1. Historijski kontekst razvoja preduzetništva.

Korijeni preduzetništva kao kreativne i inovativne djelatnosti se mogu pronaći još kod starih civilizacija kao što su babilonska, egipatska, arapska i kineska. Potrebno je samo razmisliti o tome kakve su vještine, kompetencije, sposobnosti, ali i odlučnost, bile neophodne ljudima da sagrade prve piramide, dovedu pitku vodu i akvadukte, ili kreiraju nove proizvode. Ako se ide još dalje u prošlost, može se reći da je najvišinivo inovativnosti i kreativnosti u ljudskom društvu bilo pitanje kreiranja prvih alata za prilagođavanje okruženja svojim potrebama. Naravno, kroz historiju još od vremenastarih arapskih i grčkih civilizacija u različitim privrednim djelatnostima, posebno trgovini, je bilo vrlo aktivnih i unosnih poslova kao i inovativnih poslovnih ljudi koji su prepoznate šanse iskorištavali. Konačno, Richard Cantillon (1680-1734.) je skovao riječ entrepreneur (preduzetnik), iako on nije definirao preduzetništvo direktno i cjelovito, ali je opisao šta rade pojedini preduzetnici. Na taj način se stvorila historijska platforma za naknadno deskriptivno determiniranje preduzetništva i preduzetnika. Prvi preduzetnici tog vremena su bili trgovci, prijevoznici i manufakturisti, dok se u današnjem vremenu preduzetničko djelovanje ostvaruje u svim segmentima poslovnog i društvenog djelovanja.

2. Osvrt na razvoj preduzetništva u toku Industrijske revolucije.

Pojavom industrijske revolucije na prijelazu iz 19. u 20. vijek dolazi do naglog porasta značaja preduzetništva u novonastalim industrijama. No, ubrzo nakon industrijskerevolucije značaj preduzetništva opada sa početkom masovne proizvodnje i koncentracije kapitala, što se vrlo brzo u historijskom kontekstu pokazalo kao veliki nedostatak. Razvoj preduzetničke djelatnosti je zamijenjen rastom industrijskih korporacija u formi holding preduzeća i konglomerata putem vertikalne integracije unaprijed i unazad, u kojima se čovjek kao osoba gubi, a njegov identitet, kreativnost iinventivnost se poistovjećuju sa idejom kompanije.6 Za to vrijeme u socijalističkim zemljama je razvoj preduzetništva bio potiskivan od strane državne privrede i tadašnjeg političkog i kulturološkog miljea, jer se preduzetničko ponašanje smatralo nečim lošim. U takvom sistemu nije bilo mjesta za razvitak preduzetničkih aktivnosti, osim sitnih tradicionalnih zanata, što je obojeno procesom demokratizacije. Naravno, demokratizacija i preduzetništvo kao društvena i poslovna filozofija ne mogu ići jedno bez drugog i strogo su uzročnoposljedično povezani. Demokratska društva su kroz historiju davala slobodu preduzetničkom djelovanju, a državne ekonomije sa takvim kulturološkim naslijeđem su ostvarivale kvalitetniji rast i razvoj. I obratno, kulturološki krugovi u okviru kojih se preduzetništvo posmatralo kao nešto dobro,su veoma brzo uveli demokratiju kao platformu njihovog društvenog djelovanja i ustroja.

3. Osvrt na razvoj preduzetništva u postindustrijskom društvu.

U savremenim uvjetima tehnološkog, ekonomskog i ukupnogdruštvenog razvoja, okruženje u kojem nastaju i funkcionirajurazličiti biznisi, pa čak i cijele ekonomije i društva, postaje svekompleksnije i dinamičnije. Globalne političke, ekonomske,društvene, tehnološke, legislativne i kulturološke promjene koje čine okruženje u najširem smislu riječi, utječu i na strateški i na operativni aspekt planiranja, vođenja iorganiziranja kako poslova i aktivnosti pojedinih kompanija, tako i aktivnosti u vezi sa ekonomskim razvojem pojedinih država. S obzirom na činjenicu da bazični tipovi organiziranjabiznisa i njegovo konfiguriranje zavise upravo od situacionih faktora, kao što je okruženje u kojem dati biznis egzistira sasvim svojim modalitetima koji se odnose na (ne)dostupnost, (ne)stabilnost, (ne)izvjesnost i kompleksnost, uz savremene trendove internacionalizacije i globalizacije biznisa, za očekivati je da će okruženje postajati sve turbulentnije, tako da će se u biznisu favorizirati bazični tipovi organizacije u vezi sa navedenim organizacionim kontekstom. Navedena kretanja upravo ukazuju na potrebu promoviranja i implementiranja filozofije preduzetništva u svakom tipu organizacije, tako da se anticipiraju buduća kretanja i osigura stabilno poslovanje. S naglim razvojem informacijsko-komunikacijske tehnologije,krajem 20. vijeka preduzetništvo ponovo dobija na intenzitetu i postaje osnova privredne aktivnosti. Promjena proizvodnih resursa sa materijalnih na nematerijalne, velika ekonomska tranzicija i privatizacija u postkomunističkim zemljama, su širom otvorili vrata novom uzletu preduzetništva,koje danas nalazi primjenu u svim sferama društvenog i poslovnog djelovanja. Naravno, preduzetništvo kao poslovnu filozofiju ne treba dovoditi u vezu sa procesom privatizacije iz razloga što se preduzetništvo kao takvo diferencira od pitanja vlasništva. Ono se ponajprije odnosi na način razmišljanja, sistem vrijednosti i način ponašanja menadžmenta i zaposlenika unutar pojedinih organizacija, bez obzira na veličinu, strukturu vlasništva, vrstu biznisa ili okvir djelovanja institucije. Bez obzira štose u novijoj historiji najveći dio preduzetničke aktivnosti odnosi na mikro, mala i srednja preduzeća, nemoguće je i pogrešno preduzetništvo kao poslovnu filozofiju svoditi samo na ovaj poslovni segment, kako u suštinskom tako i u administrativnom smislu.

4. Pojmovno određenje preduzetnika.

Preduzetnik je generator i nosilac procesa preduzetništva, i kao takav predstavlja neodvojivi dio preduzetničke djelatnosti.Preduzetnik je pokretačka sila preduzetničkog procesa, odnosno pojedinac koji stvara vrijednost, i u tom procesu preuzima rizik gubitka novca i vremena kroz kreiranje i plasman nekog drugog oblika vrijednosti kao što su proizvod, usluga ili ideja.11 Razniautori gledaju preduzetnika kao poslovni fenomen iz različitih perspektiva i u različitom kontekstu. U skladu s tim postojei brojne definicije preduzetnika. Sam pojam preduzetnik dolazi od engleske riječi „entrepreneur”, koja vodi porijeklo izfrancuskog jezika, a koja znači „započeti ili preduzeti nešto“.U svakom slučaju, preduzetništvo i preduzetnici se uglavnom

povezuju sa biznisom, i to privatnim, i često se kaže da su preduzetnici oni pojedinci koji imaju sopstvene firme, njimaupravljaju i od toga žive.

5. Pojmovno određenje preduzetništva.

Preduzetništvo predstavlja način razmišljanja, odnosno poslovnu filozofiju i način ponašanja, i ne odnosi se usko samo na biznis. U svakoj djelatnosti, svakom preduzeću, bez obzira na veličinu i vlasništvo, inventivno preduzetničko razmišljanje je vrlo važno. Ono se odnosi na kreativnost sistemski pristup problemu, proaktivnost i implementaciju ideja. Preduzetnici su ljudi koji preuzimaju inicijative i donose promjene u okruženju u kojem žive i rade.

6. Navedite osobine uspješnih preduzetnika.

Najveći brojuspješnih preduzetnika dolaze iz kruga onih koji posjeduju sljedeće osobine:• samopouzdanje i autoritativnost• hrabrost, optimizam i želju za preuzimanjemkontroliranog rizika• kapacitet, rad, disciplinu, marljivost i perfekcionizam• ambiciju, istrajnost, odlučnost i spremnost da seostvari cilj• liderske sposobnosti, rezolutnost, efikasnost isposobnost delegiranja ovlaštenja• timski duh i brigu za druge• sposobnost rješavanja problema, osiguranjasredstava, inventivnost i organizacione sposobnosti• fleksibilnost i adaptabilnost, osjećaj samouvjerenosti isamopouzdanja• integrativnost i odgovornost za visoki standardkvaliteta

• snalažljivost, inteligenciju i dobro prosuđivanje.

7. Navedite i objasnite najmanje 5 mitova o preduzetništvu.

Prvi od mitova je da se preduzetnici rađaju, a ne stvaraju.Naravno da osobine i talenti koje čovjek dobija rođenjem imaju određeni značaj pri definiranju onoga čime će se osoba baviti u životu, ali one predstavljaju samo dobru pretpostavku, nikako igaranciju uspjeha. Sljedeći mit se odnosi na to da su preduzetnici vlastitišefovi i potpuno nezavisni. Preduzetnici jesu odlučni i u kontekstu načina razmišljanja dosta nezavisni, ali daleko od toga da su potpuno poslovno nezavisni. Oni moraju zadovoljiti brojne obaveze prema partnerima, investitorima, kupcima, dobavljačima, zaposlenima, porodici, i drugim interesno-utjecajnim grupama koje imaju uzročno-posljedičan ili dužničko-povjerilački odnos prema njihovom biznisu. Ipak, preduzetnici

donose odluku o tome da li će, kada i šta uraditi. Sljedeći mit kaže da su preduzetnici stalno pod stresom i plaćaju veliku cijenu takvog života. Nema sumnje, biti preduzetnik je stresno i zahtjevno. Ali, ne postoji dokaz da je preduzetničko djelovanje stresnije ili zahtjevnije od bilo koje druge zahtjevne profesionalne uloge. Sljedeći mit govori o tome da su preduzetnici uglavnom vrlo zadovoljni svojim poslom, imaju bolji osjećaj za postignuće, zdravi i rjeđe odlaze u penziju nego oni koji rade za druge. Ovaj mit se donekle i može smatrati relevantnim, jer tri puta više preduzetnika nego menadžera je

izjavilo da nikada ne žele ići u penziju.Slijedeći mit kaže Preduzetnici su ”kockari”. Uspješni preduzetnici su veoma oprezni i znaju da upravljaju rizikom.

8. Grafički prikažite i objasnite karakteristike uspješnih preduzetnika.

Pasija za biznisom: Između ostalih, pasija, odnosno strast za biznisom u kojem osoba kao preduzetnik operira jeste ključni preduvjet za uspješnost istog, bilo da se radi o novom ili već postojećem biznisu. Ovakva situacija u preduzetniku stvara osjećaj da ono što radi doprinosi širem kontekstu na način da pozitivno djeluje na društvo kao cjelinu, tako da ga navedeni osjećaj dodatno motivira na preduzetničko djelovanje. To znači da preduzetničko djelovanje zahtijeva punu posvećenost djelovanju u okviru ideje, odnosno biznisa za koji postoji preduzetnička pasija. Preduzetništvo ne trpi parcijalnu posvećenost, i u tom slučaju ne daje očekivani rezultat.

Fokus na klijente/proizvode: Ovo je drugi preduvjet uspješnosti preduzetnika iz razloga što je potrebno kreirati nešto novo, ali istovremeno to novo je neophodno staviti u ruke klijenata. To znači da preduzetnik s jedne strane treba prepoznati šta je klijentima neophodno, i istovremeno kreirati navedeni proizvod ili uslugu na način da ista zaistabude dostupna klijentima.

Upornost i otpornost unatoč promašajima: Pošto su preduzetnici po samoj logici usmjereni na nešto novo i nepredvidivo, stopa neuspjeha je prirodno na visokoj razini. Kreiranje novog biznisa je proces sličan onom koji provodi naučnik u svojoj laboratoriji.

Izvršna inteligencija: Ova karakteristika uspješnog preduzetnika predstavlja njegovu/njenu sposobnost da čvrstu ideju pretvori u opipljiv biznis. Izvršna inteligencija preduzetnika u najvećem broju slučajeva projicira situaciju u kojoj

se daje odgovor da li će određena preduzetnička ideja uspjeti kao biznis. Stara kineska poslovica kaže: Pokrenuti biznis je prilično lako, ali održati ga živim predstavlja stvarnu poteškoću. Pretvoriti jednu preduzetničku ideju u održivi biznis znači razviti poslovni model, angažirati kompetentne ljude kroz preduzetnički tim, iznaći finansijske izvore i upravljati njima, pronaći adekvatne partnere, voditi i motivirati zaposlene i slično.

9 Napravite distinkciju između preduzetništva i menadžmenta u teorijskom smislu riječi.

Menadžment je u svom domenu fokusiran na pojedine dijelove organizacije, dok se preduzetništvo ili preduzetnički menadžment odnosi na organizaciju kao cjelinu. Menadžment je usmjeren na administriranje i status kvo, a preduzetništvo na kreiranje promjena. I na kraju, menadžment je okrenut ka efikasnosti (operacioni aspekt) dok je preduzetništvo okrenuto efektivnosti (strateški aspekt) prepoznavanja i iskorištavanja poslovnih prilika.

9. Navedite i objasnite tri metodološka pristupa unutar tradicionalnih teorija o preduzetništvu.

Unutar tradicionalnih teorija o preduzetništvu moguće je uočiti tri metodološka pristupa:1. personalno-psihološki2. neoklasični i3. socijalno-kulturni.-Personalno-psihološka škola predstavlja preduzetništvo kao djelatnost ljudposebnih psiholoških osobina, odnosno, drugim riječima, generičko preduzetništvo. U ta svojstva se mogu ubrajati ličnost, kreativnost, sposobnost predviđanja i prilagođavanja te usmjerenost na akciju, odnosno samo djelovanje. -Neoklasična ekonomska teorija prikazuje preduzetništvo kao djelatnost ljudi u kojoj se postojeći proizvodni kriteriji optimalno koriste i kroz njih se maksimalizira profit. Neoklasična teorija bazira svoje naučne premise na racionalnom ponašanju i informiranosti o tržišnim procesima.-Socijalno-kulturni teorijski pristup polazi od toga da je sklonost preduzetništvu posljedica preplitanja socijalnih, kulturnih, ideoloških, religijskih, etičkih i ostalih društvenih odnosa. Preduzetništvo tretira kao ekonomsku djelatnost koja, u okviru socio-kulturnih institucija, efektivno koristi društvene i ekonomske potencijale. Socio-kulturni pristup je ograničen.

10. Navedite najmanje tri teorijske definicije preduzetništva i navedite njihove autore.

Richard Cantillon- Preduzetnik je svako ko prima neizvjesna primanja.Harvey Leibstein -Preduzetnik je pojedinac koji povezuje različita tržišta, komplementira inpute i popunjava tržišne raskorake.Joseph Alois Schumpeter- Preduzetnik je inovator koji stvara nove kombinacije.

11. Klasična ekonomska misao i preduzetništvo (predstavnici, osnovni koncepti, škole).

Predstavnici klasične ekonomske misli su: William Pettye, Adama Smith,David Ricard. Osnovni koncept klasične ekonomske misli je „laissez faire“ (neka ide sve svojim tokom)i on ispoljava nepovjerenje prema vladinoj i državnoj intervenciji. Škole u okviru ekonomske misli su: Britanska škola (Adam Smith, David Ricardo, Jeremy Bentham), Francuska škola (Richard Cantillon, Abbe Nikolas Baudeau, Jean-Baptiste Say), Austrijska škola (Carl Menger), Njemačka škola (Johann Heinrich von Thuenen), Američka škola (Amasa Walker, Francis Walker).

12. Neoklasična ekonomska misao i preduzetništvo (predstavnici, osnovni koncepti).

Predstavnici neoklasične ekonomske misli su: Alfred Marshall, John Bates Clark, Frank Knight, Joseph Alois Schumpeter i Ludwig von Mises. Njene bazične ideje polaze od toga da predmet ekonomske nauke postaju rijetka dobra ili resursi za koje je izrazito važno njihovo efikasno korištenje i optimalna alokacija, zatim objektivna ekonomska analiza, matematičko i grafičko objašnjavanje ekonomskih pojava, uz ponudu korištenja deduktivne i matematičke analize funkcionalnih veza i odnosa između ekonomskih varijabli i procesa, posebno u mikroekonomiji, što podrazumijeva veliku distancu od realnosti.

13. Savremeno shvatenje preduzetništva.Prema savremenom shvatanju preduzetništva, ono je sposobnost osobe da:-zapazi povoljnu priliku za posao- prikupi potreban kapital- započne posao, preuzimajući rizik da neće uspjeti, ali u nadi da će postići uspjeh.

14. Navedite i kratko objsnite vrste preduzetništva.

Na osnovu dosadašnjih teorijskih opservacija moguće je izdvojiti šest osnovnih podgrupa preduzetništva, kako slijedi:• individualno preduzetništvo• grupno preduzetništvo• korporativno preduzetništvo• porodično preduzetništvo• žensko preduzetništvo• socijalno preduzetništvo.

15. Grupno preduzetništvo.

Uporedo sa razvojem unutrašnjeg preduzetništva, te sa implementacijom timskog rada, dolazi i do pojave fenomena grupnog preduzetništva. Značajan broj pojedinaca nije sklon preduzetništvu na individualnom nivou u obimu u kojem je sklon prihvatanju rizika od neuspjeha kada je član tima, što je općenito slično grupnim tehnikama donošenja poslovnih odluka. Timski napor takvim pojedincima omogućava da prevaziđu strah od neuspjeha, povećaju samopouzdanje i pojačaju želju za postignućem, kao i da grade svoje ideje na prijedlozima i idejama drugih članova tima. Upravo u tom pogledu se razmatra mogućnost tranzicije preduzetničkog duha na ostale kategorije zaposlenika u preduzeću u cilju stvaranja preduzetničke kompanije.

16. Korporativno preduzetništvo.

Korporativno (unutrašnje) preduzetništvo se pojavljuje sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka. To je preduzetništvo unutarkorporacije, odakle i sinonim korporativno. U praksi postoje tri osnovna oblika korporativnog preduzetništva:1. Prvi se odnosi na stvaranje nove poslovne mogućnosti unutar postojeće organizacije.2. Drugi označava transformaciju ili podmlađivanje organizacije u smislu inovativnog procesa, uključujući i prihvatanje novih rješenja za stare probleme.3. Treći se odnosi na mijenjanje pravila po kojima posluje konkurencija na posmatranom tržištu.Korporativno ili unutrašnje preduzetništvo je u vezi sa funkcioniranjem velikih korporacija, unutar kojih su razdijeljene funkcije vlasništva, upravljanja i snošenja rizika.

17. Porodično preduzetništvo.

U vezi sa porodičnim preduzetništvom postoje različite definicije, ali je suština svih da polaze od porodice kao glavnog aktera preduzetničkog procesa i mjesta odvijanja biznisa. Sve one, međutim, uključuju nekoliko dimenzija:• vlasništvo• sudjelovanje članova porodice• tranziciju među generacijama• naglašenu brigu za članove porodice• jednakost članova porodice

• doživotno članstvo, osim za one koji ne postižu rezultate.

18. Žensko preduzetništvo.

Pored svih načelnih i institucionalnih jednakosti koje formalno postoje kod preduzetništva za različite spolove, može sereći da žensko preduzetništvo u praksi nailazi na prepreke.Najveće prepreke su u vezi sa pristupom finansijskim sredstvima, informacijama i tržištu. U slučaju krize ili nekog drugog događaja, žene su najčešće te koje prve ostaju bez posla. Stoga za mnoge pokretanje vlastitog biznisa u okviru malog preduzetništva znači uzimanje kontrole nad svojom sudbinom kroz samozapošljavanje.Iskustvo potvrđuje da preduzetnice brže koriste savremena organizaciona rješenja i moderne menadžerske alate kao štosu timski rad, delegiranje, fleksibilna organizacija i slično.Razmišljaju svestranije, bolje razumiju ljude i bolje umiju da slušaju. I povrh svega, žene su visokomotivirane, sklone preuzimanju rizika i imaju razvijen preduzetnički duh

19. Socijalno preduzetništvo.

Socijalno preduzeće se definira kao „preduzeće koje je prvenstveno orjentirano na rješavanje socijalnih problema i koje višak vrijednosti reinvestira prvenstveno u te svrhe, bilo u svoju djelatnost, bilo u zajednicu“.Jednostavnije rečeno, socijalno preduzeće je:1. profitabilno, ali profit nije najvažniji cilj2. ima društveno korisne ciljeve3. ostvareni profit koristi za rješavanje društvenih i problema u vezi sa životnom sredinom.Socijalni preduzetnici su pojedinci koji nude inovativna rešenja za goruće društvene probleme. Socijalna komponenta je najvažniji element njihovog poslovanja. Socijalno preduzeće podstiče pozitivne društvene promjene i socijalnu inkluziju.

20. Individualne osobine preduzetnika.

II POGLAVLJE

1. Navedite i objasnite prednosti malih biznisa (u poređenju sa velikim kompanijama).

• Mogućnost da se u kratkom vremenskom roku identificiraju želje i namjere kupaca:

- Mali biznisi mogu brže i jednostavnije udovoljiti zahtjevima kupaca zbog povoljnijeg odnosa troškova i prihoda, redovnog kontakta sa kupcima i mogućnosti bržeg reagiranja.

• Mogućnost bržeg prilagođavanja na tržištu:- Velike kompanije trebaju vremena dok pokrenu

veliku operativu kako bi se prilagodile nastaloj promjeni, dok malim biznisima to uopće ne predstavlja problem.

• Mogućnost efikasnijeg korištenja raspoloživih resursa:- Kod malih biznisa mašine za proizvodnju,

transportna sredstva i sl., nikada ne leže neiskorišteni, dok kod velikih kompanija sve ide

značajno sporije.

• Mogućnost efikasnijeg i fleksibilnijeg korištenja radne snage:- Kod malih biznisa, zaposlenici po potrebi

obavljaju više radnih zadataka, proces adaptiranja je brži, povremeno zapošljavanje brže, nema dubinskih podjela rada.

• Mogućnost brže i jednostavnije komunikacije sa tržišnim okruženjem:

- Proces odlučivanja i rješavanja problema je daleko brži i efikasniji u poređenju sa velikim kompanijama.

• Mogućnost bržeg kreiranja tima:- Vlasnikova preduzetnička snaga prenosi

entuzijazam na zaposlene i članove porodice, koji postaju homogeni tim koji stremi ostvarenju zajedničkog cilja.

• Mogućnost fleksibilnijeg upravljanja zalihama:- U malim biznisima brzim i čestim kupovinama nivo

zaliha se održava na optimumu, dok je kod velikih kompanija to teže ostvarivo.

• Mogućnost bržeg ulaska u konkurentsku borbu:- Mali biznisi znatno brže reagiraju na tržištu kada

je u pitanju konkurencija, konkurirajući ponekad i velikim kompanijama u određenim tržišnim segmentima.

• Mogućnost ostvarivanja poslovnog uspjeha je veća:- Motivi za rad i ostvarivanje pozitivnih rezultata

kod malih biznisa su znatno intenzivniji nego u slučaju kada isti menadžer upravlja velikom kompanijom, iz razloga što on sam uživa u ostvarenim rezultatima i osigurava svoju, a vrlo često i budućnost svojih nasljednika.

• Mogućnost ostvarivanja veće dobiti: - Mali biznisi ostvaruju veću dobit na dionički kapital nego što je to slučaj sa velikim kompanijama.

2.Najčešće slabosti malih preduzeća

Porast odgovornosti:- Vlasnik/preduzetnik vrlo često istovremeno

obavlja ulogu ulagača, menadžera, knjigovođe, prodavača, marketinškog stručnjaka i dr., tako da je sam potpuno odgovoran za svoj poslovni (ne)uspjeh.

• Mogućnost propasti:- Rizik propadanja je mnogo veći jer preduzetnik

raspolaže oskudnim finansijskim i kapitalnim resursima i samim tim ima malu mogućnost ublažavanja neuspjelih poslovnih poteza.

• Podložnost fluktuacijama na tržištu:- Mala preduzeća mnogo teže podnose sezonske i

druge oscilacije u prodaji.

• Zavisnost od konkurencije:- Iako mogu uspješno otpočeti posao, poslovanje

malih preduzeća može biti ugroženo pojavom konkurencije.

• Finansijska slabost:- Bez obzira na uspješno poslovanje mala

preduzeća su podložnija finansijskim problemima, kao i problemu nelikvidnosti.

Usljed ovih problema nerijetko su prinuđena prodavati svoje proizvode po nižim cijenama ili uzimati nepovoljnije kredite, što u konačnici može dovesti do velikih finansijskihgubitaka koji ugrožavaju opstanak preduzeća.`

• Nedostatak znanja i stručnosti:- Usljed nedostatka finansijskih sredstava mala

preduzeća oskudijevaju kvalitetnim stručnjacima specijaliziranim zaodređene preduzetničke funkcije. Iz istog razloga mala preduzeća su prisiljena racionalizirati troškove obrazovanja i obuke osoblja.

• Nerazvijena pravna regulativa:- Za podsticanje razvoja preduzetništva jako je bitno

prisustvo pozitivnog zakonskog okruženja u smislu pokretanja i poslovanja malog preduzeća.

3.Navedite vrste kriza u pokretanju i poslovanju malih preduzeća.

• početna kriza• kriza likvidnosti• kriza delegiranja• kriza vodstva• finansijska kriza• kriza upravljanja rastom• kriza sukcesije i zamjene menadžmenta.

4.Pojmovno određenje malog biznisa, tabelarni prikaz za BiHPojam mali biznis označava snažnu sponu između preduzetništva i privatnog vlasništva u vođenju malih i srednjih preduzeća uz nedominirajuću poziciju bilo kojeg malog preduzeća u njegovoj branši. U kontekstu kontinuiranog unapređenja ekonomskih okruženja, definiranje malih biznisa se nametnulo kao apsolutni prioritet, pri čemu definicija treba uokviriti suštinu i veličinu malih biznisa.

Postoji, također, saglasnost o faktorima koji predodređuju veličinu biznisa. Najčešće se kao faktori mjerenja veličine biznisa uzimaju:

• broj zaposlenih• ostvareni obim prometa• imovina firme• dionički kapital.

Kriteriji veličina se razlikuju prema zemljama i prema stepenu njihove razvijenosti. Relativno mali biznis u razvijenoj zemlji može se smatrati srednjim biznisom u nerazvijenoj zemlji.

Vrsta subjektaPravnistatus

Brojzaposlenih

Godišnji promet(manji od):

Bilans stanja(manji od):

Mikropreduzeća

Mala preduzeća

Srednja preduzeća

Fizičkei pravne osobe Fizičkei pravne

osobeFizičkei pravne osobe

<10

<50

<250

400.000 KM(ili 200.000 EUR)

4.000.000 KM (ili 2 miliona EUR)

40.000.000 KM (ili 20 miliona EUR)

400.000 KM(ili 200.000 EUR)

4.000.000 KM (ili 2 miliona EUR)

30.000.000 KM (ili 15 miliona EUR)

5.Pojmovno određenje malog biznisa, tabelarni prikaz za EU.

Vrsta subjekta Broj zaposlenih Godišnjipromet

ili VrijednostImovine

Mikropreduzeća

Mala preduzeća

Srednja preduzeća

<10

<50

<250

≤2 miliona EUR

≤10 miliona EUR

≤50 miliona EUR

≤2 miliona EUR

≤10 miliona EUR

≤43 miliona EUR

6.Sličnosti i razlike mikro, malih i srednjih preduzeća

Kada je riječ o preduzetništvu, termini mikro, mala i srednja preduzeća se u literaturi najčešće koriste zajedno, iako je riječ o preduzećima sa različitim obimom poslovanja. Kao što je ranije istaknuto, klasifikacija preduzeća na mikro, mala i srednja je različita u različitim zemljama, što zavisi od stepena njihovog ekonomskog razvoja.

Bez obzira na navedeno, zajedničko za sve ove poslovnesubjekte je:

• Visok stepen tržišne fleksibilnosti• Izrazita adaptibilnost potrebama tržišta i drugih spoljnjih faktora• Brzo reagiranje na tehnološke i druge relevantne promjene• Niski fiksni troškovi• Izuzetno povećan obim korištenja resursa• Pitanje ekonomije obima ne postavlja se tako snažno kod malih, srednjih i velikih preduzeća jer ovu vrstu preduzeća karakteriziraju niski fiksni troškovi.

Kada je riječ o razlikama između ovih preduzeća, identificirane su sljedeće:137

• Broj zaposlenih• Godišnji promet• Vrijednost imovine• Mikro i mala preduzeća se strukturalno uklapaju u privredni prostor nepokriven od strane srednjih i velikih preduzeća i u većini slučajeva obavljaju djelatnosti za koje nisu zainteresirana ili koja nisu profitabilna za veća preduzeća.

7.Značaj i specifičnosti pokretanja malog biznisa.

Značaj i specifičnosti pokretanja novih biznisa su višestruki i već su u nekoliko navrata adresirani u prethodnom poglavlju. Kao najznačajniji efekti pokretanja novih biznisa ističu se kreiranje novih radnih mjesta i inovativnost.

Kauffman fondacija je provela opsežno istraživanje na temu kreiranja novih radnih mjesta. Ovo istraživanje je dalo impozantne podatke: ne samo da su novi biznisi doprinijeli kreiranju novih radnih mjesta, nego su oni jedini kreatori istih. Bez novih biznisa uopće ne bi bilo porasta procenta zaposlenosti u američkoj ekonomiji. U periodu od 1997. Do 2005. godine postojeće kompanije su bile više nego inertne kada je u pitanju kreiranje novih radnih mjesta, gubeći jedan milion radnih mjesta godišnje. Nasuprot njima, doprinos novih biznisa po pitanju kreiranja novih radnih mjesta je u prosjeku tri miliona godišnje. Prema podacima Američkog državnog saveza za nezavisne poslovne poduhvate, mala preduzeća pokazuju dvostruko veću inovativnost po zaposleniku u odnosu na velika. Mala inovativna preduzeća proizvedu 13 puta više patenata po zaposleniku od velikih preduzeća, a njihovi patenti imaju dva puta veće šanse da dospiju među 1% najčešće spominjanih. Inovacije malih preduzetničkih firmi imaju veliki utjecaj na svakodnevni život cijelog društva. Budući da su novi proizvodi i tehnologije uglavnom bolji od već postojećih i da dostupnost poboljšanih proizvoda i tehnologija povećava potražnju, kreativnost i kreativna destrukcija dovode do povećanja ukupne ekonomske aktivnosti. Na taj način novi proizvodi i tehnologije mogu povećati produktivnost svih elemenata društva. Pored navedenih značajnih efekata, važno je spomenuti da pokretanje novih biznisa značajno utječe i na efikasnost većih kompanija. Veliki broj novih biznisa su upravo izgradili poslovni model na principu proizvodnje proizvoda i usluga koji pomažu velikim kompanijama da postanu što efikasnije. Pored ovoga, nisu rijetki primjeri udruživanja malih preduzeća sa velikim kompanijama u svrhu postizanja obostrane koristi.

8.Navedite i objasnite tri vrste početničkih biznisaPreduzeća koja se osnivaju zbog samozaposlenja su mala preduzeća u kojima vlasnik može zaraditi približno istu plaću koju bi zaradio i u nekom drugom preduzeću. Primjeri ovakvih preduzeća su frizerski saloni, trgovine, restorani i slično, koji nude uobičajene proizvode i nisu posebno inovativniPreduzeća koja se osnivaju iz hobija ili zabave omogućavaju njihovim vlasnicima da žive određenim životnim stilom. Primjeri ovakvih preduzeća su turističke agencije ili instruktori skijanja, koji kao ni prethodna

preduzeća, u pravilu, nisu inovativni i ne bilježe poseban rast. Zapošljavaju manju grupu ljudi i obično se bave promocijom određenih hobija, sportskih aktivnosti.Preduzetničke kompanije su, za razliku od prethodnih, inovativne i bave se plasiranjem novih proizvoda i usluga na tržište. Ove kompanije se pokreću nakon što preduzetnik prepozna priliku i iskoristi je, kreirajući nove proizvode ili usluge.

9.Savremena praksa razvoja preduzetništva i malog biznisaSavremena praksa razvoja preduzetništva i malog biznisa definira preduzetništvo kao nosioca permanentne preduzetničke inovacije, koja ima za cilj revitalizaciju, transformaciju i poticaj razvoja ekonomija u cijelom svijetu i kao takvo obuhvata kreiranje novih poslovnih poduhvata, otvaranje novih radnih mjesta i obnavljanje nacionalnih ekonomija u cjelini.Ekonomsko okruženje u savremenim uvjetima je prije svega okarakterizirano kao nepredvidivo, što je posljedica brzih tehnoloških promjena i značajno kraćih životnih ciklusa proizvoda i tehnologija. Tržišta su postala zahtjevnija po pitanju kvaliteta, raznovrsnosti i cijena. Potrebe kupaca su na prvom mjestu i prema njima ponuđači kreiraju svoju ponuduPrema Druckeru, razlozi porasta značaja preduzetništva u savremenim uvjetima poslovanja su:• brz razvoj znanja i tehnologije koji je omogućio pojavu novih visokotehnoloških preduzeća• demografske promjene• pojava tržišta rizičnog kapitala koji je postao uspješan način finansiranja novih preduzeća• menadžeri su naučili kako voditi preduzetnike i preduzetničke projekte.

10.U čemu se ogleda podrška države razvoju MMSP-a u SAD-u.Podrška države u pokretanju i upravljanju malim biznisima je sistematski organizirana putem vladinih i nevladinih agencija, koje u kontinuitetu rade na unapređenju preduzetničkog duha i okruženja. Aktivnosti koje se preduzimaju u ovu svrhu su ekonomska istraživanja u interesu malih biznisa u uskoj vezi sa problematikom osnivanja firmi, porasta produktivnosti, inovacija, boljeg menadžmenta itd. Vlada SAD-a osigurava značajnu podršku snažnijem uključivanju žena, manjina, hendikepiranih osoba, veterana i drugih ugroženih kategorija u preduzetničke poduhvate

11.Karekteristike preduzetništva i malog biznisa u SAD-u. SAD imaju bogatu dugogodišnju tradiciju razvoja preduzetništva, zahvaljujući kojoj je u posljednjih deset godina kreirano 21 milion novih radnih mjesta. SAD su među prvima intenzivno radile na promoviranju ciljeva i metoda snažne podrške razvoju preduzetništva. Vlada SAD-a je pravovremeno uvidjela u kom

pravcu treba da usmjeri razvoj svoje ekonomske politike, što je rezultiralo otvaranjem novih mogućnosti za brži prosperitet.PREMA zvaničnim podacima državne agencije SBA (Small Business Administration),143 u SAD-u mikro, mali i srednji biznisi čine 99,7% svih biznisaViše od polovine zaposlenih u SAD-u je zaposleno u mikro, malim i srednjim biznisima. U 2006. godini, od 119,9 miliona zaposlenih u privatnom sektoru, mikro, mali i srednji biznisi su zapošljavali 60,2 miliona, dok su velike firme zapošljavale59,7 miliona radnika. Iako su mali biznisi kreatori novih radnih mjesta, njihov udio u ukupnoj zaposlenosti ostaje stabilan, što je rezultat njihovog prerastanja u veće biznise usljed otvaranja novih radnih mjesta. Zanimljivo je da su u proteklih 15 godina mikro, mali i srednji biznisi generirali64% novih radnih mjesta u SAD-u.

12.Objasnite pojmove GEM, TEA, TEA OPP, TEA NEC.Kada se govori o motivima za pokretanje biznisa, TEA indeks se diferencira na TEA indeks “preduzetnika iz prilike” (TEA OPP) i TEA indeks „preduzetnika iz nužde” (TEA NEC). Omjer ovih indeksa pokazuje odnos između preduzetnika koji su pokrenuli biznise zbog ukazane prilike i preduzetnika koji su pokrenuli biznise usljed nužde, kako bi osigurali osnovnu egzistenciju. Prema GEM izvještaju za SAD iz 2008. godine, TEA indeks “preduzetnika iz prilike” je značajno viši u odnosu na prosjek u ovoj kategoriji, dok je TEA indeks “preduzetnika iz nužde” niži u odnosu na prosjek u ovoj kategoriji.145 Sve navedeno dokazuje da se preduzetništvo u SAD-u razvija usljed ukazanih prilika na tržištu, gdje postoje nesagledive potrebe i mogućnosti s obzirom na brojnu populaciju ove zemlje.

TEA indeks (Total Entrepreneurial Activity) predstavlja udio populacije starosti od 18 do 64 godine uključen u preduzetničke poduhvate, bilo kao početnik preduzetnik ili kao vlasnik menadžer novog biznisa. Kada se govori o motivima za pokretanje biznisa, TEA indeks se diferencira na TEA indeks “preduzetnika iz prilike” (TEA OPP) i TEA indeks „preduzetnika iz nužde” (TEA NEC). Omjer ovih indeksa pokazuje odnos između preduzetnika koji su pokrenuli biznise zbog ukazane prilike i preduzetnika koji su pokrenuli biznise usljed nužde, kakobi osigurali osnovnu egzistenciju.

-TEA (Total Entrepreneurial Activity) index-Indeks ukupne preduzetničke aktivnosti-TEA OPP (opportunity) -Ukupna preduzetnička aktivnost bazirana na prilikama-TEA NEC (necessity) Ukupna preduzetnička aktivnost iz nužnosti-GEM (Global Entrepreneurship Monitor)-Globalni monitor preduzetništva

13.Karakteristike preduzetništva i malog biznisa u EU. Preduzetništvo i mali biznis u EU su nosioci značajnog obima ekonomskih aktivnosti, čime ostvaruju važan doprinos dinamici i inovativnosti ekonomskog razvoja u srednjoročnom i dugoročnom planu. EU broji preko 20 miliona biznisa, od kojih 99% čine mikro, mali i srednji biznisi.Prema izvještaju EIM-a,146 u periodu od 2002. do 2007. broj mikro, malih i srednjih biznisa u EU je porastao za 11%, dok je broj velikih biznisa porastao za 4%.

Mikropreduzeća koja u prosjeku imaju samo dva zaposlena predstavljaju najtipičniji primjer preduzetničkog poduhvata u EU a ne velike globalne korporacije, kao što je to potpuno pogrešno percipirano od strane javnosti u našoj zemlji.Po pitanju diverzifikacije biznisa, zavisno od njihove veličine i industrijskog sektora u koji su klasificirani, može se konstatirati da je najveća zastupljenost malih i srednjih biznisa u sektorima trgovine, prodaje i iznajmljivanja nekretnina. Značajno su zastupljeni i u sektorima građevinarstva i hotelijerstva, dok su sektori rudarstva i snabdijevanja električnom energijom, gasom i vodom više usmjereni u pravcu velikih biznisa, što dokazuje i broj zaposlenih u ovom sektoru. Broj biznisa u EU u kontinuitetu varira, što predstavlja posljedicu više različitih faktora kao što su: početak novih i gašenje postojećih biznisa, udruživanje dva ili više biznisa ili čak razdvajanje na dva ili više biznisa. Pored navedenog, važno je shvatiti i dodatne faktore koji također utječu na broj biznisa i njihovu strukturu, kao što je promjena veličine samog biznisa kroz vrijeme (naprimjer, mikrobiznis koji je u 2006. godini imao osam zaposlenih a u 2007. godini prerastao u mali biznis sa 12 zaposlenih).

14.Navedite i kratko pojasnite ključne dokumente u području podrške preduzetništvu u EU.Zajednička politika na nivou EU-a za podršku razvoja mikro, malih i srednjih biznisa potječe iz 1983. godine, kada je donesen prvi zajednički program aktivnosti namijenjen razvoju preduzetništva.Pored Evropske povelje o malim biznisima, ključni dokument u području podrške preduzetništvu u EU je Lisabonska strategija154 iz 2000. godine, koja je za cilj postavila stvaranje svjetski najkonkurentnije ekonomije temeljene na znanju, sposobnosti održivog rasta, sa više kvalitetnih radnih mjesta. Lisabonska strategija je, pored ranije navedenog, akcentirala i značaj intenzivnijeg uključivanja žena u preduzetničke aktivnosti

15.Karakteristike preduzetništva i malog biznisa u Japanu.U Japanu, kao jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta, podrška razvoju preduzetništva je na izuzetno visokom nivou. Mjere ekonomske politike koje u kontinuitetu dominiraju u Japanu su sistematski fokusirane na razvijanje poticajnih mjera za mala preduzeća, mjera za strukturalne transformacije preduzeća, kao i poticajnih mjera fiskalne politike.Prema podacima Japanske agencije za mala i srednja preduzeća,158 od ukupnog broja preduzeća 99,7% su mikro, mala i srednja, koja zapošljavaju 70% ukupne radne snage Japana. Mikro,

mali i srednji biznisi igraju ključnu ulogu u razvoju japanske ekonomije. Njihov učinak na razvoj nacionalne ekonomije je došao do izražaja poslije završetka Drugog svjetskog rata,pri čemu posebno treba istaknuti mikropreduzeća (jedan do četiri zaposlenika), koja su preovladavala u ukupnoj ekonomiji. Sredinom osamdesetih godina dolazi do smanjenja prisustva mikropreduzeća jer ista usljed snažnog razvoja nacionalne ekonomije prerastaju u veća preduzeća.159 Ovakav dinamičan i intenzivan razvoj preduzetništva u Japanu je posljedica dugogodišnje tradicije: prvi zvanični dokumenti japanske vlade na temu postavljanja prvih osnova za pokretanje malih preduzeća su stari i do 100 godina.`

16.Karakteristike preduzetništva i malog biznisa u Novom Zelandu i Australiji.

Novi Zeland je zemlja čiji se stanovnici smatraju najpreduzetnijim na svijetu. U svjetskoj godišnjoj knjizi konkurentnosti (The World Competitivness Yearbook)161 iz 2002. godine, Novi Zeland je rangiran na peto mjesto ispred Australije, Kanade, SAD-a i UK-a. Neke od ključnih prednosti ekonomije Novog Zelanda su:

• 88% svih biznisa koristi kompjutere• visokoeducirani, fleksibilni i stručni kadrovi• vrlo jednostavan sistem poreza• jedna od najnižih carinskih stopa u svijetu• cijene nekretnina su među najkonkurentnijim na Pacifiku• tržište je prilično zdravo sa mnogo potencijala za daljnji rast.

Preduzetnice su na Novom Zelandu značajno zastupljenije nego bilo gdje drugo u svijetu. Od ukupnog broja preduzetnika, 37,7% su žene, i one su među vodećim u svijetu po pitanju vještina i motivacije neophodnih za početak biznisa.

Australijski prosječan TEA indeks iznosi 11,9%, dok je svjetski prosjek 10,6%, a evropski 6,4%. Preduzetništvo iz prilike je daleko zastupljenije u odnosu na preduzetništvo iz nužde i iznosi 77%, prema podacima iz 2002. godine. Mali biznisi u Australiji zapošljavaju 2,7 miliona ljudi. Istraživanjaiz 2006. godine su pokazala da se na svakih 100 muškaraca 70 žena uključuje u pokretanje biznisa. Australijska vlada je aktivno uključena u razvoj preduzetništva i inovativnosti i pruža veliku podršku ovom sektoru.

17. Karakteristike preduzetništva i malog biznisa u Brazilu i Novom Zelandu.

Brazil je jedna od vodećih zemalja u svijetu po preduzetničkim aktivnostima, gdje je svaka osma odrasla osoba preduzetnik. Prema podacima iz 2004. godine u Brazilu je živjelo 177 miliona stanovnika, od čega 79 miliona radnosposobnih. Prosječan TEA indeks za ovu zemlju iznosi 12,8% i brazilska ekonomija je apsolutno dominantna na području Južne Amerike. Velika većina biznisa u Brazilu su mikrobiznisi koji se bave prodajom domaćih proizvoda ili usluga. Regulatorna zakonska tijela zadužena za kontrolu rada malih biznisa ne obavljaju svoj posao na adekvatan način, zbog čega veliki broj lokalnih malih biznisa djeluju bez da su prethodno prošli odgovarajuću zakonsku proceduru. Skoro polovinu vrijednosti TEA indeksa, tačnije 46%, čine žene, što je značajno povećanje u odnosu na četiri godine ranije, kada je taj procenat iznosio 29%. Odnos preduzetništva iz nužde i preduzetništva iz prilike je približno jednak. Uprkos ovome, Brazil je i dalje pozicioniran visoko na listi GEM sa izuzetno visokim TEA indeksom160 i zajedno sa Rusijom, Indijom i Kinom tvori tzv. BRIC (engleski: cigla), blok zemalja sa najpozitivnijim trendovima u ekonomskom rastu i razvoju.

18.Karakteristike preduzetništva i malog biznisa u Hrvatskoj i Srbiji.

Hrvatska je, prepoznavši mikro, mala i srednja preduzeća kao generatore novih radnih mjesta, intenzivirala svoje napore na kreiranju povoljnog preduzetničkog okruženja, kao i samog razvoja preduzetništva. Od 2002. godine, kada je TEA indeks iznosio 3,62%, hrvatska ekonomija je napravila bitne pomake, tako da je TEA indeks u 2008. godini iznosio 7,6%. Sa druge strane, važno je naglasiti da je do ovoga porasta najvećim dijelom došlo zbog pokretanja preduzetničkih aktivnosti iz nužde, što nije poželjno, jer samo oni koji su svojom voljom postali preduzetnički aktivni imaju dugoročnije planove i optimističnija očekivanja. Niska stopa tranzicije malih biznisa u 2005. godini pozicionirala je Hrvatsku na 27. mjesto u GEM istraživanju. Usljed ekonomske krize u 2009. godini došlo je do smanjenja preduzetničkih aktivnosti, što je rezultiralo smanjenjem TEA indeksa na 5,6%. Prema podacima iz 2002. godine mala i srednja preduzeća u Hrvatskoj su činila 98,9% ukupnog broja preduzeća,53,5% zaposlenosti i 44,2% ukupnog prihoda, te su sa oko 60%učestvovala u ukupnom prihodu ostvarenom od izvoza.163

Sektor mikro, malih i srednjih biznisa u Hrvatskoj je

opterećen hroničnim deficitom obrazovnih programa iz oblasti preduzetništva, kao i nerazvijenim finansijskim tržištem za zadovoljavanje potreba mikro, malih i srednjih biznisa. Kulturne i društvene norme nedovoljno podržavaju preduzetničku kulturu pa se preduzetnici vrlo često pogrešno doživljavaju kao ljudi koji se žele brzo obogatiti i koji djeluju na granici dopuštenog.

U Srbiji je prema zvaničnoj statistici na kraju 2009. godine bilo ukupno 76.394 preduzeća, od čega 75.729 ili 99,1% malih i srednjih preduzeća. Prema najnovijim ažuriranim podacima Agencije za privredne registre trenutno u Srbiji ima oko 86.000 preduzeća koja mogu biti kategorizirana kao mala i srednja. Po pitanju zapošljavanja na kraju 2009. godine sva preduzeća u Srbiji su zapošljavala ukupno 1,138 miliona ljudi, od čega su mala imala 366.516, srednja 256.890 i velika514.406 zaposlenih. U preduzećima sa čistom privatnom svojinom bilo je 407.819 zaposlenih, od čega 278.264 u malim,71.879 u srednjim i 57.694 u velikim preduzećima.

Na kraju 2009. godine privatnih malih i srednjih preduzeća je bilo 52.441, od toga 44.769 sa manje od 10 zaposlenih, tako da se sa pravom može zaključiti da je i u Srbiji mikropreduzeće najdominantniji tip organiziranja preduzetničkih aktivnosti.164

Prema izvještaju Privredne komore Srbije o sektoru malih i srednjih preduzeća u 2006. godini, mala i srednja preduzeć su predstavljala najprofitabilniji dio privrede Srbije sa stopom profitabilnosti od 38,9%, što je iznad prosjeka privrede (36,0%) i velikih preduzeća (33,2%). Najprofitabilnija preduzeća su društva sa ograničenom odgovornošću u svim oblicima i veličinama, kao i ortačka mala i srednja preduzeća.

19.Karakteristike preduzetništva i malog biznisa u Srbiji i Makedoniji. Prema GEM istraživanju za 2009. godinu, Makedonija ima najveći TEA indeks u poređenju sa ostalim evropskim zemljama koje su učestvovale u ovom istraživanju. TEA indeks za Makedoniju je iznosio 14,5%. Polovinu ove vrijednosti predstavlja preduzetništvo iz nužde, a drugu polovinu preduzetništvo iz prilike. Stanovništvo Makedonije ima pozitivnu percepciju po pitanju preduzetništva, što dokazuje podatak da 80% ispitanika smatra preduzetništvo poželjnim izborom karijere. Odnos između žena i muškaraca preduzetnika je u korist muškaraca. Ovaj svojevrsni jaz u Makedoniji je značajnije izražen u odnosu na ostale zemlje u regiji, dok je, sa druge strane, broj mladih preduzetnika u porastu. Podaci o malim i srednjim preduzećima u Makedoniji pokazuju da je njihov broj u kontinuiranom porastu, da bi u 2007.

godini taj broj iznosio 50.965 (99,8%), što ih čini vrlo značajnim učesnicima ekonomskog razvoja i kreatorima većine raspoloživih radnih mjesta. U 2007. godini sektor malih i srednjih preduzeća je zapošljavao 79% ukupne radne snage. Skoro 99% preduzeća u Makedoniji je registrirano kao mali biznisi, koji zapošljavaju 55% zaposlenika privatnog sektora. Najveći broj ovih biznisa je u sektoru veleprodaje i maloprodaje, dok je najveći broj zaposlenih u sektoru proizvodnje (35,6%).

20.Karakteristike preduzetništva i malog biznisa u BiHUprkos velikom značaju, posebno za zemlje koje namjeravaju pristupiti EU, preduzetništvo je skoro potpuno zanemareno u BiH, gdje je tradicionalno država preuzimala odgovornost za zapošljavanje putem velikih industrijskih i poljoprivrednih kombinata.

Mnogi faktori, kao što su poslijeratna kriza, nedovršena privatizacija, tranzicija, povećanje konkurencije, doveli su do značajnog pada proizvodnje i zaposlenosti, kao i do propadanja velikog broja preduzeća. Usvajanje i prilagođavanje novim tržišnim principima svjetske ekonomije prouzrokovalo je porast stope nezaposlenosti i gubitak velikog broja radnih mjesta. Mnogi privredni giganti po kojima je BiH bila prepoznatljiva u bivšoj Jugoslaviji su u potpunosti uništeni i obezvrijeđeni, bez ikakve perspektive za revitalizaciju.

Trenutna socijalna pozicija bosanskohercegovačkog stanovništva je izuzetno teška i ilustriraju je sljedeći faktori:

• Više od polovine stanovništva je van procesa rada i mogućnosti da svojim radom osigurava egzistenciju sebi i svojoj porodici. Prema mjerilima Međunarodne organizacije rada stopa nezaposlenosti u BiH, dakle zbirno, uzimajući stanje u oba entiteta, iznosi oko 40%, što čini 15% radnosposobnog stanovništva. To je daleko najveći broj nezaposlenih u evropskim zemljama. Ako se ovom doda broj osoba koje koriste boračko-invalidsku zaštitu, kao i korisnika raznih oblika socijalne zaštite, onda se dobija izuzetno teška slika socijalnog stanja stanovništva BiH.

• Veliki broj stanovnika ne živi od vlastitog rada i izvora koji su rezultat rada, posebno u poljoprivredi, jer nisu u mogućnosti da obrađuju vlastitu zemlju, koja im nije vraćena u posjed.

• Izuzetno je veliki broj penzionera u odnosu na broj zaposlenih, tj. manje je onih koji svojim doprinosom finansiraju penzione fondove.

• Veliki je broj nezaposlenih radnika, koji formalno imaju status

zaposlene osobe ali se zbog nepotpune pravne uređenosti evidentiraju kao zaposlene osobe, na čekanju. Takvih je prema sadašnjim rješenjima u BiH oko 200.000.

• U procesu vlasničke pretvorbe i tržišnog zapošljavanja, preko 80.000 sada zaposlenih radnika u BiH će, prema procjenama sindikata, ostati bez posla

21.GEM – objasniti pojam i metodologiju.Global Entrepreneurship Monitor-GEM. Ovaj konzorcij, kao najveći svjetski akademski istraživački projekat o preduzetništvu, ima za cilj osiguranje visokokvalitetnih informacija o globalnim preduzetničkim aktivnostima i baziran je na harmoniziranoj procjeni nivoa preduzetničkih aktivnosti za sve zemlje učesnice, kako bi se sagledala uloga preduzetništva u rastu nacionalnih ekonomija.

Svojim osnivanjem 1999. godine GEM je otpočeo istraživački rad u deset zemalja, da bi istraživanje u 2009. godini bilo obavljeno u 59 zemalja, što dovoljno svjedoči o globalnom značaju ovog konzorcija.178

Opći cilj GEM istraživanja je razvoj zajedničkih indikatora za praćenje preduzetničke aktivnosti u vremenu i prostoru, a time i izgradnja konzistentne podloge za intervencije u oblasti politike, s ciljem poboljšanja uvjeta od kojih zavisi preduzetnički kapacitet neke zemlje.

Kada je riječ o samoj metodologiji, istraživanje GEM se bazira na podacima prikupljenim iz tri izvora:180

• podaci prikupljeni anketiranjem reprezentativnog uzorka odrasle populacije (eng. Adult Population Survey-APS)• podaci prikupljeni anketiranjem i intervjuiranjem eksperata iz područja preduzetništva (engl. National Experts Survey-NES)• podaci prikupljeni iz standardiziranih sekundarnih međunarodnih baza podataka.

22.TEA – objasniti pojam i vrste. Među najvažnijim GEM rezultatima mjerenja preduzetničke aktivnosti svakako je Total Entrepreneurial Activity (TEA) Index. Ovaj indeks prikazuje broj odraslih lica na 100 stanovnika involviranih u novoosnovanim firmama ili mladim preduzećima, ili i jednim i drugim.

ovaj indikator se računa na identičan način u svim zemljama učesnicama GEM istraživanja i to putem telefonskog anketiranja reprezentativnog uzorka.

Ispitanicima se postavljaju tri pitanja koja su osnova TEA indeksa:

• Da li sami ili sa nekim dr ugim u zadnje vrijeme pokušavate započeti novi biznis nezavisno od vašeg trenutnog posla?

• Da li sami ili sa nekim drugim u zadnje vrijeme pokušavate započeti novi biznis kao dio vašega trenutnog posla?

• Da li ste sami ili sa nekim drugim trenutno vlasnik ili menadžer biznisa?