleni bili zavedeni, On će nas Sâm, u Svom neprikosnovenom Veličanstvu, natjerati da slušamo. Uz pomoć upozorenja, izbrisat će svako izvrtanje i prijetvornost kojima je Sotona zastro svjetlost Evanđelja. Upozorenje kao priprava

Upozorenje nas poziva na pripravu za čudo. Gospa od Karmela prorekla je veliko čudo, koje se ima dogoditi u malom selu Garabandalu. Mudrost je Nebesa savršena: nismo kadri spoznati njenu složenost svojim ograničenim umovima. Moramo se osloniti na Mudrost koja nadilazi našu mudrost. Upozorenje predstavlja pripravu za budućnost: proći će manje od godine dana dok se u Garabandalu ne dogodi najveće čudo što ga je Bog ikada izvršio na svijetu. Čudo je još jedno znamenje za sva vremena, još jedno djelo Milosrđa. Slično se čudo, koje je također bilo unaprijed prorečeno, dogodilo u Fatimi 1917., te je kasnije postalo poznato pod nazivom "Čudo sunca". Sunce se zavrtilo na nebu i pojurilo prema zemlji. Tome je događaju prisustvovalo oko 70 000 ljudi. Koliko god to čudesno moglo zazvučati, još je čudesnije što će toliki ljudi biti svjedocima toga čuda! Kakav li će događaj uistinu biti veliko čudo koje će se zbiti u Garabandalu! Milijuni će nesumnjivo pohrliti tamo kako bi ugledali Njegovu Slavu; kako bi ozdravili, obratili se, i utješili. Putovat će tamo jer su pripravljeni na primanje čuda u vjeri. Upozorenje će gomile ljudi navesti na put tog zabačenog planinskog sela u Španjolskoj. Ono će čitavo stanovništvo zemlje upozoriti na nadolazeće čudo i otvoriti mu srca za primanje Božje poruke i djelâ koja će se tamo otkriti. Bila su potrebna desetljeća kako bi se fatimska poruka proširila svijetom. Kada se u Garabandalu dogodi veliko čudo, televizija, radio, novine, kao i bezbrojni očevici, velikom će brzinom ovaj događaj pronijeti do najudaljenijih kutaka zemlje za svega nekoliko sati. Upozorenje će nas pripraviti da zajedno poslušamo Boga u Garabandalu, gdje će se Njegov narod još jednom sakupiti, upravo kao što je to učinio na Sinaju, pod zaštitničkim pokrovom Slave Jahvine: oblaka ili stupa dima danju i vatre noću, koji će tako pružati zaštitnički štit, a ujedno i vodilju, narodu Božjemu. Mjesto na kojem će se zbiti čudo postat će mjestom odredišta. Upozorenje i čudo neodvojivi su. Dva su to vida istog Gospodnjeg zahvata. Jedno se ne može na odgovarajući način razumjeti bez drugoga. Upozorenje nas pripravlja na čudo, dok će ujedno poslužiti i kao dodatni dokaz istinitosti svega onoga o čemu govore vidioci diljem svijeta. Nadolazeći znak Christini Gallagher je rečeno da će svi narodi svijeta primiti upozorenje, preko znaka; ako taj znak ne bude prihvaćen, uslijedit će kazna. "Pojavit će se znak, kada će svatko na svijetu iskusiti nutarnju svijest, te će znati da to dolazi od Boga i vidjeti sebe u pravom svjetlu. Na vjernicima je da mole, kako bi naše molitve mogle omogućiti svima da odgovore na taj Znak, i budu spašeni za Boga. Gospa se oslanja na one među nama koji vjeruju da mole, kako bi oni koji su još uvijek u tami, primili milost povratka." "Moramo razmišljati o molitvi ne samo za naše vlastite duše, ili za duše naših rođaka i prijatelja, već moramo moliti i davati zadovoljštinu za sve, budući da se to očekuje od svih vjernika, kao Božje djece i članova Mističnoga Tijela Kristova. Kada odgovorimo na Božju milost, možemo pomoći drugima koji sami sebi ne mogu pomoći, i to na vrijeme, kako bi bili spašeni. Kristina Gallagher vjeruje kako taj nadnaravni znak nije daleko. "Osjećam ga u sebi. Osjećam kako se približava velikom brzinom," objasnila je ona. I drugi vidioci govore slično:

Terzija Lopez, Denver, Colorado "Upozorenjem Gospa poziva na trenutak tišine. U tom će se trenutku tišine razotkriti naše nutarnje stanje. Cilj je svega toga potaknuti dušu na obraćenje (11. studenoga 1992., izneseno u okviru jednoga govora). Marija Esperanza, Betanija, Venecuela "Dolazi veliki trenutak velikoga dana svjetlosti. Savjest ovoga ljubljenoga naroda mora biti snažno potresena, kako bi svoje kuće mogao dovesti u red i prinijeti Isusu pravednu naknadu za djela nevjere koja se svakodnevno počinjaju..." Detalji vezani uz upozorenje Jedna je vidjelica iz sjeveroistočnoga dijela Sjedinjenih Država, koja je invalid, te je zamolila za anonimnost, u tijeku 1991. i 1992. godine primala poruke koje omogućavaju uvid u narav Upozorenja, a koje su ispunjene nadom, kao i velikom ljubavlju Božjom. Ona je kazala: "Oni koji se nalaze u Mojoj Milosti nemaju se čega bojati kada dođe do Upozorenja. Kada ćete već jednom naučiti kako ništa ne nadilazi Moju ljubav? Ne osjećate li toplinu Moje Ljubavi? Ima li tko veći od Mene? Zašto tražite posvuda uokolo? Dođite u Moj naručaj! "Bit će to jedinstven slučaj, kakvog nije bilo u povijesti čovječanstva, kada će čovjek primiti jednaku spoznaju kakva se inače prima na času smrti. To će biti Moje najveće djelo Milosrđa! Kada se čovjek suoči s grijesima u svome životu, taj trenutak pripada njemu. Sve ću popraviti, ali Me mora za to zamoliti. Sve ću oprostiti, ali se mora pokajati. Sve ću primiti natrag u Svoje Srce, ali Mi se oni moraju vratiti sami. "... Neznanje kojim je čovječanstvo zatrovano svima onemogućava spoznaju dubine /grijeha svijeta/. I posljedice, stoga, trebaju biti jednake tome. Božansko Veličanstvo stoji samo u očekivanju veličanja Moje Muke. Time mislim da će, vrlo skoro, čitav ljudski rod ponovno biti svjedokom Moga Razapeća. U tom će trenutku svi shvatiti veliku uvredu što ju je pretpio Moj Otac. "Napokon će biti shvaćeni razmjeri svega toga. Otklonit će se mrak iz svih umova. Ne samo to, već će po prvi puta u povijesti čovječanstva biti omogućen povrat časti koja Mu po svim pravilima i pripada. "Izljev Mojega Duha, nakon što dođe do Upozorenja, bit će jednak onome o prvim Duhovima. Jedino Bog može stvoriti svijet i jedino ga On može spasiti. Ne vidite li veliku Ljubav u Srcu Oca Mojega? Nitko ne želi mir više od Mojega Oca. Bog Otac progovorio je s neba: "Moj Me je narod zaboravio. Zaklonit ću sunce na tri sata." "Ljudi će, zbunjeni, izaći iz svojih domova. Neke od njih pritom neće biti moguće utješiti. Telefonske će linije biti zakrčene. Čak će i svećenike bol preplaviti. "Reci ljudima neka mole krunicu. To je silno važno. Ljudi će Mi morati pomoći. Morat će ponovno postiti. Ljudi će se odricati, izmijeniti svoje živote i ostaviti sve svoje grijehe. Oni koji žive zajedno, razdvojit će se, te će prestati svako obilje; a ovisnici će biti rehabilitirani isključivo uz pomoć Moje Milosti. "Ovo se odnosi na Upozorenje. Reći ću ti nešto o tome. Dogodit će se u 2 sata poslijepodne ( U Europi oko 21sat). Ti već znadeš datum. "Nebo će potamnjeti. Zemlja će se potresti. Cijeli će svijet biti u metežu. Najveća će se razaranja, međutim, dogoditi u ljudskome srcu. Ljudi će misliti da se svijet bliži svome kraju. Strah će biti razmjeran njihovoj krivici. "Dat ću im vrijeme koje će im biti potrebno. Strpljivo ću čekati. Izljev će Duha Svetoga

započeti u trenutku kada Me ugledaju. To će biti trenutak za čovjeka. Imat će priliku očistiti se od grijeha, ili pak propasti zajedno s njima. "Moje će ruke biti raširene. Moje će Milosrđe obilovati. To će biti kraj. Svi će shvatiti. (Ne misli na kraj svijeta, već na kraj života kakvoga sada poznajemo.) "... Upitala sam hoće li se tijekom Upozorenja odvijati Kalvarija. On je na to odgovorio 'da'." "Grijesi su svijeta toliki da ih sada ništa ne može pretegnuti. Kao što sam Ja bio poslušan Volji Očevoj, tako mora biti i sa svima vama. Do Upozorenja će svakako doći. Ne zavaravajte se. Kada to najmanje budete očekivali - kao što sam već rekao - ugledat ćete Križ na nebu. Izvršit ću sve što sam obećao. Tada ćete svi kazati, 'Uistinu, ovo je Sin Božji.' Dvanaest je točaka što ih želim iznijeti o Upozorenju: 1. Gdje god se neka osoba nalazila, i Ja ću biti tamo. 2. Cijeli će svijet zaustaviti svaku djelatnost. 3. Ljudi će govoriti kako im je žao. 4. Grešnici će poželjeti umrijeti. 5. Izljev će Moje Milosti podići grešnike. 6. Crkve će biti preplavljene pokajnicima. 7. Bol i metež doseći će vrhunac. 8. Svećenici će morati ispovijedati bez prestanka. 9. Neće biti 'uobičajene rutine života.' 10. Sve će radnje biti zatvorene. 11. Ljudi će napokon shvatiti što znači Milosrđe. 12. Na jakima je da se brinu o slabima. Isus je Svetoj Faustini vrlo detaljno progovorio o Križu koji će se u posljednjim danima pojaviti na nebu: "Prije nego što dođem kao Pravedni Sudac, doći ću kao Kralj Milosrđa. Prije nego što započne Dan pravednosti ljudima dat će se sljedeći znak na nebu: "Svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak Križa na nebu i iz svih otvorâ, gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve, izvirat će velike svjetlosti, koji će na neko vrijeme osvjetlivati zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana."3 Objava Svetoj Faustini podudara se s nedavnim objavama Gospodinovim vidjelici iz sjeveroistočnoga dijela Sjedinjenih Država. Čini se kako bi moglo doći do dvaju odvojenih razdoblja tame. Prvo će se dogoditi za trajanja Upozorenja (tri sata), a drugo za vrijeme samoga vrhunca kazne - tri dana tame. 19. Čudo, trajni znak, te ostali znakovi Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što niče na obali toka vodenog. Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova... Kako su veličanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: "Što je ovo? Zašto to?" jer sve će dobro doći u svoje vrijeme... Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja, i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje... Njegov se pogled pruža od vječnosti do vječnosti, i ništa nema čudesno

pred očima njegovim. Ne smije se reći: "Što je ovo? I zašto to?" jer sve što je stvoreno svrhu ima. Sirah 39,13-21 U Garabandalu nam je Marija otkrila dovoljno o Čudu da bismo se mogli pripraviti na njegovu pojavu, koja će uslijediti u roku od godine dana nakon Upozorenja. Točan datum znade jedino Conchita, jedna od vidjelica, koja trenutno živi u New Yorku. Blažena joj je Djevica zabranila otkrivanje toga datuma do osam dana pred sâm događaj. Tada će ga ona najaviti čitavome svijetu. Taj dugi period iščekivanja razlikuje Garabandal od Fatime, gdje se čudo sunca, što ga je ona prorekla, odigralo za vrijeme dok su ukazanja još trajala. Iako u Fatimi nije dato obećanje ozdravljenja, ono postoji za neke od onih koji će se naći u Garabandalu u vrijeme odvijanja najavljenog Čuda. Milijuni će ga ljudi toga dana moći vidjeti, jer je Garabandal smješten visoko među brdima koja tvore široki prirodni amfiteatar koji će moći ugostiti ono golemo mnoštvo što će doputovati u to zabačeno mjesto. Velik će broj ljudi sa svih strana pohrliti u to selo, te će svi oni koji se uspiju popeti na njegova brda ugledati isti onaj radosni prizor koji je oca Ljudevita poslao u Nebo, nakon što je bio svjedokom Čuda. Otac je Vlašić iz Međugorja u svome pismu upućenom Papi Ivanu Pavlu II od 2. prosinca 1983. spomenuo vidljivi znak. Evo riječi oca Vlašića iz toga pisma: "Gospa je obećala na mjestu ukazanjâ u Međugorju ostaviti trajni znak za čitavo čovječanstvo." Čudo će nam pomoći da otkrijemo dio onoga što je Bog nakanio kroz ta ukazanja. Marijanska ukazanja nose sa sobom poruku, ne samo u smislu verbalnih priopćenja Majke Božje, već i u samim događajima, osobama u njih uključenim, okolnostima, te okruženju. Veliko znamenje na nebu U poruci upućenoj 13. listopada 1991. Svećeničkom marijanskom pokretu, donose se detalji i pojašnjenja vezani uz izgled toga velikoga znamenja na nebu. U poruci se kaže: "Ja sam najveće znamenje koje se pojavljuje na Nebu. Danas se prisjećate mojega zadnjeg ukazanja, koje se dogodilo u Fatimi, na mjestu Cova da Iria, te koje je bilo potvrđeno čudom sunca. To vam čudo na izvanredan način pokazuje da sam ja Žena odjevena suncem. To vas čudo poziva da na Me gledate kao na Veliko znamenje koje se pokazuje na Nebu. Ja sam Veliki Znak borbe između Mene i mojega Protivnika, između Žene i Zmaja, između moje vojske i vojske što ju predvodi neprijatelj Božji. Ulazite u odlučujuće trenutke ove bitke. Pripravljate se na proživljavanje najtežih časova i najvećih trpljenja. Potrebno je da se svi što je brže moguće pridružite mojoj vojsci. Poradi toga ponovno pozivam svoju djecu da se posvete mom Bezgrješnom Srcu i da mi se predaju poput malene dječice. Danas ovaj svoj poziv upućujem svim malenima, siromašnima, onima koji su najmanji, bolesnima, te grešnicima." Terezija Lopez, Denver, Colorado U lokucijama Terezije Lopez iz Denvera u američkoj državi Colorado, postoji obilje informacija vezanih uz Upozorenje, Čudo, trajni Znak i kaznu. Tekst koji slijedi uzet je iz govora što ga je ona održala 11. studenog 1992.: "... hoće li i Denver dobiti trajni znak, te hoće li to biti isti znak kao u Međugorju? Ne znam ima li to veze s ukazanjima na drugim mjestima. Gospa mi je jedino rekla koliko je značenje njenih ukazanjâ u Denveru. I tako će se trajni znak što ga ona spominje pojaviti i ovdje u Denveru. Ne mogu reći je li to povezano s onime što se događa na nekom drugom mjestu. Ali, taj je trajni Znak znak obraćenja i Gospin znak. On vas ima navesti na obraćenje i pobuditi vaše pouzdanje u Crkvu. "Jednom kada se ljudi obrate, što će proisteći iz trajnoga Znaka, Gospa će, dakako, i Znak i te ljude povesti k svojemu Sinu. Drugi će niz tajni uslijediti u obliku čuda. A to će Čudo biti

čudo Božje Prisutnosti. Kako će se to zbiti, ne mogu vam kazati. Gospa o njemu govori kao o Znaku u Božjoj Prisutnosti. To će se moći iskusiti unutar Crkve, što i jest Gospin plan. To nas ima potaknuti i dovesti k Sinu u Crkvu, po sakramentima, po primanju Isusove Prisustnosti u Svetoj Euharistiji. "Preko Upozorenja, Gospa poziva na na trenutak tišine. U tom će nam se trenutku tišine otkriti naše nutarnje stanje. Cilj je svega toga potaknuti dušu na obraćenje. Cilj će Čuda biti dvojak: otkriti Božju Prisutnost i obnoviti Crkvu. Gospa je kazala kako će se navedene tajne ostvariti preko proglašenja njena posljednja naslova. Jednom kada se Čudo dogodi, prestat će vrijeme milosti. Postoji krajnji rok. Nakon toga će uslijediti kazna. "Postoji velika zabluda prema kojoj će takozvani dobri ljudi biti uzeti sa zemlje, dok će takozvani zli ljudi ostati. Svi će ostati. Takozvani "dobri ljudi" će se usredotočiti na Nebo. Bit će u onome što Gospa naziva trajnim klanjanjem. I imat ćete nebeski pogled, budući da više nećete biti usredotočeni na ovozemaljsko, već u potpunosti i samo na Boga. Možda ćete biti svjesni svojega okruženja, ali nećete trpjeti očaj niti brigu, strah, niti bilo koji drugi ljudski osjećaj. Bit ćete obuzeti stanjem trajnoga klanjanja. Oni koji se, međutim, odluče protiv obraćenja, zadržat će ovozemaljsko gledište, jer će biti zemaljski, te će osjećati sav očaj i agoniju kazni. Gospa je kazala, oni koji vode krepostan život ne trebaju se bojati kazni. Čak i nakon što se izvrše sve te kazne, preostat će još sat milosti. U tom će satu milosti čak će i najgori od najgorih, koji su bili podvrgnuti kaznama, imati posljednju priliku za obraćenje. Potom će se na zemlju smjestiti Novi Jeruzalem. Sve zlo više neće postojati, a mi ćemo se nalaziti u vječnome Raju, baš kao što je Bog to bio i zamislio od samoga početka."1 Čudo jest Milosrđe Čudo će biti jasna objava Božjega Milosrđa. Moramo se na to pripraviti, kako bismo, kada se dogodi, mogli u potpunosti shvatiti njegov značaj i upiti svu njegovu snagu. Čak i sada možemo početi plodonosno razmatrati podatke što nam ih je Gospa već podastrla o Čudu. Te su natuknice za našu dobrobit, kako bismo bili spremni u potpunosti cijeniti Čudo kada se dogodi. Jedna od poruka iz mjesta Lubbock u američkoj državi Teksas govori o Križu koji će rasvijetliti nebo: "Dajem vam znak. Čekajte ga, jer će osvijetliti /nebo/. Budite u miru, jer ste vi moji ljubljeni odabranici. Plačite nad onima koji plaču i koji će još proplakati. Ulijevajte nadu onima koji je nemaju, kao što je to činio i Moj Sin Isus. Budite poput Isusa, Moga ljubljenoga Sina. Jer Isus jest, i uvijek će biti, vječno Svjetlo Svijeta... i život za sve čovječanstvo" (4. srpnja 1988.).2 Sveti je Ljudevit Montfortski u svojim spisima spomenuo takav Križ: "Oni koji sada dragovoljno slijede križ, neće se bojati posljednjega suda. Kada Gospodin dođe suditi, na nebu će biti Znak Križa; tada će se oni poslužitelji križa, koji su se za svoga života sjedinili s Raspetim, s velikim povjerenjem priviti uz Krista, suca."3 Čudo će biti Euharistijsko Čudo će biti Euharistijsko. Naglasak stavljen u Garabandalu na pobožnost Presvetoj Euharistiji toliko je snažan da će Euharistijski sadržaj čuda biti u savršenom suglasju sa svime što se u selu zbilo tijekom ukazanjâ. Otkriveno je da će se čudo dogoditi u 8 i 30 sati uvečer jednoga četvrtka. Na dan toga čuda, Crkva će slaviti blagdan jednog mladog mučenika Euharistije(Godine 2006. pada Sveti Četvrtak 13. travnja kada se slavi Sv. Hermenegild, mučenik Sv. Euharistije – nap. prevod.). Moramo biti spremni, preko čuda, primiti nepogrešiv

dokaz od Boga da je Sveta Euharistija središtem našega života u Crkvi i da nam je Isus u Euharistiji istinski prisutan. Valja nam posizati za ovim sakramentom što je češće moguće. Marija je svojim predragim sinovima preko oca Gobbija 8. prosinca 1980. prenijela određene informacije: "U času kada će sve izgledati izgubljeno, sve će biti spašeno po milosrdnoj ljubavi Očevoj, koja će biti vidljiva preko najvećega očitovanja Isusova Euharistijskoga Srca." Čudo će biti i Crkvene naravi, odnosno, potvrdit će istinu prema kojoj preko Tijela Kristova - a to je Crkva - dolaze sve milosti, te da su svi pozvani ne samo osobno slijediti Isusa, već i stupiti u Njegovu Crkvu i podvrći se njenoj disciplini, učenjima i sakramentima. Poradi toga će se čudo dogoditi povezano s velikim Crkvenim blagdanom. Božje je vrijeme ujedno i vrijeme Crkve, te će autoritet Crkve ojačati zahvaljujući činjenici da će se Crkveni blagdan i čudo dogoditi istoga dana, a možda čak i istoga trenutka. Papa će, pak, čudo moći vidjeti ma gdje se u tom trenutku nalazio. Čudo će biti marijansko Čudo će biti marijansko. Ono će otkrivati slavu Majke Božje, kako bi svi kršćani napustili svoja predbacivanja njenoj ulozi u Tijelu Kristovu i častili je čašću koju joj ukazuje i Sâm Bog. Svijet će Bezgrješnom Srcu Marijinu stati ukazivati čast i pobožnost kakvu ono zaslužuje. Preko toga će čuda mnogi uzljubiti "Svetu Mariju, Majku Božju." Sveto materinstvo Blažena je Majka vidjelici Mariamanti kazala: "Ljudska bi zloća uništila moj plan kada bi to bilo moguće, ali je moć koju mi je dao Sâm Bog neizrecivo veća od sve zloće svijeta. Bog uvijek pobjeđuje zlo. Nikada to ne zaboravite. Ovo će vas saznanje, kao i njegovo razmatranje, uvelike ohrabriti. Sotona i njegove legije ne mogu spriječiti moj Trijumf ma koliko se trudili, budući da je Sâm Bog predodredio da se to ima dogoditi u ovome vremenu. Sretni ste što živite u ovome vremenu, u tom dobu milosrđa i ljubavi. Nije svima bila dana tako velika prilika za kajanje poradi tolikoga zla. Po Znamenju ćete na nebu - a to sam Ja sama - znati da se približilo vrijeme za trenutačno obraćenje mnogih. To će biti ostvareno preko neizmjernoga izlijevanja milosti na zemlju, što mi ih je Bog iz Svojih ruku dao u tu svrhu. Bit će to Trijumf moga Bezgrješnog Srca o kojem sam govorila u Fatimi (22. veljače 1987.).4 Moć Čudo je za obraćenje čitavoga svijeta. To je Gospodin Sâm rekao Conchiti u Garabandalu. Gospodin je na njeno pitanje o obraćenju Rusije odgovorio uvjerivši je kako "čudo nije namijenjeno samo obraćenju Rusije," već "obraćenju čitavoga svijeta," te da će "stoga svi uzljubiti Naša Srca" /Srce Isusovo i Marijino/. Iz Njegovih se riječi čini kako će nam Čudo na neki način pokazati blisku povezanost Isusova i Marijina Srca, kao simbol mirotvorne ljubavi koja bi trebala povezivati i naša srca. Čudo će najvjerojatnije imati veliki utjecaj na izgubljenu kćer Neba - Rusiju. Možda dva Srca na poleđini Čudotvorne medaljice nisu samo lekcija, već i proročanstvo kojim se najavljuje jedno buduće razdoblje u kojem će se sva srca izmiriti na način na koji su Srca Isusovo i Marijino u miru. Pomirenje srdaca sama je srž obraćenja, te se čini kako se time bave i sva marijanska ukazanja.

Jednom kada se čudo dogodi, ljudski se rod mora promijeniti, ili se pak suočiti s najstrašnijom katastrofom što ju je svijet ikada vidio: kaznom. Ako ljudi ne poslušaju poruku čuda, neće izmaći kazni. Ona će ih svakako sustići. Čudom će fitilj biti upaljen. Ukoliko ga ne utrnemo pokajanjem, uslijedit će kazna. Oni koji se budu vraćali s planine u Garabandalu, vraćat će se s iskustvom Slave Gospodnje, te će Njegovu slavu žarko željeti navijestiti čitavome svijetu. Slava Siona, slava Novih Duhova za koje je molio Papa Ivan XXIII dok je otvarao Drugi vatikanski sabor, kao i Papa Pavao VI kada ga je zatvarao, preplavit će cijelu Crkvu, kao i čitavi svijet. I tako će, baš kao što je Isus to objavio Conchiti, "svi uzljubiti Naša Srca." Marija je u poruci upućenoj 3. ožujka 1990. Patriciji iz mjesta Cuenca u Ekvadoru otkrila vrlo značajne podatke o naravi samog čuda: "Djeco, donosim vam blagoslov svemogućega Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Uvijek me posjećujte. Nikada me ne napuštajte, maleni, jer vas toliko ljubim. Na kraju svih ukazanjâ u svijetu, ostavit ću na ovome mjestu, kao i na svim drugim mjestima na kojima sam bila, Veliki Znak." Trajni znak Trajni će znak što ga je Gospa obećala ostati u Garabandalu nakon čuda "u borovima" (lug od devet borova izvan samoga sela, na kraju kamenitoga puta koji vodi ka vrhu brda). O samoj naravi toga znaka nije otkriveno puno. Poznati su nam sljedeći detalji: ostat će među borovima do kraja svijeta; moći ćemo ga vidjeti, snimati i prenositi televizijskom slikom, ali ne i dotaknuti; nitko ga neće moći objasniti putem bilo kakve znanstvene raščlambe. On će nas zauvijek podsjećati na veliko Čudo, koje će se usredotočiti upravo na to mjesto. Svatko tko će to željeti, moći će nakon Čuda posjetiti Garabandal i istražiti Znak. On će nas podsjećati na to da Bog poziva svijet na pokajanje. Budući da će tamo ostati do kraja svijeta, svojim će prisustvom upućivati također i na to da će svijet jednoga dana zaista doći k svome kraju, te da će Isus ponovno doći na "oblacima Nebeskim, kako bi stvorio sve novo, te sudio žive i mrtve." Znak će našu pozornost usmjeriti na istinu da je Bog učinio vidljivi zahvat na toj planini, baš kao što je to bilo i na brdu Sinaj, brdu Karmel, brdu Sion, te na Kalvariji, kako bi Svoj narod pozvao k Sebi. Stari su patrijarsi podizali žrtvenike i spomenike kako bi zauvijek obilježili svoje iskustvo Boga na određenom mjestu, koje je Njegovim dolaskom zauvijek posvećeno. U Garabandalu će Gospodin Sâm po prvi puta u povijesti ostaviti Svoj znak u borovima, na trajno sjećanje na Njegovo spasonosno djelo učinjeno za današnji svijet. Znak će nas sve pozvati na svetost. Izraelce je vatreni oblak zvan Slava Jahvina, koji je lebdio nad Šatorom sastanka, neprestano podsjećao na to da je Bog s njima i da ih vodi ka svetosti i u Raj, te da među Svojim narodom neće trpjeti idolopoklonstva. Ostali znakovi U poruci od 31. prosinca 1983. upućenoj Svećeničkom marijanskom pokretu, Marija je govorila o znakovima što ih Gospodin šalje, a koje niti se razumije, niti prihvaća. "Znakovi što ih Gospodin šalje niti se razumiju, niti prihvaćaju; ne vjeruje se u pogibelji na koje ukazuje 'moj Papa', koji hrabro i neumorno proriče oluju koja vas očekuje. Poruke koje upućujem preko jednostavnih i skromnih duša što sam ih odabrala diljem svijeta ne uzimaju se u obzir. Ukazanja što ih još uvijek činim, nerijetko na dalekim i opasnim mjestima, zanemaruju se. A ipak, nalazite se svega pedalj od propasti. Kada svi budu vapili za mirom, mogao bi vas odjednom zadesiti novi svjetski rat, koji će posvuda pronijeti smrt i razaranje. Kada budu govorili o 'spokoju i sigurnosti,' mogla bi započeti najveća propast kako narodâ, tako i pojedinaca. Koliko krvi vidim kako teče svim ulicama svijeta! Koliko puno svoje djece

gledam zaplakane poradi pošasti vatre, gladi i stravičnoga razaranja!" Blažena Majka sebe naziva Proročicom ovih posljednjih vremena. Često se njeno poslanje remeti šutnjom i odbacivanjem. Dana 5. ožujka 1982., kazala je sljedeće: "Baš kao što su u Jeruzalemu pobijeni svi proroci, baš kao što je u tome gradu sam Sin Božji, obećani Mesija, iščekivan kroz tolika stoljeća, odbačen, pogrđen i osuđen, tako je i danas u Crkvi, novom Božjem Izraelu, spasonosno djelovanje vaše Majke, Nebeske Proročice ovih posljednjih vremena, prečesto remećeno šutnjom i odbacivanjem. Govorila sam vam već na toliko načina, ali se mojih riječi ne sluša. Na brojne sam se već načine očitovala, ali se mojim znacima ne vjeruje. Moji se zahvati, pa čak i oni najiznimniji, osporavaju. O Novi Jeruzaleme, Crkvo Isusova, istinski Izraele Gospodnji!" Nova krv na dovratniku - pečat Primiti posebnu zaštitu Neba ne predstavlja nikakvu novost niti jedinstvenu pojavu u Pismima. Jahve je u brojnim navratima odijelio one koji imaju živjeti od onih kojima je umrijeti. Prorocima je rečeno što činiti i što reći. Daniel je bio odabran poradi svoje mudrosti i svojega stasa. S druge strane, narodi su i gradovi uništavani poradi grijeha; najbolji su primjeri u tom smislu Sodoma i Gomora. Pisma opisuju brojne ljude koje je poradi grijeha snašla propast. Krv na dovratniku bila je u Knjizi Izlaska "znak" za Anđela zatornika da prođe tako označenu kuću. Međutim, knjiga proroka Ezekiela prikazuje gnjev Božji prema grešnome naraštaju, kao i kaznu što ga je zbog toga snašla. Slijedi jedan izniman odlomak kojega tek malobrojni poznaju. Znak "Tau" na čelu "Tada zagrmje na moje uši i reče: 'Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!' I gle, dođoše petorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. A Slava Boga Izraelova vinu se s Kerubina nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: 'Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'Tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!' A drugima reče na moje uši: 'Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale, i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'Tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!' I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. I reče im: 'Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!' I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom. Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: 'Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela, da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?' Reče mi: 'Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve! I zato se moje oči neće sažaliti, i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!' I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: 'Učinih kako si mi zapovijedio!'" (Ezekiel 9,1-11). Današnja sigurnost Danas smo svjedoci jedne druge stvarnosti koja se odvija vezano uz one kojima je namijenjena posebna zaštita. Danas se "krv na dovratniku" i "znak 'Tau' /na/ čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba" daje Marijinoj vojsci. Poruka upućena Svećeničkom

marijanskom pokretu 12. studenoga 1981., navodi kako Nebo pečatom štiti sve one koji su uz Gospodina. Nikakvo zlo neće snaći one koji su na taj način obilježeni. U nastavku donosimo nekoliko poruka iz 1991. kojima se na neki način ponavlja taj značajni odlomak iz knjige proroka Ezekiela. "Stoga ste obilježeni pečatom moje ljubavi, po kojem se razlikujete od onih koji su dopustili da ih zavede Zvijer, te nose utisnut njen svetogrdni broj. Zmaj niti Zvijer ne mogu ništa onima koji su obilježeni mojim pečatom. "Zvijezda će ponora proganjati sve koji su obilježeni mojim pečatom, ali ništa neće moći nauditi dušama u koje sam ja osobno utisnula svoju sliku. Po krvi koju će mnogi od njih morati proliti, Božanska će Pravda biti ublažena i vrijeme će se moje Pobjede približiti.“ U jednoj kasnijoj poruci, od 29. rujna 1987., iznosi se sljedeće: "... Anđeli svjetla moga Bezgrješnog Srca upravo odasvud sabiru odabrane, koji su pozvani biti dijelom moje pobjedničke vojske. Oni vas obilježavaju mojim Pečatom. Oblače vas u snažan oklop za bitku. Još vas jednom prekrivaju mojim štitom. Daju vam Raspelo i Krunicu kao oružje kojim ćete izvojevati ovu veliku Pobjedu. Došao je čas odlučujuće bitke. Poradi toga, Anđeli Gospodnji interveniraju na upravo čudesan način, te su svakoga dana uz svakoga od vas, kako bi vas vodili, štitili i tješili." Dana 8. rujna 1989., Blažena je Majka kazala: "Ako moj Protivnik svojim znakom obilježava svoje sljedbenike, došlo je vrijeme da i ja također, kao vaša nebeska voditeljica, svojim nebeskim pečatom obilježim sve one koji su se posvetili mom Bezgrješnom Srcu i dijelom su moje vojske. Na vaša čela utiskujem svoj pečat najsvetijim znakom Križa mojega Sina Isusa. I tako otvaram ljudski um, kako bi mogao primiti Njegovu Božansku Riječ... Nasuprot onima obilježenima svetogrdnim znakom na čelu, ja stavljam svoju djecu obilježenu Križem Isusa Krista... Poradi toga utiskujem u vaše ruke svoj pečat koji je znak Oca, Sina i Duha Svetoga... Dopustite mi da vas na čelu i ruci obilježim svojim majčinskim pečatom..." Turzovka, Slovačka, 1958. Gospa je, za svoga ukazanja Mateju Lošuti godine 1958. u Slovačkoj kazala sljedeće: "Sva će moja djeca primiti i nositi znak Križa na svojim čelima. Taj će znak moći vidjeti samo moji odabranici. Te će odabranike Anđeli uputiti kako se imaju ponašati. "Moji će vjernici biti oslobođeni svakoga straha tijekom najtežih časova. Čuvat će ih dobri Duhovi, a hranit će ih Nebo, odakle će im dolaziti i sve daljnje upute."5 Za one koji bi mogli dvojiti u ove začudne izjave, Otkrivenje kazuje to isto u svom 7. poglavlju. Nije neobično da Bog štiti Svoje sluge: "Nakon toga vidjeh: četiri Anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem. I vidjeh drugoga jednog Anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici Anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: 'Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!' I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena sinova Izraelovih .." (Otkrivenje 7,1-4). Međugorska djeca govore o znakovima Jednom prilikom, kada im je Jan Conell postavljao različita pitanja, Marija i Mirjana pričale su o znakovima koji će prethoditi velikome znaku:6

P.: Ti i drugi vidioci spomenuli ste da će biti znakova datih unaprijed /koji će prethoditi Velikom Znaku/ na mnogim mjestima, kako bi upozorili svijet. Kada će započeti ti prethodni znakovi? O.: Znakovi na mnogim mjestima u svijetu već postoje. Mnogi ljudi mogu vidjeti te prethodne znakove. Mnogi su iskusili osobno ozdravljenje, kako tjelesno tako i duhovno, a također i psihološko. Mnogi imaju osobne znakove. Ljudi ovamo dolaze iz svih krajeva svijeta. Mnogi su se od njih susreli ili se još uvijek susreću s čudesnim znakovima u svojim životima. P.: Hoće li svi ljudi na zemlji vjerovati u Boga i u Blaženu Majku u trenutku kada se pojavi trajni Znak? O.: Blažena je Djevica kazala da će oni koji još uvijek budu živi u trenutku kada se pojavi trajni Znak biti svjedoci brojnih obraćenja među ljudima poradi znaka, ali je rekla također i to da su blaženi oni koji ne vide, a vjeruju. P.: Mirjana mi je rekla da će, čak i kada se pojavi trajni Znak, još uvijek biti nevjernikâ. O.: Blažena je Djevica kazala da će uvijek biti Judâ. P.: Vicka mi je rekla da Blažena Djevica s velikom žurnošću poziva na trenutačno obraćenje. Kaže kako će za one koji vjeruju tek površno, te su odabrali čekati na veliki Znak kako bi povjerovali, biti prekasno. Znaš li zašto će za njih biti prekasno? O.: Ovo je vrijeme velike Milosti i Milosrđa. Sada je vrijeme da slušamo poruke i promijenimo svoje živote. Oni koji to doista i učine, nikada za to neće moći dovoljno zahvaliti Bogu. Dozule, Francuska Magdalena je rođena 27. listopada 1924. u francuskoj pokrajini Normandiji. Majka je petoro djece. Iako, kako sama kaže, u to vrijeme nije bila osobito pobožna, 1970. godine, dok je bila u crkvi, prema njenim riječima, "dogodilo se nešto što nisam mogla objasniti... osjetila sam stanovitu slabost... bila sam kao opijena radošću i srećom. Činilo se kao da sam otkrila jedan potpuno novi svijet." Kada se vratila kući, osjećala se posve preobraženom zahvaljujući duhu koji joj je bio ispunjen radošću. I tako je započela još jedna priča nadnaravnih promjena što ih je doživjela obična osoba koja je mirno živjela svoju svakodnevicu. U razdoblju između 1972. i 1974., imala je vizije budućih događaja. Dana 1. ožujka 1974., Isus joj je kazao: "Reci Crkvi da mora obnoviti svoju poruku mira čitavome svijetu, jer su vremena teška. Sotona upravlja svijetom, zavodi umove i čini ih sposobnima uništiti čitavo čovječanstvo u svega nekoliko trenutaka. Ako mu se čovječanstvo ne odupre, dopustit ću mu slobodno djelovanje, što će za posljedicu imati katastrofu kakva nije zabilježena od potopa, a sve će se to dogoditi još prije kraja ovog stoljeća. Svi koji se dođu pokajati podno Slavnoga Križa (ovo je ukazanje poznato pod nazivom ukazanja Slavnoga Križa), bit će spašeni. Sotona će biti uništen, a nakon toga će zavladati Mir i Radost."7 Čini se kako bismo veliki Križ na nebu mogli ugledati kao znak posebne milosti, odnosno Upozorenja, prije dovršenja kazne i nastupanja tame. Dana 4. srpnja 1975., Isus je Magdaleni kazao sljedeće (ovdje donosimo samo dio te poruke): "Shvati ovo dobro: u danima koji su prethodili potopu, ljudi nisu ništa očekivali, sve dok se nije pojavila poplava koja ih je odnijela. Ali, danas ste upozoreni, proživljavate vremena o kojima Sam rekao: 'Na ovoj će zemlji biti nevolja svih vrsta: nepravda je uzrokom bijede i gladi, narodi će biti u tjeskobi, bit će veliki znakovi i pojave na Nebu i na zemlji.' Spremite se, jer su velika stradanja blizu, kakvima nije bilo sličnih od postanka svijeta pa sve do danas, i kakvih nikada više biti neće.

"Kažem ti, ovaj mladi naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude. Ali, ne boj se, jer - gle, na nebesima je Znak Sina Čovječjeg što ga je Magdalena vidjela kako sjaji od istoka sunčanog do zapada. Vi, Crkvene starješine, zaista vam kažem, po tome će se Križu uzdignutom nad svijetom narodi spasiti. Moj Me Otac poslao da spašavam i došao je trenutak kada u ljudska srca moram izliti Svoje Milosrđe." Brojna od ovih proročanstava i znakova također ukazuju na Drugi Kristov dolazak. Krist je Magdaleni 3. svibnja 1974. kazao: "Slavni Križ, odnosno Znak Sina Čovječjega, najava je skorog povratka Uskrsloga Isusa u slavi." 20. Velika kazna i tri dana Tame Vladavina je Očeva Poslanja završila s izlijevanjem potopa; vladavina je Sinovljeva Poslanja završila s izlijevanjem Krvi na Križu, a vladavina će Poslanja Duha Svetoga završiti s izlijevanjem "Vatre Ljubavi i Pravde" u posljednjim danima. Sveti Ljudevit Montfortski Nismo posve sigurni gdje završavaju ratovi i nesreće, a počinje velika kazna. Prema čitanjima iz Pisama, kao i porukama Svećeničkom marijanskog pokreta i drugih mistikâ, čini se kako su ratovi i nevolje tek uvertira u daleko znakovitije događaje. Kazna, pročišćenje i stradanja uzrokovani su ljudskim grijesima. Blažena Djevica govori o "vatri i krvi koje će uzrokovati najveće razaranje od postanka svijeta." Velika će kazna biti nešto više od "običnih" prirodnih katastrofa. Pisma upućuju na to kako je riječ o nizu katastrofalnih događaja, najvjerojatnije u vidu neke komete koja će se približavati zemlji i uzrokovati plimne valove. Glad što je mnogi spominju nije uzrokovana suhim i sprženim tlom, već naprotiv tlom natopljenim vodom. Ne raspolažemo podacima koji bi išli u prilog jednoj ili drugoj teoriji. Bez obzira na to je li riječ o kometi ili o asteroidu, na što su ukazivali drevni proroci, svakako znademo da je riječ o nečemu toliko znakovitom da svijet nikada prije nije vidio ništa slično. U najmanjem je slučaju riječ o nizu pogubnih i sve pogubnijih događaja. Ratovi, glad, uragani, financijski i društveni slom, potresi, nuklearne katastrofe, vatra s Neba, komete, otpad, tri dana tame, te dvije trećine ili više čovječanstva izbrisano s lica zemlje - možda su svi, a možda pak samo neki elementi kazne o kojoj je riječ. Novi Zavjet Velika je kazna katastrofa što je Isus opisuje u Matejevu Evanđelju, 24. poglavlje; Markovu Evanđelju, 13. poglavlje, te Lukinu Evanđelju, 21. poglavlje. Opisuje se također i u 2. i 3. poglavlju 2. Petrove poslanice, kao i u Knjizi Otkrivenja.

U 24. poglavlju Matejeva Evanđelja, Isus nam govori o znakovima Njegova dolaska: "A čut ćete za ratove i glasine o ratovima... Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. Ali sve je to samo početak trudova. Tada će vas predavati na muke i ubijati vas... Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih... I propovijedat će se ovo Evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak. Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore... jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti. I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio... Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane... A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i Slavom... A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni Anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. Kao u dane Noine; tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i dolazak Sina Čovječjega." Lukino Evanđelje 21,20 donosi sljedeće Isusove riječi: "Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje." U Lukinu Evanđelju 21,25-27, Isus nadalje kaže, "I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom." U Drugoj Petrovoj poslanici 2,4-9 čitamo: "Doista, ako Bog Anđela koji sagriješiše nije pošteio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi... - umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati (...)." Druga Petrova poslanica 3,3-10 donosi nam sljedeće riječi: "Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povodit će se za svojim požudama i pitati: 'Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.' Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju Riječ posta iz vode i po vodi. Na isti način ondašnji svijet propade vodom potopljen. A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi... Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rastaliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva."

U ovim nam se odlomcima iz Pisama događaji vezani uz veliku kaznu detaljno opisuju. Navedeni događaji vode k dolasku Isusovu, Novom nebu i Novoj zemlji. Odlomci iz Pisama pritom spominju ratove, glad, pošasti, potrese, lažne proroke, lažne mesije, lažna znamenja i čudesa, grozotu pustoši koja stoji na svetom tlu, pomrčinu sunca, prestanak svijetljenja mjeseca, zvijezde koje padaju s neba, razorenje Babilona (svijeta) i njegova bogatstva uz pomoć vatre unutar svega jednoga sata, Isusov dolazak, te bacanje Zvijeri i proroka njezina u bezdan. Marija, Kraljica prorokâ, ukazanjâ, porukâ Bog u ovim posljednjim vremenima šalje Svoju Majku, Kraljicu prorokâ, kao Proročicu, kako bi nas upozorila da molimo, postimo, pokajemo se i obratimo, da bismo spriječili uništenje čovječanstva ovom velikom kaznom. U nastavku donosimo odlomke iz nekih ukazanja koji govore o tim događajima. Iako smo o nekima od ovih ukazanjâ već govorili u prethodnim poglavljima, ovdje ih ponovno navodimo, kako bismo istakli snažan i cjelovit učinak Gospinih poruka: La Salette, 1846. Blažena se Djevica 19. rujna 1846. u La Saletteu u Francuskoj ukazala dvoje djece, Melaniji i Maximinu, kojima su povjerene tajne koje su se imale otkriti 1858., a kojima se proriču navedeni događaji, riječima koje podsjećaju na one iz Pisama. Melaniji je povjerena tajna "da će Lucifer, zajedno s velikim brojem zloduha, biti pušten iz pakla 1864. Malo-pomalo, oni će gasiti vjeru, zemlja će obilovati pokvarenim štivom, gradit će se crkve u kojima će se služiti tim zlodusima, Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem Antikrista, Crkva će biti na svome zalasku, svijet u neredu, zemlju će zadesiti ratovi, potresi, vatra s Neba, pošasti, zarazne bolesti, glad i ostale nedaće, rodit će se Antikrist koji će činiti čudesa, izmijenit će se godišnja doba, zemlja će rađati samo zlim plodovima, zvijezde će napustiti svoje uobičajene putanje, mjesec će odavati blagi crvenkasti sjaj, voda i vatra uzrokovat će trzaje zemlje, u zraku će se čuti glasovi. Blažena je Djevica kazala: "Sada je čas. Ponor se otvara. Evo kralja kraljeva tame, evo Zvijeri s njenim podložnicima, koja sebe naziva ‘spasiteljem svijeta’. Ona će oholo krenuti uvis, put Neba. Oborit će je dah Svetoga Mihaela Arkanđela. Past će, a zemlja, koja će se već tri dana nalaziti u neprekidnome nizu obrtaja, otvorit će svoju užarenu utrobu, te će ona zauvijek, zajedno sa svojim sljedbenicima, potonuti u vječne bezdane paklene. A potom će vatra i voda pročistiti zemlju i progutati sva djela ljudske oholosti i sve će se obnoviti. Boga će se služiti i veličati."1 Fatima, 1917. Godine 1917., Blažena je Djevica u Fatimi u Portugalu prorekla uzdizanje Crvenoga zmaja u Rusiji, i to prije početka boljševičke revolucije, koji je uslijedio u studenome te iste godine. Zatražila je posvetu Rusije njenom Bezgrješnom Srcu i Pričešćivanje na prve subote u mjesecu, kao zadovoljštinu za grijehe. Ako se njenom zahtjevu udovolji, kazala je Marija, Rusija će se obratiti i vladat će mir. U protivnome, Rusija će svoje zablude proširiti po svem svijetu, izazivajući tako ratove i progon Crkve. Dobri će postati mučenicima, Sveti će Otac puno propatiti, a razni će narodi biti izbrisani s lica zemlje. No, na kraju će njeno Bezgrješno Srce trijumfirati, Sveti će joj Otac posvetiti Rusiju, Rusija će se obratiti i za neko će vrijeme svijetu biti podaren mir.

Garabandal, 1961.-1965. Godine 1961., Gospa se ukazala u španjolskome mjestu Garabandalu, gdje je upozorila na to da se čaša Božje Pravde puni, te da se brojni kardinali, biskupi i svećenici nalaze na putu za propast i da će sa sobom povući brojne duše. Blažena je Majka upozorila da će nakon Pape Ivana XXIII biti još tri Pape, od kojih će jedan vladati vrlo kratko (Papa Ivan Pavao I vladao je svega trideset i dva dana), nakon čega će uslijediti kraj vremenâ. Kada je Papa Pavao VI naslijedio Petrove ključeve, Blažena je Gospa kazala kako će nakon njega uslijediti još svega dva Pape, prije no što nastupi kraj svijeta. Blažena je Majka u Garabandalu prorekla upozorenje za svijet, kao i Čudo koje će uslijediti u roku od godine dana nakon Upozorenja. Jedna je vidjelica kazala kako će Upozorenje biti tisuću puta gore od potresâ; bit će poput vatre, iako neće opržiti tijelo. Na nebu će se pritom zbiti nešto upravo zastrašujuće. Blažena je Majka rekla kako će doći vrijeme kada će izgledati kao da je sa Crkvom svršeno, kada će svećenici imati poteškoća sa slavljenjem Mise, te će biti vrlo teško govoriti o svetim stvarima. Daniel govori o ukidanju Mise, odnosno "svagdašnje žrtve", na neko vrijeme. Upitana kako će se to dogoditi, odgovorila je, "komunizam." Ako se ne odazovemo Upozorenju i ne promijenimo se nakon upozorenja i Čuda, Bog će poslati kaznu. Akita, 1973.-1981. U mjestu Akita u Japanu, dana 3. kolovoza 1973., Blažena je Majka kazala sestri Agnes Sasagawa sljedeće: "Da bi svijet upoznao Njegov gnjev, Nebeski Otac sprema se čitavome čovječanstvu poslati veliku kaznu." Dana 13. listopada 1973., Blažena je Majka sestri Agnes predala poruku koja predstavlja neotkrivenu treću fatimsku tajnu. U njoj je Blažena Majka rekla ovo: "Kao što sam vam rekla, ako se ljudi ne pokaju i ne poprave, Otac će čitavome čovječanstvu poslati veliku kaznu. Bit će to kazna veća od potopa, kakva još nikada dosad nije viđena. Vatra će pasti s neba i izbrisati velik dio čovječanstva s lica zemlje, dobre kao i zle, ne štedeći pritom niti svećenike niti vjernike. Oni koji prežive bit će toliko očajni da će zavidjeti mrtvima... "Djelo će đavolsko prodrijeti čak i u Crkvu, tako da će kardinali ustati protiv kardinalâ, biskupi protiv biskupâ, a svećenici koji me štuju bit će zlostavljani i izloženi protivljenju svoje subraće... Crkve i oltari bit će opustošeni, a Crkva puna onih koji prihvaćaju nagodbe, te će zloduh prisliti brojne svećenike i posvećene duše na napuštanje službe Gospodnje. Zloduh će biti posebno nemilosrdan prema dušama posvećenim Bogu." Međugorje, od 1981. do danas U Međugorju u Bosni i Hercegovini, Blažena se Majka 1981. godine stala ukazivati šestero vidjelaca. Također se lokucijama obraća još dvoje mladih ljudi. Tim je vidiocima ona otkrila kako su ova ukazanja posljednja ukazanja Blažene Majke na zemlji. Nakon što svatko od vidjelaca prim svih deset tajni, čovječanstvu će biti upućena tri upozorenja, a potom će se na mjestu ukazanjâ u Međugorju pojaviti vidljivi znak, kao svjedočanstvo ukazanjâ, te kako bi ljude pozvao natrag k vjeri. Deveta i deseta tajna ozbiljne su, i odnose se na kaznu za grijehe svijeta. Blažena je Majka kazala Mirjani da se kazna ne može izbjeći, ali da je se može umanjiti molitvom i pokorom. Ukloniti je se, međutim, ne može u potpunosti. Blažena se Majka još uvijek ukazuje u Međugorju. Višee vidjelaca primilo je svih deset tajni, dok su ih ostali primili po devet. Cuenca, Ekvador, 1988. do 1990.

Blažena je Majka Patriciji Talbott iz mjesta Cuenca u državi Ekvador 6. siječnja 1990. kazala sljedeće: "Djeco, moje je Srce tako žalosno, jer nadolaze brojne prirodne, kao i ljudskom rukom izazvane katastrofe. Teška su vremena već nastupila; ovo je kratko desetljeće, koje će biti ispunjeno trpljenjem. Dječice, treći je svjetski rat blizu... Dječice, vremena je ostalo još malo, vrlo malo... U ovim posljednjim danima u kojima ću još biti prisutna, jer se bliži moj odlazak, svoja srca morate ispuniti svjetlošću mojega Sina, kako ne bi došlo do opadanja vjere. U veljači 1990., ona je rekla: "Započela su teška vremena. Bit će ovo deset vrlo tužnih godina. Vremena je malo." Blažena je Majka u listopadu 1988. Patriciji povjerila tajnu koja se sastoji iz tri dijela. Patricija je kazala: "Predala mi je tajnu prema kojoj će se u svijetu dogoditi loše stvari, a to je zapravo poziv na obraćenje." Patricija to zasad još ne može otkriti. Blažena joj je Majka rekla: "Reći ću ti mjesec dana unaprijed, tako da ćeš to moći objaviti." Nešto kasnije, uputila je Patriciju da smije otkriti neke dijelove tajne. Ta se velika tajna sastoji iz tri dijela. Patricija je kazala kako se sva tri dijela na neki način odnose na buduće događaje koji će biti kazna poslata našemu svijetu. Gospa je nekoliko puta spomenula mogućnost izbijanja trećeg svjetskog rata, te pojave prirodnih, kao i ljudskom rukom izazvanih nepogoda: "Dječice, znajte da je sve što činite svijetu na korist. Vaše molitve, pokora i post pomažu odvratiti izbijanje trećega svjetskoga rata. Sve je upravo onako kako sam već rekla. O vama ovisi. Na vama je hoće li kazna biti jednako silna kao žalost koju moj Sin osjeća ili će /ta kazna/ biti umanjena molitvom... Čovječanstvu se spremaju velike nepogode; svijetu prijeti treći svjetski rat. Nadolaze i ljudskom rukom izazvane nepogode." Blažena joj je Majka kazala neke detalje vezane uz rat koje je smjela objaviti: "Rat je blizu. Započet će lažnim mirovnim savezima, savezima u koje se ne smijemo pouzdavati. Brojne će zemlje biti zahvaćene, uključujući Kinu, Rumunjsku, Rusiju i Sjedinjene Države. Isprva će biti uključena i Poljska, ali, kada Sveti Otac napusti Rim, odlazeći prvo u Francusku, a potom u Poljsku, Poljska će biti zaštićena." Patricija je kazala kako je upravo poradi toga obraćenje sada toliko važno.2 Patricija je nastavila s otkrivanjem informacija što ih je dobila od Blažene Majke: "Zemlja će u trajanju od tri dana skrenuti sa svoje putanje. U to će vrijeme Drugi Isusov dolazak već biti blizu. Đavao će preuzeti vlast nad svijetom. Za to bi vrijeme obitelji trebale ostati u trajnoj molitvi. Poradi lažnih proroka, koji će krivotvoriti Kristove riječi, moramo biti u stanju milosti, kako bismo mogli razabrati dobro od zla. U našoj duši mora gorjeti plamen Isusa Krista. Ne bismo smjeli nikome otvarati vrata svojih domova /za vrijeme ta tri dana tame/. Jednostavno trebamo ustrajati u molitvi. Djevica je kazala kako bi bilo najbolje niti ne gledati kroz prozor, jer ćemo ugledati kako se nad ljudima vrši Božja pravda. Bit će to tako strašno da nećemo htjeti gledati." Blažena je Majka preko oca Gobbija Svećeničkom marijanskom pokretu (u razdoblju između 1973. godine, pa sve do datuma pisanja ove knjige), uputila nekoliko poruka: 15. rujna 1987.: "Kazna gora od potopa snaći će ovo jadno i izopačeno čovječanstvo. Vatra će sići s Neba i to će biti znak da je Božja Pravda utvrdila čas Svoga veličanstvenog očitovanja." 8. prosinca 1987.: "Proživljavate bolna vremena kazne. Proživljavate mračni čas pobjede moga Protivnika, koji je Knez tame. Proživljavate najteže trenutke pročišćenja." 15. studenog 1990.: Marija je govorila o velikoj kušnji koja će snaći Sjedinjene Države i čitav svijet. Blažena je Majka posebno napomenula da će Sjedinjene Države upoznati čas slabosti i

siromaštva, kao i "čas trpljenja i poraza." Grmljavina Božje pravde tada će stići: "Za vašu je zemlju /SAD/ stigao čas velike kušnje... Grijesi nečistoće šire se sve više i više, dok se nemoral proširio poput mora koje sve drugo prekriva. Homoseksualnost, grijeh nečistoće koji se protivi prirodi, opravdava se; sredstva za spriječavanje začeća života rutinski se koriste, dok su se pobačaji - ta ubojstva nedužne djece, koja pred licem Božjim vape za osvetom - tako proširila da se vrše u svim krajevima vaše zemlje. Stigao je čas božanske pravde i velikog milosrđa. Upoznat ćete čas slabosti i siromaštva; čas trpljenja i poraza; pročišćujući čas velike kazne. "Nastupila je velika kušnja za čitavo čovječanstvo. Kazna što sam je bila prorekla u Fatimi, te koja je sadržana u onom dijelu tajne koji još nije otkriven, uskoro će se dogoditi. Na svijet je došao veliki trenutak božanske pravde i milosrđa. Radi toga sam željela da budete ovdje. Morate biti apostolima ovih posljednjih vremenâ..." Amerika će upoznati siromaštvo i poraz! Ozbiljne su to izjave izrečene od same Blažene Djevice. Nikada dosad nije nas još tako nešto pogodilo na sveopćoj državnoj razini. Dana 22. studenoga 1992., Blažena je Majka ocu Gobbiju kazala, "Došlo je vrijeme koje je prorekao prorok Zaharija. Gospodnje proročanstvo. U svoj će zemlji dvije trećine biti istrijebljene a trećina ostavljena. Tu ću trećinu provesti kroz vatru; pročistiti kao što se pročišćuje srebro, ikušati kao što se kuša zlato." (Zaharija 13,7-9) Marija govori da će dvije trećine čovječanstva stradati! / Napomena: Nakon tiska ove u Fatimi je Majka Božja Don Gobbiju 11.ožujka 1995. objavila sadržaj Treće fatimske tajne ovim rijelima: “Danas, na istom mjestu gdje sam se ukazala, želim vam objaviti svoju tajnu. Moja tajna odnosi se na Crkvu: U Crkvi će se privesti kraju veliki otpad, koji će se proširiti na cijeli svijet, otpad će se sastojati u općem napuštanju Evanđelja i prave vjere. U Crkvu će ući nečisti čovjek, koji se suprostavlja Kristu, i koji će uvijetu u nju grozotu pustoši, ostvarujući tako strašno svetogrđe o kojem je prozborio prorok Daniel (Mt 24,15) Moja tajna odnosi se na čovječanstvo: Čovječanstvo će doživjeri vrhunac pokvarenosti i bezbožnosti, pobune protiv Boga i otvorenog suprostavljanja njegovom Zakonu ljubavi. Čovječanstvo će spoznati čas svoje največe kazne, koju vam je predskazao prorok Zaharija “(Zaharija 13,7-9). Nebeska Majka ponavlja što jerekla 22.studenog 1992./ . Dana 8. veljače 1990., Gospodin se ukazao Patriciji Talbott i kazao joj kako će jedan od znakova koji će ukazati na blizinu kazne biti kometa koja će proći pokraj zemlje. Kazao je kako nas Njegova Majka pripravlja na Njegov Drugi dolazak. Poruke Boga Oca Eileen George majka je osmero djece. Živi u mjestu Worcester u američkoj državi Massachussetts, te od samog početka 80.-ih prima poruke od Gospodina. Njeno se poslanje odnosi posebno na svećenstvo, te je podupire velik broj svećenika i biskupa, uključujući i kardinala O'Connora iz New Yorka. Riječ je o ženi koja je puno pretpjela, te je, poradi raka, bila podvrgnuta brojnim operacijama. Nerijetko, kada govori svećenicima, obraća im se u povjerenju, dok svi ostali u tom trenutku moraju napustiti prostoriju. Poruke Boga Oca upućene Eileen George tijekom 1982.: Dana 20. veljače 1982., Bog Otac kazao je Eileen, "Doći će do trećeg svjetskog rata, a započet će ga čovjek koji nosi vjerski turban - Musliman. On će biti Antikrist kojega će na zemlju postaviti sâm Lucifer. Pa ipak, kada ovaj izvrši svoje djelo, još će moćniji od njega

ustati u Siriji. On će uzrokovati razaranje i patnju. Izazvat će lom srdaca i suze, kao i veliko progonstvo kršćana. Zemlju će potresati potresi. On će biti veliki Sotonin vladar. Nakon puno godina borbe." Eileen je upitala koliko godina? Bog Otac je odgovorio, "Petnaest. Nakon petnaest godina, nastupit će veliki mir, veliki mir. Zemlja će užasa pasti na koljena pred Marijom. Njen će ih plavi plašt zasjeniti, te će crveno poteći u more. Prekriveni tako plavim plaštem, oni će se u miru i skladu pridružiti slobodnome svijetu. A potom će zavladati dugi, dugi mir, dulji negoli što je ikada vladao zemljom." Što se tiče Antikrista, Eileen je kazala "Isus mi ga je pokazao: ima brkove, crnu kosu, i nosi turban." Dana 28. veljače 1982., Bog Otac kazao je Eileen: "Svijetom će zavladati velika glad. Čitav će svijet trpjeti od gladi. Svima će nedostajati hrane. Atmosfera će se mijenjati i izazivati velike nevolje na zemlji. Strašan potres..." Eileen je upitala, "Je li riječ o San Franciscu"? Bog Otac je odgovorio, "Zemlja će se otvoriti i progutati ga. Možeš ljude upozoriti, kako bi molili i promijenili stvari... Bit će zapisano da je Bog progovorio Svome narodu preko jedne od Svojih malenih koju je ljubio i kojoj je povjerio Svoju riječ." Eileen je upitala, "A što je sa zlikovcem koji nosi turban? Hoće li to biti njegovo prvo djelo upereno protiv nas?... 'Bit će to New York...' "Oh, pa kako bismo pod time mogli živjeti... Oh, presretnuti su, ali ovaj se provukao (hvata zrak)... Znam da nas ne kažnjavaš, znam da Si s nama sklopio savez, ali sve se to čini strašnim: glad, potresi. Bit će to kraj San Francisca, New Yorka... Nitko neće preostati /u tim gradovima/... Oče, a kada će sve to započeti?..." Izmjenit će se godišnja doba U razgovoru koji je s Eileen vođen u svezi toga razgovora, ona je kazala kako će glad biti "povezana s time što će planeti izmijeniti godišnja doba, te će nastupiti trajan mraz i hladnoća. Neće biti ničega za jelo. Rat će izbiti nešto kasnije, jer ćemo se prepirati oko nafte. Potom će se iz muslimanskoga naroda izdići Antikrist. Nosit će turban. Ljudi će taj turban zvati "Sotoninim okom." Riječ je o mladom čovjeku. "Moj je Otac kazao kako ga on već planira. Oružje se nagomilava... Bit će povezan s Rusima, komunistima. Bit će to Antikrist... Nosi duge haljine. Bit će vrlo inteligentan i dobro opremljen za nuklearni rat... Bit će gori od Hitlera. Taj će Musliman na nas ispaljivati rakete. Naš će ih radar otkriti, te će ih naši projektili presresti. Ali, neke će se ipak provući i pogoditi New York. "Moj Otac sada govori /vezano uz 'izmjenu godišnjih doba/ da će znanstvenici, astronomi to otkriti. Uzbunit će svijet, ali im nitko neće vjerovati. Potresi su strašni. Vidjela sam kako se ruše veoma velike zgrade. San Francisco bit će progutan. Potres će započeti na dnu oceana. Moj je Otac kazao da će poplave biti užasne. Neće ih se moći zadržati. Pred sobom će nositi zgrade, ulice i sve ostalo. Rat će tada već trajati, što će samo još dodatno otežati stvari.” Dana 3. ožujka 1982., Bog Otac je kazao Eileen: "Crkva se naginje poput tornja u Pisi. Prevalit će se, ukoliko se niotkuda ne pojavi apostol i progovori mudrošću Božjom... Moji se odabrani sinovi moraju promijeniti, jer Crkva ne ide nikamo. U godini koja dolazi, odijelit će se doktrina i predaja, te će se Crkva stati rušiti. Mora postojati taj nevidljivi izvor vjere, kako

bi komadiće držao na okupu. Svećenici će se okrenuti jedni protiv drugih i graditi utvrde međusobno, kao i protiv Namjesnika. Nastupit će velika tama, a ona je Crkvu već snašla. Doći će do velike diobe. Upućivat će se upozorenja, ali ih se neće slušati..." Eileen je svećenicima predala poslanje od Boga Oca. Dana 23. svibnja 1982., Bog Otac je Eileen kazao, "Ovo je iznimno značajno vrijeme za Crkvu... Ovo je Očev čas. On dolazi Svome narodu kako bi spasio Crkvu, jer sam Zli kroči zemljom kako bi proždro Božji narod."3 Tri dana tame Deveto zlo - tama "Pruži ruku prema nebu - rekne Jahve Mojsiju - pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati.' Mojsije pruži ruku prema nebu, i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti, i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost" (Knjiga Izlaska 10,21-23). "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljetii zvijezde će s neba padatii sile će se nebeske poljuljati (Matej 24,29). "Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih" (Otkrivenje 16,10-11). Kroz proteklih nekoliko godina, bilo je puno govora o tri dana tame, kojima će se pročistiti zemlja. Prikaz koji slijedi potječe iz jedne vizije brata Davida Lopeza. Njegova je vizija poput mnogih drugih koje su se nedavno zbile, dok se poklapa i s mnogima opisanima u djelima oca Alberta Heberta iz Luizijane, čije se mišljenje sve do nedavna smatralo ponešto pretjeranim. Otac Hebert već gotovo dvadeset godina govori i piše o tim stvarima. Danas postoji velika potražnja za njegovim knjigama. Kako se čas približava, te s ponavljanjem i sve većom jasnoćom porukâ, tri dana tame više nisu tek puka teorija, k tome još vrlo teško zamisliva, kao što je to bio slučaj još prije svega nekoliko godina. Brat David živi na teksaško-meksičkoj granici u malom seocu po imenu El Ranchilo, u pustinjačkom svetištu poznatu pod imenom Gospa od Blagosti. Nakon što je osamneast godina proveo u franjevačkom samostanu, David je tamo otvorio malo svratište u kojem pomaže nezakonitim useljenicima nudeći im hranu, krov nad glavom, kao i molitvu. Brat David trpi od posljedica moždane kapi, što mu znatno otežava kretanje i govor, te je njegova briga pri upravljanju ovog malenog utočišta utoliko veća i teža. Brat David hodočastio je već nekoliko puta u Međugorje, te nerado govori o tri dana tame, iako znade da je to danas vrlo vaška tema. Bratu je Davidu dato na znanje kako treba o tome govoriti, iako mu to teško pada. Poruka koju mu je dala Blažena Djevica Marija jest sljedeća - evo opisa njegove vizije u cijelosti: Poruka Blažene Djevice Marije bratu Davidu Lopezu

"Ne boj se triju dana tame koji će doći nad zemlju, jer će oni koji žive moje poruke, te provode život nutarnje molitve, biti upozoreni tri do tjedan dana prije no što do toga dođe. Moja djeca moraju nastaviti dati zadovoljštinu za svoje grijehe, te više moliti, kao što sam i preporučila. Trebaju se opskrbiti svetom vodom i blagoslovljenim predmetima, te razviti posebnu pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu, ispred kojega treba uvijek imati vječno svjetlo. Moraju se zadovoljiti udovoljavanjem temeljnim životnim potrebama, te biti manje ovisni o materijalnim dobrima. Svećenici moraju skrbiti ne samo za vlastiti nutarnji molitveni život, već također i razvijati nutarnji molitveni život svih svojih župljana. Jednako tako trebaju izbjegavati one koji spominju revoluciju i pobunu. Oni koji spominju revoluciju i pobunu učenici su Antikristovi. Rastužuju me vjernici Zapada koji su odbacili znakove svojega posvećenja. Njih će Sotona napastvovati na poseban način, te neće biti kadri odolijeti duhovnim i tjelesnim nasrtajima. Moraju se vratiti životu svetosti i poslušnosti Kristu, mojemu Sinu. Ne bojte se nikoga i ničega. Budite ispunjeni Božjom ljubavlju preko molitve, čitanja Svetoga Pisma i primanja sakramenata. Bit ću s vama u časovima tjeskobe i moja mi se djeca mogu obratiti za sigurno utočište. "Oni koji se bore protiv nekoga određenoga grijeha u koji stalno padaju, neka ne očajavaju, jer će Bog uzeti u obzir njihove želje i napore usmjerene ka nadvladavanju njihovih grijeha. Idi u Miru Božjem. "Za vrijeme ta tri dana tmine, neće više biti niti jednoga zloduha u paklu. Svi će biti na zemlji. Ta će tri dana biti toliko tamna da doslovce nećemo moći vidjeti 'prst pred nosom'. "U one dane, oni koji nisu u stanju milosti umrijet će od straha od strašnih zloduha koje će gledati. Djevica mi je kazala da zatvorim sva vrata i prozore i ne odgovaram nikome tko bi me izvana mogao dozivati. Najveće iskušenje s kojim ćemo se susresti jest đavao koji će oponašati glasove naših bližnjih. Rekla mi je, 'Molim te ne obaziri se na to, jer to nisu tvoji bližnji; to su zlodusi koji te pokušavaju namamiti iz kuće.' "Što se tiče mjesta u kojem živim, na početku ta tri dana, bit će ljudi koji će pokušavati prijeći rijeku (Rio Grande), ali im to neće uspjeti, jer neće ništa vidjeti i utopit će se. Bit će tako prestrašeni da će jedni druge ubijati i umrijet će u stanju grijeha. "Djevica mi je kazala kako je Bog odabrao neke ljude koji će na početku ta tri dana tame postati mučenicima, ali ne trebaju se bojati, jer će im Bog udijeliti ustrajnost, te će ih, nakon mučeništva, Anđeli dušom i tijelom uznijeti na Nebo. Ona nas upozorava neka molimo Gospodina da ti dani ne nastupe zimi, te da ne bude trudnica pred porodom, jer, ako dođu zimi, hladnoća će biti vrlo snažna, a neće biti nikakvih umjetnih izvora topline, te žene koje će rađati neće moći primiti nikakvu liječničku pomoć. "Povjerila mi je i dvije milosti koje ne smijem nikome otkriti. Rekla mi je također i ovo, "Ljudi ne bi trebali tražiti znamenja niti gubiti vrijeme na 'pogađanje' datuma." To mi je kazala zato što, prema njenim riječima, postoji čovjek koji je nastojao proreći točan datum triju dana tame. Kada sam Djevicu upitao za to proročanstvo, ona mi je rekla samo, "Čuvajte se onih koji postavljaju datume." Ne bismo se trebali obzirati na datume. Kada bismo znali točan datum, ljudi bi živjeli u iščekivanju toga dana i ne bi se obraćali iz ljubavi prema Bogu. "Kazala mi je da će sati tame biti točno sedamdeset i dva, te da će ih se moći odbrojavati jedino mehaničkim satovima, jer struje neće biti. Nakon toga pročišćenja, nastupit će proljeće. Sve će biti zeleno, i sve će biti čisto. Voda će biti kristalno jasna, čak i ona iz slavina u kućama. Neće biti nikakvog onečišćenja niti u vodi, niti u zraku, niti u rijekama. "Najljepše je to što će ljudi živjeti od zemlje i raditi ne da bi preživjeli, već iz ljubavi i želje za međusobnom potporom. "Najvažniji način kojim možemo ostvariti ovu promjenu jest danas se obratiti i živjeti milosrdno. Živite u stanju milosti. Vrlo je važno stvoriti zajednice, odnosno unutarnje saveze, u kojima ćete moći primati pomoć od braće. Dani će tame biti vrlo teški za samce, kao i za

roditelje s odraslom djecom, budući da će izvana čuti njihove glasove. "Roditelji, a napose očevi obitelji, moraju svoju djecu naučiti moliti. Za vrijeme časova tmine, molitve će djece biti upravo čudotvorne. Dodatna poruka svećenicima "Želim dodati još i ovu poruku za svećenike. Njihova je odgovornost o svim ovim zbivanjima obavijestiti svoje župljane, podariti im snagu i obraćenje i reći im neka se ne boje. Njihova je dužnost prenijeti poruku dalje i ne bojati se proslijediti je, budući da je ta poruka već prije objavljena brojnim svetim ljudima, te više ne možemo gubiti vrijeme zanemarujući je. Potrebno je da oni sav naglasak stave na poučavanje ljudi kako se obratiti, kako se moliti u Duhu Svetom. Trebali bi ih učiti također i da se odveć ne opterećuju materijalnim stvarima, novcem, snagom, poslom, itd., jer one toga nisu vrijedne. "Jednako bi tako trebali propovijedati kako se pripraviti za smrt. Važno je propovijedati o posljednjim stvarima koje se tiču ljudi: smrti, sudu, Raju i paklu. Propovijedajte izričito o svijesti grijeha, a napose smrtnoga grijeha, sa svojim smrtonosnim posljedicama. Gospodinu je draže da se obratimo iz ljubavi, ali, ako je potrebno, možemo se obratiti i iz straha od suda. On će u svakom slučaju obraćenje prihvatiti i primiti, jer nas ljubi i želi naše spasenje. Bilo to iz ljubavi ili iz straha, jedino što je važno jest da Mu se predamo. Svećenici imaju obvezu voditi narod, nadasve svojim životima pružajući primjer potpunoga predanja Kristu." Veliki znak "Prije velikoga stradanja, pojavit će se znak. Na nebu ćemo ugledati veliki crveni Križ, i to u dan kada će nebo biti plavo i bez oblačka. Crvena boja označava krv Isusa koji nas je otkupio, kao i krv mučenika što ih je Bog odabrao za dane tmine. Križ će ugledati svi: kršćani, pogani, bezbošci, itd., kao i svi koji su na to pripravljeni (pritom je važno shvatiti da pripravljeni nisu samo kršćani, jer ima ljudi koji nikada nisu čuli Radosnu vijest, već svi oni koji slušaju Božji glas kroz svoju savjest), a koje će Bog povesti putem Kristovim. Oni će primiti milost tumačenja značenja Križa." Kako je brat David ipak naposljetku zapisao ovu poruku "Djevičinu sam poruku zapisao 11. rujna /1987./, dok sam se gotovo mjesec dana bio tome opirao. Tražio sam ljude koji bi me obeshrabrili oko pisanja ove poruke, ali ih nije bilo. I tako sam se obratio svom duhovnom vođi, te mi je i on rekao da je zapišem, ali ja to ipak nisam učinio. "Dana 11. rujna, pošao sam u San Antonio u Teksasu. Krenuo sam nekoliko dana ranije, kako bih se pripravio za posjet Pape Ivana Pavla II. Moji su me prijatelji poveli do jedne kapelice u mjesto Czestochowu, u kojoj sam se pomolio pred Presvetim Sakramentom koji je bio izložen u kapelici. Oko 11 i 40 prije podne, osjetio sam kao da mi Gospodin govori da se premjestim u glavnu crkvu (kapelica u kojoj je izloženo Presveto nalazi se sa strane glavnoga dijela crkve). I tako sam pošao tamo i počeo moliti krunicu pred kipom Djevice Guadalupsdke. Bilo je 11 i 45 kada sam, bez ikakva razloga, podigao oči i primjetio kako je kip oživio. Kip mi je tada otkrio neke osobne stvari o mojim prijateljima i svratio moju pozornost na činjenicu da još uvijek nisam učinio ono što je ona od mene zatražila. Potom mi je kazala. 'Želim da zapišeš poruku koju sam ti dala u Međugorju prije no što je zaboraviš, te da je potom odneseš biskupu, kako bi je potvrdio.' I tako sam pomislio, 'Ako je istina ono što mi je rekla za moje

prijatelje, zapisat ću poruku, a u protivnom to neću učiniti.' Razgovarao sam sa svojim prijateljima o onome što mi je Djevica otkrila o njima, i sve se pokazalo istinitim. I tako, budući da nisam imao više izgovora, odlučio sam je zapisati. "Dva tjedna kasnije, pošao sam do biskupa Fitzpatricka /biskupa Brownsvillea u državi Teksas, sada u miru/ i pokazao mu što sam napisao, u nadi da neće povjerovati i da se neće složiti. To se, međutim, nije dogodilo. Rekao mi je, 'David, ove mi riječi nisu nove. Ova poruka nije tvoja i ne smiješ je zadržati za sebe. Ona je namijenjena čitavome svijetu. Neću te spriječiti da objaviš ove riječi, ali, budi oprezan, jer ne žele je svi niti prihvatiti niti razumjeti. U svakom slučaju, u njoj nema nikakve doktrinalne, duhovne, niti moralne pogreške. (Bratu Davidu je vrlo stalo do toga da shvatimo kako biskup Fitzpatrick nije službeno potvrdio ovu poruku)."'4 Vrhunac kazne Jesu li tri dana tame vrhunac kazne? Već nekoliko godina, svijet prolazi kroz razdoblje pročišćenja, te će se sa svakom novom godinom razaranja pojačavati, ako su mistici diljem svijeta u pravu. U većini dijelova svijeta vladaju ratovi, glad, gospodarske i društvene poteškoće, dok se svakovrsni problemi samo nižu jedan za drugim. Velika kazna nastupa kada je kaos koji nas okružuje uzrokovan nevoljama na globalnoj razini. Pročišćenje nas vraća natrag k Bogu. Uzmimo primjer Filipina. Proteklih su godina bili izloženi jakim poplavama, snažnom potresu, erupciji vulkana na brdu Pinatubo, kao i još nekolicini događaja katastrofalnih razmjera. Danas su crkve na Filipinima ponovno pune. Postojeće je stanje na Balkanu pokazateljem nečega što će se s vremenom proširiti. Brojni vidioci vjeruju kako će kraljevstvo Isusa Krista u punini Njegove slave biti uspostavljeno odmah nakon tri dana tame. Zasad je još nejasno hoće li to biti "samo" Euharistijsko ili uistinu i Tjelesno kraljevstvo. Glasovi iz prošlosti govore nam o tim događajima. Kao što je biskup napomenuo bratu Lopezu, "te riječi nisu nove." U nastavku navodimo još neke Svece i vidioce koji su govorili o navedenim događajima. Mudrost stoljećâ vezana uz kaznu Riječi Blažene Majke upućene sestri Eleni Aiello, časnoj sestri iz Kalabrije, koja je bila utemeljiteljicom jednog redovničkog reda, i koja je nosila Rane Kristove: "Oblaci iz kojih će sijevati vatrene munje i vatrena oluja proći će preko čitavoga svijeta, te će kazna biti najstrašnija ikad zabilježena u povijesti čovječanstva. Trajat će sedamdeset sati. Zli će biti satrveni i uklonjeni. Brojni će biti izgubljeni, jer će tvrdoglavo ustrajati u svojim grijesima. Potom će osjetiti snagu svjetlosti nad tamom. Časovi su tame blizu." Blažena je Majka majci Eleni Leonardi kazala sljedeće: "Nepredvidiva će vatra sići nad svu zemlju i uništiti velik dio čovječanstva. Bit će to vrijeme očaja za bezbožnike: povicima i sotonskim svetogrđem, oni će moliti brda da padnu na njih i pokušati pronaći spas u spiljama, ali uzaludno. Oni koji preostanu, pronaći će Božje milosrđe u mojoj snazi i zaštiti, dok će svi koji se odbiju pokajati za svoje grijehe naći svoj kraj u vatrenome moru!" Sveti Gašpar del Bufalo (1786-1837,): "Smrt progonitelja Crkve koji se ne pokaju dogodit će se za vrijeme tri dana tame. Onaj tko preživi tamu i strah tih triju dana, mislit će da je sâm na svijetu jer će čitav svijet biti prekriven truplima."

Blažena Marija od Raspetoga Isusa iz mjesta Pau, zvana "Malena Arapkinja", (u. 1878.), proglašena blaženom 1983. od strane Pape Ivana Pavla II, utemeljiteljica karmelićanskoga samostana u Betlehemu.5"Za vrijeme tame koja će trajati tri dana, ljudi predani zlu će nestati, tako da će preživjeti samo četvrtina čovječanstva." Blažena Ana Marija Taigi znala je posve sigurno sudbinu mrtvih. Njen je pogled dopirao sve dqo krajeva zemlje i tamo otkrio ljude koje nikada prije nije vidjela, prodirući pritom u dubinu njihovih duša. Jedan je letimičan pogled bio dostatan; na što bi god usmjerila svoje misli, to joj se razotkrilo i bila bi joj data spoznaja o tome. Vidjela je čitav svijet onako kako mi gledamo pročelje neke zgrade. Bilo je jednako i s pojedincima i s narodima; vidjela je uzrok njihovih nevolja, kao i lijek kojim se one mogu ukloniti. Zahvaljujući ovom trajnom i nesvakidašnjem čudu, siromašna je supruga Domenica Taigia postala teologinjom, učiteljicom i proročicom. To je čudo potrajalo punih četrdeset i sedam godina. Siromasi ovoga svijeta su, jednako kao i velikani i prvaci Crkve, dolazili k njoj tražeći savjet ili pomoć. Našli bi je zauzetu kućanskim poslovima, a nerijetko i bolesnu. Nikada im nije odbila niti zadnju koricu kruha niti najdragocjeniji trenutak svoga vremena, dok bi, s druge strane, odbijala svaki poklon ili hvalu. Najmoćniji je prijatelji nisu mogli nagovoriti da im dopusti neka njenoj djeci pruže bolje uvjete od onih u kojima su rođeni. Kada bi se našla na kraju sredstava za život, rekla bi to Bogu, i On bi joj poslao sve što je trebala. Smatrala je kako je dobro živjeti od danas do sutra, poput ptica. Jedna joj je kraljica, izagnanica u Rimu, željela dati novac. "Gospođo," rekla je ona, "kako ste smiješni! Ja služim Bogu, a On je bogatiji od vas." "Doticala bi bolesnike, i oni bi ozdravljali; upozoravala bi druge na kraj koji im se bliži, te bi oni umirali svetom smrću. Podnosila je teška trpljenja za duše u Čistilištu, te bi joj duše, jednom oslobođene, dolazile zahvaljivati... Trpila je na tijelu i u duši... Shvatila je kako je njena uloga ispaštati grijehe drugih, da je Isus združuje Svojoj žrtvi. Evo nekih od njenih proročanstava: "Bog će poslati dvije kazne; jedna će biti u obliku ratova, revolucija i drugih zala, i započet će na zemlji. Druga će biti poslata s Neba. Čitavu će zemlju prekriti velika tama koja će potrajati tri dana i tri noći. Ništa se neće moći vidjeti, a zrak će biti ispunjen pošastima koje će biti usmjerene uglavnom na neprijatelje vjere, ali ne samo na njih. Za vrijeme će trajanja te tame biti nemoguće koristiti bilo kakvu čovjekovom rukom stvorenu rasvjetu, izuzev blagoslovljenih svijeća. Onaj tko iz znatiželje otvori prozor i pogleda van ili napusti svoju kuću, na mjestu će pasti mrtav. Za vrijeme ta tri dana, ljudi treba da ostanu u svojim kućama, mole krunicu, te vape Bogu za milosrđe... "Svi će neprijatelji Crkve, znani i neznani, stradati po čitavome svijetu za vrijeme te globalne tame, s iznimkom nekolicine onih koje će Bog uskoro obratiti. Zrak će biti onečišćen zlodusima koji će se pojavljivati u najstrašnijim oblicima. Vjeru će se progoniti, a svećenike masakrirati. Crkve će biti zatvorene, ali samo nakratko. Sveti će Otac biti prisiljen napustiti Rim... "Nakon ta tri dana tame, Sveti Petar i Sveti Pavao, koji će sići s Neba, propovijedat će po svem svijetu i izabrati novog Papu. Iz njihovih će tijelâ isijavati velika svjetlost koja će počinuti na kardinalu koji ima postati Papom. Kršćanstvo će se potom proširiti po svem svijetu. On je Sveti Namjesnik, odabran od Boga da se odupre oluji. Naposljetku će zadobiti dar čudesa, i njegovo će se ime slaviti po svoj zemlji. Čitavi će se narodi povratiti k Crkvi i lice će zemlje biti obnovljeno. Rusija, Engleska i Kina pristupit će k Crkvi."

Marie de la Fraudais (19. stoljeće): "Doći će tri dana potpune tame. Jedino će blagoslovljene voštane svijeće pružati nešto svjetla tijekom te stravične tmine. Jedna će svijeća dostajati za tri dana, ali neće davati svjetlost u kućama bezbožnikâ. Munje će prodirati u vaše domove, ali neće ugasiti blagoslovljene svijeće. Niti vjetar, niti oluja, niti potresi, neće ugasiti blagoslovljene svijeće. Crveni će oblaci, nalik na krv, prolaziti nebom, dok će grmljavina potresti zemlju, sve do samog njenog središta. Oceani će svoje zapjenjene valove bacati zemljom, te će se ona pretvoriti u veliko groblje. Tijela će zlih, jednako kao i ona pravednikâ, prekrivati lice zemlje. Glad koja će uslijediti nakon toga, bit će uistinu teška. Sav će biljni svijet biti uništen, zajedno s tri četvrtine ljudskoga roda. Ta će kriza nastupiti posve iznenadno, dok će kazna biti globalnih razmjera."7 Julka Šimašek (1921-19939) iz Našica, Hrvatska – članica Trećeg Reda Svetog Franje Asiškog. Bila je bogata mističnim doživljajima i proročkim vizijama. Tiskano je sedam knjiga njezinih bilježaka na hrvatskom jeziku i tri na engleskom. "... Ali, nakon tame, zemlja je ostala pusta. Prekrasno je toplo sunce zasjalo nad zemljom i svim živim bićima na njoj, ali je svega tu i tamo bio pokoji preživjeli. Priroda, stvorena od Boga, ostala je prazna - bez ljudi."8 Gospodin je Julki dao sljedeću poruku: "Tama, koju sam ti dao vidjeti, ima i ovo značenje: grijesi su ljudi tako crni da će otrovati sve na zemlji, kao i cijelu čistu atmosferu, pa čak i Moja Učenja što ih propovijedam među Mojim slugama. Grijeh će sve zamračiti. Sunce koje zagrijava zemlju simbolizira Mene, njegova Stvoritelja. Nevjernici kažu da Ja ne postojim i niječu Me, budući da Me se nigdje ne može vidjeti. Kao što si vidjela, tako će i biti. Doći ću brzo i u sjaju. Sva Moja stvorenja koja prežive Velka stradanja vidjet će Me. Nitko tada više neće moći reći da Ja ne postojim, jer ću biti blizu zemlje i sva će stvorenja na Zemlji čuti Moj Glas. Vidjet će Me prisutna tada, te, po drugi puta, na Posljednjem Sudu. "Bit će to Stado malo, i ja ću lebdjeti nad njim. U one će dane biti jedan Pastir i jedna Vjera, ona Rimokatoličke Crkve, koju sam uspostavio dok sam vidljivo hodio zemljom. Nakon nevolja što ću ih pripustiti na Moj tvrdoglavi narod na zemlji, ustat će dobar i čist naraštaj i zemlja će obilovati Mojim darovima. Moji sinovi i Moje kćeri obdržavat će Moje Zapovijedi, te će sve živjeti i rasti uz Moj Blagoslov u trajanju od trideset godina. Kasnije će se Moj narod ponovno okrenuti zlu i grijehu. Tada ću s Neba poslati Svoje glasnike, Henoha i Iliju, da ljude pouče pravoj Vjeri. "S juga će doći snažan topao vjetar. Zahvatit će čitavu zemlju i izazvati strašne oluje. Nakon toga će otprilike desetak gromova odjednom pogoditi zemlju takvom silinom da će se cijela protresti. To je znak da počinju velika trpljenja i crna tama. Ona će potrajati tri dana i tri noći. Poradi toga bi se ljudi trebali skloniti u svoje domove, dobro ih zatvoriti, te blagosloviti sebe i kuću svetom vodom i upaliti blagoslovljene svijeće. Vani će se događati takve strašne stvari, da će oni koji se odvaže pogledati umrijeti. Svi će zlodusi biti pušteni na zemlju, kako bi sami mogli uništiti svoj plijen. "Zlodusi će zavijati zemljom i dozivati mnoge, kako bi ih uništili. Što? Oponašat će glasove rodbine i prijateljâ, koji nisu stigli do kakva sigurna mjesta. Jednom kada taj užas započne, nikome ne otvarajte vrata! "Na mnogim će se mjestima u strahu okupiti više ljudi. Iz iste će skupine neki preživjeti, a neki stradati. Za taj će Dan i za taj trenutak, te za tu tamu, mnogi pripraviti blagoslovljene svijeće, ali one neće gorjeti ako ljudi nisu živjeli prema Mojim Zapovijedima; ostali ih neće moći zapaliti iz straha. Ali, onima koji vjeruju, pa makar imali samo i ostatak blagoslovljene

svijeće, on će potrajati tijekom ta tri dana i tri noći i neće se ugasiti. Neki će ljudi utonuti u dubok san što ću im ga ja poslati, kako ne bi vidjeli što se događa na zemlji." Kroz mnoge je godine Blažena Majka lijevala suze u svojim ukazanjima, kao i preko kipova, u znak svoje žalosti izazvane ljudskim grijesima. Posljednjih godina, vidioci (odnosno, duše žrtve), plaču krvavim suzama, kao i brojni kipovi. Julki je rečeno kako te krvave suze znače da je kazna neizbježna. "Krvave suze koje teku iz mojih očiju najavljuju da će Velika kazna zadesiti čitav svijet." Kristina Gallagher: Kristina citira Jeremiju, kada on u Pismima kaže: "Gospodin ulazi u sud s narodima... svih rasa... Gospodin Euharistije kaže: 'Gle, zlo će ići od naroda do naroda, i veliki će vrtlog prolaziti... i ubijeni će od Gospoda... od kraja do nakraj zemlje... u posljednjim ćete danima shvatiti ove stvari." Isus je kazao Kristini Gallagher: "Malena Moja, večeras te pozivam da pišeš. Ne boj se. Dajem ti Svoj mir. Reci čitavome čovječanstvu neka se pripravi; došlo je vrijeme pročišćenja za sve čovječanstvo. Velika će tama pasti na svijet. Nebesa će se potresti. Jedina će svetlost biti Sin Božji i Čovječji. Munje će sijevati kao nikada dosad. Moja će ruka stići svijet brže od vjetra. Ne boj se. Brojni su te kušali pokolebati. Kažem ti, malena Moja, uvijek se ujedinjujte sa Mnom, svojim Gospodinom i Otkupiteljem. Ja sam vaš štit. Žudim za dušama iz ljubavi. Zlodusi divljaju zemljom. Oslobođeni su iz svoje jazbine. Reci čitavome čovječanstvu o Sedam Božjih pečata" (30. siječnja 1991.). Ne treba se ničega bojati Unatoč strahu što ga je osjećala za vrijeme i nakon te zastrašujuće vizije 20. kolovoza 1991., gđa. Gallagher naglašava kako cilj ozbiljnih poruka što ih je primila nije izazvati paniku ili bilo koga uznemiriti, te kako su Gospa i Isus obećali da se oni koji se ravnaju prema riječima Blažene Majke nemaju čega bojati." U poruci od 23. srpnja 1988., rečeno joj je: "Dijete moje, doći će do pročišćenja. Oni koji su služili Bogu u Njegovome Svjetlu ne trebaju se bojati..." Lubbock, Kraljica milosti,Teksas Blažena je Majka također govorila o kazni. "Jer, gle, vidi vjetrove kako se kovitlaju i snažno pušu upravljani Mojim moćnim rukama. Kažem vam svima, mladima i starima: Nitko ne zna niti dana niti časa. Jer, Moja je božanska Volja da kušate gorčinu Mojih kazni. Zato vam kažem. Iako su Me mnogi /zaboravili/, ono malo ljubljenih koji su Mi ostali vjerni naći će utočište u Mojoj moćnoj sjenci. Jer moja će desna ruka udariti grešnike koji se nisu odvratili od svojih grijeha. Oni rastužuju Moje Srce. Oni bacaju ugalj na žar Mojega gnjeva" (30. svibnja 1988.). "Zato vam kažem: iako će mnogi stradati, oni koji su dostojni Mojega Novoga svijeta, u njemu će i cvjetati. I donijeti novi život koji će obnoviti ono što je izgubljeno. Kazne su pravedne. Radujte se u Mom "Žaru Ljubavi." Jer, u njemu će oni koji Mi ostanu vjerni imati vječni život" (13. lipnja 1988.). "Jer, gle, Gospodin Bog je ljut na narode i Gospodin Bog će imati Svoj dan kazni. Gospodin Bog će imati Svoj dan osvete, jer Njegov će moćni mač biti krvav. Jao stanovnicima zemlje,

jer njihove patnje neće izostati, te će spoznati da su /među/ njima bili proroci, a oni nisu poslušali njihova upozorenja" (18. srpnja 1988.).9 Vremena neće biti ugodna nikome na zemlji. Marijine su poruke vrlo jasne, te ostavljaju vrlo malo mjesta za bilo kakva dodatna tumačenja. Rečenice poput "došla je velika kušnja za sve čovječanstvo... dogodit će se kazna... Amerika će upoznati siomaštvo i poraz... Blagoslovljene svijeće koje će vam biti jedinim izvorom svjetlosti... živi će zavidjeti mrtvima", sve zajedno prizivaju slike koje nas čine vrlo nesigurnima u budućnost. Poradi toga, nema druge sigurnosti od one življenja u jedinstvu s Bogom. Blažena Majka spominje "našu sigurnost u tananim nitima Krunice i u Euharistiji, kao i posveti njenom Bezgrješnom Srcu." Isus, naša Blažena Majka, proroci, Sveci i mistici, govore ono što je već zapisano u Svetome Pismu. Kao što je Gospodin rekao proroku Danielu, "Ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti" (Daniel 12,9-10). Knjiga peta Novo razdoblje - Trijumf Dvaju Srdaca 21. Drugi Duhovi i razdoblje Mira Ulazite u vrijeme velike pobjede moga Bezgrješnog Srca. Približavaju vam se Drugi Duhovi. Drugi će Duhovi doći poput rijeke milosrđa i milosti koja će pročistiti Crkvu i učiniti je siromašnom i krjeposnom, poniznom i jakom, bez mrlje ili nabora, svu lijepu, nalik vašoj nebeskoj Majci. Ovdje ste kako bih vas oblikovala u novo srce ove Crkve, posvema obnovljene Duhom. Gospa ocu Gobbiju 28. lipnja 1990. Sveti je Ljudevit Montfortski (1673.-1716.) pisao o našim vremenima, duhu ovoga doba, događajima vezanima uz Drugi Dolazak, te razdoblju mira. "O Drugom Dolasku Gospodinovu, Mariju će Duh Sveti obznaniti na poseban način, kako bi, preko nje, Isus postao bolje poznat, te kako bi Mu se bolje služilo... Marija će u tim posljednjim danima zasjati više no ikad, kako bi povratila jadne grešnike koji su odlutali iz Božje obitelji... Međutim, duše okorjele u bezbožnosti izazvat će stravičnu pobunu protiv Boga, pokušavajući pritom zavesti i sve ostale duše (pa čak i one koje će se protiviti njihovoj pobuni), te će mnogi pasti poradi njihovih prijetnji, stupica i zavodljivih obećanja... Znajući da mu je preostalo još svega malo vremena, Sotona će udvostručiti svoje napore i nasrtaje. Povest će okrutna progonstva i na putove vjernikâ postaviti strašne zamke... Marija će podići apostole posljednjih vremena kako bi zaratili sa zlime... Oni će biti maleni i siromašni u očima svijeta, te će ih ostali članovi Tijela Kristova čak i progoniti."1 Dana 24. prosinca 1978., Blažena se Majka obratila Svećeničkom marijanskom pokretu.

Riječi Svetoga Ljudevita Montfortskog i one Kraljice Neba, slične su: "... Njegov će Drugi Dolazak, ljubljena djeco, biti poput prvoga. Kao što se ove noći dogodilo Njegovo rođenje, takav će biti i Isusov povratak u slavi, prije Njegova konačnog dolaska o posljednjem sudu, kojega je čas, međutim, još uvijek skriven među tajnama Očevim. Svijet će biti posvema prekriven tminom nijekanja Boga, svoga tvrdoglavog odbijanja Njega, kao i pobune protiv Njegova zakona ljubavi. Hladnoća će mržnje još uvijek biti razlogom poradi kojega će putovi ovoga svijeta biti prazni. Gotovo nitko neće biti spreman primiti ga. "Veliki Ga se čak neće niti sjećati, bogati će Mu zatvoriti vrata, dok će čak i oni koji Mu pripadaju biti odveć zaokupljeni traženjem vlastitih probitaka. 'Kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?' Doći će iznenada, a svijet neće biti spreman na Njegov dolazak. Doći će poradi suda za koji će se čovjek naći nespreman. Doći će uspostaviti Svoje kraljevstvo u svijetu, nakon što porazi i iskorijeni Svoje neprijatelje. "Čak i u tom Drugom Dolasku, Sin će vam doći po Svojoj Majci." Otajstvo: odabir Presvetoga Trojstva Riječi Blažene Majke upućene ocu Gobbiju 8. prosinca 1990., govore o vrlo neobičnoj ulozi što Joj ju je povjerilo Presveto Trojstvo: "Presveto me Trojstvo odabralo za Majku Riječi, koja se utjelovila u mojoj djevičanskoj utrobi, te sam vam tako podala svojega Sina Isusa. Njegov se prvi dolazak među vas dogodio u siromaštvu, poniznosti i trpljenju, jer je Isus želio poprimiti ograničenja, bijedu i slaboću naše ljudske prirode. I tako se moje majčinsko djelo odigralo u tišini, molitvi, skrovitosti i poniznosti. "Presveto me Trojstvo odabralo za Majku Drugoga Došašća, te je moja majčinska dužnost pripraviti Crkvu, zajedno s čitavim čovječanstvom, na primitak Isusa, koji vam se vraća u slavi." Marijine su riječi upućene ocu Gobbiju 15. kolovoza 1991., kada je progovorila o Novome razdoblju, bile jasne. Ona je kazala: "Novo razdoblje, koje vas očekuje, odgovara naročitom susretu ljubavi, svjetlosti i života između Raja, - tamo gdje sam Ja, u savršenom blaženstvu s Anđelima i Svetima - i zemlje, gdje vi, djeco moja, živite posred silnih pogibelji i nebrojenih trpljenjâ. To je Nebeski Jeruzalem, koji s Neba silazi na zemlju, kako bi je posvema preobrazio i tako oblikovao Novo Nebo i Novu Zemlju. Novo razdoblje prema kojemu putujete, vodi sve stvorenje ka savršenome veličanju Presvetoga Trojstva. Otac prima Svoju najveću slavu od svakoga stvorenja koje odražava Njegovu svjetlost, Njegovu ljubav i Njegov božanski sjaj. Sin obnavlja Svoju vladavinu milosti i svetosti, oslobađajući svako stvorenje od ropstva zlu i grijehu. Duh Sveti izlijeva puninu svojih svetih darova, uvodeći tako u spoznanje potpune istine, te obnavlja lice zemlje. "Novo razdoblje što vam ga pripravljam, podudara se s porazom Sotone i njegove vladavine posvuda. Sva je njegova moć uništena. Vezan je, zajedno sa svim zlodusima, i zatočen u pakao, odakle više neće moći izaći kako bi udio svijetu. Tamo vlada Krist u sjaju Svoga proslavljenog Tijela, dok Bezgrješno Srce vaše nebeske Majke slavi svoju veliku pobjedu u svjetlosti svoga tijela, uznesenoga u slavu Raja." Više mistika, kao i današnjih vidjelaca, govori o vremenima u kojima živimo, kao i o Novome Razdoblju koje nas očekuje: Julka Šimašek iz Našica, Hrvatska "Ali bit će ih tako malo, da će se svi preživjeli iz jedne regije okupiti na istome mjestu."2

"Stravična se crna tmina podigla na sjeveroistoku. Ispunila je čitavo nebo. Iznad te guste tmine, pojavio se prekrasan mladi Mjesec, koji je bio odijeljen od tame. Gospodin Isus je progovorio ovako: "Stravična crna tmina predstavlja smrtne grijehe što su ih ljudi počinili. Veličanstveni mladi mjesec predstavlja Malo stado, ljude koji će preživjeti veliku nesreću. Bit će to prekrasan rod, koji će sjajiti čistoćom duše i tijela." "Zemlja je preobražena u prekrasan vrt prepun cvijeća. Kupaju je žarke zrake sunca i obavija blistava čistoća. Sve se doima prozirnim, urednim i čistim. Ne vide se više planine, već jedino doline i brda" (21. listopada 1974.). "... U ovom vremenu, ljudi žive daleko od Mene, po svojoj pameti. Moja Mudrost i Moja Poniznost na svijetu se ismijavaju. Stoga ću preobraziti Zemlju, i ona će biti nova, u skladu s Mojim Zakonom. Ljudi čije ću živote poštedjeti, štovat će Moje Sveto Ime. Njihova će srca potresti Moj Glas, što će ga začuti nakon Velikoga suda..." Jednom se svećeniku učinilo da su se brojna proročanstva, a napose ona vezana uz upozorenje i veliko čudo iz Garabandala, još davno trebala ispuniti. Gospodin Isus na to je ovako odgovorio: "Kao što je prorečeno, tako će i biti. Ali, nemoguće je odložiti jedan dio, a da se pritom ne odgode i svi ostali događaji. Ako sam odgodio jedan događaj ondje, odgodio sam također i druge, te skratio /trajanje i silinu kazne/. "Na zemlji je puno duša žrtve. Preko njihovih molitava i žrtava, a napose preko posredništava Marije, Majke Božje, postignuta su brojna odlaganja. Preko toga je čitav postupak pročišćenja znatno produljen, te, zahvaljujući tome, velika nevolja neće biti onako teška kao što je to bilo prorečeno. "Nakon nekog vremena, Gospodin Isus je naredio neka prestane veliki sud. Tada se strašna tmina povukla sa zemlje, te je, zajedno sa svim zlodusima, nestala u užasnome ponoru. Zemljina se površina rastrgnula i ispunila grotlima. Izgledala je kao da ju je zadesilo snažno bombardiranje. Jedino su mjestimice preostale posve male površine. "Gospodin Isus i Njegova Nebeska Majka spustili su se na svoj prethodni položaj. Gospodin je kazao: 'Odijelio sam živu zemlju od one mrtve. Živoj sam zemlji dao Milost Svoje Mudrosti, kako bi živjela u Mome Duhu.' Bog Otac i Duh Sveti naredili su neka sunce zasja na Zemlju obnovljenom snagom. Zrak je postao kristalno čist, te se činilo kako je zemlja nanovo rođena." "Oblikovat ću Zemlju i obnoviti, te će biti ljepša negoli što je to sada. Moji će se zakoni razlikovati od sadašnjih, jer će Moje Božanstvo biti prisutno u svemu. Poći ću među Svoja stvorenja, kako bi Me mnogi mogli vidjeti i nebrojeni čuti, te priznati da sam Ja Živi Bog s Neba. Vidljivo ću sići među Zajednice maloga stada koje će biti Kraljevstvom Moje Presvete Majke." (31. svibnja 1976.). Jedan je Anđeo sišao s Neba i ovako dozivao vidjelicu: "Pođi sa mnom!" I dugo su vremena letjeli nad zemljom u pravcu juga. Kada su se spustili na tlo, Anđeo je otišao, a pojavio se Gospodin Isus. Bio je odjeven u bijelu haljinu i plavi plašt. Gospodin je rekao: "Julka, izmjerit ću Zemlju Svojim Mjerilom i urediti je u skladu sa Svojim Planovima, kao što je to bilo i predviđeno. " Vidjelica je primijetila: "Moj Gospodine Isuse Kriste, ali sva je Zemlja opustošena!" Nije se moglo vidjeti niti jedne kuće, pa niti kolibe. Gospodin je odgovorio: "Nalazimo se u jednom području neposredno nakon velike kazne... Kazna je prošla!" Vidjelica: "O, Gospodine, ali ne vidim niti jednoga

čovjeka!" Gospodin se Isus na to samo nasmiješio. "Potom je Julka na jugu zamijetila jednog postarijeg čovjeka. Približavao se teškim koracima. Kada je odjednom ugledao žive ljude, iznenadio se i zaustavio. Prepoznavši Gospodina Isusa, približio mu se i kazao: "Klanjam Ti se, Gospodine Isuse Kriste, Bože Moj! Zahvaljujem Ti što si se udostojao doći ovamo! Sâm sam i iscrpljen. Ne znam kuda bih pošao da nekoga pronađem; Ti si Sâm došao da me usrećiš! "Gospodin Isus mu se posve približio, pomilovao ga i utješio: "Naći ćeš ljude koji su još uvijek živi. Međutim, prije no što se sretnete, morat ćeš prijeći najmanje stotinu ili čak i dvije stotine kilometara. Budi siguran da ćeš ih pronaći! Upozoravam vas preko svojih izabranika i proroka, pa ipak imam tek nekolicinu gorljivih svećenika i redovnika, koji snažnim glasom pozivaju mrtve duše neke se probude iz svoga smrtnoga sna, prije Moga Drugog Dolaska. Oni koji ne vjeruju da Ja Jesam, vidjet će Me o Sudnjem danu, kada ću doći u Slavi kao Bog Neba i zemlje i svega stvorenoga. Dobrima ću tada biti radost, a opakima strah i stradanje. Sa zemlje će se uzdići glasni vapaji, te neće više biti vremena ni za što. Ostat ćete onako kako ćete se zateći u tom trenutku. Neki će umrijeti, dok će ostali preživjeti - sve u skladu s voljom Božjom. Bit će strašno! Radi toga se pojavljujem s Krvavim Suzama, kao znak dolaska kazne na svijet. "Slavljeno i hvaljeno budi Presveto i Nedjeljivo Trojstvo, Jedan Bog u Nama u sve vjeke Vjekova i u bogobojaznim dušama koje Mu se utječu i žive u skladu sa zakonima Njegovim. U tom ćete trenutku biti pod Mojom Zaštitom... Međutim, dodao je Gospodin, dolazi vrijeme kada će lice Zemlje biti obnovljeno. Nakon velikoga stradanja, svi će krajevi zemlje biti preobraženi" (listopad 1975.). Sestra Natalija Sestra Natalija mađarska je redovnica rođena 1901., koja je u vrijeme pisanja ove knjige još uvijek bila na životu. Isus ju je odabrao da trpi kao duša žrtve za svećenstvo, kao i da bude glasonošom za svijet. Najvažnija joj je zadaća bila svijetu prenijeti Isusovu želju da čitav svijet prepozna Njegovu Majku kao "Pobjedonosnu Kraljicu Svijeta". Na temelju, djelomice, i poruka što ih je primila sestra Natalija, Papa Pio XII je 1954. godine čitav svijet posvetio Mariji, a 31. svibnja odredio kao Blagdan Marije, Kraljice Svijeta. Poput mnogih Svetaca Božjih, i ona je provodila život u trpljenju, nakon što je proživjela i pritisak komunističkoga sustava u Mađarskoj. Gospina je ukazanja stala primati u vrlo ranoj dobi. Slijede poruke iz nekolicine ukazanja, koje se odnose na jedno buduće razdoblje mira. "Isus mi je u viziji pokazao da će, nakon pročišćenja, čovječanstvo živjeti anđeoski čist život. Doći će kraj grijesima protiv šeste zapovijedi, preljubu, kao i konac svim lažima. Spasitelj mi je pokazao kako beskrajna ljubav, sreća i božanska radost označavaju budući čisti svijet. Vidjela sam kako se Božji blagoslov obilato izlijeva na zemlju. Sotona i grijeh bili su posve poraženi i nestali su."3 Sestra Natalija, poput većine ostalih mistikâ apokalipse koji govore o toj temi, ovoj pobjedi mira pretpostavlja vladavinu velike pomutnje i straha u Crkvi, prvenstveno poradi prodiranja bezbožnosti u svetišta Crkve. Nikad joj nije otkriveno kada niti na koji način će se ovi događaji zbiti. Međutim, znala je da će nakon njih Crkva biti drugačija.

Obnovljena Crkva Sestra Natalija govori o obnovljenoj Crkvi: "Isus mi je rekao također i to da će se Crkva, očišćena i obnovljena velikim trpljenjima, ponovno odjenuti u poniznost i jednostavnost, te da će biti siromašna, kao što je to bila i na samome svome početku. Kako se budemo približavali kraju svijeta, ta će jednostavnost i siromaštvo naići na sve šire i šire prihvaćanje. Nakon kazne, neće više biti sredstava kojima bi se gradile velike palače ili nosila urešena odjeća. Svi će biti dobro upoznati sa svojim dužnostima, tako da nikakve titule više neće biti potrebne. "Vidjela sam da će, kada nastupe Veličanstveni mir i Vladavina ljubavi, biti samo 'jedno stado i jedan pastir.' Marija, Majka svih vjernih, vodit će život dušâ, pojavljujući se pritom u različitim oblicima. Ona će biti Kraljicom nadolazećega doba." Isus nadalje objašnjava: "Moja će Bezgrješna Majka svojom Kraljevskom moći poraziti grijeh. Ljiljan simbolizira pročišćenje svijeta, nadolazeće vrijeme Raja, kada će čovječanstvo živjeti kao da grijeha nema. Bit će to Novi svijet i Novo razdoblje. Bit će to vrijeme u kojem će čovječanstvo povratiti ono što je bilo izgubilo u Raju. Kada Moja Bezgrješna Majka satre glavu zmiji, zatvorit će se vrata pakla. Anđeoske će čete biti dijelom toga leta. One koji Mi pripadaju opečatio sam Svojim pečatom, tako da niti oni u ovome letu neće biti izgubljeni.4 Brat David Lopez, Teksas "Rekla mi je da će sati tame biti točno sedamdeset i dva, te da će ih se moći brojati jedino mehaničkim satovima, budući da struje neće biti. Nakon ovoga pročišćenja, nastupit će proljeće. Sve će biti zeleno i sve će biti čisto. Voda će biti kristalno bistra, čak i ona iz slavinâ u kućama. Neće biti onečišćenja niti u vodi, niti u zraku, niti u rijekama."5 Terezija Lopez, Denver, Kolorado "Čak i nakon što se dogodi kazna, čak i onda, preostat će još sat vremena milosrđa. U tom će satu milosrđa čak i najgori od najgorih, koji su pretrpjeli kazne, imati posljednju priliku za obraćenje. Na zemlju će se smjestiti Novi Jeruzalem. Sve zlo više neće postojati, a mi ćemo se nalaziti u trajnome Raju, upravo onako kako je Bog spočetka to bio i zamislio."6 Poruka Blažene Djevice upućena 31. prosinca 1986. ocu Gobbiju odnosi se na pročišćenje, druge Duhove, kaznu, te Veliku pobjedu Bezgrješnoga Srca. Marija je kazala: "Molite i zazivajte Duha Svetoga, kako bi On što je prije moguće izveo čudo Drugih Duhova svetosti i Milosti, čime će se uistinu moći izmijeniti lice zemlje. Molite i činite pokoru. Molite Krunicu s ljubavlju i pouzdanjem. Uz pomoć ove molitve, u kojoj ste združeni sa Mnom, možete utjecati na sve ljudske događaje, pa i na one buduće koji vas očekuju. Uz pomoć ove molitve, možete zadobiti milost promjene srdaca, te ishoditi toliko željeni dar mira." Blažena je Majka nadalje rasvijetlila ove događaje u poruci upućenoj ocu Gobbiju 1. siječnja 1991.: "...Veliko trpljenje koje vas očekuje, treba vas pripraviti na rađanje Novoga razdoblja koje dolazi na svijet. Proživite ovu novu godinu u mom Bezgrješnom Srcu: ono je utočište što sam vam ga pripravila u ovim vremenima, opterećenima trpljenjima kako za pojedince, tako i za čitave narode. Vaša će se trpljenja pojačati s pojačanjem kušnje što je već započela... Ja sam navještaj novoga razdoblja. U dubokoj tami ovoga vašega vremena, ako živite sa mnom,

već možete doživjeti odsjaj novih vremena koja vas očekuju." Kako su godine prolazile, Marija je postajala manje zagonetnom, a više otvorenom, u svojim objašnjenjima toga Novoga razdoblja. Bol i trpljenja svakako mu prethode, dok će oni koji će preostati, a o kojima govore Pisma, biti baštinicima toga Novoga razdoblja, koje je obećano na tako živopisan način. Sveti Ljudevit Montfortski napisao je sljedeće o Drugom Dolasku, kao i o Marijinoj ulozi u tom vremenu: "Kada moj slatki Isus po drugi puta dođe na zemlju u Svojoj slavi, što će se svakako zbiti, kako bi ovdje uspostavio svoje kraljevstvo, za svoje putovanje neće odabrati drugi put doli Mariju, po kojoj je došao i prvi puta, na tako izvjestan i savršen način. No, Njegov će se drugi dolazak razlikovati od prvoga. Prvi je puta došao tajnovito i skriveno, dok će drugi puta doći na upravo savršen način, jer će se oba Njegova dolaska dogoditi po Mariji. Ali, jao! Eto otajstva koje nije shvaćeno. Neka svaki jezik umukne."7 Razdoblje mira "Ako ljudi budu činili kako im kažem, zavladat će mir." Ove riječi nade što ih je izgovorila Gospa Fatimska, prethodile su dugom iskazu o nedaćama za koje je prorekla da će snaći svijet, ukoliko se njeni zahtjevi ne uzmu ozbiljno u obzir. Neophodno je shvatiti kako sve ono što je ona kazala i dalje vrijedi: do mira će svakako doći, ako ljudi budu činili kako im ona kaže. Čak i sada, za vrijeme "posljednjih upozorenja", ako odgovorimo pokajanjem, dopuštajući našim srcima neka ih od grijeha očisti oprostu sklona Božja milost, zavladat će mir: prije svega, u srcu svakog čovjeka, a potom i u čitavome svijetu i u cijelome društvu, započinjući tako razdoblje mira, čiji je neizbježivi dolazak Marija prorekla. Da smo je od početka slušali, ili da smo je poslušali u bilo kojem trenutku dok nam se ona kroz sve ove godine obraćala, mogli smo spriječiti "ratove, glad, progon Crkve i Svetoga Oca." Brojni bi dobri ljudi bili pošteđeni mučeništva, glad ne bi poharala narode, Rusija bi već bila obraćena, te ne bi mogla "širiti svoje zablude čitavim svijetom." Do drugoga svjetskoga rata u tom slučaju nikada ne bi niti došlo. Novo razdoblje Trajni će znak najaviti "Razdoblje mira." Razdoblje će mira, što ga je Gospa obećala u Fatimi, doći. Trajanje je toga mira neodređeno; ona nas uvjerava kako će nam biti dato "stanovito razdoblje" mira. Mir se može narušiti grijehom. Kako se budu rađala djeca koja neće ništa znati o proteklome dobu i njegovoj propasti, niti o upozorenju, čudu, ili pak kazni, naći će se, poput i svih ostalih prije njih, napastvovana grijehom. Trajni će ih znak uputiti, potkrepljujući tako učenja njihovih roditelja, kako nikada ne smiju griješiti onako kako su griješili njihovi preci. U protivnom će mir što su ga baštinili ponovno biti izgubljen, nakon čega će ljudi bez ikakve dvojbe uništiti jedni druge i svijet dovesti do njegova krajnjega konca. "Ta će djeca, kao i njihova djeca, moći posjetiti Garabandal i promatrati znak - svjedočanstvo grijeha proteklih naraštaja, objašnjenje zbog čega je stari svijet morao doći k svome kraju, te zašto sada vladaju mir i jedinstvo, kao i upozorenje za budućnost da ljudi više nikada ne smiju toliko uvrijediti Našega Gospodina. Djeca će se današnjega naraštaja vraćati kućama okrijepljeni prizorom trajnoga znaka i njegovom snagom, jer će im on na neki način

rasvijetliti umove i zapaliti srca, te će spoznati svoju grešnost, i potaknuti ih na pokajanje, pročišćujući ih nakon što se približe njegovoj slavi. Kako se događaji u svijetu budu nizali, te život krene dalje svojim tijekom, oni koji se budu kretali u Duhu primit će rasvijetljenje zahvaljujući kojemu će razumjeti Evanđelje i njegove poruke, kako bi se znali dostojno pripraviti. Tajne će nam biti otkrivene, te će nam Gospodin obznaniti sve što bude potrebno, kako bismo se pripravili za dane koji dolaze. Majka Božja je po Svećeničkom marijanskom pokretu to potvrdila u poruci od 19. svibnja 1991.: "... Zadaća je Duha pripraviti čovječanstvo na posvemašnju promjenu, kako bi se obnovilo lice svega stvorenoga, i stvorilo novo nebo i nova zemlja. Poradi toga vas moli da s vjernošću ustrajete u cenakulima na koje sam vas potakla." Lubbock, Teksas "Nisam došla ovamo kako bih vas pripravila za blagdan svojega Uznesenja, već kako bih vas pripravila na dolazak mojega Sina... radi posljednjega suda. Draga moja dječice, slušajte Mene, vašu Majku" (11. srpnja 1988.). "Ja, Gospodin Bog, stvorit ću sve novo... novi mjesec... novu zoru, i sve ostalo. Novu Subotu. Staro će uminuti, kao /što će uminuti/ i njihove uvrede uperene protiv Mene. Narodi će Me ponovno zvati svojim Bogom, dok će oni biti Moj narod. Ponovno će Me se častiti, slaviti i uzdizati." (1. kolovoza 1988.). Svaka suza bit će otrta Poruka upućena po ocu Gobbiju 1. studenoga 1989., koja govori o Novom Jeruzalemu, sadrži utjehu i nadu za budućnost. Okoliš, kao i sve ostale stvari, izmijenit će se natrag na sliku Božju, upravo kako je On to bio i namijenio i za Adama i Evu. Grijeh će biti odagnan i očišćen sa zemlje. Evo naše nade za budućnost u kojoj će sve postati novo: "...I stvarate prebivalište Božje među ljudima, kako bi svi mogli postati Njegovim narodom, gdje će svaka suza biti otrta s njihovih očiju, te više neće biti smrti, niti razdora, niti žalovanja, niti tjeskobe, jer staro uminu." Drugi Duhovi Dana 22. studenoga 1992., Blažena je Majka ocu Gobbiju, povodom svetkovine Krista Kralja, kazala sljedeće: "Isus Krist jest Kralj, jer je dijelom Njegova Božanskog poslanja sav stvoreni svijet povratiti k savršenom veličanju Oca, očistiti ga gorućom vatrom Duha Svetoga, kako bi bio posvema oslobođen svakog zloduha, svake sjenke grijeha i tako se mogao otvoriti blagoslovu novog zemaljskog raja... Na takvome će svijetu, obnovljenom savršenim životom u zajedništvu s Ocem, Isus Krist obnoviti Svoje slavno kraljevstvo, kako bi djelo Njegova božanskoga otkupljenja doseglo svoje savršeno ispunjenje." Dana 8. prosinca 1992., Blažena je Majka preko oca Gobbija kazala: "Sveti će Grad naposljetku okupiti onaj dio čovječanstva koji je otkupljen i spašen, jednom kada se u potpunosti oslobodi od robovanja Sotoni, grijehu i zlu, preko pročišćenja, velikih stradanja, te strašne kazne. Grješni će grad tada nestati, te će se sve stvorenje otvoriti kako bi primilo Sveti Grad, Novi Jeruzalem, s Neba sišao...

"Ugledah novo Nebo i novu zemlju, jer staro Nebo i zemlja uminuše i mora više nema. Vidjeh Sveti Grad, Novi Jeruzalem... urešen kao zaručnica koja čeka svoga muža... Dopustite neka vas privuče zanos vaše Nebeske Majke i slijedite me, vođeni miomirisima, kako biste sa mnom pošli ususret Svetome Gradu koji će sići s Neba na kraju bolnoga pročišćenja i velikih stradanja u kojima proživljavate ova posljednja vremenâ." Vrijeme preispitivanja Dana 14. lipnja 1979., na blagdan Tijelova, Marija je, u španjolskome mjestu Garabandalu, preko oca Gobbija progovorila sljedeće: "Njegovo će slavno kraljevstvo zasjati nad svime u trijumfu Njegove Euharistijske Osobe, jer će Euharistija ponovno biti srcem i središtem cjelokupnoga života Crkve." I tako Mistično Tijelo Kristovo nastavlja utirati nove putove. Naše navade, kao i teologiju, valja pomno preispitati, ako se želimo prilagoditi Duhu Novoga vremena. Kao što je Marija svoje majčinsko djelo obavila u tišini, u molitvi, u skrovitosti, te u poniznosti, i nama je tako činiti. Ona nam pokazuje put prema Isusu. Čini se kako na Nebu nema mjesta pregovaranjima. Plovimo nepoznatim vodama. Kao što je Blažena Majka kazala poslužiteljima na svadbi u Kani, "Učinite sve što vam kaže." 22. Apostoli Posljednjih vremenâ Objavljeno ti je, čovječe,što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu,milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." Mihej 6,8 Ako je istina ono što je napisano u Evanđeljima, u Naučiteljstvu Crkve, kao i u djelima prošlih i sadašnjih prorokâ, tada će se naši životi dramatično izmijeniti u sljedećih nekoliko godina. Nebo je glasno progovorilo, te nam mjesta ukazanjâ pružaju jedinstvenu priliku za daljnje jačanje našega duhovnoga oblikovanja. Pozvani smo na različite zadaće, u skladu s našim odgovarajućim životnim položajima, a Nebo nam je dalo neke smjernice koje nam valja slijediti. U odlomku koji slijedi, Isus ovako poučava svoje učenike: "Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj! Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." "Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu" (Luka 10,1-12).

Dana 8. lipnja 1991., Marija nas je preko oca Gobbija potakla da budemo odlučni u svojoj ulozi "Apostola Posljednjih vremenâ." Kada je riječ o vjeri, nema razlike između poruke Evanđeljâ i Marijinih govora Svećeničkom marijanskom pokretu. Marija je rekla: "Kao apostoli posljednjih vremenâ, morate hrabro navješćivati istine katoličke vjere; snažno propovijedati Evanđelje, te odlučno raskrinkavati pogibeljna krivovjerja koja se stavljaju pod krinku istine, kako bi bolje zavodila umove i tako veliki broj moje djece odvodila od istinske vjere. "Kao apostoli posljednjih vremenâ, morate, s jakošću malenih, izdržati oholu snagu velikih i učenih, koji su, zavedeni lažnom znanošću i ispraznom slavom, razderali Isusovo Evanđelje na komadiće, iznoseći njegovo tumačenje koje je racionalističko, humanističko i posve krivo." Uloga je apostola propovijedati Evanđelje svim sredstvima i talentima koji su mu podareni. Neki su proroci, učitelji, pastiri i evangelizatori. Dani usputnoga obdržavanja naše vjere, nalik su danima otključanih vrata - stvar su prošlosti. Danas je potrebno poznavati svoju vjeru, jer ćemo u protivnom biti bacani poput maloga čamčića u olujnoj noći. Žito se odvaja od kukolja i pečat se Neba stavlja na čela onih koji su s Bogom (Otkrivenje 7,3-4). Poruke se Evanđelja i mistikâ podudaraju. Vatre su nas pravde sustigle, te su ozbiljnost i žurnost Nebeskih poruka dosegle dosad nezapamćenu razinu. Poziv prorokâ Poziv prorokâ na propovijedanje Riječi Božje neobičan je. Ne osvrće se na rasu, spol, ili pripadnost nekom određenom društvenom stališu. Pisma nam govore o tome kako je Izaija bio aristokrat; Mojsije odgajan i omiljen na faraonovu dvoru, a David najmlađi u velikoj obitelji - mali pastir, koji naizgled nije bio obdaren nikakvim vrlinama što bi inače trebale krasiti jednoga vođu. Bog je gledao u srce. Ilija se nikoga nije bojao, pa je pozvan na bitku. Nikada nije odmjeravao snage, budući da Bog, uz još jednu osobu, uvijek predstavlja većinu. Sveti je Franjo Asiški rođen u obitelji bogatoga trgovca, te je poučavan u umjetnostima i jezicima. Don Bosco je bio zaigrani dječak rođen u velikom siromaštvu, koji nije mogao pohađati školu poradi nedostatka sredstava. Pa ipak, po odrastanju je osnovao red Salezijanaca, sa svjetskim ugledom, iako je politička klima njegovog vremena bila nesklona osvajanju mladih srdaca za Krista. Sveta Katarina Sienska bila je najmlađa od dvadeset i dvoje djece, nepismena još u razmjerno odrasloj dobi, dok je danas serafskom naučiteljicom Katoličke Crkve, čija su djela nadahnula već brojne naraštaje. Pape i kraljevi dolazili bi k njoj tražiti savjet. Brojni među ovim ljudima nisu imali ništa drugo zajedničko doli činjenicu da ih je Nebo odredilo za propovijedanje Evanđelja bez rezervi ili nagodbi. Kroz sve su to oni gubili stare prijatelje i stjecali nove, ali ti proroci i sveci nisu marili za ljudsku mudrost. U gotovo svim su slučajevima polazili od ono malo znanja kojim su raspolagali, dok su sve ostalo prepustili vjeri. Tek sada možemo vidjeti koliko su bili u pravu. Nerijetko su bili nesigurni u sebe kada bi primili poziv, ali su ga ipak poslušali. Isto vrijedi i za nas danas. Sveti je Ljudevit Montfortski govorio o danima što ih upravo proživljavamo: "Rekao sam da će se to zbiti, napose na kraju svijeta, ali i sada, budući da Svevišnji, kao i Njegova presveta Majka, Sebi moraju podići velike Svece koji će ostale Svece nadići u svetosti onako kako cedri libanonski nadvisuju nisko rastlinje. Te će velike duše, ispunjene milošću i revnošću, biti odabrane kako bi se suprotstavile neprijateljima Božjim, koji će, pak, obilovati posvuda. Odlikovat će se naročitom pobožnošću prema Blaženoj Gospi, te će biti prosvijetljeni njenom svjetlošću, ojačani njenom okrepom, vođeni njenim duhom, podržavani njenom rukom, pa će se jednom rukom boriti, a drugom graditi. Jednom će se rukom boriti, zbaciti i smrviti

heretike zajedno s njihovim herezama, šizmatike zajedno s njihovim šizmama, idolopoklonike zajedno s njihovim idolopoklonstvima, te griješnike zajedno s njihovim bezboštvima... svojim će riječima i primjerom čitav svijet privesti k istinskoj pobožnosti prema Mariji. Time će si steći brojne neprijatelje, ali će ujedno izvojevati i brojne pobjede, te priskrbiti veliku slavu jedinome Bogu."1 Izaijin poziv Izaija je bio jedan od najvećih biblijskih proroka. Odlikovao se dobrim obrazovanjem i velikim znanjem. Bio je ujedno i svjestan svoje grješnosti ("Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana"). Njegova je poniznost vjerojatno bila razlogom njegova velikoga uzvišenja. Kada je jedan od Serafa donio žeravu da se njome dotakne njegovih usta, njegova je nepravda izbrisana. Izaija je potom pristao biti posrednikom. Evo što je o tome sâm napisao: "Tad čuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći?' Ja rekoh: 'Evo me, mene pošalji!' On odgovori: 'Idi i reci tom narodu: Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.' On mi odgovori: 'Dok gradovi ne opuste, i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju, i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme" (Izaija 6,8-13). Slične su okolnosti okruživale Jeremiju. On se osjeća nedostojnim, a imenovan je za proroka narodima, te mu je rečeno, upravo kao i Mojsiju, da će mu se riječi dati u usta, te da će se kraljevstvâ uzdizati i propadati. Tada on postaje Božjim čovjekom svojega doba. Jeremija kaže ovako: "Dođe mi riječ Jahvina: 'Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te. A ja rekoh: 'Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.' A Jahve mi odvrati: Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer J sam s tobom da te izbavim, riječ je Jahvina. I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš" (Jeremija 1,4-10). Kada bi Ivan Krstitelj, Franjo Asiški, ili bilo koji od biblijskih proroka, jednog nedjeljnog jutra ušetali u našu crkvu, što bismo pomislili? Vrlo bismo vjerojatno njihovo ponašanje i krute stavove ocijenili neobičnima i pomalo "uštogljenima" (rutima) o bi preko polovice, pa možda čak i tri četvrtine vjernikâ, ustalo i izašlo, budući da bi im njihovi stavovi bili pretjerani. Oni koje Bog poziva primaju milost propovijedanja Njegove riječi. Ivan Krstitelj nije štedio riječi kada je vlastodršca svoga doba, Heroda, prekorio zato što spava sa ženom svojega brata, te ga je to doslovce stajalo glave. Život u Kristu suprotan je životu svijeta, i uvijek će zahtijevati suprotstavljanje tome da ostane status quo (stanje kao što je) neće pružiti potporu promjeni, jer bi time sâm previše izgubio. Prorok će uvijek biti izvan prevladavajućeg mišljenja. Njegov se poziv upravo u tome i sastoji.

Životi ljudi koji su pronašli Boga i naviještali njegovu riječ podudaraju se kroz čitavu povijest - svaki je od njih imao hrabrosti reći istinu. Vrlina je to što je Nebo traži i od apostolâ posljednjih vremenâ. Poziv će proroka uvijek biti govoriti istinu bez ustručavanja i bez straha od ljudi. Marija Pavlović, jedna od međugorskih vidjelica, usmjerava nas u pravome smjeru. Upozorila nas je kako je Blažena Majka kazala da "nema ničeg novog" u onome što slušamo. "S Blaženom smo Majkom otkrili nov život. Na primjer, napočetku nam je dopustila da se u nju zaljubimo. Potom nam je, preko svojih poruka, omogućila da sve dublje i dublje ulazimo u življenje svega onoga što je zapisano u Pismima. Blažena je Majka kazala: 'Ove poruke koje vam dajem, ne predstavljaju ništa novo.' Iz tog nas je razloga pozvala da Bibliju stavimo na vidljivo mjesto u svojim kućama. Pozvala nas je da hodimo pravim putem. Kada smo se posve zaljubili u Blaženu Majku, ona se ovila kao nekim velom, i kazala, 'Nisam ja važna. Isus je važan." Mistično tijelo Kristovo Crkva se, počam od Svetoga Pavla, spominje kao Mistično Tijelo Kristovo. Važno je shvatiti kako nije riječ o samo počasnom naslovu. Ova rečenica, pod uvjetom da je ispravno shvatimo, pripisuje gotovo nepodnošljivu važnost nama slabim i grješnim ljudima. Doktrina Mističnoga Tijela Kristova jednostavno znači ovo: da je, nakon Njegova Uzašašća, pa sve do Njegova povratka u slavi kojim će nastupiti novo nebo i nova zemlja, Crkva jedino Tijelo uz pomoć kojega Isus obavlja svoje djelovanje u svijetu. U Svojoj dubokoj poniznosti i neiscrpnoj ljubavi prema čovječanstvu, Gospodin je Svoje spasonosno poslanje želio nastaviti prije svega preko ljudi koji priznaju Njegovo Gospodstvo i tvore Njegovu Crkvu. Doktrina Mističnoga Tijela otkriva iznimnu poniznost Našega Gospodina, koji se nije kao plijena držao Svoje jednakosti s Bogom. Pridružujući ljude Svojem trajnom djelu spasenja, Isus na neki način nastavlja napuštati Svoju svemoć, što je započeo Svojim Utjelovljenjem. Budući da smo Mistično Tijelo Kristovo, uistinu možemo pokvariti Božje planove; narušavajući ih svojom mlakošću i usporavajući ih svojom tromošću. Suprotno, međutim, također vrijedi: mi sudjelujemo u otkupljenju svijeta onda kada svoju ljubav i svoj trud; svoja trpljenja i svoje molitve, sjedinimo s mukom Gospodinovom. U svojoj poslanici Kološanima, Sveti Pavao piše da se zapravo raduje svome trpljenju za Crkvu u povojima , budući da time "dopunja/m/ što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo" (Kološanima 1,24). Dakako, Sveti nam Pavao time ne želi reći kako je Kristova žrtva nepotpuna - sve što je Bog od nje tražio, njome je i postignuto. Međutim, Kristova je žrtva među ostalim postigla i to da je osposobila ljude za suradnju s Isusom u Njegovu otkupiteljskom poslanju. Trpljenja svetoga Pavla, a jednako tako i naša trpljenja, imaju dioništvo u otkupljenju svijeta. Gospodin i Gospa u svojim porukama neprestano naglašavaju našu ulogu kao sredstava Božjega djelovanja u svijetu. U svojoj međugorskoj poruci od 25. siječnja 1987., Gospa je naglasila kako je svjedočenje njenih poruka poslanje kojim možemo spasiti svijet. "Bog je odabrao svakoga od vas kako bi vas upotrijebio u velikom planu spasenja čovječanstva," kazala je Marija. Njene riječi podsjećaju na one Svetoga Pavla iz Poslanice Korinćanima: "A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ

pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!" (2. Korinćanima 5,18-21). U svojoj poruci od 2. siječnja 1989., Gospa je ponovila kako moramo surađivati s njom u ostvarenju Božjega plana: "Draga djeco, ove vam godine želim reći: molite! Vaša vas Majka ljubi. Želim surađivati s vama, jer mi je potrebna vaša suradnja. Želim da postanete, draga dječice, navjestitelji moji i mojega Sina, koji će vam donijeti mir, ljubav, obraćenje... Želim da budete putokaz drugima." U svojoj poruci od 24. srpnja 1988., Gospa je kazala kako najprije moramo postići mir u svojim srcima, da bismo ga onda mogli prenijeti drugima. Zatražila je našu suradnju u ostvarenju njezina Božanskog plana: "Draga djeco... živite ljubav. Želim vam podariti mir, kako biste ga mogli nositi drugima. Ne možete drugima dati mir ako ga nemate u sebi. Potrebna mi je, draga dječice, vaša suradnja, jer postoje brojni planovi što ih bez vas ne mogu ostvariti. Molite, molite, molite!" Nešto manje od dva tjedna kasnije, 4. kolovoza 1988., Gospa je ovo ponovila: "Draga djeco... želim vašu suradnju. Želim surađivati s vama. Vaša mi je suradnja potrebna. Ne mogu ništa učiniti bez vas." Možda su najsnažnije Gospine riječi na tu temu bile pridržane za međugorsku primateljicu lokucija Jelenu, što ih je ona primila 30. srpnja 1987.: "Draga djeco, biti odabran od Boga uistinu je nešto veliko, ali, to ujedno za vas znači i odgovornost da više molite. Vi, odabrani, trebate poticati druge, kako biste bili svjetlo narodu u tmini... Draga djeco, to je razlog zbog kojega sam već tako dugo prisutna među vama: da bih vas povela Isusovim putem. Želim vas spasiti i, po vama, spasiti čitav svijet." Kao što smo već vidjeli, poruka je Našega Gospodina upućena 22. srpnja 1993. australskoj vidjelici Jozefini-Mariji, vrlo bliska Gospinim međugorskim porukama: "Ostanite u miru i budite postojani u ljubavi, vodeći moj narod u miru, no istovremeno ga ujedno i uvijek podsjećajući na Moju ljubav. Žrtvujte se, djeco moja, i budite mojim su-otkupiteljima u ostvarenju Očeva plana." Christina Gallagher Slične poruke sa više mjesta ukazanjâ upućuju nas na to kakva bi trebala biti naša uloga u posljednjim vremenima. Kristina Gallagher ovako komentira poruku Blažene Djevice: "Znakovit je i njen trajan naglasak na vrijednosti trpljenja, te kako oni koji trpe mogu učiniti puno dobra i pomoći pri spašavanju brojnih drugih duša "u tami", prihvaćanjem svakoga križa što ga je Bog dopustio. Kada ljudi spoznaju istinsku vrijednost Križa, oni istinski spoznaju također i ljubav Božju, koja jedina liječi srca i duše." Budite pripravni "Ljudi ne bi smjeli čekati na pročišćenje, kaznu, ili što drugo. Svakoga bi dana svoga života trebali biti pripravljeni, jer nitko od nas, bio mlad ili star, ne zna kada će nas se uzeti, kada nas Bog želi. On nas svakoga dana može ubrati poput cvijeta, te bi do našega pročišćenja stoga moglo doći već sutra, ili čak još i danas. Svatko od nas može biti uzet u svakom trenutku, te bismo uvijek trebali biti pripravni, i ne brinuti se odveć kada će se ovo ili ono dogoditi," naglasila je ona.

"Ljudi su upozoreni na ono što ih očekuje, kako bi se lakše vratili Bogu i zatražili Njegovo milosrđe. Oni koji mole i žive poruke, te slijede Riječ Božju, nemaju se čega bojati, ma što ih moglo očekivati, te neovisno o tome hoće li im životi biti oduzeti, ili će ih se ostaviti." Posvećene duše Gđa. Gallagher stavlja snažan naglasak na svetost svećenstva. Kaže da ljudi ne bi smjeli kritizirati svećenike, niti im tražiti mane, već da bi mjesto toga trebali više za njih moliti. Ona to ovako objašnjava: "Trebamo se stalno moliti za posvećene duše; svećenike i redovnike, biskupe, kardinale, moleći Boga neka im dadne milosti koje su im potrebne." Gospa joj je kazala kako se posvećene duše napada puno više negoli laike: "To su oni koji čuvaju Njegovo stado, te imaju veliki utjecaj na vjernike. Stoga moramo uvijek moliti da budu okruženi Svjetlošću Božjom i zaštićeni, budući da su nam toliko važni. Ako smatramo da je neki svećenik podbacio ili pao, moramo shvatiti da smo zapravo mi iznevjerili njega, jer, da smo za nj više molili, on bi bio primio pomoć da bude jači i odupre se napadajima koji su ga snašli." Vrijednost Krunice "Kroza sve svoje poruke, Djevica Marija naglašava snagu Krunice, te neprestano traži da se moli Krunica. Ona traži također i da je se moli sa srcem. U jednoj od svojih prvih poruka, Gospa je uputila ljude kojima je teško "prihvatiti moju poruku, kao i poruke mojega Sina; molite Krunicu srcem, sva tri otajstva, kroz devet dana. Prinesite te molitve Srcu mojega Sina i Duhu Svetomu za prosvjetljenje. Ako to možete učiniti, shvatit ćete. Gospa mi je rekla da kažem ljudima neka se naoružaju njenom Krunicom, te neka ona uvijek bude u njihovim srcima." Štitit će ih u vremenima kušnje i trpljenja. Poslušajte sve što vam kaže Isus je Mariamanti, vidjelici čije su poruke nadahnule Njegov Apostolat Svetog Majčinstva, rekao neke vrlo važne i zadivljujuće stvari. Maleni Krist: "Moja ti se Majka želi nastaviti obraćati. Pozorno saslušaj sve što ti ima za reći. Upregnut će brojne svoje vjerne sljedbenike u ostvarenju te čudesne zadaće. Morate biti pripravni na potpuno predanje, posebno sada, u ovim ključnim vremenima. Ne uskratite ništa u posvemašnjem predanju njoj, kao i zadaći na koju vas nadahnjuje, a to je Velika pobjeda njenog Bezgrješnog Srca. Tako ćete olakšati vladavinu Mog Presvetog Srca. Kao što je Marija bila navještajem Moje slave kada sam sišao na zemlju, tako će biti i predšasnicom Mog Razdoblja ljubavi i mira, što vam ga je bila prorekla u Fatimi. Lubbock, Teksas Ostali suvremeni mistici donose obilje materijala glede toga kakve bi trebale biti naše svakodnevne aktivnosti u danima koji leže pred nama. "Draga djeco, voljela bih da upoznate snagu molitve... snagu posta. Jer, kada molite i postite, moj Sin i naš Otac na Nebesima čuju vaše molitve. Budite uporni, djeco moja, u svojim molitvama. Morate bez prestanka moliti. Neka svako vaše djelo - sve što činite - bude molitva. Jer, kada molite srcem, Anđeli i Sveti na Nebu pridružuju vam se u vašim molitvama. Još vas jednom, draga djeco, moram podsjetiti na važnost čestog primanja sakramenata. Potrebne su vam brojne milosti što ih primate preko sakramenata Ispovijedi i

Svete Pričesti. Čitavom su svijetu potrebne milosti što ih primate kada primate sakramente" (20. lipnja 1988.). "Draga djeco, Sotona tumara ovom zemljom, tražeći kako da uništi brakove i obitelj. Draga djeco, morate moliti kao obitelj. Morate naučiti svoju djecu, morate naučiti svoje obitelji. Morate vrlo rano naučiti svoju djecu da mole s vama. Ali, ako su vam djeca i veća, nikada nije kasno početi. Molite kao obitelj. Jer, ponovno vas podsjećam, draga djeco, vaše će molitve zaslijepiti oči Sotoni" (26. rujna 1988.). "Djeco moja, ne budite tako zaokupljeni ovim svijetom da ne biste imali vremena moliti, ljubiti. Zapamtite, djeco moja, da vam Kraljevstvo Božje treba biti prvo na umu. Razmatrajte Matejevo Evanđelje, tamo gdje vas /Isus/ potiče da tražite najprije Božje Kraljevstvo" (24. listopada 1988.). "Maleni moji, moje se milosti dok za vas molim neprestano izlijevaju na vas, ali posebno je vrijeme milosti i blagoslova Sveta Misna Žrtva, vrijeme Blagoslova, kao i vrijeme molitve u obiteljima što sam ga odredila za vašu župu. Također neću zaboraviti niti vrijeme zagovorne molitve u skupini, kako bih na vas izlila svoju ljubav. Nebeski će Anđeli uvijek biti među vama, slaveći i veličajući Kralja." (25. prosinca 1988.). Gladys iz Argentine "Kćeri moja, moje se poruke trebaju čitati polako, kako bi ih se primalo onako kako ja to želim. Želim da svako dijete počne živjeti u Božjoj milosti, ljubeći Ga onako kako On to zaslužuje. Ljudska je slabost sve veća, što se više udaljavaju od Boga; poradi toga se danas čini kao da neprijatelj pobjeđuje. Kada bi moja djeca shvaćala sve što im njihova Majka govori, sve bi se promijenilo. Neka se dušom i tijelom predaju Gospodinu, zaufani da će ih Gospodin spasiti" (24. siječnja 1986.). “Kćeri moja, zahvaljujući nekolicini dobrih ljudi, brojni će zli ljudi biti spašeni. Želim reći da će uz pomoć molitve, trajne molitve pravih kršćana, brojni zadobiti spasenje. Ovime objašnjavam razlog svojega prisustva, kao i značenje mojih poruka koje su, u konačnici, riječ Gospodnja. Da bi spasenje duša bilo moguće, potrebno je obraćenje" (15. prosinca 1986.). "Onaj tko se ufa u Gospodina bit će uvelike nagrađen. U svakoj ste mojoj misli, pa vam stoga kažem ovo: ispunite se vrlinama, okanite se mana. Gospodin to traži od vas, ne dvojite, slijedite Ga" (14. veljače 1985.). "Sve stvoreno djelo je Božje. Njegova je Božanska Pravda, a Njegova veličina nadilazi ljudsko razumijevanje. Neka se čovjek odvrati od oholosti. Nema ničeg ljepšeg od poniznoga srca; poniznost je to što Gospodin uporno zahtijeva. Ono što je tvarno prolazi, dok ono što je duhovno ostaje. Ono što je zemaljsko vene i umire, dok ono što je nebesko traje" (15. svibnja 1987.). Julia Kim iz Naju u Južnoj Koreji "Bez prestanka moli za Papu, kao i za biskupe i svećenike Crkve. Svećenici su sada poput svijetlila koja nastoje i dalje pružati svjetlost, unatoč snažnim vjetrovima koji ih udaraju sa svih strana. Svećenicima je danas potrebno sve više dušâ žrtve koje će moliti, postiti i prinositi žrtve Bogu za njihovo posvećenje, kao i za uspjeh njihova poslanja" (11. kolovoza 1985.). Evangelizacija

Uloga je apostola uvijek bila i bit će propovijedanje Evanđelja. Već trideset godina, u detaljnim porukama Svećeničkom marijanskom pokretu, Blažena Majka upozorava, opominje, poučava, ohrabruje, te, općenito, brine za svoju djecu. Poruke iz 1992. odlikuju se posebnošću poziva na evangelizaciju. Prema podacima Državnog katoličkog registra "Marijini ljudi", samo u Sjedinjenim Državama postoji preko 200 marijanskih središta, mirovnih središta, te međugorskih (ili tome sličnih) središta. Svjetovni su mediji tvrdoglavo odbijali izvješćivati o onome što se odvija diljem svijeta, pa je Blažena Majka stvorila novu "kućnu radinost" onih koji su spremni ispričati ovu priču. Dvije poruke što ih donosimo u nastavku, a koje su, odvojeno jedna od druge, predate Svećeničkom marijanskom pokretu, otkrivaju što je Mariji trenutno na srcu glede apostolskoga rada. "Ja sam Majka Druge evangelizacije" "Vodim vas, poput zvijezde, svijetlim putem vjere u Isusovo Evanđelje. Morate ga svima navijestiti u snazi njegove cjelovitosti. Propovijedajte ga istom onom jasnoćom kojom vam ga je navijestio moj Sin Isus. Moja je majčinska zadaća oblikovati vas u apostole druge evangelizacije" (27. veljače 1992.). "Došao je trenutak vašega javnoga svjedočenja. Prikažite se svima kao moji ponizni sinovi, kao apostoli što sam ih oblikovala za veliku zadaću nove evangelizacije koja vas očekuje... pođite i evangelizirajte" (27. ožujka 1992.). Anđeli i njihova uloga u zaštiti čovjeka Jedno od velikih osiromašenja katoličke vjere danas jest naglo opadanje vjere u Anđele i oslanjanja na njih. Većina katolika pobožnost prema Anđelima smatra ostatkom jedne praznovjerjem obilježene prošlosti, odnosno, navikom koja je ukinuta putem reformi Drugoga vatikanskoga sabora. Pa ipak, sve je to vrlo daleko od prave istine. Proteklih su godina Pape snažno i opširno progovorile o potrebi da katolici traže i priznaju zaštitu Anđelâ Čuvara. Vjernicima su pritom predočili snažna učenja o Anđelima što ih se može naći u Bibliji, kao i Crkvenim učenjima, i to od najranijih vremena, pa sve do danas. Predvodeći svoje stado primjerom, Pape su modernoga doba sve odredom poznate po njegovanju prisnih odnosa sa svojim Anđelima Čuvarima. Naglasak što ga Pape i teolozi stavljaju na Anđele, može se pronaći i u porukama današnjih vidjelaca i mistikâ. Za gotovo sve od njih, ovo je posebno "vrijeme Anđelâ", u kojem se mi koji smo na zemlji moramo na poseban način osloniti na snagu i zaštitu naših nebeskih čuvara u nemirnim vremenima koja nas očekuju. Kao što je rekao budući Papa Pavao I dok je još uvijek bio biskup Venata: "Anđeli su u ovome dobu veliki stranci. Potrebno je puno više o njima govoriti kao o poslanicima providnosti u upravljanju svijetom i ljudima... /kao i/ sa njima razviti prisan odnos."2 Crkvena učenja i Pisma Biblija upravo obiluje spominjanjem Anđelâ, kao i njihovih naročitih djelatnosti na zemlji. Anđeli su prisutni u čitavom Starom i Novom Zavjetu, pomažući ljudima na najrazličitije

načine. Anđeli tako navješćuju Božju volju (Luka 1,5-19 i 26-38); vode i pomažu Božji narod (Knjiga izlaska 14,19 i Djela apostolska 12,5-11); svjetuju i poučavaju kako se valja ponašati (Knjiga Tobijina 36,10 i 12,7-12); liječe i izbavljaju ljude od bolesti i zloduhâ (Knjiga Tobijina 3,24, 6,7-9, 8,1-3 i 12,14-15); te provode Božju pravdu (Knjiga Postanka 19,12-13, Djela apostolska 12,18-22, kao i kroz čitavu Knjigu Otkrivenja). Katolička Crkva također obiluje snažnim naučavanjima na tu temu. Godine 1215., Četvrti je lateranski sabor ustvrdio kako je Bog, istovremeno sa stvaranjem tjelesnog, vidljivog svijeta, stvorio i nepregledni svijet duha - Anđele i njihovo Nebesko carstvo. To je učenje potvrđeno na Prvom vatikanskom saboru održanom godine 1869.3 I Drugi je vatikanski sabor ponovno progovorio o Anđelima, snažno podsjećajući vjernike u Dogmatskoj konstituciji Crkve da je Crkva uvijek, svetom i naročitom ljubavlju, zajedno s Blaženom Djevicom i Svecima, častila i Anđele.4 Crkvena su učenja o Anđelima toliko snažna i dosljedna da je 1968. godine Papa Pavao VI izdao svečanu izjavu u kojoj se vjera u Anđele proglašava temeljnim dijelom katoličke vjere.5 Otac je Karl Rahner, jedan od najvećih teologa modernoga doba, u svojoj Enciklopediji teologije napisao da "postojanje Anđelâ niti jedan istinski kršćanin ne može dovoditi u pitanje."6 Sve su suvremene Pape - od Pape Pija XI do Ivana Pavla II - poznate po razvijanju odnosa sa svojim Anđelima Čuvarima, kao i po poticanju vjernikâ da učine to isto. Ivan Pavao II možda je najutjecajniji, po svojoj katehezi o Anđelima.7 Tijekom godine 1986., Sveti je Otac čak šest puta poučavao o toj temi, što je veliki znak važnosti koju pripisuje Anđelima u ovom odlučnom razdoblju Crkvene povijesti. Ivan Pavao II govorio je o našem vremenu kao o vremenu "sraza između tamnih silâ zla i silâ otkupljenja."8 Vidioci i mistici Sveti Padre Pio Naglasak što ga Ckrveni vođe stavljaju na Anđele odražava se i kod današnjih vidjelaca i mistikâ. Gotovo jednoglasno, oni ustraju na činjenici kako su anđeli ovdje da bi nam pomagali, te da bi nas vodili, štitili i tješili, kao i da nam je njihova pomoć u sadašnjem trenutku od naročite potrebe. Svwti Padre Pio, čuveni talijanski svećenik, koji je također bio obilježen Ranama Kristovim, snažno je zagovarao pobožnost prema Anđelima. Sâm je mogao je vidjeti svog nebeskog Čuvara i razgovarati s njime. Padre Pio se često molio na nakanu kako bi ljudi shvatili veliku ljubav koju im je Bog iskazao dodijelivši svakome od nas osobnog Anđela Čuvara. Padre Pio je držao kako je ta činjenica od posebne važnosti za naše vrijeme, neprestano ponavljajući, "Uvjeren sam da je ovo vrijeme Anđelâ."9 Mariamante Mariamante, vidjelica čije su poruke nadahnule Apostolat Svetog Majčinstva, primila je nekoliko poruka o važnosti Anđelâ. Od Blažene je Majke tako primila sljedeću poruku: "Želim iskoristiti snagu legija Svetih Anđela kako bi vam pomogle i uputile vas u putove Božje, budući da sam ja Kraljica Anđelâ. Oni će uvelike sudjelovati u ostvarenju moje Velike pobjede. Oni svakodnevno nastavljaju bitku za vaše duše. Kada vam se obrate, nerijetko preko vaše savjesti, poslušajte ih. Oni će vam pomoći u poslušnosti Božjim zakonima i rastu u

svetosti. Često se molite Svetim Anđelima da vas vode i podare vam mudrost, kako biste u svojim svakodnevnim dužnostima vršili volju Božju, a oni će vam pomoći da Njegovu volju uistinu i slijedite." Mariamante je od malenoga Krista primila sličnu pouku: "Moja Presveta Majka uzrokom je radosti svih Anđela Nebeskih i Duša Blaženikâ. Oni čekaju na nezinu riječ kako bi vršili njenu volju, koja je uvijek jednaka volji Božjoj. Oni su njene legije Duša Blaženikâ, pozvane na borbu za vaše duše. Budite pozorni na djela Svetih Anđela u vašim životima. Oni će vam pomoći pri ostvarivanju onoga što je Bog za vas predvidio u životu." Eileen George Eileen George je mističarka koja, navodno, osim što ima darove ozdravljanja i poučavanja, može i vidjeti svog Anđela Čuvara. U knjizi pod naslovom Eileen George: Svjetionik Božje ljubavi, ona tvrdi kako je čak dvaput primila Pričest od Anđelâ. Piše također kako je i dvoje njezine djece spašeno od toga da ih pogazi auto, zahvaljujući čudesnoj intervenciji njihovih Anđela Čuvara. Eileen pritom naglašava kako skrb i revnost što je ona uživa od svog Anđela Čuvara nikako nisu jedinstveni: svim je ljudima Bog podario takve nebeske zaštitnike. Eileen potiče sve da razgovaraju sa svojim Anđelom Čuvarom, pouzdaju se u nj i ljube ga.10 Otac Stefano Gobbi Anđeli su stalna tema Gospinih poruka upućenih ocu Gobbiju. U svim tim porukama, Marija nam govori kako su Anđeli neprestano s nama, bijući za nas veliki duhovni boj koji se upravo približava svome vrhuncu. U svojoj poruci od 29. rujna 1981., otkrivamo snagu i hitnost Marijinih poučavanja: "U bitci na koju vas pozivam, predragi sinovi, na poseban vas način brane i pomažu Anđeli svjetla. Ja sam Kraljica Anđelâ. Na moju se zapovijed oni okupljaju sa svih krajeva svijeta, - oni koje pozivam u svoju veliku i pobjedonosnu vojsku. U borbi između Žene odjevene suncem i Crvenoga zmaja, Anđeli igraju iznimno važnu ulogu. Poradi toga, morate se u svoj poslušnosti prepustiti njihovome vodstvu. "Anđeli, Arkanđeli i sve Vojske Nebeske sjedinjene su s vama u strašnoj borbi protiv Zmaja i njegovih sljedbenika. Oni vas brane od strašnih zamki Sotone i brojnih zloduha, koji su sada pušteni, te se bijesnom i razornom žestinom sručavaju na sve dijelove svijeta. "Radi toga vas pozivam da se sve više i više pouzdajete u Anđele Gospodnje. Razvijte s njima ljubavlju ispunjenu prisnost, jer su vam bliži od vaših prijatelja i bližnjih. Hodite u svjetlosti njihove nevidljive, ali sigurne i dragocjene prisutnosti. Oni mole za vas, hodaju uz vas, pomažu vam kad ste umorni, tješe vas kad ste žalosni, bdiju nad vama dok se odmarate, uzimaju vas za ruku i nježno vode putem na koji sam vam ukazala. "Molite se svojim Anđelima Čuvarima i proživite s pouzdanjem i radošću bolne časove pročišćenja. U ovom su trenutku Nebo i zemlja uistinu povezani u čudesnu zajednicu molitve, ljubavi i djelovanja, po nalogu vašeg nebeskog Vođe." Dana 2. listopada 1992., Blažena je Majka, o blagdanu Svetih Anđela Čuvara, ocu Gobbiju progovorila o djelatnoj ulozi Anđelâ u posljednjim vremenima, kao glasonošâ. Marija je kazala, "Ovo se konačno razdoblje pročišćenja i velikog stradanja podudara s naročitim i snažnim očitovanjem Anđela Gospodnjih. "Ušli ste u najbolnije i najteže razdoblje bitke između Duhova Dobra i Duhova Zla, između Anđelâ i demonâ. Strašna je to bitka, koja se odvija oko vas i iznad vas. I tako su ovo vremena kada djelovanje vaših Anđela Čuvara mora postati još snažnije i trajnije. Molite im se često, poslušno ih slušajte, u svakom ih trenutku slijedite. Prvom Anđelu pripada zadaća da

svima priopći sljedeće: "Pružite Bogu slavu i poslušnost; veličajte ga, jer je došao trenutak kada će On suditi svijet... Sva će sila Sotonina biti uništena. Drugom Anđelu pripada zadaća da navijesti sljedeće: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - (...) jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi (...)". Trećem Anđelu pripada zadaća najave velike kazne: "Svi koji časte zvijer i sliku njezinu, te prime znak na čelu ili ruci, pit će iz čaše Božjega gnjeva..." Marija je, potom, 7. listopada 1992. ocu Gobbiju kazala da je "'Anđeo' Duh što ga Bog šalje kako bi obavio neki određeni zadatak. Ja sam Kraljica Anđelâ, jer je u samoj srži moje uloge to što me Gospodin poslao da izvršim veliku i značajnu zadaću pobjede nad Sotonom." Poruka je sumorna u svome opisu ovih vremenâ kao vremenâ velike krize. Nalazimo se usred žestoke bitke; sile pakla upravo započinju veliku ofenzivu. No, srž je poruka ispunjena nadom. Jer, u toj smo bitci okruženi nepreglednom vojskom, koja se odlikuje bistrinom i sjajem Gospodara Nebeskih Vojski. Pod stijegom Isusovim i uz Marijino vodstvo, te uz pomoć naših sudruga u borbi i molitvi, Anđelâ - sigurni smo u njihovu pomoć, kao i u našu zajedničku konačnu pobjedu. Čin posvete Presvetom Srcu Isusovu O Presveto Srce Isusovo, ispunjeno beskrajnom ljubavlju, slomljeno mojom nezahvalnošću, probodeno mojim grijesima, koje me unatoč svemu tome ipak ljubiš, primi ovu moju posvetu Tebi svega što jesam i svega što imam. Uzmi sve moje duševne i tjelesne sposobnosti. Privlači me svakoga dana sve bliže i bliže svome Presvetom Srcu, te me ondje, koliko je god moguće više, poučavaj Svojim blagoslovljenim putovima. Amen. 23. Lijek Pozivam vas na molitvu srcem i svakodnevnu promjenu života... Pozivam vas da svojim molitvama i žrtvama počnete živjeti u svetosti... svakodnevno mijenjajte svoj život kako biste se posvetili. Gospa Međugorska,13. studenoga 1986. Duh svijeta U ovom smo zaključnom poglavlju iz marijanskih poruka prikupili središnje točke njenih zahtjeva. U svoj poniznosti, nudimo ih sada našim čitateljima kao jedini lijek uz pomoć kojega se svijet može vratiti Kristu, kao i za pokoru za naše grijehe, jer je Njegovo milosrđe bezgranično. Pokušali smo posvuda provesti jednu pozitivnu nit, u smislu da se oni koji mole i žive poruke, te slijede Riječ Božju, nemaju čega bojati, ma što nas očekivalo, kao i neovisno o tome hoće li njihovi životi biti uzeti, ili će biti ostavljeni i nakon što Njegova Grmljavina Pravde stane odjekivati oko nas. Nerijetko smo odgovore tražili na pogrešnim mjestima, gdje ih nismo nalazili. Rješenja našim boljkama ne kriju se u prijetvornim filozofijama, egzistencijalizmu, nihilizmu Istoka, politici, svjetovnom humanizmu, niti snazi naše vlastite "mudrosti". Isus Krist došao je na svijet upravo zato da bi umro za iskupljenje grijehâ. On je jedini koji može sa sebe reći, "Ja sâm Put, Istina i Život, nema drugoga puta k Ocu osim po Meni." On je Bog, "Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama."

I dok tako tragamo za odgovorima, nerijetko se pitamo što nedostaje? Što smo to izgubili? Slijepo smo tragali za lijekovima, nepromišljeno zauzimajući mjesto koje pripada jedino Bogu. Nismo u tome uspjeli, te je dubina našega promašaja dosegla točku u kojoj smo se pretvorili u hrpu proturječja na osobnoj i društvenoj razini. Volteri ("Ecrasez l'infame! - Zgazite zloglasno!, misleći pritom na Katoličku Crkvu"), i Ničei ovoga svijeta, otišli su u grob u društvu svoje oholosti, da bi tamo i ostali, nakon što su se osramotili, dok svijetu nisu pružili baš ništa. Niti jedan drugi čovjek nije ustao od mrtvih, nakon što je to unaprijed prorekao. Genij se Boga Oca nalazi upravo u Njegovoj jednostavnosti. Kada bi se poruke primane diljem svijeta mogle sažeti u dvije riječi, bile bi to ove riječi: mir i ljubav. Deset Zapovijedi dano nam je u svega sedamnaest redaka dvadesetoga poglavlja Knjige Izlaska. I najjednostavnije duše kadre su shvatiti što to tamo piše. Državni registar Sjedinjenih Država zauzima nekoliko velikih soba, te u ovom trenutku uglavnom proturječi sâm sebi zakonima koji se međusobno preklapaju. Ujedinjeni Narodi, koji djeluju kao svjetska provedbena agencija, nisu u stanju u djelo provesti niti najjednostavnije sporazume, dok su ujedno i posljednji u čije ruke oni zapravo i dolaze. Prekriveni su slojevima i slojevima birokracije. Napustili smo svoju prvu ljubav, Boga koji nas je stvorio - te se više nismo kadri vladati kako pristoji. Vatromet taštine odigrava se na svakom području sudske vlasti diljem zemlje. Glavni je lik toga filma pritom naš prvi susjed ili prijatelj, te ga i predobro poznajemo. Sustav se srušio, i mi smo toga svjesni. Duh antikrista o kojem govore Pisma, kao Majka Božja kroz Svećenički marijanski pokret, duh je svijeta, odnosno onih stvari koje nisu od Boga. Te stvari mi viđamo svakoga dana. To može biti škrtost, mržnja, negativizam, privredni kriminal, te, općenito, sve ono što nije Bog. Antikrist (s velikim A) bit će očitovan kao stvarna osoba.. Kako svijet bude tonuo sve dublje u recesiju, koja bi se uskoro mogla pretvoriti i u krizu svjetskih razmjera, sve je lakše zamisliti kako bi do toga uistinu moglo i doći. Kako se ritam događaja na globalnoj razini bude ubrzavao, više u svojim umovima nećemo biti u stanju pretpostaviti ishod. Složenost stvari nadmašuje naše intelektualne sposobnosti, tako da se moramo pouzdati u ono što nas Nebo uči na brojnim mjestima. Temelje Pisama nikada nije bilo teško shvatiti; mi smo ti koji ih usložnjavamo, kako bi se doimali inteligentnim i slatkorječivim. Na mjestima se ukazanjâ uglavnom govori isto, nerijetko s različitim naglascima na poruku Evanđelja. Sveti je Pavao Apostol u Korintu govorio o čistoći, dok je u Ateni govorio o intelektu, budući da je propovijedao na mjestu na kojem su se skupljali gradski upravitelji. Svako slušateljstvo treba da čuje nešto drugo, u cilju vlastite izgradnje. Poradi toga ne smijemo zaboraviti i na druga mjesta ukazanjâ. Jednostavno ne možemo znati. Stoga moramo čekati na sud Crkvenoga naučiteljstva. Jednom kada upoznamo ovu poruku, moramo se posvetiti samom temelju Evanđelja - poslušnosti. Čuli smo međugorske poruke, čiju glavnu sastavnicu čine molitva i post. Kada smo zadnji puta postili srijedom i petkom, na što smo pozvani? Kada smo zadnji puta u molitvi proveli sat vremena pred Presvetim Sakramentom? Želimo iz godine u godinu biti očarani onim više senzacionalističkim vidovima marijanskih poruka, ali i dalje uporno zanemarujemo čimbenike koji predstavljaju lijek za naše osobne, obiteljske, kao i državne grijehe. Premještanje božanstva

Posljednjih se nekoliko desetljeća u zapadnjačkoj kulturi odlikuje nesmiljenom jurnjavom za zadovoljstvima i udobnošću. Svake nove godine nagomilavamo više "stvari", dok našim domovima i dalje vladaju nezadovoljstvo i nedostatak radosti. Naši su razgovori svedeni na fraze, kao i na posve svjetovne sadržaje, te se čini kako nema izlaza. Civilizacija smo koja se utapa u materijalizmu, dok odgovore na svoje postojanje tražimo na svim mogućim pogrešnim mjestima. Ako su financijska sigurnost, sve brži i ljepši automobili, prostranije kuće, bolji restorani, okretnost u športu i u svakom pogledu njegovanije tijelo, odgovori na naše probleme, zašto li onda nismo sretniji? Odgovor leži u shvaćanju vrijednosti. Najosjetljivje je pitanje u Isusovo doba bila rimska okupacija židovskoga teritorija. Pretorska su straža i njene legije porobile izraelski narod, te su Židovi očekivali kako će Mesija slavno ujahati i izvojevati bitku, kao u doba patrijarhâ. To je političko i društveno pitanje bilo primarno u očima Židova. Isus se, međutim, na nj nije niti osvrtao, sve dok Ga nisu o tome zapitali. Na pitanje, "Što da dadnemo caru", Isus odgovara, "Podajte caru carevo, a Bogu Božje." Pitanja srca Isusu su bila daleko važnija od bilo kakvog političkog plana. On je znao da, dok ne dođe do obraćenja srca, nikakvo dobro ne može doći od čovjeka. Korijeni su Njegova zakona bili u Deset Zapovijedi, kojima, da bi ih se razumjelo, nije potreban nikakav komentar. Zapovijed kojom se zabranjuju lažni idoli ima toliko oblika u našem svakodnevnom životu. Ako bilo što zauzima povlašteni položaj pred štovanjem Boga, onda je to lažni idol. Upravo ovdje vidimo brojne temeljne uzroke svojim problemima. Riječ je o zapovijedi koja glasi "Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji." U Starome je Zavjetu neposluh ovoj zapovijedi bio samo jedan od grijeha koji se kažnjavao smrću. Iako ne živimo po zakonima Staroga Zavjeta, kršćanska je kultura preplavljena zabludama glede Dana Gospodnjeg. Na Zapadu smo Boga izgubili poradi našega preobilja, dok je na istoku Bog izgubljen preko komunizma i trpljenja. I jedni i drugi izgubili su iz vida Dan Gospodnji, te su se naši problemi stoga toliko nagomilali da više ne znamo niti gdje bismo počeli tražiti njihova rješenja. Božji je naum bio da Dan Gospodnji bude dan počinka, kada će se Bog štovati preko veličanja, razgovora, poučavanja i hvale. Danas, ako se netko uopće i potrudi poći u crkvu, ostatak nedjelje predstavlja kombinaciju rekreacije, gledanja televizije, praćenja športskih događanja, te obavljanja najrazličitijih sitnih poslova. Obiteljski je život postao nešto što pripada proteklim generacijama. Idoli se nagomilavaju pred oltarom, zauzimajući tako u našim životima mjesto na koje bi pravo trebao imati isključivo Bog. Napuštanje svake duhovne odgovornosti odvelo nas je tamo gdje smo izgubili mir. Kada su Pisma bila svjetionikom i vodiljom življenja, svijet je bio ugodnije mjesto za život. Vrata se nisu zaključavala, u učionicama se molilo, te je postojao pojam građanske poslušnosti. Ništa nikada nije bilo savršeno, ali je društvo jednostavno bilo sigurnije. Što smo više Božje norme udaljavali iz svojih života, to su više ljudi gubili osjećaj za dobrotu. Naši odabrani vođe samo odražavaju volju naroda. Grijeh je tako poprimio učen i složen, psihijatrijski govor. Sreća i zadovoljstvo Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim; razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima (Jošua 1,8). Ako se za prekomjerno traga za zadovoljstvima, to u konačnici dovodi do smrti duše ili tijela.

Rekreacija, sport i hobiji divne su stvari što ih valja njegovati kako bi se postigla ravnoteža, ali ih moramo staviti u odgovarajuću perspektivu, kako bismo zadobili zdravlje uma i tijela. Oni nam nikada neće osigurati sreću, ali nam zato mogu pružiti osjećaj ispunjenja i zadovoljstva. Ako neprestano budemo tragali za "još većim uzbuđenjem", te neumjereno slijedili zadovoljstva, uništit ćemo si duševni mir. Ako nastavimo tragati za neprestano novim i većim zadovoljstvima, postajemo poput ispaljena metka. Sve što je prekomjerno, prelazi u svoju suprotnost. Što više nastojimo ispunjavati duhovnu prazninu koja postoji u nama, to više rastu cijene psihijatrijskih konzultacija. Nakon što je Ernest Hemingway zadovoljio svoje strasti pecanjem ostima na Floridi i Kubi, trčanjem s bikovima u Pamploni, lovom na krupnu divljač u Africi, pecanjem pastrvi u Idahu, boravkom na španjolskoj rivijeri, te noćnim druženjima u Café Vendome u Parizu, kao i druženjem s jet setom u Holivudu, ušao je u kupaonicu, povukao obarač i prosvirao si mozak. Unatoč silnim traganjima za zadovoljstvom, još uvijek nije bio sretan. Kao što je Gospa u Lurdu kazala Bernardici Soubirous: "Ne mogu ti jamčiti sreću u ovom životu, ali zato mogu u sljedećem." Najbolje čemu se možemo nadati jest da ćemo postići barem malo mira, radosti, zadovoljstva i ljubavi u svom životu. Praznina će uvijek postojati, jer naše duše nikada neće biti potpunoma ispunjene, sve dok ne dosegnemo Nebo. Ovdje možemo doživjeti tek iskrice dobrote, ljepote i ljubavi. No, u prekogrobnom ćemo se životu nalaziti u trajnome prisustvu plamena od kojeg dolaze ove iskre. Naša će se nemirna srca smiriti i pronaći zadovoljstvo u Srcu Isusovu, prepunom ljubavi i Milosrđa. Sveti je Augustin rekao, "Nemirna su naša srca dok se ne smire u Tebi." Srce pokreta: Apostolat Svetog Majčinstva U razdoblju između veljače i kolovoza 1987., u prvome dijelu Marijanske godine što ju je bio proglasio Papa Ivan Pavao II, jedna je majka troje djece na Srednjem zapadu Sjedinjenih Država primila vizije. Vizije su bile one Isusa i Blažene Djevice Marije. Kako bi privatnost te majke bila zaštićena, te kako bi se izbjegle neugodnosti koje inače prate takvu odgovornost, majka je zatražila i dobila anonimnost, te joj ju je zajamčila i sama Blažena Djevica. Djeca, koje je ukupno sedmero a od kojih je, troje, odnosno jedno, prisustvovalo pojedinim vizijama, bila bi podvrgnuta opasnostima izlaganja javnosti, koje obično prate takve vizije. Žena je stoga uzela ime "Mariamante", što na latinskome jeziku znači "Ljubiteljica Marije." U jednoj ju je viziji od 25. ožujka 1987. maleni Krist poučio "da ga /pokret/ nazoveš po Mojoj Majci, Kraljici Neba", te da se zove Apostolat Svetoga Majčinstva u katoličkim obiteljima." Prema proročanstvu, taj će Apostolat odobriti Sveti Otac, te će biti poznat u četirima središtima zemlje, čineći puno dobra i uvelike pomažući zaustavljanju bujice zla koja danas razdire tolike obitelji. Najbolji način traženja nadahnuća za uklanjanje boljki koje muče naše obitelji i društvo u cjelini jest pridržavati se temelja što smo ih izlučili iz ovih poruka. Dvije su glavne mete Sotone danas svećenstvo i obitelj. Nije potrebna velika mudrost da bi se shvatile posljedice sloma ovih institucija. Materijal koji slijedi trebao bi biti vodiljom uz pomoć koje će se moći postići mir i razumijevanje u danima koji leže pred nama. Glavne postavke Apostolata Svetog Majčinstva 1. "... Moraju posvetiti sve svoje vrijeme, snage i sredstva, pa i sebe same, većoj slavi Božjoj i

nasljedovanju volje Božje u svojim životima; 2. "Moraju biti posvećeni Mojoj Presvetoj Majci, u Njenom svojstvu Majke Božje; 3. "Moraju nastojati oko ispunjavanja svojih svakodnevnih dužnosti kao suprugâ i majki, te u tom smislu pružati primjer svetosti provodeći kontemplativni život u svojim obiteljima..."1 Poruke sadrže sve najpotrebnije vidove nutarnjeg života, uključujući i mogući katekizam duhovnog života. Poseban se naglasak stavlja na vrlinu čistoće, o kojoj Gospa govori kao o "evanđeoskoj čistoći". Maleni Krist također nam progovara i preko veličanja vrlina Blažene Majke, kao i prenošenjem, putem Milosti, tih istih vrlina na članove njezina Apostolata. Ovaj bi pokret trebao odigrati značajnu ulogu u Velikoj pobjedi Bezgrješnoga Srca prorečenoj u Fatimi, kao i u Božjoj obnovi lica zemlje. Riječ je o duhovnome pokretu, više negoli o kakvoj organizaciji, čijim će glavnim plodom biti obnova poštovanja spram djece i Kristove osobe u djeci, napose preko pobožnosti malenome Kristu. Sveta Obitelj treba da bude primjerom takvim obiteljima. Milosti što će ih zadobiti članovi ovog Apostolata pomoći će pri ublažavanju patnji nedužne djece diljem svijeta, od kojih brojna pate poradi duhovnog i tjelesnog zanemarivanja. U razvijenom svijetu, djeca bivaju duhovno osiromašena poradi materijalizma i duhovnog nemara njihovih roditelja. Od svojih roditelja ne primaju vjeru. To je najozbiljniji vid nemara, koji djeci otima vječni život s Bogom u Nebu. Bog u svojoj dobroti neizmjerno ljubi svakoga od tih dragocjenih malenih i želi da ih njihovi roditelji ljube kao "drago kamenje," što oni uistinu i jesu. Neke od glavnih postavki ovoga pokreta (zajedno sa sličnim porukama iz drugih izvora), donosimo u nastavku: Klanjanje Euharistiji Blažena Majka: "Euharistiji se valja klanjati. Klanjajte se Euharistiji. Euharistijsko je Srce Isusovo najveći dar što ga je Bog dao ljudima. Nažalost, to se ne cijeni. Velika je to tragedija. Moj je Sin prolio Svoju krv za vaše grijehe. Najmanje što možete učiniti jest klanjati se Njegovu Euharistijskom Srcu u Svetohraništu. Crkve su zatvorene. To je još jedna tragedija. Ljudi bi se danonoćno trebali moliti pred svetohraništem za spasenje svijeta, a napose za čistoću na Zapadu." Dana 21. kolovoza 1987., Marija nas je, preko Svećeničkog marijanskog pokreta, potakla neka idemo pred Svetohranište, kako bismo uspostavili odnos s Isusom. "Pođite pred Svetohranište kako biste s Isusom uspostavili jednostavan i svakodnevan životni odnos. Jednakom prirodnošću kojom tražite prijatelja, ili s kojom se povjeravate dragim osobama, odnosno osjećate potrebu za prijateljima koji vam pomažu, na isti takav način pođite pred svetohranište, kako biste potražili Isusa. Neka vam Isus postane najdraži Prijatelj, najpovjerljivija osoba, onaj kojega najviše ljubite i za kojim najvećma žudite." Uz to je Marija 26. veljače 1991. ocu Gobbiju progovorila o Isusu prisutnome u Euharistiji kao o našoj duhovnoj hrani za kojom mnogi više ne gladuju niti ne žeđaju: "Od vas tražim da preobilno dijelite ovu duhovnu hranu, te, iznad svega, od vas, mojih predragih meni posvećenih sinova, tražim još veće napore oko prenošenja svima svjetla Evanđelja. Propovijedajte Evanđelje hrabro i bez straha; predstavljajte ga jasno i cjelovito, navješćujte ga s jednakim žarom s kojim vam ga je propovijedao moj Sin Isus. Tako ćete svima pomoći da pođu putem istinske vjere, u najvećoj poslušnosti Naučiteljstvu Pape i s njim ujedinjenih

biskupa... Euharistijski je Isus Kruh Živi s Neba sišao, hrana koju valja jesti kako više ne biste ogladnjeli, voda koju valja piti kako više ne biste žeđali. Euharistijski Isus danas želi postati Dobri Samarićanin za vašu Crkvu, koja je u tolikoj mjeri razdijeljena i toliko trpi, kao i za vašu domovinu, koja je tako bolesna i izložena tolikim prijetnjama." Majka Terezija je kazala, "kada bi ljudi provodili jedan sat tjedno u Euharistijskome klanjanju, prestali bi pobačaji." Svećenici Blažena Majka: "Svećenici koji zanemaruju svoje stado, također su u zabludi. Rekreacija nije važan vid kršćanskoga života, te nikako nije u skladu s putem ka savršenosti za koji želim da se sva moja djeca njime kreću. Moraju se odreći sebičnosti poradi koje gube puno vremena, dok su duše ostavljene bez skrbi, u potrebi za sakramentima, a napose za Ispovijedi. Brojna moja djeca poradi toga ne mogu ispovijediti svoje grijehe. Ne mogu pronaći svećenika koji bi bio pripravan potrošiti svoje vrijeme pružajući taj najsvetiji sakramenat. "Kako mi je to tužno gledati. Cilj je svećeništva dijeljenje sakramenata. Zbog čega su to zaboravili? Potrebno je da preispitaju svoje prioritete i skrbe o svome stadu što im ga je povjerio Sâm moj Sin. Slijedite Njegov primjer dok je još bio na zemlji. Je li on bespotrebno trošio vrijeme na rekreaciju? Naravno da nije. Zašto biste onda vi to trebali činiti, ako tvrdite da nasljedujete Njega, te ste pozvani na savršenost, što predstavlja Njegovu volju za vas? Dijeljenje sakramenata Svete Euharistije i Pokajanja trebalo bi biti od prvorazredne važnosti u njihovim životima. Nikada im ništa drugo ne bi smjelo biti važnije od toga." Česta Ispovijed Blažena Majka: "Želim da se sva moja djeca koriste ovim sakramentom i često idu na Ispovijed, a ne tek povremeno ili rijetko. Česta i redovita ispovijed pomoći će im da rastu u svetosti na način na koji im ništa drugo ne može u toj mjeri pomoći. Molite za one koji zanemaruju Ispovijed ili zaziru od nje. Potrebno je da to prevladaju, kako bi se približili mome božanskom Sinu. Neka Mu je slava sada i u vijeke. Štitit ću vas u svim prilikama. Težite jedino da Me ljubite: Presveti Sakramenat (Vizija malenoga Krista): "Ponavljam vam: najbolja priprava što je možete imati jest provođenje dugih sati u molitvi, pokora izvršena iz ljubavi prema Meni i provođenje više vremena sa Mnom u Presvetom Sakramentu. To će vas ne samo pripraviti za bilo koji događaj na ovome svijetu, već i na onaj idući." Sakramenti: odgovor na sve suvremene boljke (Vizija malenoga Krista): "Moraju Me tražiti u sakramentima Svete Majke Crkve, koja je njihov vrhovni vodič ka svetosti na zemlji. Crkva koju sam utemeljio njihov je odgovor. Odgovor na sve suvremene boljke leži u sakramentima Moje Crkve. To je trajni dar Moje ljubavi vama; put tako jasan, iako ga se vrlo rijetko bira. Za vas to ne mora biti put što ga nećete odabrati, ako Mi se obratite u svetom sakramentu Pokajanja. Dat ću vam snagu da budete sve ono što Ja želim da budete, ako Mi se obratite i na taj se način očistite se od svojih grijeha. Molitva je odgovor (Vizija malenoga Krista): "Obratite se meni, radije negoli jedni drugima, u tenucima krize.

Ljudi provode sate pričajući jedni drugima o svojim problemima. Međutim, kada bi samo polovicu toga vremena proveli sa Mnom u Presvetom Sakramentu, svi bi njihovi problemi bili riješeni. Riješeni, kažem, u smislu da bi imali snage nositi svoje križeve, ili, u nekim slučajevima, čak i osloboditi ih se, ukoliko njihovo nošenje nije na dobrobit njihovih duša. Brojni nose nepotrebne terete stoga što ne dolaze k Meni. Traže ljudska rješenja, a ona ne postoje. "... Kao što znate, molitva je sredstvo što vam ga je Gospodin pružio za sve što će vam se dati u duhovnom smislu. "Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Tako činite i primit ćete u izobilju. Tražite vrline Moje majke, sedam darova Duha Svetoga, i primit ćete ih. Zaista vam kažem, Kraljevstvo je Nebesko onih koji mole. Molite i postići ćete. Molite i primit ćete više no što vaša srca sada mogu to zamisliti u svojoj ograničenosti. Blagoslivljam vas iz sveg Srca." Blažena je Majka preko oca Gobbija progovorila o djeci koja se odgajaju bez vjere: "Stotine milijuna moje jadne djece tako se od djetinjstva podiže bez obraćanja Bogu. Nerijetko su to dobra i velikodušna djeca, iako im nedostaje istinsko svjetlo koje jedino njihovim životima može donijeti radost i nadu. Razmislite o velikoj patnji koja prekriva ovu nepreglednu zemlju. Uvjeravam vas kako će se uistinu dogoditi ono što sam vam već bila prorekla u Fatimi: Rusija je svoje zablude proširila po čitavome svijetu. Gospodin je iskoristio bezbožničke narode, kako bi kaznio kršćanske narode koji su napustili put na koji je ukazao moj Sin Isus. Sada kada proživljavate događaje što sam vam ih prorekla, što vam je, jadna moja djeco, činiti kako biste našli utočište? Prije svega, okrenite se molitvi. Molite više, molite s većim pouzdanjem, molite ponizno i s potpunim predanjem. Napose svakoga dana molite krunicu. Svojom molitvom spriječavate zabludu da se još više proširi; obuzdavate djelovanje Zloga; vršite protunapad, te sve više i više ograničavate njegovu sposobnost djelovanja." Svakodnevna molitva Krunice Blažena Majka: "Moj je Sin stravično trpio za vaše grijehe. Morate ih na neki način ublažiti. Ne zanemarujte svoje dužnosti. One su najvažnije. Molite svakoga dana svih petnaest otajstava krunice. To je Bogu vrlo ugodno, a ujedno i neizrecivo važno." Poniznost i čistoća Blažena Majka: "Želim nastaviti poučavati vas o poniznosti. Poniznost i čistoća su ono što je svijetu u ovome času potrebno. Bez njih nema istinske ljubavi. Često molite Krunicu na ovu nakanu. Dat ću vam veliku osobnu poniznost, tako da će biti jasno kako ova poruka dolazi od mene a ne od vas... Ljubite svoga bližnjega. Milosrđe mora prevladavati. Nema vremena za sitničavost. Opraštajte jedni drugima. Pripravljam brojne duše da čine velika djela za Gospodina. Tišina i neznatnost Blažena Majka: "Tišina i neznatnost: eto što tražim od vas. Neka svjetlo Gospodnje sije kroz vas u obavljanju vaših svakodnevnih dužnosti. Brojni to pogrešno shvaćaju i smatraju kako, da bi činili velika djela za Gospodina, trebaju biti na oku javnosti. Nerijetko je, međutim, upravo suprotno. Trebate biti tihi i neznatni, kao što sam ja to bila u Betlehemu i Nazaretu. Brojni moji sinovi svećenici žele ostaviti svoj trag u svijetu, umjesto da propovijedaju Evanđelje mojega Sina. To je pogrešno. Moj vam je Sin sve objavio. Ne postoji ništa novo. Oni bi trebali nasljedovati Njegov put, a ne stvarati svoj vlastiti. Svojim pogreškama, oni

mnoge odvode u zabludu. Recite im da je Isus svjetlost, a ne da bi to bio ljudski um. Oni štuju ljudski um umjesto Samoga Boga. "Majke, učite svoju djecu da jedna prema drugoj budu blaga. Važne su lekcije one koje se uče kod kuće. Ne očekujte od drugih da poučavaju vašu djecu. To je vaša odgovornost, a trebala bi biti ujedno i vaša radost. Svijet je roditeljstvu oduzeo svaku radost. To je pogrešno. Disciplina je potrebna, ali je jednako tako potrebna i radost. Ljubite svoju djecu. Brojna djeca trpe od nedostatka ljubavi. To je upravo tragično. Nametnuto im je da se osjećaju poput tereta. Njihovi bi roditelji trebali moliti Boga za oproštenje, jer će svatko onaj koji sablažnjuje malene morati za to i odgovarati. Ljubite svoju djecu i čuvajte ih. Škapular Blažena Majka: "Ne brinite, vi djeco koja živite znak moje zaštite. Uvijek ga nosite. Pomoći će vam činiti dobro, jer je to znak moje ljubavi i često će vas na me podsjećati. Svrha je to svih blagoslovina (sakramentala), da vas podsjećaju na osobu koja se krije u njihovoj pozadini i pomaže vam oponašati njene vrline. Škapular i krunica najveći su među njima i osigurat će vam najviše zaštite. Želim da ga sva moja djeca nose. Pomoći će im da još više ljube Isusa. Jednostavno je to sredstvo, uz pomoć kojega Bog pomaže Svojoj djeci. Uvijek ga nosite." Djeca Blažena Majka: "Čuvajte svoju djecu i osigurajte im stabilno okruženje, kakvo zaslužuju. Odbacite mentalitet svijeta koji vam govori kako morate udovoljavati vlastitim hirovima, žrtvujući pritom svoje obitelji. Istinska se ljubav očituje u žrtvi. Luksuz pritom uopće nije važan - on bi vas upravo mogao odvesti u propast. Ne tražite materijalno bogatstvo. Ono nije važno, dok nerijetko može i ometati vaše prispijeće mome Sinu. Zaboravite ovozemaljske stvari i težite za onim Nebeskim, za vječnim, kako biste se, jednom kada ćete morati za sve podnijeti račun, mogli radovati da ste dobro iskoristili svoje vrijeme na zemlji. Ne morate biti skrupulozni glede svakog detalja, samo živite dobar život, prema učenjima Crkve." Proširite krug molitve Vizija malenoga Krista: "Uznemiruje Me brojnost Mojih sljedbenika koji ne čine ništa u naknadu za grijehe iz čiste ljubavi prema Meni, već veći dio molitve traže milosti i obraćenje isključivo za članove svojih obitelji. Morate proširiti krug svojih molitava, kako biste sada, ako želite vršiti Moju volju, u nj uključili čitav ljudski rod. Ja jedini mogu prosuditi kada je srce neke osobe pripravno na primitak milosti obraćenja, te je mnogi i očekuju, ali nema nikoga tko bi učinio napor to za njih zaiskati. Molitva je preduvjet za duhovne darove, koje netko, dakle, treba zatražiti." Ljudski je život svetinja Vizija malenoga Krista: "Gospodin dijeli osvetu mačem dvorescem i osveta je Moja, govori Gospodin. Oni koji su oskatili svoja tijela u neprekidnom pokušaju spriječavanja života, treba da se pokaju. Teško su sagriješili, te bi, za ublaživanje svojih grijeha, trebali ostati u čistoći. Pogledajte tugu što je izazivaju zastranjenja današnjega društva, napose djeci koja su njihovim žrtvama, žrtvama u smislu da imaju sve u materijalnom pogledu, ali im manjka ljubavi, jer nemaju braće niti sestara. "Roditelji koji su odlučili uništiti život prije no što je on i započeo, stvorili su prazninu kod onih malobrojnih koji su uspjeli preživjeti odredbe suvremenog načina razmišljanja svijeta. Oni trpe od osamljenosti, nedostatka ljubavi, te na sve druge načine koji se očituju izravno iz

toga zastranjenja. Uskratiti ljudski život poradi hirovitih i neopravdanih izlika današnjih ljudi, predstavlja strahovito narušavanje Božanskoga poretka, te je izravno odgovorno za velik dio grijehâ i nevolja kojima ste danas svjedoci." Presveto Srce Maleni Krist: "Moja djeca trpe od tih raširenih zabluda na duši i u tijelu, te stoga želim za njih intervenirati. Moraju Me štovati u slici Presvetoga Srca i Ja ću im pomoći nadvladati podmukle pošasti koje se uvlače u domove. Govorim o pošastima u smislu grijeha koji proizlaze iz nemoralnosti i nečednosti. Ako Me na taj način budete častili, u svojim ćete domovima uživati mir od ove tiranije. Zaštitite svoje domove i svoju djecu slikom Mojom i Moga Presvetog Srca. Nosite oznaku Presvetoga Srca i postavite Moju sliku na vidljivo mjesto u vašim domovima, te ću vas obilno blagosloviti. Malo ih je koji znaju ili istinski razumiju snagu koju sam dao toj pobožnosti, kada Me se časti na takav način. Kada bi znali, svakako bi tu pobožnost i vršili. Došao sam vam ponovno kazati da se služite praksama koje sam vam u prošlosti obznanio za vaše spasenje i zaštitu. Bezbrojne pobožnosti koje su vam kroz vjekove davane, a koje je Moja Crkva odobrila, potrebno je provesti u djelo i proširiti, kako bi se zauzdalo zlo koje danas potajice vreba da vas rastrgne poput izgladnjeloga lava koji se dočepao svoga plijena. Naoružajte se svetošću i svime onim što je sveto, Mojim blagoslovinama i pobožnostima, kako i vi ne biste postali plijenom. Krunica i škapular moje Majke, kao i pobožnost Presvetom Srcu, pružit će vam najviše zaštite i uvelike unaprijediti vaše posvećenje." Sveta je Margareta Marija u sedamnaestome stoljeću o pobožnosti Presvetome Srcu kazala sljedeće: "Prema mojem shvaćanju, pobožnost je prema Presvetome Srcu posljednji čin Njegove Ljubavi prema kršćanima ovih posljednjih vremenâ, kojom im je pružio predmet i sredstvo koje je smišljeno upravo zato da bi Ga "natjeralo" da ih ljubi." Doba Dvaju Srdaca Isus: "Presveto Srce i Bezgrješno Srce moraju biti trajnim izvorom vašega nadahnuća, kao i žarištem vaše molitve. Ovo je vrijeme Dvaju Srdaca, kao i načina na koji želimo da nas se slavi i časti. Dubina ove pobožnosti izmiče mnogima koji se svome Bogu žele približiti na način koji oni u svojoj sljepoći doživljavaju modernim, a koji zapravo nije ništa drugo doli smanjenje stupnja svetosti kojem ljudi teže. Oni taj odnos traže na posve ljudskoj razini, dok Moja zapovijed njima glasi neka budu savršeni kao što je Moj Otac Nebeski savršen. Za to je potrebna nadnaravna ljubav koja vam je preobilno dostupna preko pobožnosti Dvama Srcima. Tako ćete biti kadri ljubiti na sličan način na koji Moja majka i Ja ljubimo i veličamo Oca. Krunica i škapular moje Majke, kao i pobožnost Presvetom Srcu, pružit će vam najviše zaštite i uvelike unaprijediti vaše posvećenje. Želim da sva Moja djeca obavljaju pobožnost devet Prvih petaka u naknadu za grijehe, kao i pet Prvih subota u čast Moje majke, kako bi nasrtaj zla koji hara zemljom završio porazom. Kada bi Moji sljedbenici vjerno obavljali ove dvije mjesečne pobožnosti, već bi samim time izvojevali pobjedu, tolika je njihova snaga u umiravanju božanske pravde, kao i iskorijenjenju zla i grijeha. Odgovorite sada svojim "Fiat"-"Neka mi bude" Vizija Blažene Majke i malenoga Krista: "Zagovor će vam Moje Majke pomoći u svim potrebama. Ne trebate se ničega bojati. Zazivajte je u svim prilikama, i ona će vam pomoći, te će mnoge od vas čak dovesti i do velike svetosti, što je toliko potrebno u ovom trenutku. Kažem svima koji ovo čitaju: Odgovorite sada svojim "fiat"-"neka mi bude" iz sveg srca,

kako biste pomogli u Velikoj pobjedi Moje Majke, koja će se očitovati kroz spasenje svijeta u ovome naraštaju i razdoblju mira koje je spomenula u Fatimi. Sada je čas. Ne odgađajte. Sutra više ne postoji. Želim da sva moja djeca shvate važnost trenutačnog odgovora na zahtjeve Moje Majke i one Moje. Jednostavno ih je i lako postići Mojom milošću. Oni koji zazivaju Moje Ime ne trebaju se bojati nikakvih izvanrednih opterećenja. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne da bi sve postigli, i to s lakoćom, samo ako imadnete vjere. Vjerom je moguće promijeniti svijet. Imajte vjere u Mene i zagovor Moje Majke; neka se svijet promijeni." Ljubite Moju Majku i ljubit ćete Mene Vizija malenoga Krista: "Kada se neka duša sjedini s Mojom Majkom i čvrsto smjesti u njezinu Srcu, ništa joj ne mogu odbiti, toliko mi je ugodna. Ugodna postaje po zagovoru Moje Majke kojim bivaju očišćeni od ovoga svijeta i oblikovani prema Meni, upravo onako kako sâm se ja oblikovao u njenoj utrobi snagom Duha Svetoga. Kao što je ona bila potrebna kako bi se ostvario plan Utjelovljenja, tako je potrebna i za vaše osobno otkupljenje, odnosno dolazak k Meni. Ona je Vrata Nebeska po kojima sam vam došao i po kojima ćete vi doći k Meni. Protestantizam koji se uvukao u Moju Crkvu - onu koju sam Ja utemeljio - jest upravo ono što mu i samo ime govori - protestantizam, a ne katolička istina. Pogrešno je umanjivati važnost uloge Moje Majke u vašem spasenju, kao i u spasenju svijeta. Ona je bila i jest najvažniji od svih vidova otkupljenja, jer sam Ja izabrao na taj način doći k vama, kao što sam izabrao i da vi na isti taj način dođete k Meni: preko Blažene Djevice Marije, Moje i vaše Majke. Ona je Kraljica Sviju Svetih, Kraljica Anđelâ, te Kraljica Neba i zemlje. Ona će vas povesti u Nebo, samo ako joj to dopustite." Lijek - tražite svetost Tražite utočište Bezgrješna Srca Marijina i molite za milosti koje dolaze po njezinom srcu, kako bi zaštitile vas i vaše bližnje. Molite za milosti koje će vas dovesti k svetosti. Kao što je Mojsije izveo Židove iz Egipta, Blažena Majka one koji su joj preostali provodi kroz stradanja. Ne bojte se, jer strah dolazi od zloga, već se uzdajte u Isusa i Blaženu Majku da će nam poslati Duha Svetoga koji će nas povesti ka svetosti, i naposljetku u nebo. Međugorske nam poruke sažimaju putove k svetosti: molitva, post, obraćenje i mir. Te nas poruke vode ka svetosti koja predstavlja nebeski lijek boljkama našega vremena. Duhovno učenje Blazena Majke Tereze iz Kalkute na divan nas način uči sljedećem: Plod je tišine molitva. Plod je molitve vjera. Plod je vjere ljubav. Plod je ljubavi služenje. Plod je služenja mir. Neka Milosrdno Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Njegove Ljubljene Majke Marije svakoga od nas dovede k ispunjenju naših nebeskih ufanja, radosti i težnji. Molitva Duhu Svetom Duše Sveti, dušo moje duše, klanjam Ti se i molim te, prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi

me! Kaži mi što moram činiti; daj mi svoje naloge! Obećajem Ti da ću se podložiti svemu što Ti želiš od mene i prihvatiti sve što Ti budeš pripustio da me snađe. Daj mi samo milost da spoznam i vršim Tvoju volju! Posveta Srcima Isusovom i Marijinom sa Svetim Josipom kao uzorom Zdravo, puna ljubavi Srca Isusovo i Marijino! Veličamo vas. Ljubimo vas i častimo. Predajemo se i posvećujemo Vama zauvijek. Primite nas i posjedujte u potpunosti. Očistite nas, prosvijetlite i posvetite, kako bismo Vas mogli ljubiti: Tebe, Isuse, Srcem Marijinim, a Tebe, Marijo, Srcem Isusovim. O Srce Isusovo koje živiš u Mariji i po Mariji! O Srce Marijino koje živiš u Isusu i za Isusa! O Srce Isusovo probodeno za naše grijehe koje Si nam dalo Svoju Majku na Kalvariji! O Srce Marijino probodeno žalošću, koje Si imalo udjela u trpljenjima svoga božanskog Sina za naše otkupljenje! O presveta svezo ovih Dvaju Srdaca! Slavljen budi Bog Ljubavi koji Ih je spojio! Neka On ujedini i naša srca, kao i svako srce, kako bi sva srca živjela u jedinstvu, po uzoru na to sveto jedinstvo koje postoji u tim Dvama Srcima. Pobijedi, o Žalosno i Bezgrješno Srce Marijino! Vladaj, o Presveto Srce Isusovo! U našim srcima, u našim domovima i obiteljima, u srcima onih koji Te zasad još ne poznaju, kao i u svim narodima svijeta. Uspostavite u srcima čitavoga čovječanstva suverenu pobjedu i vladavinu Vaših Dvaju Srdaca, kako bi zemlja od kraja do kraja odzvanjala jedinstvenim poklikom: Blagoslovljeno zauvijek Presveto Srce Isusovo i Žalosno i Bezgrješno Srce Marijino! O predragi Sveti Josipe, posvećujem se i predajem tebi, kako bi uvijek bio mojim ocem, zaštitnikom i vođom na putu spasenja. Ishodi mi još veću čistoću srca i žarku ljubav spram nutarnjeg života. Daj da, po tvome primjeru, sve što činim bude na još veću slavu Božju u jedinstvu s božanskim Srcem Isusovim i Bezgrješnim Srcem Marijinim. O blaženi Sveti Josipe, moli za mene kako bih imao dioništvo u miru i radosti tvoje svete smrti. Amen. Dodatak I Odabrani dijelovi Pisama

Matej 24,1-44 Isusovi posljednji dani "Isus iziđe iz hrama. Potom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje. A on im reče: 'Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.' Početak nevolja Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: 'Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?' Isus im odgovori: 'Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti. A čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. Ali sve je to samo početak trudova. Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen. I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak." Razorenje Jeruzalema "Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!" A jao trudnicama i dojiljama u one dane! I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom jer će tada biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti. I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni. Ako vam tko tada rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenjavelika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane. Eto, prorekao sam vam. Dolazak Sina čovječjega Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; Evo ga u ložnicama!, ne vjerujte. Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina čovječjega.

Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi. A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga. Iznenadnost ovih događaja A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. Kao u dane Noine; tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." Matej 25, 1-13 Prispodoba o deset djevica "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!' Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam! A on im odgovori: 'Zaista, kažem vam, ne poznam vas.' Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"

Matej 25,31-46 Posljednji sud "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi? A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" "Zatim će reći onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učinite.'" "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." 2. Timoteju 3,1-6 Opasnost budućih vremenâ A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! Rimljanima 1,24-32 Homoseksualnost Riječi Svetoga Pavla upućene rimljanima zvuče jednako isinito kao što je to bio slučaj i prije gotovo 2000 godina. Vremena se, možda, mijenjaju, ali ne i srce ljudsko. "Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.

I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Hošea 4,1-11 Zločini Izraelovi i kazna Opća iskvarenost Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje. Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru. Protiv svećenikâ Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče. Danju ti posrćeš, a noću s tobom posrće i prorok; pogubit ću mater tvoju. Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i Ja ću tvoje zaboraviti sinove. Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili. Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim. I sa svećenikom bit će ko i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela. Jest će, ali se nasititi neće; bludničit će, ali se neće množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu - blud, mošt i vino zarobiše im srce. Hošea 5,15-16 Jahve napušta svoj narod Poći ću, vratit ću se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju

i lice moje ne potraže; kad u nevolji budu, iskat će me. Izaija 13,9-11 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći, i mjesec više neće svijetliti. Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika. Bilješke Važna obavijest Autori su učinili sve što je bilo u njihovoj moći kako bi provjerili činjenice. Poradi naravi samoga materijala, to nije uvijek bilo lako, budući da su činjenice nerijetko zastrte nagađanjima i osobnim tumačenjima. Ako smo gdje učinili pogrešku, molimo vas da nam pišete, kako bismo u budućim izdanjima mogli razriješiti moguće nedoumice. Materijal smo godinama prikupljali iz različitih izvora. Autori bi se stoga mogli smatrati više prepisivačima, koji su skupljali podatke o brojnim ukazanjima. Pokušali smo prikazati razumljivu sliku onoga što Marija već stoljećima tka preko svojih intervencija kroz povijest. Popis literature na kraju knjige pruža obilje informacija o knjigama kojima smo se koristili kod sastavljanja teksta. Nekoliko poglavlja ove knjige uzeto je iz novina ili časopisa što smo ih tijekom posljednjih pet godina izdavali četiri puta godišnje. Oni koji bi željeli saznati više o knjigama korištenih kod sastavljanja teksta, naći će o tome detaljnje informacije. Brojne navedene knjige mogu se nabaviti preko centra Znakovi vremenâ, 6 Pidgeon Hill Drive, Suite 260, Sterling, Virginia, 20165, tel. (703) 450-7766, fax 450-7796. "Znakovi vremenâ" su katolički informativni centar koji piše, te diljem svijeta distribuira katoličku literaturu. Novine i časopisi o Marijanskim ukazanjima i sličnim temama tiskaju se četiri puta godišnje. /Dosad odjavljena izdanja možete naručiti uz pomoć narudžbenice tiskane na kraju knjige/. U ovoj su knjizi citirani brojni vidioci. Nerijetko je materijal uziman iz knjige ili neke druge publikacije što ju je objavio sam vidioc, odnosno vidjelica, o kojem je riječ. Na brojnim smo mjestima informaciju o tome naznačili samo jednom, te je u sljedećim navodima nismo ponavljali.

U brojnim se poglavljima donose citati Svećeničkog marijanskog pokreta. Otac Stefano Gobbi iz Milana primao je lokucije od Blažene Majke počam od 1973. godine, te su one u vrijeme pisanja ove knjige još uvijek bile u tijeku. Autori su poruke što ih je otac Gobbi primio od Blažene Majke naveli prema knjizi Svećenicima Marijinim predragim sinovima. Tumačenje, odabir i primjena ovih porukâ, isključiva su odgovornost autora, te ni na koji način na podrazumijevaju - niti implicitno niti eksplicitno - slaganje Svećeničkog marijanskog pokreta. Valja napomenuti i to da čitanje ovdje navedenih porukâ niti na koji način ne predstavlja prihvatljivu alternativu čitanju svih poruka u cijelosti. Gospa od nas neprestano traži neka se ne brinemo oku budućih događaja, budući da nas poziva na život u sadašnjem trenutku. Svojim nas riječima opomene i ohrabrenja neprestano upozorava i prosvjetljuje, kako bi nas pripravila za kušnje koje nas očekuju. Puni je cilj Marijinih poruka duhovno nas oblikovati i približiti nas Isusu. Neka čitatelja naziv knjige Svećenicima Marijinim predragim sinovima ne navede na pogrešan zaključak kako je knjiga namijenjena isključivo svećenicima. Stoga čitetelje potičemo neka ovu knjigu nabave na sljedećoj adresi: . Cijenjeni Dr. i gđa. Francisa B. Henesseya is mjesta Endwell u državi New York pomogli su autorima složiti informacije, kao i oblikovati ih u ovu knjigu. Učeni Dr. Hennessey ima um poput čelične zamke. Neki kažu poput skalpela. O toj se stvari još uvijek "vijeća". On je mudar poput zmije i blag poput golubice. Vrlo je malo ljudi koji su kadri stvoriti cjelovitu sliku, kao što je to slučaj s Dr. i gđom Henessey. Svi se, međutim, slažu, kako Jim O'Rourke, koji je uvelike sudjelovao u pripremanju ovog materijala, ima um britak poput žileta. Ovdje je odluka "vijeća" već donesena. Prvo poglavlje - Poziv na buđenje. 1. R. Vincent, Molim te vrati se Meni i Mojemu Sinu, "Irland's Eye", Irska, 1992., str. 7. 2. Ibid., str. 10. 3. Jean Guitton, Privatni život Pape Pavla VI, str. 152. 4. Apostolat za posvetu obitelji, Bloomingdale, Ohio, 21. lipnja 1993. 5. Materijal o nutarnjim lokucijama jest iz knjige Gospa govori svojim predragim sinovima, uvod. Drugo poglavlje - Veliki finale. 1. R. Vincent, Molim te vrati se Meni i Mojemu Sinu, "Irland's Eye", Irska, 1992., str. 15. 2. Ibid. 3. Otac Lambert Terstroet, SMM, montfortanac koji živi na Islandu, podijelio je marijanska ukazanja u četiri glavna razdoblja. S dopuštenjem autora, poslužili smo se njegovom podjelom. Okvir za njeno iznošenje izradio je sam autor, ali gotovo sav preostali materijal dolazi iz različitih izvora, a poglavito izdanja Znakova vremenâ, kao i osobnih intervjua vođenih kroz razdoblje od pet godina. Ostali podaci potječu iz osobnih posjeta, ili od prijateljâ koji poznaju vidioce. Gospa Sviju Naroda uzeta je iz kratke publikacije Znakova vremenâ. 5. Svi citati vezani uz Gladys iz San Nicolasa iz Argentine su iz knjige San Nicolas, Argentina, koju je uredio i izdao"Faith Publishing", Milford, Ohio, 45150. 6. Patricija iz Engleske uzeta je iz kratke publikacije Znakova vremenâ. U vezi s njome postoji stanovita kontroverza s njenim lokalnim biskupom, biskupom Southwarka u Engleskoj. Materijal je uzet iz Majke Skrivenih Ranâ. 7. Ukazanja u Ukrajini su iz Svjedoka, autorâ Josipa Terelyje i Michaela H. Browna, str. 211-213. Podaci o Seredni ili Ukrajini općenito potječu uglavnom iz tog izvora. 8. Podaci o Cuenci u Ekvadoru su iz Ja sam čuvarica vjere sestre Isabel Bettwy u izdanju "Franciscan University Press", str. 90-95. 9. Materijal o Litmanovi je iz "Pittsburg Centre for Peace", Tom Petrisco, 6111 Steubenville Pike, McKees

Rock Pike, PA., 15136. Nepoznanice su razriješene na temelju zemljovidâ iz Znamenja, čudesa i odgovor oca Alberta Heberta, SM, P.O. Box 309, Paulina, LA i Dr. Rosalie Turton iz fondacija 101, NJ. Stotine ih je još nenavedeno, a nismo ih naznačili isključivo poradi prostora. Treće poglavlje - Proročica našega doba. 1. Materijal je iz "Ellen Commerce", Herndon, VA. 2. Citati Svetoga Luja od Montforta su iz Istinske pobožnosti Mariji. 3. "Ellen Commerce", Herndon, VA. 4. Ibid. 5. Ibid. 6. Gerhard Friedrich, Teološki rječnik Novoga zavjeta: skraćena verzija, Michigan, 1985., str. 782-3; Scheeben, Mariologija, sv. II, str. 262. 7. Sv. Irenej u djelu J.H. Newmana, Pismo Puseyu, anglikanske poteškoće, London, 1866., str. 37; Sv. Ivan Damašćanin, Serm. Dorm. II, PG 96, 733D; O'Carroll, Zagovornica, Theotokos, str. 6. 8. M.J. Scheeben, prij. Geukers, Mariologija, sv. II, str. 262. 9. Usp. Drugo poglavlje ove knjige, odnosno, odjeljak o Mariji: Su-Otkupiteljici, Posrednici, Zagovornici, Duhu Svetomu i Posrednici Svih Milosti. 10. Sv. Maksimilijan Kolbe, Bilješke, 1938., izd. Manteau-Bonamy, prij. Armandez, Bezgrješno začeće i Duh Sveti, Marijanski spisi oca Kolbea, 1977., "Franciscan Marytown Press", str. 39. 11. Manteau-Bonamy, Bezgrješno začeće i Duh Sveti, Marijanski spisi oca Kolbea, 1977., str. 39-40. 12. Papa Ivan Pavao II, Redemptoris Mater, br. 24; II Vatikanski sabor, Lumen Gentium, n. 59. 13. Ibid., br. 48. 14. Sv. Luj Marija Grignion od Montforta, pr. F. Faber, Istinska pobožnost Mariji, br. 20,35; usp. također 21, 25. 15. 15. Papa Ivan Pavao II, Redemptoris Mater, br. 41. 16. Npr. usp. Papa Ivan Pavao II, Redemptoris Hominis, br. 15-17; enciklika, Dives in Misericordia, 1980., br. 15; Apostolski naputak Christifideles Laici, br. 3-7. 17. Papa Ivan Pavao II, Dives in Misericordia, 1980., br. 15. Materijal u navodima 6-17 je iz Marija: Su-Otkupiteljici, Posrednici, Zagovornici, str. 66-70 Dr. Marka Miravallea, Franjevačko sveučilište Steubenville u Ohiu, s dopuštenjem autora. 18. Lumen Gentium, para. 60. 19. Lumen Gentium, para 60. 20. Inter Sodalica, pismo od 22. svibnja 1918. Izdanje časopisa Znakovi vremenâ o Gospi Sviju Narodâ. 22. Redemptoris Mater, para. 3. 23. Navod izvorno pripada ocu Reneu Laurentinu iz Francuske, iako je ovdje uzet iz knjige Janice T. Connell, Viđenjâ djece, "St. Martins Press", 1992. Četvrto poglavlje - Proroci među nama. 1. AAS, 59, 1186. 2. Manji je uvodni materijal iz knjiga napisanih na tu temu koje se spominju kroz čitavu knjigu. 3. Maria Esperanza je uzeta iz Stana Karminskog i Ukazanjâ u Betaniji u Venecueli sestre margaret Catherine Sims, Framingham, MA. 4. Mirna iz Damaska je iz Centra za mir u Pittsburgu, Tom Petrisco, Pittsburg, PA. 5. Julia Kim iz mjesta Naju u Koreji, kao i život Luz Amparo Cuevas djelomice su uzeti iz pamfleta oca Liama o'Glannora Upozorenja i poruke Žalosne Majke o tome što Blažena Majka čini danas u svijetu na nekolicini mjestâ ukazanjâ. Izd. Dolas, P.O. Box 148, Allaagash, ME, 04774. Izvatci iz djela istoga autora javljaju se i u odjeljku o ukazanjima u Ukrajini. 6. Sve poruke Jima Singera uzete su iz Poruka Gospodina Našega Jima Singera, 4082 Stephanie Street, Burlington, Ontario, Kanada, L7L 1X1. Materijal je autorima poslao sâm Jim Singer u obliku fotokopije pamfleta. 7. Informacije o Esteli Ruiz su iz kratke publikacije Znakova vremenâ, sv. 5. 8. Theresa Lopez iz Kolorada, Ukazanjâ u Denveru vraćaju naglasak na Fatimu, kratka publikacija Znakova vremenâ. 9. Materijal o Josefini osigurao je Kevin Morley iz Melbournea u Australiji, Chestnut Hill Marian Lodge. 10. Sve o ukazanjima Josephu Januszkiewiczu temelji se na osobnim razgovorima. U vrijeme izdavanja ove knjige, njegove poruke koje je navodno primio u ukazanjima još nisu bile dostupne javnosti. Peto poglavlje - Uloga Gospe u spasenju. Sv. Luj od Montforta, Istinska pobožnost Mariji, "Montfort Publications", Bayshore, NY. 2. Ida iz Amsterdama i Gospa Sviju Narodâ su iz kratke publikacije Znakova vremenâ. U Rimu postoji obnovljeno zanimanje, te je ponovno izdato djelo Dr. Marka Miravallea Su-Otkupiteljica, Posrednica, Zagovornica, u izdanju

"Queenship Publishing", Kalifornija. 3. Odjeljke pod nazivom "Jedinstvena uloga", "Univerzalna crkva", "Marija i njena protestantska djeca", "Naučiteljski autoritet Crkve" i "Utjelovljenje" izvorno je napisao monah Josip iz samostana Brdo Tabor u dolini Redwood, CA, 95470. Šesto poglavlje - Apokalipsa. 1. Svi citati Svećeničkog marijsnakog pokreta su od oca Gobbija iz Milana. Poruke se daju uz datume, pri čemu su sve ostale informacije date u bilješkama uz Prvo poglavlje. 2. Novi svjetski poredak autorâ Pata Robertsona i Thomasa Nelsona Inc. u izdanju "Word Publishing", str. 95, 1991. 3. Turzovka - Centar za mir u Pittsburgu, Tom Petrisco. Sedmo poglavlje - Plač. 1. Svi citati Christine Gallagher su iz Molim te vrati se Meni i Mojemu Sinu, "Irland's Eye", objavljeno u Irskoj. 2. Rosa Mystica, kratka publikacije Znakova vremenâ, Rosa Mystica: Marija, Ruža Otajstvena, sv. br. 4, srpanj 1989. Otac James Bruse, osobni razgovor, publikacija i prijatelj Znakova vremenâ. Osmo poglavlje - Sotona u svijetu; LaSalette. 1. Poruke iz Međugorja su iz Riječi s Neba, "St. James Publishing Company", Birmingham, Alabama. Navodi Sv. Luja od Montforta su iz Istinske pobožnosti Mariji od "Montfort Publications" u Bayshoreu, NY. 3. Poruka iz LaSaletta je iz izvornog prijevoda. V. pod Izvornici: LaSalette. 4. Patricija iz Cuence u Ekvadoru, v. pod Izvornici. 5. Christina Gallagher, R. Vincent, izd. "Ireland'e Eye". 6. Težište na obitelji, kratka publikacija, travanj 1993., str. 1. 7. Otac Lucia Martin, Trajno Klanjanje. 8. Navodi u ovom odjeljku o pobačaju su iz Pobačaj - što na nj kaže Nebo - zbornika porukâ Centra za mir u Pittsburgu, Tom Petrisco, PA. Guadalupe je iz kratke publikacije Znakova vremenâ na temu ovog ukazanja, kao i njegove trajne uloge u prestanku pobačajâ. Deveto poglavlje - Fatima. Fatimski obiteljski glasnik, srpanj-rujan, 1992. 2. Ibid. 3. Ibid. 4. Ukazanje Blažene Djevicee na planini u LaSalleteu 19. rujna 1846., izvorno izdanje "Lecce". 5. Podaci o samome u kazanju su iz kratke publikacije Znakova vremenâ. 6. Fatimski obiteljski glasnik, srpanj-rujan, 1992. 7. Krajnji čas, Michael H. Brown, "Faith Publishing Company", Milford, Ohio. 8. Sve preostale točke su iz Fatimskog obiteljskog glasnika, srpanj. 1992. 9. Podaci o Fatimi uzeti su is knjige brata Mihaela od Svetoga Trojstva u četiri sveska, Treća fatimska tajna, "Augustine Publishing", Chulmleigh, Devon EXIS 7HL, 1986. 10. Ibid. 11. Ibid. 12. Ibid. 13. Ibid. 14. Ibid. 15. Ibid. 16. Ibid. 17. Časopis Garabandal, srpanj-rujan, 1993., Lindenhurst, NY. 18. op. cit. - Mihael. 19. Ibid. 20. Ibid. 21. Ibid. 22. Ibid. 23. Ibid. 24. Ibid. Sav materijal u odjeljcima "Treća tajna", "Je li tajnu ipak trebalo otkriti" i "Pogibelj narodu" je iz djela brata Mihaela, osim točke koja navodi kako se teolozi spore oko toga je li tajna bila namijenjena javnosti, ili samo nosiocima pontifikata. 25. Stimme des Glaubens, Fulda, Njemačka, sastanak održan 1980. Postoji poprilično neslaganje oko toga je li do ovog razgovora ikada uopće došlo. Brojni se vjernici spore oko toga, te smo stoga naveli oba stajališta. Bi li Ivan Pavao II ikada rekao "nemoguće je izvršiti reformu Crkve", pritom je ključno pitanje. Suprotan argumenat glasi - je li mu poznata sudbina Crkve, pa je to možda ipak izjavio? Sastanak u Fuldi primjer je glasina koje s vremenom bivaju priznate pod istinu. 26. Ključevi ove krvi, otac malachi Martin, str. 680-695, "Simon and Schuster", 1990., N.Y. 27. Ibid. 28. Ibid. 29. Krajnji čas, Michael Brown. 30. Treća fatimska tajna, brat Mihael. 31. Materijal u Kontroverznom pitanju br. 2 je iz Fatimskog obiteljskog glasnika, srpanj-rujan, 1992. 32. Ibid. 33. Sinopsis Novih laži namjesto starih Anatolija Goljicina, "Dodd Publishers", 1984., 412 str. 34. Francis Johnston, Fatima: znamenje veliko, "TAN Books", 1980., IL, citat na poleđini korica.

Deseto poglavlje - Garabandal. 1. Ovo je poglavlje zapravo kratka informativna publikacija što ju je za Znak Vremenâ napisao Stan Karminski iz Waynea, PA. G. Karminski ubraja se među rane zagovornike Garabandala, dok je ujedno i jedan od prvih Amerikanaca koji su promicali međugorske poruke.Među izvorima podataka su i O, djeco, poslušajte me Roberta Francoisa i Zvijezda na planini o. Maternea Laffineura i M.T. le Pelletier. Najbolji izvor informacija i Garabandalu koji nam je poznat su Djelatnici Gospe Karmelske od Garabandala u Lindenhurstu, država New York. Za daljnje tekstove o toj temi, upućujemo vas na Izvornike. 2. Upozorenja Garabandala citat je oca Josepha. A. Pelletiera, koji je godinama pisao o Marijanskim ukazanjima - v. Izvornike. 3. Materijal iz Garabandala i Sinagoge uzet je iz govora što ga je održao francuski otac dominikanac Francois Turner u jednoj štali u blizini borova 8. kolovoza 1988. Objavljen je s dopuštenjem autora, s izmjenama isključivo gramatičke i stilske prirode njegovog prijevoda sa francusog. Knjiga Izlaska govori o stupu dima danju i vatri noću koji su Židove vodili u obećanu zemlju. Otac Turner smatra se vrlo pouzdanim svjedokom događaja vezanih uz Garabandal. Jedanaesto poglavlje - Akita. 1. Podaci iz Akite uzeti su iz kratke publikacije Znakova vremenâ. Izvornici su pritom bili Akita - Marijine suze i poruka redovnika Teiji Yasude, pri čemu je englesku verziju napisao John Haffert, te iz Značenja Akite. Obje su knjige u izdanju Fondacije 101, Asbury, NJ, v. Izvornike. 12. poglavlje - Međugorje. 1. Međugorska mreža za Ujedinjeno Kraljevstvo, 12. siječanj 1992. 2. Međugorje je usitinu "Majka" svih njih. Znakovi vremenâ objavili su kratku publikaciju na tu temu, koja se, međutim, usredotočila uglavnom na samu priču i u nju uključene osobe. Ovaj je materijal iz Međugorja: njegova pozadina i poruke autorice Mary Joan Wallace iz "Follow Me Communications, Inc.", Huntington Beach Calif. Dopuštenje smo dobili. To je odlično djelo. 3. Kraljica Mira u posjetu Međugorju oca Josepha Pelletiera, "Assumption Publications", Worcester, Mass. 4. Marijini djelatnici u Kanadi, broj posvećen ocu Peytonu. Trinaesto poglavlje - u Crkvu ulazi dim. 1. Poruke LaSalettea citirane su iz Ukazanja Blažene Djevice na planini 1846. Pretisak bez dodatnih komentara, 12th Ave. of grain d'or, 49600 Beaupreau, Francuska. 2. Popis zabranjenih krivovjerja i Humanum genus, ("Tan Publishers") i Quod Apostolici Muneris - pretisak: "The Remnant", 2539 Morrison Ave., Saint Paul, Minessota, te se mogu naručiti kod Službenika Isusovih i Marijinih, Nazareth Homestead, R.D. I, Box 258, Constable, NY 12926. Upućujemo vas također i na Izvornike za informacije o enciklikama Rimokatoličke Crkve. 3. Katolička enciklopedija nedjeljnog Pohađača, 1991., Izdavački odjel Nedjeljnog pohađača, 200 Noll Plaza, Huntigton, Indiana. 4. Ibid. 5. Elektronska enciklopedija, (TM) (c) 1990., "Groiler Electronic Publishing", Inc. 6. Ibid. 7. Divini Redemptoris. 8. Katehizam modernizma, časni J.B. Lemius, "TAN Books and Publishers", Rockford, Illinois, 1981. 9. Ibid. 10. Ibid. 11. Ibid. 12. Enciklika Quanta Cura i Popis zabranjenih krivovjerja što ih je objavio Papa Pio IX 1864., kao i Popis kojim se osuđuju zablude modernistâ (Lamentabili Sane) i Divini Redemptoris - pretisak: The Remnant. 13. Antikrist Vincenta P. Micelija, oca Isusovca, "Roman Catholic Books", P.O. Box 255, Harrison, NY, 1981. 14. Ibid. 15. Ibid. 16. Ibid. 17. Ibid. - sve gore navedeno, iz istoga je izvora. 18. AA-1025 - Memoari jednog antiapostola, Marie Carre, "TAN Books", P.O. Box 424, Rockford, Illinois, 61105, 1991. Četrnaesto poglavlje - Veliki otpad. 1. Materijal iz LaSalettea i Akite je iz kratkih publikacija Znakova vremenâ. Citat oca St. Mariea je od njegovog prijatelja koji živi u Annandaleu u

državi Virdžinija i koji želi ostati anoniman. 2. U košmaru Novog doba, Randall Baer, "Huntington House, Inc." Lafayette. La. 1989. 3. Ibid., str. 78-79. 4. Ibid., str. 84. 5. Ibid., str. 85-87. 6. Ibid., str. 88. 7. Ibid., str. 89. 8. Ibid., str. 91. 9. Ibid., str. 94. 10. Ibid., 168. Petnaesto poglavlje - Sotoninih stotinu godina. 1. Quito, Ekvador, Gospa od Dobre Sreće, letak što ga je tiskao "Gregorian Press", samostan Svete Obitelji, 261 Cross Keys Road, Berlin, NJ. 2. Ključevi ove krvi Malachi Martina, 1990., str. 677-685, "Simon and Schuster", 1990. 3. Problemi vezani uz novu Misu, str. 24, dr. Rama P. Coomaraswamy, "TAN Books", Rockford, Illinois. 4. Ibid. 5. Ottavianijeva intervencija, kratka kritična studija Novog Reda Mise, kardinal Ottaviani i kardinal Bacci, str. 4-25, "TAN Books and Publishers", Rockford II. 1992. 6. Problemi vezani uz novu Misu 7. Ibid., str. 15. 8. Ottavianijeva intervencija, str. 4. 9. Svi Božanski apeli su u izdanju "Newborne Enterprises Ltd., Ibadan, Nigerija, 1992. 10. Svi citati Ane Katarine Emmerick u čitavoj knjizi potječu iz djela časnog Carla Schmogera, sv. 1 i 2, izdanje 1976., "TAN Books", Rockford, Illinois. 11. Richard Langley, Znakovi vremenâ, 24. lipanj 1992., izdavač nije naveden. 12. Časni Gerald Cullerton, Vladavina Antikrista, "TAN Books", Rockford, Il. 13. Yves DuPont Katoličko proroštvo, str. 28, "TAN Books". 14. Ibid. 15. Ibid. 16. Ibid. 17. Ibid. 18. Gospa u Garabandalu, Judith M. Albright, "Faith Publishing Company", str. 28, Milford, Ohio, 1992. 19. Cullerton, Vladavina Antikrista, "TAN Books". 20.-28. Ibid. 29. Eileen George Razgovori u Nebu, apostolat "Upoznajte Oca", Millbury, MA. 30. Ka Novom Svjetskom Poretku, Donald McAlvaney, str. 336, "Western Publishing Company", 1992., Phoenix, AZ. 31. Časopis Forbes, izdanje ASAP, travanj 1993., intervju s Tomom Petersom, autorom knjigâ U potrazi za odličnošću i Upravljanje oslobođenjem. 32. Na putu ka globalnoj okupaciji, Gary Kah, "Huntington House Publishers", str. 193.-195., 1992. 33. Ibid. 34. Ibid. 35. Ibid. Šesnaesto poglavlje - ratovi i katastrofe. 1. Poruka Tonyja Fernwalta poslata autorima putem faksa. 2. The Washington Post, George Will, 28. ožujka 1993., str. C 7. 3. The International Herald Tribune, članak Davida Brothera, "Gubitak dviju srodnih obitelji", 25. ožujka 1993. 4. Otpadništvo iznutra, otac Paul Trinchard, "Christopher Publishing House", Hanover, MA, 1989. 5. "Bankarstvo na rubu", The Washington Post, Poslovni svijet, 6. listopada 1992. 6. AIDS: bijes i stvarnost, zašto je tišina ubojita, Gene Antonio, "Anchor Books", Dallas, Texas, str. x. 7. Ibid. 8. Ibid. 9. Ibid., str. 2. 10. Ibid., xv. 11. Materijal o Černobilu plod je pet autorovih putovanja na mjesto u blizini reaktora, kao i u u sve okolne republike, u ukupnom trajanju od gotovo četiri mjeseca. 12. G. Terelyja je imao viziju dok se molio u mjestu Marmora u Ontariju, te je materijal o tome poslat "Znakovima vremenâ". 13. Ja sam čuvarica vjere, sestra Izabela Bettwy, "Franciscan University Press", Steubenville, Ohio. 14. Ukazanja u mjestu Oliveto Citra - Marija među nama - Ukazanja u mjestu Oliveto Citra oca isusovca Roberta Faricyja i Luciane Pecoraio, "Franciscan University Press", Steubenville, Ohio, 1989. Sedamnaesto poglavlje - Tamo gdje se sastaju Pravda i Milosrđe. 1. Francis Johnston, Fatima: znamenje veliko, "TAN Books", 1980. 2. Ibid. 3. Poruke Blažene sestre Faustine Kowalske su iz njenog osobnog dnevnika pod nazivom Božansko Milosrđe u mojoj duši. Poruke su numerirane. "Marian Press", Stockbridge, MA, 1987. (Hrvatski prijevod je iz hrvatskog izdanja objavljenog pod nazivom "Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske", Biblioteka DVA SRCA, Zagreb, 1998., op. prev.). Smatra se da bi mjesto o kojem je riječ mogla biti Varšava, koju su Nijemci u drugom svjetskom ratu sravnili sa zemljom. 4. Faustinin Dnevnik. 5. Molim te vrati se mome Sinu, R. Vincent, izdavač "Ireland's Eye", Irska., 1992. Osamnaesto poglavlje - Upozorenje. Izvorni je okvir za ovo poglavlje pružio pamflet oca Philipa Bebiea, pod naslovom Upozorenje. Materijal je iz njegovog osobnog dnevnika što ga

je pisao dok je umirao od raka. Bio je duboko odan Mariji. Budući da Garabandal još uvijek nije priznat od strane Svete Stolice, njegov red nije mogao poduprijeti njegov dnevnik. Upozorenje je napisano 1981., dok je otac Philip umro 1987. Provincijal njegova reda dao nam je dopuštenje za objavu njegova materijala, uz gore navedenu ogradu. Pamflet nije obuhvaćen autorskim pravima, dok na njemu piše kako je tiskan uz odobrenje Crkvenih vlasti. Materijal iz Upozorenja citira se u svim gore navedenim odjeljcima, kao i u onom pod nazivom "Trajni znak". 1. Podaci o blaženoj Ani Mariji Taigi su iz Upozorenja. 2. Božansko Milosrđe u mojoj duši, osobni dnevnik sestre Faustine. 3. Ibid., poruka br. 83. Devetnaesto poglavlje - čudo. 1. Theresa Lopez - njene smo poruke dobili od Scotta Whitea iz Denvera u Koloradu, sve zajedno, u obliku video vrpce. Govor je održan u studenome 1992., te je ovaj materijal uzet iz toga govora. 2. Poruke iz Lubbocka u Teksasu su iz knjige Poruke krunice Lubbocka - Kraljica Milosti, izd. "Queen of Mercy Center", P.O. Box 683, Earth, Teksas. 3. Potpuna posveta, Sv. Luj od Montforta, "Montfort Publications", str. 75., Bayshore, New York. 4. Poruke Apostolata Svetog Majčinstva su od Mariamante (adresa u SAD nepoznata), Dr. Mark Miravalle, Fondacija Riehle, Milford, Ohio. 5. Tom Petrisco, Centar za mir u Pittsburghu, Steubenville Pike, Pittsburgh, PA. Janice T. Connell, Viđenja djece, "St. Martin's Press", 1992., New York, str. 123-129. 7. Dozule, Francuska je iz Slavnoga Križa Prijatelja Slavnoga Križa, 171, rude de l'Université, Pariz, Francuska. Englesko je izdanje iz istog izvora. Dvadeseto poglavlje - Velika kazna. 1. LaSalette, v. Izvornike. 2. Bettxy, str. 57-58, v. Izvornike. 3. Eileen George, Svjetionik Božje Ljubavi: njena učenja, Apostolat 'Upoznajte Oca', Millbury, MA, 01527. Nekoliko stranica "Tri dana tame", kao i poruku Blažene Djevice Marije upućenu bratu Davidu Lopezu napisao je Wayne Weible, te smo ih ovdje upotrijebili s njegovim dopuštenjem. Materijal je iz Weibleovih kolumni, kolovoz 1992, Myrtle Beach, SC. 5. Citati su iz Yvesa DuPonta, v. Izvornike, Katoličko proroštvo. 6. Upozorenje, Bebie. 7. Poruke Fraudaisa, v. Izvornike. 8. Julka iz Zagreba je iz 3. sveska djela Isus nas zove, 1975.-1976., objavljenog 1988., "Wahrheit Und Treue, Postfach 279, 8401 Winterhur, Švicarska. 9. Lubbock, Kraljica Milosti, v. Izvornike. Dvedeset i prvo poglavlje - Drugi Duhovi. 1. Sv. Luj od Montforta, Istinska pobožnost Mariji, "Montfort Publications", Bayshore, New York. 2. Julkine su poruke iz izvora navedenog u prethodnom poglavlju. Riječi sestre Natalije iz Mađarske su iz njenog dnevnika pod nazivom Pobjedonosna Kraljica Svijeta u izdanju "Two Hearts Books and Publishers", drugo izdanje 1992. 4. Ibid. 5. Citat brata lopeza je iz poglavlja "Velika kazna" Weibleovih kolumni. 6. Theresa Lopez - sa video vrpce iz studenoga 1992. što ju je autorima poslao Scott White. 7. Citat iz Sv. Luja od Montforta, Istinska pobožnost Mariji. Dvadeset i drugo poglavlje - Naša uloga: apostoli Posljednjih vremenâ. 1. Montfort, Istinska pobožnost Mariji, "Montfort Publications", Bayshore, New York. 2. Naši anđeli čuvari, časni otac franjevac Alfred Boedecker, Svjetski fatimski apostolat, Washington, NJ. 3. Ibid. 4. Anđeli čekaju časnog Randalla Painea, str. 44, "The Leaflet Missal Company", 418 W Minehaha Ave., St Paul, MN 1988. 5. Ibid. Naši anđeli čuvari, Boedecker. 7. Anđeli čekaju, str. 45. 8. Ibid., str. 61. 9. Ibid., str. 46. 10. Eileen George, Svjetionik Božje Ljubavi: njena učenja, Apostolat 'Upoznajte Oca', 363 Greenwood St., Millbury, MA, 01527, 1990. Dvadeset i treće poglavlje - lijek. 1. Poruke Apostolata Svetog Majčinstva su od Fondacije Riehle, Dr. Mark Miravalle, Milford, Ohio. Čin posvete je od udruge Dvaju Srdaca. /POPIS BIBLIOGRAFIJE ENGLESKOG IZVORNIKA:/

Afrika: 15,20,91 AA-1025: 73,85 Agreda, Sl. B. Marija od: 15, AIDS: 90,91,92 Aiello, sestra Elena: 112 Akita: pogl. 11; 4,10,47,51,75,108 Akvinski, Sv. Toma: 4 Alarm sata podešen: 99 Alfonzina,Kibeho:11 Ali, Ana iz Kenije: 25,80, Amerika: 20 Amos: 99 Amparo Cuevas, Luz: 23-24 Amsterdam: 10,18,26, Anatalija, Kibeho:11 Andreu, Ljudevit Martin, isusovac: 53,103 Andreu, Roman, isusovac: 54 Anđeli: 53 Anticrkva: 74,75 Antikrist: 9,32,36,51,72,75,90,94,108,109 Antipapa:74 Apokalipsa: Pogl. 6 Apostoli posljednih vremena: 38 Apostoli: pogl. 22, 33, Arka Novog Zavjeta, B.D.Marija:11,20 Arkanđeo Mihael: 52,108 Asea-Brown-Boveri (ABB): 93 Asiški, Sv. Franjo: 8 Augustin, Sv.: 5,26,84, Aurora Borealis: Australija: Azija: 20 Bacco Umberto iz Oliveto Citra: 40 Baer, Randall: 77 Banneux: 9,10 Barbarić, fra Slavko: 24,64: Barbarić, otac Slavko: 24 Beauraing: 9,10 Bennett, William: 90 Bernardica, Sv. B. Soubirous: 9 Bero, Marijeta:10 Bessbrook (pećina), Irska: Betanija, Venecuela: 22 Bezgrješno Srce: 3, Bezgrješno Začeće: 15 Biblija: 39 Bilderbergs: 86 Bjelorusija: 93 Blagoslovljene svijeće:

Bog Otac: 17,38, Bolesti: 90,91 Bosco, Sv. don B:1, Bosna i Hercegovina: 94 Bratoubilački: Brigita iz Švedske, Sv.: 84 Broj Zvjeri 666: 30,38, Brown, Lester: 86 Bruse, otac James iz Lake Ridge: 25,35 Bugnini, nadbiskup Annibale: 80, Burckey, Rarry,Irska:11, Bush, predsjednik: 85, Cabrini, Sv. Franciska: 24 Calvat, Melanie iz La Salette: 4,9,36 Cliffe, Tom,Irska:11, Clinton, predsjednik: 89 Conell, Jan: 106 Conyers, GA: 62 Cornacchioli, Bruno: 30 Crkva Rimokatolička: 85,89 Crkveno naučiteljstvo: 18 Crna zvijer: 30 Crveni zmaj: 6,30,51,94 Cuenca,Ekvador :13, Cuevos, Amparo: 8 Čedomorstvo: 2, Černobil: 12,86,93 Čistilište: 66,96,100,101, Čolo,Jakov iz Međugorja: 16,62 Čudo sunca u Fatimi: 44,92,101 Čudo, veliko: pogl. 19; 100,103,104,108 Ćip: 85 Damašćanin, Sveti Ivan: 84 Daniel: 5,108 David, kralj Izraela: 8 Del Bufalo, Sv. Gaspar: Denver, grad u sav.družavi Kolorado, SAD: 24,103 Diego,Juan iz Gualsalupe: 41 Dim: pogl. 13; Disciplina: 89 Disraeli, Benjamin: 31 Ditrich von Hildebrand: 74 Dogma marijanska konačna- Marija Suotkupiteljica:10 Dozule, Francuska: 25 Dragičević, Ivan iz Međugorja:62 Dragičević, Ivan iz Međugorja: 67 Dragičević-Soldo, Mirjana, Međugorje:41,51,67,79,97,106 Drugi Dolazak: 99,102 Drugi Duhovi: 99,102,104 Drugi vatikanski sabor: 15,18,26,104

Duh Sveti, Zagovornik: 17 Durant, Will: 40 Duša žrtve: 11,23,42 Dvadeseto stoljeće: 3 Egzorcizam: 39 Ekološki pokret: 86 Emanuel,prije Sagstasha,Kibeho:11 Emanuela,Kibeho:11 Emmerick, Sl. B.Anna Katarina: Engleska: 87,112 Esparanza, Marija: 8,22,102 Euharistija: 19,52,53, Euharistijsko Klanjanje: 65 Europa: 16,91,94 Eva: 16 Evanđelje: 101,107 Evangelizacija suvremenim sredstvima: 10 Ezekiel: 50 Ezekijel, prorok SZ: 96,106 Fatima: pogl. 9; 4,9,12,43,51,96,101,103,104,108 Fernandez, Doroteo, biskup Santandera: 54 Fernwalt, Tony: 89 Filipini: 97,112 Finska: 93 Fitzpatrick, biskup Brownyvillea, u saveznoj državi Teksas,SAD: 111 Francesco,Fatima:10,44, Francuska: 87,109 Fraudais, Marie: 112 Fray, Juan, biskup franjevac u Gualdalupi:41 Frehe, duhovi vođa Ide: 19 Fulda: 47 Galileja: 15 Gallagher, Christina: 8,22,34-34,39,41, 77,96,97,99,102 Gamaliel, vjerski učitelj u Jeruzalemu: 8 Garabandal u Španjolskoj: pogl. 10; 4 ,8,10,51-59,100,101,103,104,108 Gene, Antonio: 91 George, Eileen: 8,25,85,109 George, Will: 90 Gideon: 5 Gilli, Pierina: 35, Giraud, Maximin iz La Salette:4,9,31,36,43, Glad : 96,106,110,112 Gladys iz Argentine: 42, Glazba sa pohvalama sotoni:38 Gobbi, otac Stefano: 4,22,34,41, Golden, u saveznoj državi Kolorado, SAD: 24 Golicin, Anatolij: 50, Gonzales, Jacinta: 52 Gonzales,Conchita: 51,100,103,104 Gonzasles, Mari-Cruz: 52,54

Gorbačov, Mihael: 49, Gore, Al potpredsjednik: 86 Gospa od Karmela: 101, Gospa Sviju Narodâ: 10,18,26 Govor nutarnji, lokucija: 6 Gray, Dorian: 101 Green, Bay, iz sav. države Wisconsin: 40 Grijeh: 34,39,96,101 Grozota pustoši: 94,107 Guadalupe, Meksiko: 9,24,41, Harvard (Sveučilište u SAD): 91 Hebert, otac Albert iz savezne države Luizijane,SAD: 110 Henoh,starozavjetni patrijarh: 38,113 Hildegarda, Sv.: 84 Hill, Edward: 90 Hipolit, Sv.: 83 Hirka,Jan:13 Hirošima: 51, Hitler, Adolf: 43,45,77,84,90,110 Hnilica, Pavao biskup: 43 Hoefner,kardinal iz Koelna: 96 Holywood: 39 Homoseksualnost: 39,50,89,90,92,94 Hrušiv,Ukrajina:12,43,93 Hrvatska: 23,94 Human Life International: 40 Ilija,prorok: 38,113 Inchigeela, Irska:12, Irinej, Sv. :15, Islam: 16,32 Ispovjed osobna: 69 Italija : 87 Ivankovič, Vicka iz Međugorja: 62, Ivanković,Ivanka izMeđugorja: 62, Izaija: 7,96 Izaija: 99 Izlazak (Knjiga SZ): 106 Izrael, narod : upozoravan 177 puta, 5; Jacinta, Fatima: 10,44,45,96 Jadran: 94 Jahve, Slava : 96 Januszkiewicz, Josip iz Malboro: Janja (Agnes),Kibeho:11 Japan: 87 Jelena, Sv. kraljica: 16 Jeljcin, Boris:13 Jeremija: 99 Jeruzalem: 106 Joel, prorok:2 Johnston, Francis: 96

Josefina-Marija,Melbourn : 25, Josip, Sveti, zaštitnik Crkve: 44 Juan Diego: Sv. 41 Justin, Sv. : 15,16,27 Kah, Gary: 85,86 Kalvarija:102,105 Kanada: 86,93 Katastrofe: 95,108 Kazna: 3,4,24,25,40,69,90,97,100,103,106,108,109 Ken, o.Roberts: 38-39, Kibeho, Ruanda: 8,11, Kim, Julia: 22-23,95 Kina:13,40,95,109,112 Kipovi Gospe iz Međugorja plaču: 35 Kizin, Marija u Hrušivu: 12, Klanjanje Presvetom Sakramentu: 40 Klanjanje trajno: 103 Kloaka nećistoće: 36, Klovis I.: 16, Kolibe, Sv. Maksimilijan: 17 Kometa: 107,109 Komunizam: 43,48,51,53,86,95,108 Koncilijarna Crkva: 80 Konformizam: 86 Korablja Novoga Saveza: 3,20,34 Kowalska, Sv. Faustina: 98 Kraj svijeta:55 Kralj jedan, Bog Otac: 38 Kraljica Neba i Zemlje: 16, Krinka: 101 Kristali: 77 Križ na čelu: 106 Križ na nebu: 102,104,111, Križ Slavni: 106 Krunica Isusova: 65 Krunica: 12,16,35,48,64,66,102 Krv: 99,106,107 Kultura smrti: 89 Kvantni skok: 78 La Salette, Francuska: 4,9,36-38,43,51,75,83, Labouré, Sv. Katarina: 4,9,43, Langley, Richard: 82 Laponija: 86,93 Lašut, Matija iz Turzovke: 33,106 Le Royer, Jeanne =sestra Marija od Pohođenja: 84 Lenjin: 43,49,68,85, Leonardi, majka Elena: 112 Lepant: 16 Life, časopis o Međugorju:11 Lijek: pogl. 23

Litmanova,Slovačka:13, Loli, Mari: 51,100, Lomangino, Joey iz Brooklyna-NY,SAD: 54 Lopez, David: 110 Lopez, Terezija: 24,102,103 Lot: 107 Lubbock, Teksas: 104 Lucifer: 9,13,32,93 Luciferov trust: 86 Lucija, Fatima. č.sestra: 10 Lurd, Francuska:9 MacLaine, Shirley: 77 Madonna, pop-zvijezda: 19 Mađarska: 93 Magdalena iz Dozule u Francuskoj: 106 Majka Bl. Terezija iz Skopja: 40 Majka Druge Evangelizacije: 121 Majka Drugog Došašća: 97 Major, John: 87 Mala Azija: 15 Malachi B. Martin: 2,48, Mann, Arthur,Dr.: 91 Manzon, Mari-Loli: 52, Mao Ce Tung: 43,85 Maranatha !: 2 Mariamante iz Michigena,SAD : 25,35,40,104 Marija kao Nova (Druga) Eva: 15,27-28 Marija, Majka Crkve; 7 Marija, odabrana Proročica našeg doba: 3,15 Marija-Klara,Kibeho:11 Marijino Doba= Marijanska vremena: 2,7,14 Marmora, Ontario u Kanadi: 93 Martin, Malachi: 2,79 Marx, Karl: 68 Masonerija, Crkvena:31,69,73,85 Masoni, slobodni zidari: 31,49,50,73,86,90 McGinnity, otac Gerard: 22 Mediji (izv. "channelling") Međugorje: pogl. 12; 4,7,11,12,18,21,23,51,95,97,100,110 Međunarodni monetarni fond (MMF): 86 Melbourn: 25 Melleray ,lurdska špilja u Irskoj:11 Mesarović, Mihajlo: 86 Milosrđe: pogl. 17; 97 Mir: 95,102 Miravalle, dr. Mark: 19, Miris ruža /"fragrance"/: 21-22 Mjesec: 107 Modernizam:10,40,85, Molitva: 40,51,65,90,96

Montfortski, Sv. Ljudevit : 8,15,25,36,104,107 Nasilje: 90 Natalija, sestra iz Mađarske: 25 Nazzour, Mirna: 8,22, Nebo = Raj: 38,96 Nečistoća,nemoral: 92,96,109 Neomodernizam: 72 Neposluh: 29 Neumann, Terezija: 8 New York: 110 New-Age: 71,74,77,85,86 Newman, John kardinal: 15 Niniva: 5 Noa: 96,107 Nova Eva: 15 Novi Svjetski Poredak: 31,85,87 Novo Doba: 43 Novo razdoblje: 97 Novus Ordo: 80 Nudizam: 39 O´Brien, Thomas, biskup: 24, O´Rourke,Uršula,Irska:11, Obraćenja: 35,96,108 O'Caroll, otac Michael: Oceanija: 20 Oci Grčki: 26, Oliveto Citra: 40,95 Oluje: 89,96 Origen, crkveni otac: 83 Orwell, George: 2, Osveta: 96 Otkrivenje: 16,29,92 Otpad, otpadništvo (apostazija): pogl. 14;10,34,40,68,69,72,74,77,89,92,94 Ottaviani, kardinal: 46,48,53, Ovisnici: 102 Pakao: 38,81,96,101, Palestina: 15 Panika:12 Papa Benedikt XV: 18 Papa Ivan Pavao I: 108 Papa Ivan Pavao II: 8,17,20,45,89,109,111, Papa Ivan XXIII: 19,45,46,104,108 Papa Leon XIII: 3,68 Papa Pavao VI: 5,15,29,45,53,93,96,104,108 Papa Pio IX: 4,9 Papa Pio X: 71 Papa Pio XI: 43, Papa Pio XII: 8,16,19,43,45-46, Papa Urban VI: Pastir Jedini Istinski Isus: 99

Patricija iz Ekvadora: 38, Patricija iz Engleske: 8,11 Pavao, Sv.: 55,100,112 Pavlović, Marija iz Međugorja: 36,62,106 Perleman, Ida: 10,18,19,26, Pestel, Edward: 86 Pet prvih subota, pobožnost u čast BDM: 45,46, Petar Apostol, Sv. : 16,112 Peters, Tom: 85 Phoenix, grad u saveznoj državi Arizoni, SAD: 24, Pio, Padre Sv.:53-54, Plač: pogl. 7; 96 Platt, John Dr.: 91 Pobačaj: 40,89,90,92,109 Pobožnost Raspetoj nevinosti,zadovoljština za čedomorstva: 11 Poganstvo: 95 Pokora: 90,96,97 Polikarp, Sv.:16 Poljska: 93,109 Pomutnja, zbrka,nered (izv. "confusion"): 89 Pontmain: 9 Poplava : 4,34,90 Pornografija: 19 Poruke: 4,5, Poslušnost: 29 Posljednja vremena: 55 Posrednica Marija: 17 Posrednik jedini Krist: 18 Post: 24,51,64,102 Postanak (Knjiga SZ) :29 Potresi: 90,94,96,102,108,110 Pravda: pogl. 17; Predaja Apostolska: 18,27, Presova, grkokatolički biskup u Slovačkoj: 13 Pročišćenje: 96,99,109 Progonstvo: 3,89,94 Proročica: pogl. 3; 5,106,107 Prorok lažni: 38 Prosvjetiteljstvo, doba P-a: Protestantski: 27-28, Quiroga de Mota, Gladys: 8,11, Quito, Ekvador: 79 Računalo osobno: 85 Radosna vijest: 16 Rahner, Karl: 4 Rak: 92 Rat treći svjetski: 13,92,93,94,96,108,109 Ratovi vjerski: 11, Ratovi: pogl. 16;13,90,92,94,107,112 Ratzinger, kardinal: 4,10,19,47,

Razaranja stravična: 105 Razdioba, razdor, podjela ("division"): 89 Razdoblje mira: pogl. 21; 3,101 Reinkarnacija: 77 Renesansa svijesti: Rim: 9,15,33,51,75,108,109,112 Rimski klub: 86 Rio de Janerio: 86 Rituali obožavanja sotone: 38 Roberts, o. Ken: Robertson, Pat: 31 Rog: 31 Roosevelt, Franklin: 85 Rosa Mystica,Italija: Rue de Bac,Pariz :9,43, Ruiz, Estela: 24, Rumunjska:13,109 Rusija: 10,12,13,44,48,51,53,93,94,104,108,109,112 Sabana Grande u Portoriku: 7 SAD: 39, 40, Saddam, Hussein: 87 San Francisko: 110 San Nicholas, Argentina: 8,11 Santiago de Compostela: Sasagawa, sestra Agnes: 8,75,108 Sat Milosti: 103 Savjet za odnose s inozemstvom (CFR): 86 Seattle, grad u sav.državi Washington: 42 Seredne, Ukrajina:10 Shamon, o. Albert: 18,,29 Sheen, Fulton nadbiskup: 8 Shevardnadze, Edvard: 85 Shiffner, otac H. isusovac: 51, Sinaj brdo: 105 Singer, Zdenko -Jim – Hrvat u Kanadi: 23,87,92,94 Sion, brdo: 104,105 Sirah (Knjiga SZ): 103 Sirija: 109 Sjedinjene Države Amerike: 13,87,89,90,109 Sjeverna Koreja: 94 Skolastika: 70 Slate, Mike iz Lubbocka, Texas: 40 Slava Gospodnja: 104 Soldo, Jelena iz Međugorja: 64-65, Sotona: 15,16,25,30,36,38,66,67,69, 77,90,93,96,101,104,106 Sotonina pobjeda: bestidna moda: 38 Sotonina pobjeda: čedomorstvo: 38 Sotonina pobjeda: predbračni odnosi; 38 Sotonina pobjeda: rastava braka: 38 Soubirus, Sv. Bernardica: 4,9

Sovjetski Savez: 40,94 Sovjetski Savez: 93 Spies, otac Raymond: 22 Srbi: 94 Srca Dva –Isusov i Marijino: 104 Stado malo: 5 Staljin, Josip Visorinović: 43,85 Steven, Marin , iz sav. države Wisconsin: 40 Stup dima: 57 Subota prvih pet, pobožnost:10 Sud u malome: 99 Summit u Riju:86 Sunce: 102,107 Su-otkupitelji Isusovi: 25,43,74 Su-otkupiteljica: 10,11,17,18,26 , Suze: pogl. 11; 5, Sveto Pismo: 18,107,111, Svijeća blagoslovljena: 112 Svijet budućnosti (World Future Society): 86 Svjetska ustavna i parlamentarna udruga (WCPA): 85,86,87,91 Svjetski savjet crkava: 85 Syllabus of Errors (Popis zabranjenih krivovjernih nauka): 68 Šaul, prvi kralj Izraela: 8 Šimašek, Julka iz Našica: 25,113, Šizma (raskol): 32,,84 Škapular: 126 Štefanija, Kibeho:11 Švedska: 86,93 Taigi, bl. Anna Maria: 100,112, Tajne: 4,10,13 Talbott, Patricia „Pachi“:13,74,94,104,108,109 Tama koja ‚svijetli’: 23, Tama od tri sata i tri dana: 103,106,109,111-113, Tau, pečat dan po Anđelu: 96 Telefonska linija: 102 Televizija: 92 Terelija, Josip: 12,97 Tertulijan, svećenik (160-240) : 15 Tito, Josip Broz: 94 Tocqueville, Alexis, francuski filozof: 39 Torres, Ana od Isusa iz Quita: 79 Toynbee, Arnold: 40 Trajni znak: pogl. 19; Tre Fontane u Rimu: 30 Treća fatimska tajna: 45,108 Tri dana tame: pogl. 20;13,24, Trijumf Seca Marijina: 43,44,51,92,96,99,104,106,108 Trilateralna komisija: 86 Tripoli, Libanon: 16 Trocki: 68

Tumor: 92 Turban – musliman- Antikrist: 109 Uganda: 91 Ujedinjeni Narodi: 85,86,94 Ukazanja (više od 300); 7 Ukrajina:12-13,93 Upozorenje: 4,52,97,100,101,102,108 Uragan Andrew: 90 Utjelovljenje: 26,28 Uznesenje: 16,99 Valovi plimski: 107 Vatra, oganj:10,34,48,53,90,94,96,99,100,106,107,108,109,112, Vaughhn, Roger: 90 Velika kazna: pogl. 20; Velikosvećenik jedini Isus Krist: 26, Vestine, Kibeho:11 Vlašić, o. Tomislav: 67 Volja slobodna: 96 Vremena malo:11,13 Vremena posljednja: 12 Vrijednosti tradicionalne:39 Wilson, Woodrow: 31 Zabluda velika: 103 Zabluda: 99 Zagovornica Marija: 10,17, Zagreb: 23,94 Zapad bezbžnički obraćen po Rusiji: 13 Zlatousti, Sv. Ivan: 84, Znak na čelu i ruci: 33 Znak na mjstu Ukazanja: 13,21,97,103,105,108 Znakovi vremena: 2 Zvijer nalik na janje: 30,31 Zvijer nalik na leoparda: 30 Zvijezda ponora: 105 Židovka: 28, Život ljudski: 4 Ted Flynn je predsjednik tvrtke Eurus Capital Group koja se bavi konzaltingom na međunarodnoj razini. Posjeduje diplome Sveučilišta u Massachusettsu i Američkog sveučilišta, dok je pohađao i Sveučilište u Fribourgu u Švicarskoj, kao i Ekonomski fakultet u Londonu. Proputovao je preko četrdeset pet zemalja, dok je ujedno i magistar ekonomije. Maureen Flynn predsjednica je tvrtke Znakovi vremenâ, neprofitnog laičkog apostolata koji distribuira katoličku literaturu i informacije o marijanskim ukazanjima diljem svijeta. Diplomirala je na Sveučilištu u Bostonu, kao i na Katoličkom sveučilištu. Magistrirala je socijalni rad. Preporuka za pobožnost: Isus, Kralj sviju narodâ

Snažna pobožnost za postizanje duhovne cjelovitosti i ozdravljanje obitelji, zajednica i vjerskih redova jest ona posvećena Isusu, Kralju sviju narodâ. U kolovozu 1989., jedna je mlada žena s istočne obale SAD počela primati nutarnje vizije Našega Gospodina. Tijekom tih su se vizija postupno pojavili različiti elementi jedne u potpunosti razvijene pobožnosti koju je Isus želio, a kojom bi se Njega častilo kao Isusa, Kralja sviju narodâ. Naš je Gospodin opisao i medaljicu za koju želi neka se načini, kao i detaljnu posebnu molitvu, Krunicu jedinstva. Isus je detaljno opisao još dva vida ove pobožnosti - devetnicu u čast Njega kao Pravoga Kralja, kao i devetnicu Svetih Pričesti. Obećao je kako će snažne i dosad nezabilježene milosti biti izlivene na one "vjerne duše" koje će na taj način moliti. Isus je potom ovu prorokinju poučavao, tješio, te joj prorekao stanovite događaje koji nam predstoje, a među njima i službeno proglašenje Marije kao "Posrednice svih milosti" od strane Crkve. Evo jedne od porukâ što ih je Gospodin dao jednome od Svojih slugu vezano uz ovu pobožnost: "JA SAM Kralj Neba i zemlje! Moje je veličanstvo vječno. Ovu sliku dajem čovječanstvu kao izvor milosti i mira. Moja Presveta Majka pripravlja veliki trijumf. Trijum Njena Bezgrješnoga Srca označava početak Kraljevstva Moje Ljubavi i Milosrđa. Ova slika, dijete moje, mora postati poznata. "JA SAM Kralj Neba i zemlje. Čujte me, narodi zemlje! Moje se Kraljevstvo približilo. Odvratite se od svojih izopačenih i zlih putova! Kažem vam, ako mi se ne vratite i ne pokajete se, Moj će sud stići na zemlju. Sinovi ljudski, vaš vas Bog ljubi! Zašto su vam srca tako tvrda, te ne razmišljate o sebi i ne čujete tjeskobni vapaj svoga Gospodina? Djeco moja, vaš vam se Bog obraća. Sada je vrijeme Velikog Milosrđa. Požurite se i iskoristite ga. "Dijete moje, ova Moja slika koja se ima zvati 'Isus, Kralj sviju narodâ' biti će nosiocem Moga Velikog Milosrđa, kao i podsjetnik čovječanstvu na njegove obveze prema meni, svome Gospodinu i Suverenom Kralju. "Maleni, neizmjerna će biti čudesa milosti što ću ih činiti preko ove Svoje slike i pobožnosti." (Bilješka autora: 15. kolovoza 1993. Biskup Enrique Hernandez Rivera iz Caguasa, Portoriko, udijelio je Nhil Obstat knjižici kojom se objašnjava ova pobožnost. Znakovi vremenâ posvetili su posebno izdanje svoga časopisa, svezak 3, br. 5 od 1992. povijesti ove pobožnosti. Znakovi vremenâ - Je li upozorenje blizu? - Jesu li kazne već započele? - Hoće li tajne Međugorja uskoro biti obznanjene? Već godinama, Blagoslovljena Majka upozorava svijet da se nalazi na pragu nekih od najsnažnijih i najdalekosežnijih božanskih intervencija svih vremenâ. Ona nas potiče nas da se na to pripravimo obraćenjem i pokorom, molitvom i postom. Obećala je i da će svijet upozoriti na te događaje preko svojih odabranih vidjelaca diljem svijeta danima prije negoli što se to i dogodi. U časopisu Znakovi vremenâ pratimo vidioce diljem svijeta. Izvješćujemo o njihovim iskustvima. Njihovim upozorenjima. Njihovim vapajima za molitvom. Naši će čitaoci biti obaviješteni kada vidioci obznane datume koji su im rečeni. Bit će također

i upozoreni na sve prethodne događaje kroz čitavo to vrijeme. Nemojte stoga gubiti vrijeme. Pretplatite se na Znakove vremenâ još danas. Jer, svijet se uistinu nalazi na pragu zaista izvanrednih i dosad neiskušenih događaja. A najbolji način da o tome budete obaviješteni jest taj da čitate Znakove vremenâ. /Napomena: časopis Znakovi vremanâ izlazi na engleskom u SAD./ /Poleđina korica:/ GRMLJAVINA PRAVDE PRAVA EKSPLOZIJA UKAZANJA, NEBESKIH ZNAKOVA I KIPOVA KJI PLAČU POZIVAJU LJUDE NA POVRATAK BOGU... I UPOZORAVAJU DA JE STIGLA GRMLJAVINA NJEGOVE PRAVDE! Pročitajte i naučite ponešto o: Upozorenju: Blažena Majka kaže, "Dogodit će se nešto tako silno da će premašiti sve što se ikada dogodilo od postanka svijeta." Čudu: Božje će se Veličanstvo objaviti u najsveobuhvatnijem Čudu svih vremena. Na nebu će biti ostavljeni znakovi. Kazni: Sotonina će moć biti slomljena - nizom katastrofa koje će Ameriku, kao i čitav svijet, baciti na koljena. Razdoblju mira: Bog obećava novo Nebo i novu zemlju. Bit će to veličanstveno vrijeme za čitav svijet. "Istražuje srodnost brojni poruka što ih o budućnosti u posljednje vrijeme primaju mistici i vidioci diljem svijeta... otvara put razabiranju činjenica i učenoj raspravi. Ted Flynn je istovremeno realist i prorok." Otac René Laurentin, vodeći svjetski Mariolog "Knjiga o Marijanskim upozorenjima prikazanim dubokoumno i u njihovoj cjelovitoj perspektivi - ne samo knjiga, već i zemljovid za snalaženje u bliskoj budućnosti. Toplo je preporučam. Michael Brown, autor knjigâ Posljednji čas i Svjedok "Postat će pravim priručnikom Marijanskoga doba... riječ je o enciklopediji Marijanskih otkrivenjâ... Veličanstveno." Stan Karminski, ugledni zagovornik Marijanske pobožnosti