Download pdf - Isus Kao Povijesna Osoba

7/24/2019 Isus Kao Povijesna Osoba

1/23

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERAU OSIJEKU

ODJEL ZA KULTUROLOGIJU

ZAVRNI RAD

Osijek,14 rujna 2015. Danijel Milkovi

(datum predaje rada) (Ime i prezime)


2/23

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERAU OSIJEKU


ZAVRNI RAD

TEMA: Isus kao povijesna osoba

PRISTUPNIK: Danijel Milkovimedijska kultura, III. godina

Osijek, 14. rujna 2015. Ime i prezime

(datum predaje rada)

_______________________

(potpis)


3/23

Mentor: Predsjednik Odbora

za zavrne i diplomske ispite:

___________________ ____________________________

(potpis) (potpis)


ZAVRNI RAD,,Isus kao povijesna osoba

Prilog: Izraeno:12.9.2015.

Primljeno:

14.9.2015.

MENTOR: dr. sc. Ivica ola

KOMENTOR:

Mj: 9.

Broj priloga:0

PRISTUPNIK:

Danijel MilkoviOdjel za kulturologiju

Medijska kulturaIII. godina


4/23

1

SADRAJ:

1. Uvod 2

2. Isus Nazareanin 3

3. On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem 5

4. Hajdete za mnom i uinit u vas ribarima ljudi 7

5. Doi kraljevstvo tvoje 10

6. Hosana Sinu Davidovu 13

7. Kralj idova 14

8.

Trei e dan ustati od mrtvih 18

9. Zakljuak 19

10.Literatura 20


5/23

2

1. Uvod

Termin povijesni Isus se odnosi na pokuaje rekonstruiranja ivota i uenja Isusa iz

Nazareta koristei kritike povijesne metode uzimajui u obzir povijesne i kulturalneimbenike u vrijeme Isusovog ivota. Velika veina autora koja piu o Isusu prihvaaju

tezu da je Isus postojao, ali se njihova razmiljanja razlikuju u vjerovanjima i uenjima

Isusa kao i u tonosti injenica o njegovom ivotu. Unato tome postoje dvije

,,univerzalne istineu kojima se svi slau, a to su teze koje nam govore da je Ivan Krstitelj

krstio Isusa i da je Isus razapet po naredbi Poncija Pilata. Uvrijeeno je miljenje meu

autorima da je Isus bio idoviz Galileje u vrijeme mesijanskih i apokaliptinih

iekivanja. Nakon smaknua Ivana Krstitelja za kojeg se vjeruje da je bio Isusov mentor,Isus se aktivirao i poeo propovjedati po Galileji dvije do tri godine prije svoje smrti.

Problem s prouavanjem povijesnog Isusa jest taj to izvan Novog zavjeta nema skoro pa

nikakvih tragova o ovjeku koji e promjeniti tijek ljudske povijesti.

U ovom zavrnom radu u se pokuati dotaknuti nekih od najvanijih dogaaja u

Isusovm ivotu, od njegove mladosti o kojoj ima veoma malo informacija do njegove

smrti na Golgoti.


6/23

3

2. Isus Nazareanin

Drevni Nazaret se nalazio na strmim obroncima brda Donje Galileje. Nazaret je bio

majuno selo u kojemu je obitavala oko stotinja idovskih obitelji. U selu nije postojalasinagoga, kao niti ceste ili bilo kakva javna graevina. Stanovnici Nazareta posjeduju

skromne jednosobne kuice s dvoritem te malen komad zemlje koji obrauju jer je, bez

obzira na svoju struku ili vjetinu , svaki Nazareanin poljodjelac. Stanovnici ovog zabitog

sela su, bez iznimke, obraivai zemlje. Ovo brdsko naselje toliko malo da se ne spominje

niti u jednom idovskom izvoru prije treeg stoljea nae ere nema ga ni u hebrejskoj

Bibliji. Nazaret je takoer i mjesto gdje je Isus vjerojatno roen i odrastao. injenica da je

Isus potekao iz ovog zabaenog mjesta naseljenog siromani idovskim seljacima moda jejedina injenica o njegovu djetinjstvu u koju moemo biti donekle sigurni. Isusa se toliko

poistovjeivalo s Nazaretom da je tijekom ivota bio poznat jednostavno kao Nazareanin.

Imajui u vidu uestelost imena Isus, grad njegova roenja postao je osnovni nadimak.

(Aslan 2013, 51)

Matej (2:19) i Luka (2:1-21) tvrde da Isus nije roen u Nazaretu, ve u Betlehemu, iako

se Betlehem ne spominje nigdje drugdje u Novom zavjetu osim jednog stiha u Evanelju po

Ivanu (7:42), ak i nigdje drugdje u Mateju i Luki koji Isusa vie puta nazivaju

Nazareaninom.

Ivan govori kako je Isus koji se u poetku svog namjesnitva ograniio samo na

propovijedanje siromanim seljacima i ribarima u Galileji tijekom Blagdana sjenica zaputio u

Judeju. U poetku je Isus hodao meu gomilom i oslukivao to ona govori da bi joj se

naposlijetku otkrio. Isus im govori Tko je edan, neka doe k meni i pije., na to ljudi iz

gomile viu: Ovaj ovjek je mesija. Nazvati nekog mesijom u Palestini prvog stoljea nije

bila mala stvar. Nazvati nekog mesiju ili se proglasiti za mesiju se tada smatralo inom

izdaje. Mesija znai pomazani. Titula se odnosila na praksu polijevanja ulja i mazanje njime

nekoga kome je povjeren boanski poloaj: kralja (aul, David, Salomon), sveenika (Aaron)

ili proroka (Izaija, Elia) koji su imali poseban odnos s Bogom. Mesija se smatrao potomkom

kralja Davida ija je glavna uloga bila ponovo sagraditi Davidovo kraljevstvo i uspostaviti

naciju Izraela. Stoga je nazvati se mesijom u vrijeme rimske okupacije bilo jednako objavi

rata Rimu. idovi Isusova doba imali su razliite poglede na ulogu i funkciju mesije. Jedni su

vjerovali da e mesija biti provjetitelj koji e idovima vratiti staru mo i slavu, a drugi su


7/23

4

vjerovali da je mesija apokaliptina i utopijska figura koja e ponititi sadanji svijet i na

njegovim ruevinama izgraditi novi i pravedniji. Ipak meu veinom idova postojao je

konsenzus da bi mesija trebao biti potomak kralja Davida koji e osloboditi idove okupacije

i uspostaviti Boiju vladavinu u Jeruzalemu. Stoga nazvati Isusa mesijom je znailo smjestiti

ga na put prema sukobu, revoluciji i ratu s vladajuim snagama.

No postojao je problemdrevni spisi govore da mesija dolazi iz Betlehema, sela u kojem

je David ivio, dok je Isus iz Nazareta. Kako se onda ustalilo dananje miljenje da je Isus

roen u Betlehemu? Odgovor na to pitanje moemo pronai u tome to je zanimanje za Isusov

rani ivot poraslo tek nakon njegove smrti te se u dijelu rane kranske zajednice pojavila

hitna potreba da se popune nepoznanice u ranim Isusovim godinama. Neki idovi su koristili

njegovo roenje u Nazaretu kao dokaz da Isus ne moe biti mesija, stoga je Luka kako biuklonio kritike o Isusovom mesijanskom statusu ispriaopriu o popisu stanovnitva koji

smjeta Isusove roditelje u Betlehem u vrijeme njegova roenja. No Lukina pria o popisu

stanovnitva je puna greaka i kontradikcija (popis se odvijao u Judeji, Samairji i Idumeji, ali

ne i u Galileji; popis se vrio u svrhu oporezivanja u mjestu stanovanje, ne roenja, ...). Luka

smjeta Isusovo roenje u Betlehem zbog rijei proroka Miheja: A ti, Betleheme (...) iz tebe

e mi izai onaj koji e vladati Izraelom... (Mihej, 5:1) Luka predstavlja Isusa kao novog

Davida, kralja idova. Jednostavnije reeno, prie o djetinjstvu iz evanelja nisu povijesniprikazi niti ih kao takve treba itati. To su teoloke afirmacije isusova statusa kao Boijeg

pomazanika. Potomka kralja Davida. Obeanog mesije. (Aslan 2013. 56)

Stvarnog Isusasiromanog seljaka roenog izmeu 4. I 6. G. pr. n. e. u galilejskoj

provincijinjega traite u uruenim kuama od blata i cigle na strmim obroncima Nazareta.


8/23

5

3. On e vas krstiti Duhom Svetim i Ognjem

Nakon to je Jeruzalem uniten, a idovski narod protjeran zbog pobune protiv Rima u

prvom stoljeu nove ere, idov Ivan Marko uzima pero i sastavlja prve rijei evanelja ukojem pria o mesiji poznatom kao Isus iz Nazareta. ivot povijesnog Isusa ne poinje

njegovim udesnim roenjem ili opskurnom mladou, ve trenutkom upoznavanja s

Ivanom Krstiteljem.

Ivan Krstitelj putovao je itavom duinom rijeke Jordan kroz Judeju, Pereju, Betaniju i

Aenon. Putovao je i propovijedao apokaliptinu poruku da je kraj blizu. Kraljevstvo

Boje nadohvat je ruke, i jao si ga onim idovima koji smatraju da e ih njihovo navodno

podrijetlo od Abrahama spasiti nadolazeeg suda. (Aslan 2013, 97) Brojni ljudi su

dolazili sluati njegove propovijedi bogatai, sakupljai danka, vojnici,... Pria o

Krstitelju se proirila zemljom kao vatra. Kada bi ljudi stigli na mjesto njegove

propovijedi, skinuli bi odjeu i preli na istonu obalu rijeke gdje bi ih Ivan ekao i poveo

za ruku. Jednog po jednog bi uranjao u vodu. Kada bi izronili preli bi nazad na zapadnu

stranu rijeke Jordan ba kao to su to inili njihovi predci prije tisuu godina natrag u

zemlju koju im je Bog bio obeao. Time je krstio novu naciju Izraela: pokajniku,

iskupljenu, spremnu primiti kraljevstvo Boje.

Dotad je Isus bio nepoznati obraivazemlje i stolar koji je naporno radio u Galileji.

Kao i mnogi drugi idovi Isus je otiao na rijeku Jordan kako bi uo to Ivan Krstitelj ima

za rei te kako bi bio krten. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci:

primali su od njega krtenje u rijeci Jordanu ispovijedajui svoje grijehe... Onih dana doe

Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krtenje od Ivana... (Marko 1:5-9). Ivanovo

krtenje je predstavljalo oprotenje grijeha to znai da je Isusovo prihvaanje rituala

dolazilo od potrebe da se oiste njegovi grijesi. Takoer prihvaanjem tog rituala Isus je

primljen u Ivanov pokret kao jedan od njegovih uenika. No to je predstavljalo problem za

rane krane. Povijesna uloga Ivana Krstitelja morala se smanjiti. Treba zamijenitiuloge

dvojice mukaraca, Isus mora biti superioran, a Ivan inferioran. Stoga zapoinje polagana

regresija Ivanova lika iz prvog evanelja po Marku u kojem je opisan kao prorok i Isusov

mentor. Dva desetljea kasnije Matej ponavlja priu o Isusovom krtenju, ali dodaje neke

stvari kojese nisu nalazile u prii njegova prethodnika. Tako u Matejevoj verziji krtenja

Ivan odmah prepoznaje Isusa kao onog koji dolazi nakon mene te govori Ja vas krstim


9/23

6

vodom, On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.. Luka takoer pria o Isusovom

krtenju, ali ide korak dalje Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio,

rastvori se nebo... (Luka 3:21). Luka preskae bilo kakvo izvoditelja krtenja, nije Ivan

krstio Isusa, Isus je jednostavno krten. U Ivanovom evanelju smanjivanje vanosti Ivana

Krstitelja ide do te mjere da se za njega vie ne koristi titula Krstitelj. Krstiteljeva jedina

uloga u etvrtom evanelju jest svjedoiti Isusovu boanskom podrijetlu. (Aslan 2013,

103).Ovaj pokuaj smanjenja Ivanove vanosti otkriva potrebu da rana zajednica krana

ospori ono to povijesni dokazi pokazuju Isus je vjerojatno svoje namjesnitvo zapoeo

kao jedan od Krstiteljevih uenika.

Nakon svog krtenja Isus ostaje neko vrijeme u Judeji gdje propovijeda uiteljeve

rijei i krsti druge po uzoru na svog mentora. No rijei Ivana Krstitelja su imale snaanodjek, toliko snaan da ih se uplaio sin Heroda Velikog, Antipa, koji je kontrolirao

teritorij na kojem je Ivan propovijedao. Uplaen Ivanovom snagom i rastuom

popularnosti Antipa nareuje uhienje Ivana Krstitelja. Nakon to ga je uhitio, Antipa

optuuje Krstitelja za izdaju te ga alje u tvravu Maherus gdje je Krstitelj brzo ubijen

izmeu 28. I 30. Godine nae ere.

Poslije smrti svog mentora Isus naputa Judeju i vraa se kui u Galileju. Upravo e

tamo, meu svojim ljudima, Isus po uzoru na svog uitelja poeti propovijedati o

kraljevstvu Bojem i nadolazeem Bojem sudu. Prve rijei Isusova javnog namjesnitva

su jeka Ivanovih: Ispunilo se vrijeme, pribliilo se kraljevstvo Boje! Obratite se i

vjerujte evanelju! (Marko 1:15).). Isus nije samo oponaao Krstitelja, Isusova poruka

e biti mnogo revolucionarnija, a njegova zamisao o kraljevstvu Bojem puno radikalnija.


10/23

7

4. Hajdete za mnom i uinit u vas ribarima ljudi

Prva Isusova postaja nakon povratka u Galileju je bio Nazaret, njegovo rodno

selo gdje se nalazila njegova obitelj, ali se tamo nije dugo zadrao. Isus je svoje selo

napustio kao jednostavni stolar, a vratio se kao neto drugo. inilo se da njegova

zajednica jedva prepoznaje ovog putujueg propovjednika koji se pojavio u selu. Kada

su ga pokuali nagovorit da se vrati kui i nastavi s obiteljskim poslom on im je rekao:

Tko je majka moja i braa moja? izjavio je gledajui u okupljene ljude. Evo majke

moje, evo brae moje! Tko god vri volju Boju, on mi je brat i sestra i majka.

(Marko 3:33-35) Njegova obitelj je sporo prihvaala njegova uenja, ali povijesni

dokazi govore kako su naposlijetku povjerovali u njega i njegovu misiju. No za razliku

od obitelji susjedi su potpuno druga pria. Veinu susjeda su uznemiravala njegova

uenja i njegova prisustnost. Tako je Isus ubrzo postao izopenik u svom vlastitom

selu. Isus u Nazaretu nije mogao nai previe sljedbenika, nitko nije prorok u svom

rodnom gradu. Stoga Isus naputa Nazaret i odlazi u oblinje ribarsko selo Kafarnaum

na obali Galilejskog mora.

Kafarnaum je savreno odraavao nove ekonomske promjene koje je donijela

nova galilejska ekonomija pod Antipinom vladavinom i stoga je bio idealno mjesto za

poetak Isusovog namjesnitva. Primorsko selo od tisuu i pol ribara i poljodjelaca

postat e Isusova baza tijekom prve godine misije u Galileji. U vrijeme Isusova

dolaska ekonomija Kafarnauma je bila usredotoena na opskrbljivanje novih gradova

koji su niknuli oko njega. Problem je bio to je zarada od te poveane proizvodnje, kao

i u ostatku Galileje, bila izrazito neproporcionalna te je odgovarala velikim

zemljoposjednicima i kamatarima. Veina stanovnika Kafarnauma je u toj novoj

ekonomiji zaostala. Upravo tim ljudima se Isus obraa onima na rubu drutva, ije su

ivote unitile brze drutvene i ekonomske promjene koje su zadesile Galileju. No

Isusa nisu slijedili samo siromani i obespravljeni, nekoliko dobrostojeih ljudi je

financiralo njegovu misiju dajui mu smjetaj i hranu za njega i njegove sljedbenike.

Unato nekolicini bogataa koji su podupirali Isusa, njegova poruka je i dalje bila

osmiljena tako da bude izravan izazov upravo takvim bogatima i monima. Poruka je

bila jednostavna: Bog je vidio patnje siromanih, uo je njihove krikove boli i sada e

konano poduzeti neto u vezi s tim. Ivan je propovjedao uglavnom isto to i Isus, ali


11/23

8

razlika je to je ovu poruku u Galileju donio Galilejac koji je dijelio antijudejske i

antihramske osjeaje koji su dominirali provincijom.

Isusu nije dugo trebalo da oko sebe pone okupljati grupu istomiljenika,

veinom ljude koji su dolazili iz nezadovoljne mladei Kafarnauma, a upravo tamlade e postati njegovim prvim uenicima. (Isus je stigao u Kafarnaum s nekoliko

bivih uenika Ivana Krstitelja koji su nastavili slijediti Isusa nakon to je Ivan uhien)

Evanelje po Luki tvrdi da je bilo ukupno 72 uenika (Luka 10:1 12) i da je meu

uenicima bilo ena. Sva etiri evanelja govore o tome kako su te ene putovale s

Isusom od grada do grada (Marko 15:4041; Matej 27:5556; Luka 8:23, 23:49;

Ivan 19:25) i sluile mu od njegovih prvih dana u Galileji do posljednjeg daha na

Golgoti. Meu tih 72 uenika postojala je unutarnja jezgra uenika i svi su bilimukarci s posebnom ulogom u Isusovoj misiji. Bili su poznati kao Dvanaestorica.

Braa Jakov i Ivan; Filip iz Betsaide koji je bio uenik Ivana Krstitelja, ali je nakon

njegova uhienja preao Isusu (Ivan 1:35 44); Andrija za kojeg se smatra da potjee

iz Kafarnauma; Andrijin brat imun, uenik kojeg e Isus nazvati Petrom; Matej;

Juda; Jakov; Toma koji e postati slavan po sumnji u Isusovo uskrsnue; Bartolomej;

drugi imun poznat kao zelot to govori o njegovoj posveenosti vjeri; i Juda

Ikariot za kojeg evanelja tvrde da je izdao Isusa. Dvanaestorica e postati glavninositelji Isusove poruke, apostoli poslani u susjedne gradove i sela kako bi

propovjedali neovisno i bez nadzora. (Luka 9:16) ...Dvanaestorica su imala vie

simboliku ulogu, onu koja e se pokazati kasnije tijekom Isusova namjesnitva. Jer e

postati predstavnicima dvanaest plemena Izraela, plemena koja su davno unitena i

ratrkana. (Aslan 2013, 111)

Evanelja nam govore da su oni koji su uli bili zaprepateni Isusovim

propovijedima, ne toliko zbog rijei (iako je tada samo nagovijetao dolazakkraljevstva nebeskog kao njegov uitelj prije njega) ve zbog karizmatinosti s kojom

je propovijedao. Ta uio ih je kao onaj koji ima vlast, a kao njihovi pismoznanci

(Matej 7:28; Marko 1:22; Luka 4:31) Za razliku od Krstitelja koji je vjerojatno

odrastao u obitelji sveenika, Isus je bio seljak. Govorio je kao seljak te je poduavao

na aramejskom, na narodnom jeziku. Njegov autoritet nije poivao na autoritetu

knjikih moljaca i sveenike aristokracije. Njihov autoritet je dolazio od veze s

Hramom, dok je autoritet Isusa dolazio izravno od Boga. Od prvog ulaska u seoskusinagogu Isus je poeo izazivati njihov autoritet Bojih predstavnika na zemlji. Mali


12/23

9

broj susreta koje je Isus imao sa sveenstvom i uenom elitom koja je poznavala

Zakon (pismoznanci) zavravao je sukobom. Tijekom razbijanja Hrama Isus o njima

govori kada kae: Moj ste dom pretvorili u lopovsku jazbinu?. Jer ne govori o

trgovcima i mjenjaimau svom bijesu dok razbija kaveze i prevre stolove. Govori o

onima koji najvie profitiraju od hramske trgovine i o onima koji to ine preko lea

siromanih Galilejaca kakav je i on sam. Poput prethodnih propovjednika koji su se

predstavljali kao mesije Isua ne brine pogansko carstvo koje okupira Palestinu koliko

ga brine korumpirano sveenstvo koje je okupirao Hram Boji. I Rim i visoko

sveenstvo e poeti Isusa smatrati prijetnjom, i jedni i drugi e traiti njegovu smrt,

ali nema sumnje da glavni antagonist u evaneljima nije daleki car u Rimu, ve visoko

sveenstvo i sveenik Kajfa koji e pokrenuti plan da se Isusa pogubi upravo zbog

prijetnje koju predstavlja Hramu. (Marko 14:12; Matej 26:5766; Ivan 11:4950)

Kako se Isusova rije irila, sveje vie odraavala dubok antagonizam prema visokom

sveenstvu i judejskom vjerskom poretku. Tako je Isus izjavio: uvajte se

pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva

sjedala u sinagogama i proelja na gozbama.

Isusovu slavu vie nije bilo mogue zadrati u Kafarnaumu, vijesti o lutajuem

propovjedniku su se irile regijom, a u svakom gradu i selu u koje je Isus doao gomilesu rasle jer su ljudi dolazili odasvud. I dok su uenici Isusa naposlijetku prepoznali

kao obeanog mesiju i nasljednika Davidova kraljevstva, Rimljani su ga smatrali

pretedentom na mjesto kralja idova, a pismoznanci i visoki sveenici svetogrdnom

prijetnjom njihovoj kontroli nad kultom idova.


13/23

10

5. Doi kraljevstvo tvoje

Sredinja tema i poruka Isusova kratkog trogodinjeg namjesnitva jest obeanje

kraljevstva Bojeg. To je prvo to je propovjedao nakon to se odvojio od Ivana Krstitelja.

Pokajte se, kraljevstvo Boje je blizu. (Marko 1:15). Ta fraza je temelj molitve koju je

Ivan nauio Isusa, a Isus svoje uenike: Oe na koji jesi na nebesima, svetis e ime tvoje.

Doi kraljevstvo tvoje... (Matej 6:9 13; Luka 11:12) Ipak kraljevstvo Boje u

Isusovim uenjima nije kraljestvo koje postoji na kozmikoj ravnini. Oni koji tvrde

drugaije ukazuju na nepouzdan odlomak u evanelju po Ivanu u kojem Isus navodno

govori Pilatu: Kraljevstvo moje nije od ovog svijeta (Ivan 18:36). Ne samo daje to

jedini odlomak u evaneljima u kojem Isus iznosti tu tezu ve je rije o nepreciznom

prijevodu s izvornog grkog. Fraza ouk estin ek tou kosmou moda se bolje prevodi kao

nije dio ovog reda/sustava {vlasti}. ak i ako prihvatimo povijesnu tonost odlomka (a

malo znanstvenika to ini), Isus nije tvrrdio da je kraljevstvo Boje nezemaljsko; kae da

nije nalik niti jednom kraljevstvu ili vladi na zemlji. (Aslan 2013, 125) Ako kraljestvo

Boje nije posve nebesko niti eshatoloko, onda ono to Isus predlae mora biti pravo

kraljevstvo, fiziko i pristuno. Stvarno kraljevstvo s pravim kraljem koje treba uspostaviti

na zemlji. To je nain na koji su idovi shvaali njegovu poruku.

Isusova ideja Bojeg kraljevstva bila je donekle posebna i jedinstvena, ali nikako nije

bila nepoznata njegovoj publici. Isus je jednostavno ponavljao ono to su zeloti i mesije

propovijedali godinama prije njega. Kraljevstvo Boje je bilo izraz za ideju Boga kao

jedinog suverena, jednog i jedinog kralja, ne samo nad Izraelom ve nad cijelim svijetom.

Isto to uvjerenje je oblikovalo temelje gotovo svakog idovskog pokreta otpora, od

Makabejaca koji su zbacili vladavinu Seleukida 164. G. pr. n. e., do radikala i

revolucionara koji su se odupirali rimskoj okupaciji. ak je i posljednji propali mesija,

imun bar Kokhba, koristio istu frazu 132. G. n. e. pozivajui na borbu za slobodu od

strane vladavine. to bi znailo da se Isusovo vienje Bojeg suvereniteta nije toliko

razlikovalo od vienja proroka, bandita, zelota i mesija koji su doli prije njega, a i nakon

njega. Njegovo vienje Boje vladavine se nije mnogo razlikovalo od vienja Ivana

Krstitelja, no ono to je razlikovalo Isusovo i Ivanovo vienje je to da je Isus smatrao da

Boja vladavina ne trai samo unutranju preobrazbu prema pravdi ve i potpunu promjenu

dotadanjeg politikog, vjerskog i ekonomskog sustava. Blago vama, siromasi: vae je


14/23

11

kraljevstvo Boje! Blago vama koji sada gladujete: vi ete se nasititi! Blago vama koji

sada plaete: vi ete se smijati. (Luka 6:20 21) Te rijei predviaju novi radikalni

svjetski poredak. Poredak u koje slabi postaju jaki, gladni nahranjeni, a siromani bogati.

Bogatstvo se iznova dijeli, a dugovi otkazuju. Prvi e biti posljednji, a posljednji prvi.

(Matej 5:312; Luka 6:2024)

Znaenje Isusovih rijei je jasno kraljevstvo Boje e biti osnovano na zemlji, Bog

je na rubu vraanja slave Izraelu, ali Boja se obnova ne moe zbiti bez unitenja

postojeeg reda. Kraljestvo Boje je poziv na revoluciju, a koja revolucija moe proi bez

nasilja i krvoprolia? Kako drugaije uspostaviti kraljevstvo Boje na zemlji koju okupira

strana carska prisutnost osim putem sile? Svi neuspijeli mesije i proroci prije Isusa su to

znali i nisu oklijevali koristiti nasilje, no pitanje je: je li Isus mislio da je nasilje potrebno

da se dovede Boja vlast na zemlju? Za one koji promatraju Isusasa povijesnog stajalita

nema vanijeg pitanja. Danas ustaljena slika Isusa mirotvorca koji je volio svoje

neprijatelje i okretao drugi obraz je izgraena temelju propovjednika kojeg nije

zanimao politiki turbulentan svijet u kojem je ivio. No ta slika Isusa je potpuno

pogrena. Povijesni Isus imao je mnogo sloeniji odnos prema nasilju. Nema dokaza da

je Isus sam otvoreno zagovarao nasilna djela. Ali svakako nije bio pacifist. (Aslan 2013,

128) Ne mislite da sam doao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam doao donijeti mir, negoma. (Matej 13:34; Luka 12:51)

Zbog idovske pobune koja je uguena u krvi i Jeruzalemovog unitenja 70. Godine,

rana je Kranska crkva oajniki pokuavala odmaknuti Isusa od zelotskog nacionalizma

koji je doveo do pobune i unitenja Jeruzalema. Stoga su izjave poput ljubite svog

neprijatelja i okrenite drugi obraz oiene od svog idovskog konteksta kako bi ih se

mogli pridravati svi narodi neovisno o etikim, kulturnim ili vjerskim uvjerenjima. No

ako elimo znati u to je Isus uistinu vjerovao, ne smijete zaboraviti injenicu da je onprije svega bio idov, a kao idova zanimala ga je samo sudbina brae idova. Poslan

sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova (Matej 15:24). Svojim uenicima je

naredio da ire dobre vijesti samo sa idovima K poganima ne idite i ni u koji

samarijski grad ne ulazite. (Matej 10:5 6). Nemojmo zaboraviti ni da je jedini Bog

kojeg je Isus poznavao i tovao isti onaj Bog koji je neprekidno zapovijedao potpuni

pokolj svakog stranog mukarca, ene i djeteta koji okupiraju zemlju idova, Bog koji

razbija glave neprijateljima i potie ratnike da stopala kupaju u njihovoj krvi i ostavljajutrupla da ih pojedu psi. (Psalami 68:2123) Stoga su njegove zapovijedi da volite svoje


15/23

12

neprijatelje i da okrenete drugi obraz usmjerene idovima kao model miroljubivih

odnosa u idovskoj zajdnici. Te zapovijedi nemaju nita s nainom odnoenja prema

strancima koji su okupirali Boju zemlju.Niti zapovijeda da se ljube neprijatelji niti

zapovijed za okretanjem drugog obraza nisu bili poziv na nenasilje i neotpor. Isus je

shvaao da se Boji suverenitet mora ostvariti putem sile.

Kao dio priprema za uspostavu kraljevstva Bojeg na zemlji Isus je odabrao dvanaest

apostola. Simbolika dvanestorice apostola je ta to su idovi Isusova vremena vjerovali da

e doi dan kada e se ponovo uspostaviti dvanest plemena Izraela i uspostaviti

jedinstvenu naciju. Izabirui dvanaestoricu Isus signalizira da je stigao dan koji su ekali,

dan kada e Gospod slomiti jaram s njihova vrata i lance njihove raskinuti (Jeremija

30:8). Ponova obnova i uspostava istinskog naroda Izraela je konano nadohvat ruke.Kraljevstvo Boje je ovdje. To to je Isus uinio je bila iznimno drska i provokativna

poruka.

Odreivanje Dvanaestorice je toliko opasan in da je Isus izgovorio: Hoe li tko za

mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom. (Marko

8:34) To nije izjava samonijekanja kako se esto interpretira. Kri je kazna za pobunu, a

ne simbol samoodricanja. (Aslan 2013, 131) Isus upozorava uenike da e njihov status

utjelovljenja dvanaest plemena Rim shvatiti kako pobunu, a kazna za pobunu je raspee.

Isus je svjestan toga te neprestano podsjea uenike na ono to ga oekuje: odbacivanje,

hapenje, muenje i pogubljenje (Matej 16:21, 17:22 23, 20:1819; Marko 8:31, 9:31,

10:33; Luka 9:22, 44, 18:3233). On je znao da je njegovi novi svjetski poredak toliko

radikalan, revolucionaran i opasan, da je jedini zamislivi odgovor Rima uhienje i

pogubljenje.


16/23

13

6. Hosana Sinu Davidovu

Isus je shvaao opasnost svojih rijei i ambicija te je htio izbjei sudbinu prethodnih

mesija koji su pokuali traiti kraljevsku titulu. Pokuavao je obuzdati sve objave da je on

mesija i odabrao manje agresivniju tituli Sina ovjejeg. Neovisno o tome kako je Isus

promatrao samog sebe, ostaje injenica da Isus nije uspio uspotaviti kraljestvo Boje. To je

predstavljalo problem ranoj Crkvi. Ili je Isus jo jedan neuspijeli mesijia ili je ono to se

oekivalood mesije treba promjeniti. Tako rana Crkva mijenja znaenje mesije kao nekog

vjenog, predodreenog, nebeskog i boanskog Sina ovjejeg, onog ije kraljevstvo nije

ovaj svijet. Ali njegovo kraljevstvo je uvelike s ovog svijeta. Iako se isprva ideja da siromani

galilejski seljak trai kraljevsku titulu ini smijena, nije nita udnija od ideja prethodnih

mesija - Jude Galilejca, imuna bar Giore, Menahema i ostalih. Jednako kao i oni, Isus svoje

tenje za kraljevstvom nije temeljio na moi i bogatstvu, niti vojnoj sili koja bi se mogla

suprotstaviti rimskoj snazi. Koristio je ono to su koristili i mesije prije njega, ono to e

godinama nakon njegove smrti napokon istjerati Rimsko Carstvo iz Jeruzalemaidovski

fanatizam, gorljivost.

Pribliava se svetkovina Pashe, slavlje Izraeovla osoboenja od poganske vlasti. Isus

konano ima priliku odnijeti svoju poruku u Jeruzalem gdje e izravno izazvati vlasti Hrama i

rimske nadglednike kako bi im pokazao tko zaista vlada Svetom zemljom. Isus u grad ne

dolazi kao obian hodoasnik, on dolazi kao pravi kralj Jeruzalema on dolazi zatraiti Boje

prijestolje. A jedini nain na koji kralj moe ui u Jeruzalem jest uz oduevljeno mnotvo koje

mae maslinovim granicama, polaui ogrtae na tlo pred njima i viui, Hosana Sinu

Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! (Matej 21:9; Marko 11:9 10;

Luka 19:38)


17/23

14

7. Kralj idova

Bijesna gomila mae maevima, bakljama i drvenim palicama, poslana od strane visokih

sveenika i starjeina. Poslana sa jednim ciljemuhititi Isusa u njegovom skrovitu u

Getsemanskim vrtovima. Isus je to oekivao, zato se i skriva sa svojim uenicima u tami

vrtova. Ali gomila tono zna gdje se oni nalaze. Dojavio im je to Juda Ikariot, jedan od

Dvanaestorice. Nakon kratkog i uzaludnog otpora uenici su prisiljeni napustiti uitelja i

pobjei dok je Isus uhien, vezan i odvuen u grad kako bi se suoio sa svojim tuiteljima.

Dovode ga pred pismoznance, starjeine, sveenike i visokog sveenika Kajfu kako bi

odgovorio na prijetnje koje je izrekao Hramu. Prijetnje Hramu su smatrane veoma ozbiljno jer

je Hram jedini izvor kulta idova i temeljni simbol rimske vlasti nad Judejom. Isus odbija

odgovoriti na optube jer nema odgovora koji moe dati. Ipak, javno je i opetovanoprijetio

Hramu vie puta zaklinjui se da nee se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen (Marko

13:2) Isus je u Jeruzalemu bio tek nekoliko dana, a ve je uspio izazvati nerede u hramu

razbijajui hramski inventar. Tri godine je bijesnio protiv sveenstva, prijetio njihovoj moi.

Obeavao je da e njegovo kraljevstvo izbrisati cijelu sveeniku klasu. Sama njegova misija

je bila zasnovana na unitenju postojeeg reda i uklanjanju moi svake osobe prisutne na

njegovom sasluanju. to je uope i mogao reiu svoju obranu?

Isus je proveo no vezan kako bi se ujutro pojavio pred Poncijem Pilatom. Poncije

Pilat je bio guverner Judeje te je njegova odgovornost bila da uva red u Jeruzalemu u ime

cara. Jedini razlog zato bi siromani seljak iz Galileje bio doveden pred njega jest

ugroavanje tog reda. Povijesne knjige nam govore da Pilat nije bio sklon suenjima. U svojih

deset godina vladanja Jeruzalemom Pilat je jednostavnim potezom pera slao tisue i tisue

ljudi na kri. Stoga je Isusovo pojavljivanje pred Pilatom bilo na granici uda, pogotovo pravo

na suenje. Ili je prijetnja koju je Isus predstavljao stabilnosti Jeruzalema bila tako velika da

je on jedan od tek aice idova koji su dobili priliku stajati pred Pilatom i odgovarati za

svoje navodne zloine ili je takozvano suenje pred Pilatom ista izmiljotina. (Aslan 2013,

150) Posoji razlog da sumnjamo u ovo suenje. Cijela ta scena ima dah teatra. Nakon svog

razgovora s Isusom, Pilat dovodi Isusa pred idove zajedno s banditom Abasom koji je bio

optuen da je ubio rimske uvare u Hramu. Prema Marku, obiaj je bio da guverner tijekom

Pashe pusti jednog zatvorenika idovima, onog kojeg oni sami zatrae. Pilat je upitao gomilu

kojeg zatvorenika ele Isusa ili Bar Abasa, a gomila je odabrala ubojicu Abasa i zatraila


18/23

15

raspinjanje Isusa. Zato? udi se Pilat kojeg boli to mora osuditi nevinog seljaka na smrt.

Ta ta je zla uinio? Ali gomila jo glasnije trai Isusovu smrt. Raspni ga! Raspni ga!

(Marko 15:120) Taj prizor nema ba puno smisla. Osim u evaneljima, ne postoji nikakav

povijesni dokaz da je postojao slian obiaj tijekom Pashe od rimskog guvernera. Takoer je

nevjerojatan portret Poncija Pilata koji je bio poznat po svom prijeziru prema idovima,

odbacivanju njihovih rituala i slanju u smrt tisua ljudi bez ikakvog aljena. Pilat je bio toliko

ozloglaen da je u Rim poslana formalna prituba na njega. Stoga se ini udnim da bi on

posvetio trenutak svog vremena razmiljajui o jednom idovskom buntovniku. Zato bi

Marka osmislio takav fiktivan prizor? Prizor kojeg bi publika odmah prepoznala kao laan.

Odgovor na to pitanje je zapravo veoma jednostavan. Marko ne pie za idovsku publiku, on

pie za publiku u rimu, gdje se i on sam nalazi. Njegovo evanelje je napisano mnogo mjeseci

nakon Jeruzalemovog unitenja 70. Godine. S unitenim Hramom idovi su mogli birati ili

e se drati svog vjerskog fanatizma i slijediti svoje mesije te tako odravati neprijateljstvo s

Rimom ili e svog mesiju preobratiti iz estokog nacionalista u miroljubljivog propovjednika

ije kraljevstvo nije ovozemaljsko.

U vrijeme kad je Jeruzalem uniten, kranstvo nije vie bilo sitna idovska sekta.

Nakon 70. Godine kranstvo se rairilo u Aleksandriju, Korint, Efez, Damask, Antiohiju i

Rim. Do kraja prvog stoljea kada su napisana sva evanelja, Rim i njegova intelektualnaelita su postali glavni ciljevi kranskog evanelizma. Za prilazak toj publici trailo se malo

kreativnosti. Stoga su iz Isusova ivota trebali bit uklonjeni svi tragovi revolucionalizma te je

trebalo osloboditi Rimljane svake krivnje za njegovu smrt. Mesiju su ubili idovi, a Rimljani

su samo bili pijun visokog sveenika Kajfe koji ih je izmanipulirao. Poncije Pilat je dao sve

od sebe da spasi Isusa, ali su idovi zahtjevali krv i nisu mu ostavili nikakvog drugog izbora

nego da ga poalje na kri. ...to se evanelja vie odmiu od 70. Godine i unitenja

Jeruzalema, to odsutnija i nevanija biva Pilatova uloga u Isusovom umorstvu. (Aslan 2013,

153) Doveli ste mi ovog ovjeka kao dabuni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne naoh

na njemu ni jedne krivice za koju ga optuujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on

nije poinio nita ime bi zasluio smrt. (Luka 23:13 15) Nakon toga Pilat ih triput

pokuava odgovoriti od krvoprolia, ali na kraju nevoljko pristaje i alje Isusa u smrt. Dok

alje Isusa u smrt, on mu se obraa: Ima vei grijeh onaj koji me predao tebi i time ga

oslobaa odgovornosti i svaljuje svu odgovornost na idovske sveenike. Tako je pria koju

je Marko osmislio samo u evaneoske svrhe kako bi krivnju zbog Isusove smrti maknuo s

Rima, prolaskom vremena rastegnuta do apsurda i putem postala osnovom za dvije tisue


19/23

16

godine kranskog antisemitizma. (Aslan 2013, 154) No nije bilo nemogue da Isus dobije

kratak razgovor s Pilatom. Ali samo ako bi veliina njegovih zloina traila posebnu panju.

Isus ipak nije bio obian buntovnik. Njegov teatralni ulazak u Jeruzalem praen gomilom koja

ga proglaava kraljem, njegovo izazivanje nereda u Hramu i koliinaljudi koja je poslana u

Getsemanske vrtove da ga uhiti govori o tome da su vlasti njega smatrane ozbiljnom

prijetnjom stabilnosti Judeje. Ali svako suenje koje bi Isus dobio bilo bi kratko i povrno.

Kao i sa svime ostalim u evaneljima, pria o uhienju, suenju i pogubljenju napisana je

kako bi dokazala da je Isus obeani mesija. Nije vana injeninost ni povijest, vana je

kristologija.

Raspee je bilo rasprostranjen i dosta est nain pogubljena u drevnom svijetu.

Koristili su ga Perzijanci, Indijci, Asirci, Skiti, Rimljani i Grci. Tajna njegove

rasprostranjenost moe biti i u njegovoj jeftinoi. Moglo se izvesti bilo gdje, potrebno je bilo

samo stablo. Raspee je bilo toliko esto u Rimskom Carstvu da je meu graanima rije

kri (crux) postala popularnim i vulgarnim izrazom, slino onim ubij se. Svrha raspea

nije bila samo ubiti kriminalca, ve dati primjer kako e zavriti svi koji prkose dravi. Zbog

toga su se raspea uvijek obavljala u javnosti na kranjima, u kazalitima, na brdima i

povienim mjestima, svuda gdje su bila lako vidljiva stanovnitvu. itava svrha raspea je

bila poniziti rtvu i uplaiti ostale ljude. Raspee je za Rim bilo vie od smrtne kazne, ono jebilo podsjetnik na ono to se dogodi kada se izazove Carstvo i zato jebilo rezervirano samo

za najtee politilke zloine: izdaju, pobuni, veleizdaju. Da o Isusu iz Nazareta ne znamo nita

osim injenice da ga je Rim bio razapeo, znali bismo sve to trebamo o tome tko je bio, to je

bio i zato je zavrio pribijen na kri.(Aslan 2013, 156) Evanelje govore da je Isus razapet

uz ostale bandite (lestai), ali rije bandit tada nije oznaavala ono to oznaava danas, u

Palestini prvog stoljea bandit se smatrao pobunjenikom protiv drave, revolucionarom. Da je

Isus bio optuenza blasfemiju, onda bi ga doekala potpuno drugaija sudbina jer tad Tora

vrlo jasno propisuje kaznu: Tko izgovori hulu na ime Jahvino, neka se smakne neka ga sva

zajednica kamenuje.. (Levitski zakonik 24:16) idovi nisu kamenovali Isusa zbog

blasfemije, Isusa su ubili Rimljani zbog pobune. Pilat se Isusom pozabavio jednako kao i

svaki drugim idovskim pobunjenikom koji mu je doao poslao ga je na kri. Sve se to

dogaalo dok je bila Pasha, vrijeme povienih napetosti u Jeruzalemu zbog silnih hodoasnika

koji preplavljuju grad. Svaka naznaka nevolje se odmah rjeavala, a Isus je svakako bio

nevolja.


20/23

17

Nakon to ga je Pilat osudio, Isus bi bio odveden u dvorite tvrave gdje bi bio skinut

do gola, vezan na kolac i divljaki bievan, to je bio obiaj sa svim osuenima na kri.

Nakon toga Isus bi bio prisiljen sam nositi kri na brdo smjeteno izvan Jeruzalema, hodajui

istom onom cestom kojom je uao nekoliko dana ranije kao kralj. Svaki hodoasnik koji je

tada ulazio u Jeruzalem mogao je viditi Isusa i svjedoiti njegovoj patnji i podsjetiti se to se

dogodi onima koji prkose moi Rima. Isusova zapea i stopala bi bila pribijena eljeznim

iljcima na kri. Smrt bi brzo dola. Nakon nekoliko sati, njegova plua bi se umorila i on bi

izdahnuo.

I tako bi, na pustom brdu punom krieva, okruen vikom i uzdasima umiruih

kriminalaca oko sebe, mesija poznat kao Isus iz Nazareta doekao isti kraj kao i svaki mesija

prije i poslije njega. Jedina razlika je to ovaj mesija nee biti zaboravljen.


21/23

18

8. Trei e dan ustati od mrtvih

Bilo je to esti sat dana, trei poslije podneva, dan prije abata kada je Isus iz Nazareta

izdahnuo. Isusov kraj bi bio brz i neprimjetan da nije bilo aice uenica koje su stajale u dnu

brda i plakale, gledajui svog ranjenog uitelja.

Nakon toga uenici su imali ispit vjere. Raspee je oznailo kraj njihova sna o promjeni

postojeeg sustava, kraljevstvo Boje nee biti uspostavljeno na zemlji kako je Isus obeao.

Siormani nee zamjeniti mjesta s bogatima, a rimska okupacija svete zemlje nee biti

prekinuta. Isusovim uenicima nije preostalo nita drugo nego da odbace svoje revolucionarne

aktivnost i pou svojim selima i farmama. A tada se dogodilo neto udesno, Isus je uskrsnuoiz mrtvih.

Isusovo je uskrsnue povjesniarima iznimno teka tema za razgovor zato to ispada iz

spektra analize povijesnog Isusa. Stoga u ovom radu neu ulaziti u sferu Isusova uskrsnua.


22/23

19

9. Zakljuak

Isus je bio ovjek koji je ivjei u turbulentnom svijetu prkosio brutalnoj rimskoj

okupaciji. idovski seljak i revolucionar koji je izazvao vladavinu najmonijeg carstva

koje je svijet ikad poznavao. Smjestio se na put mnogih mesija prije njega, ali je poput

njih svoj put zavrio jednako kao oni.

Da sumiramsmatram da je Isus definitivno postojao, njegovo postojanje nikad nije

bilo ni upitno, no ne smatram da je bio sin Boji. Bio je revolucionar koji nije uspio u

svome naumu, ali nije ni slutio kolika e njegova uloga zapravo biti velika u budunosti.

U jednu ruku on je uspio u svome naumu da promijeni svijet, samo to ga nije promjeniosvojim revolucionarnim metodama ili radikalnim mjerama protiv bogatih i privilegiranih,

promjenio je svijet samim svojim postojanjem.


23/23

20

10.Literatura

Aslan, Reza: 2013. Zelot, ivot i vrijeme Isusa iz Nazareta, Zagreb, Profil

Hengel, Martin: 1977. Crucifixion in the Ancient World and the Follz of the Message of the

Cross, Philadelphia, Fortress Press

Maroevi, ura tehniki urednik: 1969. Biblija, Stari i Novi zavjet, Zagreb, Svjetlost

Telushkin, Joseph: 1991. Jewish literacy, New York, William Morrow and Co.

Zeitlin, Solomon: 1964. Who Crucified Jesus?, New York, Bloch

biblegateway.com: 2015.,https://www.biblegateway.com(11. rujna 2015. godine)

jewishvirtuallibrary.org: 2014.,https://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Judaism/revolt.html

(11 rujna 2015 godine)
https://www.biblegateway.com/https://www.biblegateway.com/https://www.biblegateway.com/https://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Judaism/revolt.htmlhttps://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Judaism/revolt.htmlhttps://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Judaism/revolt.htmlhttps://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Judaism/revolt.htmlhttps://www.biblegateway.com/