Hronologija istorije Jugoslavije – uz izloţbu Muzeja istorije
Jugoslavije “Jugoslavija 1918-1991.”
1918 (datumi po gregorijanskom kalendaru iako je tokom ove godine u Srbiji jos uvek
bio u upotrebi julijanski kalendar)
6. oktobar U uslovima proboja Solunskog fronta i dezintegracije Austro-Ugarske,
u Zagrebu se obrazuje nov organ vlasti – Narodno vijeće Slovenaca,
Hrvata i Srba koje proglašava ujedinjenje tri navedena naroda iz
sastava Habzburške monarhije u narodnu, slobodnu i nezavisnu
drţavu. Narodno vijeće naknadno proširuje svoje ingerencije i na
zastupanje Srba i Hrvata iz Juţne Ugarske (Vojvodine).
29. oktobar Hrvatski sabor je poništio vaţnost drţavnopravnog poloţaja Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije u okviru ugarske kraljevine i austrijske carevine
i proglasio stupanje u zajedniĉku drţavu Slovenaca, Hrvata i Srba.
1. novembar Srpska vojska je oslobodila Beograd i time ĉitavu predratnu Srbiju
nakon ĉega je usledilo oslobodjenje Vojvodine i drugih krajeva preko
Save, Dunava i Drine.
7. novembar U Skadru je formirana teroristiĉka organizacija Nacionalna odbrana
Kosova poznatija kao Kosovski komitet koja je baštinila programske
ciljeve prethodne Prizrenske i Pećke lige iz poslednje ĉetvrtine XIX
veka – stvaranje velikoalbanske drţave na teritoriji bivšeg Skadarskog,
Kosovskog, Bitoljskog i Janjinskog vilajeta Otomanske imperije.
9. novembar U Ţenevi su svi relevantni politiĉki faktori, predstavnici srpske vlade i
opozicije, na jednoj strani, i predstavnici Narodnog vijeća Drţave
Slovenaca, Hrvata i Srba, kao i Jugoslovenskog odbora, na drugoj,
potpisali deklaraciju o ujedinjenju u zajedniĉku drţavu na bazi pune
ravnopravnosti izmedju Kraljevine Srbije i Drţave Slovenaca, Hrvata i
Srba. Pitanja oblika drţavnog uredjenja i oblika vladavine ostavljeno je
na rešavanje ustavotvornoj skupštini kao izrazu slobodne volje svih
gradjana nove drţave.
25. novembar Narodno vijeće donelo odluku da se jugoslovenske zemlje bivše
Habzburške monarhije ujedine sa Srbijom I Crnom Gorom.
Velika narodna skupština u Novom Sadu odluĉila, na predlog Jaše
Tomića, da se Vojvodina direktno prisajedini Kraljevini Srbiji umesto
da u novu drţavu stupi kao deo Drţave Slovenaca, Hrvata i Srba.
26. novembar Velika narodna skupština u Podgorici je donela odluku da se kralj
Nikola i dinastija Petrovića svrgne sa crnogorskog prestola i da se Crna
Gora pripoji Srbiji pod dinastijom Karadjordjevića i kao njen deo
udruţi u novu jugoslovensku drţavu.
1. decembar Na zahtev jugoslovenskih delegata, regent Aleksandar je sveĉano
obnarodovao ujedinjenje Srbije sa Drţavom Slovenaca, Hrvata i Srba u
Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
decembar Izbija oruţana pobuna albanskog stanovništva u Plavu i Gusinju.
1919
15. januar U celom Kraljevstvu SHS se prešlo na gregorijansko raĉunanje
vremena (i u predratnoj Srbiji).
Predsednik delegacije Kraljevstva SHS na prestojećoj Konferenciji
mira u Parizu, Nikola Pašić, zahtevao je da delegati budu priznati od
strane Konferenciji kao opunomoćenici nove drţave, a ne samo
Kraljevine Srbije kao još uvek jedine medjunarodno priznate zemlje.
10. februar Sjedinjenje Ameriĉke Drţave zvaniĉno priznale Kraljevstvo SHS.
1. mart Umesto raspuštene Narodne skupštine Srbije sastalo se Privremeno
narodno predstavništvo Kraljevstva SHS u kome su bili zastupljeni
predstavnici svih oblasti.
8. mart Rezolucija Hrvatske narodne seljaĉke stranke iskazuje opoziciju prema
novoj drţavi za koju smatraju da nije legitimna sa stanovišta hrvatskog
naroda.
18. maj Veće ĉetvorice na Konferenciji mira odredilo granice izmedju
Madjarske i Kraljevstva SHS.
19. maj Opoĉela vojna akcija zaposedanja dela Koruške sa Celovcem.
1. jun Velika Britanija zvaniĉno priznala Kraljevstvo SHS.
6. jun Francuska zvaniĉno priznala Kraljevstvo SHS.
28. jun Kraljevstvo SHS potpisalo ugovor o miru sa Nemaĉkom zajedno sa
ostalim savezniĉkim silama.
23. jun Donet je zakon o Univerzitetu u Ljubljani i Filozofskom fakultetu u
Skoplju (kao sastavnom delu Univerziteta u Beogradu).
10. septembar Zakljuĉen je mirovni ugovor sa Austrijom u Sen-Ţermenu koji je
nametnuo Kraljevstvu SHS, kao i drugim drţavama-naslednicama
Austro-Ugarske obaveze u pogledu zaštite nacionalnih manjina. Nakon
iskazanog otpora prema mešanju u unutrašnje stvari, Kraljevstvo SHS
je potpisalo ugovor 5. decembra.
27. novembar Zakljuĉen je mirovni ugovor sa Bugarskom u Neiju koji je Kraljevstvo
SHS potpisalo istovremeno kad i Sen-Ţermenski ugovor.
29. decembar Poĉeo je sa radom Narodni Univerzitet u Novom Sadu.
1920
15. januar Vlada je donela rešenje o unifikaciji novca na teritoriji cele zemlje na
osnovu koga su sve krune sa teritorija bivše Austro-Ugarske imale da
budu zamenjene dinarima.
26. januar Narodna banka Srbije je postala Narodna banka Kraljevstva SHS.
4. jun Zakljuĉen je mirovni ugovor sa Madjarskom u Trianonu.
20-24. jun Odrţan je Vukovarski kongres Socijalistiĉke radniĉke partije
Jugoslavije koja je tom prilikom preimenovana u Komunistiĉku partiju
Jugoslavije (KPJ).
15. jul Zvaniĉni naziv drţave je promenjen u Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca.
14. avgust Tokom posete ĉehoslovaĉkog predsednika Edvarda Beneša Beogradu
zakljuĉena je odbrambena konvencija izmedju Ĉehoslovaĉke i
Kraljevine SHS uperena protiv madjarskog revizionizma i restauracije
Habzburške dinastije. Ovaj savez koji će biti proširen sledeće godine
postao je poznat pod nazivom Mala Antanta.
22. avgust Odrţani su prvi opštinski izbori.
12, septembar Reorganizacijom Srpske pravoslavne crkve formirana je Srpska
Patrijaršija ĉiji prvi patrijarh će postati Dimitrije Pavlović.
12. novembar Potpisan je ugovor u Rapalu izmedju Italije i Kraljevine SHS koji je
utvrdio medjusobne granice i time konaĉno doveo do normalizacije
odnosa izmedju dve zemlje. Sporazum o gradu i luci Rijeka nije
sproveden zbog okupacije grada od strane legionara-nacionalista pod
komandom Gabrijela d’Anuncija.
15. novembar Delegat Kraljevine SHS je uĉestvovao na prvom zasedanju Skupštine
Lige naroda u Ţenevi zajedno sa predstavnicima 40 drugih zemalja.
28. novembar Odrţani su izbori za Ustavotvornu skupštinu na kojima su najviše
glasova odnele Demokratska, Radikalna i Komunistiĉka partija.
29. decembar Vlada je donela uredbu poznatu kao Obznana kojom je potpuno
zabranjena aktivnost Komunistiĉke partije Jugoslavije.
1921
24. mart Karlo IV Habzburški se iznenadno vratio u Madjarsku da ponovo
preuzme krunu Sv. Stefana. Ĉehoslovaĉka i Kraljevina SHS su
pripretile oruţanom silom ukoliko Karlo hitno ne napusti zemlju. Zbog
pritiska velikih sila i vojne pretnje susednih zemalja Karlo je napustio
Madjarsku. Mala Antanta je tako demonstrirala svoju efikasnost. Kao
posledica ovih dogadjaja, Rumunija je zakluĉila odbrambeni ugovor sa
Ĉehoslovaĉkom 23. aprila i nešto kasnije, 7. juna iste godine, sa
Kraljevinom SHS. Time je kompletiran sistem Male Antante kao
odbrambenog saveza koji je poĉivao na bilateralnim konvencijama
izmedju zemalja-ĉlanica.
8. april Pošto je njegov koncept o decentralizovanom uredjenju Kraljevine
odbaĉen od strane Nikole Pašića i većine u Radikalnoj stranci, Stojan
Protić je napustio Poslaniĉki klub radikala.
28. jun Prostom većinom glasova Ustavotvorna skupština je izglasala tzv.
Vidovdanski ustav koji je definisao Kraljevinu SHS kao unitaristiĉki
uredjenu monarhiju na ĉelu sa dinastijom Karadjordjevića. Slovenaĉke
i hrvatske politiĉke stranke su bojkotovale donošenje ustava, pa je tako
taj ĉin, umesto da razreši na bazi sporazuma izmedju tri naroda pitanje
unutrašnje organizacije vlasti, produbio postojeću krizu i dodatno
zaoštrio tzv. hrvatsko pitanje.
21. jul Pripadnik komunistiĉke teroristiĉke organizacije “Crvena pravda” je
ubio ministra unutrašnjih poslova, Milorada Draškovića. To je bio prvi
politiĉki atentat u Kraljevini SHS. U odgovor na ovaj teroristiĉki ĉin,
svi komunistiĉki poslanici u Skupštini su razrešeni mandata.
16. avgust Kralj Petar I Karadjordjević je preminuo. Nakon njegove smrti na
presto je stupio Aleksandar I.
21. oktobar Karlo Habzburški je ponovo tajno ušao u Madjarsku i uputio se prema
Budimpešti da preuzme krunu. Na njegov pokušaj puĉa Kraljevina
SHS i Ĉehoslovaĉka su odgovorile delimiĉnom mobilizacijom vojske.
Njihova odluĉnost da primene silu i pritisak velikih sila primorali su
madjarsku vladu da Karla protera iz zemlje kao i da usvoji zakon koji
je lišio prava na presto sve pripadnike kuće Habzburga. Mala Antanta
je postigla novu diplomatsku pobedu.
9. novembar Period neizvesnosti i sukoba na albanskoj granici je konaĉno razrešen
odlukom Konferencije ambasadora u Parizu da prizna nezavisnu
Albaniju u granicama odredjenim 1913. godine posle Balkanskih
ratova sa malim korekcijama granice u korist Kraljevine SHS. Italija je
dobila nejasan mandat od strane Lige naroda kao ĉuvar albanske
nezavisnosti što će ona kasnije koristiti kao pokriće za svoje
imperijalistiĉke ambicije i tako stvarati tenziju u odnosima sa
Beogradom, nepomirljivim prema italijanskom stupanju na Balkan.
1922
14. januar Hrvatski blok (politiĉkih stranaka) doneo je memorandum koji se
pozivao na vrednosti republikanizma i seljaĉke drţave, ali i suverene
Hrvatske u okvirima medjunarodno priznate Kraljevine SHS.
2. februar Osnovano je Udruţenje prijatelja umetnosti “Cvijeta Zuzorić” u cilju
popularizacije i napretka iste.
1. april Osnovan je Aero-klub u Beogradu u cilju promovisanja
vazduhoplovstva koji je izazvao veliko interesovanje javnosti što se
ogledalo u brzom porastu ĉlanstva.
10. april Otpoĉela je Djenovska konferencija o ekonomskom rekonstruisanju
Evrope (trajala do 19. maja) na kojoj je delegacija Kraljevine SHS
uzela uĉešća i nastupala solidarno sa ostalim zemljama Male Antante.
26. april Na osnovu Uredbe o podeli zemlje na oblasti drţavna teritorija je
podeljena na 33 administrativne jedinice.
8. jun Kralj Aleksandar se venĉao sa rumunskom princezom Marijom.
22. jul Usvojen je zakon u Narodnoj skupštini o podizanju prvog velikog
spoljnog zajma u vrednosti od 100 000 000 dinara od ameriĉke banke
Bler koji je bio namenjen troškovima izgradnje ţelezniĉke pruge od
Beograda do Jadranskog mora.
9. novembar Predsednik bugarske vlade Aleksandar Stambolijski je zvaniĉno
posetio Beograd u cilju poboljšanja odnosa izmedju dve zemlje.
1923
2. mart U Nišu se sastale delegacije Kraljevine SHS i Bugarske koje su
potpisale protokole kojima su predvidjene zajedniĉke mere za
osiguravanje granice od teroristiĉkih upada komita VMRO-a.
Sporazum je predstavljao veliki korak ka pomirenju i saradnji izmedju
dva ljuta protivnika iz vremena rata.
18. mart Odrţani su parlamentarni izbori na kojima su najviše glasova dobile
Narodna radikalna stranka – 108, Hrvatska republikanska seljaĉka
stranka – 70 i Demokratska stranka -51.
13. april Delegat Radikalne partije Marko Djuriĉić postigao je sporazum, tzv.
Markov protokol, sa predstavnicima Hrvatske republikanske seljaĉke
stranke, Slovenske ljudske stranke i Jugoslovenske muslimanske
organizacije u Zagrebu o promeni administracije u Hrvatskoj, Sloveniji
i Bosni.
10. maj Potpisana je nova konvencija sa grĉkom vladom o slobodnoj zoni u
luci Solun u trajanju od 50 godina, kao i 4 dodatna protokola o
ţeleznicama, poštanskom saobraćaju, carinama i veterinarskom
uverenju.
7. jun Nikola Pašić je javno odbacio Markov protokol.
9. jun U krvavom prevratu u Bugarskoj likvidiran je predsednik vlade
Stambolijski i time su poništeni svi rezultati dobrosusedske politike
prema Kraljevini SHS koju je on vodio.
13. jun Osnovana je Beogradska filharmonija udruţivanjem ĉlanova orkestra
Narodnog pozorišta i nastavnika beogradske Muziĉke škole.
9. septembar Uspostavljena je redovna noćna linija sa panĉevaĉkog aerodroma do
Bukurešta što je bio prvi noćni komercijalni let u istoriji svetskog
vazduhoplovstva.
11. oktobar U Novom Sadu je formirana prva jugoslovenska fabrika aviona
“Ikarus”.
1924
27. januar Potpisan je tzv. Rimski pakt izmedju Italije i Kraljevine SHS –
sporazum o prijateljstvu zajedno sa sporazumom kojim je Rijeka
prepuštena Italiji, a obliţnje pristanište Baroš potonjoj potpisnici.
Beograd se nadao da ce ovim sporazumom, pored rešavanja otvorenih
pitanja sa Rimom, odstraniti italijansko mešanje u balkanske prilike,
koje je ohrabrivalo revizionizam jugoslovenskih suseda i tako steći mir
i sigurnost na svim svojim granicama.
23. mart Poslanici Hrvatske seljaĉke stranke su došli u Beograd i poloţili
zakletvu na Vidovdanski ustav ĉime su faktiĉki priznali monarhiju i
odbacili republikanstvo iz svog stranaĉkog programa.
22. maj Radio-telegraf Beograd-Rakovica, poznat pod imenom Radio Avala, je
prvi put emitovao radio program u Kraljevini SHS.
12. avgust Potpisane su tzv. Neptunske konvencije – 11 na broju – koje su
regulisale niz praktiĉnih pitanje poput prometa, poštanskog i
telegrafskog saobraćaja sa Italijom itd.
7. septembar Nakon što je Stjepan Radić odustao od bilo kakvih drţavno-pravnih
zahteva, ukljuĉujući i reviziju ustava, HSS je ušla u kratkotrajnu vladu
Ljube Davidovića koja je srušena već u oktobru.
15. novembar Kraljevina SHS je otkazala vaţnost ugovora o savezu sa Grĉkom
zakljuĉenog u maju 1913. godine.
1925
8. februar Odrţani su parlamentarni izbori na kojima su najviše glasova dobili
radikali i HSS dok je Demokratska stranka Ljube Davidovića, nastala
rascepom Jugoslovenske demokratske stranke tj. odvajanjem
samostalnih demokrata Svetozara Pribićevića koji su zagovarali jaku
centralistiĉku politiku, ostvarila slab rezultat. Medjutim, vlada
Nacionalnog bloka sastavljena od radikala i samostalnih demokrata
nije imala parlamentarnu većinu, a Opozicioni blok koji su ĉinile sve
druge stranke osim Saveza zemljoradnika (ukljuĉujući HSS) nije
uţivao podršku krune, pa je vladala politiĉka nestabilnost.
14. jul Dolazi do velikog preokreta na unutrašnje-politiĉkoj sceni kada
radikali i HSS napuštaju svoje dotadašnje koalicione partnere i
zajedniĉki formiraju vladu.
28. oktobar U Ankari je zakljuĉen ugovor o miru i prijateljstvu izmedju Turske i
Kraljevine SHS.
1926
16. april Obnovljena je Narodna biblioteka u Beogradu.
15.maj Iz radikalskog poslaniĉkog kluba izdvojila se grupa od 10 poslanika
koju je predvodio Ljuba Jovanović ĉime je kulminirao sukob medju
radikalima koji je trajao ĉitave godine i u okviru koga je obznanjena
dokumentacija o korupcionaškoj aferi Rada Pašića, sina predsednika
vlade.
24. maj Sveĉano je otvorena nova zgrada Univerzitetske biblioteke ĉija
izgradnja je finansirana od strane Karnegijevog fonda.
12. septembar U Kraljevu je zapoĉela izgradnja Drţavnog zavoda za proizvodnju
aviona metalne konstrukcije koji je od sledeće godine pokrenuo
serijsku proizvodnju vojnih aviona po francuskoj licenci.
27. novembar Potpisivanje ugovora o prijateljstvu izmedju Italije i Albanije, tzv.
Prvog tiranskog pakta, stvorilo je pravnu osnovu za eventualno
italijansko vojno prisustvo u Albaniji što je predstavljalo veliku
strategijsku pretnju za bezbednost Kraljevine SHS. Momĉilo Ninĉić je
dao ostavku na mesto ministra spoljnih poslova nakon kraha njegove
politike sporazuma sa Italijom i otpoĉela je decenija izuzetno
zategnutih odnosa izmedju Beograda i Rima.
10. decembar Preminuo je Nikola Pašić.
1927
18. mart Italija je pred evropskom javnošću optuţila Kraljevinu SHS da sprema
oruţani napad na Albaniju. Ovo je bio prvi u nizu incidentnih situacija
izmedju dve zemlje.
27. maj Albanska policija je uhapsila dragomana poslanstva Kraljevine SHS u
Tirani, Djuraškovića što je dovelo do privremenog prekida
diplomatskih odnosa izmedju dve zemlje.
11. septembar Odrţani su parlamentarni izbori na kojima su najviše mandata dobili
radikali (112), a sledili su Davidovićeve demokrate i SHS sa po 61.
5. oktobar Teroristi Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije
(VMRO) usmrtili su generala Mihaila Kovaĉevića u Štipu što je dovelo
do zatvaranja granice sa Bugarskom.
10. novembar HSS koja je raskinula koaliciju sa radikalima je formirala Seljaĉko-
demokratsku koaliciju zajedno sa Pribićevićevom Samostalnom
demokratskom strankom. Ova koalicija je trebalo da formira
“preĉanski” front naspram predratne Srbije.
11. novembar Ministar spoljnih poslova, Vojislav Marinković, je u Parizu potpisao
ugovor o prijateljstvu sa Francuskom nakon višegodišnjeg odlaganja
izazvanog izbegavanjem obe strane da izazivaju podozrenje Rima. Sa
jugoslovenske strane, ovaj ugovor je bio odgovor na agresivnu politiku
Italije u Albaniji.
1928
2. februar Glavni generalštab je izradio novi ratni plan koji je predvidjao rat sa
Italijom na dva fronta – severnom i juţnom prema Albaniji.
15. februar Otvorena je prva linija domaćeg civilnog vazdušnog saobraćaja od
Beograda do Zagreba sa kapacitetom za prevoz 5 putnika.
15. mart Dinar je stabilizovan na zlatnoj podlozi.
20. jun U bezumnom ĉinu nasilja, radikalski poslanik Puniša Raĉić je pucao na
poslanike HSS tokom sednice Narodne skupštine. Dvojicu je ubio, a
trojicu ranio. Jedan od ranjenih, vodja stranke Stjepan Radić, je
podlegao povredama u avgustu.
14. jul Pripadnik VMRO-a izvršio atentat na Ţiku Lazića, šefa javne
bezbednosti u Beogradu.
1. avgust Kao rezultat skupštinskog atentata, Seljaĉko-demokratska koalicija
(SDK) donela je rezoluciju kojom je negirano dotadašnje drţavno
uredjenje i zahteva revizija ustava kojom bi se obezbedila
ravnopravnost svih narodnih individualnosti predstavljenih još u
zagrebaĉkom Narodnom vijeću.
8. avgust Poslanici HSS napustili su Narodnu skupštinu ĉime je zaoštrena
unutrašnja kriza u zemlji.
13. avgust Narodnu skupština je ratifikovala, posle dugog odlaganja, Netunske
konvencije sa Italijom što je izazvalo talas nezadovoljstva, naroĉito u
Dalmaciji i Beogradu.
1. septembar Ohrabren od Italije, dotadašnji predsednik Albanije, Ahmed Zogu,
proglasio se za kralja Albanaca, a ne Albanije, ĉime je data zvaniĉna
podrška albanskom iredentizmu na prostoru Kraljevine SHS.
27. oktobar Glavni odbor Demokratske stranke se izjasnio za sporazum sa SDK na
bazi revizije ustava i decentralizacije vlasti, ali bez ugroţavanja
jedinstva drţave.
21. decembar Izvršni odbor SDK-a je zahtevao preuredjenje drţavnog uredjenja na
pokrajinskoj osnovi – pokrajina bi bilo od pet do sedam.
23. decembar Otvoren je umetniĉki paviljon “Cvijeta Zuzorić” na Kalemegdanu.
1929
4. januar Prvaci SDK-a su primljeni u audijenciju kod kralja Aleksandra kojom
prilikom su izneli predlog da zemlju treba podeliti na sedam pokrajina
na bazi nacionalnih i istorijskih posebnosti. To su bile: Srbija,
Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i
Vojvodina.
6. januar Kralj Aleksandar se obratio narodu Manifestom i zaveo liĉnu diktaturu.
Narodna skupština je raspuštena, suspendovan je Ustav i zabranjene
sve politiĉke stranke i udruţenja koja su imala “plemenska” ili verska
obeleţja. Za predsednika vlade je postavljen general Petar Ţivković.
Novouvedeni, tzv. šestojanuarski reţim, je sebi postavio za cilj da
razreši postojeću krizu ne samo uvodjenjem autoritarne kraljevske
vlasti, već i da eliminiše nacionalno pitanje putem koncepta
integralnog jugoslovenstva koji bi izbrisao sve nacionalne i regionalne
razlike u zemlji.
21. maj Na sastanku Male Antante u Beogradu potpisan je protokol kojim su
produţeni svi medjusobni savezniĉki ugovori izmedju tri zemlje, a
zakljuĉen je i tripartitni sporazum o arbitraţi. Ovo je bio jasan znak
pojaĉanog podozrenja u agresivne namere Madjarske ĉija
revizionistiĉka kampanja je dobila javnu podršku Musolinija. Takodje,
tzv. Sent Gothardska afera iz januara prethodne godine je pruţila
dokaze o tajnim italijanskim pošiljkama oruţja Madjarskoj.
5. septembar Na vojnoj konferenciji Male Antante u Pragu otpoĉelo je pravljenje
prvih zajedniĉkih vojnih planova protiv Madjarske koji su predvidjali
okupaciju ĉitave madjarske teritorije.
3. oktobar Stupio je na snagu Zakon o nazivu i podeli Kraljevine na upravna
podruĉja. Zemlja je preimenovana u Kraljevina Jugoslavija kako bi se
iz naziva uklonile plemenske odrednice pojedinih naroda. U upravnom
pogledu teritorija je izdeljena na devet banovina (Dravska, Savska,
Vrbaska, Zetska, Primorska, Dunavska, Dunavska, Moravska i
Vardarska i posebnu Upravu grada Beograda), takodje sa ciljem da se
razbiju stare celine koje su se vezivale za posebno istorijsko postojanje
Srba, Hrvata i Slovenaca.
5. oktobar Došlo je do poboljšanja jugoslovensko-bugarskih odnosa usvajanjem
tzv. Pirotskih protokola koji su regulisali pitnja dvovlasniĉkih imanja,
postupka graniĉnih organa i policije.
decembar Izgradjena je kovnica novca na Topĉideru u kojoj je po prvi put poĉela
izrada papirnog novca.
1930
9. mart U paviljonu “Cvijeta Zuzorić” otvorena je “Ruska izloţba” u okviru
koje je oko sto ruskih umetnika izloţilo preko 400 svojih radova.
4. jul Doneta je deklaracija koja je ozvaniĉila ideologiju integralnog
jugoslovenstva.
14. jul Fudbalska reprezentacija Jugoslavije pobedila je Brazil sa 2:1 na
prvom Svetskom fudbalskom prvenstvu u Montevideu (Urugvaj).
oktobar Rudnik u Trepĉi otpoĉeo je sa radom kao deo britanskog društva
“Selection Trust Ltd”. Znaĉaj ovog dogadjaja podvuĉen je liĉnim
prisustvom kralja Aleksandra i kneza Pavla.
11. novembar Otkriven je Spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu, rad
vajara Ivana Meštrovića. Pored odavanja poĉasti zajedniĉkoj borbi i
savezništvu u Prvom svetskom ratu, ovaj ĉin je simbolizovao
prijateljske veze potvrdjene ugovorom iz 1927 što je za Jugoslaviju
imalo veliki znaĉaj za odvraćanje italijanske agresije.
1931
11. jun Donet Zakon o naseljavanju juţnih krajeva Stare Srbije.
11. maj Na konferenciji Male Antante u Bukureštu usvojena je nova tripartitna
vojna konvencija koja je stupila na snagu umesto svih dotadašnjih
konvencija i njihovih aneksa. Ova konvencija je predvidela mogućnost
mobilizacije kao preventivne mere u sluĉaju anticipacije madjarskog
napada, dakle, pre nego što bi takav napad usledio.
28. jun Izvršena je zakonska stabilizacija dinara što je ustvari predstavljalo
njegovu devalvaciju – smanjena je zlatna vrednost dinara.
3. septembar Kralj Aleksandar je oktroisao tzv. Septembarski ustav. Prema
njegovim odredbama Narodna skupština je postala dvodomna, jer je
formiran Senat kao gornji dom. Ustav nije ograniĉavao kraljevu
diktaturu i poĉivao je na ideologiji integralnog jugoslovenstva.
8. novembar Odrţani su izbori za Narodnu skupštinu prema odredbama novog
ustava i javnim glasanjem. Sve stare politiĉke stranke su pozvale svoje
pristalice na bojkot tako da je na izborima bila kandidovana samo
jedna lista – Vladina zemaljska izborna lista ĉiji nosilac je bio general
Ţivković.
14. decembar Na vojnoj konferenciji Male Antante u Pragu izradjen je vojni plan za
sluĉaj opšteg evropskog rata.
21. decembar Najveća privatna banka u Jugoslaviji, Prva hrvatska štedionica, je
bankrotirala kao posledica sloma bankarskog sistema u centralnoj
Evropi usled efekata velike ekonomske depresije.
1932
15. oktobar Odobren je rad Jugoslovensko-radikalno-seljaĉke demokratije, drţavne
stranke koja je zastupala ideje šestojanuarskog reţima.
19. oktobar Sveĉano je otvoren Kolarĉev narodni univerzitet.
5. novembar Usvojene su tzv. Zagrebaĉke punktacije SDK-a koje su osudile reţim
diktature poistovećen sa srbijanskom hegemonijom. One su pozivale
na naĉelo da je narod nosilac suvereniteta i izvor svake politiĉke vlasti
pozivajući na povratak na stanje iz 1918. godine i novo federalno
drţavno uredjenje zemlje.
18. decembar U Beogradu se sastala vanredna konferencija ministara spoljnih
poslova zemalja Male Antante na kojoj je doneta odluka da se formira
Savet Male Antante kao stalni organ saĉinjen od tri ministra spoljnih
poslova, kao i stalni Sekretarijat ĉija uloga bi bila da priprema dnevni
red za sednice Saveta i obavlja sav tehniĉki deo posla.
28. decembar Na konferenciji opozicionih grupa iz Vojvodine doneta je tzv.
Novosadska rezolucija koja je osudila centralizam i šestojanuarski
reţim koji ga je sprovodio i zahtevala reformu u okviru koje bi
Vojvodina, ukljuĉujući Srem, uţivala ista prava kao i drugi regioni.
31. decembar Slovenska ljudska stranka predvodjena Antonom Korošcem je donela
svoju deklaraciju, tzv. Korošĉeve punktacije, koje su traţile sporazum
izmedju Srba, Hrvata i Slovenaca u pogledu demokratskog drţavnog
uredjenja.
1933
kraj januara U svom javnom pismu Ljuba Davidović je izneo stav Demokratske
stranke da bi rešenje unutrašnjeg uredjenja trebalo traţiti u
konstituisanju velikih samoupravnih oblasti oko nacionalno-kulturnih
centara u Beogradu, Zagebu i Ljubljani kao i ĉetvrte samoupravne
oblasti u prelaznoj zoni izmedju Srba i Hrvata gde se ponajviše
ukrštaju narodi, vere i kulturni uticaji – Bosne i Hercegovine.
Vlatko Maĉek, naslednik Stjepana Radića na ĉelu HSS, uhapšen je i
kasnije osudjen na tri godine zatvora zbog Zagrebaĉke rezolucije i
izjava koje su zagovarale otcepljenje Hrvatske.
februar Usled pretećeg stava Italije mobilisano je 12 000 rezervista-
specijalista, mahom srpske nacionalnosti, radi podizanja borbene
spreme kraljevske vojske.
16. februar Usvojen je Pakt o organizaciji Male Antante koji je uĉinio korak dalje
u pojaĉavanju njene funkcionalnosti. Osnovan je Stalni savet sastavljen
od tri ministra spoljnih poslova, kome je u radu pomoć imao da pruţa
Sekretarijat, kao i Privredni savet za koordinaciju privrednih interesa.
Zemlje-ĉlanice su se obavezale da neće sklapati nikakve sporazume sa
drugim drţavama bez prethodne saglasnosti svojih saveznika
ostvarujući, na taj naĉin, izvestan stepen zajedniĉke spoljne politike.
maj Propao je pokušaj srpskih stranaka – radikala, demokrata i
zemljoradnika Jovana Jovanovića – da se usaglase oko sporazuma ĉije
osnovne taĉke su imale da budu: ukidanje reţima diktature, povratak
naĉelima narodne suverenosti i parlamentarne vladavine uz garanciju
punih gradjanskih i politiĉkih prava, a na planu unutrašnjeg uredjenja
rešenje koje bi podrazumevalo ravnopravnost i jednakost tri
jugoslovenska naroda. Aca Stanojević i ostali lideri radikala su odbili
da stave svoj potpis na projekat sporazuma. Srpska opozicija je ostala
trajno razjedinjena.
1. jun Usvojena su Naĉela hrvatskog ustaškog pokreta koji je osnovao Ante
Pavelić u emigraciji sa ciljem uspostavljanja nezavisne Hrvatske
kojom bi mogli upravljati samo Hrvati za šta je pokret propagirao i
oruţanu borbu.
20-21. jul Jugoslovensko radikalno-seljaĉka demokratija je na svom prvom
kongresu u Beogradu promenila ime u Jugoslovenska nacionalna
stranka (JNS).
10. decembar U zvaniĉnu posetu Jugoslaviji doputovao je bugarski car Boris što je
naznaĉilo poĉetak poboljšanja odnosa izmedju dve zemlje.
1934
9. februar U Atini je potpisan Pakt Balkanskog sporazuma izmedju Jugoslavije,
Rumunije, Grĉke i Turske koji je predvidjao zajedniĉku odbranu od
neizazvanog napada neke balkanske zemlje. Time je Pakt bio jasno
uperen protiv Bugarske i njenih revizionistiĉkih ambicija prema svim
susedima. Jugoslavija je bezuspešno pokušala da pridobije Sofiju, sa
kojom je popravljala odnose, da pristupi paktu, ali Bugari nikako nisu
ţeleli da se tako odreknu zahteva za promenom granica.
1. maj Zakljuĉen je veoma znaĉajan trgovinski ugovor izmedju Jugoslavije i
nacistiĉke Nemaĉke koji je predstavljao poĉetak velike privredne, a
time i politiĉke, penetracije Trećeg Rajha u jugoistoĉnu Evropu.
septembar Kralj Aleksandar i kraljica Marija posetili su Sofiju.
9. oktobar Pripadnici ustaša i VMRO-a izvršili su atentat na kralja Aleksandra u
Marseju na poĉetku njegove zvaniĉne posete Francuskoj - tom
prilikom je stradao i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu.
Pošto je prestolonaslednik Petar II bio maloletan, upravu nad zemljom,
na osnovu testamenta ubijenog kralja, preuzelo je Namesništvo u kome
je kljuĉna liĉnost bio knez Pavle Karadjordjević.
1935
6. januar Smederevski advokat Dimitrije Ljotić osnovao je Jugoslovenski
narodni pokret “Zbor” koji je stajao na stanovištu jugoslovenskog
nacionalizma, ali i zagovarao neku vrstu staleške drţave koja bi
sadrţavala elemente totalitaristiĉke ideologije fašistiĉkog karaktera.
5. maj Odrţani su parlamentarni izbori na kojima je reţimska lista Bogoljuba
Jevtića odnela ubedljivu pobedu nad zajedniĉkom listom Udruţene
opozicije (Demokratska stranka, Savez zemljoradnika, SDK i JMO –
radikali i SLS su apstinirali), ali u uslovima javnog glasanja i pritiska
od strane vlasti, te izbori nisu imali nikakvog legitimiteta.
30. maj Opozicione stranke, demokrate i zemljoradnici iz Srbije, kao i SDK,
donele su rezoluciju kojom je vlada Bogoljuba Jevtića osudjena kao
nastavljaĉ diktatorskog reţima, pa je odluĉeno da opozicioni poslanici
neće uĉestvovati u radu skupštine.
2. jun Rezoluciju je donela SDK u kojoj je reĉeno da je hrvatski narod
odbacio na petomajskim izborima diktaturu i centralizam, te traţeno
zadovoljenje hrvatskih zahteva, kao i raspisivanje novih slobodnih
izbora po novom izbornom zakonu.
24. jun Obrazovana je vlada Milana Stojadinovića – on je bio i ministar
spoljnih poslova – koja će potrajati za jugoslovenske prilike neobiĉno
dugih tri i po godine.
19. jun Donet je program nove vladine stranke – Jugoslovenske radikalne
zajednice (JEREZA) koja je napustila koncept integralnog
jugoslovenstva utoliko što se zauzela za poštovanje imena i tradicija
Srba, Hrvata i Slovenaca, a izrazila je i spremnost da se dozvoli
samouprava širokih razmera mada sadrţaj takve samouprave nije
preciznije definisan.
25. avgust U Kragujevcu je odrţan veliki miting u organizaciji srbijanske
Udruţene opozicije koji je pozvao na odbranu slobode i pravde.
1936
18. januar Sveĉano je otvoren Muzej kneza Pavla u Novom dvoru koji je
zahvaljujući svom osnivaĉu sadrţavao veoma vrednu kolekciju slika.
4. maj U Beogradu se sastao Stalni savet Balkanskog sporazuma u uslovima
krize nakon nemaĉkog zaposedanja Rajnske oblasti.
12. jul Otvoren je Zoološki vrt u Beogradu.
decembar Osnovan je Srpski kulturni klub ĉija kulturna misija se u uslovima
krize nacionalnog pitanja sve više okretala politici i zastupanju srpskog
interesa u zajedniĉkoj drţavi.
1937
24. januar U Beogradu je potpisan sporazum o veĉitom prijateljstvu izmedju
Jugoslavije i Bugarske što je trebalo da stvori mnogo povoljniju klimu
u medjusobnim odnosima.
25. mart U Beograd je doputovao italijanski ministar spoljnih poslova, grof
Ćano, i zajedno sa Stojadinovićem potpisao tzv. Beogradski pakt,
sporazum o prijateljstvu izmedju dve susedne zemlje. Sporazum je
predstavljao uspeh jugoslovenske spoljne politike kojim je okonĉan
desetogodišnji period napetosti i potencijalne ratne pretnje. Postao je
moguć usled naglog jaĉanja nemaĉkog Rajha koji su obe zemlje
osećale kao opasnost i zato potraţile reosiguranje u zajedniĉkom
sporazumu.
2. april Otvorena je stalna postavka Vojnog muzeja na Kalemegdanu.
9. jun Beograd je posetio nemaĉki ministar spoljnih poslova, Konstantin fon
Nojrat.
19. jul Tzv. Krvava litija, odnosno sukobi na ulicama izmedju demonstranata i
ţandarmerije, oznaĉila je vrhunac krize izazvane protestom javnosti
protiv usvajanja Ugovora o Konkordatu koji je trebao da reguliše
pravni poloţaj Rimokatoliĉke crkve u Jugoslaviji. Protest je inicirala
Srpska pravoslavna crkva, ali je instrumentalizovan u borbi protiv
vlade i od strane srpske opozicije. Konkordat je nakon nekoliko dana
povuĉen iz skupštinske procedure.
8. oktobar Sporazumom u Farkašiću stvoren je “Blok narodnog sporazuma”, širok
opozicioni front u kome su se udruţili SDK na ĉelu sa Maĉekom i
Adamom Pribićevićem i srbijanska Udruţena opozicija koju su
predvodili lider demokrata Davidović, šef Glavnog odbora Radikalne
stranke Aca Stanojević i lider zemljoradnika Jovan Jovanović.
Zahtevani su povratak na demokratski metod vladanja zasnovan na
principu narodnog suvereniteta, kao i da tri jugoslovenska naroda,
zastupljena od strane svojih legitimnih partija, postignu sporazum o
formiranju nove vlade. Takva vlada bi ukinula Ustav iz 1931. godine i
sprovela izbore za Ustavotvornu skupštinu koja bi donela odluku o
novom najvišem pravnom aktu zemlje većinom zastupnika svakog od
tri naroda, Srba, Hrvata i Slovenaca kako bi se iskljuĉila mogućnost
majorizacije. Princip monarhijskog oblika vladavine pod
Karadjordjevićima nije dovodjen u pitanje.
1938
13. mart Nakon Anšlusa Austrije Jugoslavija je na svojoj severnoj granici
dobila novog moćnog suseda – Nemaĉku.
jul Jugoslovenska nacionalna stranka Petra Ţivković pristupila je
(poĉetak) opozicionom Bloku narodnog sporazuma nakon što je prihvatila
potrebu da se reši hrvatsko pitanje.
31. jul Na konferenciji Balkanske antante u Solunu zemlje-ĉlanice su
prihvatile da odobre Bugarskoj pravo na naoruţavanje što je znaĉilo
sporazumno ukidanje vojnih klauzula Nejskog mirovnog ugovora.
9. septembar U Beogradu, na jesenjem sajmu u paviljonu firme Filips, po prvi put je
emitovan televizijski program u kome su uzeli uĉešće domaći glumci.
11. decembar Odrţani su parlamentarni izbori, poslednji u Kraljevini Jugoslaviji, koji
su ujedno bili i najslobodniji do tada. Za razliku od prethodnih izbora
odrţanih pod jakim pritiskom drţavnog aparata, ovi su bili obeleţeni
“terorom odozdo” sprovodjenim od strane pristalica HSS. Vladajuća
JEREZA Milana Stojadinovića je odnela pobedu ispred Bloka
narodnog sporazuma ĉiji je nosilac liste bio Maĉek i Zbora Dimitrija
Ljotića koji je ostvario neznatan rezultat.
1939
19. januar U posetu Jugoslaviji stigao je grof Ćano i razgovarao sa
Stojadinovićem i knezom Pavlom. On je ţeleo da dobije jugoslovensku
saglasnost, kao i aktivno uĉešće u okupaciji Albanije i podeli njene
teritorije. Jugoslovenska strana mu nije dala odredjen odgovor i
razmena mišljenja o toj temi je trebalo da bude nastavljena.
15. januar U Zagrebu je doneta rezolucija Hrvatskog narodnog predstavništva
sastavljenog od poslanika HSS izabranih na izborima od 11. decembra
prethodne godine koja je traţila pravo na samoopredeljenje za hrvatski
narod, a upozoravala i na mogućnost samoodbrane u sluĉaju da
hrvatskim zahtevima ne bude udovoljeno.
4. februar Po intencijama kneza Pavla, oborena je Stojadinovićeva vlada, a novi
predsednik vlade je postao Dragiša Cvetković.
2. april Došlo je do prvog susreta izmedju novog predsednika vlade
Cvetkovića i Maĉeka u okviru pregovora o rešavanju hrvatskog
pitanja. Vlada je prihvatila pregovore na bazi hrvatskog zahteva –
formiranja autonomne Hrvatske banovine.
7. april Italija je izvršila invaziju Albanije i tako stupila na Balkan graniĉeći se
sada sa Jugoslavijom i na njenom juţnom, strateški osetljivom boku.
7. jun U punoj tajnosti je otpoĉela evakuacija zlatnih rezervi Narodne banke
iz Beograda u Britaniju usled potencijalne ratne opasnosti.
26. avgust Postignut je tzv. Sporazum Cvetković-Maĉek o stvaranju Banovine
Hrvatske koja je obuhvatala dotadašnju Savsku i Primorsku banovinu,
zatim srezove Dubrovnik, Šid, Ilok, Brĉko, Gradaĉac, Derventa,
Travnik i Fojnica iz drugih banovina. Novoosnovana banovina je
preuzela niz kompetencija od centralne vlasti, a eventualne sporove
izmedju nje i centralne vlasti, kao i ocenu ustavnosti zakona, imao je
da rešava budući Ustavni sud. U suštini, ovo je oznaĉilo poĉetak
federalizacije Jugoslavije, jer je postalo neminovno formiranje drugih
banovina po nacionalnom kriterijumu (ĉuli su se i zahtevi za izdvajanje
Bosne i Hercegovine u posebnu banovinu). Ovaj proces, medjutim,
nije nastavljen usled ulaska Jugoslavije u rat.
Raspuštena je Narodna skupština i vlada je funkcionisala bez
parlamentarne kontrole sve do izbijanja rata.
2. septembar Jugoslavija je objavila neutralnost u ratu koji je izbio dan ranije.
3. septembar U Beogradu, oko Kalemegdana, odrţana je najveća medjunarodna
auto-trka u Jugoslaviji uz uĉešće najvećih evropskih asova tog sporta.
septembar Izvršena je delimiĉna mobilizacija vojske usled predostroţnosti zbog
izbijanja novog svetskog rata.
1940
2. februar U Beogradu je poĉelo poslednje zasedanje Stalnog saveta Balkanske
antante i odluĉeno je da se vaţnost saveza produţi za još 7 godina.
april Vladina komisija koju su ĉinili profesori Pravnog fakulteta Mihailo
Konstantinović, Mihajlo Ilić i Djordje Tasić izradila je nacrt uredbe o
objedinjavanju srpskih zemalja u jednu teritorijalnu jedinicu koja bi
obuhvatila Vrbasku, Drinsku, Moravsku, Zetsku i Vardarsku banovinu.
24. jun Uspostavljeni su diplomatski odnosi izmedju Jugoslavije i SSSR-a.
Time je, uprkos netrpeljivosti prema komunistiĉkoj ideologiji i
propagandi, vlada pokušala da ojaĉa vojno-politiĉki poloţaj zemlje, pre
svega u odnosu na Italiju.
28. oktobar Bezbednosna situacija Jugoslavije je dodatno pogoršana kada je Italija
napala Grĉku.
2. novembar Vlada je izjavila da je Jugoslavija neutralna u italijansko-grĉkom ratu.
5. novembar Italijanski ratni avioni su demonstrirali silu prema Jugoslaviji
bombardovanjem Bitolja ovoga i sledećeg dana. Jugoslovensko ratno
vazduhoplovstvo nije reagovalo na ovu provokaciju.
28. novembar Ministar spoljnih poslova Aleksandar Cincar-Marković je posetio
Hitlera u Berghofu. Jugoslavija je nastojala da oĉuva neutralnost u
sukobu balansirajući izmedju Nemaĉke i Italije da bi zaštitila svoje
interese.
12. decembar Zakljuĉen je ugovor o prijateljstvu i nenapadanju izmedju Jugoslavije i
Madjarske.
1941
23. januar U Beograd je stigao pukovnik Vilijam Donovan, liĉni izaslanik
ameriĉkog predsednika Ruzvelta, koji je nastojao da pridobije kneza
Pavla i politiĉko i vojno rukovodstvo zemlje da pristupe ostvarivanju
ideje britanskog premijera Ĉerĉila o formiranju balkanskog fronta
zajedno sa Grĉkom i Turskom koji bi se suprotstavio nemaĉkom
prodoru na Balkan.
14. februar Dragiša Cvetković je razgovarao sa Hitlerom u Berhtesgadenu i bio
izloţen snaţnom pritisku da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu.
4. mart Nakon što je i Bugarska pristupila Trojnom paktu knez Pavle se sastao
sa Hitlerom, na njegov poziv, u Berghofu. Pošto je Hitler odluĉno
tvrdio da nipošto neće dozvoliti stvaranje fronta protiv Nemaca na
Balkanu, od njega je praktiĉno ultimativno zahtevano da potpiše
pristupanje Trojnom paktu.
20. mart Suoĉen sa zahtevom da odmah preda definitivni odgovor Berlinu o
stavu Jugoslavije, Krunski savet je teška srca doneo odluku da se
pristupi Trojnom paktu. Trojica ministara iz redova Srba su bili protiv i
podneli svoje ostavke.
25. mart Dragiša Cvetković je u Beĉu potpisao protokol o pristupanju Trojnom
paktu, ali, zahvaljujući istrajnoj diplomatskoj borbi kneza Pavla i vlade
kojoj je na ruku išla rešenost Hitlera da se izbegnu ratne operacije na
Balkanu – sa izuzetkom neutralisanja Grĉke – uz date garancije i
koncesije koje nije dobila nijedna druga zemlja. Naime, pored
garantovanja njenog teritorijalnog integriteta, Jugoslavija je izbegla i
prihvatanje vojnih klauzula - Nemaĉka i Italija su se obavezale da neće
koristiti jugoslovensku teritoriju za transport svojih trupa. Jugoslavija
je stvorila sebi mogućnost da prebrodi Drugi svetski rat kao neutralac.
27. mart U potpuno iracionalnom i neodgovornom politiĉkom ĉinu deo vojske
organizovan od strane generala ratnog vazduhoplovstva Bore
Mirkovića vrši drţavni udar, obara Cvetkovićevu vladu i primorava
kneza Pavla na abdikaciju. Maloletni Petar II je proglašen za kralja i
formirana je nova vlada generala Dušana Simovića. Ovaj ĉin propraćen
je oduševljenim manifestacijama na ulicama Beograda i drugih srpskih
gradova od strane anti-nemaĉki nastrojene srpske javnosti, dok je
hrvatski i slovenaĉki deo javnosti ostao miran. Puĉ su podrţale sve
srpske politiĉke stranke, intelektualci okupljeni oko Srpskog kulturnog
kluba i Srpska pravoslavna crkva, a bio je aktivno pomognut od strane
britanske agenture koja je i finansirala neke od njegovih protagonista,
kao npr. Zemljoradniĉku stranku. Nakon prvih vesti o puĉu, Hitler je
rešio da uništi Jugoslaviju kao drţavu.
5. april Potpisan je Ugovor o prijateljstvu i nenapadanju izmedju Jugoslavije i
SSSR-a.
6-17. april Napadom nemaĉke i italijanske vojske na Jugoslaviju iz pravca Italije,
Austrije (tada dela Trećeg rajha), Madjarske, Rumunije i Bugarske
otpoĉeo je tzv. Aprilski rat. Nakon brutalnog bombardovanja Beograda
i drugih gradova i hrabrog, ali kratkotrajnog, otpora jugoslovenske
vojske, dodatno oteţanog izdajom u redovima hrvatskih jedinica
Ĉetvrte armije, jugoslovenska vojska je bezuslovno kapitulirala.
Madjarska vojska se naknadno prikljuĉila agresiji i okupirala Baĉku i
Baranju. Hrvatski i muslimanski ministri napustili su jugoslovensku
vladu, a u Hrvatskoj je proglašena Nezavisna Drţava Hrvatska (NDH),
kvislinška fašistiĉka tvorevina tvorevina na ĉelu sa poglavnikom
Antom Pavelićem. Kralj Petar i ĉlanovi vlade evakuisani su u Grĉku, a
kasnije su prešli u Britaniju i nastavili svoju delatnost u egzilu.
Kraljevina Jugoslavija je faktiĉki prestala da postoji.
21-22. april U Beĉu su nemaĉki i italijanski delegati izvršili konaĉnu podelu
jugoslovenske teritorije. Slovenija i deo Hrvatske su podeljene i
anektirane od strane Nemaĉke i Italije. Pored NDH, pod
pokroviteljstvom Italije formirana je i kvinslinška Velika Albanija na
najvećem delu Kosova i Metohije i delu zapadne Makedonije do linije
Tetovo-Gostivar-Kiĉevo-Struga. Pod direktnom nemaĉkom
okupacijom nalazila se Srbija i Banat, a Bugarska je okupirala najveći
deo Makedonije, deo sreza Gnjilane, sitniĉki kraj, Kaĉanik, Vitinu,
Sirinićku ţupu, Vranjski i Pirotski okrug i podruĉje izmedju Timoka i
granice sa Bugarskom.
11. maj Pukovnik Dragoljub Mihailović se probio sa grupom oficira i vojnika
iz Bosne u Srbiju gde je na Ravnoj Gori zapoĉeo organizovanje
ĉetniĉkog pokreta.
poĉetak juna U istoĉnoj Hercegovini je izbio prvi oruţani otpor na tlu okupirane
Jugoslavije. Tamošnji Srbi, izloţeni masovnom ustaškom pokolju,
ustali su na oruţje protiv ustaških jedinica u kojim su bili i brojni
lokalni muslimani.
5. jun U eksploziji municije do koje je došlo u smederevskoj tvrdjavi usled
komunistiĉke sabotaţe uništen je ovaj dragoceni istorijski spomenik,
kao i najveći deo grada, i stradalo je oko 2 000 ljudi.
22. jun Postupajući po direktivi Kominterne nakon poĉetka nemaĉke agresije
na SSSR, Politbiro Centralnog Komiteta KPJ pozvao je narode
Jugoslavije da se pripreme za oruţanu borbu protiv fašizma.
4. jul Na sednici Politbiroa CK KPJ doneta je odluka da se podigne ustanak.
7. jul U Beloj Crkvi komunista Ţikica Jovanović Španac je ubio dva srpska
ţandarma što je posle rata obeleţavano kao dan ustanka u Srbiji.
9. jul Na Banjici u Beogradu je osnovan koncentracioni logor.
12. jul Na Cetinju se sastala kvislinška Ustavotvorna skupština koja je
poništila odluku o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom iz 1918. godine i
proglasila nezavisnu Crnu Goru, marionetsku tvorevinu okupatora.
26. jul Ĉaĉanski partizanski odred je napao nemaĉku kolonu kod sela Milića i
ubio 8 vojnika u borbi.
U Beogradu je izvršeno prvo masovno streljanje talaca – ubijena su
122 lica.
avgust Ustaška vlast u NDA je formirala sistem koncentracionih logora u
Jasenovcu u cilju masovnog uništavanja Srba, Jevreja i svih onih koji
su proglašeni za protivnike ustaškog reţima. Zloĉini u Jasenovcu,
svakako najmonstruozniji, i po obimu i po sadizmu sa kojim su
izvršavani, na prostoru Jugoslavije i ovog dela Evrope tokom Drugog
svetskog rata, trajali su do 2. maja 1945. godine. Broj stadalih je
procenjivan razliĉito – od 40 000 do 700 000 – i ostao je predmet
kontroverze, u velikoj meri usled politiĉke osetljivosti ovog pitanja za
srpsko-hrvatske odnose.
29. avgust Nemaĉka okupaciona vlast je dala mandat za sastavljanje Vlade
narodnog spasa penzionisanom generalu Milanu Nediću koji je tako
postao srpski Peten.
31. avgust Jadarski ĉetniĉki odred pod komandom potpukovnika Veselina Misite
oslobodio je Loznicu koja je ostala slobodna do nemaĉkog
protivnapada 15. novembra.
3. septembar Ĉetniĉke jedinice oslobodile su Krupanj.
16. septembar Vrhovna komanda Vermahta donela je odluku o streljanju u znak
odmazde 50 Srba za jednog ranjenog i 100 Srba za jednog ubijenog
nemaĉkog vojnika.
19. septembar U Struganiku kod Valjeva je odrţan prvi sastanak izmedju Draţe
Mihailovića i Josipa Broza Tita, komandanta komunistiĉkog Glavnog
štaba Narodnooslobodilaĉkih odreda Jugoslavije, radi zajedniĉke borbe
protiv okupatora.
23. septembar Dva Rasinska odreda, jedan ĉetniĉki, a drugi partizanski, otpoĉeli su
trodnevni napad na Kruševac.
24. septembar Uţiĉki partizanski odred je oslobodio Uţice i tako stvorio slobodnu
teritoriju, tzv. Uţiĉku republiku.
28. septembar U napadima ovoga i sledećeg dana oslobodjen je Gornji Milanovac
zajedniĉkom borbom partizanskih i ĉetniĉkih snaga.
1. oktobar Oslobodjen je Ĉaĉak zajedniĉkom borbom partizanskih i ĉetniĉkih
snaga.
8. oktobar Nemaĉke okupacione vlasti naredile streljanje 2 200 Jevreja-
muškaraca iz logora u Topovskim šumama u Beogradu.
9. oktobar Partizani su oslobodili Prokuplje.
10-11. Partizani i ĉetnici su zajedniĉki napali Kraljevo. U znak odmazde, u
oktobar sledećih nedelju dana, u gradu je streljano 1 736 muškaraca i 19 ţena.
21. oktobar Talas nemaĉkih odmazdi nad srpskim civilima nastavljen je u
Kragujevcu gde je streljano oko 2 300 talaca.
25. oktobar U štab Draţe Mihailovića stigla je prva britanska vojna misija koju je
predvodio kapetan Hadson.
26. oktobar U selu Brajićima odrţani su neuspešni pregovori izmedju Mihailovića i
Tita o daljoj saradnji dva pokreta.
31. oktobar- U Srbiji je izbio otvoreni gradjanski rat izmedju dva antifašistiĉka
1. novembar gerilska pokreta napadima ĉetnika na Uţice, Ĉaĉak i Gornji Milanovac
i napadom partizana na Poţegu.
11. novembar U selu Divcima kod Valjeva odrţani su neuspešni pregovori izmedju
Mihailovića i predstavnika nemaĉkih okupacionih vlasti o
medjusobnoj saradnji u borbi protiv komunista.
19. novembar Nakon oruţanih sukoba izmedju partizana i ĉetnika Tito i Mihailović
su dogovorili primirje.
20. novembar Otpoĉela je nemaĉka ofanziva na teritoriju Uţiĉke republike koja se
završila povlaĉenjem poraţenih partizanskih jedinica u Sandţak.
4. decembar Partizani su oslobodili Novu Varoš nakon ĉega poĉinje radikalna faza
komunistiĉkog terora, tzv. leva skretanja.
5-7. decembar Nemaĉke snage sprovode ofanzivu na Ravnu Goru kojom prilikom
zarobljavaju, a zatim i streljaju majora Aleksandra Mišića i Iva
Fregela, dok je Mihailović uspeo da umakne.
7. decembar Jugoslovenska kraljevska vlada u Londonu je unapredila pukovnika
Mihailovića u ĉin brigadnog generala Jugoslovenske kraljevske vojske
u otadţbini.
21. decembar U Rudom je formirana Prva proleterska brigada sastavljena od
partizana iz Srbije i Crne Gore.
Jugoslovenska kraljevska vlada je lišila ĉina Milana Nedića i druge
oficire koji su sluţili u kolaboracionistiĉkim formacijama.
1942
1. januar Jugoslovenska vlada u izbeglištvu potpisala je Deklaraciju Ujedinjenih
naroda.
11. januar Dolazi do smene na ĉelu jugoslovenske vlade u izbeglištvu. Umesto
generala Simovića novi predsednik vlade postaje prof. Slobodan
Jovanović. Iz vlade su takodje uklonjeni mnistar vojni, general
Bogoljub Ilić, i braća Mirković. Za novog ministra vojnog imenovan je
komandant Jugoslovenske vojske u otadţbini general Mihailović.
Medju izbeglim oficirima bivše Kraljevske vojske koji su bili
stacionirani na Bliskom istoku ove kadrovske promene su dovele do
otpora i podvajanja (tzv. Kairska afera).
21-23. U tzv. raciji koju su madjarske okupacione trupe sprovele u Novom
januar Sadu ubijeno je oko 1 300 civila srpske i jevrejske nacionalnosti.
Izvestan broj ljudi je baĉen da se udavi ispod leda koji se uhvatio na
Dunavu.
kraj januara Titove snage su stigle u Foĉu gde je on ponovo uspostavio neposrednu
radio-vezu s Kominternom. Ostao je tu do maja kada su Nemci i
Italijani zajedniĉkom akcijom zauzeli grad.
1. februar Poĉelo je formiranje Srpske drţavne straţe, policijske formacije
Nedićeve vlade, odobrene od strane nemaĉke vojne komande.
februar Nakon komunistiĉkog terora u Kolašinu, crnogorski ĉetnici pukovnika
Stanišića i kapetana Djurišića su proterali partizane iz skoro ĉitave
Crne Gore – opstali su na severozapadu gde su drţali vezu sa svojim
Vrhovnim štabom u istoĉnoj Bosni. U vezi sa borbom protiv
komunista dolazi do prvih sporazuma izmedju crnogorskih ĉetnika i
italijanskih okupacionih trupa.
Zapoĉela je likvidacija jevrejskih ţena i dece, zarobljenika iz logora
Sajmište, u tzv. dušegupkama, kamionima pretvorenim u pokretne
gasne komore, koji su u tu svrhu doveţeni iz Nemaĉke.
mart Slovenaĉke nekomunistiĉke stanke su osnovale Slovensku zavezu.
16. maj Predsednik kraljevske vlade Slobodan Jovanović je zahtevao od SSSR-
a da partizanski Narodnooslobodilaĉki pokret bude stavljen pod
komandu generala Mihailovića.
1. jun General Mihailović se sa svojim ĉetnicima povukao iz Srbije u severnu
Crnu Goru.
19. jun Tito je doneo odluku o “dugom maršu” svojih partizana (oko 4 000
boraca) iz istoĉne Bosne gde se više nisu mogli odrţati prema zapadu
(Bosne) gde su lokalni parizani imali uspeha. Nakon predjenih 300
kilometara partizani su se dokopali Cazinske krajine i isterali ustaše iz
Bihaća poĉetkom novembra. Za to vreme, prema nemaĉkim
procenama, njihove snage su desetostruko narasle i prerasle u ozbiljnu
oruţanu silu.
jul Dve nemaĉke divizije uz pomoć ustaša i domobrana su preduzele
ofanzivu protiv parizana na planini Kozari koji su ugroţavali rudnike
gvoţdja i saobraćajnice. U operacijama je najgore prošlo lokalno
srpsko stanovništvo – desetine hiljada ljudi je ubijeno i deportovano.
24. jul Italijani priznaju generala Blaţa Djukanovića za vrhovnog komandanta
svih domaćih oruţanih snaga u Crnoj Gori – ĉetnika Stanišića i
Djurišića, kao i italofila “zelenaša” u Cetinju i Baru pod komandom
Krsta Popovića. Nacionalisti-ĉetnici su prihvatanjem ovog aranţmana
priznavali vlast Italijana koja se u praksi ograniĉavala na gradove, a
sami su zadrţali punu kontrolu nad svojom teritorijom.
septembar Na zahtev zapadnih saveznika, Mihailovićeve snage su vršile sabotaţe
na saobraćajnicama koje su preko Srbije vodile do egejskih luka.
26-27. Odrţano je prvo zasedanje Antifašistiĉkog veća narodnog oslobodjenja
novembar Jugoslavije (AVNOJ) u Bihaću. Tom prilikom su
narodnooslobodilaĉki odbori proglašeni za organe narodno-
demokratske vlasti, a formiran je i Izvršni odbor AVNOJ-a koji je
predstavljao prvu partizansku vladu. Najoštije su osudjeni bivši
kraljevski reţim, kao i ratna delatnost Mihailovićevih ĉetnika i vlade u
Londonu. Time se Tito oglušio o direktivu Kominterne da se ne ĉini
ništa što bi bilo upereno protiv kraljevske vlade.
30. novembar- U selu Šahovićima je odrţana konferencija ĉetniĉke intelektualne
2. decembar omladine na kojoj je doneta programska rezolucija da u obnovljenoj
ustavnoj monarhiji sa dinastijom Karadjordjevića ĉetniĉka organizacija
funkcioniše izvesno vreme kao jedini nosilac drţavne vlasti, da se
granice zemlje prošire prema istorijskim, strategijskim, etniĉkim,
ekonomskim i politiĉkim kriterijumima i da sva tri jugoslovenska
naroda dobiju svoje samostalne oblasti u okviru drţavne celine.
24. decembar U Mihailovićev štab je stigla nova britanska vojna misija predvodjena
pukovnikom Bejlijem.
1943
januar- Na levoj obali Hercegovine odvijale su se velike borbe izmedju
mart partizanskih i ĉetniĉkih jedinica u kojima su ove potonje bile poraţene.
februar Vrhovni štab NOB i POJ i AVNOJ objavili su izjavu kojom su
priznata puna nacionalna prava Slovenaca, Hrvata, Srba, Makedonaca i
Crnogoraca.
27. maj Britanska vojna misija je stigla u Vrhovni štab NOB i POJ. Njen šef
Vilijam Dikin uputio je izveštaje koji su znatno doprineli da se
promeni britanska politika prema Jugoslaviji u smislu otkazivanja
podrške ĉetniĉkom pokretu i njenom preusmeravanju prema Titovim
partizanima.
jun Povratak poraţenih Mihailovićevih snaga iz Hercegovine u Srbiju.
Nemci su bezuspešno pokušali da zarobe Mihailovića.
leto U štabove ĉetniĉkih jedinica u Srbiji pristigle su nove savezniĉke vojne
misije.
jul Vrhovni komandant nemaĉkih trupa u Srbiji izdao je zajedniĉku
poternicu za Dragoljubom Mihailovićem i Josipom Brozom Titom u
iznosu od po 100 000 rajhsmaraka u zlatu.
3. jul CK KPJ donela je odluku kojom se preseĉene sve dotadašnje razmirice
o teritorijalnom razgraniĉenju partijskih organizacija Vojvodine i
Hrvatske. Sav prostor istoĉno od linije Vukovar-Vinkovci-Ţupanja
pripao je Vojvodini. Time je uĉinjen kraj ambicijama hrvatskih
komunista.
8. jul Italijanske trupe na teritoriji Jugoslavije su razoruţane nakon
kapitulacije Italije.
avgust U štab generala Mihailovića stigla je prva ameriĉka vojna misija nakon
koje će uslediti još nekoliko do kraja ove i tokom sledeće godine.
24. avgust Herman Nojbaher, specijalni opunomoćenik za Jugoistok sa sedištem u
Beogradu, zahtevao je od Berlina da se prekine sa praksom masovnih
streljanja talaca kao kontraproduktivnim u pacifikaciji srpskog
prostora.
16. septembar Osnovana je Druga prizrenska liga koja je proglasila objedinjavanje po
etniĉkom principu Kosova i Metohije, Debra, Struge, Tuzi i Ulcinja sa
Albanijom. Usledili su pojaĉani pritisci i teror nad srpskim narodom na
Kosovu i Metohiji.
17. septembar U Titov štab u Bosni stigla je britanska misija brigadnog generala
Ficroja Meklejna ĉiji izveštaji su imali presudnu ulogu za formulisanje
nove britanske politike koja je favorizovala Titove partizane.
26-29. U Sandţaku su izbile borbe izmedju partizanskih i ĉetniĉkih snaga.
oktobar Glavnina partizanskih snaga nije uspela da se probije u Srbiju.
5. novembar U Jajcu je partizanska vlast osnovala Telegrafsku agenciju nove
Jugoslavije (TANJUG) za ĉijeg prvog direktora je postavljen Vladislav
Ribnikar.
29-30. U Jajcu je odrţano Drugo zasedanje AVNOJ-a na kome su donete
novembar dalekoseţne odluke za budućnost posleratne komunistiĉke Jugoslavije.
AVNOJ je proglašen za vrhovno zakonodavno telo; formiran je
Nacionalni komitet oslobodjenja Jugoslavije koji je predstavljao vladu;
odluĉeno je da se Jugoslavija uredi na federalnom principu; kralju
Petru II zabranjen je povratak u zemlju do konaĉne odluke o obliku
vladavine. Na zasedanju su Srbiju predstavljali delegati izabrani iz
redova partizanskih jedinica.
1. decembar Na Teheranskoj konferenciji izmedju Staljina, Ruzvelta i Ĉerĉila
odluĉeno je da se pruţi puna pomoć partizanima u Jugoslaviji. Tako je
Titov pokret dobio puno priznanje kao pripadnik antifašistiĉke
koalicije.
9. decembar Britanci su rešili da povuku svoje vojne misije iz komandi JVUO.
12-19. U selu Oraovci odrţana je konferencija izmedju Mihailovića i
decembar politiĉara iz redova starih srpskih partija i doneta odluka o stvaranju
Srpske demokratske zajednice. Rezolucija je pozivala na raspuštanje
kraljevske vlade, obustavljanje svih stranaĉkih aktivnosti, oĉuvanje
teritorijalnog integriteta Jugoslavije, formiranje nove vlade u zemlji
sastavljene od legitimnih predstavnika Srba, Hrvata i Slovenaca i
zajedniĉku vojnu akciju oba antifašistiĉka pokreta protiv okupatora.
1944
2. januar Tzv. Bujanska rezolucija albanskih komunista traţila ujedinjenje
Kosova i Metohije sa Albanijom ĉime je negirano naĉelo o
teritorijalnom integritetu Jugoslavije proklamovano na Drugom
zasedanju AVNOJ-a.
27-28. Na Svetog Savu odrţan je najvaţniji politiĉki kongres Ravnogorskog
januar pokreta u selu Ba. Doneta je rezolucija u kojoj je istaknuta vernost
kralju, ustavnom poretku Kraljevine, demokratskim naĉelima vladanja
i borbi protiv okupatora. Obnovljena Jugoslavija je zamišljena kao
ustavna parlamentarna monarhija sa federalnim unutrašnjim
uredjenjem. Odbaĉene su sve teritorijalne promene nastale u ratu, ali I
zadrţana mogućnost proširivanja granica u korist Jugoslavije. Posebno
je osudjena akcija komunista i bratoubilaĉka borba.
23. februar Prva sovjetska vojna misija je stigla u partizanski Vrhovni štab kod
Bosanskog Petrovca.
15-16. mart Partizanske snage su se preko Lima prebacile u Srbiju gde je došlo do
borbi sa ĉetnicima, Nemcima i pripadnicima kvislinškog Srpskog
dobrovoljaĉkog korpusa. Po naredjenju Vrhovnog štaba NOVJ
partizani su se povukli iz Srbije u maju.
16-17. april Tokom savezniĉkog bombardovanja Beograda na pravoslavni Uskrs
grad je pretrpeo veće štete i teţe ţrtve nego od nemaĉkog
bombardovanja 1941.
16.maj Osnivanje OZNe i ustrojstvo po ugledu na NKVD u Drvaru
1. jun Obrazovana je nova kraljevska vlada u Londonu ĉiji premijer je postao
Ivan Šubašić. General Mihailović je razrešen duţnosti ministra vojnog.
16. jun Na Visu je sklopljen sporazum izmedju partizanskog NKOJ-a i
Kraljevske vlade – tzv. sporazum Tito- Šubašić.
avgust Glavnina partizanskih snaga prebacila se iz Bosne u Srbiju i otpoĉela
bitku za kontrolu nad njom.
8. avgust Vlada Ivana Šubašića je objavila deklaraciju u kojoj je odato priznanje
jedinicama NOVJ za borbu protiv okupatora i priznata privremena
uprava AVNOJ-a i NKOJ-a dok se ne formira regularno narodno
predstavništvo u zemlji.
12. avgust Tito se sastao sa Ĉerĉilom u Kazerti kod Napulja.
15. avgust General Mihailović se sastao sa Nedićem u Raţanima kod Kosjerića i
pregovarao o naoruţavanju ĉetnika od strane Nedićeve
kolaboracionistiĉke vlade i zajedniĉkoj borbi protiv komunista.
25-29. avgust Kralj Petar II je potpisao ukaz o raspuštanju Vrhovne komande JVUO i
razrešio generala Mihailovića duţnosti njenog naĉelnika štaba.
31. avgust Mihailović je proglasio opštu mobilizaciju u Srbiji u cilju proterivanja
Nemaca i komunista.
septembar Jedinice NOVJ zaposele su zapadnu Srbiju.
6. septembar Pod ĉetniĉkom komandom su se ujedinile sve srpske antikomunistiĉke
formacije (Srpska drţavna straţa i Srpski dobrovoljaĉki korpus).
8. septembar Usled kapitulacije Bugarske dolazi do sloma bugarske okupacione
vlasti na prostoru Srbije.
12. septembar U govoru preko londonskog radija kralj Petar II je odbacio generala
Mihailovića i pozvao sve Srbe da priznaju komandu maršala Tita.
21-28. Tito se u Moskvi sastao sa Staljinom i razgovarao o pitanju
septembar medjunarodnog priznanja, operacijama Crvene armije na teritoriji
Jugoslavije, vojnoj pomoći i odnosima sa Bugarskom. U vreme ove
posete sovjetske trupe su potiskujući Nemce prešle jugoslovenske
granice.
22. septembar General Mihailović i njegova Vrhovna komanda se se povukli preko
Drine u Bosnu, a nakon mesec dana sledile su ih sve preostale ĉetniĉke
jedinice koje se više nisu mogle odrţati u Srbiji.
1. oktobar Nemaĉke okupacione vlasti su preuzele sve funkcije Nedićeve vlade.
2. oktobar Poĉetak masovne likvidacije politiĉkih i klasnih neprijateljabez suĊenja
3. oktobar Rasformiran je koncentracioni logor na Banjici u kome su evidentirana
23 637 zatoĉenika za vreme njegove aktivnosti.
5. oktobar U Krajovi je postignut sporazum o uĉešću sovjetskih i bugarskih
jedinica u oslobadjanju Jugoslavije od Nemaca.
13. oktobar Snage Crvene Armije su forsirale Veliku Moravu. Odbile su predlog
ĉetnika za zajedniĉku borbu protiv Nemaca.
14-20. U zajedniĉkoj operaciji NOVJ i Crvene armije i posle oštrih borbi
oktobar oslobodjen je Beograd. Odmah nakon zaposedanja grada nova
partizanska vlast je formirala preke vojne sudove koji su se
nemilosrdno obraĉunavali sa tzv. klasnim neprijateljem – politiĉkim
protivnicima komunista.
17. oktobar U Banatu, Baĉkoj i Baranji je uvedena vojna uprava i otpoĉelo je
masovno zatvaranje u logore domaćih Nemaca – folksdojĉera. Njima
je u novembru oduzeto pravo drţavljanstva.
1. novembar Tito i Šubašić su postigli sporazum da se buduća drţava zove
Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ), da se kralj Petar II ne
vraća u zemlju dok se ne donese odluka o obliku vladavine, kao i da se
obrazuje zajedniĉka vlada od predstavnika KNOJ-a i starog reţima
koja će biti odgovorna AVNOJ-u.
9-12. U Beogradu je odrţana Velika antifašistiĉka narodnooslobodilaĉka
novembar skupština Srbije (ASNOS) koja je konstituisana kao najviše
zakonodavno i izvršno narodno predstavniĉko i nosilac suvereniteta
drţave Srbije koja je postala federativna jedinica DFJ.
decembar Na Kosovu i Metohiji otpoĉela je masovna pobuna albanskog
stanovništva protiv nove vlasti koja je ugušena u februaru sledeće
godine.
1945
30. januar Kralj Petar II je preneo svoja kraljevska prava na namesništvo do
momenta kada slobodno izabrana Ustavotvorna skupština ne donese
odluku o budućem obliku vladavine.
1. februar Donete su Smernice za osnivanje i privremeni rad Društva za kulturnu
saradnju Jugoslavije i SSSR-a.
11. februar Na Krimskoj konferenciji izmedju Ruzvelta, Staljina i Ĉerĉila je
odluĉeno u pogledu Jugoslavije da se pristupi primeni sporazuma Tito-
Šubašić, da AVNOJ bude dopunjen poslanicima poslednje
jugoslovenske Skupštine izabrane 1938. godine i tako bude formirana
Privremena skupština. Zakoni koje je AVNOJ usvojio trebalo je da
budu dati na potvrdu Ustavotvornoj skupštini.
16. februar Kraljevska vlada je stigla u Beograd.
21-24. februar Tito je primio u Beogradu feldmaršala Harolda Aleksandera sa kojim
je razgovarao o usaglašavanju operacija jugoslovenske armije i anglo-
ameriĉkih trupa u Italiji.
4. mart Osnovano je Omladinsko sportsko društvo “Crvena zvezda”.
7. mart Nakon raspuštanja kraljevske vlade i NKOJ-a formirana je Privremena
vlada DFJ ĉiji je predsednik i ministar odbrane bio Tito. I drugi
najvaţniji resori u toj vladi pripali su komunistima tako da uĉešće
nekomunistiĉkih ministara nije imalo stvarni znaĉaj.
5. april Predsedništvo AVNOJ-a je donelo Uputstvo o osnovnim naĉelima za
obrazovanje vlada federalnih jedinica.
6. april NOO Vojvodine je potvrdio odluku Sedme pokrajinske konferencije
KPJ Vojvodine o prikljuĉivanju Vojvodine kao autonomne oblasti
Srbiji.
7-9. april Na zasedanju ASNO Srbije definisan je teritorijalni opseg Srbije kao
federalne jedinice u okviru Jugoslavije nakon što je u završnoj
rezoluciji usvojeno da su Kosovo i Metohija sastavni deo federalne
Srbije, delegate Vojvodine dali izjavu o prikljuĉenju pokrajine sa
autonomnim statusom i doneta odluka o pripajanju većeg dela
Sandţaka Srbiji.
11. april U Moskvi je potpisan Ugovor o prijateljstvu, uzajamnoj pomoći i
posleratnoj saradnji DF Jugoslavije i SSSR-a.
11-13. maj U borbama na Sutjesci i Zelengori Jugoslovenka armija (novi naziv
NOVJ-a) uništila je glavninu ĉetniĉkih snaga. Procenjuje se da je
poginulo oko 10 000 ĉetnika.
15. maj Okonĉane su sve vojne operacije u Jugoslaviji.
22. maj U Sloveniji je poĉela masovna likvidacija svih zarobljenih pripadnika
kolaboracionistiĉkih i antikomunistiĉkih formacija koje su se povlaĉile
zajedno sa nemaĉkom vojskom.
26. jun DF Jugoslavija je potpisala Povelju Ujedinjenih nacija.
21. jul U skladu sa sporazumom Tito-Šubašić, Politbiro CK KPJ je doneo
odluku da se sastav AVNOJ-a proširi sa 53 poslanika iz poslednjeg
saziva Skupštine Kraljevine Jugoslavije, kao i da se ukljuĉi još
izvestan broj lica iz redova politiĉkih grupa i stranaka.
7-26. avgust U Beogradu je odrţano Treće zasedanje AVNOJ-a na kome je ovo telo
proglašeno za Privremenu narodnu skupštinu DFJ. Pored toga, donete
su odluke kojima je zaokruţen proces konstituisanja federalne Srbije,
kao i izgradnja federalne Jugoslavije na naĉelima usvojenim na
Drugom zasedanju AVNOJ-a.
20. avgust Milan Grol je dao ostavku na poloţaj potpredsednika Privremene vlade
DFJ.
23. avgust Privremena narodna skupština je donela Zakon o agrarnoj reformi i
kolonizaciji u Jugoslaviji.
1. septembar Narodna skupština Srbije je donela Zakon o ustanovljenju i ustrojstvu
Autonomne pokrajine Vojvodine i Zakon o ustanovljenju i ustrojstvu
Autonomne Kosovsko-metohijske oblasti.
11. novembar U neregularnim uslovima su odrţani izbori za Ustavotvornu skupštinu
na kojima su pravo glasa imali svi muški i ţenski drţavljani sa
navršenih 18 godina starosti. Prema zvaniĉnim rezultatima lista
Narodnog fronta ĉiji je nosilac bio Tito dobila je preko 90% glasova.
29. novembar Sastala se novoizabrana Ustavotvorna skupština koja je usvojila
deklaraciju o proglašenju Federativne Narodne Republike Jugoslavije
(FNRJ). Ovim ĉinom je i formalno ukinuta monarhija, a dinastija
Karadjordjević lišena svih prava.
1946
31. januar Na sednici oba doma Ustavotvorne skupštine usvojen je i sveĉano
proglašen prvi Ustav FNRJ koji je definisao tu drţavu kao saveznu
zajednicu ravnopravnih jugoslovenskih naroda sa republikanskim
oblikom vladavine. Jugoslavija se sastojala od 6 republika – Slovenije,
Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Srbija
je u svom sastavu imala dve autonomne pokrajine, Vojvodinu i
Kosovo i Metohiju. Nakon usvajanja Ustava Ustavotvorna skupština je
nastavila da radi kao redovna Narodna skupština FNRJ.
1. februar Formirana je vlada FNRJ. Za predsednika vlade izabran je Tito koji je
u isto vreme bio i vrhovni komandant Jugoslovenske armije.
13. mart Uhvaćen je general Mihailović.
27. mart Upućen je poziv omladini Jugoslavije da se odazove na radnu akciju
radi izgradnje pruge Brĉko-Banovići. Tokom narednih pola godine
odazvalo se oko 60 000 omladinaca.
9. april Stupili su na snagu Osnovni zakon o braku i Zakon o drţavnim
matiĉnim knjigama. Sklapanje gradjanskog braka je steklo javnopravni
znaĉaj umesto crkvenog. Ţene su u toku godine postale potpuno
ravnopravne sa muškarcima u pogledu gradjanskih prava.
19. april SAD su zvaniĉno priznale Jugoslaviju.
22. maj Po prvi put je štafeta omladine Jugoslavije uruĉena drugu Titu za
njegov rodjendan. Ovo je postala tradicionalna manifestacija, poznata
pod imenom Dan mladosti, koja se završavala impozantnim sletom na
Stadionu JNA svakog 25. maja.
27. maj- Jugoslovenska delegacija na ĉelu sa Titom boravila je u zvaniĉnoj
10. jun poseti SSSR-u.
jun Krenulo se sa masovnim formiranjem seljaĉkih radnih zadruga u cilju
kolektivizacije poljoprivredne proizvodnje.
1. jun Poĉela je prodaja tekstila “na taĉkice”.
10. jun Poĉeo je montirani sudski proces protiv generala Mihailovića koji je
okonĉan 5. jula donošenjem smrtne presude.
28. jul Doneta je Uredba o osnivanju Komiteta za kinematografiju na osnovu
koje su sredinom jula osnovana filmska preduzeća “Avala film” i
“Zvezda film”.
25. septembar Vlada je donela uredbu koja je sankcionisala nacionalizaciju svih
banaka u zemlji.
decembar Politbiro CK KPJ je, po sovjetskom modelu, usvojio Petogodišnji plan
razvoja privrede.
7. decembar Narodna skupština FNRJ je usvojila Zakon o nacionalizaciji privatnih
privrednih preduzeća opštedrţavnog znaĉaja. Ukinuta je mogućnost
ulaska stranog kapitala i rešeno pitanje imovine odsutnih lica, verskih
zajednica i imovine pod sekvestrom.
1947
10 februar Jugoslavija je potpisala mirovni ugovor sa Italijom u Parizu. Grad Trst
i severozapadni deo Istre koji su bili predmet spora izmedju dve strane
proglašeni su za Slobodnu teritoriju Trsta (STT). Jugoslovenska strana
je istakla da se ne odriĉe svog prava na ovu teritoriju.
8. mart Prezidijum Narodne skupštine FNRJ je doneo ukaz kojim je oduzeto
pravo drţavljanstva dinastiji Karadjordjević i konfiskovana celokupna
njihova imovina.
1. april U Beogradu je osnovan Jugoslovenski aero-transport (JAT),
nacionalna civilna vazduhoplovna kompanija.
20. april Obnovljena Narodna biblioteka je poĉela sa radom u bivšem hotelu
“Srpska kruna” u Beogradu.
12. maj Odrţana je premijera prvog igranog filma snimljenog u posleratnoj
Jugoslaviji “Slavica”.
28. avgust Donet je Zakon o petogodišnjem planu razvitka narodne privrede
FNRJ u periodu 1947-1951. godina.
septembar Poĉela je izgradnja Instituta za nuklearna istraţivanja u Vinĉi.
3. oktobar Osnovano je preduzeće za brodogradnju “Tito”.
25-28. Jugoslovenska delegacija na ĉelu sa Titom je boravila u zvaniĉnoj
novembar poseti Bugarskoj gde je potpisan Ugovor o prijateljstvu, saradnji i
uzajamnoj pomoći izmedju dve zemlje. Ugovor je obavezivao dve
drţave da jedna drugoj pruţe vojnu pomoć u sluĉaju napada treće
strane.
decembar Predstavnik CK KPJ pri CK KP Albanije Savo Zlatić je pregovarao o
eventualnom stvaranju federacije Jugoslavije i Albanije.
6-9. Predsednik jugoslovenske vlade potpisao je tokom posete Madjarskoj
decembar Ugovor o prijateljstvu, saradnji i uzajamnoj pomoći izmedju
Jugoslavije i Madjarske koji je obavezivao dve potpisnice na uzajamnu
vojnu pomoć u sluĉaju napada treće strane.
17-20. Tokom poseti Bukureštu Tito je potpisao Ugovor o prijateljstvu
izmedju Jugoslavije i Rumunije sa indentiĉnim odredbama kao u
ugovorima sa Bugarskom i Madjarskom.
decembar Osnovano je poznato preduzeće za proizvodnju tekstilne robe i
padobarana “Kluz”.
1948
19. januar Milovan Djilas je vodio razgovore sa Staljinom o sovjetskoj vojnoj i
ekonomskoj pomoći Jugoslaviji i jugoslovensko-albanskim odnosima.
10. februar Vlada je donela uredbe o snabdevanju stanovništva i razmeni
idustrijskih i poljoprivrednih proizvoda kako bi se prevazišle nestašice.
Odrţan je zajedniĉki sastanak sovjetske, juoslovenske i bugarske
delegacije u Moskvi. Sovjeti su bili nezadovoljni sklapanjem
jugoslovensko-bugarskog ugovora o prijateljstvu i izjavom Dimitrova
o uspostavljanju federacije socijalistiĉkih drţava Istoĉne Evrope.
1. mart Politbiro CK KPJ je konstatovao ozbiljna razmimoilaţenja sa
politikom SSSR-a. Tito je odbio Staljinov predlog o stvaranju
federacije Jugoslavije i Bugarske. Jugoslovenski komunisti su bili
nezadovoljni sovjetskim otporom prema njihovoj politici prema
Albaniji i Grĉkoj (u kojoj su podrţavali grĉke komuniste u
gradjanskom ratu), kao i izostankom ekonomske i vojne pomoći od
strane SSSR-a.
20-22. mart Sad, Velika Britanija i Francuska predloţile su SSSR-u da se izvši
revizija ugovora o moru sa Italijom u pogledu Slobodne teritorije Trsta
koja bi pripala Italiji. Jugoslavija je uputila zvaniĉan protest.
1. april Jugoslovenski omladinci (oko 250 000) zapoĉeli su novu radnu akciju
izgradnje auto-puta Beograd-Zagreb zvanog “Bratstvo i jedinstvo”.
3. april U Beogradu je osnovano Jugoslovensko dramsko pozorište.
3. jun Raspisan je narodni zajam radi ispunjavanja ciljeva petogodišnjeg
plana razvoja privrede (još jedan takav zajam je raspisan 1950. god.).
28. jun Nakon razmene pisama zmedju CK SKP(b) i CK KPJ u kojoj je prva
iznela teške optuţbe na raĉun potonje, njene antisovjetske politike i
ideološkog skretanja, kao i odbijanja jugoslovenskih komunista da se
odazovu na sastanak Informbiroa (konsultativnog tela sastavljenog od
predstavnika svih komunistiĉkih partija), objavljena je rezolucija
Informbiroa o stanju u KPJ. Jugoslovenski komunisti su osudjeni kao
kulaĉka partija koja stvara burţoasku republiku, otpadnici od
jedinstvenog i internacionalnog socijalistiĉkog fronta.
29. jun CK KPJ je usvojio svoj odgovor na Rezoluciju Informbiroa (IB-a) koji
je sutradan, zajedno sa samom Rezolucijom, objavljen u
jugoslovenskoj štampi. Sve optuţbe su odbaĉene kao neosnovane, a
partijsko ĉlanstvo je pozvano da zbije svoje redove. S obzirom da je
Rezolucija imala svog odjeka medju komunistima Jugoslavije, u zemlji
je buknula represija protiv svih njenih pristalica. Uhapšeno je ukupno
55 663 ĉoveka, od ĉega više od polovine u Srbiji. Najozloglašeniji
logor za zatvaranje tzv. informbiroovaca bio je Goli otok.
21-28. jul Odrţan je peti kongres KPJ koji je bojkotovan od strane partija-ĉlanica
IB-a. Kongres je dao punu podršku partijskom rukovodstvu u odnosu
na skorašnje sovjetske napade formulisane u Rezoluciji IB-a. Ostao je
zapaţen i po tome što su referat Milovana Djilasa i diskusija Radovana
Zogovića definisali socijalistiĉki realizam kao pravi vid borbe za
socijalistiĉku kulturu i umetnost. Prvog dana posle kongresa izabran je
Politbiro (politiĉki biro) CK, najvaţnije izvršno telo Partije u ĉijim
rukama se koncentrisala najveća moć, a Tito je izabran za generalnog
sekretara KPJ.
1949
28-30. januar U Beogradu je odrţano Drugo plenarno zasedanje CK KPJ. Usvojena
je rezolucija o brţoj kolektivizaciji sela putem ubzanog formiranja
seljaĉkih zadruga i o daljem agitaciono-propagandnom radu Partije na
selu. Pogrešno se procenjivalo da će stvaranje zadruga dovesti do
porasta poljoprivredne proizvodnje i poboljšanja poloţaja seljaka.
Drugi motiv je bila ţelja da se kolektivizacijom ućutka kritika IB-a o
kulaĉkoj politici KPJ na selu.
16. mart Vlada FNRJ je uputila notu sovjetskoj vladi predlaţući likvidaciju
jugoslovensko-sovjetskih mešovitih društava – JUSPAD
(parobrodarsko društvo) i JUSTA (društvo za civilno
vazduhoplovstvo).
23. mart Osnovana je “Prva petoletka” u Trsteniku.
17. jun Ministri spoljnih poslova SSSR-a, SAD i Britanije doneli su odluku u
Parizu da jugoslovensko-austrijska granica ostane ista. Tako je uĉinjen
kraj teţnjama slovenaĉkog stanovništva iz austrijske Koruške da se
prikljuĉi Jugoslaviji.
7. jul Otvorena je “Fabrika odlivaka” i “Industrija mašina i traktora” (IMT) u
Beogradu.
28. septembar Pozivajući se na navodno neprijateljsku delatnost jugoslovenske vlade
protiv SSSR-a dokazanu na montiranom sudskom procesu protiv
istaknutog madjarskog komuniste Lasla Rajka, vlada te zemlje je
raskinula Ugovor o prijateljstvu sa Jugoslavijom, a u tome su je sledile
i vlade drugih socijalistiĉkih zemalja.
25. oktobar Jugoslovenskom ambasadoru u Moskvi je otkazano gostoprimstvo što
je znaĉilo prekid diplomatskih odnosa izmedju FNRJ i SSSR-a.
29. novembar Na svom trećem i poslednjem zasedanju u Budimpešti Informbiro je
doneo drugu rezoluciju kojom su još oštrije napadnuti KPJ i njeno
rukovodstvo oko Tita. Oni su kao “plaćeni špijuni i ubice” osudjeni
zbog uvodjenja fašistiĉkog tipa reţima u zemlji koji je postao oslonac
ameriĉke špijunaţe i antikomunistiĉke propaganda. Zato su još jednom
pozvane zdrave snage iz KPJ da svrgnu Titovu kliku.
23. decembar Doneto je Uputstvo o osnivanju i radu radniĉkih saveta drţavnih
privrednih preduzeća.
29-30. Odrţan je Treći plenum CK KPJ. On je naznaĉio nova shvatanja o
decembar izgradnji socijalistiĉke Jugoslavije, pre svega u oblasti ideologije,
kulture i prosvete.
1950
26. januar Pri glavnoj upravi i upravama republiĉkih milicija formirana su tzv.
politiĉka odeljenja.
26. mart Odrţani su izbori za Narodnu skupštinu FNRJ na kojima je 93%
glasaĉa, sliĉno kao i na svim drugim izborima u posleratnoj
Jugoslaviji, glasalo za kandidate Narodnog fronta, u kome je potpuno
dominirala KPJ, a mandat za obrazovanje nove vlade je dobio Tito.
10. maj Osnovan je Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta.
27. jun Na Prvom vanrednom zasedanju Narodne skupštine FNRJ usvojen je
Osnovni zakon o upravljanju drţavnim privrednim preduzećima i
višim privrednim udruţenjima od strane radnih kolektiva. Time je
zapravo ozakonjeno ĉuveno radniĉko samoupravljanje u Jugoslaviji.
Radniĉki saveti su u teoriji postali osnovna tela u upravljanju
proizvodnjom i raspodeli dohotka mada su drţava odnosno Partija i
dalje imali odluĉujući uticaj na organizaciju i rad preduzeća. Ideja o
radniĉkim savetima i samoupravljanju predstavljala je politiĉku i
društvenu alternativu staljinistiĉkom centralizmu i drţavnoj svojini
koja je ujedno oţivljavala revolucionarno-demokratsku samoupravu iz
vremena rata.
20. oktobar Vlada FNRJ zatraţila je 105 miliona dolara za nabavku ţivotnih
namirnica, jer se javila oskudica usled jake suše. Krajem godine
ameriĉki predsednik Truman je potpisao zakon o pomoći Jugoslaviji u
vrednosti od 38 miliona dolara.
20. oktobar Usvojen je Generalni urbanistiĉki plan Beograda u kome je precizirano
mesto Novog Beograda u strukturi ĉitavog grada.
29. decembar Narodna skupština FNRJ je produţila rok za ispunjavanje
Petogodišnjeg plana za godinu dana zbog posledica politiĉkih i
ekonomskih pritisaka zemalja socijalistiĉkog bloka, kao i štete
izazvane sušom.
1951
6. januar Vlada SAD se sporazumela sa Jugoslavijom o pruţanju hitne pomoći
prema zakonu iz prethodne godine. Sporazum je predvidjao davanje
punog publiciteta ciljevima i toku pomoći. Ameriĉka pomoć je bila
rezultat raskida Jugoslavije sa Staljinom i procene vlade SAD da je u
njenom interesu da doprinese odrţavanju Tita na vlasti, jer je on
svojim otpadništvom ĉinio erozivnu snagu unutar sovjetske sfere.
16. januar Narodna skupština Republike Srbije donela je Zakon o zabrani nošenja
zara i feredţe.
27. januar Postignut je sporazum o uspostavljanju diplomatskih odnosa izmedju
Jugoslavije i Austrije.
februar Otvorena je velika izloţba slikarskih i vajarskih dela iz medjuratnog
perioda u galeriji ULUS-a što je bio prvi znak umetniĉkog kontinuiteta
sa starom Jugoslavijom.
14. februar Drţavni sekretar za spoljne poslove Din Aĉeson izjavio je, aludirajući
na preteće sovjetsko drţanje, da bi svaki napad na Jugoslaviju ugrozio
svetski mir i da bi SAD reagovale kao u sluĉaju Koreje (oruţanom
akcijom). Izjava je predstavljala otvorenu ameriĉku podršku Titu u
njegovom sukobu sa Staljinom.
april Na konferenciji ekonomskih struĉnjaka iz SAD, Britanije i Francuske
dogovoreno je da se nastavi sa pruţanjem pomoći Jugoslaviji, ali na
tripartitnoj osnovi umesto svaka zemlja za sebe.
10. maj Vojna delegacija FNRJ koju je predvodio naĉelnik generalštaba Koĉa
Popović otputovala je u SAD da pregovara o ameriĉkoj vojnoj pomoći.
27. avgust Vlade SAD, Britanije i Francuske donele su odluku da pruţe
Jugoslaviji ekonomsku pomoć u visini od 50 miliona dolara za
nabavku sirovina.
14. novembar U Beogradu je zakljuĉen sporazum o vojnoj pomoći koju će vlada
SAD pruţiti Jugoslaviji. Potpisali su ga Tito i Dţordţ Alen, ameriĉki
ambasador.
decembar Zabranjena je veronauka u novom Zakonu o narodnim školama.
1952
8. januar Potpisan je sporazum o ekonomskoj saradnji SAD i Jugoslavije. To je
bio prvi trgovinski ugovor SAD sa jednom socijalistiĉkom zemljom
sklopljen na osnovu ameriĉkog Zakona o uzajamnoj bezbednosti što je
na ubedljiv naĉin demonstriralo posebnu ulogu koju je Jugoslavija,
socijalistiĉka zemlja u sukobu sa SSSR-om, stekla u širem okviru
hladnoratovske konfrontacije.
22. januar Politbiro CK KPJ raspravljao o odnosima sa verskim zajednicama i
zahtevao od republiĉkih CK da se suprotstave propagandi klera.
17. februar Puštena u rad termoelektrana “Veliki Kostolac”.
februar-april U Vašingtonu je odrţana Druga tripartitna konferencija vlada SAD,
Britanije i Francuske koje su, nezadovoljne odnosom Jugoslavije
prema programu pomoći, formulisale uslove za nastavak dodele iste.
13. maj Vlada FNRJ uruĉila je predstavnicima SAD i Britanije ed-memoir u
kome se protestuje protiv odluka Londonske konferencije koje su
predvidjale da se reţim savezniĉke vojne uprave u Trstu izmeni u
prilog Italije.
23. maj U Beogradu je sveĉano otvoren, u prisustvu Tita, Narodni muzej koji
je bio skoro u potpunosti uništen za vreme bombardovanja.
7. jun Vlada FNRJ je donela Uredbu o ukidanju obaveznog otkupa ţitarica
koji je nailazio na veliki otpor seljaka i doveo do pojaĉanog terora od
strane vlasti.
28. jul U odgovoru na postavljene uslove za dalje pruţanje tripartitne pomoći,
jugoslovenska vlada ih je odbacila kao neprihvatljive, naroĉito zahtev
da se odobrena sredstva ne koriste za finansiranje investicionih
potreba.
9. avgust Na osnovu Memoranduma o razumevanju Italiji je pripala celokupna
administracija tzv. Zone A u Trstu.
17-23. sep. Britanski ministar spoljnih poslova Entoni Idn je posetio Jugoslaviju.
11. oktobar Postignut je sporazum o nastavku tripartitne pomoći Jugoslaviji u
trajanju do kraja juna sledeće godine prema kome je gotovo sva pomoć
trebalo da bude upotrebljena za nabavku hrane.
25. oktobar Uprava drţavne bezbednosti (UDB) je izmeštena iz nadleţnosti
Ministarstva za odbranu.
2-7. novembar U Zagrebu je odrţan VI kongres KPJ na kome je zahtevano da se
partijska organizacija odvoji od drţavne vlasti i da se partijski kadrovi
prilagode naĉinu rada koji u privredi zahteva uvodjenje radniĉkog
samoupravljanja. KPJ je promenila ime u Savez komunista Jugoslavije
(SKJ).
3. novembar Jugoslavija je raskinula diplomatske odnose sa Vatikanom zbog
nominovanja ratnog zloĉinca Alojzija Stepinca za kardinala i kampanje
koja se ticala Trsta. U pozadini ovih pojedinaĉnih incidenata je stajalo
trajno odbijanje rimokatoliĉke crkve da se pomiri sa odbijanjem
jugoslovenskih vlasti da joj se odobri poseban status koji nije u skladu
sa naĉelom o odvajanju crkve od drţave.
16-20. U Beogradu su neuspešno vodjeni pregovori o vojnoj saradnji izmedju
novembar zapadnih sila i Jugoslavije. Iako je Zapad verovao da je lokalni rat na
Balkanu moguć, nije bio spreman da se obaveţe na vojnu pomoć u
sluĉaju sovjetske intervencije.
1953
13. januar Usvojen je Ustavni zakon o osnovama društvenog i politiĉkog
uredjenja FNRJ. Ĉitav društveni poredak je baziran na
samoupravljanju. Uvedeno je Veće proizvodjaĉa kao jedno od najviših
predstavniĉkih tela – ukinuto je Veće naroda predvidjeno Ustavom od
1946. Umesto Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ uvedena je
ustanova predsednika Republike koji je ujedno bio i predsednik
federalne vlade – Saveznog izvršnog veća.
14. januar Na zajedniĉkoj sednici Saveznog veća i Veća naroda Savezne narodne
skupštine Tito je izabran za predsednika FNRJ i predsednika Saveznog
izvršnog veća.
22-25. februar Na IV kongresu Narodnog fronta u Beogradu ova organizacija je
promenila ime u Socijalistiĉki savez radnog naroda Jugoslavije.
28. februar U Ankari je potpisan Sporazum o prijateljstvu i saradnji izmedju
Grĉke, Turske i Jugoslavije.
16-25. mart Tito je boravio u zvaniĉnoj poseti Velikoj Britaniji gde je dobio
obećanje da će u sluĉaju sovjetske agresije Britanci pruţiti Jugoslaviji
direktnu vojnu podršku.
30. mart Savezno izvršno veće (SIV) je donelo Uredbu o imovinskim odnosima
i reorganizaciji seljaĉkih radnih zadruga. Sva lica osudjena za otpor
prinudnom otkupu su amnestirana i napuštena je prinudna
kolektivizacija sela.
jul Prezidijum CK KPSS je podvukao, na predlog Hrušĉova i Mikojana,
nuţnost normalizacije odnosa sa Jugoslavijom.
6-11. jul U Atini je odrţana Konferencija ministara inostranih poslova Grĉke,
Turske i Jugoslavije na kojoj je razmatrana vojna strana Balkanskog
sporazume i politiĉka situacija nakon smrti Staljina.
24-28. avgust U Vašingtonu je odrţana konferencija izmedju Jugoslavije i tri
zapadne sile o vojnoj saradnji. Amerikanci su insistirali na planiranju
zajedniĉke odbrane i ĉvršem vezivanju Jugoslavije sa NATO.
11. oktobar Partijski list Borba je poĉeo da objavljuje seriju ĉlanaka Milovana
Djilasa koji su kritikovali jugoslovensko rukovodstvo i njegov moral.
7. novembar U Beogradu je potpisan ugovor o formiranju Stalnog sekretarijata
zemalja Balkanskog sporazuma radi ostvarenja što efikasnije saradnje.
1954
16-17. januar Na Trećem vanrednom plenumu CK SKJ dolazi do obraĉuna sa
Djilasom, najpoznatijim disidentom Titove epohe. Njegovi tekstovi su
osudjeni, on je odbaĉen kao nosilac antisocijalistiĉkog delovanja.
Djilas je razrešen sa svih funkcija u SKJ, a kasnije je i uhapšen i
odleţao je zatvorsku kaznu u Sremskoj Mitrovici.
16. april Doneta je odluka o izgradnji trase pruge Beograd-Bar i luke Bar.
maj Na osnovu direktive Prezidijuma CK KPSS sovjetsko Ministarstvo
inostranih poslova je je obavestilo vlade zemalja “socijalistiĉkog
lagera” o nameri da se postigne pomirenje sa Jugoslavijom.
22. jun Otpoĉela je tajna prepiska centralnih komiteta sovjetske i
jugoslovenske komunistiĉke partije na inicijativu Moskve i sa
predlogom da se uĉini kraj stanju rascepa i neprijateljstva.
9. avgust Na Bledu je potpisan Ugovor o savezu izmedju Jugoslavije, Grĉke i
Turske, poznat kao Balkanski pakt. Jugoslavija je preuzela obaveze
prema druge dve balkanske zemlje, ĉlanice NATO, i tako, na
indirektan naĉin, uzela uĉešće u sistemu ovog odbrambenog saveza
mada je njena vlada nastojala da negira takvo povezivanje.
5. oktobar U Londonu je potpisan sporazum o rešenju statusa Slobodne teritorije
Trsta izmedju vlada Italije, Jugoslavije, SAD i Britanije – sam grad i
veći deo zone A su pripali Italiji, a ostatak zone A i zona B Jugoslaviji
(11,5 km2 sa oko 3 000 stanovnika).
16. decembar Zapoĉela je Titova zvaniĉna poseta Indiji (trajala je do 3. januara
1955.).
Osnovan je festival jugoslovenskog igranog filma u Puli.
1955
2. mart Potpisan je Sporazum o Balkanskoj savetodavnoj skupštini izmedju
Jugoslavije, Grĉke i Turske.
26. maj- U Beogradu je u zvaniĉnoj poseti boravila sovjetska delegacija na ĉelu
3. jun sa prvim sekretarom CK KPSS Nikitom Hrušĉevim i predsednikom
vlade Nikolajem Bulganjinom. Pretposlednjeg dana posete potpisana je
tzv. Beogradska deklaracija koja je pozivala na poštovanje
suvereniteta, nezavisnosti, integriteta i ravnopravnosti u medjusobnim
odnosima i donosima sa drugim drţavama. Poseta je predstavljala dugo
pripremano i spektakularno pomirenje izmedju dve zemlje.
28. septembar Izvršni komitet CK SKJ je pozvao da se uloţi napor da se podigne
ţivotni standard stanovništva. Nova ekonomska politika je polazila od
pretpostavke da revolucionarna generacija koja je snosila sav teret
industrijalizacije i izgradnje socijalizma treba da za ţivota oseti
plodove svog rada i odricanja.
30. septembar Jugoslavija i SAD su potpisale Memorandum o medjusobnim budućim
vojnim i politiĉkim odnosima.
11. decembar Tito je otputovao u zvaniĉne posete Etiopiji i Egiptu (vratio se 6.
januara 1956.).
U pogonima “Crvene zastave” u Kragujevcu poĉela je proizvodnja
automobila u kooperaciji sa italijanskim “Fiatom”.
1956
23. februar U Beogradu je osnovan Atelje 212 koji je postao nosilac avangardnih
strujanja u jugoslovenskom pozorištu.
7-12. maj Jugoslovenska delegacija na ĉelu sa Titom boravila je u zvaniĉnoj
poseti Francuskoj.
1-23. jun Visoka jugoslovenska drţavno-partijska delegacija uĉinila je uzvratnu
posetu Moskvi tokom koje je Tito imao ĉetiri razgovora sa Hrušĉovim.
Potpisana je tzv. Moskovska deklaracija o medjupartijskim odnosima
SKJ i KPSS u kojoj je priznato postojanje razliĉitih puteva u izgradnji
socijalizma i istaknuto naĉelo da radniĉke partije, isto kao i zemlje,
treba da saradjuju na ravnopravnoj osnovi. Nakon ove posete usledila
je normalizacija odnosa i sa drugim zemljama socijalistiĉkog lagera i
njihovim partijskim organizacijama.
18-19. jul Na Brionima je odrţan sastanak lidera tri zemlje neangaţovane u
hladnoratovskoj konfrontaciji izmedju blokova okupljenih oko dve
supersile – Tita, predsednika Egipta Gamala Abdel Nasera i
predsednika vlade Indije Dţavaharlala Nehrua. Potpisana je Brionska
deklaracija nakon razgovora o vodjenju politike miroljubive
koegzistencije, razoruţanja i pomoći nerazvijenima. Ovi principi, već
afirmisani na Konferenciji u Bandungu (Indonezija) prethodne godine
postali su osnova naĉela budućeg Pokreta nesvrstanih.
20. septembar Hrušĉov je došao na odmor na Brione, u privatnu posetu Titu.
Sovjetski lider je nastojao da pridobije Jugoslaviju za pun povratak u
blok socijalistiĉkih zemalja.
30. oktobar U Jugoslaviji su organizovani protesti protiv napada Izraela na Egipat.
2-3. novembar Hrušĉov ponovo dolazi u iznenadnu posetu Jugoslaviji i na Brionima
vodi poverljive razgovore sa Titom o sovjetskoj vojnoj intervenciji u
Madjarskoj.
5. novembar Hrušĉov šalje pismo Titu, prvo u nizu pisama koji će biti razmenjeni
do kraja tekuće i poĉetkom sledeće godine. Korespodencija se ticala
dogadjaja u Madjarskoj pri ĉemu su se obe strane pozivale na
poverljive razgovore vodjene na Brionima, ali dajući im suštinski
drugaĉiju interpretaciju. Prepiska je dovela do zahladjenja odnosa
izmedju dve zemlje.
11. novembar Na mitingu u Puli Tito je otvoreno govorio protiv sovjetske
intervencije u Madjarskoj.
1957
15. januar U okviru CK SKJ obrazovane su Komisija za nacionalne manjine i
Komisija za medjunarodne veze. CK Srbije, Hrvatske, Slovenije i
Makedonije dobili su nalog da oforme svoje komisije za nacionalne
manjine.
17-30. januar U Jugoslaviji je boravila parlamentarna delegacija Kine i delegacija
grada Pekinga.
25-27. jun U Beogradu je odrţan Prvi kongres radniĉkih saveta Jugoslavije na
sedmogodišnjicu Zakona o radniĉkim savetima. Konstatovano je da se
samoupravljanje mora dalje razvijati u smislu oslobadjanja preduzeća
od drţavne kontrole, ali suštinski ekonomski problemi u okviru tog
procesa nisu razmatrani.
1-2. avgust Drţavno-partijske delegacije FNRJ i SSSR-a predvodjene Titom i
Hrušĉovim su se sastale u Bukureštu. Potvrdjena je potvrda
medjusobne saradnje na bazi Beogradske i Moskovske deklaracije, pa
je nakon sastanka došlo do poboljšavanja odnosa izmedju dve zemlje.
19. oktobar Vlada SR Nemaĉke prekinula je diplomatske odnose sa Jugoslavijom u
znak protesta zbog toga što je Beograd uspostavio diplomatske odnose
sa DR Nemaĉkom.
16-19. Na sastanku predstavnika komunistiĉkih partija iz 64 zemlje odrţanom
u Moskvi delegacija SKJ je potpisala Manifest mira, ali je odbila da
potpiše Deklaraciju 12 partija, jer je ova bila u supretnosti sa
Beogradskom i Moskovskom deklaracijom.
4. decembar Savezna narodna skupština je usvojila drugi petogodišnji plan razvoja
privrede koji je trebao da se realizuje do 1961. godine.
U Beogradu je otvoren prvi Medjunarodni sajam knjiga.
1958
6. februar Na Proširenoj sednici CK SKJ Tito je ukazao na pojavne oblike otpora
saveznom rukovodstvu od strane republika i trţio je povratak Partije na
revolucionarni stil delovanja i administrativne mere rukovodjenja.
22-26. april U Ljubljani je odrţan VII kongres SKJ na kome su doneti novi, treći
po redu Program i Statut. Proklamovani su zahtev za samokritiĉnošću,
borbu protiv dogmatizma i birokratizma i vernost izvornom
marksizmu. Novi Program je pokušao da sintetizuje iskustvo
samoupravnog razvoja u Jugoslaviji, kao i da analizira medjunarodne
odnose i savremene procese u svetu.
27. maj Vlada SSSR-a je jednostrano odluĉila da odloţi na pet godina
korišćenje kredita koje je odobrila Jugoslaviji dve godine ranije.
17. jun U Beogradu je osnovana Galerija savremene umetnosti koja će 1965.
godine prerasti u Muzej savremene umetnosti na Novom Beogradu.
29. novembar Poĉelo je redovno emitovanje programa Jugoslovenske radio televizije
(JRT).
22. decembar Tito je pošao u zvaniĉnu posetu Indoneziji, Burmi, Indiji, Cejlonu,
Etiopiji, Sudanu, UAR i Grĉkoj, pa je odsustvovao iz zemlje do kraja
februara sledeće godine.
1959
2. mart Izvršni komitet CK SKJ je izdao direktivu da su nacionalne manjine –
narodnosti kako su one nazivane u FNRJ - ravnopravne sa svim
jugoslovenskim narodima i da se mora sprovoditi partijska linija u
pogledu nacionalne politike.
28. decembar U Institutu za nuklearna istraţivanja pušten je u pogon veliki
istraţivaĉki nuklearni reactor snage 6,5/210 MW.
Objavljen je prvi tom Reĉnika srpskohrvatskog knjiţevnog jezika u
izdanju Instituta za srpski jezik SANU.
1960
5. mart Savez sindikata Jugoslavije diskutovao je o potrebi obezbedjenja i
korišćenja slobodnog vremena radnih ljudi, odnosno uvršćivanja
kulture, rekreacije i odmora u sadrţaj ţivotnog standarda.
2. jun Hrušĉov je uputio pismo Titu u kome je izneo sovjetski predlog o
opštem i potpunom razoruţanju. Tito je obećao da će Beograd podrţati
sovjetski predlog.
20. septembar Na Petnaestom zasedanju Generalne skupštine OUN u Njujorku
jugoslovensku delegaciju je predvodio predsednik Tito.
novembar Na savetovanju predstavnika 81 komunistiĉke partije u Moskvi
osudjena je jugoslovenska varijanta politike revizionizma.
3. decembar Obrazovana je Komisija za ustavna pitanja koja je trebala da izradi
nacrt novog ustava zemlje.
Fudbalska reprezentacija Jugoslavije osvojila je zlatnu medalju na
Olimpijskim igrama u Rimu.
1961
23. februar Izvršni odbor Saveznog odbora SSRNJ je usvojio Rezoluciju o sistemu
privredjivanja i raspodeli dohotka izmedju društva i radnih kolektiva.
28. februar Tito je krenuo u posetu nizu afriĉkih zemalja (Gana, Tongo, Liberija,
Gvineja, Mali, Maroko, Tunis, UAR) koja će se završiti 22. aprila.
29. jun Otvoren je zajedniĉki kongres Saveza boraca NOR-a, Saveza ratnih
vojnih invalida i Udruţenja rezervnih oficira i podoficira Jugoslavije u
Beogradu na kome su se ove organizacije spojile u Savez udruţenja
boraca narodnooslobodilaĉkog rata Jugoslavije (SUBNOR).
3. jul Izveden je probni let prototipa domaćeg mlaznog aviona Galeb koji je
potom uvršten u sastav Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva.
1-6. U Beogradu je odrţana Prva konferencija šefova drţava i vlada
septembar nesvrstanih zemalja (25 zvaniĉnih delegacija). Raspravljano je o svim
aktuelnim medjunarodnim temama. Poslednjeg dana konferencije je
usvojena deklaracija u kojoj je posebno istaknuta potreba iskljuĉivanja
rata kao sredstva rešavanja medjunarodnih sporova, afirmisana politika
miroljubive koegzistencije i promovisan znaĉaj nesvrstavanja kao
alternative blokovskoj podeljenosti sveta koja je sama po sebi opasan
po svetski mir. Jugoslavija i njen predsednik Tito afirmisali su se kao
lideri i pokretaĉi pokreta nesvrstanosti koji će ostati trajna odrednica
jugoslovenske spoljne politike.
14. oktobar Mantil “šuškavac” se pojavio u slobodnoj prodaji.
18-19. U Kairu su se sastali predsednik Egipta Naser, indijski premijer Nehru
novembar i predsednik Tito i konstatovali da je delatnost nesvrstanih zemalja
doprinela poboljšanju medjunarodne situacije.
10. decembar Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu za knjiţevnost za svoj roman
Na Drini ćuprija.
Završena je zgrada Saveznog izvršnog veća na Novom Beogradu koju
je realizovao arh. Mihailo Janković.
1962
5. januar Isporukom 7 radara P-30 poĉelo je uvodjenje sovjetske vojne tehnike u
naoruţanje Jugoslovenske narodne armije (JNA).
4-21. februar Tito je boravio u poseti Egiptu i Sudanu. U Kairu je razgovarao sa
Naserom i Kenetom Kaundom, vodjom Panafriĉkog oslobodilaĉkog
pokreta i predsednikom Ujedinjene nacionalne partije nezavisnosti
Severne Rodezije.
14-16. mart Odrţana je Proširena sednica Izvršnog komiteta CK SKJ na kojoj je
raspravljano o uzrocima privredne i politiĉke krize u zemlji i upućeno
je pismo u kome su osudjeni privredni partikularizam i ekonomsko
zatvaranje republika.
16-21. april Sovjetska delegacija predvodjena Andrejem Gromikom, ministrom
spoljnih poslova, boravila je u poseti Jugoslaviji.
28. april Sveĉano je otvoren aerodrom “Beograd” kod Surĉina.
6. maj Na velikom mitingu u Splitu Tito je odrţao govor u kome je izneo do
tada najoštrije primedbe na raĉun rada komunista, parikularizma,
šovinizma i narušavanja jugoslovenskog jedinstva.
19. jun Delegacija Savezne narodne skupštine FNRJ je posetila SSSR. Petar
Stambolić je razgovarao sa Breţnjevom i Hrušĉevom.
24. septembar Predsednik Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta SSSR-a Leonid Breţnjev
stigao je u posetu Jugoslaviji i razgovarao sa Titom.
20. oktobar Albanski emigranti sa Kosova formirali su u Njujorku “Treću
prizrensku ligu” koja je za cilj imala otcepljenje jugoslovenskih
Albanaca i njihovo ujedinjenje sa drugim sunarodnicima u veliku
etniĉku drţavu.
3-20. Tito je otputovao u posetu SSSR-u i razgovarao sa Hrušĉovom o
decembar bilateralnim odnosima i medjunarodnoj situaciji.
decembar U Jugoslaviji je isporuĉeno prvih pet sovjetskih nadzvuĉnih lovaca-
presretaĉa Mig-21. Nakon toga je vlada SAD zabranila prodaju vojne
vazduhoplovne tehnike za potrebe JRV i PVO JNA.
1963
4. januar Preduzeće “Jugoeksport” je poĉelo prodaju robe za stranu valutu.
12. januar Na insistiranje predsednika Kenedija, vlada SAD je predloţila
Kongresu da ukine zabrane u trgovini sa Jugoslavijom.
7. april Usvojen je novi savezni Ustav, poznat kao Povelja samoupravljanja.
Model samoupravljanja primenjen je u svim segmentima i na svim
nivoima društvenog ţivota. Promenjeno je ime drţave u Socijalistiĉka
Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Takodje, savezna Narodna
skupština je dobila pet umesto dotadašnja dva veća. Uvedene su
ustanove Ustavnog suda, potpredsednika Republike i Saveta
Federacije. Funkcija predsednika Republike je odvojena od funkcije
predsednika SIV-a, ali je on istovremeno bio predsednik Saveta
Federacije. Usvojeni su Ustavni zakon o sprovodjenju Ustava, zakoni o
izboru saveznih poslanika, o izbornim jedinicama za izbor saveznih
poslanika i organizaciji i radu SIV-a.
18. april Tito je uputio poruku ameriĉkom predsedniku Kenediju pozivajući da
se otklone svi politiĉki i privredni nesporazumi izmedju dve zemlje.
12-16. maj Egipatski predsednik Naser je posetio Jugoslaviju.
30. jun Savezna Skupština je izabrala Tita za predsednika SFRJ.
26. jul Skoplje je pogodjeno katastrofalnim zemljotresom.
26-27. avgust Tito i Hrušĉov razgovarali su na Brionima o jaĉanju jedinstva
socijalistiĉkih snaga u borbi za mir.
18. septembar Poĉela je Titova poseta zemljam Latinske Amerike – boravio je u
Brazilu, Ĉileu, Boliviji i Meksiku (do 16. oktobra).
17-25. Tito je boravio u poseti SAD gde je razgovarao sa predsednikom
oktobar Kenedijem i drugim visokim zvaniĉnicima.
9. novembar Senat SAD je potvrdio da u trgovini sa SAD Jugoslavija uţiva status
najpovlašćenije nacije.
27. novembar Demonstriran je prototip elektronskog teleprintera i TV prijemnika u
boji domaće proizvodnje.
1964
26. mart CK SKJ je uputio pismo CK KPSS o problemima medjunarodnog
radniĉkog pokreta i politici rukovodstva KP Kine.
1. maj Na vojnoj paradi u Beogradu po prvi put su prodefilovale i raketne
jedinice JNA.
8-9. jun Tito se u Lenjingradu susreo sa Hrušĉovom i razgovarao o potrebi za
spreĉavanjem širenja nuklearnog oruţja.
7. septembar Zapoĉeti su radovi na izgradnji hidroelektrane “Djerdap”, a
prisustvovali su Tito i rumunski predsednik Georgi Georgiju Deţ.
5-10. oktobar U Kairu se sastala Druga konferencija nesvrstanih zemalja (delegacije
iz 47 zemalja i još 10 u svojstvu posmatraĉa) na kojoj je usvojena
deklaracija “Program za mir i medjunarodnu saradnju”.
19. oktobar Cela delegacija sovjetskih ratnih veterana, na ĉelu sa maršalom
Birjuzovim, poginula je u avionskoj nesreći na Avali.
30. oktobar CK KPSS je poslao pismo CK SKJ u kome je objašnjena smena
Hrušĉova sa svih partijskih i drţavnih funkcija.
6-14. Jugoslaviju je posetio predsednik Spoljnopolitiĉkog odbora Senata
novembar SAD Vilijem Fulbrajt.
7-13. Odrţan je Osmi kongres SKJ u Beogradu na kome je diskutovano o
decembar nacionalnom pitanju, preciznije problemu ekonomske pozadine
nacionalne neravnopravnosti, kao i povezanosti problema birokratskog
centralizma, velikodrţavnog hegemonizma i nacionalizma. Rasprava je
dovela u sumnju ispravnost partijskog verovanja da je nacionalno
pitanje u zemlji konaĉno rešeno putem revolucije u vreme rata i
posleratnog federativnog uredjenja.
1965
13-14. mart U Beogradu je odrţan konsultativni sastanak nesvrstanih zemalja
povodom situacije u Vijetnamu u kome je otpoĉela vojna intervencija
SAD. Prethodno je Tito već uputio apel ameriĉkom predsedniku
Dţonsonu da se pristupi pregovorima.
26-30. april Tito i Naser su razmenjivali gledišta o ulozi nesvrstanih zemalja u
smirivanju medjunarodne zategnutosti.
18. jun Drţavno-partijska delegacija Jugoslavije je posetila SSSR. Nakon
razgovora Tita sa Breţnjevim i drugim sovjetskim rukovodiocima
osudjena je intervencija SAD u Vijetnamu.
27. jun Odrţana je osnivaĉka skupština Univerziteta u Nišu ĉiji fakulteti-
ĉlanice su do tada bili u sastavu Beogradskog univerziteta.
24. jul Donet je Zakon o paritetu dinara. Izvršena je zamena starih dinara za
nove u odnosu 100 starih za 1 novi dinar, a istovremeno je došlo i do
devalvacije, jer je utvrdjen novi kurs od 12,5 novih dinara za 1
ameriĉki dolar.
25. jul Savezna skupština i SIV su doneli 30 zakonskih propisa koji su trebali
da pokrenu privrednu reformu. Ona je obuhvatala reformu monetarnog,
bankarskog, spoljnotrgovinskog i deviznog sistema, kao i izmenu
poloţaja infrastrukturnih grana, elektroprivrede i saobraćaja,
uskladjivanje liĉnih dohodaka i dr. Naroĉito je vaţna bila deflaciona
politika i teţnja da se sprovede široko ekonomsko otvaranje zemlje
prema svetu.
1-4. U zvaniĉnu posetu Jugosalviji došao je Naser i sa Titom razgovarao o
septembar politici koju su zastupale nesvrstane zemlje.
16. oktobar Izvršena je integracija više trgovinskih preduzeća i tako su formirane
“Robne kuće Beograd”.
Arheolog Dragoslav Srejović je otkrio Lepenski vir, lokaciju sa
odliĉno oĉuvanim ostacima nepoznate praistorijske kulture, koja je
stekla evropski znaĉaj.
1966
18-23. april Delegacija SFRJ je posetila Rumuniju. U razgovorima Tita i Nikolae
Ĉaušeskua je istaknuto da svaka komunistiĉka partija ima pravo da
samostalno formuliše svoju politiĉku liniju.
27. april U slobodnoj prodaji su se pojavile prve flaše “Pepsi kole”.
1. jul Na Brionima se sastao Ĉetvrti plenum CK SKJ da bi raspravljao o
stanju u Sluţbi drţavne bezbednosti, odnosno o optuţbama o
prisluškivanju Titovih liĉnih prostorija kao i prisluškivanju drugih
funkcionera koje su prethodno iznete na sednicama Izvršnog komiteta
SKJ. Utvrdilo se da je Sluţba delovala bez kontrole Partije i protivno
njoj zloupotrebljavajući svoju moć. Brionski plenum je, u suštini,
predstavljao obraĉun sa Aleksandrom Rankovićem, šefom Sluţbe i
potpredsednikom Republike, koji je, nakon iznetih optuţbi, podneo
ostavku na sve svoje funkcije.
22-25. Jugoslaviju je posetila delegacija SSSR-a predvodjena Breţnjevim. U
septembar razgovorima sovjetskog lidera i Tita osudjena je agresija SAD na
Vijetnam i iskazana volja da se vijetnamskom narodu pruţi pomoć.
kraj Na sastanku CK KP Srbije kritikovana je sklonost drugih republiĉkih
septembra rukovodstava, pre svega Hrvatske, da baca krivicu na Srbiju zbog
zloupotrebe Sluţbe drţavne bezbednosti i birokratizma na saveznom
nivou. Konstatovano je da optuţbe iz Hrvatske izazivaju loš utisak u
Srbiji.
6. oktobar Poĉela su iskljuĉenja struje u Beogradu.
21-24. U Nju Delhiju su se sastali indijska premijerka Indira Gandi, egipatski
oktobar predsednik Naser i Tito i doneli odluku da tri zemlje pokrenu
tripartitnu ekonomsku saradnju.
1967
1. januar Stupio je na snagu novi spoljnotrgovinski i devizni reţim koji je
otpoĉeo liberalizaciju ekonomskih odnosa sa inostranstvom.
28. januar Diplomatska predstavništva SFRJ u Vašingtonu, Otavi, San Francisku,
Ĉikagu i Torontu bili su meta teroristiĉkih napada.
20. februar Na sednici Komisije CK SKJ za medjunacionalne i medjurepubliĉke
odnose predstavnici Albanaca su zahtevali promenu Ustava iz 1963. u
smislu prenošenja prava i duţnosti Federacije na republiĉki nivo, a u
SR Srbiji prenošenje ingerencija na autonomne pokrajine, kao i
neposrednu predstavljenost pokrajina u Federaciji, na isti naĉin kao što
je to bio sluĉaj sa republikama.
mart Donet je Statut SKJ koji kojim je ova organizacija definisana kao skup
komunista Jugoslavije i njihovih saveza po republikama što je faktiĉki
znaĉilo priznavanje samostalnosti partijskih organizacija u
republikama i pokrajinama.
15. mart Upravni odbor Matice Hrvatske je objavio Deklaraciju o nazivu i
poloţaju hrvatskog knjiţevnog jezika. Usledio je odgovor na Godišnjoj
skupštini Udruţenja knjiţevnika Srbije kada je jedna grupa ĉlanova
podnela Predlog za razmišljanje. Srpski knjiţevnici ocenili su
Deklaraciju kao politiĉki, a ne lingvistiĉki akt. Partija je potom
podjednako osudila i Deklaraciju i Predlog kao nacionalistiĉke ĉinove.
18. april Savezno veće Savezne narodne skupštine je usvojilo Odluku o
proglašenju Ustavnih amandmana I-IV na osnovu kojih je formirano
Veće naroda u Saveznoj skupštini. Amandmani su umanjili
samostalnost Federacije koja je stavljena pod nadzor republiĉkih i
pokrajinskih organa.
23. april Sastao se Pokrajinski komitet SK Srbije za Kosovo i Metohiju koji je
razmatrao poloţaj autonomnih pokrajina. Fadilj Hodţa je ustao protiv
dalje upotrebe reĉi Metohija u nazivu pokrajine i zahtevao da ostane
samo Kosovo.
17. maj Na zajedniĉkoj sednici veća Savezne skupštine Tito je izabran za
predsednika SFRJ.
9. jun Tito je predvodio jugoslovensku delegaciju na sastanku rukovodilaca
komunistiĉkih partija i vlada socijalistiĉkih zemalja u Moskvi koji je
razmatrao stanje na Bliskom istoku nakon agresije Izraela na Egipat.
Doneta je odluka da socijalistiĉke zemlje pomognu Arapima u zaštiti
njihovih prava. Titovo prisustvo je podstaklo nedoumice o eventualnoj
preorijentaciji jugoslovenske politike prema istoĉnom lageru i pokretu
nesvrstanosti.
jul Proglašena je autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve koju
Srpska pravoslavna crkva nije priznala kao nekanonsku i politiĉki
motivisanu.
10-16. avgust Tito je posetio Egipat, Siriju i Irak.
30. avgust Jugoslavija je saĉinila predlog za rešenje krize na Bliskom istoku koji
je uruĉen predsednicima Francuske, SAD i SSSR-a.
8-30. sep. Odrţan je Prvi Beogradski internacionalni teatarski festival (BITEF).
Film Skupljaĉi perja Aleksandra Petrovića je osvojio glavnu nagradu
na filmskom festivalu u Kanu.
1968
19. april CK SKJ je diskutovao o pitanju zapošljavanja jugoslovenskih gradjana
u inostranstvu (gastarbajter). Konstatovano je da broj gradjana nije
razlog za brigu već njihov neorganizovan odlazak – do kraja 1968.
otišlo je oko 400 000 ljudi.
29-30. maj U Beogradu je odrţan XIV plenum CK SK Srbije na kome je
raspravljano o ulozi SKS u ostvarivanju politike nacionalne
ravnopravnosti. Zbog njihovih kritiĉkih pogleda na stvarnost
medjunacionalnih odnosa, naroĉito na iredentizam Albanaca na
Kosovu i Metohiji i ulogu pokrajinskog rukovodstva, na plenumu je
došlo do obraĉuna sa ĉlanovima CK knjiţevnikom Dobricom Ćosićem
i istoriĉarom Jovanom Marjanovićem.
jun Kao odjek studentskih protesta u Francuskoj i Nemaĉkoj, u
Studentskom gradu na Novom Beogradu izbile su studentske
demonstracije. Studenti su zahtevali da se smanje socijalne razlike,
rešava problem nezaposlenosti, birokratizacije društva i reformu
Univerziteta. Najradikalnija parola bila je “Dole crvena burţoazija”.
Izbili su i sukobi izmedju demonstranata i milicije, naroĉito kod
podvoţnjaka na Novom Beogradu. Savet Beogradskog univerziteta
podrţao je protest svojih studenata. Povodom ovih dogadjaja odrţane
su dve zajedniĉke sednice Predsedništva i Izvršnog komiteta CK SKJ
na kojima je podrţan deo studentskih zahteva. Tenzije su smanjenje
kada je Tito u veštom demagoškom govoru podrţao studente da bi ih
odmah zatim i pozvao da se vrate nastavnim obavezama. Sa druge
strane, direktorima novinskih kuća i Radiotelevizije Beograd su date
instrukcije kako dalje da izveštavaju javnost, a posebno je naglašeno se
pokret na Univerzitetu mora ugušiti, jer se nikako ne moţe prihvatiti
snaga koja bi postojala uporedo sa SKJ.
kraj jula U slobodnoj prodaji se našao “fića” kod koga se vrata otvaraju unazad.
9-11. avgust Tito je posetio Ĉehoslovaĉku i u razgovorima sa domaćinom
Aleksandrom Dubĉekom je istaknuto da socijalistiĉke zemlje moraju
zasnivati svoje odnose na principu ravnopravnosti. Potpisan je i ugovor
o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći izmedju dve zemlje.
avgust Partijski aktiv Djakovice je zahtevao da Kosovo i Metohija dobiju
status Republike, sa vlastitim ustavom, u okviru SFRJ, odnosno da
Albanci umesto “narodnosti” postanu konstitutivan narod. Ove zahteve
su podrţali albanski komunisti iz Peći, Kosovske Mitrovice i Gnjilana.
23. avgust Odrţana je Deseta sednica CK SKJ na kojoj je osudjena okupacija
Ĉehoslovaĉke od strane sovjetskih trupa i generalno odbaĉena politika
sporazuma o interesnim sferama putem kojih mali narodi postaju ţrtve
politiĉkih kombinacija velikih sila.
27. novembar Na drţavni praznik NR Albanije na Kosovu i Metohiji su izbile anti-
srpske i anti-jugoslovenske demonstracije tokom kojih je došlo do
sukoba izmedju demonstranata i milicije. Osnovna parola bila je zahtev
“Kosovo – republika”.
26. decembar Usvojeni su amandmani VII-XIX na Ustav SFRJ. Naziv AP Kosovo i
Metohija je promenjen u Socijalistiĉka Autonomna Pokrajina Kosovo.
Pokrajine su dobile pravo da donose sopstvene ustavne zakone.
Ustavni amandmani su doneli dalje razglabljivanje Federacije, jaĉanje
republika i posebno pokrajina.
1969
1. februar Jugoslavija i Rumunija objavile su zajedniĉku izjavu kojom je
odbaĉena Breţnjevljeva doktrina o ograniĉenom suverenitetu
socijalistiĉkih zemalja tj. prednosti interesa medjunarodnog
komunistiĉkog pokreta nad pojedinaĉnim drţavnim interesom.
11. februar Usvojen je Zakon o Narodnoj odbrani koji je definisao nov status
Teritorijalne odbrane i odredio duţnosti republika, pokrajina i opština.
21. februar Skupština AP Vojvodine je usvojila Ustavni zakon kojim je pokrajina
definisana kao socijalistiĉka demokratska društveno-politiĉka
zajednica u sastavu SR Srbije i konstitutivni element SFRJ.
24. februar Skupština AP Kosovo donelo je indentiĉan Ustavni zakon u pogledu
svog statusa kao i Vojvodina.
11-13. mart U Beogradu je odrţan Deveti kongres SKJ. Izvršene su promene u
Statutu SKJ koje su nominalno zastupale demokratski centralizam, ali
su istovremeno unele federalistiĉke elemente u organizaciju. Osnovano
je Predsedništvo SKJ kao organ izmedju dva kongresa koje se sastojalo
od jednakog broja ĉlanova iz svake republike i odgovarajućeg broja iz
pokrajina. Osnaţene su i organizacije SK republika i pokrajina.
19. maj Predstava Kosa Mire Trailović i Zorana Ratkovića imala je svoju
premijeru u Ateljeu 212.
31. jul U Sloveniji je izbila “cestna afera” kada je Republiĉko izvršno veće te
republike optuţilo saveznu vladu (sluĉaj bez presedana) da je uskratila
Sloveniji sredstva za izgradnju puteva iz medjunarodnog zajma.
2-6. U zvaniĉnoj poseti Jugoslaviji boravio je ministar spoljnih poslova
septembar SSSR-a Andrej Gromiko.
27. oktobar Banjaluku je pogodio katastrofalan zemljotres.
4. novembar Poĉele su velike restrikcije elektriĉne energije u Srbiji.
17-20. U svojih pet tekstova objavljenih u Borbi Miloš Ţanko je razmatrao
ispoljavanje hrvatskog nacionalizma i podvrgao oštroj kritici CK SK
Hrvatske koja se tom nacionalizmu nije suprotstavljala na adekvatan
naĉin.
Film Rani Radovi Ţelimira Ţilnika osvojio je nagradu Zlatni medved
na festivalu u Berlinu.
1970
21. januar Odrţana je sednica Izvršnog biroa CK SKJ na kojoj je naglašena
spremnost rukovodstva Srbije da se obraĉuna sa velikosrpskim
nacionalizmom koji se, kako je tvrdjeno, ispoljava u dva oblika –
unitaristiĉkom koji je nametao srpsku hegemoniju celoj Jugoslaviji i
separatistiĉkom koji se zalagao za Veliku Srbiju.
16-18. mart Na sednici Izvršnog biroa CK SKJ kritikovana je tendencija
dezintegracije SKJ koju je nametao partikularizam republiĉkih
partijskih elita.
2. jun Odrţana je Deveta sednica Predsedništva SKJ koja je raspravljala o
problemima razvoja nedovoljno razvijenih oblast i zakljuĉeno da
posebna paţnja treba biti obraćena na razvoj Kosova i Metohije.
4. septembar Na Plenumu CK SK Srbije protestovano je protiv centralistiĉkog stava
saveznih organa prema Srbiji i prakse da se svaka intervencija saveznih
organa u drugim republikama identifijuje sa mešanjem od strane
Srbije.
8-10. sep. U Lusaki je odrţana Treća konferencija nesvrstanih zemalja.
30. septembar U poseti Jugoslaviji boravio je ameriĉki predsednik Riĉard Nikson.
6-11. oktobar Jugoslovenska delegacija je posetila Belgiju, Luksemburg i SR
Nemaĉku. Tito je razgovarao sa nemaĉkim premijerom Vilijem
Brantom o nizu svetskih pitanja.
20-23. okt. Jugoslovenska delegacija je posetila Holandiju i Francusku. Tito je
razgovarao sa francuskim predsednikom Ţorţom Pompiduom.
28. oktobar U razgovoru sa srpskim rukovodstvom Tito je kritikovao separatizam,
konfederalizaciju zemlje, dezintegraciju i pokušaje razbijanja drţavne
zajednice.
14. decembar Na Titovu inicijativu, Savezna skupština je pokrenula postupak za
promenu ustava SFRJ. Posao izrade nacrta ustavnih amandmana
poveren je Komisiji za ustavna pitanja na ĉelu sa Kardeljem.
1971
februar Osnovan je filmski festival FEST.
9-10. mart Treća konferencija SK Srbije odbacila je amandman delegata sa
Kosova koji je definisao pokrajine kao sastavni element Federacije.
23. mart Na sednici Izvršnog odbora CK SKJ prisutni delegate su informisani
da je formirana tajna komisija kojom predsedava Stane Dolanc koja
proverava glasine o vezama hrvatskog rukovodstva sa ustaškom
emigracijom. Hrvatsko rukovodstavo je uzvratilo napadom na Drţavni
sekretarijat za inostrane poslove za koje je tvrdilo da inspiriše intrigue.
25-27. mart Papa je primio Tita u zvaniĉnu audijenciju što je bio prvi prijem jednog
komunistiĉkog lidera u Vatikanu.
7. april Pripadnici ustaškog pokreta izvršili su atentat na jugoslovenskog
ambasadora u Stokholmu Vladimira Rolovića.
10. maj Rukovodstvo Srbije se usprotivilo Titovim kritikama na njegov raĉun
izreĉenim na kongresu samoupravljaĉa u Sarajevu tokom neformalnog
sastanka funkcionera iz svih republika osim Srbije.
13-14. maj Na sastanku CK SKS Marko Nikezić, predsednik ovog tela, odbacio je
optuţbe, izreĉene od samog Tita, da su Beograd, pre svega Univerzitet
i velika industrijska preduzeća, uporište protivnika samoupravljanja.
30. jun Usvojeni su amandmani XX-XLII na Ustav SFRJ na osnovu kojih su
autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo postale konstitutivni
elementi federacije tj. izjednaĉene u tom pogledu sa republikama. Na
saveznom nivou je proces odluĉivanja zasnovan na principu sporazuma
izmedju federalnih jedinica. Tito je ponovo izabran za predsednika
SFRJ.
23. novembar- Izbio je štrajk studenata Zagrebaĉkog univerziteta iza koga su stajale
3. decembar nacionalistiĉki nastrojen Savez studenata Hrvatske i Savez studenata
Zagreba.
1-2. decembar U Karadjordjevu je odrţana 21. sednica Predsedništva SKJ na kojoj je
osudjena nacionalistiĉka i separatistiĉka politika hrvatskog
rukovodstva koja je išla za ostvarivanjem više prava za SR Hrvatsku.
Smenjeno je dotadašnje rukovodstvo ove republike na ĉelu sa Savkom
Dabĉević Kuĉar i Mikom Tripalom.
27. decembar Postignut je sporazum izmedju republika o raspodeli deviznih prihoda
što je bila jedna od glavnih kritika lidera hrvatskog pokreta, poznatog
pod imenom Maspok (masovni pokret) ili kao hrvatsko proleće.
1972
11. januar U sklopu borbe protiv hrvatskog nacionalizma uhapšeno je 11 vodećih
ĉlanova Matice Hrvatske. Do kraja meseca 357 ljudi je iskljuĉeno iz
SKH, 255 partijskih funkcionera je dalo ostavke, a 143 je smenjeno.
16. maj Otpoĉeo je sa radom hidroenergetski i plovidbeni sistem Djerdap I,
jedan od pet najvećih takvih sistema u svetu, koji je podignut
zajedniĉkim naporima Jugoslavije i Rumunije.
26. jun Odrţana je zajedniĉka sednica Predsedništva SKJ i Predsedništva
SSRNJ na kojoj je na dnevnom redu bila rasprava o sredstvima
informisanja, a iskorišćena je za neformalni napad, pre svega od strane
Staneta Dolanca i Dušana Dragosavca, na srpsko rukovodstvo zbog
blagog odnosa prema štampi.
11. jun Na 34. sednici Predsedništva SKJ srpsko rukovodstvo je izloţeno
napadima da toleriše nacionalizam u Srbiji, naroĉito medju ĉlanovima
Srpske knjiţevne zadruge. Veljko Vlahović i Edvard Kardelj su
insistirali na postojanju tehnokratskih tendencija u Srbiji.
13. jul Predsednici vlada Jugoslavije i SSSR-a Dţemal Bijedić i Aleksej
Kosigin potpisali su sporazum o saradnji zamalja SEV i Jugoslavije u
oblasti tehnologije i hemijske industrije. Jugoslavija je postala
posmatraĉ na sastancima SEV-a.
17. jul Okruţni sud u Beogradu je osudio profesora Mihaila Djurića zbog
neprijateljske propaganda na dve godine strogog zatvora, jer je on
kritikovao planirane ustavne promene za koje je ocenio da menjaju
karakter drţavne zajednice, uspostavljaju nezavisne i medjusobno
suprotstavljene nacionalne drţave i da su protivne ţivotnim interesima
srpskog naroda.
29. septembar Objavljeno je pismo predsednika SKJ Tita i Izvršnog komiteta
Predsedništva SKJ koje je kroz zagovaranje potrebe uklanjanja
negativnih pojava u društvu otvorilo obraĉun sa tzv liberalima iz
srpskog partijskog rukovodstva, pristalicama liberalnih ekonomskih i
politiĉkih reformi.
11. oktobar U Zagrebu su zbog hrvatskog nacionalizma osudjeni na višegodišnje
zatvorske kazne general Franjo Tudjman i novinar Bruno Bušić.
Tokom sledećeg meseca osudjeni su i vodje studentskih protesta iz
vremena Maspoka.
9-12. oktobar Tito je razgovarao sa politiĉkim aktivom Srbije nakon ĉega je usledio
konaĉan raskid sa liberalima u srpskom rukovodstvu predvodjenim
Markom Nikezićem i Latinkom Perović nasuprot kojih se afirmisala
struja oko Petra Stambolića i Draţe Markovića. Nikezić i Perović su
kasnije podneli ostavke na funkcije predsednika, odnosno sekretara CK
SKS koje su usvojene.
17. oktobar Britanska kraljica Elizabeta II je stigla u zvaniĉnu posetu Jugoslaviji,
prvu posetu britanskog monarha jednoj komunistiĉkoj zemlji.
22. oktobar Partijski aktiv Srpske knjiţevne zadruge predvodjen Mešom
Selomovićem i Skenderom Kulenovićem napadnut je od strane
opštinskih funkcionera kao leglo srpskog nacionalizma. Posle tri dana,
Dobrica Ćosić je dao ostavku na mestu predsednika SKZ.
1973
28. mart U Beogradu je odrţana sednica Izvršnog biroa Predsedništva SKJ na
kojoj je pozitivno ocenjen društveni napor u cilju ispunjavanja
zadataka navedenih u Titovom pismu iz prethodne godine.
15-19. april Kancelar SR Nemaĉke Vili Brant posetio je zvaniĉno Jugoslaviju.
Dogovoreno je da se radi na poboljšanju radnih i ţivotnih uslova
jugoslovenskih “gastarbajtera”.
10-11. maj U Beogradu je odrţana Ĉetvrta konferencija SKJ na kojoj se
raspravljalo o sprovodjenju odluka iz Titovog Pisma. Referat Staneta
Dolanca, novog glasnogovornika ideološke pravovernosti, hvalio je
ulogu SKJ u ostvarivanju socijalistiĉkog progresa.
15-17. jun U zvaniĉnu posetu stigla je indijska premijerka Indira Gandi i
razgovarala sa Titom o politici nesvrstanih.
18-23. jun Belgijski kralj Boduen i kraljica Fabiola su boravili u zvaniĉnoj poseti
Jugoslaviji.
11. jul Uveden je fluktuirajući kurs dinara.
2-10. U Alţiru je odrţana Ĉetvrta konferencija nesvrstanih zemalja sa koje je
septembar upućen apel za popuštanje zategnutosti u svetu.
24. septembar Predsednik vlade SSSR-a Aleksej Koligin boravio je u zvaniĉnoj
poseti Jugoslaviji.
1. novembar Na proširenoj Republiĉkoj konferenciji SSRN Srbije zakljuĉena je
višemeseĉna rasprava o ustavnim promenama. Tom prilikom
predloţeno je da se Tito izabere za doţivotnog predsednika.
6. novembar Na 44. sednici Predsedništva SKJ najavljena je oštrija borba protiv
unitaristiĉkih, nacionalistiĉkih, tehnobirokratskih i
anarholiberalistiĉkih protivnika socijalizma, kao i protiv svih idejno
tudjih shvatanja u kulturi i obrazovanju.
7. novembar Na sednici Predsedništva SFRJ razmatrana je ratna situacija na
Bliskom istoku. Jugoslavija je bezrezervno podrţavala Egipat i Siriju u
ratu protiv Izraela.
12-15. Na poziv CK KPSS Tito je boravio u poseti SSSR-u gde su u
novembar razgovorima sa Breţnjevom razmatrani medjudrţavni i medjupartijski
odnosi, kao i situacija u svetu.
1974
21. februar Proglašen je novi Ustav SFRJ. Federacija je reformisana tako što je
utvrdjen princip drţavnosti republika kroz koje su “dobrovoljno
ujedinjeni narodi” i narodnosti ostvarivali svoja prava i izraţavali
svoju volju. Ustanovljeno je i pravo na samoopredeljenje do
otcepljenja, ali nije jasno definisano da li su nosioci tog prava narodi ili
republike. Savezna drţava se pribliţila konfederalnom uredjenju, jer su
sve odluke, ukljuĉujući i eventualnu promenu Ustava, mogle da se
donose samo konsenzusom republika i pokrajina. Pri tome je Srbija
dovedena u anomalan poloţaj u pogledu statusa svojih autonomnih
pokrajina. Iako su one i dalje ostale u sastavu Srbije, zakoni koje je
donosila republiĉka vlast su se samo u malom broju sluĉajeva mogli
primenjivati na teritoriji pokrajina, a odluke na nivou Republike imale
su da se donose konsenzusom (pokrajina i centralne Srbije). U isto
vreme, pokrajine su postale direktno zastupljene u Federaciji kao njeni
konstutivni elementi. Društvena svojina je figurirala kao osnovno
obeleţje društvenog sistema, pa je i SFRJ, izmedju ostalog, definisana
kao zajednica zasnovana na vlasti i samoupravljanju radniĉke klase tj.
kao socijalistiĉka demokratska zajednica radnih ljudi i gradjana. Tito je
izabran za predsednika bez vremenskog ograniĉenja mandata.
Osnovana je institucija kolektivnog Predsedništva SFRJ sastavljenog
od devet ĉlanova – po jednog predstavnika republika i pokrajina i
jednog predstavnika SKJ.
7. jun Izloţba slikara Miće Popovića Prizori je zabranjena zbog slike na kojoj
su Josip i Jovanka Broz prikazani sa holandskim kraljevskim parom.
24-27. jun Tito je boravio u zvaniĉnoj poseti SR Nemaĉkoj. Postignut je
sporazum u vezi saradnje po pitanju “gastarbajtera”.
9-13. U Beogradu je odrţan prvi sastanak zemalja koordinatora Akcionog
septembar programa za medjusobnu ekonomsku saradnju nesvrstanih i drugih
zemalja u razvoju.
4. novembar Tito je primio ameriĉkog drţavnog sekretara za spoljne poslove
Henrija Kisindţera sa kojim je razgovarao o odnosima izmedju dve
zemlje i krizi na Bliskom istoku.
Nacionalni dohodak u Jugoslaviji je premašio 1 000 ameriĉkih dolara.
1975
28. januar Nakon sedam godina stalnih pritisaka na Filozofski fakultet
Univerziteta u Beogradu, Skupština SR Srbije je donela odluku da
susppenduje na neograniĉeno vreme osam profesora i asistenata
(Mihajlo Marković, Ljubomir Tadić, Svetozar Stojanović, Zagorka
Pešić-Golubović, Miladin Ţivotić, Dragoljub Mićunović, Nebojša
Popov i Trivo Indjić). Suspenzija je izazvala proteste u medjunarodnoj
javnosti.
31. januar- U Beogradu je odrţana Druga interparlamentarna konferencija o
6. februar evropskoj bezbednosti i saradnji (KEBS).
20. februar Ukazom predsednika Republike Tita formiran je Savet za zaštitu
ustavnog poretka sa širokim ovlašćenjima u pogledu tumaĉenja prava,
ideologije i bezbednosnih potreba na ĉelu sa Vladimirom Bakarićem.
24. maj Na sednici Predsedništva CK SKJ konstatovano je da, uprkos ustavnim
i zakonskim odredbama, faktori “izvan udruţenog rada” imaju
dominantnu ulogu u bankarskom, kreditnom i monetarnom sistemu.
30. jul- Predsednik Tito je predvodio jugoslovensku delegaciju na Konferenciji
1. avgust o evropskoj bezbednosti i saradnji u Helsinkiju.
3-4. avgust Ameriĉki predsednik Dţerald Ford je boravio u zvaniĉnoj poseti
Jugoslaviji i razgovarao sa Titom o rezultatima rada KEBS-a.
10. novembar Potpisani su Osimski sporazumi izmedju Jugoslavije i Italije kojima su
konaĉno regulisana graniĉna i manjinska pitanja i predvidjeno
unapredjenje privredne saradnje.
21. novembar U Komrovcu je otvorena Politiĉka škola SKJ “Josip Broz Tito” radi
marksistiĉkog obrazovanja mladih komunista u trajanju od 10 meseci.
1976
29. januar Predsedništvo Veća Saveza sindikata Jugoslavije je razmatralo pitanje
izostajanja radnika sa posla i gubitaka u privredi.
6-8. mart Jugoslaviju je posetio Fidel Kastro, predsednik kubanske
revolucionarne vlade.
10-19. mart Tito je posetio Meksiko, Panamu i Venecuelu.
8-10. april U Jugoslaviji je boravio egipatski predsednik Anvar el Sadat. U
razgovorima sa Titom zakljuĉeno je da se do pravednog rešenja krize
na Bliskom istoku moţe doći samo putem povlaĉenja Izraela sa
okupiranih teritorija i priznavanja prava palestinskog naroda,
ukljuĉujući pravo na formiranje nezavisne drţave.
21. maj Osnovan je Univerzitet u Kragujevcu koji je obuhvatao Mašinski,
Ekonomski, Pravni i Prirodno-matematiĉki fakultet.
28. maj Nakon 23 godine izgradnje, sveĉano je otvorena pruga Beograd-Bar
duga 476 km. Tito je odrţao govor na velikom skupu u Beogradu da bi
potom seo u prvi voz koji je krenuo za Bar.
20. jul Savezna skupština je donela vrlo ambiciozan petogodišnji plan razvoja
zemlje koji je projektovao rast društvenog proizvoda od sedam odsto
na godišnjem nivou. Da bi se plan ostvario Jugoslavija se tokom
sledećih pet godina zaduţila za 11,5 milijardi dolara (spoljni dug
zemlje porastao je sa 5,7 na 19,2 milijarde dolara).
16-19. avgust U Šri Lanki je odrţana Peta konferencija nesvrstanih zemalja.
15-17. Generalni sekretar KPSS Breţnjev je posetio Jugoslaviju i tom
novembar prilikom je reafirmisana saradnja na bazi Beogradske (1955) i
Moskovske (1956) deklaracije.
25. novembar Usvojen je Zakon o udruţenom radu u cilju spreĉavanja ekonomske
dezintegracije i da bi se osigurala samoupravna integracija
jugoslovenskog društva. Razradjen je koncept dogovorne ekonomije
sistem Osnovnih organizacija udruţenog rada (OOUR).
decembar Izvestan broj opoziciono nastrojenih intelektualaca uputio je prvo
otvoreno pismo jugoslovenskoj javnosti u kome se protestovalo protiv
oduzimanja pasoša politiĉkim disidentima.
Tokom godine je stabilizovan kurs dinara, a jugoslovenska valuta se
pojavila na kursnim listama drugih zemalja. Doznake gastarbajtera
dostigle su iznos od 2 milijarde dolara, a devizni prihod od turizma 860
000 000 dolara.
1977
18-20. januar Tito je posetio Libiju i razgovarao sa libijskim vodjom Moamerom el
Gadafijem o bilateralnim odnosima i medjunarodnoj situaciji.
21. maj Potpredsednik SAD Volter Mondejl je posetio Tita i imao duţi
razgovor sa njim.
27. maj- Kancelar SR Nemaĉke Helmut Kol boravio je u zvaniĉnoj poseti
1. jun Jugoslaviji i razgovarao sa predsednikom Titom, saveznim premijerom
Veselinom Djuranovićem, ministrom spoljnih poslova Milošem
Minićem i sekretarom IK CK SKJ Stanetom Dolancom.
21-25. jun Libijski vodja Gadafi stigao je u uzvratnu posetu Jugoslaviji. U
razgovorima sa Titom zakljuĉeno je da nema stabilnosti na Bliskom
istoku bez prethodnoh povlaĉenja izraelske vojske sa okupiranih
teritorija i bez formiranja palestinske drţave.
27. jul Odrţan je sastanak Tita sa predstavnicima CK Srbije, CK Kosova i
CKVojvodine kako bi se raspravila ustavna rešenja u vezi poloţaja
pokrajina. Podnet je ekspertski elaborat, poznat kao Plava knjiga, koji
je prikupio materijal o problemima koji su postojali na relaciji
republika-pokrajine. Plava knjiga je predlagala jaĉanje republiĉkih
ingerencija nad pokrajinama, ali su njeni predlozi odbijeni, jer je i deo
republiĉkog rukovodstva bio protiv kako se ne bi otvaralo “srpsko
pitanje”. Spor izmedju republike i pokrajina je tako ostao nerešen i
zamaskiran iza formule o potiskivanju i centralistiĉkih i
partikularistiĉkih tendencija.
16-19. avgust Tito je boravio u zvaniĉnoj poseti SSSR-u gde je dogovoreno da se
naprave programi dugoroĉne ekonomske i nauĉno-tehniĉke saradnje.
24-30. avgust Tito je posetio DNR Koreju gde je u njegovu ĉast organizovan
spektakularan doĉek na stadionu.
28. avgust Kod Hajduĉke ĉesme u Beogradu grupa “Bijelo dugme” odrţala je
najveći koncert u istoriji jugoslovenske rok muzike.
31. avgust Tito je stigao u prvu zvaniĉnu posetu NR Kini. Bio je prvi strani
drţavnik koji je poloţio venac na odar Mao Cedunga.
1. oktobar Uvedeno je usmereno obrazovanje u srednjim školama kojim je 3. i 4.
razred fokusirani na uskostruĉno obrazovanje za datu struku.
3. decembar Jugoslovenski i rumunski predsednik Tito i Nikolae Ĉaušesku sveĉano
su otvorili poĉetak radova na hidroenergetskom sistemu “Djerdap II”.
1978
24. januar U otvorenom pismu upućenom jugoslovenskom rukovodstvu deset
istaknutih intelektualaca-disidenata, medju kojima i sedam profesora
izbaĉenih sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, protestovali su protiv
diskriminacije onih koji nisu ĉlanovi Partije pri zapošljavanju i
ispitivanja “moralno-politiĉke podobnosti”.
30. januar Specijalni izaslanik egipatskog predsednika Butros Gali doneo je Titu
u Herceg Novi poruku el Sadata o najnovijim mirovnim inicijativama.
31. januar Poĉela sa radom Radio Jugoslavija.
7-9. mart Tito je boravio u svojoj poslednjoj poseti SAD-u gde je razgovarao sa
predsednikom Dţimijem Karterom.
8-9. mart Završen je rad Konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji u
Beogradu koja je trajala još od sredine prethodne godine.
10-11. mart Po povratku iz SAD, Tito je boravio u poseti Velikoj Britaniji i
razgovarao sa premijerom Dţejmsom Kalaganom.
29. maj Savezno Ministarstvo pravde SR Nemaĉke traţilo je izruĉenje
ultraleviĉarskih terorista uhapšenih u Zagrebu. Jugoslavija je zauzvrat
traţila izruĉenje nekoliko ustaških terorista. Kako su obe strane odbile
zahteve, došlo je do izvesne krize u odnosima dve zemlje.
maj-jun U Zagrebu su vodjeni razgovori izmedju Milovana Djilasa i grupe
hrvatskih nacionalista-disidenata (Franjo Tudjman, Vlado Gotovac,
Draţen Budiša, Marko Veselica) o srpsko-hrvatskim odnosima. Tom
prilikom Hrvati su insistirali na podeli Bosne i Hercegovine.
10. jun Prilikom proslave stogodišnjice proslave Prizrenske lige u Tirani u
reţiji CK Albanske partije rada delatnost ove lige je glorifikovana i
govorilo se o nepravednoj aneksiji teritorije naseljene Albancima u
vreme Berlinskog kongresa, a koja je tada pripadala Jugoslaviji.
25-30. jul U Beogradu je odrţana konferencija ministara spoljnih poslova
nesvrstanih zemalja.
21-29. avgust Predsednik kineske partije i vlade Hua Guofeng boravio je u prvoj
zvaniĉnoj poseti Jugoslaviji. Posetio je Poljoprivredni kombinat
“Beograd” i Industriju poljoprivrednih mašina “Zmaj”.
24-29. Nikola Ljubiĉić, savezni sekretar za odbranu, posetio je SAD i
ugovorio nabavku oruţja u vrednosti od 1 400 000 dolara za sledeću
godinu. Prema ameriĉkim izvorima, Jugoslavija je za prethodnih 30
godina primila od SAD 1 700 000 000 dolara na ime vojne pomoći.
1979
1-12. februar Tito je posetio više bliskoistoĉnih zemalja – Kuvajt, Irak, Siriju i
Jordan.
15. mart Predsednik SAD Dţimi Karter poslao je poruku Titu o rezultatima
svoje posete Bliskom istoku.
15. april Crna Gora je pogodjena katastrofalnim zemljotresom u kome je
stradala 101 osoba i potpuno razoreno 14 000 objekata. Sve republike i
pokrajine su zakonom obavezane da, shodno svojim prihodima,
prikupe jednokratnu pomoć, a u Srbiji je uvedena obaveza da se u
narednih 10 godina izdvaja 1% bruto liĉnog dohotka svakog
zaposlenog lica u društvenom sektoru na ime pomoći.
12. maj Na sednici Predsedništva SFRJ odredjeno je da se predsednik i
potpredsednik ovog organa biraju po principu rotacije svakog 15. maja
izmedju 9 ĉlanova ovog tela – osam predstavnika republika i pokrajina
i devetog predsednika Predsedništva SKJ.
16-21. maj Tito je boravio u svojoj poslednjoj poseti SSSR-u. Tom prilikom
sastao se po sedmi put sa Breţnjevom (od 1971. godine).
28. maj- Tito je boravio u zvaniĉnoj poseti severnoafriĉkim zemljama - Alţiru,
5. jun Libiji i Malti.
29. avgust- Tito je otvorio Šestu konferenciju nesvrstanih zemalja u Havani. To je
9. septembar ujedno bio i njegov poslednji nastup na medjunarodnoj sceni.
1-5. oktobar U Beogradi je odrţana 34. godišnja skupština Medjunarodnog
monetarnog fonda i Medjunarodne banke za obnovu i razvoj kojoj je
prisustvovalo oko 5 000 gostiju iz sveta.
4. oktobar Predsedništvo SFRJ je pokrenulo inicijativu za promenu Ustava koja bi
promovisala “kolektivni rad” u najvišim drţavnim organima. Ovo je
bio manevar da se predupredi borba za lidersku poziciju nakon Titove
smrti.
`Zvaniĉne statistike su pokazivale da su produktivnost, društveni
proizvod i investicije dostigle svoju najvišu vrednost. U isto vreme,
došlo je do najvećeg porasta zaduţenosti i najvećeg pada deviznih
rezervi. Poĉeo je treći snaţan inflacioni skok cena na malo što je u
narednih pet godina izazvalo pad realne vrednosti liĉnih dohodaka tj.
pad ţivotnog standarda stanovništva. Javile su se i nestašice robe
široke potrošnje kao što su kafa, ulje, šećer i deterdţent.
Film Nacionalna klasa Gorana Markovića nagradjen je na nekoliko
festivala.
1980
15. januar Nakon što je Tito primljen u bolnicu u Ljubljani, sastala se vanredna
sednica CK SKJ. Otkazana su sva odsustva u JNA i zabranjena
putovanja pripadnicima Teritorijalne odbrane.
2. april Posle dve godine pregovaranja, SFRJ i Evropska ekonomska zajednica
su sklopile sporazum o saradnji prema kome su ukinute carine za oko
dve trećine industrijskih proizvoda, a dogovoreno i zajedniĉko
finansiranje izgradnje saobraćajnica.
4. maj Umro je Tito. U skladu sa Ustavom, funkciju kolektivnog šefa drţave
preuzelo je Predsedništvo SFRJ sa Lazarom Koliševskim kao prvim
prededavajućim. Proglašena je sedmodnevna nacionalna ţalost.
Usledila je grandiozna ceremonija poslednjeg ispraćaja koja se završila
Titovom sahranom u “Kući cveća”. Na sahrani je bilo prisutno 80
drţavnih i 60 partijskih delegacija, a medju šefovima drţava i vlada
Margaret Taĉer, Leonid Breţnjev, Hua Guofeng, Helmut Šmit, Sandro
Pertini, Franĉesko Kosiga, generalni sekretar UN Kurt Valdhajm i dr.
24-25. jun Predsednik SAD Dţimi Karter boravio je u zvaniĉnoj poseti
Jugoslaviji kao prvi šef drţave koji je to uĉinio posle Titove smrti.
6. jul SIV je konstatovao u svom izveštaju Saveznoj skupštini da se zemlja
nalazi u ozbiljnim ekonomskim teškoćama, a posebno su kririkovani
preterani uvoz i zaduţivanje.
29. oktobar U Saveznoj skupštini su izglasane ustavne promene prema kojima
predsednik SIV-a nije mogao da bude biran u dva uzastopna mandata,
a ĉlanovi SIV-a su mogli biti birani samo dva puta uzastopno. Na
polovini mandata Skupština SFRJ je imala da odluĉuje o poverenju
SIV-u. Mandat svih ostalih saveznih funkcinera je ograniĉen na godinu
dana.
Film Slobodana Šijana Ko to tamo peva nagradjen je Gran-prijem u
Montrealu i Zlatnom arenom u Puli.
SFRJ je dobila kredit od 125 000 000 dolara za izgradnju auto-puta
kroz Srbiju.
U centru Beograda je otvoren prvi privatni kafić “Zlatni papagaj”.
1981
februar MMF je odobrio Jugoslaviji kredit od 2,2 milijarde dolara, jedan od
najvećih odobren nekoj od zemalja u razvoju. U tom trenutku godišnja
stopa inflacije u zemlji je iznosila 39,4%, najviše u Evropi posle
Turske.
11. mart Na Kosovu su izbile masovne studentske demonstracije pri kojima je
došlo do sukoba sa milicijom. Od poĉetnih zahteva za poboljšanje
studentskog standarda brzo se prešlo na zahtev “Kosovo-republika”.
Novi talas demonstracija u Prištini je izbio 26. marta i ponovo
poĉetkom aprila kada je u sukobima poginulo 11 ljudi (2 milicionera).
Predsedništvo SFRJ i Predsedništvo CK SKJ je proglasilo kriznu
situaciju na teritoriji pokrajine i vanredno stanje na podruĉju opštine
Priština. Formiran je Zdruţeno odred Saveznog sekretarijata za
unutrašnje poslove da be se uspostavio mir i red. Vojne objekte su
štitile jedinice JNA.
29-30. april Mediji su objavili da je oskrnavljeno srpsko selo u kosovskom selu
Bresje.
april-maj U ţiţu javnosti izbila je “afera Medenica” o laţnim raţunima za
leĉenje u Švajcarskoj.
5. maj Mahmut Bakali, predsednik Pokrajinskog komiteta SK Kosova je
podneo ostavku na funkciju. Usledilo je iskljuĉenje više od 400
ĉlanova SK Kosova.
7. maj Na 20. sednici CK SKJ raspravljano je o “kontrarevoluciji” na Kosovu
i izneta tvrdnja da vodje demonstranata pripadaju stranoj agenturi.
14. maj Pošto je zvaniĉna Tirana pruţala podršku albanskim demonstracijama
na Kosovu, Savezni sekretarijat za inostrane poslove (SSIP) je predao
Ed memoir albanskoj vladi u kome je ukazano na neprijateljski stav
Albanije prema Jugoslaviji. Nakon što je odneo ovaj document u svoju
rezidenciju, albanski ambasador ga je vratio u SSIP.
19. maj Na osnovu odluke Izvršnog veća i Skupštine SAP Kosova prekinut je
rad viših škola i fakulteta, a studentski domovi i menze u pokrajini su
zatvoreni i studenti iseljeni iz njih.
17. novembar Na 22. sednici CK SKJ posvećenoj stanju na Kosovu doneta je
Politiĉka platforma za akciju u razvoju socijalistiĉkog
samoupravljanja, bratstva i jedinstva i zajedništva u pokrajini. Donete
su i mere za spreĉavanja iseljavanja Srba i Crnogoraca sa Kosova (u
prethodnih 20 godina iselilo se 42,2% Srba i 63,3% Crnogoraca).
Debitantski film Emira Kusturica Sjećaš li se Doli Bel nagradjen je na
festivalu u Veneciji.
Grupa “Riblja ĉorba” je objavila svoj najprodavaniji album Mrtva
priroda (u Beogradu je za jedan dan prodato 30 000 ploĉa). Autor i
pevaĉ Bora Djordjević je bio izloţen ţestokim kritikama SUBNOR-a i
drugih reţimskih organizacija zbog svojih navodno subverzivnih
stihova.
Objavljen je album Paket aranţman i prvi albumi grupa “Idoli”, “Šarlo
akrobata” i “Elektriĉni orgazam” ĉime je u rok muzici otpoĉeo
beogradski “novi talas”.
1982
mart Udruţenje knjiţevnika Srbije je povelo aktivnu kampanju za
oslobadjanje Gojka Djoga koji je prethodne godine osudjen na dve
godine zatvora zbog aluzija na Titovu vladavinu u njegovim pesmama
objavljenim zbirci Vunena vremena koja je povuĉena iz prodaje.
11. mart U više mesta na Kosovu (Priština, Podujevo, Suva Reka, Vuĉitrn)
izbile su nove separatistiĉke demonstracije Albanaca. Isto se ponovilo
u Uroševcu u aprilu i u Podujevu sledećeg meseca.
16. maj Milka Planinc je postala predsednica savezne vlade. Ona je bila prva
ţena koja je izabrana na tako visoku funkciju.
17. jun Na zasedanju Savezne skupštine Milka Planinc je objavila da
Jugoslavija ne moţe da ispuni petogodišnji ekonomski plan (iz 1981.)
niti da odrţi inflaciju do 15% u tekućoj godini.
29. septembar Stane Dolanc, sekretar saveznoh SUP-a, objavio je statistiĉke podatke
o delovanju albanskih separatista. Od marta je otkriveno 55 ilegalnih
grupa, uhapšeno 700 lica i zabeleţeno 126 napada na snage
bezbednosti.
17. oktobar Uvedene su nove mere štednje. Benzin se kupovao na bonove, po 40
litara meseĉmo za privatna vozila. Ostavljao se i depozit za izlazak iz
zemlje.
3. novembar Nakon pregovora sa Jugoslavijom, predsednik MMF-a Ţak de
Larozijer je pozvao vlade i banke koji su bili glavi poverioci
Jugoslavije da pomognu finansijsku stabilizaciju te zemlje. Krajem
meseca ameriĉka City Bank je odobrila zajam od 200 miliona dolara.
Film Slobodana Šijana Maratonci trče počasni krug dobio je nagradu
na festivalu u Montrealu.
Grupa “Idoli” je objavila svoj najuspešniji album Odbrana i poslednji
dani, klasiĉno delo beogradskog novog talasa.
1983
15-19. januar Na pregovorima izmedju banaka poverilaca, MMF-a i delegata
jugoslovenske vlade u Švajcarskoj dogovoreno je da se Jugoslaviji
odobri novi kredit od 600 miliona dolara. Ukupna vrednost
finansijskog aranţmana iznosila je na kraju 1,36 milijardi dolara od
kojih je skoro milijardu bilo namenjeno podsticanju izvoza, a ostatak
otplati kredita.
1. februar Poĉela je upotreba bonova za ulje, kafu i deterdţenta u Beogradu
velikom broju drugih opština (slobodna prodaja ovih arikala je
obustavljena već sledećeg dana).
zima-proleće Poĉela je velika kampanja, podrţana od strane medija, “Imaš kuću –
vrati stan.” Rezultati su bili zanemarljivi (27 stanova je vraćeno u
Beogradu do kraja maja).
7-11. mart Odrţana je sedma konferencija nesvrstanih zemalja u Nju Delhiju.
14. mart Na Šestom plenumu CK SKJ o idejnim kretanjima u oblasti
informisanja kritikovana je srpska štampa zbog svog liberalizma, kao i
nacionalistiĉke pojave u javnim glasilima.
7. april U Kruševcu je otvorena prva privatna knjiţara u Jugoslaviji.
28-30. jun Savezna komisija ekonomskih struĉnjala na ĉelu sa Sergejem
Krajgerom i Kirom Gligorovim (poznata kao Krajgerova komisija)
izradila je Dugoroĉni program ekonomske stabilizacije.
3-4. jun Predsednica SIV-a Milka Planinc je zapretila ostavkom svog kabineta
ako Savezna skupština ne podrţi zakone o urednom vraćanju stranih
kredita. Osim toga, SIV je dobio ovlašćenje da podigne nove kredite u
vrednosti od 6 milijadri dolara.
20. jul U Sarajevu je odrţano je sudjenje Aliji Izetbegoviću i drugim licima za
“muslimanski nacionalizam”.
9. novembar Uprkos dnevnim restrikcijama struje, ĉak i po osam sati dnevno, došlo
je do kolapsa elektroenergetskog sistema, pa je tako skoro cela Srbija
iznenada ostala bez struje. Da bi se odrţao sistem, krajem meseca su
uvedene kartice za struju sa naznaĉenom dozvoljenom potrošnjom.
Ove kartice su ukinute krajem januara sledeće godine.
24. decembar Zbog velikog rasta inflacije od 58% na godišnjem nivou SIV je doneo
odluku o zamrzavanju cena, ali je mnogi proizvodjaĉi i trgovci nisu
poštovali.
1984
8. februar Sveĉano su otvorene 14. zimske olimpijske igre u Sarajevu. Ovo je bio
najveći sportski dogadjaj organizovan u SFRJ.
8. mart Reprogramirane su prispele otplate jugoslovenskog duga u visini od
1,6 milijardi dolara i odredjen je grejs period od ĉetiri godine.
20. mart Veće republika i pokrajina je dalo podršku sporazumu sa MMF-om
koji je predvidjao pomoć od 3,5 milijardi dolara uz uslov da se
odmrzne 55% cena i devalvira dinar.
7. septembar Zemljotres od 8 stepeni Merkalijeve skale je pogodio Kopaonik.
Izostala je odgovarajuć pomoć sa saveznog nivoa što je izazvalo
nezadovoljstvo u medijima.
10. novembar Osnovan je Odbor za odbranu slobode misli i izraţavanja. Odmah po
osnivanju Odbor je zatraţio da se obustave sudski procesi protiv šest
lica uhapšenih zbog posete “Slobodnom univerzitetu” u Beogradu zbog
predavanja Milovana Djilasa i Vojislavu Šešelju zbog nacionalistiĉkih
stavova.
Tokom godine filmovi Balkanski špijun Boţidara Nikolića i Dušana
Kovaĉevića, O pokojniku sve najlepše Predraga Antonijevića, Davitelj
protiv davitelja Slobodana Šijana i Varljivo leto ’68 Gorana
Paskaljevića nagradjeni sun a više domaćih i medjunarodnih festivala.
1985
7-9. mart Na sednici CK SKJ raspravljalo se o problemima ekonomske
stabilizacije, odnosima sa MMF-om i nejedinstvu u zemlji i partiji.
15. mart Odbor za odbranu slobode mišljenja i izraţavanja uuputio je predlog
skupštinama SFRJ i SR Srbije da se izmeni 133. ĉlan Kriviĉnog
zakonika kojim se oštro sankcionisala “neprijateljska propaganda”. U
aprilu je ovaj zahtev podrţan i od strane Osmog kongresa Saveza
knjiţevnika Jugoslavije.
april Zapoĉela je serija sudjenja ustaškim teroristima u Djakovu, Osijeku,
Zagrebu i Varaţdinu optuţenim za podmetanje bombi.
1. maj U selu Gornji Livoĉ kod Gnjilana Djordje Martinović je bio izloţen
najsvirepijem iţivljavanju od strane grupe Albanaca. Da sluĉaj ne bi
dodatno raspirio medjuetniĉku omrazu na Kosovu, vlast je zvaniĉno
tvrdila da je reĉ o samopovredjivanju. Istina se ipak nije mogla sakriti
od javnosti, pa je Martinović postao simbol srpskog stradanja na
Kosovu.
29. jul Radna grupa kojoj je predsedavao Milan Kuĉan je razmatrala problem
odnosa izmedju Srbije i pokrajine Kosovo i podnela izveštaj
Predsedništvu CK SKJ u kome su podrţani glavni zahtevi Srbije u
smislu njenog uspostavljanja drţavnosti na ĉitavoj svojoj teritoriji.
Predsednik Predsedništva CK SK Srbije, koji je i inicirao formiranje
radne grupe, nagovestio je u razgovoru za novine u septembru da će
moţda doći do promene Ustava u pogledu promene odnosa izmedju
SR Srbije i njenih pokrajina.
avgust Poĉela je isporuka “jugo” automobile na trţište SAD, u tom trenutku
najjeftinijeg automobila u toj zemlji.
oktobar Na predlog Dobrice Ćosića poĉelo je potpisivanje peticije Srba sa
Kosova koju je do kraja sledeće godine potpisalo do 100 000 ljudi i
koja je prosledjena najvišim drţavnim i partijskim organima SFRJ.
17. decembar Ameriĉki drţavni sekretar Dţordţ Šulc je posetio Jugoslaviju i tom
prilikom je javno kritikovao zbog odbijanja da izruĉi palestinskog
teroristu osumnjiĉenog za otmicu italijanskog broda.
Objavljena je Knjiga o Milutinu Danka Popovića koja je ustalasala
javnost, jer je u njoj po prvi put stvaranje Jugoslavije prikazano kao
negativno po interese Srbije.
Film Otac na službenom putu Emira Kusturice je nagradjen Zlatnom
palmom na festivalu u Kanu.
1986
14-15. januar U CK SKJ raspravljalo se o dokumentu Kritiĉka analiza funkcionisanja
politiĉkog sistema samoupravljanja. Time je na posredan naĉin
ukazano na ozbiljne probleme u funkcionisanju sistema.
26. februar Po prvi put Srbi i Crnogorci sa Kosova (oko 100 ljudi) su u znak
protesta došli u Beograd u vreme kada je Savezna skupština
raspravljala o problemu njihovog iseljavanja pod pritiskom.
3. mart Otpoĉeli su protestni skupovi u Udruţenju knjiţevnika Srbije zbog
situacije na Kosovu.
2. april Kosovske vlasti su uhapsile Kostu Bulatovića, predvodnika Srba iz
Kosova polja, pod optuţbom za “neprijateljsku propaganda”. Ovo je
izazvalo ogorĉenje Srba u Kosovom polju koji su poĉeli sa
okupljanjima najavljujući kolektivno iseljavanje. Nakon ĉetiri dana
posetio ih je Ivan Stambolić, predsednik Predsedništva CK SK Srbije i
pozvao da ne napuštaju svoje domove.
jun Usvojene su mere protiv iseljavanja Srba i Crnogoraca sa Kosmeta
ukljuĉujući zabranu prodaje kuća i imanja i podršku povratnicima.
6. jun Odbor za odbranu slobode misli i izraţavanja je u javnom pismu
zahtevao oslobadjanje sa zatvorskih kazni grupe muslimanskih
intelektualaca osudjenih 1983. godine, a tri dana kasnije u drugom
pismu i ukidanje zabrane javnih nastupa i objavljivanja tekstova
hrvatskih nacionalista-disidenata Franje Tudjmana i Vlade Gotovca,
kao i Milovana Djilasa.
11. jun U Mariboru je odrţan kongres pisaca Jugoslavije na kojem je Miodrag
Bulatović kandidovan za predsednika Saveza knjiţevnika Jugoslavije.
Njegovom izboru su se oštro suprotstavili, zbog srpskog nacionalizma,
predstavnici Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i Kosova. Bulatović, kao
kandidat Udruţenja knjiţevnika Srbije nije izabran ni sledeće godine,
pa je tako Saveza knjiţevnika Jugoslavije postao prva savezna
institucija u kojoj je došlo do opstrukcije rada zbog sukoba sa
nacionalnom pozadinom.
10. jul SIV je naloţio da se cene hleba koje su enormno porasle prethodnih
dana vrate na nivo od 25. juna. Skok cena je bio karakteristiĉan za niz
artikala tako da su se troškovi ţivota skoro udvostruĉili u odnosu na
jun prethodne godine.
19. avgust Grupa od 71 Albanca je osudjena zbog kradje 13,5 tona srebra iz
rudnika Trepĉa.
1-6. sep. U Harareu je odrţana Osma konferencija Pokreta nesvrstanih zemalja.
10. novembar Izvršno veće Skupštine SR Srbije je pripremilo predlog mera za
zaustavljanje iseljavanja sa Kosmeta. Pošto je sprovodjenje tih mera
iskljuĉivo zavisilo od dobre volje pokrajinskih vlasti u kojima su
dominirali Albanci, predlog je upućen Skupštini SFRJ kako bi se
program usvojio kao opštejugoslovenski. Nakon mesec dana Savezno
veće Skupštine Jugoslavije je podrţalo inicijativu Skupštine Srbije i
zakljuĉilo da su Srbi i Crnogorci ţrtve bezakonja.
U toku godine Jugoslavija je imala najveći izvoz kukuruza u Evropi,
dug prema inostranstvu je smanjen za 900 miliona dolara, a društveni
proizvod je zabeleţio veći rast nego u prethodnih pet godina zajedno.
Film Ţivka Nikolića Lepota poroka koji je prikazivao sukob
patrijarhalnog morala i modernog vremena u Crnoj Gori bio je
izuzetno zapaţen medju publikom.
1987
21. januar Predsedništvo CK SKJ je predloţilo republikama za usvajanje oko 120
amandmana na Ustav iz 1974. godine, delom i zbog pritiska MMF-a,
koji su za cilj imali stvaranje funkcionalne federacije. Amandmani su
predstavljali srednju liniju izmedju gledišta reformista i tvrdokornih
branilaca postojećeg stanja, a ponajviše su se odnosili na integraciju
pravnog sistema, ţeleznice i telekomunikacija. Takodje su predvidjali
veću jurisdikciju Srbije u svojim pokrajinama.
februar U ljubljanskom ĉasopisu Novo revija objavljen je tekst Prispevki za
slovenski nacionalni program.
16. mart Zbor organizovan od strane slovenaĉkih pisaca u Cankarjevom domu
oštro je osudio predloţene ustavne amandmane kao centralistiĉke i
unitaristiĉke.
20. mart SIV je naloţio vraćanje cena namirnica i robe široke potrošnje na nivo
sa poĉetka godine.
24. april Predsednik Predsedništva CK SK Srbije Slobodan Milošević dao je
podršku Srbima okupljenim u Kosovu polju.
24. jun U Borbi su objavljena Pisma srpskom prijatelju Tarasa Kermanuera
koja su ogorĉila srpsku javnost svojim zagovaranjem slovenaĉkog
secesionizma.
avgust Izbio je najveći finansijski skandal u istoriji SFRJ, afera u preduzeću
“Agrokomerc” iz Velike Kladuše ĉiji direktor Fikret Abdić je izdavao
menice bez pokrića.
3. septembar U kasarni u Paraćinu vojnik albanske nacionalnosti Azis Keljmendi je
ubio ĉetvoricu vojnika i sam kasnije ubijen u poteri. Dogadjaj je
uzrujao srpsku javnost tim pre što su motivi zloĉina ostali nejasni.
23-24. sep. U Beogradu je odrţana kasnije ĉesto puta pominjana Osma sednica CK
SK Srbije. Uz direktan prenos i uĉešće u diskusiji velikog broja
saveznih i republiĉkih funkcionera tretirana su brojna pitanja:
antikomunistiĉke i nacionalistiĉke manifestacije u javnom ţivotu,
napadi na Tita, rad sredstava javnog informisanja itd. Znaĉaj sednice
leţao je u pobedi struje Slobodana Miloševića, predsednika CK SKS,
nad strujom Ivana Stambolića, predsednika Predsedništva Srbije
(podneo je ostavku u decembru).
oktobar Ljubljanski ĉasopis Mladina objavila je Poziv jugoslovenskoj javnosti
za drugaĉije ustavne amandmane grupe od 116 intelektualaca iz
Ljubljane, Zagreba i Beogradakoji su se zalagali za okupljanje oko
principa demokratizacije, ljudskih i politiĉkih prava, ukidanja
jednopartijskog monopola, nezavisnog sudstva. Tokom naredna ĉetiri
meseca 6 000 ljudi je potpisalo ovaj javni poziv. Prihvatili su ga i
beogradski intelektualci Kosta Ĉavoški, Srdja Popović, Vojislav
Koštunica i Nebojša Popov u svom Pozivu grupe gradjana.
21. oktobar Fadilj Hodţa je iskljuĉen iz CK SKJ i Saveta Federacije zbog svoje
naknadno obnarodovane uvredljive izjave, izmedju ostaloga, na raĉun
Srpkinja koja je izazvala demonstracije na Kosovu.
8. decembar Savezno veće Skupštine SFRJ usvojilo je Nacrt ustavnih amandmana.
Godišnja inflacija je iznosila 162%.
1988
7. januar Predsedništvo SR Srbije je pokrenulo inicijativu za promenu Ustava
Srbije u smislu davanja većih ovlašćenja republike u oblasti sudstva,
odbrane, društvenog planiranja i zaštite kulturnih dobara. Predlog je u
narednim danima dobio podršku Skupštine SR Srbije i Predsedništva
CK SKJ.
februar Odbor za odbranu slobode misli i izraţavanja javno je izneo novi
predlog ustavnih amandmana, reviziju vlastitog predloga predloga
iznovembra 1987. godine, koji je jaĉe isticao potrebu preuredjenja
Federacije uz poštovanje principa punog nacionalnog, duhovnog i
kulturnog integriteta svakog jugoslovenskog naroda.
18. februar Osvrćući se na kritiĉko pisanje ljubljanske Mladine o poseti saveznog
sekretara za odbranu admirala Branka Mamule nekim afriĉkim
zemljama, Predsedništvo SFRJ je zakljuĉilo da su napadi na JNA,
napadi na tekovine revolucije.
2. mart Zbog nepovoljne ekonomske situacije Predsedništvo SFRJ je donelo
odluku da se mirnodopski sastav JNA smanji za 12%, ratni za 10%, a
sastav Teritorijalne odbrane za 13,7%.
14-18. mart Generalni sekretar KPSS Mihail Sergejeviĉ Gorbaĉov je posetio
Jugoslaviju i tom prilikom je doneta Jugoslovensko-sovjetska
deklaracija o medjusobnim i medjunarodnim odnosima.
24. mart U Beogradu je otvoren prvi “McDonald’s” restoran u SFRJ.
27. mart Na zajedniĉkom skupu udruţenja knjiţevnika, sociologa i filozofa
Srbije, oba predloga Odbora za odbranu slobode misli i izraţavanja o
ustavnim amandmanima su objedinjena u nacionalni program pod
nazivom Prilog javnoj raspravi o Ustavu koji je prihvatio veći deo
srpske intelektualne opozicije. Program je predvidjao uvodjenje
višepartijskog sistema, mešovito-trţišne privrede, oţivljavanje
Federacije i novi ustav Srbije koji bi oduzeo pokrajinama elemente
drţavnosti.
april Slovenaĉka udruţenja pisaca, sociologa i filozofa donela su zajedniĉki
predlog za novi slovenaĉki ustav.
14. maj Delegati Slovenije i Hrvatske u Saveznoj skupštini su zahtevali
glasanje o poverenju saveznoj vladi Branka Mikulića, ali je to odbijeno
većinom glasova.
31. maj Uhapšen je Janez Janša, a nekoliko dana kasnije i David Tasić, France
Zavrl i Rajko Borštner, zbog odavanja vojne tajne tj. objavljivanja
rasprave sa sednica saveznog partijskog vrha i Vojnog saveta. Proces u
Vojnom sudu u Ljubljani koji je usledio u julu je galvanisao Slovence
protiv JNA, a Milana Kuĉara je promovisao u zaštitnika slovenaĉkih
nacionalnih interesa.
2. jun MMF je odobrio “stend baj” aranţman SFRJ od 1,2 milijarde dolara do
kraja tekuće godine.
9. jul U Novi Sad je pristiglo oko 1 000 Srba sa Kosmeta i protestovalo
protiv vojvodjanskog rukovodstva za koje su smatrali da ne podrţava
politiku “jedinstvene Srbije”.
17-18. jul Nakon objavljivanja stenograma diskusije u Pokrajinskom komitetu
SK Vojvodine odrţane povodom protesta Srba sa Kosmeta,
organizovani su protestni skupovi širom Srbije i demonstrirana podrška
Miloševićevom CK SK Srbije.
25. jul Skupština Srbije je usvojila Nacrt amandmana na Ustav SR Srbije koji
je potom dat na javnu raspravu.
3-6. avgust Ustavna komisija Skupštine SFRJ je izradila amandmane na Ustav
SFRJ. Isti su predvidjali, izmedju ostaloga, da pokrajine moraju da
ostvaruju svoju medjunarodnu saradnju samo u okvirima Srbije.
20. avgust U Kolašinu i Titogradu su odrţani veliki mitinzi solidarnosti sa Srbima
i Crnogorcima sa Kosmeta na kojima je do crnogorskog rukovodstva
na ĉelu sa Vidojem Ţarkovićem optuţen zbog nedovoljnog
angaţovanja u rešavanju kosovskog problema.
17-18. sep. U Vojvodini i Crnoj Gori su odrţani masovni mitinzi. U Nikšiću su se
videle parole protiv vojvodjanskih i crnogorskih rukovodilaca, ali i
protiv Azema Vlasija, Josipa Vrhovca, Staneta Dolanca, Joţe Smolea i
kadrova iz drugih republika, a klicano je Slobodanu Miloševiću i
njemu bliskom Marku Orlandiću iz Crne Gore.
30. septembar Predsedništvo CK SKJ je dalo podršku ustavnim promenama u Srbiji.
Njegov trenutni predsednik Stipe Šuvar je ocenio ove promene kao
neophodne i prihvatljive.
4. oktobar Radnici iz Rakovice su ispred Savezne skupštine odrţali velike
demonstracije sa iskljuĉivo socijalnim zahtevima. Primirio ih je
Milošević liĉnim obraćanjem.
5-6. oktobar Odrţan je veliki miting u Novom Sadu, poznat kao “jogurt revolucija”,
jer su demonstranti bacali jogurt na zgrade vojvodjanskih politiĉkih
organa. Pod pritiskom protesta, Predsedništvo SK Vojvodine je
podnelo kolektivnu ostavku, a na njihovo mesto došle su Miloševićeve
pristalice (Mihalj Kertes, Radoman Boţović, Radovan Pankov i dr.).
7-8. oktobar Na talasu dogadjaja u Novom Sadu, odrţani su masovni protesti u
Titogradu i Nikšiću na kojima je traţena ostavka crnogorskog
rukovodstva sa izuzetkom Marka Orlandića, Radovana Radonjića i
Nenada Bućine. Kod mesta Ţuta Greda izbili su sukobi izmedju
radnika i milicije.
13. oktobar Na sednici Predsedništva CK SKJ raspravljalo se o napadima na ime i
delo Tita. Stipe Šuvar je kritikovao srpske komuniste zbog
nereagovanja na takve napade od strane Odbora za odbranu slobode
misli i izraţavanja, ali je Milošević odbacio njegove optuţbe.
17-19. okt. Na 17. sednici CK SKJ izglasano je nepoverenje Dušanu Ĉkrebiću,
kadru iz Srbije, kao neka vrsta opomene saveznog rukovodstva
Miloševiću, ali je ovo telo ipak podrţalo CK SK Srbije u pogledu
ustavnih promena i zahtevalo od PK CK Kosova da utvrdi odgovornost
pojedinih kosovskih rukovodilaca.
17. novembar Na sednici PK SK Kosova smenjeni su Azem Vlasi, ĉlan Predsedništva
PK i Kaćuša Jašari, predsednik Predsedništva PK SK Kosova.
17-21. nov. Izbile su demonstracije Albanaca na Kosmetu u znak podrške
smenjenim albanskim kadrovima Vlasiju i Jašari i za oĉuvanje
ustavnih rešenja iz 1974. godine. Prvo su protestovali rudari iz Trepĉe,
a zatim su se demonstracije proširile i na Prištinu.
19. novembar Na Ušću u Beogradu odrţan je “Miting bratstva i jedinstva” za koji se
tvrdilo da mu je prisustvovalo million ljudi. Miting je zacementirao
Miloševićevu poziciju kao neprikosnovenog lidera u Srbiji.
25. novembar U Skupštini Jugoslavije su usvojeni amandmani 9-48 na Ustav SFRJ.
Promene su proširile osnove za jedinstveno jugoslovensko trţište i
zakonodavna prava Federacije, ali je i dalje saĉuvano naĉelo
odluĉivanja putem konsenzusa na nivou Federacije.
Godišnja inflacija je iznosila 251%.
1989
2. januar Savezna vlada Branka Mikulića je podnela ostavku što je bila prva
ostavka jedne vlade u SFRJ. Novu vladu sastavio je Ante Marković u
martu.
10-11. januar Odrţane su velike antivladine demonstracije u Crnoj Gori koje su
dovele do smene crnogorskog rukovodstva i preuzimanja vlasti od
strane grupe mladih funkcionera predvodjenih Momirom Bulatovićem
i Milom Djukanovićem.
3. februar U Zagrebu je osnovano Udruţenje za jugoslovensku demokratsku
inicijativu (UJDI), prvo savezno politiĉko udruţenje van okvira SK.
20-25. februar Albanski rudari u Trepĉi poĉeli su višednevni štrajk zbog kadrovskih
promena na Kosovu iz novembra prošle godine i oĉekivanih ustavnih
promena. Najviši savezni i republiĉki rukovodioci su stigli u Trepĉu i
pozivali rudare na prekid štrajka, ali bez uspeha. Rudari su zahtevali
smenu albanskih kadrova, pristalica ustavnih promena, Ali Šukrije,
Rahmana Morine i Husamedina Azemija. Rudare je posetio i smenjeni
Azem Vlasi, a Predsedništvo CK SKJ pozvalo da prekinu štrajk.
27. februar U Cankarjevom domu u Ljubljani je odrţan skup podrške albanskim
rudarima, a Milan Kuĉan je izjavio da se u Trepĉi brani avnojevska
Jugoslavija.
Odmah po emitovanju snimka iz Cankarjevog doma, ispred Savezne
skupštine su se okupili revoltirani srpski studenti. Sutradan su masovne
demonstracije izbile u svim velikim gradovima u Srbiji. Milošević se
obratio demonstrantima u Beogradu i obećao ono što su oni traţili –
hapšenje Azema Vlasija.
1. mart Po odluci Predsedništva SFRJ uhapšen je Azem Vlasi i 44 druga
albanska politiĉka i privredna rukovodioca pod optuţbom da su
organizovali rudarske štrajkove. Sud je doneo oslobadjajuću presudu
za Vlasija u aprilu 1990. godine.
23. mart Skupštine autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova usvojile su
amandmane na Ustav SR Srbije.
23-27. mart Nakon usvajanja ustavnih amandmana od strane pokrajinske skupštine,
izbijaju demonstracije Albanaca u Uroševcu koje se potom šire i na
druge kosovske gradove. Kao reakciju na ove dogadjaje, uveden je
policijski ĉas u trajanju od 20 ĉasova uveĉe do 5 ujutro i obustavljena
nastava u školama uz već ranije uvedene odredbe vanrednog stanja o
radnoj obavezi i zabrani demonstracija.
28. mart U Beogradu su sveĉano proglašeni Amandmani na Ustav SR Srbije
kojima je pokrajinama oduzeto pravo veta na ustavne promene u Srbiji
i suţena zakonodavna, upravna i sudska vlast (datum proglašenja
odredjen je u Srbiji za drţavni praznik). U toku zasedanja Skupštine
Srbije, na Kosmetu su izbili najţešći sukobi od 1945. godine u kojima
je poginulo 22 demonstranta i 2 milicionera, oštećena dva policijska
helikoptera i ĉetiri borbena vozila.
20. maj Doneta je odluka o raspisivanju zajma za privredni preporod Srbije u
visini od 1 milijarde dolara i 250 miliona nemaĉkih maraca.
Sakupljeno je mnogo manje novca.
21. jun Predsedništvo CK SK Slovenije je potvrdilo stav Milana Kuĉara da
Slovenija ne prihvata većinsko glasanje u Federaciji, po principu jedan
ĉovek-jedan glas.
28. jun Na Gazimestanu je odrţana proslava 600-godišnjice Kosovske bitke u
prisustvu saveznog i republiĉkog rukovodstva, predstavnika SPC,
kulturnih i javnih institucija i više od milion posetilaca.
27. septembar Doneti su amandmani na Ustav SR Slovenije ĉime je faktiĉki poĉeo
proces slovenaĉkog otcepljenja od SFRJ.
2. oktobar Usvojen je novi Zakon o bankama i drugim finansijskim
organizacijama prema kome su svi novĉani zavodi transformisani iz
institucija kojima upravljaju privredna preduzeća u profitne institucije
akcionarskog tipa.
11. novembar U Srbiji su odrţani poslednji jednopartijski izbori za Skupštinu i
predsednika Predsedništva Srbije (izabran je Milošević).
29. novembar Slovenaĉko rukovodstvo je zabranilo miting u Ljubljani najavljen za 1.
decembar u organizaciji Udruţenja Srba sa Kosova “Boţur”.
30. novembar Proglas SSRN Srbije je pozvao privrednike na bojkot slovenaĉke robe.
15. decembar SK Srbije je objavio na svom 11. kongresu da nema nameru da
administrativno spreĉava stvaranje politiĉkih partija.
18. decembar Donet je Program ekonomske reforme i mere za njegovu realizaciju
tokom sledeće godine koji je proglasio konvertibilnost dinara (kurs je
fiksiran u odnosu 7 dinara za 1 nemaĉku marku) i napustio model
dogovorne u korist trţišne ekonomije.
Film Dom za vešanje Emira Kusturice nagradjen je Zlatnom palmom
za reţiju na festivalu u Kanu.
1990
6. januar U Novoj Pazovi je osnovana Srpska narodna obnova, prva
antireţimska politiĉka stranka u Srbiji ĉiji je predsednik postao Vuk
Drašković.
U Splitu je osnovana Hrvatska demokratska zajednica ĉiji je
predsednik postao Franjo Tudjman.
20-22. januar U Beogradu je odrţan 14. vanredni kongres (i poslednji) SKJ.
Slovenaĉka delegacija je predloţila konfederalizaciju SKJ prekid
politiĉkih sudjenja na Kosovu, ali je ostala u izrazitoj manjini. Predlog
srpske delegacije je bio da se Jugoslavija preuredi kao zemlja sa punim
pravnim i drţavnim subjektivitetom putem donošenja novog ustava i
on je dobio veliku većinu glasova. Slovenci su odbili da prihvate
majorizaciju na bazi demokratskog centralizma i napustili su kongres.
Njihovim stopama krenula je i hrvatska delegacija nakon ĉega je
kongres prekinuo rad. Kongres je tako oznaĉio faktiĉki raspad SKJ.
24. januar Na Kosovu su poĉele masovne demonstracije albanskih studenata koji
su zahtevali ukidanje vanrednog stanja i prekid sudskog procesa protiv
Azema Vlasija.
februar Ekonomske reforme dale su rezultat, pa je inflacija oborena na
13,6%, devizne rezerve povećane za 1,5 milijardi dolara. Objavljeno je
da je suzbijeno crno trţište deviza.
1-2. februar U sukobima vojske, policije i albanskih demonstranata na Kosmetu
poginulo je 27 demonstranata i 1 milicioner. Zbog teške bezbednosne
situacije Predsedništvo SFRJ je 20. februara aktiviralo jedinice JNA u
pokrajini, a dan nakon toga je ponovo uveden policijski ĉas.
24-25. februar Na prvom kongresu Hrvatske demokratske zajednice Franjo Tudjman
je u svom govoru ustvrdio da NDH nije bila samo kvislinška tvorevina,
već i izraz istorijskih teţnji hrvatskog naroda.
16. mart MMF je odobrio Jugoslaviji novi stand-by aranţman u visini od 460
miliona dolara i sa rokom otplate od 18 meseci.
21. mart Inscenirano je u propagandne svrhe masovno trovanje albanskih djaka
u kosmetskim gradovima.
8. april U Sloveniji su odrţani prvi višestranaĉki skupštinski i predsedniĉki
izbori. Pobedila je koalicija DEMOS, a predsednik Republike je postao
komunista Milan Kuĉan.
16. april Predsedništvo SFRJ je ukinulo vanredno stanje na Kosmetu i
amnestiralo Azema Vlasija i 108 drugih zatvorenika.
22. april- U Hrvatskoj su odrţani prvi višestranaĉki skupštinski i predsedniĉki
6. maj izbori. Ubedljivo je pobedila Hrvatska demokratska zajednica, a
predsednik Republike je postao njen lider Franjo Tudjman.
26. maj U Sarajevu je osnovana muslimanska Stranka demokratske akcije
(SDA) za ĉijeg predsednika je izabran Alija Izetbegović.
jun U zemlji je zabeleţena negativna inflacija (- 0,3%), ali je industrijska
proizvodnja opala za 10%, a plate i kamate su premašile predvidjeni
nivo.
13. jun U Beogradu je odrţan prvi miting srpske opozicije na kojem se okupilo
oko 50 000 ljudi, a izbili su sukobi izmedju policije i demonstranata
ispred zgrade TV Beograd ĉije jednostrano izveštavanje je ogorĉavalo
srpsku opoziciju.
1-2. jul U Srbiji je odrţan referendum na kojem je odluĉeno da se prvo donese
novi Ustav, a potom raspišu izbori.
2. jul Albanski poslanici Skupštine Kosova su doneli Ustavnu deklaraciju i
proglasili “Kosovo-Republiku”. Tokom narednih dana Skupština
Srbije je raspustila kosovski parlament zbog ovog ĉina što je izazvalo
masovni štrajk Albanaca koji je poĉeo 9. jula. Predsedništvo SFRJ je
podrţalo mere srpske skupštine na Kosmetu.
12. jul Formirana je Srpska demokratska stranka u Bosni i Hercegovini.
16-17. jul SK Srbije i Socijalistiĉki savez radnog naroda Srbije su se ujedinili i
formirali Socijalistiĉku partiju Srbije (SPS) za ĉijeg predsednika je
izabran Slobodan Milošević.
25. jul Sabor SR Hrvatske je proglasio amandmane na hrvatski Ustav kojim
su promenjeni drţavni simboli (zastava sa šahovnicom umesto
petokrake). Istog dana u Srbu je usvojena Deklaraciji o suverenosti i
autonomiji srpskog naroda i osnovano Srpsko nacionalno vijeće.
16. avgust Srpsko nacionalno vijeće je donelo odluku o raspisivanju referenduma
Srba u Hrvatskoj o njihovom statusu. Istog dana jedinice hrvatske
specijalne policije su napale policijsku stanicu u Benkovcu u kojoj su
radili lokalni Srbi. Sutradan nakon ovog incidenta nikle su barikade na
putevima u ĉitavoj Kninskoj krajini (poĉetak tzv. balvan revolucije).
Srbi su se i naoruţali iz skladišta rezervnog sastava milicije.
18. avgust Osnovana je Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine.
7. septembar Na tajnom sastanku u Kaĉaniku albanski poslanici raspuštene
Skupštine Kosova su doneli ustav “Republike Kosovo”.
27-30. sep. Na Baniji su izbili sukobi izmedju hrvatske policije i Srba. U Petrinji je
uhapšeno 360 Srba, a preostali su potraţili zaštitu u kasarni JNA.
28. septembar Skupština SR Srbije je donela novi Ustav Republike Srbije koji je
sankcionisao postojanje višepartijskog sistema i naĉela podele vlasti.
Izmenjen je poloţaj pokrajina kao oblika teritorijalne autonomije. Iako
je Ustav priznavao postojanje SFRJ i ingerencije saveznih organa, on
je sadrţao nedoslednu odredbu po kojoj Srbija moţe da odbije akte
Federacije ako su oni protivni njenim interesima.
oktobar Republike Slovenija, Hrvatska i Srbija su izvršile nezakonito
emitovanje novca.
3. oktobar Hrvatska i Slovenija su predale Predsedništvu SFRJ predlog
konfederalnog modela jugoslovenske drţave.
25. novembar Nakon drugog kruga prvih višestranaĉkih izbora u Makedoniji pobedu
je odnela VMRO-DPMNE.
4. decembar Posle drugog kruga prvih višestranaĉkih izbora u BiH pobedile su
nacionalne stranke – SDA je osvojila 86 mandata, SDS 72 i HDZ 44
koje su formirale koalicionu vladu.
decembar Srbija je izvršila “upad” u monetarni sistem SFRJ tako što je emitovala
novac bez pokrića u visini polovine primarne emisije. Devizne rezerve
su u ovom mesecu smanjene za 1,5 milijardi dolara.
21. decembar Prekinuta je slobodna prodaja deviza gradjanima, pa je ponovo oţivelo
crno devizno trţište. Takodje je zamrznuta devizna štednja gradjana.
22. decembar Sabor Hrvatske je usvojio novi Ustav koji je ovu Republiku definisao
kao nacionalnu drţavu hrvatskog naroda ĉime je srpskom narodu
oduzet status konstitutivnog naroda koji je dotada imao i on je
jednostranim aktom pretvoren u nacionalnu manjinu. U Kninu je istog
dana donet Statut Srpske autonomne oblasti Krajina, obustavljena je
uplata poreza od strane njenih stanovnika u republiĉku blagajnu, a
krajinska milicija izdvojena iz sastava republiĉke.
23. decembar Posle drugog kruga prvih skupštinskih i predsedniĉkih izbora u Srbiji,
ubedljivu pobedu je odnela Socijalistiĉka partija Srbije, a za
predsednika je izabran Slobodan Milošević. Izbori su u isto vreme
odrţani i u Crnoj Gori gde je pobedu odneo SK Crne Gore koji je
kasnije preimenovan u Demokratska partija socijalista.
Na referendumu u Sloveniji 86% glasaĉa se izjasnilo za nezavisnost
slovenaĉke drţave. Tri dana kasnije Skupština ove republike je
proglasila nezavisnost Slovenije.
1991
8. januar Skupština Srbije je dolnela Zakon o zaduţenju Srbije kod Narodne
banke Jugoslavije u iznosu od oko 2,5 milijardi maraca. Nakon ovoga
(i upada Srbije u platni sistem iz decembra) Skupština Slovenije je
posle dva dana uputila memorandum SIV-u u kojem ga je izvestila da
će preuzeti od njega carinske i poreske poslove.
9. januar Predsedništvo SFRJ je donelo Naredbu o rasformiranju svih
neregularnih oruţanih snaga i vraćanju oruţja ilegalno unetog u
zemlju.
18. januar Osnovana je Societe Generale Yugoslav Bank, prva banka sa
većinskim stranim kapitalom u SFRJ.
21-22. jan. U Sarajevu je Alija Izetbegović vodio razgovore o budućnosti
Jugoslavije prvo sa Tudjmanom, a potom sa Miloševićem.
25. januar Na televiziji je prikazan tajno snimljeni film o ilegalnom uvozu oruţja
u Hrvatsku na kome je prikazan i hrvatski ministar odbrane Martin
Špegelj koji je govorio o nasilju pripremanom na hrvatskoj strani.
25. januar Makedonska skupština je usvojila Deklaraciju o nezavisnosti i
Platformu za pregovore o budućnosti Jugoslavije. Dva dana kasnije
Kiro Gligorov je izabran za predsednika SR Makedonije.
21. februar Skupština Slovenije je usvojila amandman 99 kojim je Slovenija
definisana kao samostalna drţava koja će svoje odnose sa drugim
drţavama uredjivati na bazi medjunarodnog prava.
22. februar Evropski parlament je doneo rezoluciju kojom je od srpske vlade
zahtevao da obustavi represiju na Kosovu.
Sabor Hrvatske je usvojio Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka
Republike Hrvatske koja je suspendovala Ustav SFRJ.
26. februar Osnovana je Srpska autonomna oblast Slavonija, Baranja i zapadni
Srem. Dva dana kasnije SAO Krajina je donela rezoluciju o
razdruţivanju sa Hrvatskom i ostanku u Jugoslaviji.
27. februar Na zasedanju oba doma Skupštine BiH Alija Izetbegović je izjavio da
bi zbog suverene BiH ţrtvovao mir.
2-4. mart U Pakracu su izbili sukobi izmedju MUP-a Hrvatske i lokalnih Srba.
Prvi put je intervenisala JNA postavivši se izmedju zaraćenih
strana.Prve srpske izbeglice iz Osijeka, Vukovara i Tenje su krenule u
Srbiju.
9. mart U Beogradu je odrţan veliki miting opzicije predvodjene Vukom
Draškovićem, predsednikom Srpskog pokreta obnove. U sukobima
demonstranata i milicije poginula je po jedna osoba sa svake strane.
Drašković je uhapšen, a na ulice grada su izašli tenkovi u veĉernjim
satima. Tokom naredna ĉetiri dana trajale su studentske demonstracije
kod Terazijske ĉesme. Vlast je ispunila zahteve koji su se ticali
Draškovićevog oslobadjanja i ostavki ĉelnih ljudi TV Beograd i
ministra unutrašnjih poslova Srbije.
16. mart Nakon što je Predsedništvo SFRJ odbacilo predlog JNA da se uvede
vanredno stanje i vojnim merama spreĉi raspad zemlje u krvavom
gradjanskom ratu usled negativnog stava predstavnika Slovenije,
Hrvatske, BiH i Makedonije i ostavke delegata iz Srbije, Crne Gore i
Vojvodine, Milošević je u javnom obraćanju obznanio da to telo
odavno ne funkcioniše i da on neće uĉestvovati u njegovom radu koje
vodi dezintegraciji zemlje.
21. mart Predsedništvo SFRJ je postiglo dogovor da predstavnici republika
pokrenu razgovore o budućnosti Jugoslavije. Usledilo je pet takvih
susreta koji nisu dali nikakav rezultat.
25. mart U Karadjordjevu su se tajno sastali Milošević i Tudjman.
29-31. mart Na Plitvicama su izbili sukobi policijskih snaga MUP-a Hrvatske i
SAO Krajine u kojima je poginuo jedan hrvatski policajac. Po
naredjenju Predsedništva SFRJ, jedinice JNA su zauzele Plitvice i
spreĉile dalje sukobe.
4. april Tri ministra spoljnih poslova iz zemalja Evropske ekonomske
zajednice (Djani de Mikelis, Ţak Pos, Hans van der Bruk) su dali
podršku opstanku Jugoslavije i rešavanju krize mirnim putem.
11. april Na trećem sastanku predsednika republika na Brdu kod Kranja
odluĉeno je da se odrţe referendumi po republikama na kojima bi se
biralo izmedju hrvatsko-slovenaĉkog predloga da se Jugoslavija
preuredi kao savez suverenih republika i srpsko-crnogorskog predloga
da zemlja bude demokratska federacija. Do kraja meseca odrţana su
još dva samita, u Ohridu i na Cetinju, na kojima se raspravljalo o
referendumu, a šesti susret je otkazan.
29. april Snage SAO Krajine su opsele hrvatsko selo Kijevo kod Knina i
zahtevale da se iz njega povuĉe hrvatska policija.
2. maj U oruţanom sukobu izmedju MUP-a Hrvatske i Srba u Borovom selu
poginulo je 12 hrvatskih policajaca.
6. maj U napadu rulje na vojnu komandu u Splitu poginuo je jedan vojnik, a
više njih je ranjeno.
12. maj Odrţan je referendum u SAO Krajini na kome su se stanovnici ove
oblasti izjasnili da ţele da ostanu u Jugoslaviji.
13. maj Poĉelo je otpuštanje sa posla lica srpske nacionalnosti koja nisu
potpisala izjavu o lojalnosti Hrvatskoj.
19. maj U Hrvatskoj (bez Krajine) je odrţan referendum na kome su se
gradjani izjasnili za otcepljenje od Jugoslavije.
20. maj Stupio je na snagu amandman kojim je Kongres SAD ukinuo
ekonomsku pomoć Jugoslaviji sa obrazloţenjem da Srbija sprovodi
represiju na Kosmetu.
19. jun Milošević, Tudjman i Izetbegović su se sastali u Beogradu.
21. jun Dţejms Bejker, drţavni sekretar SAD, dao je podršku celovitoj
Jugoslaviji i izjavio da SAD neće podrţati jednostranu secesiju.
25. jun Skupština Slovenije je usvojila akte o izdvajanju iz SFRJ i proglašenju
nezavisnosti.
Hrvatski parlament je usvojio Deklaraciju o proglašenju samostalne i
suverene Republike Hrvatske.
26-27. jun SIV je poništio odluke slovenaĉkog i hrvatskog parlamenta o secesiji
od SFRJ i izdao naredbu o preuzimanju kontrole nad graniĉnim
prelazima. Sutradan su izbili oruţani sukobi izmedju JNA i
Teritorijalne odbrane Slovenije koji su trajali 3 dana do sporazuma o
prekidu ratnih operacija i povlaĉenju JNA u kasarne (poginulo je 49 i
zarobljeno 2 333 vojnika JNA).
7. jul Doneta je Brionska deklaracija tri ministra iz EEZ, predstavnika
republika, Predsedništva SFRJ, SIV-a i JNA koja je pozivala na hitne
pregovore o budućnosti SFRJ. Sve strane su pozvane da se uzdrţe od
jednostranih koraka i uveden je tromeseĉni moratorijum na odluke o
proglašenju nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Dogovoreno je i da se
posmatraĉi iz EEZ rasporede u ove dve republike (stigli su 9. jula).
29. jul Jedinice JNA su poĉele da se povlaĉe iz Slovenije.
jul-avgust Širom Hrvatske (u Tenji, Mirkovcima, Kninskoj krajini, Kordunu,
zapadnoj Slavoniji) izbili su oruţani sukobi izmedju hrvatske policije i
Zbora narodne garde (novoformirane vojske), sa jedne strane, i
lokalnih srpskih snaga i JNA, sa druge strane.
24. avgust Došlo je do eskalacije sukoba u Vukovaru. Sledećeg dana izbili su
sukobi u Dalmaciji oko hrvatskih sela Kijevo i Vrlika.
avgust- Zapoĉela je mobilizacija dela vojnih obveznika u Srbiji – odziv je bio
septembar veoma slab (oko 25%).
3. septembar U Hagu je usvojena deklaracija EZ o rešavanju krize u SFRJ koja je
afirmisala principe nedopustivosti nasilne promene granica i zaštite
prava svih naroda.
7. septembar U Hagu je poĉeo rad Mirovne konferencije o Jugoslaviji za ĉijeg
predsednika je odredjen lord Karington.
U Makedoniji je odrţan referendum na kome se velika većina gradjana
izjasnila za nezavisnost te republike.
17. septembar U Igalu su se sastali lord Karington, Milošević, Tudjman i Veljko
Kadijević, savezni sekretar za narodnu odbranu, potpisali su Izjavu o
prekidu vatre u Hrvatskoj, prvi u nizu od 14 primirja koja nisu odrţana.
1. oktobar Poĉeo je napad JNA na Dubrovnik i Konavle.
8. oktobar Po isteku tromeseĉnog moratorijuma, Sabor Hrvatske je proglasio
nezavisnost.
15. oktobar U Skupštini BiH poslanici SDA i HDZ su izglasali Memorandum o
suverenoj BiH uprkos protivljenju poslanika SDS koji su napustili
parlament. Nakon deset dana srpski poslanici su konstituisali
Skupštinu srpskog naroda u BiH.
4. novembar Na Mirovnoj konferenciji u Hagu podneta je ĉetvrta verzija predloga
EEZ o rešenju krize u SFRJ koja je predvidjala da se granice izmedju
republika priznaju kao medjunarodno priznate granice novih
nezavisnih drţava uz poštovanje prava manjinskih zajednica. Srbija i
nešto kasnije Crna Gora su odbacile ovaj predlog.
8. novembar Ministri zemalja EEZ su doneli odluku o uvodjenju ekonomskih
sankcija prema Jugoslaviji.
9-10. nov. Srpski narod u BiH se na referendumu izjasnio za ostanak u
zajedniĉkoj drţavi sa Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajinom, SAO
Slavonijom, Baranjom i zapadnim Sremom i drugima koji se izjasne za
ostanak.
27. novembar UN su usvojile Rezoluciju Saveta bezbednosti broj 721 o potrebi slanja
mirovnih snaga u Jugoslaviju.
2. decembar Savet ministara EEZ je doneo odluku da primeni ekonomske sankcije
samo protiv Srbije i Crne Gore, a ne i ostalih republika.
6. decembar Vlada SAD je uvela ekonomske sankcije protiv svih jugoslovenskih
republika.
17. decembar Savet ministara EEZ je rešio da prizna nezavisnost svim
jugoslovenskim republikama koje prihvataju Deklaraciju o
kriterijumima za priznavanje novih drţava u istoĉnoj Evropi i SSSR-u i
izraze ţelju za nezavisnošću do 23. decembra.
19. decembar SAO Krajina i SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srem su se ujedinile i
formirale Republiku Srpsku krajinu.
23. decembar Nemaĉka je zvaniĉno priznala nezavisnost Slovenije i Hrvatske.