Download pdf - Hermes Opomena Dusi

Transcript
  • Naslov originala na nemakom: Ermahnung der Seele, Hermes Trismegistos, Rozekruis Pers, Haarlem, Niederlande, 1 993. Copyright: Rozekruis Pers, Haarlem, Niederlande

    Copyright za Srbiju i Crnu Goru: Zlatni zmaj, Beograd

    Prelom i priprema za tampu: Damir Mati Korektura i lektura: Maja Adi tampa: Zuhra, Beograd

    Zahvaljujemo se Vojkanu Adiu i Ivanu Pavieviu

    Drugo izdanje

    Beograd 2005.

    ISBN 86-83495-12-4

    Tira: 500

  • Opomena dui

    Hermes Trismegistos

    preveo neboja arac

    Beograd, 2005.

  • Predgovor

    Onaj preko koga Istina postaje re, sam ostaje istovremeno nepoznat i nevidljiv, ali i tri puta velianstven (ili tri puta veliki ).

    Hermes (Tot, Merkur) je ime boga koji vlada prenoenjem, razmenom, recima.

    Kada je, dakle, Hermes Trismegistos - tri puta velianstven - to upuuje na to da se iza takvog imena, god to bio - jedan ovek ili vie ljudi -krije vrlo uzvien um koji prenosi vrlo uzviene poruke upuene srodnim umovima.

    Takve poruke su daleko od banalnosti svetine i potpuno nedostupne onome to nazivamo obinim ljudskim intelektom, koji je voen logikom uzroka i posledice i potpuno slep i gluv za razumevanje paradoksa.

    Verovatno iz tog razloga sva uenja i sve ono to govori jezikom tih paradoksa, i to uzvieni um upuuje srodnom umu - po Hermesu se naziva hermeti- zam .

    5

  • * * *

    Za Hermesa Trismegistosa ne zna se pouzdano je bio i kada je iveo. Ali, ono to je jasno u svakom sluaju je da je to ime koje u sebi nosi znaenje i ukazuje na to da se iza njega krije veliki posveenik - da se linost povukla i da je ostalo samo posveenje.

    Pripisuje mu se nekoliko dela: Tabula Smaragdina, Corpus Hermeticum, Opomena dui, i sva su iz Egipta stigla u Evropu uglavnom preko Arapa.

    * * *

    Opomena dui je jedan od manje poznatih tekstova koji se pripisuje Hermesu Trismegistosu. Postoji oko sedam verzija ovog dela, od kojih samo tri sadre celokupan tekst.

    Kako je navedeno u predgovoru nemakog izdanja, i hriani i muslimani su ostavili svoje tragove u njemu, to bi moglo da ukae na to da su ga koristili i jedni i drugi.

    Ali, bez obzira u iju batinu, kulturu, uenje ili tradiciju ga svrstali, svakom

    6

  • ga proita jasno je da je njegova poruka bezvremena i da ne poznaje prostorne granice.

    Opomena je upuena oveku, odnosno dui. Meutim, kao to je ve napomenuto, to nije poruka koju e svako razumeti, uprkos tome to je vrlo jasna i nedvosmislena.

    Da su mnogi razumeli i da sada razumeju ono to je tu napisano, i svet bi bio drugaiji. Ali zna? Moda uda ipak nisu nemogua?!

    Beograd 2003.

    7

  • 1.

    P okazau ti, duo, vene principe.Primi ih u svoje bie tako da postanu tvoje vlasnitvo i da bude toliko proeta istinom, kao to si sada uverena u to da vatra sagoreva stvari i da je po prirodi vrua i suva, a da voda utoijava e i da je po prirodi hladna i mokra.

    Ako ti se neke stvari ine pomalo nejasnim, mora se u sebe samu, u svoju savest povui, tako da tvoje moi ostanu slobodne od suprotnosti i za-bune. Onda e kroz spoljne stvari biti odvedena ka unutranjem gledanju. Kada neko posmatra sliku, iz nje izvede postojanje slikara i u iscrtavanju linija i nainu slikanja prepozna slikarevu ruku u pokretu, ako, znai, biva pokrenut nadahnuem stvaraoca, dobija uvid u ideju tvorca.

    Tako je sa svim, duo. 1 ako Tvorac nije neposredno vidljiv, moemo mu se pribliiti preko njegovih dela. Tako

    9

  • moemo postati svesni i Tvorca vasione i dela sudbine, naime kroz njihova dela.

    Molim te, duo, seti se svega, bilo da je opaeno mislima ili oseajem. 1 znaj da ti Istinski Postojee, Prvi Uzrok, Potpuna Svetlost, daruje mogunost da spozna unutranju sutinu stvari i njihove fine razlike, ukratko reeno, gnozu.

    Sve stvari u odnosu na Njega postoje izdvojeno, i nisu deo njega. Jer On je, sveukupnost, a ne zbir svega. Razmisli ovome duo i oslobodi se neistote prirode. Budi ponizna i udi za Mjim, Izvorom i Ocem Dobra, Korenom i Tvorcem moi miljenja, Vrarem ivota i Mudrosti, njim, koji je jedina dobrota i milost, tako da moe zadobiti uee u ivotu i iskusiti sreu i blaenstvo.

    Uzrok, Tvorac i Poelo vasione - neka su iznad sve blagoslovena i sveta njegova imena - tebe je, duo, ni iz ega stvorio i stvaralaku ti mo miljenja darovao. Ta mo se sastoji u tome to moe da vidi stvari onakve kakvim ih je Tvorac zaista stvorio. Ali, ti oblikuje stvari koje pripadaju svetu

    10

  • misli i ija je stvarna ideja od tebe sakrivena. Ti ih oblikuje iz sveta koji vidi, jedan oblik iz drugog oblika.

    Ti dob(ja saznanje kroz sliku koja je nastala otiskom peata, koji je izgravirao njegov tvorac. Tako ti biva dato da ponovo prepozna stvarni oblik kakav je nastao udahnuem due od onoga je gravirao peat. Drugaije reeno, pokret vode upoznaje preko oblika koje je voda obrazovala u pesku i mulju. Veruj mi, istina je to to sam ti objasnio, i znaj da su svi oblici i slike u svetu stvari koje dolaze i odlaze, koje vidi oima svog tela, samo alegorije i otisci ideja koje su uistinu nepromenjive i koje poseduju neprolazni ivot.

    Ono to je u duhu, moe biti vieno samo duhovnim okom. Onome je u duhu, u istinskom ivotu, i poseduje telo, mora biti jasno da je taj ivot vena stvarnost. ovek u materiji oblikuje sliku samom sebi. On

    vidi sebe u svojim sop- stvenim idejama i otiscima. To mu se dopada i zato je radostan. On vidi ljubav

    11

  • u samom sebi; on u samom sebi posed uje dopadljivost i radost. A to je istinska, neprolazna srea koja veno traje.

    Trudi se, duo, da zadobije istinski uvid kroz otkroverije i da upozna sutinu stvari, ali negiraj njihov kvantitet i kvalitet. Otkrovenje i sutina stvari su jednostavni i dua ih moe razumeti neposredno i bez posrednika. Kvanitet i kvalitet su, pak, mnogostruki i ogranieni prostorom i vremenom.

    I, znaj, duo, da je nemogue stei uvid u svet mnogostrukosti. Jer u tom svetu ne moe ostati, i iz njega nita sa sobom ne moe poneti.

    Uvid je osobenost due. Uvid je odvojen od spoljnih stvari. Zato se lati poznavanja jednostavnosti i napusti mnogostrukost.

    Od kosmikih elemenata, duo, zemlja je najtei. Manifestuje se dublje od drugih stvari. Gustina je velika. Gruba je, gusta, teka i kruta. Izolovana je od svetlosti i ivota, to jest od samo- delotvornosti.

    12

  • Zatim dolazi element voda, koja je finija i istija i koja stoji iznad zemlje. Sadri vie ivotnih mogunosti.

    Sledei element je vazduh, koji je finiji od vode i sadri vie svetlosti i ivota.

    Zatim sledi element vatra, najfiniji od etiri elementa, koji poseduje najvee ivotne mogunosti.

    Posle vatre dolazi element - nebesko telo -koji u sebi sadri najistiji od etiri nia elementa. On je poseban i jedinstven: prvo, zato to je sastavljen od vrlo finih supstanci, zato to je prepun ivotnih mogunosti, zato to je lepo ureen i stepenovan i zato to je blizak ivotu i savrenima koji sudeluju u duhu. Kao drugo, zato to poseduje oblik koji je od svih oblika najlepi i koji je savren i simetrian, oblik nebeskog tela ili kugle. Tree, zato to sve to je njime obuhvaeno pokazuje isti oblik, oblik kugle u obliku kugle i sve tako do dole, do Zemljine kugle.

    Posle elementa nebeskog tela, koji je najvii od svih elemenata, sledi u uzdiuoj putanji supstanca due.

    13

  • Dua je ista i zrai svetlost. Ona nebeskim teiima daje harmonino kretanje. Dua je suptilnija od svih tela i elemenata koje obuhvata.

    Dua je bestelesna. Sve to se nalazi ispod due ne moe imati uee u ivotu, izuzev uz pomodue. Dua u sebi poseduje mo miljenja, volje i suda. Ona iri svoje moi nad svim sa ime se povezuje, u sluaju da je to u stanju da primi njene moi. I tako ona donosi ivot.

    Sve sa ime dua nije povezana, lieno je misli, volje, pokreta i suda. A kada te moi ne postoje, nema ivota.

    Iznad due stoji duh i obuhvata je. On je najsuptilniji od svega to se moe opaziti i uzvien je iznad svega ostalog.

    Duh od Boga prima i bez posrednika rasipa svetlost, ivot i lepotu nad svim to iz njega ivi. Duh je najvii posrednik. On stoji najblie Bogu kao kraljev namesnik uz kralja.

    14

  • Seti se ovog poretka, duo, budi proeta ovom istinom i budi, kada je njemu re potpuno sigurna. Tako su stvari sastavljene, ureene i stepenovane.

    15

  • 2.

    L a je, duo, kada se kae da ovajsvet vara ljude i da je ispunjen i svetlom i prividom. to kae, ne poseduje uvid. Bilo bi lepo kada bi ovek od svog prvog koraka na ovom svetu, pa do poslednjeg, mogao da uiva u nepre- kidnom blagostanju i srei. Ali, tako nije. Uvek nanovo on doivljava sreu i nesreu, blagostanje i bedu. Meutim, ne vara svet oveka, ve ovek sam sebe vara, unitavajui se tako. ovek misli da njegova srea lei u darovima

    ovog sveta i da oni ostaju veno. Ali, oni nestaju u izmeni dobra i zla.

    lako se ovaj svet sastoji od suprotnosti, i dobro i zlo se naizmenino meusobno sukobljavaju, postoje slike i ogledala viih i stvarnijih stvari. Kroz njih dua ovde moe biti probuena i primorana da usmeri panju na samu sebe, kako bi zadobila jasan uvid, i samim tim istinu.

    17

  • Dua dolazi na ovaj svet kako bi stekla sposobnost razlikovanja i uvid. Ovde prispela, ona, meutim, zapostavlja svoj zadatak, zaboravlja sutinsko i biva obuzeta dobrima ovog sveta, i zbog svega toga ona zaboravlja cilj svog postojanja na zemlji. ovek se pogreno slui svojim ulima, jer preko njih ne moe dobiti uvid, iako je ovaj svet ipak mesto na kome se moe upoznati istina. Vidljivi oblici koje opaaju ula dodue prolaze, ali su oni senke i slike ivota koji je uistinu vean.

    U svetu praslika ne postoji nita to u ovom svetu i u procesima koji se deavaju sa stvarima ne bi moglo da se pronae u vidu odraza. Sa druge strane, na ovom svetu ne postoji nita to kao slika ne potie iz sveta praslika. Varljivost i rastakanje ulnog sveta navode oveka da se okrene od njega i da se usmeri iskljuivo na istotu praslika. Slabi, promenljivi i prolazni oblici ovog sveta ukazuju na tragove delovanja praslika. Naizmenine protivrenosti i neposto-janosti ulnog sveta primoravaju oveka da se usmeri na sklad koji postoji u svetu praslika, svetu istih misli.

    18

  • Sve dok prebiva u materijalnom svetu, duo, ne vezuj se za delokrug ula kroz koja biva spreena da stekne uvid, jer tvoj zadatak i cilj ive u tebi samoj. Tako e biti sposobna da posveti sve svoje moi jednom cilju: da stekne uvid i kroz njega bivstvuje u Izvoru. Ako udi za Jedinim ivotom, mora da svue svoju neistu odoru, da odstrani gadosti iz svog tela i uniti ono to protivrei tvojoj istinskoj prirodi.

    Kada to uini, osvrni se ka Jedinom ivotu i iskusi njegove radosti. Obuci tada odoru koja je u skladu sa tvojim unutranjim biem. Okrui se oblicima koji odatle proizilaze, oblicima koji su veni i nepromenjivi, oblicima od kojih si, dok si boravila u svetu nastajanja, cvetanja i nestajanja, videla samo odraze i slike.

    Rudi svesna, duo, svega to sam ti objasnio. Dopusti da te ta istina prome i pokuaj da je razume. Znaj i ovo: postoje tri stvari koje su u svojim razliitim oblicima kvaree: mnogobotvo, nepravednost i udnja za ulnim uitkom. One izviru iz jednog korena, naime ljubavi

    19

  • prema ovom svetu. Dakle, izbegavaj ih i bei od njih kao ptica od loveve mree. Uspee da izbegne mnogobotvo ako bude dopustila da te vodi jedinstvo. Ako eli da se sauva od nepravde, onda pusti da te vode uvid, istota i izvesnost. Ako ne odgovori na ulni uitak, oslo- bodie se gorine, bojazni, straha, brige, neznanja i elje za posedovanjem.

    Uveri se u to, duo, da su ova pravila ponaanja ispravna, Lako da zadobi- je duevnu sreu umesLo propasti.

    Da bi zadobila sveproimajui uvid i ivela u skladu sa njim, Bog je stvorio oveka. Ali ovek sazreva samo postupno u smeru ispunjavanja tog cilja, isto kao to se i grozd postupno razvija i sazreva. ovek se moe posmatrati kao bie koje je

    sainjeno od ulno opaenih stvari. Meutim, ovek se takoe moe posmatrati i kao bie koje potie iz duha, odeveno stvarima koje se mogu ulno opaziti.

    20

  • Posmatrajui iz onoga to se moe ulno-organski opaziti, ovek isprva, kada doe na svet, nije u stanju da primeni sve mogunosti koje su njegovom biu date. Meutim, kroz unoenje hrane koju dobi- ja moe da odraste do stadij uma u kome postaje prijemiv za uenje. Ipak, tada jo nije sposoban da obrazuje misli. Ako udi za uvidom, biva hranjen najviim Dobrom, savrenstvom koje vodi do savrenstva. Tako stie mogunosti da postane samost-varalac i da se oslobodi oblikovanjem pravih misli. Od tog trenutka on postaje potpuno odrastao ovek.

    Posmatrajui iz onoga to se ulno- organski ne moe opaziti, ovek je na poetku iva snaga koja, povezana sa organom stvaranja i semenom, biva uvedena u skut. Zatim se posredstvom nebeskih tela obrazuje embrion i zapoinje rast jednog ivog bia. Potencijalno, ono e posedovati mo da bira ili izbegava. To ivo bie postaje ovek im u njega ue jedna mo koja je savrena i kroz koju i ono samo postaje savreno. Ta mo je istinska sposobnost miljenja. Tada je

    21

  • ovek opremljen svim. Savren je. Iz tog savrenstva on sada mora da ivi.

    Na poetku ovek nije postojao, ni kao mogunost ni kao rezultat. Kasnije je postojao kao mogunost, a sada je stvarnost, sada je savren. Zato sada moe da dela slobodnom voljom. Kroz mo miljenja moe da deluje kreativno za sebe samog i druge.

    A Tvorac vasione, neka je hvaljeno njegovo ime, neprestano izgovara svoje misli, tako da ga mogu uti sva bia koja poseduju istinsku mo miljenja. Ali, ne razume svako uje te rei, nameru onog ih izgovara. Postoje bia kojima je potreban prevodilac koji e im objasniti nameru govornika, dakle posrednik izmeu govornika i sluaoca. Zato to slualac ne poseduje mogunost da neposredno razume. On je kao neko slua strani jezik i zavisi od prevoda prevodioca.

    Ali, ti ne bi trebalo da si kao oni kojima je potreban prevodilac. Prevodiocima se ponekad ne moe verovati, esto menjaju smisao rei i izvru njihovo

    22

  • znaenje. Zato te molim, izdigni se iznad onih koji ne razumeju Boiji govor i povei se sa onima koji dobro razumeju.

    Stremi ka tome, duo, da spozna posledice pre nego to dela; da zna koji e plod nositi drvo, pre nego to ga zasadi. Ako si usmerena ka tome da stekne uvid pre nego to dela, stei e slavu, bie ti lako i ubirae dobre plodove.

    23

  • 3.

    S vojstva materijalnog sveta nikadanisu stalna. Ona su neprestano u meusobnom sukobu i neusaglasi- va su. Zato budi oprezna, duo. Okani se tog privida, jer to su stvari sa kojima ne bi trebalo da se povezuje.

    Ti si, duo, jednostavna - one su sloene. Ti si osloboena obmane - one su varljive. Ti si istinski iva - one istinski ivot ne posed uju. Ti si takva kakva si - one se zaauravaju i prekrivaju; one su iluzije - nepostojane i prolazne.

    Zato budi budna; pazi na samu sebe da ne bi postala njihov rob, tako da te one odvrate od cilja. zaputaj, duo, svoju istinsku sutinu koja je jednostavna, istinska i visoko dostojanstvena. Nemoj imati poverenje u materijalne stvari koje su mnogostruke - obmanjujue i neverne i meusobno se odbijaju, tako da ne zaluta i propadne.

    Koliko e dugo, duo, nezadovoljene udnje za ulno-organskim svetom jo

    25

  • uticati na tebe, jer one bee od jedne Krajnosti ka drugoj, od vrueg ka hladnom, od hladnog ka vruem, od gladi ka zasienju, od zasienja ka gladi?

    Sve dok bude ostala zavisna od materijalnih stvari, tvoja je sudbina udnja za njima koja ne moe biti zadovoljena. Kad se jednom nau u tvom posedu, eto patnje da ne budu ponovo izgubljene. Kada ti se oduzmu, ta patnja nestaje, ali tada te izjedaju briga i alost zbog izgubljenog.

    Zato, duo, odstrani ono to tu patnju i brigu uzrokuje. Ne ali to kao posledicu nezadovoljenih udnji naputa tugu, brige, strah i bol i nemoj se dugo srditi, ve zadovoljna budi, osloboena straha i radosna. izabere nezadovoljene udnje umesto mira,

    taj je luda. Luda hoda stanputicama, stranputicama hoda, hita ka svojoj propasti.

    Materijalni svet dole, duo, mesto je nezadovoljenih udnji, straha, beaa i

    26

  • tuge. Gore je svet duha, mira, za strah nepristupaan. On svedoi visokim dostojanstvom i radou. Videla si oba sveta: ivela si u oba. Sada izaberi u skladu sa svojim iskustvom. Moe boraviti u oba sveta. Nijedan od ta dva sveta te nee odbaciti ili zaboraviti. Meutim, za oveka je nemogue da istovremeno bude muen nezadovoljenim eljama i da ivi u miru, da bude uzvien i odvojen, radostan i zlovoljan. Ljubav prema ovom svetu i ljubav prema drugom svetu u oveku ne moe biti sjedinjena. To je nemogue.

    Ti si, duo, roena iz jednog posebnog stabla. Ti si grana tog stabla. Koliko god daje grana udaljena od stabla, ipak ostaje veza i sklad izmeu stabla i grane. Svoju hranu dobija od stabla. Ako se, meutim, neto postavi izmeu stabla i grane, veza i hrana bivaju prekinute. Tada grana mora da se osui i umre.

    Razmisli tome, duo, i u svom biu uvrsti to da si predodreena da se vrati svom Tvorcu. On je stablo iz koga raste. Zato odstrani svu prljavitnu i sav teret materijalnog sveta, tako da nestane sve

    27

  • to te spreava da se vrati svom sopstvenom unutranjem uzvienom svetu, svom stablu, svom poreklu.

    Jedan vojnik koji je pobeen u ratu, sputajui svoje oruje i predajui se neprijatelju, biva zarobljen. Vojnik koji se bori i brani odbijajui da se pokori, biva ubijen. Tako svaka dua koja uroni u materiju doivljava ili zarobljenitvo ili smrt. Onoj koja izabere zarobljenitvo, predstoji dugo muenje i ropstvo. izabere smrt, umire da bi iveo. Umirui, on ponovo zadobija istinski ivot i biva sauvan od zarobljenitva, ponienja i obeaenja.

    Ako eli da izbegne niska i nedostojna dela, usmeri svoje misli na izvor iz koga potiu i udalji se od njega. Taj izvor je ljubav prema svim stvarima ovog sveta.

    Ako eli da ini plemenita i boanska dela, u tom sluaju usmeri svoje misli na koren iz koga nastaju. Posadi taj koren u samoj sebi i neguj ga.Taj koren je odustajanje od stvari ovog sveta. Ako tako

    28

  • dela, izbegavaj u tome svaku la i privid. Postaraj se da preteranom oprez- nou ne bude navedena na kukaviluk, kroz koji gubi hrabrost i ast i samoj sebi se ruga i poniava se.

    Sve to nije sainjeno od materije je stvarnost. A ta istinska stvarnost je nematerijalna. Kada se istinska stvarnost povee sa materijom, ona zauzima oblik koji je u skladu sa njenom namerom.

    Udalji se to je vie mogue od raspravanja, duo. Kada si kroz sam ivot voena do jedinstva, do univerzalnog, iskusi to u slobodi i predanosti. Tada e sa tebe spasti patnja, brige i napori. Bie kao ovek, koji uz mnogo truda stie svetiljku da bi nou mogao da vidi, a kada sunce izae vie mu nije potrebna. uvaj se svega to je nisko i nedostojno. nita od

    toga ne primaj u svoje bie, da se tvoj karakter ne bi izopaio i tvojoj istinskoj prirodi delovao suprotno i da ne bi samoj sebi postala prepreka na stazi povratka svom istinskom zaviaju.

    29

  • Znaj da je cenjeni i uzvieni Tvorac vasione najplemenitiji od svega to postoji. Povei se sa tim Plemenitim. A, kada u svom biu postane jedno sa Izvorom, pribliava se koji te je stvorio. Budi uverena u to da se plemenito s plemenitim udruuje, a neplemenito sa neplemenitim.

    Ti si u svetu stvari koji je stvoren i u njemu trai mir. Kako moe postojati mir u svetu koji je u pokretu? Sve dok amac pliva na vodi, on ne stoji mirno i mira nema. Ako se, pak, na tren i umiri, to je samo sluajnost. Vrlo brzo voda ponovo poinje da ljulja sve to pliva na povrini. amac dolazi do mira samo ako se iz vode izvue na kopno. To je mesto odakle amac potie i koje po gustini i teini lii na amac. Tada - a ne pre toga - amac zaista dolazi do mira.

    Isto tako dua, sve dok je vezana za uzburkano more materijalnog sveta, ne moe da bude mirna ili da se malo odmori. Meutim, ako se vrati svom izvoru i korenu, eto i tiine i mira. Tada je osloboena patnje, ponienja i zablude u zemlji tuinskoj.

    30

  • 4.

    Materijalni svet se sastoji oci istih ineistih stvari. U ovom svetu ovek prvo mora da ispije neiste stvari, a zatim iste, ukoliko eli da postane srean. Rudi uverena u to da je bolje piti iste stvari nakon neistih, nego neiste nakon istih.

    Ludilo je pomisliti da se u grubotvarnom svetu moe pronai bilo ta to je zaista isto. Kada se pomisli da je pronaeno neto to izgleda isto, ono ipak nije stvarno isto, jer ne moe postojati istinska istota u neemu to nije veno.

    Materijalni svet je neistota neistote. On je u najveoj meri ispunjen bukom. Misli na to da te ovim postavljam pred znamenje. Ako eli ono to je apsolutno isto, neukaljanu istotu due, onda mora da je trai negde drugde, a ne u svetu stvari koje dolaze i odlaze.

    Ono to je neukaljano, apsolutno isto, istota due, moe se pronai na njoj primerenom mestu. Ako je trai na

    31

  • drugom mestu, nee je pronai. A ako ne pronae ono za im traga, i ne dosegne ono za im juri, bie muena alou i bolom neusliene udnje, obo- lee i umree. Radost istinskog miljenja i venog ivota u tom sluaju iskusiti nee.

    Vozilo u kome si roena, duo koja pluta po zemaljskom moru ivota, sainjeno je od vode koja se smrzla i postala led. Sudbina te je postavila tamo. Dodue, sunce e uskoro izai i otopiti led. Led e opet postati voda, a ti e biti ostavljena da pluta na vodi. To ne moe izdrati. Zato mora da traga za neim to moe da te nosi. postoji nita drugo to bi tome moglo da poslui, izuzev sposobnosti da pliva u pravom smeru, sve dok ne bude naila na vrsto tlo.

    U bistroj i istoj vodi se sve moe videti. Meutim, ako je isprljana blatom ili otpacima, prizor je pomuen i ono to je skriveno u vodi ne moe se opaziti. To je kao i sa sunevom svetlou: kada sunce obasjava stvari, moemo da ih vidimo onakve kakve u stvarnosti jesu. Ali kada je sunce pomraeno maglom,

    32

  • dimom i prainom, oku nije mogue da opaa stvari.

    Isto tako je i kada se svetla i jasna svetlost duha pomea sa grubim, gustim i mranim stvarima, nastaje mutnost i sama dua biva spreena da vidi iste oblike i ispoljavanja koja su u duhu stvorena. Tako dui biva uskraena mogunost da zamislistvarnost duhovnog sveta i zadobije uvid u ono to je neophodno da bi se krenulo u pravom pravcu i kroilo na put blaenstva. ovek ne ostavlja kuu u kojoj ivi ako samo

    proputa da je uredi, ukrasi, a ipak bez gnuanja ostaje da stanuje u njoj. On pokazuje najvee gnuanje tek kada eli da je napusti pripremajui se da se iseli kako bi stanovao negde drugde. Isto tako, duo, ne postoji odumiranje sveta materijalnih stvari ako ovek odbije od sebe radosti i htenja koja su njihov sastavni deo, a ipak ostaje da ivi u ovom svetu.

    Istinsko odumiranje, duo, vatrena je udnja da se ode iz sveta materijalnih stvari i od njega se oslobodi, da se oslobodi neprijateljstva, sukoba, nesklada i

  • tame. Zato, duo, ivi sa smru i ne dozvoli da te mui pogled ka smrti. Jer strahom od smrti unitava svoje bie. Ako, meutim, smrt posmatra samo kao kapiju, zadobie blaenstvo.

    Ti zna, duo, da umiranjem stie jedan drugi ivot u jednom drugom predelu. Tamo e stanovati ne u siromatvu, ve u blagostanju; ne u brizi, ve zadovoljna; ne u strahu, ve u miru; ne u naporu, ve u spokojstvu; ne u bolovima, ve u radosti; ne u bolesti, ve u zdravlju; ne u tami, ve u svetlosti.

    Zato se ne alosti, duo, to mora da skine svoju odoru zla i varljivu pojavu, kako bi zadobila oeu koja je lepa i vena. alosti se, duo, to sakuplja uvid i

    iskustvo i to istini pristupa s jednostavnou i jedinstvom koji su tvojoj sutini svojstveni, tako da gleda licem u lice.

    Ti trai, duo, prijatelje i istomiljenike u svetu nastajanja i nestajanja. Ali, zna li ti da je nemogue pronai ih tu? To to trai jedino se moe pronai

    34

  • u carstvu duha, poto je to carstvo po svojoj prirodi jednostavno, isto i neiskvareno. Ako, dakle, za tim udi, onda se okreni ka tom carstvu, kako bi dobila ono to ti je neophodno, i ne trai u svetu nastajanja i nestajanja ono to se u njemu ne moe pronai, njegovi stanovnici su zarobljenici i robovi. A kako se moe oekivati prijateljstvo od zatvorenika, vernost od roba? Budi ovim proeta i ivi u skladu sa tim.

    Teko je, duo, biti primoran da se odvoji od prijatelja. Ali, jo je tee biti povezan u prijateljstvu sa nekim e svog prijatelja sasvim sigurno napustiti.

    Stanovnicima ovog sveta biva injena nepravda i oni drugima ine nepravdu. Drugi ih odvode na stranputicu i oni druge zavode na stranputicu. Kada, na primer, jedna dua ue u tu oblast briga i jada, ona biva pozdravljena radosno i prijateljski. A kada opet napusti taj svet, njen odlazak biva propraen alou i kukanjem. Po tome se moe lako prepoznati kolike su ljudi lude i koliko su suprotstavljeni istini i pravdi.

    35

  • Znaj, duo, da postoje etiri stanja koja su za duu smrtonosna i vode je u propast: prvo je neznanje, drugo briga, tree nezadovoljstvo, a etvrto strah. Dua koju mue ova etiri stanja je nesrena. Ako, duo, moe nezain- teresovano i postojano da podnosi gorinu smrti, onda e biti osloboena ne samo straha, ve i nezadovoljstva. Zatim, budi ravnoduna, da se na tvojim lutanjima po jednoj tuoj zemlji nezadovoljstva i straha, ne pojavi jo i briga. Divno je umreti postojano; sramno je doiveti smrt kao pobeen, potiten i obeshrabren. Umiranje, duo, kratko traje i brzo prolazi, dok su sramota i ponienje i propast u zarobljenitvu trajni. Zato nemoj nedragovoljno umreti i oprostiti se od ovog materijalnog sveta. Ali, pazi se zarobljenitva, jer umiranje je ivot, a zarobljenitvo je smrt za duu.

    Ljudi se nalaze na tri stupnja. Na najniem stepenu ovek, dodue, zna, ali ne dela. On je kao hrabar nenaoruan ovek. A kako da se neko je nenaoruan u borbi suprotstavi neprijatelju? Drugi stepen je stepen oveka koji dela, ali ne zna. A poto je hrabrom

    36

  • oveku lake da nabavi oruje nego kukavici da bude hrabra, tako je i onaj dela bez znanja bolji od oveka koji zna a ne dela. Trei i najvii stupanj je stupanj oveka koji zna i dela. On lii na hrabrog i naoruanog oveka.

    Mesec sija sve dok ga sunce obasjava. Kada se, meutim, zemlja postavi izmeu meseca i sunca, mesec gubi svoj sjaj i postaje mraan. Tako i dua zrai svetio sve dok je duh obasjava. Kada se, pak, nastajanje i nestajanje postave izmeu due i duha, dua gubi svoj sjaj i postaje mrana. Kao to ni mesec ne moe da pobegne od mraka sve dok zemlja ostaje na svom mestu u vasioni, tako ni dua ne moe da se oslobodi tame i kvarenja ukoliko se vezuje za materiju nae prirode. Iz ovoga postaje jasno da dua moe dospeti do mira samo ako se to pre odvoji od ovog sveta.

    37

  • 5.

    Istinska, delotvorna inteligencija, nijenita doli stvaralaka mo koja se izraava u stvarima i mislima. Svaka

    dua koja se od toga uzdrava, gubi samu sebe i ivot. Razvoj predstava i uvida i delotvornost inteligencije je zakon venog ivota. Uivanje u stvarima ovog sveta je smrt.

    Sve to je sainjeno od materije i u emu ne postoji istinska misaona snaga, kree se u skladu sa svojom prirodom u pravcu svog porekla. To je mesto kome pripada. Jedino tamo moe da se osnai i doe do mira. Tako e se sve to je sastavljeno od zemlje, kao na primer kamenje i slino, vratiti zemlji, korenu i poreklu svega to je na zemlji nastalo, izuzev u sluaju da ne postoji suprotstavljena sila. Kad se podigne pare zemlje i zatim ispusti, ono se sopstve- nim prirodnim pokretom brzo vraa zemlji, elementima svogporekla.

    Tako se i voda, ako je neto ne zadri, na osnovu svojih svojstava stalno vraa

    39

  • najveoj koliin i njenog elementa. Zato voda svih izvora nezadrivo tee u reke, a voda reka neprestano hrli ka moru. U njima se rastvara zato to se tu nalazi najvea koliina elementa vode. Tako je i sa drugim elementima. Vatra i vazduh se stalno uzdiu, zato to oboje ele da se vrate svom poreklu.

    Tako vidi da sve emu nedostaje istinska sposobnost razlikovanja i miljenja, biva pokrenuto samo putem sle- pog impulsa i prirodne udnje. Takoe uvia da sve biva pokrenuto u pravcu mesta gde nastaje, ivi i gde je snano. U stvarima postoji unutranji otpor da ostanu same i da ostanu izdvojene od svoje domovine i svog porekla.

    Zato se onda ti, duo, protivi, ti koja si naoruana sposobnou miljenja i razlikovanja, da se vrati domovini i svom sopstvenom elementu? Samo tu moe rasti i iveti. Zato se kree nasuprot toku i zato eli da ostane odvojena od svog korena i porekla? Zato bira boravak u tuinskoj zemlji u kojoj doivljava samo sramotu i porugu? Reci mi, da li je to to te vodi

    40

  • instinktivna udnja ili inteligentna misao? Ako je instinktivna udnja, onda je to uroeno ponaanje materijalnih elemenata u tebi, naime neprestano stremljenje vraanju svom elementu.

    Ako si, meutim, gonjena inteligentnom stvaralakom sposobnou i moi rasuivanja, kako onda moe dopustiti da bude zavedena i izabere tuu zemlju, a ne domovinu, da bude poniavana i da porie svoje visoko dostojanstvo, da pokudu i sramotu doivljava, umesto neunitiv mir, slavu i mo? u takvoj dualnosti ivi, nije ni jedno ni drugo, u stvari nije nita, nije materijalna stvar, a ne spada ni meu bia koja sudeluju u delotvornoj inteligenciji. On je neko bez poseda, neko neodluan. to sam video sve, duo, doao sam do

    zakljuka da postoje tri osobenosti koje prevaziiaze sve: prva je uvid, druga zadovoljstvo, trea sigurnost, bezbrinost. Uvid se moe zadobiti samo preko due koja se vraa svom poreklu, stapajui samu sebe sa jedinstvom. Zadovoljstvo se moe postii tako to

    41

  • udnja nestaje i samim se tim zadobija ono to je neophodno. Sigurnost i bezbrinost nastaju kada se u sebi pre- vazie strah od smrti i kada se zapone odvajanje od ovog sveta. uvaj se, duo, sve dok boravi u svetu

    nastajanja, cvetanja i nestajanja, druenja sa dve stvari koje su smrtonosne za duu. Okreni se od njih kao da ih se plai. Te dve stvari su: ene i alkoholna pia. dospe u enske mree, kao ptica je u rukama nerazumnog deteta. Dete se radosno igra sa pticom, dok ona proivljava samrtni strah i pati. Isto tako se mora uvati opijenosti, jer kroz riju dua postaje brod koji plovi bez kapetana i kormilara po olujnom moru. Tako i dua koja je odvojena od duha biva bez kormila gonjenja prirodnim silama i propada. im uvid koji je nekada postojao vie ne

    postoji, izvesno je da se svet materije, tela, sa svojim moima postavio izmeu tebe i izvora spoznaje. Ako padne u zaborav, onda je to prouzrokovano tvojim sloenim biem. Mrano je i sa samim sobom u svai. Plosi teak

    42

  • tovar i umiljeno je. Suprotnostima te dri zarobljenu. Tako nastaje zaborav i od sveg preanjeg znanja, ne zna vie nita.

    Odnos izmeu uvida koji je dua nekada posedovala i gubitka uvida, moe se uporediti sa okom koje vidi tamu i svetio. Kada je oko okrueno tamom, ono ne opaa nita, ak i kada se stvari nalaze ispred njega, ono ne moe da ih vidi. Meutim, kada na to padne svetlost i oko biva obasjano, ono moe i da razlikuje stvari koje ranije nije moglo da prepozna. Svetlost je, dakle, spajajua spona izmeu oka i stvari. Svetlost poklanja mo razlikovanja i uzrokuje da stvari koje su ranije bile prisutne samo kao mogunost, postaju stvarnost. Sve dok oko prima svetlost, moe da vidi stvari i razlikuje ih. Meutim, kada oko izgubi svetlost, bivajui ponovo obuhvaeno tamom, odmah gubi mo opaanja i sve to je kroz nju moglo da primi. Ako mo opaanja treba da ostane, svetlost uvek mora biti prisutna; onda je oko osloboenotame.

    Vidi li sada jasno pred sobom, duo, da svetlost dolazi iz duha, a tama iz tela?

    43

  • Ako to razume, zato onda ali to mora da napusti telo? Jer, kroz telo doivljava najveu bol. Ono te odvraa od opaanja onoga to posvaku cenu mora znati. Pre bi morala da ali to si daleko od sveta duha; jer kroz uticaje tog sveta prima najveu milost i moe postii ono to ti je primereno da trai i uzme.

    Okani se ove prirode, duo; odreci je se. Prestani da je voli. Plai je se. uvaj se patnje ka kojoj te na kraju vodi i okreni se svom svetu koji je koren i praporeklo tvog postojanja. To je mesto za bie koje je tako visokog ranga i ugleda kao ti. Tako e stei vean ivot i potpuno blaenstvo.

    Dokle e jo nastaviti da se napree, duo, kako bi lutala od jedne stvari ka drugoj, ka svetu nastajanja, cvetanja i nestajanja? Koliko e jo dugo traiti prijatelje i saputnike, as izdati prijatelja, as pronai novog? Meu svima sa kojima se u prijateljstvu sjedinjuje, nema nikoga kao ovek ne poseduje i drugu stranu: nevernost i izdaju, pa bilo to makar samo u mislima, dok ti eli da mu bude verna i da mu pomogne. nikoga se ne

    44

  • pretvara, dok ga ti smatra iskrenim. Takoe nema nikoga te ne prlja i obeauje, ak i ako ga ti smatra istim. I nema nikoga nije neprestano elom svojom prirodom i svim svojim biem protiv tebe, isto kao to si i ti svim svojim biem i prirodom protiv njega. I na kraju, posle svega ovoga, raskida sponu koja vas je meusobno spajala, iako nije postojalo nita to bi to opravdalo.

    Tako sve vreme zbog tih razdvajanja doivljava veliku bol i patnju. Istinskog prijatelja i saputnika nema zato to te oni za koje misli da su ti prijatelji izdaju, dok si ti sama nepristrasna. Oni ti ine zlo, dok si ti prema njima dobra i iskrena. Zato to uvek iznova eli da iskusi? Zar ono to si na poetku zakljuila nije dovoljno? Zato to eli da isproba ponovo? Zato odbija da prihvati upozorenje koje si primila iz dugotrajnog iskustva? Zato odbija da ga smatra istinitim? Koliko e jo dugo nastaviti da trai loe i neasne ljude, prevarante i izdajice? Zar si zaista glupa i lepa ili samo dela kao da si glupa i lepa.

    45

  • 6.

    Dovoljno je uzeti gutljaj vode da bise upoznao sa prirodom vode. poseduje iskustvo jednog dela,

    preko njega poznaje i celinu. Potrebna je aka puna peska da bi se zemlja uopteno upoznala, lako postoji mnogo vrsta zemlje, pojam zemlje i njena sutina ostaju uvek isti. Tako su i svi pri- jatelji iste prirode i iste sutine. se za jednoga vee, otkrie da razume sve ako shvati jednog prijatelja. I svi ostali biva- ju obasjani, ako se na jednog baci svet- lost. Budi zadovoljna, duo, ovim objanjenjem, ono e ti doneti uvid i bie ti oslonac.

    Vidim, duo, da slino privlai slino. I ti mora da spozna istinu. Ti si, duo, blistava i uestvuje u ivotu i Rei. Inteligentna si i estita, ista i bez mrlje. Poseduje mo rasuivanja i razumnu volju. Zato se ne vezuj u prijateljstvu za materijalne stvari; one su iskvarene i mrane, bez svetlosti i ivota, bez uvida, neiskrene, neiste i prljave.

    47

  • One bivaju pokrenute samo slepim impulsima i naizmeninim udnjama.

    Ako, duo, ne veruje ovom objanjenju, ti mi pokai kako se tvoje osobenosti koje sam nabrojao mogu uskladiti sa osobenostima onih koji ive u materiji. Nemogue je pretpostaviti da dve stvari koje se meusobno sukobe mogu biti obuhvaene istim pojmom. ovek kome preti da se utopi, ne pokuava da

    ulovi ribu. On ima vanija posla. Tako je i sa stanovnikom ovog sveta. im uvidi koliko je bolna njegova situacija, njegovo delovanje e biti toliko usmereno ka spasenju svoje due, da se vie nee obazirati na svetovna dobra i razonodu.

    Ako eli da ide putem duevnog blaenstva, duo, usmerie svoju panju samo na ono to si spoznala iskustvom i za tim e tragati. Ako se tvoje znanje ogranii na ono to se moe opaziti ulima, onda e te to znanje voditi dok koraa dalje. Ali, ako u tvom iskustvu postoji spoznaja duha i ti tu spoznaju postavi iznad svega drugog, onda e to biti tvoja smernica i oslonac.

    48

  • Vidi dva stanita pred sobom, duo: oblast Koju moe da opazi svojim ulima i oblast koju moe da opazi duhom. Oba ti bivaju pokazana. U oba si sakupljala iskustvo i oba si videla svojim oima. Sada odlui. Bez obzira da li e izabrati jednu ili drugu oblast, ni jedna ni druga te nee prognati ili odbiti. Idi u onu koja ti je milija.

    Ako izabere svet koji moe da se opazi ulnim organima, onda ovo mesto prebivanja prihvati sa svim uslovima koje si upoznala kroz iskustva. Meutim, ako hoe da hodi svetom koji se moe opaziti samo duhom, mora pre nego to se oprosti od sveta ula, jasno videti pred sobom put kojim mora ii i znati da e se na njemu, korak po korak, kretati dalje i postepeno dospeti do venog spokojstva.

    Ako taj put ima pred oima, obrati panju da se pri opratanju ne uunjaju zaborav i strah izmeu tebe i puta, da sa staze ne bi zalutala i krenula pogrenim putem. Ako ipak padne u zaborav, pokuaj da se prizove seanju, a da bi to uinila primeni ono to su ti rekli oni koji su ve ili putem i poznaju ga iz

    49

  • iskustva. Oni su tvoji prethodnici i putokaz. Oni su svetiljke u tami, vodii koji ti pokazuju put na kome moe dosegnuti svoj cilj.

    Takoe znaj, duo, da sve to stremi na gore mora biti lako, isto i bistro da bi brzo stiglo do cilja; i da sve to nagi- nje na dole mora biti teko i neisto. Sto je tee, bre dospeva do cilja.

    Tuinci visokog porekla se sputaju iz svog sveta u prirodu da bi joj sluili. Ako, pak, koriste samo svoje telesne organe kako bi preko ukusa, mirisa, oseaja i lica opazili stvari iz sveta ula i svega to mu pripada, zaboravljaju svoj sopstveni svet sa njegovim svojstvima i smatraju da se ne moe pronai nita to ne vide u svetu ula. Tako zaboravljaju svet duha i gube svako seanje na njega. Ako ne mogu biti vraeni vrsti bia koja posedu- ju duh, njima se govori da su 'mrtvi', propali i nadvladani tokom prirode.

    Ako se, meutim, vrate svom prvobitnom nainu ivota i seanjem prizovu svoj unutranji svet, onda se govori da vie nisu 'mrtvi', ve da su ponovo

    50

  • uskrsli u ivot. Tada se njihove misli usmeravaju na delovanje praslike koju prizivaju pred svojim duhom. Zatim pokuavaju da duboko razmisle tom dejstvu i istrae njegovo znaenje, ne samo zbog te delotvornosti, ve istovremeno i zbog svih drugih dejstava koja su zaboravili. I, svaki put kada u mislima ponovo razumeju neku od stvari koju su zaboravili, njihovo oko biva sve vie osloboeno tame. Postaju zdraviji i opo-ravljaju se od svoje bolesti.

    Tako u sebi otkrivaju da je sve to opaaju u svetu ula uobrazilja, samo iluzija, a ne stvarnost, rieki prizor je samo senka ili odraz stvarnosti, isto kao to se senke i odrazi mogu videti na tlu ili u vodi. A poto je dua u zarob-ljenitvu drana ljubavlju prema slikama u raznim oblicima, a ne ljubavlju prema samoj stvarnosti, zaboravila je duh kada se spustila u svet ula.

    Kada se, meutim, seti delovanja praslika u sebi samoj, bie izleena od svoje bolesti i posle dugog vremena neznanja, ponovo e ozdraviti. 1 tako ona naputa svet ula i opet se vraa

    51

  • spoznaji stvarnosti i besmrtnosti, ve- nom ivotu.

    Duh je otac due. Telo je ena due. Dua se usmerava i ka jednom i ka drugom. U jednom trenutku je usmerena ka duhu kao sin prema ocu. To je njen istinski i najsvojstveniji nain ponaanja. U sledeem trenutku je usmerena ka telesnom kao mukarac koji sagoreva od udnje za enom. To delovanje je usputno i prolazno.

    Vidi kako ena svom oveku, kada je sa njim sama, igrom i osmehom eli dobrodolicu, priajui sa njim ljubazno i prijateljski. Meutim, ono to smera, neto je sasvim drugo od onoga io spolja pokazuje. je namera da od oveka napravi roba, da ga iskoristi u sopstvene svrhe i da ga baci u opasnost. Daje mu med koji je, u stvari, pomean sa smrtonosnim otrovom.

    Pogledaj kako otac koji je sam sa svojim sinom, naprotiv, njemu upuuje stroga upozorenja i pokudu, razgovarajui sa njim strogo. Ali, u njegovim mislima ivi neto sasvim drugo u odnosu na ono

    52

  • kako izgleda spolja. Cilj njegovog delo- vanja je prednost i korist koju bi njegov sin trebalo da zadobije u svemu to se tie ivota. Daje mu da pije gorak napitak od koga se sinu gadi, ali koji je pomean sa zdravljem, ivotom i srenim zavretkom.

    Telesna priroda je tvoja ena, duo, a duh je tvoj otac. Bolji je udarac tvog oca od poljupca tvoje ene. Od svog oca se razvesti ne moe; rodbinske niti izmeu njega i tebe ne mogu se pokidati. Bilo da e ga napustiti ili kod njega stanovati, bilo da je odnos dobar ili lo, u svim okolnostima vae je srodstvo obavezujue. Meutim, ovek od svoje ene moe da se razvede. Tada je nit koja ga je povezivala sa njom pokidana. A on ne moe da odbaci svog oca i prihvati drugog. Ako si svome ocu posluna, duo, zadobie ivot i sreu. Ali, ako svog oca - duh, ne bude sluala, ve svoju enu - telesnu prirodu - propae u smrt i patnju.

    Kada doe vreme za delanje, duo, a ti ne iskoristi tu priliku da ispravno postupi, izgubie radost i nee njeti

    53

  • plodove dobrih dela i nee dobiti nagradu. Akoovek ne posadi drvo kada je vreme za saenje,ne moe ni da uiva u njegovim plodovima kadadoe vreme da se oni sakupe.

  • 7.

    Koliko dugo jo mora da traje, duo,koliko dugo jo moram da te pri- tiskam da kroi na put koji vodi do spasenja i sree? Ali, ti se protivi da veru- je mom vodstvu! Koliko e me dugo jo primoravati na to da sa tobom idem putem koji vodi u propast? Ja se, pak, protivim da popustim tvom navaljivanju da zajedno sa tobom idem tim putem.

    Ako taj raskol miljenja izmeu tebe i mene ostane, duo, onda ne preostaje nita drugo sem da se razdvojimo. Tada, duo, moramo da se raziemo i svako od nas e ii putem kojim eli da ide kako bi sledio svoje najintimnije sklonosti.

    Pie ponaa se iskreno, duo. postupa ni zrelo ni mudro. Tvoj otac ti govori pouno i upozorava te, a rezultati toga su oslobaajui i puni krasote. A ti mu okree lea i okree se ka svojoj eni i njenom zavoenju, mamljenju i njenom slatkom umiljavanju. Plodovi toga e biti briga, alost, strah i bol zbog neutoljene udnje.

    55

  • Uveri se u to, duo, da su se uzvieni tuinci povezali sa svetom postojanja kako bi mu sluili. Meutim, poto su stigli u taj svet i upoznali stvari koje se u njemu nalaze, zaboravili su svoj sop- stveni svet, svet duha. Svest njihovog sopstvenog materijalnog bia postala je pomraena.

    Ako, meutim, prizovu u seanje zaboravljeno, pred sobom vide i jedno i drugo ivotno stanje. Primeuju veliku razliku izmeu njih i shvataju daje jedno stanje plemenito, a drugo nisko. Poto opaaju obe ivotne oblasti, imaju slobodu da izaberu u kojoj od njih ele da borave. Ako svojom istinskom moi miljenja vide uzvienost i divotu sopstvenog ivotnog stanja i uporede ga sa drugim, onda bi radije da se vrate stvarima koje su srodne njihovoj prirodi i ispunjeni prezirom kidaju vremenske veze.

    Upozorenjima i pokudama se due glaaju i poliraju i tako bivaju oiene od svojih sramnih mrlja. Ogledalo koje je zbog nekog prolaznog uticaja zamagljeno, isti se brisanjem i glaanjem. Ako

    56

  • je, meutim, neko ogledalo zamagljeno stalnim delovanjem koje nikada ne prolazi, kada, dakle, prolazno delovanje postane trajno, onda ogledalo dobija sasvim drugaiji karakter koji traje i kvari ga. Ako je tako, ogledalo ne moe biti oieno, izuzev ako se poveri proiavaj uoj vatri.

    Tako i due koje su isprljane nekim prolaznim dogaajem mogu biti proiene upozorenjima i pokudom tako da se sete ivotnog stanja u kome su nekada boravile. A, due koje su isprljane u dubini njihovog bia, mogu biti oiene samo ako su baene u bedu, ako dugo ostanu u takvoj situaciji uvek nanovo doivljavajui patnju.

    Koliko esto mora zlato pomeano sa drugim metalima biti stavljano u vatru, pre nego to oieno i blistavo ne izae na videlo? Koliko puta savijen gvozdeni tap mora biti zagrejan vatrom pre nego to se ispravi? Koliko esto ito mora biti proputeno kroz sito pre nego to se mogu otkloniti trice sa kojima je izmeano? I, koliko esto uprljane i otvrdle due moraju da prolaze

    57

  • sve vrste prljavtine da bi pronale pravi put i povratile prvobitnu istotu?

    Koliko je bolji sladak ukus meda od gorkog ukusa aloje? Samo onaj je probao i jedno i drugo moe to da zna. Tako i dua slatkou sree i gorinu bola moe da upozna samo ako je doivela obe stvari. Velika je razlika izmeu oveka koji neto prezire i odbacuje nakon to je to preispitao i oveka koji biva privuen udnjom da to preispita. je u borbi iskusio napor i teinu oruja, taj e se iz toga povui. , pak, nikada nije stajao na borilitu, pun je entuzijazma da to iskusi i isproba.

    Ako tada, duo, posle svega to si doivela, smatra da si stigla do kraja, ti se vrati svojoj najvioj mogunosti koja je nekada bila tvoj posed, koji si zaboravila. Stremei ka najviem cilju, razmisli tome i usmeri se prema Njemukoji ne poznaje ni poetak ni kraj, koji je stalno prisutan od najudaljenije prolosti pa sve do najudaljenije budunosti, koji moe da uini da se sve pojavi i nestane, koji otvara i zatvara, koji daje i oduzima, koji je sve u svemu i svaka pojedinana stvar zasebno.

    58

  • Spoznaj, duo, da odvojene stvari nisu stabilne i postojane. One nestaju, gube svoje samostalno postojanje i vraaju se celokupnosti kojoj pripadaju. Tako i celokupnosti mogu odgovarati venom kretanju Prvog Principa koji je vean. Kada njihova snaga nestane, vreme im je isteklo i sve nestaju. Tako su i celokupnosti neprestano promenjive i prelaze iz stvarnosti u prolaznost.

    Koliko je samo velika razlika, duo, izmeu jednog i drugog prijatelja. Tu je jedan prijatelj koji se bogati pljakajui te i koji te u stvarnosti mrzi i poniava, koji ti nanosi patnju i bol, koji pokuava da te ismeje i prevari, obeasti i oskr-navi, koji te zaslepljuje kada eli da vidi; koji te vodi na stranputicu kada eli da sledi pravi put, koji te obasipa ljubavlju koja je prolazna i nestaje i u kojoj istine nema, koji te puta da udi za stvarima koje u stvarnosti nisu stvarne, ve neasne i niske.

    Kao rezultat toga, duo, biva pritisnuta siromatvom i nudom, muena strahom i brigom, povuena nadole i okruena tamom, uprljana i baena u stanje ropstva.

    59

  • Svaki put kada tog prijatelja uini bogatijim nego to je bio, on postaje siromaniji. to ga vie isti, utoliko prljaviji i neistiji on postaje. to ga ee izlei od njegove bolesti, utoliko bolesniji i krhkiji on postaje. Ti misli da je njegovo prijateljstvo trajno i da je on postojan, ali isuvie lako on odluuje da te napusti i ostavi na cedilu. Kada se to desi on ti donosi bol odvajanja i potresa tvoje misli. A to je tvoja lina krivica. Svojom neopreznou, slepilom i glu- pou si sve to izazvala.

    Kakva samo razlika postoji izmeu tog i jednog drugog prijatelja sa kojim moe da se povee u prijateljstvu! To je prijatelj koji te obogauje i pomae ti kada si u nevolji; koji te izvodi na pravi put kada zaluta; ui te i daje ti uenje kada nema znanje; ini da moe da vidi kada si slep.

    Taj prijatelj ti nee, kao ovaj drugi, praviti velike tekoe ili uzrokovati teak rad, brigu i napetost. Osim toga, on e veno ostati sa tobom; nikada nee raskinuti nit prijateljstva sa tobom, ostaviti te na cedilu ili odrei te se. Koliko god

    60

  • esto bila u njegovom drutvu, zadobija visoku poast njegovom au, svetlost njegovom svetlou, ivot kroz njegov ivot, mudrost i inteligenciju kroz njegovu mudrost i inteligenciju. Mir i mo kroz njegov mir i njegovu mo. On te obasipa dobrima koja nee prestati da teku i koja traju veno. Poklanja ti radosti koje su istinske i nemaju nikakve veze sa ulima. Kada si sa njim sjedinjena ima samo korist i ne gubi nita. Izaberi njega za prijatelja, duo, sjedini i povei se sa njim.

    61

  • 8.

    K ada ovek izgubi prijatelja i u istomtrenutku sretne drugog koji moe da zauzme mesto izgubljenog pri- jatelja i da dela umesto njega, brzo e odbaciti seanje na prvog prijatelja i zaboraviti ga, utoliko pre ako je novi pri- jatelj snanije povezan sa njim i ako je vieg porekla od prethodnog. Ali, ako se izgubi prijatelj a nema nikoga bi mogao da zauzme njegovo mesto, onda se dugotrajna tuga i strana patnja ne mogu izbei.

    Ako, duo, ima prijatelja za koga si sigurna da e ga izgubiti, da e se rastati od tebe, zar nije dobar savet da te zamolim da potrai nekoga e doi na njegovo mesto i moe da zauzme njegovu poziciju; i da ti kaem da pronae nekoga e ti biti dobar drug i veran prijatelj? On mora da bude snanije povezan sa tobom i da se nalazi na viem nivou od prvog prijatelja. Jer, kada neko neto izgubi i zatim pronae neto bolje, njegova nesrea se pretvara u sreu, a briga u radost i vedrinu.

    63

  • Tako i ti, duo, mora da se pripremi pre nego to bude mogla da napusti ovaj svet nastajanja, cvetanja i nestajanja, da bi se sjedinila sa svetom duha. A pre nego to napusti svog izdajnikog i izopaenog saputnika, mora ve u sebi da stvori odvojenost u odnosu na njega i postepeno se od njega odvoji, hitajui istovremeno svom buduem prijatelju u susret, navikavajui se na njega i sve se vie spajajui sa njim.

    Ako ovek, duo, dospe do take da mrzi neko mesto i eli da ga napusti, mora pre nego to ga napusti pronai drugo mesto na kome eli da boravi. Jer, ovek koji napusti neko mesto ne znajui kuda da ode, ostaje bez zaviaja. Bespomoan, bie prisiljen da se bez mogunosti izbora smesti na prvom najboljem mestu koje pronae. Moe biti da e tako biti prinuen da stanuje na mestu koje je gore nego prethodno, tako da ga srea zaobie i ivot mu dospe u nered.

    Niko, duo, ne boravi u mranom, tesnom i pustom stanitu, a da nema

    64

  • elju da stanuje u kui koja je bolja, vea i prijatnija.

    Ako, dakle, duo, eli da napusti svoje prebilvalite, preseli se u bolje. napusti kuu koja je mrana, tesna i pusta i preseli se usvetliju, iru, prostraniju i lepu, radovae se toj promeni. Bie radostan zbog svoje odluke da se preseli.

    U sluaju da si saznala za neto sasvim drugaije od onoga to se moe opaziti sa pet ula, krenula si putem koji vodi ka tvom spasenju. Meutim, ako ne zna nita drugo izuzev onoga to opaa svojim telesnim ulnim organima, onda si na putu ka unitenju i bolu.

    Panja, duo, je neto iji znaaj tek mora da dokui. Ako se ovek uva od unitavajuih sklonosti svog sopstvenog bia, on je paljiv. Ako sledi svoje negativne sklonosti, onda je nepaljiv.

    Zato, duo, budi oprezna i uvaj se svega to na tvoje bie deluje unitava- jue i trai ono to je lekovito za tebe. Sve to je u skladu sa tvojom prirodom

    65

  • za tebe je lekovito. Sve to u tvom unutranjem biu izaziva otpor, za tebe je unitavajue. Meutim, ni jedno ni drugo nije samo unitavajue ili samo lekovito.

    Dakle, ako eli da bude spasena, potrai ono to je u skladu sa tvojim biem. Ako eli unitenje, potrai stvari koje su tvom biu suprotne. U sluaju da eli uzbuenje, pometnju i sumnju, trai oboje istovremeno.

    Zato, duo, ako si po svojoj prirodi svetla i bistra, nemoj se povezati sa tamom. Ako uestvuje u ivotu i Rei, nemoj se povezati sa neim emu manjka svetlosti i ivota. Ako si obdarena inteligencijom i sposobnou razlikovanja ne vezuj se i dalje za ono to nije ni svetlost ni ivot.

    Bol je proizvod greha. Ispravno dela- nje raa sreu. Onaj posadi urminu palmu i ubira urmine plodove koji su svei i zreli, taj se tome raduje. zasadi livade i ipurke, nee ubirati plodove. Njegov je rad bio beskoristan.

    66

  • Zato, duo, uradi ono to je lekovito i ostavi razarajue stvari iza sebe, tako da bude primljena u redove onih koji uivaju Boiju pomo, slede pravi put i sudeluju u najvioj srei.

    Uveri se i sama, duo, u sve to ti objanjavam i otkrivam. Ja sam ovaj svet iskusio i ispitao ga. Zakljuio sam da je materija od koje se sastoji ve od poetka bila tu. Zatim je dolo do razdvajanja nenog i finog od grubog i gus-tog, posle ega je prvo otilo gore, a potonje se spustilo dole. Tako je materija od koje se sastoji svet, delotvornou neba podeljena na etiri elementa: vatru, vazduh, vodu i zemlju.

    Paljivo sam ispitao kako ta etiri elementa bivaju pokrenuta i koja svojstva poseduju. I, zakljuio sam da bivaju pokrenuta svojom sopstvenom prirodom, slepim nagonom bez ivota, a ne razumom i inteligencijom. Ali sam takoe zakljuio da postoje stvari koje su sas-tavljene od elemenata i kojima je dat ivot, razum i inteligencija. Pitao sam se kako je mogue da stvari koje su bez

    67

  • ivota i inteligencije, sainjavaju elemente bia koja poseduju ivot i sudeluju u inteligenciji.

    Doao sam do zakljuka da ti elementi, kada se nalaze u telu bia koja poseduju ivot i razum, kroz njih ivot i razum dobijaju.

    Ali, kako se moe razumom shvatiti da ivo bie moe nastati iz dve beivotne stvari koje su meusobno povezane? Ili da bie koje sudeluje u inteligenciji moe proistei iz dve stvari koje ne poseduju inteligenciju?

    Tako sam iz toga po svaku cenu morao da zakljuim da bia koja poseduju ivot i inteligenciju ne nastaju iz materije od koje se sastoji ovaj svet - mislim na svet nastajanja, cvetanja i nestajanja - ve da su iz ovog ili onog razloga sili iz neke druge oblasti u ovaj svet i da e zato to su se u njega spustili, ovaj svet ponovo i napustiti. Tako sam doao do zakljuka da jedna beivotna stvar ne moe biti poreklo ivog bia i da neto bez inteligencije ne moe biti poreklo bia koje sudeluje u inteligenciji.

    68

  • Zato, dakle, duo, budi ubeena da bia koja poseduju ivot i inteligenciju nisu sainjena odelemenata ovog sveta, ve od neeg sasvimdrugog.

    Ispitaj stoga, duo, ove stvari, kako bi ih upoznala. I, stremi ka tome da duboko u njihpronikne tako da kroz to dospe do iskustva.Tada e biti srena i blaena i usavrie svojeznanje.

    69

  • 9.

    U sluaju da poseduje istinsko zna-nje, duo, razumee da si sa Tvorcem u srodstvu. Kroz to e

    iskusiti stvarnu sreu. Ako, pak, ne poseduje znanje, mislie da spada u 'bezvrednu vrstu stvari' i usmerie se prema tome. Rezultat e biti izloenost mnogim vrstama patnje i muke.

    Usmeri se zato svom snagom ka dosezanju istinskog znanja. Razmiljaj ovome bez prestanka tako da spozna istinu. Pusti da te to na pravi nain vodi u tvojim delima. Oslobodi se neznanja, slepila i grenog ivota koji potie iz neznanja.

    Bol nastaje tako to dua vidi i privlai stvari koje su promenjive i koje se nalaze u meusobnom sukobu. Dua je srena kada vidi i privlai stvari koje su harmonine i vene. Dakle, ako eli da bude osloboena bola, duo, mora napustiti ovaj svet suprotnosti i uzajamnih sukoba i kroiti u svet venosti i postojanosti.

    71

  • I

    Trgovci izlau svoju robu da bi je pokazali ljudima sa zdravim oima, a ne slepima. Pripovedai i govornici koji go- ,vore na raskrima priaju da bi bili uti. j govore gluvima, ve onima koji imaju zdrave ui.

    Tako se i mudraci ne obraaju duama jkoje hode putem smrti da bi ih posvetili. Oni se obraaju duama koje idu putem ivota i ele da ih ispune mudrou. To su one due koje dolaze kod njih i mole da prime pouku. One due, pak, koje se nalaze na putu smrti, ne trae nikakvu ipouku. One se od nje okreu i preziru ;sva uenja.

    Ako eli da izbegne kaznu, duo, iuvaj se greaka i izbegavaj ne-vrlinu. |Ako nagradu eli, dopusti da bude voena pravim putem; jer ne-vrlina donosi sa sobom kaznu i tamnicu. Ispravan nain ivota donosi nagradu i dobitak. j

    Ako se povee sa svojom sutinom, i duo, tvoja e svetlost porasti, tako da e oima duha prepoznati istinski nain delanja. Ako se, meutim okrene od te

    72

  • sutine i povee se sa ulima, gubi svetlost inteligencije. Tada si okruena tamom i slabi svoj unutranji vid. Posledica toga je da se zbog svog slepi- la i tame preputa ulima.

    Lekar savetuje bolesniku da ne uzima hranu koja mu kodi. Ako bolesnik sledi njegov savet, on postupa ispravno i kao plod toga e povratiti svoje zdravlje. Ako se ne povinuje savetu on postupa pogreno i njegova patnja i muke e ostati.

    Ukoliko eli da zna u kakvom e stanju biti dua kada napusti telo, onda posmatraj okolnosti u kojima ivi dok je jo u telu. Ako postojano postupa ispravno, onda e, kada napusti telo, takode, kroz dobru naviku postupati ispravno, bie voena ka srenom cilju i nagradi.

    Meutim, u sluaju da se, dok je bila u telu, preputala ne-vrlini, onda e, to se podrazumeva, preko te navike biti voena ka ne-vrlini. A kao plod e nastati kazna, naime slepilo i nesrene okolnosti u buduem ivotu.

    73

  • 10.

    pisau tvoje stanje postojanja, duo, jer dugo sam njemu razmiljao. Ti kae i potvruje da bi se rado oslobodila napora i alosti, ali ih u stvarnosti trai i juri za njima i zavidi onima koji ih poseduju. Ti kae i priznaje da udi za sreom i radou, ali ih u stvarnosti izbegava, okree im lea i odbija da nastavi putem koji vodi ka njima. Takvo ponaanje je pro- tivreno. Ono moe da se oituje samo u oveku koji nije jednostavan i ne stoji u jedinstvu, ve u kome su razni ele- menti izmeani i kombinovani. Jer, kada je neto jednostavno, onda je naravno i nain ponaanja toga takoe jednosta- van i osloboen protivrenosti.

    Kada je, pak, neto izmeano i sastavljeno od razliitih elemenata, onda je ponaanje toga takoe izmeano. Stoga je jasno da jo uvek nisi oiena od svojih ne-vrlina i osloboena zla kojim si u ranijim vremenima, u nekoj ranijoj fazi ivota, uprljana.

    75

  • Ostalo je jo otpadaka i re i zato je tvoj nain delanja protivrean. Ako je ra koja je na tebi prouzrokovana prolaznim dogaajem, stremi ka tome da je otkloni ribanjem, trljanjem i glaanjem pre nego to te nagrize. Kada je, meutim ra prodrla duboko, ti se baci u vatru i dopusti da te ona oisti, tako da iz toga izae blistava i ista. Jer, ako je ogledalo izgrebano i zaralo, glaanje vie nije dovoljno. Ra tada moe biti otklonjena samo proiavajuom vatrom. im bude oiena od otpadaka i re, tvoj nain

    delanja e biti postojan i osloboen pometnje, suprotnosti, lai i privida, tako da e u stvarnosti tragati ili za naporom i alou ili za radou i srenim ivotom.

    Prvo se uveri u to da telesna smrt nije nita doli odvajanje due od tela. A onda razmisli tome da e ovek koji je u svojoj zemlji mudar i oprezan i utuoj zemlji biti mudar i oprezan. Nikada nee izgubiti svoju mudrost kuda god ua ode i u koju god zemlju da otputuje.

    76

  • Uveri se u to da dobro drvo dajesamo dobre plodove, a loe drvo samo loe. Kada bi drvo davalo drugaije plodove nego to to odgovara njegovoj prirodi, onda bi onaj posadi lozumogao na njoj da ubere i ir, zasadi hrast, ubirao bi i groe. Iz svega moe da proistekne samo ono to je u skladu sa njegovom prirodom.

    Vebaj se, dakle, u dobrim stvarima i posadi, delujui tako, dobro drvo, tako da tvoje oi budu osloboene tame i da kroz uvid moe da zadobije jo vei uvid, i da posmatranjem dobrog nje jo vie dobrog i kroz inteligenciju postane jo inteligentnija i stekne lako i ispravno iskustvo. Tada e sebi raskriti put ka najviim predelima i stei e trajno blaenstvo i venu radost.

    Zamisli, duo, da moe da iskljui delovanje svojih pet ula, a onda obrati panju da li e imati drugaije uvide od onih na koje si inae navikla posredstvom pet ula. Ako tada zakljui da razume neto to ne moe biti

    77

  • obuhvaeno ulnim oruem, onda je jasno da si se vratila u svoju domovinu i da si svoje interesovanje usmerila na svoj istinski zadatak.

    Ako sutina eli neto da razume, ona razdvaja sutinsko od onoga to je pri dodato. Ono biva prepoznato jednostavnim razumevanjem koje je u skladu sa njenom jednostavnou.

    Kao to ulni organi ne mogu da obuhvate jednostavnost neega, tako dua ne moe da shvati njihovu sloenost. Ona dobija znanje preko poznatog, osim ako se razliita svojstva razdvoje jedna od drugih tako da su meusobno izolovana. Kada se to dogodi, dolazi do razumeva- nja svakog svojstva pojedinano.

    Poto su ulni organi sloene prirode, oni mogu da razumeju samo sloene stvari. Ali, duh, koji je jednostavan i nedeljiv, razume ono to je jednostavno i nedeljivo. Zatim, obrati panju na misli. Kada se poveu sa sloenim konkretnim stvarima gube jednostavnost koja je svojstvena stvarnosti i radosti istinske spoznaje.

    78

  • Kada se miljenje, pak, vrati jednostavnosti, kada napusti ono to je sloeno i meusobno izmeano i odbije sloene stvari koje su vezane za prostor i vreme, razume jednostavnost i vecnQSt.

    Putem ovakvog objanjenja postaje jasno da ivot due zavisi od toga da li je ostavila iza sebe materijalni svet i da smrt due i njene brojne patnje bivaju prouzrokovane njenim ostankom u materijalnom svetu.

    79

  • 1 1 .

    Spustila si se u materijalni svet, duo, i kroz iskustvo si nauila kakav je. U njemu si nala samo stvari koje je runo videti, gadno uti, odvratnog ukusa, tetnog mirisa i kojih se oseaj gadi.

    A ipak, poto si sada tu gde jesi, nadvladana si ljubavlju i vatrenom udnjom za njim! U njemu si traila svu svoju sreu i zaboravila si visoke moi koje su tvojoj prirodi svojstvene. A, poto si spoznala da si greila i zalutala, pokuala si da uvue i druge u svoj greh i da ih okrivi.

    Ali tako ne moe! Krivica mora da pogodi samo one koji su je zasluili. Samo je onaj grean je poinio greh. Stremi ka tome da ispravi svoje grehe i greke, jer poto si svojom krivicom dospela u alosno stanje u kome se sada nalazi, moe jedino svojom sopstve- nom slobodnom voljom da se izdigne iz njega.

    81

  • Sve dok si boravila u svetu stvari koje nastaju,bila si iskuavana svakojakim tekoama. Uveri seu to da su uzrok i izvor tih tekoa u tebi samoj iu tvojim gresima i prestupima. Ako sebi jasnopredoi svoju prolost, setie se i spoznae to.Ukoliko, pak, naie na tekou iji ti uzrok iizvor nisu poznati, ne prebacuj krivicu na druge iimaj na umu da uzrok mora biti pronaen u grehu koji si poinila, a na koji si zaboravila.

    Ako ovek u svetu punom jada trai krov nadglavom, onda jad koji ga spopada i iskuenja kojamora podneti, nastaju iz zablude da je utoitetraio ovdel Zato neminovno doivljava jad.

    A ono to tu stvar jo pogorava je to je biopozvan da se uva od te nesree, ali nije biopaljiv. Maloeno mu je da se toga plai, ali on senije plaio. Bio je upozoren, ali to upozorenje nijeprimio srcu, ve je sledio sopstvenu volju ihtenje.

    nije li tako, duo, da si sve mogla da vidi i uje dok si bila izvan zatvora? A

    82

  • poto si sada zarobljena, sve je pred tobomsakriveno. Zarobljena i zatvorena si i uzaludnopokuava da neto uje i vidi. Zato si ula uzatvor? Sve dok si bila u svetu jednostavnih ijedinstvenih stvari mogla si sve da vidi i zna.Jer, mogla si da vidi pred svojim okom svesvetove, iste, svetle i blistave. A ispod tebe na tlunalazio se svet nastajanja, cvetanja i nestajanja,mraan svet koji u poreenju sa onim svetom,skoroda nije svetliji od crnog kamena koji semoe opaziti u svetloj bistroj vodi.

    Mislila si da mora da ue u ovaj svet kako bi kroz iskustvo otkrila kakve je prirode ta oblast. Makon to si to odluila, negirala si stanje jednostavnih i jedinstvenih stvari i utonula si u nisko stanje izmeanih stvari. Tragajui gramzivo za onim to si htela, izgubila si svoje visoko stanite i dospela u svet prome- na. Poto si negirala svet jednostavnih stvari, traei i udei za svetom sloenih stvari, postala si kao ptica koja je ula u zamku da bi kljucnula bobicu, a onda upala u klopku. Ili, kao riba si koja eli da pojede ribarev mamac i tako biva sama pojedena.

    83

  • Tako svetla i blistava, duo, kakva si po svojoj prirodi, krenula si u svet tame i upustila si se sa tamom u borbu. A svet tame je ugasio tvoje svetio i okruio te tamom zaslepevi i oduzevi ti tvoju mo opaanja svega onoga to si nekada mogla da vidi i naveo te je da zaboravi sve to si nekada znala. I, naposletku si zarobljena i zakljuana. Sve to se desilo kao posledica zablude u koju si na poetku upala.

    Meutim, ako eli da se vrati svom uzvienom zaviaju, onda usmeri svoju panju na smrtonosne stvari koje su u tebi prisutne i uvaj ih se. Jer, samo ako se bude uvala tih stvari moe biti spasena. Samo je tako mogu povratak u tvoj istinski zaviaj. Kako bi lako mogla da prepozna od kojih stvari mora da se uva, ovde u ih navesti u jednoj reenici: ' je udnja za zemaljskom razonodom/ Odvoji se, dakle, od svega i brani se od svega to svojim materijalnim ulnim organima doivljava kao prijatno. Zgrabi i iskoristi sve to tvoja sutina osea prijatnim.

    Vatra moe biti ugaena, ali plamen udnje nikada. Bolovi mogu kratko

    84

  • vreme uticati na telo, a zatim opet prestaju i ostavljaju ga na miru. Bol udnje te nikada nee ostaviti na miru: sve dok ne bude imala sutinu koja udnju odbija i dok ne bude nauila da se uzdrava od onoga za im si do sada udela. Jer udnja dobija sve veu snagu ukoliko joj poputa, a umire ako od nje odustane i uzdri se.

    Jedna udnja u svetu ula je pohlepa. Ali to nije jedina, ima ih vie. Alavost je, dodue najsmrtonosnija od svih, zato to telo ne trai alkoholna pia i telesno zadovoljenje ako pre toga nije hranom zasieno. To se, takoe, odnosi i na noenje fine odee i mnoge druge nevane stvari, kroz koje dua biva namamljena u opasne i uasne predele u kojima biva navedena na loe navike koje je poniavaju i izopauju je.

    Pouio sam te, duo, kako da delu- je ispravno. Dakle, ne pravi se kao da ne moe da izbegne pogrean put. Vratio sam ti mo vienja, zato se ne pravi da si siepa. Kada slepac upaone u rupu, on se za to ne moe kriviti. Meutim, ako neko sa zdravim oima prie rupi, vidi je i dobrovoljno se u nju

    85

  • baci, onda za njega ne postoji nikakvo opravdanje. Tako ni za tebe nema opravdanja ako uprkos svim upozorenjima namerno popusti svom htenju. Patie vie nego ikada ranije i zbog toga e platiti dvostruku cenu.

    Ako se ovek oslobodi udnji ovog sveta, onda e se nesrea ovog sveta drati podaleko od njega. Tada radi vieg cilja naputa ovaj svet zdrav i dobro ouvan. Taj vii cilj je da se priblii Bogu. Ukoliko, pak, jurca za udnjama ovog sveta, pratie ga nesrea ovog sveta. U tom sluaju ovaj svet naputa kao bolesnik, kao neko je proklet da pati u zatvoru. Taj zatvor je udaljenost od Boga.

    86

  • 12.

    K ada ovek poseje drvo istrajnosti,on ubira plodove uspeha i slavie nadvladavanje. On postie ono to eli i srean je. Ako, pak, posadi drvo lenjosti i nemarnosti, ubira plodove ne- uspeha. Me postie to eli i nesrean je.

    elim da te postavim pred nekoliko principa. Naui i ostvari ih.

    udnja izvire iz due. Ona udi za dobrim. Ono na ta ona iz koje izvire udnja mora da se osloni je istrajnost. A ono to joj pomae da postigne ono za im udi, nije nita drugo doli isto dobro i ista dobrota. Jer, kada se delotvornost onoga koji udi povee sa delotvornou onoga za im se udi, onda onaj udi i ono za im udi bivaju spojeni.

    Istrajnost ima gorak ukus, ali daje slatke plodove. Lenjost ima sladak ukus, ali daje gorke plodove i uzrokuje brigu.

    Budi istrajna i postojana u oboavanju jedinog istinskog Boga i pazi da zbog

    87

  • otuenja i bezvoljnosti ne postane teturava, da ne bi umesto oboavanja jedinog istinskog Boga sluila mnogim bogovima. se prepusti mnogim bogovima, mora i da im slui. Taj doivljava napor ipatnju. On postaje opsed- nut brigama, muen nemirom i na kraju propada.

    Obuzetost nevoljom i mrzovoljom odlika je animalne due. Istrajnost i postojanost su odlike zrele i istinske ljudske due. Zato pazi da zbog nevolje i mrzovolje ne postane teturava i ne dozvoli da bude zavedena i slui vie nego jednom Bogu. Jer to te dovodi do bunila i iskoriava te, tako da se tvoje svetio gasi, snaga smanjuje, tvoja visoka pozicija naruava, a tvoja nezavisnost e prestati da postoji. To e biti tvojasmrt. uvaj se takve smrti i okani se stvari koje je

    uzrokuju.

    duo, mora stei istinsko znanje svom sopstvenom biu, kao i njegovim shvatanjima i oblicima. Nemoj misliti da postoji i jedno jedino shvatanje koje eli da upozna, a koje je izvantebe. Ne, sve to mora da naui je u tebi.

    88

  • Pazi se da ne bude odvedena na stranputicu koja te zavodi, da ono to je u tebi trai izvan sebe. Mnogi zaboravljaju gde se mora pronai uvid. Oni tragaju izvan sebe i tako i zalutaju. Kasnije e se, meutim, setiti daje sve u njima, a ne izvan njih.

    Ono to mora upoznati postoji veno i neprestano za sva vremena, nita od toga nije izvan tebe. Ono to je izvan tebe su stvari koje su ve od poetka bile izvan tebe. Imaju svakojake osobenosti i deo su procesa nastajanja, cvetanja i nestajanja. Osim takvih stvari, izvan tebe se nita ne moe pronai.

    Dakle, vrati se sama sebi da ne bi upala u vrtlog stvari koje su u meusobnom sukobu i da te ne bi njihova razliita svojstva bacala naokolo kao to nemirno i olujno more bacaka naokolo brodove koji po njemu plove. U suprotnom nee stei ni dobro, ni znanje.

    Uveri se zato u istinu koju sam ti izloio i razmisli njoj. zaboravi nita to je ve u tvom posedu, tragajui za tim negde drugde. Jer sve to je dui

    89

  • potrebno da bi stekla uvid, u njoj je, a ne negde drugde. Uzrok zato to ne uvia nije dua, ve telo koje se postavilo izmeu.

    Ako je orue kojim radnik dela slomljeno ili ishabano, ne moe mu vie koristiti. Bolje je da ga baci i uzme drugo sa kojim moe dobro da radi.

    Ukoliko je radnik stekao dobro orue, mora sa njim da radi stremei ka tome da od svog rada zadobije dobitak. Kada se obogati, on prestaje da radi, prodaje svoje orue po niskoj ceni i odmara se od svog rada.

    Pobrini se za to, duo, da stekne dobro orue. Ako ga poseduje, koristi ga dobro, radi marljivo i izvuci svoju korist. Ako se obogati, prodaj sve orue po niskoj ceni, uzmi svoj dobitak i napusti kuu u kojoj si stekla dobitak.

    Ako ovek ima uticu, med mu nije sladak kao zdravom oveku. Tako su i istinska uenja prijatna samo onima ija je dua zdrava. Samo takav ovek moe da razume njihov znaaj.

    90

  • Bolesti due su: neznanje, alost i strah. Onaj ija je dua time optereena, ne moe da oseti ukus onoga emu je pouen. Me moe da obuhvati znaaj uenja.

    91

  • 13.

    I stinska srea je stanje koje ne vodi doprezasienja. Sve sa ime se dua suoava u svetu nastajanja, cvetanja i

    nestajanja vodi do prezasienja, a to se ne moe nazvati istinskom radou.

    Ako dua u ovom svetu trai radost, onda ona trai neto to ne postoji i to se u njemu ne moe pronai. Mnogi stanovnici ovog sveta marljivo trae radost, ali trae uzaludno. ovek se uputa u svakojake situacije da bi ih ocenio i preispitao. A zatim im, pak, ispunjen gorinom i gaenjem, okree lea. Ne postoji niko je zadovoljan svojim ivotnim stanjem.

    Dua traga lutajui naokolo po ovom svetu kako bi pronala taku mira koja je na poseban nain u skladu sa njenim visokim poreklom. Poto je ne pronalazi, luta naokolo uzaludno tragajui za nekim mestom na kome moe pronai mir. Zato e dua, ukol'ko je mudra, obustaviti svoju potragu u svetu nastajanja, cvetanja i nestajanja i okanue se zavisnosti od razonode.

    93

  • Svaka situacija pred koju je dua u ovom svetu stavljena, zahteva postojano trpljenje raznih zloba. Gorkog su one ukusa, a sve to je sa neim gorkim pomeano, i samo je gorko. Iz toga sledi da ovek mora ili da provede svoj ivot u bolnom lutanju, as neto ispitujui, as stvarajui - to je nedostojan nain ivota - ili da prebiva u nekom drugom ivotnom stanju postojano podnosei njegove zlobe. Ako se odlui za potonje, mora da doivi gorinu da bude povuen nadole, jer bolje je brati gorke plodove i istovremeno zadobiti viu poziciju i mo, nego brati slatke plodove i istovremeno biti ponien i povuen nadole.

    Dobro je da radnik koristi orue, a ne orue radnika, da konjanik upravlja konjem, a ne konj konjanikom, i da vladar vodi svoj narod, a ne narod vladara. Ako se u ovim stvarima sledi prirodan poredak, posledice su sklad i lepota. Ako je, meutim, ponaanje obrnuto, posledice su propast, ugroenost i pometnja.

    Telo ivi kroz delotvornost due i tako dobija sposobnost da vidi, uje, mirie,

    94

  • okusi i oseti. Telo je duino orue. Meutim, sramota je ako orue vlada radnikom pravei od njega roba. Radnik je taj koji mora da vlada, a ne orue.

    Kada neznalica postane vlasnik orua, ona vredno pokuava da ispravi njegove mane i neguje ga, zaboravljajui tako da ga koristi i radi sa njim. Tada on postaje rob orua. Tako je i sa duom ako kiti i neguje telo, a pri tome zaboravi da ga koristi kao orue. Dua tada postaje rob tela.

    Neto to sudeluje u ivotu i to je opremljeno sposobnou da vidi i uje, to je obdareno inteligencijom i to je visokog porekla, tako postaje beivotno, slepo, gluvo, neinteligentno i bezvredno. Kada narod vlada vladarom, to je izvrnut svet, te i vladar i narod moraju propasti. Kada telo vlada duom, takoe oboje moraju propasti.

    Stvorenja su potpuno neprikladna za mo vladanja. Ona je iskuenje oveku. Ako mudar ovek koji sledi pravi put biva iskuan tako to mu se poveri mo da vlada, on shvata da ne moe sam da

    95

  • vri tu mo. Skromno moli Vladara i Prvi Uzrok vasione, onu mo koja obasipa dobrim one koji za to zamole, da mu pomogne.

    Tako prima onoliko dobra koliko njegova dua moe da se povee sa dobrim. Tako prima inteligenciju i biva Boijom pomou voen ka ispravnom ivotnom stavu. Stremie ka tome da ini dobro i da se dri podaleko od sveg zla.

    Takva dua crpi iz izvora dobrote i pravde. Takav ovek obasipa vrednosti- ma koje poseduje one koji su podreeni njegovoj moi. Tako su i vladar i podanici dobro.

    Ako, pak, neznalica biva iskuana time to joj se poveri mo vladanja, ona se raduje i kliui smatra da njena mo poiva na sopstvenoj snazi i da nastaje u sopstvenom biu. Tako zaputa svoje vodstvo i preputa se razonodama i uitku. Plodovi su neznanje i slepilo, zabluda i greh.

    Takva dua crpi iz izvora zlobe i nepravde, a takav ovek ovim osobinama

    96

  • koje poseduje u sebi, obasipa one koji su podreeni njegovoj moi. Rezultat je nepravda i propast, kako za vladara tako i za podanike.

    Kada ue u svet snova, duo, ni u njemu, ni u raskonoj predstavi koja se u njemu za tebe izvodi, nemoj traiti sreu. Memoj pomisliti dajeto stvarnost, jer e pri buenju doiveti porugu.

    Svet dolaenja i odlaenja je svet snova. u ovom svetu spava i sanja, sanja u stvarnosti dvostruko. Kada se probudi, on je kao neko se iznenada trza iz sna, preputajui se ponovo svom prirodnom snu.

    U ovom svetu neprestano spava. Sve to vidi nije nita doli san. Kada se probudi iz snova, ostavlja po strani stvari koje si u snu videla i, kao i pre nego to si zaspala, vidi stvari grubot-varnog sveta koje su sainjene od grubih oblika. Potom si vie ubeena u stvarnost tih stvari, nego onih koje si videla u snu. Isto tako je i kada se probudi iz prirodnog sna ovog sveta i vrati se istinskom budnom ivotu, svetu

    97

  • duha. Tada se vraa vienjima i stvarima u iju si stvarnost sigurno jo vie uverena nego u stvarnost materijalnog sveta.

  • 14 .

    Isto kao to je san nestvaran uporeenju s onim to vidi u budnom ivotu, tako su i stvari budnog ivota ovog sveta nestvarne u poreenju sa svetom duha koji je jedini istinska stvarnost.

    Zato ne misli da se tvoja srea sastoji od onoga to vidi u svetu ula. Ako u njemu trai svoju sreu, onda si kao neko je zaspao i je u snovima video fine i lepe stvari i u potpunosti veruje u njih. Kada se probudi, on je alostan i zapanjen zato to je odvojen od stvari koje je video u snu. Tako je i sa duom koja prebiva u svetu dolaenja i odlaenja, i na njega je naviknuta i zadovoljna je to opaa njegove razonode i radosti, nadvladana je udnjom za njima zato to tu trai svoju sreu. Ako je, meutim, dua, dok stanuje u ovom svetu, naviknuta da u njemu opaa patnju, brigu i bol, onda je za nju radost da napusti ovaj svet i srena je to moe da se odseli iz njega. To je kao kod oveka koji u snu vidi rune i bolne stvari, a zatim se budi iz sna i srean i

    99

  • radostan je to je umakao snu. On e takode odbiti da se ponovo prepusti snu zbog bola i straha koji je osetio preko uasnih stvari koje je video dok je sanjao.

    Kada ti svet neto ponudi, nemoj prihvatiti. Jer, pravi od tebe budalu i njegov je cilj da se prvo malo nasmeje, pa da zatim places. To je put prirode. Ona se ne pretvara, jer materijalna stvar ne moe da se pretvara i da se pravi da je neto to nije. Ali dua je obdarena ivotom, inteligencijom i sposobnou razlikovanja. Ona moe biti prevarena ili ne, sasvim u skladu sa njenim izborom. Ako dua prozre planove onih koji hoe da je prevare, ako se okane njihovih lukavosti i ako je paljiva, izbei e rave posledice.

    Ako podlegne svetovnoj lukavosti i svetovnoj prevari, onda se to dogaa njenom sopstvenom voljom. Kao to je u njenoj moi da se tome prepusti, isto tako je u njenoj moi da to odbije od sebe. Ako popusti, propae. Ako ne popusti, titi samu sebe od propasti.

    100

  • Fovei se sa onim to zna, to svako zna, i napusti ono to ne zna, to niko ne zna. Ti, na primer, zna - i svako to sa tobom zna - da je vatra vrela, da sagoreva stvari i da iri svetlost; da je voda hladna, vlana i tena i da gasi e. Zna da je celina vea od njenih delova i da je prava linija drugaija od krive.

    napustiti ono to volimo izaziva tugu. Radostnastaje kada iza sebe ostavimo ono to mrzimo. injenica je da mora napustiti ovaj svet. Zato je razumljivo da e biti nesrena ako voli ovaj svet, a srena ako ga mrzi.

    Zamisli, duo, da se oslobodi grubotvarnog sveta. Zatim vidi da li osim svog sopstvenog bia moe da pronae neto sutinsko. Kada bude opisivala svoje bie, rei e da dua, kao prvo, lii na misao i da je sa njom srodna; da, kao drugo, pokree i samu sebe i druge stvari, da poseduje mo razlikovanja i da se usmerava ka stvarima za kojima udi i koje eli i da je obdarena posebnim i dobrim osobinama, naime, pravednou, velikodunou,

    1 0 1

  • jednakou, samilou. Ako tako opie svoju sutinu i potvrdi da ove osobine ine tvoje bie i prirodu, onda sigurno mora priznati da si suptilno i vodee bie.

    Kada bude opisivala druge stvari, da li e moi da prinae opis koji odgovara tvojoj sutini, i to na drugaiji nain nego izlaganjem njihove sutine? Moe li ih opisati osobinama koje su strane nji-hovoj prirodi?

    Ako se neka stvar ne moe opisati tako da to bude u skladu sa vlastitom sutinom, kada joj ne moe biti pripisano nijedno njeno obeleje, zar tada nisi primorana da prizna da joj nedostaje ivot i da je - u skladu sa svojom prirodom - predodreena na pasivnost?

    Mora razumeti da dua u fizikom svetu ostavlja za sobom samo tragove stvari koje je njena sutina sama za sebe stvorila i da sutina u dui ostvaruje samo ono to je Prvi Uzrok sam stvorio u njenoj sutini.

    102

  • Ako se dve ptice iste vrste uzajamno poveu uetom, obe oseaju veliku patnju i ne mogu da se smire. One se smiruju kada se odvoje. Jo je gore kada se tako veu jedno za drugo bia razliitih vrsta i oblika, na primer kamila i vuk, ili bik i lav, ili ivo i mrtvo bie. Moe li postojati vea nesrea nego kada je mudar ovek vezan za budalu? Kamila ne nalazi mir sve dok se ne oslobodi ueta koje je vee za vuka. Tako je i sa bikom i lavom, sa ivim biem i mrtvim, sa mudracem i budalom.

    Sutina due je iznad svega uzviena jer je povezana sa raznim svetovima i moe da krene u svaki predeo. Odreeno vreme dua ostaje u materijalnom svetu. U tom stadijumu dua je ljudska. Vidi samo ono to moe biti opaano ulnim organima, bavei se samo jelom i piem i grubotvarnim stvarima.

    U jednom drugom periodu dua pripada svetu koji joj odgovara. U tom stanju dua opaa i upoznaje stvari. Ona

    103

  • uzrokuje pokret i u stanju je da ispituje i razmilja. Ima slobodu izbora. To su posebne odlike due.

    U periodu koji sledi, dua pripada svetu misli. U tom stanju ona ui da razlikuje praoblike od materijalnih oblika. Ona razume prve principe stvari i razlikuje i prepoznaje svojom misaonom sposobnou sve jednostavne i nedeljive oblike.

    A u poslednjem periodu, dua pripada iskljuivo boanskom svetu. U tom najviem stadijumu dua je dosegla dobro i dobrotu i eli samo ono to je dobro. Osloboena je sveg zla i zlobe i suprotstavlja se svemu to je zlo. Ona je mudra i dela obazrivo.

    To da je dua povezana i srodna sa Prvim Uzrokom pokazuje se kroz, u njeno bie utisnuto stremljenje da obuhvati zbir svih stvari koje se nalaze u Boijoj svemoi. Jer, dua nikada nee pronai mir i biti potpuno spokojna, sve dok ne stigne u svet duha i ne bude posedovala sve to ide uz to. Jedino e tada dua biti bez udnji, u miru i tiini i potpuno spokojna.

    104

  • duo, ne postoji nita nesrenije od tebe. Ti si kao usamljeni putnik koji je dospeo u zemlju varvara. Razgovara sa njima na svom jeziku - ti kuka, ali oni ne razumeju tvoj jezik i obraaju ti se na jeziku koji ti ne razume. Kako je tvoje stanje nesreno, duo! Kada govori, nema nikoga slua. A kada se ali, nema nikoga pokazuje saaljenje.

    Kakva uteha postoji za nekoga se otuio od svoje domovine, je daleko od kue i odvojen od svog izvora i porekla? Istovremeno je zarobljenik svojih pouda, tako da ne prepoznaje da mora ubirati plodove svojih greaka i zabluda. Gonjen je smrtonosnom udnjom i grubom poudom za uitkom i pohotom. Ne polae sebi raune za sopstveno delanje koje vodi do samo-unitenja. On pluta po beskonanom moru, noen neim to na obmanjujui nain lii na neto to podsea na korisno vozilo. Izabrao je saputnika koji e ga ostaviti na cedilu. Poverio se nekome gaje odveo u zabludu i prevario. Kako je alosno kada oveka prevari prijatelj koji ga pljaka, saputnik koji ga ostavlja na cedilu.

    105

  • gaji slatke plodove, jee slatke plodove. gaji beskorisne plodove, jee beskorisne plodove. Plodovi dobrih dela uvek su u skladu sa korenom iz koga potiu. Plodovi ravih dela su, takoe, u skladu sa korenom iz koga su nastala.

    Malo znanja koje sprovodi u delo ima veu korist od mnogo znanja ije ostvarenje ne delujui proputa. se Bog smiluje onom zna i dela,

    druge poduava, ovu knjigu ita i razume to je proitao, druge ui da je takoe razumeju, je postigao postavljeni cilj, druge ka njemu vodi i pri tome na pravi nain prenosi, istinu govori i u Boijoj pomoi sudeluje.

    106

  • biblioteka Eliksir duevne sree"...Koliko dugo traje ovaj svet i od ega se

    sastoje njegove slasti? "...Jer znaj: ovek nije stvoren ale radi ili ni za

    ta, ve je njegova vrednost visoka i veliko je njegovo dostojanstvo. Nije on iz venosti, ali je za venost predodreen; jeste da je njegovo telo zemaljsko i da pripada niem svetu, ali je duh njegov iz gornjeg sveta i boanstven je.

    "...Do najdublje dubine stie ako padne na nivo stoke, zveri i avola, postajui rob poude i gneva; dok se na najviu visinu uzdie kada dosegne nivo anela i oslobodi se gneva i poude, tako da te dve stvari postanu njegovi robovi, a on kralj.

    "...Ali izmeu osobina ivotinja i osobina anela, nalazi se provalija kao od najdublje dubine, do najvie visine.

    "...Jedna od Boijih blagodati je ta to je oveku poslao sto dvadeset etiri hiljade poslanika koji treba da ga naue receptu za spravljanje eliksira vene

  • duevne sree i kau mu kako se srce postavlja u sredite svete borbe i odstranjuju rave osobine iz kojih potiu iskvarenost i pomuenost srca, i kako se ono odeva dobrim osobinama.

    "...Svrha tog eliksira je da se ovek od svega to ne valja - a to su sve nesavrenosti - oisti i oslobodi; i da se svim to je neophodno - a to su sve savrenosti - okiti i ukrasi.

    "...Plod ovog eliksira je vena duevna srea, ije trajanje nema kraja, a istotu te sree nita ne moe pomutiti.

    "...I znaj: kao to se eliksiri ne mogu pronai u pajzu svake domaice, ve samo u riznicama velikana i kraljeva, tako se i eliksir vene duevne sree ne moe pronai na svim mestima, ve samo u riznicama boanske krasote."

    al Gazali

    Knjige koje e se nai u ovoj biblioteci sadre u sebi taj recept i iz te riznice su pozajmljene.


Recommended