Download docx - JJ Zmaj.docx

Transcript

ZMAJ JOVAN JOVANOVI

Veliki pesnik srpski Z m a j J o v a n J o v a n o v i rodio se 23. novembra 1833. godine u Novome Sadu. Osnovnu kolu i nie razrede gimnaziske uio je u mestu svoga roenja, a vie razrede dovrio je u Halau i u Pounu. Svrivi gimnaziju, poeo je pravne nauke uiti u Peti, produio je u Pragu i svrio u Beu, posle ega se vratio u Novi Sad, gde je bio naskoro izabran za gradskoga podbelenika. Knjievni mu je rad ve bio privukao svu panju, i on da ostavku pa pokrene knjievni list "Javor". U to doba pada i enidba njegova, a iz toga su mu vremena i najlepe ljubavne pesme "ulii". U poetku 1863. godine postane nadzornik Tekelijanuma u Peti. Tada se udei za samostalnim ivotom upie u medicinski fakultet iz koga izie kao doktor medicine. Jo je za to vreme ureivao i humoristiki list "Zmaj" od kuda mu je doao i popularni nadimak. Godinu dana po tom doe u Novi Sad i tu se nastani kao praktini lekar, razvijajui sve vie knjievnu radnju. Odatle pree u Panevo, gde pokrene nov humoristian list "iu". Kad mu tu umre neprealjena, opevana i oplakana supruga Rua, on se preseli u Karlovce a odatle ode uskoro u Futog za optinskoga lekara. Pored tekih porodinih alosti dotle tu ga snae i poslednja: umre mu i poslednje dete Smiljka, te on ostavi Futog i preseli se u Novi Sad. Ime je njegovo ve dotle bilo uveno i slavno u svemu Srpstvu. Godine 1874. proslavljena je u Novom Sadu dvadesetpetogodinjica njegova pevanja. Dve godine docnije pree u sremsko selo Kamenicu kao optinski lekar. Za tim je dolo pokretanje i treega humoristikoga lista "Starmaloga" koji je ponikao kao produenje aljivoga odeljka u odlinoj "Ilustrovanoj Ratnoj Kronici" koju je Jovanovi lepo ureivao za vreme srpskih i ruskih ratova protiv Turske 1876.1878. Naskoro se po tom preselio u Beograd, gde je postao dramaturg Narodnoga Pozorita. Zahvalivi i na toj slubi, odselio se u Be gde je pored rada praktinoga lekara pokrenuo 1881. deji knjievni list "Neven". Odatle se posle nekoliko godina vratio u Beograd gde je iveo kao privatni i kao optinski lekar. U poetku 1892. godine Narodna Skuptina odlui da se Lj. P. Nenadoviu i Z. J. Jovanoviu dok su ivi izdaje u ime narodnoga priznanja za knjievni rad njihov godinje po etiri hiljade dinara iz dravne blagajne. Obojica su to primali do dana svoje smrti. S jeseni 1898. Jovanovi ostavi Beograd i ode u Zagreb, gde je inicijativom zagrepskih Srba a ueem izaslanika iz svega Srpstva najsveanije proslavljena pedesetogodinjica njegova pevanja 13. juna 1899. godine. U poslednje se doba opet vratio svojoj dragoj Kamenici, gde je 1. juna 1904. preminuo a posle etiri dana i pogreben jedinstvenim ueem zahvalne mu Srbadije.

Prolo je doba kad se od pesnika trailo da mu spoljna strana ivota bude neobina, romantina. Pesnik je ovek drukije due, drukijih oseaja, ali zato traiti da ivot njegov obiluje srednjevekovnom romantikom ritera i trubadura a prevideti onaj neobini ivot u dui njegovoj znailo bi stvari ocenjivati po spoljnim utiscima. Otudaje i Zmajev ivot po obliku prost, jednostavan, ali je ivot due njegove jedinstven, neobian.

Pa ipak se zna da je Sima Milutinovi blagoslovio maloga Zmaja jo u kolevci, poelevi mu: "Da Bog da bio pesnik!" I Zmaj je bio, i ostao, pesnik.

Knjievna istorija ocenjuje literarnu produkciju jednoga naroda, klasifikuje snage, koje su se javljale na polju knjievnom, pa, izriui svoj sud o pojedincima kao i itavim generacijama, odreuje svakome mesto koje mu pripada. U Istoriji Srpske Knjievnosti asno je mesto koje je dobilo ime Zmaja Jovana Jovanovia. Nenarodni pravac pevanja u kome se moradoe slomiti i onako silni darovi kao to je bio dar Muickoga, nije mogao za veita vremena gospodovati u knjievnoj poeziji srpskoj. Pojedini su se darovi stali otimati te je stvorena neka sredina u kojoj je bilo i lepih talenata, ali epohu stvara Branko koji ipak umire mlad. Srpska se umetnika poezija posle sjajne pojave Brankove ne bi ni u kom sluaju vraala starim tonovima, ali je za njeno razvie prava srea to Brankovu muzu prihvaaju Jovan Jovanovi i ura Jaki. Zastava na kojoj je ispisano znamenje novog doba srpske pesme ne savija se posle smrti Brankove; ona se veselo lepra u rukama dvojice vojvoda, a oko nje se kupi mlada i ila Srbadija. Ali drei je u ruci svojoj vie od polovine stolea, Jovanovi je na njoj ne samo pozlatio zapis, nego ga je popunio, izveo na iru osnovicu i uinio optim znamenjem narodnim. Onome to je Branko u "akom Rastanku" samo naglasio posvetio je Jovanovi itavu malu literaturu, postavi na taj nain i Tirtej narodni i Hafis nenih srdaca i Juvenal srdbe patriotske. Taj literarno-istoriski znaaj Jovanoviev zavidni je deo onoga to skupa ini slavu imena njegova.

Zmaj se u knjievnosti javio prvi put pesmom "Proletnje jutro", ispevanom 1849. a tampanom posle u Letopisu Matice Srpske. On poinje toplu pesmu ba one godine kad mnoga srca srpska zahvati studen, kad se spremae da pone opte razoaranje narodno. U onda mladom pesniku Jovanoviu provienje dade Srpstvu za sve teke gubitke bogatu naknadu.

Godine 1882. zavrenoje izdanje velike "Pevanije" Zmajeve. Njoj je docnije dola u dopunu "Druga Pevanija" dve knjige u izdanju Srpske Knjievne Zadruge i po tom "Snohvatice".

Dve najlepe vrline koje prate pravi dar pesniki srele su se i zbratimile u pesnikoj dui Zmajevoj. Jedna je u neposrednosti, kojom je Zmaj zahvatio i za punu polovinu stolea i vie vodio duu itaoevu, duu naroda srpskog; druga je u savremenosti njegova pevanja. Savremenost je njena pravilno shvaena kad je reeno: "to Jovanoviu kao pesniku najvie vrednosti daje, to je, to je on pesnik svoga vremena. Danas se ite od pesnika da u njegovu srcu prevri ono to vri u glavama najboljih ljudi njegova vremena da je kao neki pretea-pesnik. A Jovanovi je takav pesnik."

Za patriotsku se pesmu trai mnogo, ako se hoe da ona ne bude prazna deklamacija, Zmajeve pesme te vrste jesu prave pesme. Svaka od njih ima snage da krepi nae patriotske oseaje, tako da izgleda kao zvono koje zove na bogomolju, kao praznino ruho. Zato je svaki patriotski pokli Zmajev bio za sva srca srpska snaan, onako kao to veli Mandui sa svoj deverdar:

U hiljadi drugijeh puakaPoznati ga ae kada pukne!

Ljubav je bila pesniku poznata u najidealnijoj lepoti, i on je njoj posvetio najlepe pesme svoje. Srpsko srce ne moe poeleti lepih ljubavnih pesama od onih to su savijene u kitu mirisnih "ulia" kojima odgovaraju tuni "ulii Uveoci".

Ali slika ivota ima i svoje nalije. Podiui vrlinu, pesnik je morao da igoe porok. Otuda itav niz satirinih pesama. U njima kad to smena strana ovekova ivota izlazi sama na vidik, ali su mnogo pretenije izmeu njih one koje ine da dua usplamti gnevom. Pesnik esto kazuje neposredno; ali se jo ee on sa svojim razmiljanjem povue poto je izneo sliku posle koje sam italac razmilja.

Deje pesme dovoljno je bilo da pone pevati Zmaj, pa da se stvori itava u nas dotle gotovo nepoznata knjievnost te vrste.

U prepevanju je tuih pesnika Zmaj bio nedostian, i njegovi su prepevi esto natkriljavali uzorne oriinale.

Lo je bio jedan kamen temeljac na kome je Zmaj naroito osnivao svoju poetsko-filosofsku religiju, a to je njegovo verovanje da e ideja srpsko-hrvatskog bratstva preiveti sva iskuenja i biti simbol uzvienih tenja Srba i Hrvata. Zmaj je bio lan Srpske Kraljevske Akademije, Matice Srpske i drugih domaih drutava; bio je lan madarskog knjievnog Kifaludijeva Drutva koje je slavilo njegove jubileje i na grobu mu se naroito poklonilo ali je on vrh svega bio lan velike duhovne zajednice srpskoga naroda, bivajui mu i uitelj i sudija i vo duhovni i preporoujui ga za sreniji ivot u budunosti u kojoj e iz godine u godinu bivati sve milije i uzvienije ime njegovo, ime velikoga oveka i Srbina Zmaja Jovana Jovanovia!

Znameniti Srbi XIX vekaAndra GavriloviNauna KMDBeograd, 2008.

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #1 poslato:Januar 06, 2011, 12:31:16 am

*

JOVAN JOVANOVI ZMAJ

Ako je iko u svom vremenu bio optenarodni, nacionalni pesnik, onda je tu ast bez sumnje dosegao Jovan Jovanovi Zmaj. Nije bilo pismena oveka da za Zmaja nije znao, pa i danas se veoma esto citiraju, ili pevaju njegovi stihovi, a da se ne zna iji su toliko je Zmajevo pesnitvo postalo i ostalo deo ivog narodnog predanja.

Zmajev pradeda, Cincarin, Konstantin, doselio se u XVIII veku iz makedonskih krajeva u Novi Sad. Trgujui itom i stokom obogatio se, pa je njegov sin Jovan, ve veoma ugledan trgovac, i plemstvo dobio. Zmajev otac Pavle, advokat i senator, bio je meu prvim graanima novosadskim. Njegov prvenac, Jovan, rodio se 24. novembra 1833, posle njega jo etiri sina i ki, ali e na ivotu ostati samo tri Zmajeva brata: ura, Kornel i Mita. Mali Joca, koga je oev prijatelj Sima Milutinovi Sarajlija ve bio proroki blagoslovio reima: "Dabogda pesnik bio!", poao je u osnovnu kolu, pa 1844. u gimnaziju novosadsku. Godinu dana proveo je van kue, u Halau, da bi nauio maarski. Po povratku, zavrava peti razred gimnazije, pa zavrni esti, ve u smutnim vremenima bune 1848/49, kada je porodici Jovanovi, izbegloj u Srem, izgorela kua. Posle bune, prvi gradski naelnik Novog Sada bio je Pavle Jovanovi, a njegov Joca volonterski pristav gradskog kapetana. kolovanje nastavlja na liceju u Bratislavi, Modri i Trnavi. Zapoinje studije prava u Beu, nastavlja u Peti, pa u Pragu, pa opet u Peti, ali studije prekida 1857, zbog oeve bolesti i siromaenja. Izabran je za aktuara novosadskog magistrata, pa za podbelenika. Oenio se Ruom Lianin 1862, a sledee godine seli se u Petu, gde e biti upravnik Tekelijanuma, aktuar i delovoditelj Matice srpske, uz studije na Medicinskom fakultetu koje je zavrio krajem 1869. Lekar je u Novom Sadu, pa u Panevu, gde mu 1872. umire Rua, ostavivi ga sa tek roenom Smiljkom, jedinim detetom koje je nadivelo majku Mirko, Tijana, Sava, Jug ni detinjstvo nisu doiveli. Prelazi u Futog za optinskog lekara. Uz njega i Smiljku je udovica Marija Kosti sa erkom Marijom koju je Zmaj usvojio, kao i neto kasnije roenu Anku. Ne doivevi drugi roendan, umire i poslednje Ruino dete, Smiljka. Porodica i uteha su mu poerka Maca i ki Anka, no i njih e nadiveti; obe su umrle 1901. Ponovo je lekar u Novom Sadu, od 1874, pa u Sremskoj Kamenici. Pozvan u Beograd, bio je dramaturg Narodnog pozorita 18781880. Najduu lekarsku praksu imao je u Beu 18801889, zatim je kratko opet u Sremskoj Kamenici, pa u Beogradu 18901898, te Zagrebu 18981901. Poslednje stanite mu je bila Sremska Kamenica, gde je umro 14. juna 1904. Njegova kua pretvorena je u muzej.

itavog ivota istrajao je u svom lekarskom pozivu, dosledan stavu da je osnovna lekarska etika pomoi ljudima u nevolji, biti od koristi prvo drutvu, pa tek onda sebi. U prvom svom lekarskom oglasu objavljuje da e sirotinju leiti besplatno. Linu korist je zanemarivao i u Beogradu, gde je osnovao i besplatno vodio sanitarni nadzor u kolama, a sa jo desetak lekara osnovao je prvu ambulantu u Srbiji. U Beu manje sam lei, upuujui svoje pacijente, bolesne Srbe iz svih krajeva, najboljim bekim specijalistima.

Od malih godina, Jovan Jovanovi je u matici politikih tokova srpskog naroda u Ugarskoj. Prihvatio je i predano podravao ideje Ujedinjene omladine srpske, pokreta za kulturno i politiko objedinjavanje svih Srba, bez obzira na granice, i ostao im veran i posle zabrane ove organizacije 1871, moe se rei do kraja svoga ivota. Kao to je bio uz sam rukovodei vrh Srpske narodne slobodoumne stranke Svetozara Miletia, kojoj je osnovni, daleki cilj osloboenje Srba i njihovo sjedinjenje u jednu dravu. Blii ciljevi Miletievog pokreta su borba za razvijanje nacionalne svesti, ouvanje nacionalnog identiteta, ponovno uspostavljanje autonomije Srba u Ugarskoj umesto ukinutog Vojvodstva Srbije, demokratski graanski odnosi. Ne samo kao politiar, ve i kao pesnik, Zmaj je ovim ciljevima doprineo kao malo ko od njegovih savremenika. Titao ga je rascep stranke posle Miletieve smrti, pokuaavao je da ga sprei, a kada je video da je touzaludno, opredelio se za radikalnu granu. Miletiu je desna ruka najvie u primeni njegovih ideja u kulturnoj sferi. Prvorazrednu politiku ulogu imali su njegovi asopisi: "Zmaj", po kome je dobio nadimak (18641871), "ia" (18711873) "Starmali" (18781889). Snaenju nacionalnog i oslobodilakog duha nemala potpora bila je "Ilustrovana ratna hronika" (18771878) kojom se estoko suprotstavljao opakim austro-maarskim optubama protiv Srbije i krajnjoj pristrasnosti u srpsko-turskom sukobu. asopis "Javor" (18621863) bio je vana pokretaka poluga mlade romantiarske literature. Njegov "Neven", a ureivao ga je od 1880. do smrti, vaspitavao je generacije i generacije srpske dece. Koliko je vremena troio na te vane, no ipak efemerne poslove, ilustruje podatak da je evidentirano skoro 500 pseudonima i ifara kojima se potpisivao u svojim asopisima da prikrije stalno oskudni broj saradnika. Poneke brojeve ispunjavao je sam, od prve do poslednje rei.

Doista je bio nemaran prema svojim delima. Ponekad ih je i zaboravljao, gubio, ostavljao van Pevanije u koju je sabirao svoju poeziju. Zaturio je, ili namerno zaboravio, ak i prvu svoju tampanu pesmu. Bila je to "Srpska zora", glosa na stihove jedne pesme Jovana Hadia. Ta pesma je tampana u temivarskim novinama "Juna plela", 17. oktobra 1851, a on je, ipak, za poetak svoga pesnikog rada uzeo objavljivanje pesme "Proletno jutro" u drugoj svesci "Letopisa Matice srpske" za 1852. Od te, kasnije, godine raunali su se njegovi pesniki jubileji, a "Srpska zora" ostala je donedavno sasvim nepoznata.

I prva i druga objavljena pesma Jovana Jovanovia bile su poetnike i u dobroj meri epigonske, ile su tragom Jovana Hadia odnosno Pavla Popovia apanina, pesnika predbrankovske epohe. No, pesme koje su usledile, sve do prvih ulia iz 1857, otkrivaju druge uzore narodnu lirsku pesmu, a naroito Brankovu poeziju: "Ja se, kao poetnik pesnik, sasvim dragovoljno podadog uticaju tako lepe poezije". To "podavanje uticajima" bie i docnije est podsticajni impuls Zmajevoj poeziji prepoznavae se u njegovoj pesmi poneki tonovi nae graanske poezije, a naroito stranih pesnika koje je prevodio: Petefija, Aranja, Getea, Hajnea, Bodenteta, Pukina. Ali, ni govora nema o epigonstvu. Zmaj je bio izuzetno prijemiv za lepotu tue poetske ideje i izraza, upijao je umetnike kvalitete drugih pesnika, utapao ih u svoj pesniki fundus, pa u najboljim svojim delima amalgamisao i sintetizovao poseban, svoj pesniki izraz i stil.

U lirskoj poeziji najznaajnije su dve njegove zbirke: ulii i ulii uveoci. Te pesme su poetska autobiografija najsrenijih i najnesrenijih njegovih godina priblino od 1860. do 1875. Mada su neke od pesama i kasnije napisane, sve proistiu iz emocionalnog naboja toga ivotnog perioda. Reeno je da je to gotovo pesniki roman, da je to, poput petrarkine zbirke, kanconijer njegove ljubavi. Posle pregrti vedrih, lakih, brankovskih ljubavnih pesama, u kojima se i po koji nestaan, lascivan ton znao pojaviti, nastali su prvi ulii. Oni jo uvek nisu pravi ulii jo nije bio upoznao Ruu, svoj ul jo uvek je "pola srce, pola kamen", ivot mu je "tuan, pustolina grdna", ali oekuje i sluti "tajnovitu krasotu", istinsku ljubav. A onda se, 1861, pojavila Rua. "Oh, doveo te Bog!"; "Mila Ruo, due duo"; "ala su nam srca blizu"; "ti se mene raspevala". Potekli su stihovi ljubavi i sree, oblikovali poeziju nenosti, ednosti, poljupca u obraz, izuzetno blagu i ljupku, aneoski opojnu. "Al je lep ovaj svet!" Naalost, ne zadugo, samo deset brzih godina. Najpre tek roena deca, pa Rua "bolna lei, a nas vara nada". Pretopi se ivotna radost u tugu bez kraja, svenue ukili i ulie uveoke: "Od muke se pesme viju, rad leka se suze liju". Pitomina ljubavne emocije skrhala se, obruila u dubine ljudskog bola, unisoni pev blaenstva razdrobio se u uzdahe, jadikovke, krike ak. Ogorenost zbog nemilosrdne sudbine iskazae se u ponekom od uvelaka i kao filozofska upitanost nas smislom ivota. Zmajevi stihovi podaju se rezignaciji i ineumitnosti, no ipak se nee utopiti u pesimizam kao opti doivljaj sveta. On, i pored obrvanosti bolom, ne apsolutizuje svoju linu nesreu. Svet je otvoren za sreu ljudi, ali nije za linu pesnikovu. Ni u uliima uveocima, kao ni u uliima nema egzaltacije, ali ima, razume se, romantine idealizacije. Pesme su uvek jednostavne i transparentno jasne, nema u njima ni traga hermetinosti. Zmaj uvek uspeva da podeli svoja oseanja sa itaocem, jer emocije iskazane u ovim zbirkama oseanja su obinog oveka, bez pesnike hipersenzibilnosti. Zbog toga je mogua itaoeva identifikacija s emocijom pesme to Zmaja ini izuzetno pristupanim pesnikom.

Tee bismo to mogli rei za ostale dve Zmajeve zbirke pesama Snohvatice i Devesilje (1895. i 1900), mada i u njima ima prelepih pesama. Naroito u Snohvaticama gde su pesme "koje su samo prole kroz moju duu, koje sam manje vie zapamtio iz rane i najranije mladosti svoje, pa ih sada kao u snu hvatam". One su podstaknute narodnim motivima, duhom i formom, ali je usmena tradicija u najboljim pesmama oplemenjena intimnim doivljajem i prebogatom linom asocijativnou. Raznolikost je u njima izuzetna od poskoice, poalice, ljubavne pesme, balade do misaonih sinteza paganskog i hrianskog doivljaja sveta.

Zmaj je oseao i potrebu i dunost da svojom poezijom uzdie i krepi narodni duh. Napisao je mnogo rodoljubivih pesama, meu kojima ima i remek-dela kao to su "Vila", "Tri hajduka", "Svetli grobovi". Veinom, ipak, to su pesme utilitarnog polazita. Zmaj hoe njima da iskae neku aktuelnu rodoljubivu potrebu, da saopti, klikne devizu, bojni pokli. Malo ih je s istorijskim motivom, iako nai romantiari veoma esto poseu za njim. Zmajeve pesme potencijalno sadre tradiciju narodnog duha, ali svest o prolosti on najee primenjuje na sadanjost njegovog vremena.

Iz istih pobuda, pa i s istim ciljem, nastale su njegove mnogobrojne politike i satirine pesme, kojima se smenjuju i prepliu nacionalne poruke sa zahtevima i programima liberalne graanske nacionalne poruke sa zahtevima i programima liberalne graanske demokratije. Ova vrsta njegovih pesama bila je u direktnoj slubi Miletieve stranke. Najee su efemerne to je nagnalo Lazu Kostia da kae da je zmaj pojeo slavuja, da je njegov prijatelj zanemario svoj pravi pesniki talenat i vokaciju u korist prolaznosti dnevne politike i politike borbe. Najbolje su one pesme u kojima najvie maha dobija Zmajeva spontana duhovitost. Njegov humor je neposredan, veoma efikasan jer proisitie iz ivotnih situacija, vrcav i iskriav, s obiljem jezikog poentiranja i igara reima. Usmeren je, veoma esto, ka otkrivanju i izvrgavanju ruglu ljudskih mana. Pa i nacionalnih setimo se prekora i poruka koje je Zmaj pesmama iskazivao onima koji tuim potiskuju svoje u jeziku, kulturi i svakodnevnom ponaanju.

Misaonih pesama kod Zmaja nema mnogo. Ali ima moralistikih i religioznih. Njegova religioznost ne sadri mistike i teoloke elemente, narodska je i svakodnevna, oslonjena prvenstveno na etiku, to se naroito vidi u zbirci Harfa Siona.

Sve generacije naeg veka progovorile su tepajui Zmajeve stihove. Prvu svoju pesmu za decu, o Gai, Zmaj je objavio 1858, kada jo nije imao porodicu. Skoro sluajan poetak nastavie se novim pesmama u vreme raanja Zmajeve dece. Kasnije, kada su mu deca poumirala, Zmaj je utehu traio prigrlivi svu Srpad, piui za njih do kraja ivota. Njegov asopis za decu "Neven" objavljivao je ika-Jovine stihove i posle njegove smrti. Nepresuna ljubav prema deci, izuzetan dar vienja ivotnih detalja, razumevanje za deje ponaanje i psihologiju, dar komuniciranja sa decom, prilagodljivost njihovom nainu razmiljanja, inventivnost i matovitost, duhovitost i smisao za iznenadan humoristiki obrt, sposobnost lakog fabuliranja kojim se obina zbivanja pretvaraju u priu, a njihovi uesnici u literarne portrete, potovanje dejeg integriteta i individualnosti, virtuozna lakoa uobliavanja stiha to su osnovne osobine Zmajeve poezije za decu. Mnogi od najistaknutijih savremenih pesnika za decu, pa i onih koji se svrstavaju u vrh modernog poetskog izraza, ne taje da pojedine osobine njihovog stvaralatva imaju plodnu podlogu u Zmajevoj poeziji.

J.J. Zmaj bio je i prozni pisac. Sem nekoliko ranih, sasvim romantiarskih pripovedaka, njegova beletristika proza je ili humoristika, ili namenjena deci. Svoj lirski talenat koristio je u "prozaidama", veinom podlogu u Zmajevoj poeziji.

Najvei deo napisanoga u prozi pripada publicistici. Zmaj ima dosta politikih, novinskih lanaka, satirinih tekstova, knjievnih komentara, kraih portreta istaknutih Srba, pa i pregrt autobiografskih napisa. Mnoge od tih tekstova objavljivao je anonimno, ili potpisane iframa, tako da ni danas jo nije napravljena njihova bibliografija, pa i ne znamo ta je sve napisao.

Velika Zmajeva prilagodljivost, dar uivljavanja u tue delo i njegov duh, predodredili su ga za prevodioca. Prve tri njegove knjige su prevodi: Toldija Janoa Aranja, Vitez Jovan andora Petefija, Istoni biser Fridriha Bodenteta. Najvie je preveo s maarskog. Poeo je u vreme kada je to bio donekle i politiki nalog zbog intenzivne saradnje srpske i maarske opozicione politike protiv Bea, pa nastavio i kasnije zbog line bliskosti s maarskom kulturom. On je zapoeo seriju srpskih prevoda Jokaijeve proze, a najobimniji poduhvat mu je prevod filozofske drame ovekova tragedija Imre Madaa. Najvie je prevodio nemake pesnike: Lesinga, Gelerta, Ulanda, Getea, Hajnea ali i mnoge drugorazredne i marginalne. Prevod Geteove drame Ifigenija na Tavridi spada u bolji deo nae prevodne knjievnosti. S ruskog nije prevodio mnogo ali je birao dobro (Pukinova Poltava i Ljermontovljev Demon). S nemakog je preveo spev engleskog pesnika Alfreda Tenisona Enoh Arden. Zmaj je prevodio slobodno, gotovo nikada re za re i stih za stih, ve prepevavajui sutinu i duh pesnikog iskaza. Nije mu to uvek sasvim polazilo za rukom, ali ima prevedenih stihova koji su bezmalo kongenijalni.

Kao linost javnog ivota, J.J. Zmaj je zduno potpomagao kulturne institucije srpskog naroda. Bio je meu asnicima Matice srspke, s Miletiem vodi Srpsku itaonicu, ima udeo u osnivanju Srpske knjievne zadruge koja njegovu stilizaciju inicijala i danas nosi kao svoj mblem. Naroito mu je na srcu lealo pozorite zbog uverenja da je to najefikasniji nain nacionalnog snaenja i negovanja jezika. Bio je jedan od osnivaa Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu i do smrti je aktivno uestvovao u njegovom radu. Jedna od programskih osnova njegovog asopisa "Javor" "razvijanje narodnog pozorita i dramske literature", a pozorinu rubriku u listu je sam ispunjavao. Polemie s opadaima mlade institucije, bori se protiv vlasti kojoj nije po volji ovo sredite srpskog narodnog ivota. Pomae i oko repertoara; kada se pozorite nalo u stisci zbog nedostatka domaih komada, pie komediju aran koja e postati veoma popularna.

Ulogu u nacionalnom i drutvenom ivotu, pa i svoj knjievni zadatak, shvatao je utilitarno, svoju poeziju kao sredstvo oplemenjivanja svakodnevice, nacionalnog, politikog, moralnog, pa i estetskog uticaja na najiru italaku publiku. To se delimino moe iitati i iz njegove programske "Pesme o pesmi". Zbog toga je Zmajevo ogromno ivotno delo veoma nejednako po umetnikoj vrednosti i oscilira od antologijski prvorazrednih dometa do pleve koju je razvejavao svaki daak buduih vremena. No, i one tekstove ija je vrednost manja, sito nae kulture valja da propusti, jer je re o oveku bez koga se ne da zamisliti sudbina, rast, fizionomija srpske knjievnosti. Bio je, prema Mladenu Leskovcu, "hroniar jednog drutva, slikar jednog vremena, kritiar drutvenih naravi i javnog morala, pesnik borbenih tenji jednog sanjalakog narataja" "jedan od najveih Srba XIX veka".

100 najznamenitijih Srba, PRINCIP, Beograd |Na mestu voljno

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #2 poslato:Januar 06, 2011, 12:31:38 am

*

ZMAJ JOVAN JOVANOVI(Novi Sad, 24.11.1833 Kamenica, 03.06.1904)

IVOT. Najplodniji pesnik romantiarskog doba, Jovan Jovanovi, docnije nazvan Zmaj, rodio se 24. novembra 1833. godine u Novome Sadu. Tu je svrio osnovnu kolu, gimnaziju u Halau i Pounu, prava je uio u Peti, u Pragu (oko 1856) i u Beu. Svrivi prava,[85] bude 1861. izabran za varokog podbelenika u Novom Sadu. 1863. otiao je za nadzornika Tekelijanuma u Peti i upisao se da ui medicinu. Svrivi medicinu, doe za lekara u Novi Sad, 1870. Kao lekar iveo je po raznim mestima, u Panevu, Karlovcima, Futogu, Kamenici, Beu, Beogradu, Zagrebu. Jedno vreme bio je dramaturg Narodnog pozorita u Beogradu. Za sve to vreme ureivao je razne knjievne, satirine i deje listove: 1862.Javoru Novom Sadu; od 18641871.Zmaj, po kome je i ime dobio; od 1871. Do 1874. u Panevuiu; 1877. do 1878. Ilustrovanu ratnu kroniku u Novom Sadu; 1878. krenuo je u Novom Sadu satirini listStarmali, kome je bio dua do 1889; 1880. otpoeo je izdavati u Novom Sadu deji listNeven, koji je, neko vreme i u Beogradu i u Zagrebu, izlazio preko dvadeset godina, i na kome je radio do same smrti. 1874. sveano je proslavljena u Novom Sadu dvadesetpetogodinjica, a 1899. u Zagrebu pedesetogodinjica njegovog plodnog i zaslunog knjievnog rada. 1892, u znak narodnog priznanja, Narodna skuptina u Beogradu mu je odredila stalnu godinju pomo. Poslednje godine ivota proveo je u Kamenici, u Sremu, gde je i umro 3. juna 1904. godine.

NJEGOVE KNJIGE. On je vrlo malo radio u prozi: nekoliko pripovedaka, od kojih je najpoznatija pesnika legendaVidosava Brankovi(1860), i popularni aljiv komadiaran(1864). Inae, sav ostali njegov knjievni rad je u poeziji. Zmaj Jovan Jovanovi zauzima jedno od najveih mesta u srpskoj knjievnosti i pevanjem ispunio je gotovo pola veka svoga ivota.

Kada je on poeo pevati 1849, srpska poezija preivljavala je jednu teku krizu. Stara poezija izumirala je u svojoj oskudnosti. Sem Branka Radievia koji se kao meteor javio i iezao, nita novo nije se javljalo. Oskudica je bila takva da su ljudi kao Ljubomir Nenadovi jedinu nadu polagali na ora Maletia. U to doba, 1852, pisao je Svetozar Mileti, koji je ve poeo sticati svoj veliki glas: "Kako nam je literatura svakolika sumorna, sad bi joj osobito preko bio potreban sjajan i velelepan meteor, da je potrese, elektrizira, oivi. Kod sina G. Jovanovia naao sam lep dar poezije." Mileti se nije prevario, "sin G. Jovanovia" imao je vie no "lep talenat", i on je u klonulu srpsku poeziju uneo nov ivot.Jo kao vrlo mlad ovek, akujui u Pounu, Zmaj je od 1848. poeo pevati, potpisujui se "Osijan". Ubrzo je skrenuo optu panju na sebe i ve poetkom ezdesetih godina stekao glas jednog od prvih pesnika srpskih. Pesniki rad njegov je neprekidan i vrlo obilan. Prva njegova knjiga, prevodToldija, izila je u Novom Sadu 1858, prevodDemona1863,uliiu Novom Sadu 1864. Sve dojakonje pesme Zmaj Jovana Jovanovia izile su u Novom Sadu 1871. Pevanijaje izila u Novom Sadu 1882; ostatak njegovog pesnikog rada izdala je Srpska knjievna zadruga pod naslovomDruga Pevanija, u dve knjige (Beograd, 18951896).ulii uveocipojavili su se u Novom Sadu 1882. Novo izdanjeuliaiulia uvelakaizilo je u Zagrebu 1899. godine.

NJEGOVO PESNIKO RAZVIJANJE. On se razvijao pod nekoliko razlinih uticaja. Kada je propevao, 1849, za prvi uzor su mu sluili aki pesnici okoSlavnke. Zatim, doao je jak uticaj Branka Radievia, kod koga je Zmaj uzeo ono to je pesnikuakog rastankabilo najbolje: lakoa izraza, okretnost stiha, vedrina, naroito narodni jezik i ugledanje na narodnu poeziju. Oseajui da nedovoljno poznaje narodni jezik, koji je za njegovo doba uveliko postajao knjievni jezik, Zmaj je, kao i Branko Radievi, u punom smislu rei izuavao i uioSrpski rjenikVuka Karadia, i, tavie, i sam se bavio skupljanjem renike grae (1896. podneo je Matici srpskoj zbirku od 3000 narodnih rei, pod naslovom:Gradljika za to potpuniji renik srpskog jezika). I za sve vreme pesnikog rada za njega je bio "srpski jezik rajski jezik", kako je pevao u starosti. Narodna pesma na njega je uticala mnogo vie no na druge, i, to je glavno, mnogo srenije. Zmaj je, uopte, imao retke asimilativne sposobnosti, i svojim gipkim duhom lako se prilagoavao drugim duama i tuoj poeziji. On je narodnu pesmu tako sreno podraavao da neke njegove pesme ine utisak potpuno narodnih, i kao takve su prodrle u narod. U starosti, on je od toga podraavanja napravio ceo pesniki program, eleo da sasvim skine sa sebe "ljoke umetnike literature", i imitujui i suvie narodnu poeziju ispevao zbirkeSnohvatice(dve knjige, III, 1895. i III 1900) iDevesilje(1900). NaSnohvaticeon je mnogo polagao, smatrao ih za jedno od najvanijih knjievnih dela svojih, pripremao se za njih velikim itanjem narodne poezije, i radio ih vrlo paljivo. On je tu pokuao da peva u isto narodnom duhu, da narodski peva narodne pesme kao to je to inio Filip Vinji. "Ja sam uvek eleo da seSnohvaticekritikuju samo kao narodne pesme kao da nema na koricama moga imena." Ali u svem tom poslu on nije imao uspeha. U tim pesmama ima i starake klonulosti i preteranog podraavanja. Ali, ipak, u ranijim pesmama svojim Zmaj je jedan od retkih pesnika srpskih koji su se najvie pribliili knjievnom idealu svoga vremena: na osnovu narodne poezije stvoriti umetniku poeziju.

Od stranih pesnika nijedan nije uticao na nj toliko kao poznati maarski pesnik Aleksandar Petefi, iji je glas tada bio na vrhuncu, naroito posle njegove junake smrti na bojnom polju, gde je svojom krvlju zapeatio svoje rodoljubive i slobodoljubive pesme. Zmaj je znao maarski od detinjstava, uio je maarske kole, kao ak upoznao se sa maarskom knjievnou, naroito sa maarskom poezijom. I nada svim maarskim pesnicima zavoleo je Petefija, koji je sve imao to je bilo potrebno da zagreje duu jednog mladog oveka. On ga ita i napaja se njime, vrlo lepo prevodi ne samo manje pesme njegove no i veliki spevVitez Jovan(Novi Sad, 1860), i kod njega se ui i rodoljublju i slobodnjatvu. Pored Petefija on ita i prevodi druge maarske pesnike, Aranja, ulajija, Tota, Garajija. Pored manjih stvari prevodi i vee spevove, AranjaToldiju(1858) iToldijinu starosti, delimino u stihu, ostalo u prozi i u izvodu,Toldijinu ljubav(1896), kao iOtmu Muranj-grada(1878). Tako prevodi i Imbra Madaaovekovu tragediju(latinicom i irilicom, 1890).

Na njega utiu i nemaki pesnici, naroito romantiari, pesnici Mlade Nemake i predstavniciTendenz-Poeeetrdesetih godina, Herveg i Frajligrat. On prevodi Getea, Ulanda i Grina. Od Getea je u starosti preveoIfgeniju u Tavridi(18981900), a u rukopisu je ostavio prevodHermana i Doroteje. Hajne je jedna od njegovih velikih knjievnih simpatija, on ga podraava u ljubavnoj lirici, iz njega je izneo onu sentimentalnu podsmevku, ljubavnu pesmicu sa epigramom na kraju. Od nemakih pesnika naroito utiu na njega mali pesnici orijentalisti, oni koji su imitovali istonjaku poeziju, kao Platen, Daumer, naroito Bodentet. Sa velikom ljubavlju se baca ne samo na prevoenje tog pesnika, kao i pesnika arapskih, persijskih, no i sam peva u tom pravcu. UIstonom biseru(Novi Sad, 1861) iPesmama Mirze Shafija(1871) ima pored slobodnih prevoda i samih originalnih pesama, mnogo boljih no to se nalaze kod nemakih orijentalista; njih je mogao spevati jedan poluistonjak, koji je bio u stanju da oseti strasnu, bojadisanu i opojnu poeziju Istoka. Ti njegovi istonjaki prevodi imali su velikoga uspeha. "Istoni biserJovanovia, pisao je docnije Milorad apanin, te jedina ona pesma Zaremi, ili prevod GeteoveBajadare, bile su literarne veliine o kojima se gotovo toliko govorilo kao danas o Darvinovoj teoriji."

Iako nije imao neko sistematsko knjievno obrazovanje i odreen knjievan ukus, Zmaj je dosta itao strane pisce i prevodio ih. Pored pomenutih stvari, preveo je i spev Mihaila LjermontovaDemon(Budim, 1863), vrlo slobodno, ali sa mnogo poleta i poezije; tako isto i dirljivi spev engleskog pesnika Alfreda TenisonaEnoh Arden(1880), tragediju rumunske kraljice JelisaveteMajstor Manole(1897). Isto tako preveo je nekoliko pobonih himni u nazarenskoj pesmariciSionskoj harfi(Neue Zonharfe, Zrch, 1855).[86] Njegovi prevodi, koji su nekada slavljeni, pregledani izbliza nisu mogli izdrati kritiku: prevodio je vrlo slobodno, izostavljajui i dodajui po volji, izokreui esto ne samo smisao pojedinih strofa no i duh celoga komada.

OBIM I PRIRODA NJEGOVE POEZIJE. Ali Zmaj nije bio samo gibak duh, darovit ak ove ili one pesnike kole, jednog ili drugog pesnika. To je bio jak pesniki talenat, bogata i puna pesnika dua, iz koje je desetinama godina ibao mlaz velike poezije. Ekspanzivna pesnika snaga, bogatstvo unutranjega ivota, pokretan, otvoren i stvaralaki duh, stalno pesniko nadahnue, retka plodnost i radljivost, to su osobine koje ga naroito odlikuju. On je pevao vie i lake no ijedan srpski pesnik, i pre i posle njega, tako da cela njegova poezija ini utisak jedne velike i srene improvizacije, i da mu je zbog te obilnosti i lakoe u pevanju odricana dubina i zrelost. U stvari, to je samo dokaz njegove snage, i nita drugo.

Pripadajui narataju koji je sav bio u javnom radu, Zmaj je bio pesnik akcije, nacionalne i politike,Programm-Dchter, Frehet-Snger, kakve je davala slobodnjaka Mlada Nemaka, "roda vaspitatelj", kako su nai stari zamiljali idealnog pesnika,javan pesnik, u punom smislu te rei. On je bio glavni narodni pesnik ezdesetih i sedamdesetih godina, herold Ujedinjene omladine srpske. Za nekih trideset godina on je bio odjek due celoga srpskoga naroda, pesniki zastavnik nekoliko naih narataja, moralni istoriar celog jednog velikog i znaajnog perioda naeg narodnog ivota. Njegova poezija sadri sav duhovni i duevni ivot srpskog naroda u drugoj polovini XIX veka, u njoj su kondenzovana sva oseanja i sve ideje srpske toga vremena, to je stihovana kronika srpska od 1850. do 1900, po njoj bi se mogao rekonstruisati gotovo ceo duhovni ivot srpski u tome periodu, i njegovaPevanijabi se mogla nazvati "prirodnom istorijom duhova" srpskih u drugoj polovini XIX veka. On je pevao duhovnu klonulost posle 1848, velike nade, iekivanje "izvesnog asa" ezdesetih godina, "liberalne nadede" i slobodnjake snove Omladine, nove politike i socijalne ideje sedamdesetih godina. On je bio pesnik dubokih mrnji i osveta srpskog naroda, a u isti mah i pesnik snova o oveanskom bratstvu, o miru meu ljudima, o boljem i lepem oveanstvu. Sve to je srpski narod u toku cele jedne polovine veka oseao, voleo, mrzeo, eleo, sanjao, sve je to nalo odjeka u njegovoj dui i silnog izraza u njegovoj poeziji.

DEJI PESNIK. Kao to je pevao narodni ivot u svima pravcima, tako je pevao i ivot ljudski u svima dobima, svu gamu ljudskih oseanja, i njegova poezija je bila u punom smislu rei:cela lira. Zmaj je bio pesnik srpske dece. Prve njegove deje pesme jo su iz 1858, ali naroito od sedamdesetih godina on revnosno i obilno radi na dejoj poeziji. Nekih dvadeset godina, od 1880, ureivao je iNeven, najbolji deji list srpski, za koji je rekao da mu je "mezime idealnog ivota na zemljitu praktinoga iskustva". U taj lepi list Zmaj je uloio mnogo truda i talenta, i uspeo da stvori najbolji deji list na Slovenskom jugu i da razvije celu jednu obilnu aku literaturu. UNevenuje iziao najvei broj njegovih dejih pesama. Te mnogobrojne deje pesme jako su rairene i uvek imaju veliki broj italaca u malom svetu. Srpska knjievna zadruga izdala je dve ilustrovane knjige njegovih dejih pesama: za manju decuika Jova srpskoj deci(Beograd, 1899; II izdanje, Beograd, 1909)[87] i za odrasliju decuika Jova srpskoj omladini(Beograd, 1901). Knjievno drutvo "Zmaj" izdalo je u Karlovcima popularno i jevtino izdanje njegovih dejih pesamaSrpadi svoj i svuda. Zmajeve deje pesme izdavane su i latinicom:Zlatna knjga za djecu(Zagreb, 1889) iva knjga(Zagreb, 1890), gde je veliki deo Zmajevih sastava. Najzad, od Zmaja su ostale i itanice za decu i mlade:Prednevene(Zagreb, 1898) i tri knjige zbirkeMenevene(I, Zagreb, 1899; II, Zagreb, 1900; III, Novi Sad, 1901). On je decu voleo, i kao uman ovek koji je jasno uviao da od mlaih narataja zavisi sva budunost naroda, i kao nesrean otac ija su deca rano poumirala i koji je svoju veliku roditeljsku ljubav preneo na svu srpsku decu. On je voleo decu ne suvo pedagoki, no oinski, srdano i toplo, i za njih i o njima ispevao je veliki broj pesama, najbolje deje pesme u srpskoj knjievnosti, gde su velike istine ljudske i blagorodna oveanska oseanja kazivana pristupano, lepo i prosto. Na tim pesmama nekoliko narataja srpskih uili su se itati, i u njima su se nauili ljubavi prema narodu, dobru i istini.

LIRIAR. Zmaj nije bio samo nacionalan i deji pesnik no i ist liriar, jedan od najboljih i najjaih liriara celokupne srpske knjievnosti. On e naroito ostati kao pesnik nenihulia(1864) i duboko bolnihulia uvelaka(1882). On tu nije pevao poetska opta mesta i vebao se u varijacijama starih pesnikih tema; on je tu opevao svoju veliku ljubav i tunu smrt ene koju je voleo. Prosto, prirodno, iskreno, on je pevao ono to je uistini osetio, bolove i radosti svoga srca. Intiman ton, neposrednost oseanja, toplota koja sve to zagreva, ini veliku dra ovih intimnih i istinitih pesama. italac gubi oseanje da je u literaturi, i ini mu se kao da slua ispovest jednog starog prijatelja koji otvara svoje razdragano ili ranjeno srce. Ljubavna i ivotna radostuliaprenosi se na itaoca, a ugueni uzdisaji i isprekidana bolna jecanjauliauvelaka ne mogu se itati a da se srce ne stegne, i suze ne navru na oi. To su najneposredniji, najiskreniji i najuzbudljiviji stihovi u srpskoj lirici.

SATIRIAR. Duhovit ovek, Zmaj se rano javio na polju satire i na tom mestu bio dugo meu prvima, ako ne i prvi. Bavanin rodom, iz kraja gde se ala uvek volela, on je i sam bio vrlo duhovit ovek, vazda gotov na dosetku i kalambur i epigram. Ali on nije voleo alu radi ale i zabave, no ju je stavljao u slubu svojih viih ideala. Za njega, kao za an-aka Rusoa, "duhovitost je posoljeni razum", i on se daje na prigodnu politiku i socijalnu satiru, slui se njome kao oruem u borbi za narodni napredak. 1866, u treem brojuZmaja, on je reito izneo program svog prostranog satirinog rada: "Dok se korov i kopriva ne istrebe, ne moe se dobro seme sejati; dok se lani apostoli ne otkriju, ne moe istinita nauka procvasti; dok se ropski duhovi ne izoblie, ne moe sloboda sijnuti; dok se sebinost ne igoe, ne moe se rodoljublje uzvisiti; dok se kukavice ne ismeju, ne mogu junaci u pravoj svetlosti sijnuti; dok se dreme ne preiba, nee se svesniji ivot razbuditi; dok se ereti ne porugaju, teko e se stalni karakteri razviti; dok se opaki obiaji ne prodrmaju, nee se dobro ukoreniti; dok se na nadriknjige prstom ne pokae, ne moe se pravo znanje i nauka rairiti..." I sa otrinom, sa smelou, naroito sa mnogo duha, on je etvrt veka radio u tome pravcu, bio Juvenal i Arhiloh srpskoga drutva, dao najbolje politike satire srpske, i vrio jak i dobar uticaj na srpsko drutvo.

NJEGOVE MANE. Ali njegove pesnike mane nisu ni male ni retke. ivot mu nije bio lak i ugodan, i on je mogao pevati samo onda kada mu je ostajalo slobodno vreme od zamornog lekarskog i urednikog posla. On je, kako je sam pisao, poznao "avet" to se zove "staranje za svakidanji kruh". I zato to njegovo knjievno obrazovanje nije bilo dovreno, zato to nije mogao da pie na dokolici, lagano i paljivo, kao umetnik koji trai savrenstvo, zato to je u veini sluajeva morao da radi na juri, preko kolena, da esto jo nesasuen rukopis alje u tampariju, zato u njegovu delu ima i toliko nemara, praznina, nedostataka i greaka, zato kod njega ima i povrnosti, i slabog nadahnua, i usiljavanja, i banalnosti, i slabih stihova. Vrlo esto politiar, polemiar, i novinar potiskuje umetnika. Versifikacija mu je esto zanemarena, i kod toga pesnika koji je znao pisati i koji je u dobrim trenucima davao vrlo glatke i lepe stihove, ima pogrenih slikova, nemogunih i nedoputenih "pesnikih sloboda", samovoljnih skraivanja rei, grubih jezikih greaka, sasvim slabih pesama, nedostojnih velikog pesnika koji ih je ispevao.

On je odve mnogo i odve lako pevao, kao to su svi radili u doba romantizma, kada se vie gledalo na politiku i nacionalnu korist od jedne pesme no na njenu umetniku lepotu. I otuda kod Zmaja toliko pesama suvie prigodnih, dnevnih, lokalnih, u stvari stihovanih novinarskih lanaka, sa strastima koje su nam danas savreno tue, sa aluzijama koje mi vie ne razumemo. Ta odve sputena prigodna poezija, ta ogorena guanja na politikoj areni, ti gnevni protesti jednog uskipelog doba, te pesme koje su u svoje vreme vie znaile no besede i proglasi, danas nas ostavljaju hladne, i njihov vulgaran okvir ne izgleda nam dostojan prave poezije. I svemu treba dodati i druge mane Zmajeve: grubu ulnost koja utoliko vie vrea to dolazi od pesnika u bolu preienihulia uvelaka; alkoholiarske uzvike i izlive, koji ine utisak larme za kavanskim stolom; starmalske dosetke, abukazemovsku alu, kalambure i "kunstove" sa reima, svu onu sumnjivu duhovitost vie manje literarnih novosadskih kavana iz ezdesetih godina. Pored toga on ima i nesiguran knjievan ukus, tako da pored Getea, Pukina i Tenisona prevodi pesme iz maarskih i nemakih aljivih listova.

OPTI POGLED. Svakako da se Zmaj ne moe nazvati velikim pesnikom u evropskom smislu rei, ali on se jo manje daje svesti na sposobnog stihotvorca, vetog satiriara i dobrog dejeg pesnika, kao to su hteli da uine njegovi protivnici, koji mu nisu pratali njegove slobodnjake ideje i borbe. On je pisao mnogo, esto svakojako i svata, zato u njegovom zrnevlju ima toliko pleve, i zato on daleko bolje izgleda u antologijama no u svojim celokupnim delima. Reklo se za njega da je bio samo dobar uenik Branka Radievia, ali valjalo bi dodati da je taj uenik premaio svoga uitelja. Ne samo u svom dobu no i u celoj srpskoj knjievnosti on je jedan od najboljih i najzaslunijih pesnika. To je najobimniji, najobilniji i najsavreniji pesnik omladinskog perioda srpske knjievnosti, pisac koji je dao maksimum onoga to je srpska knjievnost mogla dati u to doba kada su se jezik i metrika tek poeli da utvruju i kada je u poeziji gotovo sve trebalo stvarati. Plodan duh, ekspanzivan talenat, on se troio na svima poljima, i za opte dobro rasipao svoju pesniku snagu. On je zlato svog velikog pesnikog talenta raskovao u sitan novac i razdao ga svom narodu. On je za srpsku knjievnost bio ono to je, po reima Ernesta Renana, Viktor Igo bio za francusku knjievnost: "On je zvonio svaki as naega veka, otelotvorio svaki na san, dao krila svakoj misli." Zmaj je nacionalni pesnik srpske knjievnosti koji je najdublje prodro u narod i koji je svojim radom zasluniji no ijedan pesnik srpski.

Jovan SkerliIstorija nove srpske knjievnosti

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #3 poslato:Januar 06, 2011, 12:51:38 am

*SRPSKA KNJIEVNOST 19. VIJEKA (25)

JOVAN JOVANOVI ZMAJ

Jovan Jovanovi Zmaj je jedan od najpoznatijih srpskih pjesnika 19. vijeka: liriar, urednik mnogih knjievnih listova i djeijih asopisa, pisac rodoljubive poezije, satiriar i humorista, ljekar, dramaturg i prevodilac. Mnoga su njegova zanimanja bila, raznovrsno djelo koje je ostavio za sobom, a jo raznovrsnije i oprenije kritike koje je ono izazvalo. No svi se kritiari gotovo jednoduno slau u tome da je Zmaj na moda najvei djeiji pjesnik, na ijoj poeziji su odrastale i jo odrastaju generacije djeije populacije

pie: Anja Jefti

Sredina 19. vijeka je po mnogo emu kljuna za istoriju srpskog naroda i srpske knjievnosti. U poeziji je to doba smjene dviju generacija "romatiara" i dolaska na knjievnu scenu onih pjesnika po kojima je ovaj period i ostao najvie upamen: Jovana Jovanovia Zmaja, ure Jakia i Laze Kostia. Sredite kulturne djelatnosti bio je Novi Sad, a sporna pitanja osnovice srpskog jezika i Vukove reforme, koja su jedno vrijeme oblikovala javni ivot, sada su postala pitanja formiranja nacionalne svijesti i njenog artikulisanja. Naime, otkada su se naselili na teritoriju dananje Maarske i Austrije, u 17. i 18. vijeku, Srbi su se poeli polako prilagoavati oblicima ivota koji su postojali u zemlji u koju su doli. U tome su pomalo gubili svoje specifine nacionalne karakteristike, a pogotvo pod pritiskom antisrpske kampanje sa austrijskog i ugarskog dvora. Impuls pak za ire narodno stasavanje doao je zajedno sa srpskim ustancima i ivotom postustanike Srbije. U junoj Ugarskoj, na prostoru dananje Vojvodine, Srbi su bili izazvani i loim stanjem u dravi, u kojoj su se naglo poele dizati bune manjih naroda u cilju osamostaljivanja. Tako je 1848. u Karlovcima sazvana Narodna skuptina, na kojoj je iznesena potreba za nacionalnom autonomijom, kao i crkvenom, to nije bilo ostvareno, ali je stanje u narodu od tada pa nadalje poelo intenzivno da se menja. Pitanje nacionalnog identiteta postalo je sutinsko pitanje i mlaa generacija darovitih i obrazovanih ljudi ga je neprestano afirmisala i pokuavala u razliitim oblicima da da odgovor na njega. U to doba je u knjievnosti stasao i Jovan Jovanovi Zmaj, koji je, kako kae Jovan Skerli,postao pesniki zastavnik nekoliko naih narataja, moralni istoriar celog jednog velikog i znaajnog perioda naeg narodnog ivota.

IVOT J. J. ZMAJA

J. J. Zmaj je roen 1833. godine u Novom Sadu, u inovnikoj graanskoj porodici. Studirao je u Peti, Pragu i Beu. Poto je bio zavrio medicinu, kao ljekar je radio i ivio u mnogim mjestima, a jedno vrijeme je bio i dramaturg u Narodnom pozoritu u Beogradu. Uporedo s tim, ureivao je mnoge knjievne, satirine i djeije listove, izmeu ostalih i listZmaj, po kojem je kasnije i dobio nadimak. Bio je izuzetno predan ovom poslu, a najpoznatiji njegov asopis je sigurno bioNeven, koji se do danas pretampava i ita.Nevenje izlazio u Beogradu i Novom Sadu preko dvadeset godina, i za njega je Zmaj rekao da mu jemezime idealnog ivota na zemljitu praktinog iskustva. Takoe, on je intenzivno pisao uglavnom poeziju i po koliini napisanih pjesama rijetko je plodan pjesnik kod Srba. Kada se pojavio u knjievnosti pedesetih godina 19. vijeka, Svetozar Mileti je pisao:Kako nam je literatura svakolika sumorna, sad bi joj osobito prek bio potreban sjajan i velelepan meteor, da je potrese, elektrizira, oivi. Kod sina G. Jovanovia naao sam lep dar poezije. I zaista, kako je tada poeo pisati, Zmaj se nije zaustavljao u narednih pedeset godina. Objavio je:ulie,Sve dojakojanje pesme Zmaj Jovana Jovanovia,Druga pevanija,ulii uveocii naravno sa kasnijim ponovljenim i kompiliranim izdanjima. Ono to e trajno da obiljei njegov rad, i da bude u nekom mislu prekretnica u pjesnikom i duhovnom zrenju jeste porodina tragedija smrti ene i njihovih petero djece. Pored toga je i prevodio njemake i maarske pjesnike, kako one poznatije, tako i one manjeg kvaliteta, ali koji su njemu lino bili bliski. Kao i Branko Radievi, i Zmaj je uio srpski jezik i rijei iz Vukovog Rjenika, nadahnjivao se narodnom poezijom i sam skupljao rjeniku grau, koju je pred kraj ivota predao Matici srpskoj. Mnogi su ga optuivali da nije imao sistematsko knjievno obrazovanje i dovoljno izgraen ukus, da nije imao suptilno pjesniko osjeanje i individualni artizam. Laza Kosti je ak napisao posebnuKnjigu o Zmaju, otru i domiljatu kritiku njegovog rada, svojevrsan kalambur, u kojoj je iznio teoriju da je kod njega "zmaj" pojeo "slavuja", to jest da je pjesnik satiriar pojeo lirskog pjesnika. A zbog ega je bio satiriar, Zmaj je obrazloio u programu svog satirinog rada u treem brojuZmaja:Dok se korov i kopriva ne istrebi, ne moe se dobro seme sejati; dok se lani apostoli ne otkriju, ne moe istinita nauka procvasti; dok se ropski duhovi ne izoblie, ne moe sloboda sinuti; dok se sebinost ne igoe, ne moe se rodoljublje uzvisiti... dok se na nadriknjige prstom ne pokae, ne moe se pravo znanje i nauka rairiti... Zmaj je poslednje godine ivota proveo u Sremskoj Kamenici, gdje je i umro 1904. godine.PJESNITVO

Bilo je nekoliko vrlo bitnih uticaja koji su formirali Zmajev pjesniki izraz: narodna poezija, graanska pjesma, njemaki romantiari i orijentalna poezija, maarski pjesnik Petefi itd. A obim njegovog pjesnitva pravazilazi sve prosjene okvire on je bio jednako plodan liriar, djeiji pjesnik, satiriar i pjesnik rodoljubive poezije. O samom fenomenu poetskog prizvanja on pjeva uPesmi o pesmi. Tu veli da, kad su ljudi bili prognani iz raja i poeli da ive tunim i tekim ivotom, Tvorac se smilovao i poslao im poeziju.I na zemlji ko da novo/ sunce sinu, te razvedri praznu tminu, pustolinu. Gde je bola, ge je jada, pesma blai; Gde se klone, gde se pada, pesma snai; Gde su ljudi dobre udi, pesma s' ori; to ne moe druke rei, pesma zbori; Gde utehe nema druge, pesma stie; A gde sumnja sve obara, -pesma die... Ali poezija nije samo tu da bude ovjeku na utjehu nego i da bude kritika drutva i da ima svoju u doslovnom smislu te rijei "praktinu upotrebu". Takve prirode su Zmajeve satirine inspiracije. Npr. poznataJututunska juhuhahapjesma je uprena protiv reima Miloa Obrenovia, koji je rekao kada je preuzeo vlast u Srbiji, 1860. godine, da e "zakon biti najvia volja u Srbiji". On je kritikovao i tadanje pomodarstvo,frajle i noblesdrutvo, buroasku ljenost i neutemeljenu superiornost. Najnjenije lirske pjesme Zmaj je posvetio svojoj ljubljenoj suprugi Eufrosiniji, Rui, i njihovoj djeci i one koje slave ivot i projavljuju ljubav prema voljenoj osobi, ali nakon njihove smrti, i one koje vapiju nad gubitkom i samoom. Evo jedne takve ljubavne pjesme, koja je muziki adaptirana i ini nezaobilazan repertoar tzv. starogradskih pjesama:Tijo, noi /moje sunce spava;/ Za glavom joj /od bisera grana, /a na grani /ka da neto bruji, /to su pali siani slavuju /ice predu /od svilena glasa, /otkali joj /duvak do pojasa, /pokrili joj / i lice i grudi, /da se moje /sunce ne probudi. Osjeanja ljubavne radosti nalaze se u zbirciulii, a uulii uveocisu u alosnom raspoloenju.Poem, klecnem, idem, zastajavam, /etalicu satu zadravam; /jurim, beim, ka oajnik kleti: /zborim rei, rei bez pameti: /"Ne sme nam umreti!" /Viem Bogu: Ona je jo mlada! /Viem pravdi: Ona se jo nada! /Anelima: Vi joj srca znate! /Viem zemlji: Ona nije za te! /Niotkuda nema mi odjeka...

Bitan segmenat opusa J. J. Zmaja je i rodoljubiva poezija, sa pjesmama kao to su:Vila,Tri hajduka,Sveti Sava; kao i didaktina poezija za djecu i odrasle.ZMAJ, DJEIJI PJESNIK

Ono to se zaista ne moe osporiti Zmajevom pjesnikom talentu jeste to da je on vjerovatno na najvei djeiji pjesnik. I do danas djeca u kolama naizust ue njegove pjesme, skladnog, vrcavog stiha i finog zvuka. Kako je jednom primijeeno, te pjesme tede roditeljima trud i pedagoke brige djeca se na njima neosjetno ue kako se treba ponaati, ue o prirodi, stvarima i ivotnim situacijama. Pjesnik se ali s njima, budi njihovu matu a ne raspaljuje je i, to je najvanije dijete koje ita tu poeziju uvijek e lako odvojiti dobro od zlog i runo od lijepog na jedan neposredan i prihvatljiv nain. Neke od njih i nisu pretjerano poune, ali su zanimljive, kreativne, smijene, kao djeija igra. Malo je onih koji nisu uli za pjesme na kojima su mnoge generacije odrasle, kao to su:Paija kola,Materina maza,Pesma o Maksimu,Konjanik,Ded i unuki druge, kao i niz zagonetki, pitalica, poalica koje je ika-Jova, kako su ga djeca prozvala, za njih smiljao. On je tako volio djecu da je ureujui listNevenpisao u jednom pismu prijatelju kako mu je "malo" teko jer ne samo to nema novca za tampanje lista nego jo i kasni sa tekstovima, koje mora sam da napie i uredi i pride da iscrta ilustracije! I pored toga, on je ponekad tampao posebno dijelove za bogatu djecu, a posebno za siromanu. Bogatima je govorio kako ovjeka ne ini odijelo i materijalno blago nego neto drugo i kako visokoumlje i gordost nisu dobri, a siromane ohrabrivao da ne budu tuni to nemaju sve to im treba i podsticao njihova plemenita osjeanja.

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #4 poslato:Januar 06, 2011, 01:41:00 am

**JOVAN JOVANOVI ZMAJ

IZ "PESME O PESMI"

Gde je bola, gde je jada, Pesma blai;Gde se klone, gde se pada, Pesma snai;Gde su ljudi dobre udi, Pesma s' ori;to ne moe druke rei Pesma zbori;Gde utehe nema druge, Pesma stie;Jer u pesmi nema mrnje, Ljubav vlada;U pesmi je cvetak vere Melem nada.

Svoje pjesniko uvjerenje izrekao je Jovan Jovanovi Zmaj u "Pesmi o pesmi". Ova programatsko-deklarativna pjesma uvest e nas u Zmajev pjesniki svijet, otkriti njegove tvorake elemente, njegovo bie i Zmajevo shvaanje biti i uloge poezije. U poeziji Zmaj otkriva najii, najplemenitiji i najdublji izraz ljudskoga duha.

Pjesniki prvijenci Zmaja Jovana Jovanovia pojavili su se sredinom 19. stoljea. (Prva sauvana pjesma "Proletno jutro" napisana je 1849. god. a objavljena je 1852.) Prvijenci nose vidljive tragove lektire (Muicki, Svetozar Mileti, Pavle Popovi apanin, Branko Radievi, narodna pjesma). Meutim, ve i u ovim ranim radovima nalazimo nagovjetaj Zmajeva pjesnikog talenta koji se oituje u lakoi kazivanja i okretnom rukovanju novim izraajnim oblicima.

Kasniji Zmajev stvaralaki put obiljeen je bogatom lirskom produkcijom u kojoj se spaja pjesnikova intimna biografija s konkretnom povijesnom situacijom.

Intimna pjesnikova biografija poetski je oivotvorena u zbirkama pjesama "ulii" i "ulii uveoci".U "uliima" (1864. god.) pjesnik kazuje sretne trenutke svoje ljubavi i poeziju obiteljskog ivota. To je kliktava, raznjeena poezija zaljubljenog bia koje itav vanjski svijet podreuje svom ljubavnom raspoloenju. To je lirika u kojoj na spontan i sugestivan nain progovara ljubavna psihologija: ljubavna razdraganost, ljubavna enja, ljubavno sanjarenje, ljubomora. Sva su ta pjesnikova ljubavna raspoloenja poloena u specifino Zmajeve nokturalne i astralne ugoaje.

U Zmajevu doivljavanju ene i ljubavi vidljiva je romantina koncepcija. U svoje ljubavne ispovijesti ugradio je jarko nacionalno osjeanje. Pjesnikova odabranica javlja se kao olienje nacionalnog ideala. Nacionalna komponenta progovara i u onom dijelu "ulia" gdje pjesnik izraava obiteljsku sreu. "ulii" su, prema tome, lirska sinteza pjesnikove intime i nacionalnog ideala.

"ulii uveoci" (1883) izrazili su pjesnikovu ljubavnu i obiteljsku tragediju. Poezija "ulia uvelaka" roena je u jakim prolomima pjesnikova bola. Jednostavna i naivna raspoloenja iz "ulia" zamijenjena su u ovoj zbirci dubljim, refleksivnijim akcentima. Intenzitet ljudskog, suprunikog i roditeljskog bola konkretizirao se u "uliima uveocima" u direktnim, zgusnutim i dramatinim lirskim ispovijestima.Obje pjesnike zbirke svojom lirskom istoom i neposrednou, svojom neishitrenom emocionalnou zauzimaju posebno mjesto u razdoblju srpskog romantizma.

Najplodniji period u stvaranju Zmaja Jovana Jovanovia bile su ezdesete i sedamdesete godine 19. stoljea. U tom razdoblju nastale su njegove najbolje satirine pjesme koje su inspirirane politikim i drutvenim kretanjima u tim decenijama. To su deceniji u kojima aktivno djeluje Ujedinjena omladina srpska i napredna graanska inteligencija koja se bori protiv monarhistiko-birokratskog i policijskog reima u Srbiji, protiv pojava odnaroivanja i snobizma. Ideolog napredno orijentirane inteligencije bio je Svetozar Mileti. Zmajeva politika satira britko protestira protiv krutog monarhistikog obrenovievskog reima, protiv moralne i nacionalne deformiranosti suvremenika.

U Zmajevim satirinim pjesmama dola je do izraaja demokratsko-liberalna i nacionalna ideja kakvu je zastupao Svetozar Mileti. U pjesmama te vrste oitovala se nova kvaliteta Zmajeva talenta sposobnost zapaanja tipinih pojava u svom vremenu, razvijen smisao za ironiziranje i karikiranje nezdravih ivotnih pojara. Ovim sposobnostima pridruuje se i sposobnost pronalaenja adekvatnog jezinog izraza. Satirine pjesme Zmaja Jovana Jovanovia proirile su leksiki fond srpske romantine poezije.

Zmajeva satirina poezija svjedoi o jakoj pjesnikovoj angairanosti i obuzetosti drutvenom, moralnom i politikom problematikom svoga vremena.

Potpun stvaralaki lik Zmaja Jovana Jovanovia ne moemo doivjeti bez njegove djeje poezije. Pjesnikova sposobnost saivljavanja s djejim svijetom oitovala se ve u "uliima" i "uliima uveocima". Ta sposobnost poetskog fiksiranja djejeg svijeta predstavlja znaajnu komponentu Zmajeve stvaralake linosti. U djetinjstvu Zmaj otkriva osebujni svijet mate i senzibilnosti. U djejim pjesmama Zmaj je profinjen psiholoki opservator koji pronie u najzagonetnije predjele djeje psihe. Za svoje opservacije pronalazi svje i primjeran pjesniki izraz.

Iako su Zmajeve djeje pjesme stvorene u vremenu s drugaijim senzibilitetom, one se svojom poetskom snagom diu iznad konkretnih vremenskih uvjeta i izraavaju psihologiju i poeziju djetinjstva uope.

U svom knjievnom djelu Zmaj se predstavio kao sloena stvaralaka linost koja je svestrano doivljavala svoje vrijeme i sebe u vremenu poklanjajui svoja najdublja i najintimnija ljudska uvjerenja i nemire poetskoj rijei koja nas i danas zaokuplja.

*

Propjevao je sredinom 19. stolea. Ostavio je iza sebe bogat knjievni opus (pjesme, nekoliko pripovijedaka, aljivi igrokaz "aran" i brojni prijevodi):

"ulii", Novi Sad, 1864; "Sve dojakonje pesme Zmaj Jovana Jovanovia", N. Sad, 1871; "Pevanija", Novi Sad, 1882. Preostala djela izdala je Srpska knjievna zadruga: "Druga Pevanija" dvije knjige, Beograd 18951896; "ulii uveoci", Novi Sad, 1883. "ulii" i "ulii uveoci" izili su ponovo u Zagrebu 1899. godine.

Nakon pjesnikove smrti izila su brojna izdanja njegovih pjesama. Meu najnovijim izdanjima istie se: "Pesme", Novi Sad, 1958. u redakciji Mladena Leskovca.

DrDragutin RosandriPregled knjievnosti s itankom, 1967

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #5 poslato:Januar 06, 2011, 04:34:11 pm

**

PESNIKO DELO JOVANA JOVANOVIA ZMAJA

Zmajevo pesniko delo, u najgrubljim linijama, moe se grupisati bar u etiri kategorije: tu su, u prvom redu, njegove lirske pesme, potom satirino-politike, pa pesme za decu i o deci, najzad njegovi prepevi iz stranih pesnika...

... Najpoznatije delo Zmajevo iz oblasti lirike, ono kojim je stekao slavu najpopularnijeg pesnika svoje epohe, jesu njegoviuliiiulii uveoci. To je vrsta lirskog romana ili pesnikoga dnevnika u stihovima o njegovom intimnom ljubavnom i porodinom ivotu, "najbolji kanconijer graanske ljubavne poezije u nas". O tim zbirkama teko je, zapravo je nemogue danas ve rei ita novo. Zmaj je doiveo lepu ljubavnu idilu iroke skale: oenio se voljenom devojkom, ali je u branom ivotu doiveo itav niz nesrea: poumirala su mu sva deca (njih petoro), a i jo mlada ena. Uuliimaon je opevao svoju ljubav prema mladoj devojci, postepeni razvoj te ljubavi i njen sreni zavretak brakom, pa prve znake brane i roditeljske sree; uuliima uveocimaopevani su bolest i smrt voljene ene, kao i smrt ostalih pesnikovih milih i dragih: dece, roditelja, sestre, roaka i prijatelja.

uliine pevaju nesrenu, bajronovsku kobnu ljubav koja odvodi u oajanje, greh, zloin; u njoj je dosta idile stilizovane po malograanskom ukusu. Jer sem poetnih romantinih intonacija pomodnogasvetskoga bola, koji zabruji za asak a posle se gubi bez odjeka, Zmajeva ljubavna istorija uuliima, moe se rei, realistiki je mirna, podrobna i iscrpna istorija zadovoljene ljubavi, u klasinom pristojnom kultu porodice, diskretno obojena nacionalistikim istorijskim tradicionalizmom epohe, sa raskomoenim humorom raaskana dobroudna oveka, sa neto sentimentalizma. itava zbirka ima prijatan, starinski ton ednosti i istote, darovito i na nov, sve nain kazanih oseanja, vie duhovito nego neposredno prikazanog slikanja ljubavnikih uzbuenja, traenja i razaznavanja. Kao i u itavoj Zmajevoj poeziji, i uuliimaosvajaju ne toliko pojedinosti ni artistike virtuoznosti, niti se delo moe uivati stih po stih ni re po re; koliko ono pleni svojom celokupnou autentine poetske atmosfere doivljaja, koja neodoljivo zrae iz ove iste i ljupke lirike.

ulii uveocisu, meutim, ve drukija, gora, dublja knjiga; smrt je nad njom, i mnogo nemilosrdnih umiranja. I ona je subjektivna, data kroz sve i slikovit lirski realistiki doivljaj, ba kao i prva. Pa kao to u prvoj nema duboke i mrvilake, uznemirujue ljubavne strasnosti, jer je itava ljubavna istorija pesnikova data u ednom okviru graanski pitomog morala pristojnosti, bez erotike, tako ni u ovoj drugoj nema pravog pesimizma niti pobune protiv smrti i protiv ivota: sve je u razboritom pomirenju sa neminovnostima, ne u rezignaciji. Ne samo da knjiga u osnovi nije pesimistika nego su njene zavrne intonacije potpuno u sjaju spiritualnog i intelektualnog pomirenja sa ivotom i lepim zadacima u njemu. Nema nikakve sumnje da su neke od najboljih lirskih pesama Zmajevih u ovoj znamenitoj zbirci njegove intimne lirike.

Pored ove dve knjige, Zmaj je pisao jo dosta lirike, kao i patriotske pesme, balade, ali u sve razreenijim vremenskim razmacima. Meu tim pesmama izvanrednim dometom i znaajem svojim uzdiu se nekoliko, od kojih ne mogu ne spomenuti barSvetle groboveiPesmu o pesmi: dokle god bude bilo srpskoga jezika i Srba, one e initi ponos i ast nae knjievnosti.

Njih malo vredi objanjavati, kao to poeziju uopte malo vredi objanjavati: treba je itati, iveti sa njom. A na narod, ve decenijama, ivi sa ovim pesmama, od ovih pesama. Neretorina a poletna, tiha i plemenita njihova uzdignutost, njima iskazana vera u potrebu rtve i lepotu napora, ponosita su i gorda himna oveku i njegovim najbolje inspirisanim tenjama. Neke od ovih pesama, u celini ili u odlomcima, kod nas se odavno znaju napamet; stoga nije preterano rei da su one sastavni deo naeg najintimnijeg duevnog i duhovnog ivota. Moral njihov je strog: to je moral rtve, moral liavanja i samoodricanja; satisfakcija toga morala je vera u budunost...... Moda u veoj meri nego liriar, a naroito u periodu od sedamdesetih do osamdesetih godina, Zmaj je bio istaknuta i uticajna politika linost, zahvaljujui u prvom redu svojoj satirino-politikoj poeziji. Po svojim politikim idejama pristalica demokratskog liberalizma, Zmaj se, zajedno sa Svetozarom Miletiem, a u okviru njegove narodne stranke, najneposrednije zalagao za svestrano obezbeenje manjinskih naroda u nagodbenjakoj Maarskoj, u kojoj je maarizacija uzimala sve vei mah; zatim, isto toliko, i za osloboenje politiko, za potpunu slobodu savesti i slobodu misli, pa bili oni ugroeni ma odakle. Ali je njegova glavna ideja ipak nacionalna: osloboenje i ujedinjenje svih srpskih zemalja, a u daljoj perspektivi i osloboenje i ujedinjenje svih junoslovenskih, pa i balkanskih naroda. U te ideje, u neminovnost njihova ostvarenja, Zmaj je verovao itavim svojim moralnim i duevnim biem. Gledajui u Svetozaru Miletiu olienje te politike, on mu je bio jedan od najvernijih saradnika moda bi pravedno bilo rei: najverniji saradnik, nastavljajui da borbu vodi i u izmenjenim prilikama odsutnoga Miletia, kato ve i bez nekadanjeg svog nepogrenog instinkta. Njegovi satirini listovi su bili u potpunosti organi takvih politikih ideja. A kako u Srbiji kneza Mihaila i kralja Milana nije uvek bilo slobode tampe, njegova se kritika nije ograniavala iskljuivo na borbu sa vladom u Peti, nego je napadima na zvanini Beograd imala iri i naelni karakter, utoliko vie to su u toj kritici Zmaju pomagali i beogradskom cenzurom uutkani opozicioni politiari, emigranti iz Srbije. Zmajevi listovi su se tako, zajedno sa MiletievomZastavom, u jednom trenutku uzdigli na dostojanstvo sveopteg, nepotkupljivog organa srpske svesti i savesti. Oni su se na taj nain borili na dva fronta, ali ba taj njihov nesumnjivo teki poloaj inio je da su oni izgledali kao da su iznad svih regionalnih pristrasnosti i efemernih strasti, pa ou to, sa puno moralnog dostojanstva ali i sa plahou dogmatiara, i bivali... Zmajevom gordom duhu je godio ovakav nesavitljiv stav. ak i posle 1884, kada je Mileti definitivno morao sii sa politike pozornice, Zmaj je pokuao da nastavi sve zapleteniju politiku borbu; kad je meutim, uvideo da je nastupilo vreme sasvim drukije, on je 1889. obustavioStarmali; ustarabarstvo nije bilo u njegovu karakteru, a njegova postojbina je ulazila u svoju najteu krizu, svestranu i duboku. Zmaj je mislio da joj pomogae drugim sredstvima: tada e se sav okrenuti deci.Mogu samo pobrojati glavne teme oko kojih se usredsredila kritika Zmaja kao satirinog i politikog pesnika njegove epohe. On se ruga razmekalom novom narataju, koji, iskvaren tuinskim vaspitanjem, a izgubivi zdrave patrijarhalne tradicije, smee s uma glavni zadatak, osloboenje porobljenih srpskih zemalja; njih karakterie razmetljivo praznoslovlje o slavnoj prolosti, i kukaviluk i beanje od dunosti u vremenima pravih opasnosti. Jetko i sa bolom u dui napada on stanje u obrenovievskoj Srbiji: onde vidi samo krut birokratizam i pijunstvo, koji su se zacarili na ove strane, a odlaganje "do prolea" izvrenja najpreih nacionalnih zadataka; despotiju i apsolutizam u drutvenim vrhovima, a apatiju i oportunizam u redovima nekada borbene inteligencije; njegove liberalne ideje su se potpuno slagale sa njegovim republikanstvom; tako je on ispevao niz nezaboravnih pesama o Jututuniji i Jutututncima, u stvari o monarhiji Obrenovia: neke od njih spadaju meu najbolje satirine pesme koje je ovaj daroviti pesnik ikada napisao. U itavom nizu ingenioznih satirinih pesama narugao se ulizicama, trilaama, ankolizima, gotovanima i ustarabarima, kojih je bilo i s jedne i s druge strane Save; Zmaj tu nije tedeo ni nekadanje saradnike i prijatelje, ako su u tekim danima posle 1884. god. prevrnuli verom, a bilo je takvih. Najzad, opevao je Miletia i njegovu "svetu ruku": ustopice ga je pratio kroz teku borbu od skoro etvrt stolea, pratio njegova tamnovanja i osloboenje, njegovu mranu sudbinu, prevremeno povlaenje i smrt. Kada se Miletieva stranka, u borbi za narodna prava, logino nala kao protivnik crkvene hijerarhije, Zmaj je postao do kraja dosledan borac protiv klerikalizma. Najzad dosledan ideji bratstva i jedinstva meu junoslovenskim narodima, a prvenetveno meu Srbima i Hrvatima, pristalicama konfederacije junoslovenskih naroda, Zmaj je, i u godinama tekih iskuenja, kada to nije bio ni lak ni zahvalan posao, ilavo i dosledno zastupao ideju sloge i to tenje saradnje izmeu Srba i Hrvata, najpre u hrvatskom Saboru. Moe se slobodno rei da tokom itavoga njegova knjievnoga rada nije bilo nijednoga vanijeg dogaaja drutvenog ili politikog a da Zmaj svojim duhovitim perom nije obratio na nj panju Srba, budei u njima oseanje odgovornosti za javne poslove. Listajui njegove satirine asopise, danas ve tako retke, a po spoljanjem izgledu tako skromne, italac prati ne samo istoriju Junih Slovena nego i istoriju glavnih evropskih dogaaja, pa i njihovu reakciju u naem drutvu. Ti listovi su odista bili kola politikog morala i drutvenog dostojanstva za nekoliko narataja Srba. Najbolje Zmajeve satirine pesme jo su i danas to, a ostae u tome sjaju nepromenjene jo dugo.Posmatrana iz istorijske perspektive, oevidno je da je Zmajeva politika i satirina poezija odigrala krupnu vaspitnu ulogu u naem drutvu, i ne samo u Vojvodini. Visoka politika svest Miletieva kruga davala je Zmaju moralno pravo da na mahove govori u ime itavog srpskog naroda, da se u svojim najboljim trenucima uzdigne iznad prinudnih granica nekolikih carevina i kraljevina u kojima su iveli Srbi, a svoju satiru usredsredi na smetnje optenarodnom progresu i boljoj budunosti, onako kako ih je on shvatao. Naravno, i u ovoj oblasti Zmajeva rada, i moda vie nego i u kojoj drugoj, ima mnogo beznaajnog, od interesa prolaznog i lokalnog: ima siunih provincijalnih zanovetanja i preklapanja, ima viceva bez humora i dosetaka ije znaenje vie ne moemo uhvatiti, i ima igara reima koje su samo puka pomodna razbibriga u eri romantiarske logomahije. Treba, meutim, biti pravedan prema Zmaju: na ovome tekome poslu on je esto bio sasvim sam, ili skoro sasvim sam. Tano je da se i neke veoma uspele satirine pesme Zmajeve danas vie ne mogu itati ni potpuno razumeti, pa se prema tome u njima ne moe potpuno ni uivati, bez podrobnih komentara. Ali, nije li to neizbena sudbina mnogih, pa i najboljih satira, pamfleta i parodija, literarnih persiflaa i politikih travestija? Ima, zatim, i takvih Zmajevih politikih pesama u kojima pesnik nije uspeo uzdii porok do tipskog znaaja i simbola, nego ga je, svojim poznatim diskurzivnim nainom, opteretio uzgrednostima, aluzijama suvie prolaznoga ili preteno samo aktuelnoga znaaja, ili podrazumevanjima odvie direktnim, specijalnim i uskim, beznadno lokalnim. Sve to je nesumnjivo tako. Ali, sa jednoga viega stanovita, svi ovi prigovori blede i nestaju. Jer od jedinstveno slivene misli, ista i stroga linija Zmajeva morala politike naelnosti i nepotkupljivosti, pa razumna mera u njegovim napadima i onda kada je taj moral ostajao bez mrlje i pukotine, svetle jo i danas kao primer estitog pesnikog zalaganja za dobro naroda, i ne samo jednoga sloja njegova. Dodue, sa povlaenjem Miletia osetilo se da Zmaj u politici nije bio samostalna linost a i kako bi?! da se u pogubnim lavirintima nae tadanje politike guve nije mogao pouzdano kretati bez miletievskog oslonca, pa je stoga, u tome periodu, a oajno traei podrku, kato i greio, ispadao iz starog takta, as neoekivano uzmicao, a as se neoprezno zatravao, ve nesiguran u se, uvek sklon iskljuivosti i estokom sudu. Ali, valja priznati i to da su u Vojvodini vremena posle Miletia bila izuzetno nevesela, izuzetno uzrujana i izuzetno zbrkana. I Zmaj ih je dobro oseao; skoro predoseao. Imao je, naroito do osamdesetih godina, nepogrean njuh; dakle, kada, kako valja napadati, i koga, gde, na kome pitanju. Dobro je video da je njegovaiaiz godine 1871. bila list sasvim drukiji, daleko bolji nego, na primer,Starmali, ak i onaj iz godine 1878. znao je i razloge neminovnoj promeni; mora da mu je teko bilo preutati ih: voleo je brze, publicistiki neposredne reakcije. "U mnogim stvarima pisao je sa gorinom u jednom privatnom pismu iz godine 1878, a o tome pitanju popustili su nai valjani prvaci, oni tako naoe za dobro, oni neka odgovaraju za to... Da ja ponem sam kako sam negda terao, veina bi se moda ve i sada smejala, al' ne humoru ili vicu mome, ve meni. Ja bih terajui konzekvenciju morao udariti i naZastavui na prvake nae. A uspeha ne bi bilo ... Samac da se borim sa istom estinom i sa istim orujem kao to radih pre kada sam stajao u glidi itave ete jednomiljenika, to sada ne bi bila borba, ve oajniko koprcanje". U politikoj borbi Zmaj se, dakle, u potpunosti identifikovao sa potrebama svoje stranke u njegovu sluaju slobodno se sme rei: sa potrebama naroda, pokorio im se svesno, kao dobar vojnik, bez roptanja. Bio je to valja ponovo podvui silan borac i straan protivnik, prvi ognjeviti zmaj nae politike satire. Postepeno, istroio se i on... Ali, u nae sirove politike naravi ezdesetih i sedamdesetih godina Zmajeva duhovita humoristina aoka i ljuti satirini ujed doli su kao vrsta duhovne i razgaljujue injekcije naim kivnim i mrgodnim temperamentima: strano dejstvo satirine pesmice u politici pokazao je kod nas prvi Zmaj. Znamo koliko neprilika su one priinile knezu Mihailu; iz dokumenata vidimo: kralj Milan je od besa bacao na zemljuStarmali, nemoan. Da li da dodam jo i to da naa politika karikatura datira zapravo od Zmaja, od njegove dugogodinje saradnje sa Angererom i naroito Slovencem Kliom? Podrobnije izuavanje e utvrditi: da je karikatura, kao organski sastavni deo legende, i zato nerazdvojiva od nje, tek od toga trenutka ula u nau kulturu, postala i kod nas umetniki problem i zadatak. Na njemu je Zmaj, godinama i uporno, saraivao, sasvim sam. Na je greh to tu okolnost do danas nismo jo ni uoili...... U osnovi Zmaj je bio moralist: poet koji svoju misiju u narodu osea kao zadatak asti, ponosa i moralnog dostojanstva.Da, moralist je bio, u najlepem poetskom smislu te rei: uitelj optimizma i dunosti. Njegov je najvii san morao biti: kako da se nekim racionalnim, intelektualnim postupkom tadanji drutveni haos Srpstva stegne i opae u neki euklidovski jasan poredak, da se u njemu slije ujedno, sreen i ist. Sa takvoga stanovita borio se on protiv srpskih zala i nesrea, presuivao strasno mrzeo strasno i voleo strasno.Takav je bio ovaj pesnik. Njegove slabosti i nedostaci su oevidni, veliki, davno, jo od savremenika uoeni. Radio je suvie brzo, bez potrebne umetnike usredsreenosti i astoljublja, spremno se potinjavajui dnevnim potrebama knjievnosti i publicistike, sputajui se kato do puerilizacije svoga misaonog i oseajnog sveta (i ne samo u pesmama za decu). Nije imao poetske gordosti ni duhovne potrebe da u usamljenosti neguje svoju umetniku individualnost, da svesno izdvaja i prkosno odeljuje svoj poetski makrokozam od najneposrednijih, hunih i prolaznih senzacija gomile kako je govorio romantizam, svoje publike kako je pisao on. Zato se u njegovu pisanju tako prirodno i neuzbudljivo smenjuju odlini stihovi sa osrednjim i veoma slabim, u okviru jedne iste pesme, iste strofe. Prave, velike, sporo i u munim samotovanjima iziivane, unutranjom potrebom i duhovnim nemirom hranjene knjievne kulture i velike kulture uopte on takoe nije imao, ba kao to nije imao ni prelomnih psiholokih evolucija ili duhovnih potresa, pa nije imao ni duhovne snage niti radoznalosti, da, uzbuen, koraa naporedo sa razvojem novih umetnikih ili drutvenih ideja; a samou nikoje vrste, nije bio kadar podneti: doiveo je stoga i on tragiku mnogih naih starosti. ak ni u serijama njegovih ponajboljih satirinih stihova italac se kato ne moe osloboditi neprijatnog utiska: iz onog humora veje vidik provincije, ama suvie ogranienog drutva i nediferencirane sredine, bez odjeka i zgusnute pozadine, atmosfere siune, vulgarne, sklone raskomoenoj moralnoj familijarnosti, i sumnjiv ukus palindromske duhovitosti ...Pa ipak, ovaj pesnik ostaje, i niko ga nee i ne moe pomai sa zaslueno visokog postolja na kome vrsto stoji, ve decenijama. "Od muke se pesme viju", pevao je ovaj pesnik, i tako, od narodne muke, ispevane su sve njegove pesme, i one slabe, i one srednje, i one nezaboravno velike, jemci njegove besmrtnosti. Dodue, mnogo puta e vas on i razoarati, upozoravam vas. Ponekada ete se puni sumnje zapitati: da li smo mi Srbi odista tako siromani kada nam se i pesnik sa ovakvim osobinama moe uiniti velik? Ali, odmah i neminovno uporedo sa tim pitanjem javie se i sledee, a povodom Zmaja mnogo umesnije: zar je mogue da je toliko jak da sme dopustiti sebi i ovakve stvari kakve, evo, doputa? Jer jak je on, ne sumnjajte u to. Prouavajui njegovo pesnitvo, italac ostaje do kraja u nedoumici ta je zapravo kod njega vee: to njegovo delo, izdvojeno samo za se, ili besprimeran nain na koji ga je dao svome narodu. Jer poezija Zmajeva, u celini, vea nego odlomci njeni i pojedinana njena ostvarenja na prelomnim, najnadahnutijim stranicama njegova stvaranja, ostaje pre svega drugoga izvanredan poetski i oveanski materijal o jednom burnom, znaajnom periodu nae prolosti. Bio je u potpunosti lien estetskog snobizma: nije se pretvarao da uiva u onom to ne voli niti da prezire ono u emu je intimno uivao, kao pesnika generacija koja se javljala u trenutku njegove smrti: bio je nekako na ovek, nimalo sloen, nimalo tajanstven ili nedokuiv, nego komunikativan i lako srodljiv. Zatim, ima u Zmajevoj poeziji trenutaka kada je ovaj pesnik besprekoran: jedinstven je i besprekoran njegov sublimni poetski doivljaj sveta, njegova prisna sljubljenost sa epohom, sa njenim strastima, snovima i snovienjima, sa zdravim nagonima itavog naroda.

Takav je bio Zmaj kao pesnik u naoj knjievnosti kroz itavo pola stolea: nesebian, estit, ovean, neposredan; koji ne vara a da se i varati. Gde god bi se ukazala potreba, opasnost i zadatak, on je, silan radnik, uskakao u dunosti i obaveze, ne vodei mnogo rauna, ne vodei nimalo rauna da li e se itetiti, da li iz tekoa izai sa dostojanstvom pobednika, ili oprljen, naruen, ispsovan. Takvi ljudi i takvi pisci ne zaboravljaju se lako, sve i kada nisu Zmajeva rasta. Nesumnjivo je: da mu se htelo biti sitnijim ovekom, i on je mogao biti mnogo vei umetnik: snage njemu nije nedostajalo. Ali mu je u potpunosti nedostajalo moralnog slepila i ravnodunosti pred porocima javnoga ivota njegova naroda: u rodoljubivom gnevu, on je sav izgoreo na tim dunostima. Stoga, on ostaje ono to jeste, uvek velik: estiti i nespretni srpski genij u naem neorganizovanom, prinudnim kulturnim partikularizmima i politikim regionalizmima isitnjenom XIX stoleu, najizrazitiji poetski predstavnik srpskog graanskog uzleta i sloma u njegovoj drugoj polovini.Mladen Leskovac

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #6 poslato:Januar 06, 2011, 04:34:19 pm

*

O DEIJOJ POEZIJI JOVANA JOVANOVIA ZMAJA

U decjim pesmama Zmaj je obuhvatio celo detinjstvo od kolevke do decastva, sa svim onim sto pripada decjem svetu: igrama i igrackama, zivotinjama, odnosom prema odraslima itd. U njima je dao bogatu i raznovrsnu galeriju decjih likova. Glavne odlike Zmajevih decjih pesama jesu: fini lirizam koji ih priblizava njegovoj ranoj ljubavnoj poeziji, ozarenom svetu Djulica, smisao za uzivljavanje u zbilju i psihu deteta, jednostavan, lak, neposredan izraz pristupacan deci i istovremeno privlacan odraslima.

Zmaj je tvorac srpske poezije za decu i njen najveci predstavnik. Njegove decje pesme imaju, medjutim, i sire znacenje. One nisu samo spesijalisticka, namenska poezija, nego i osobena forma pesnickog, lirskog jezika, kojim su na nov nacin izrazene osnovne preokupacije Zmajevog stvaralastva. U njegovom knjizevnom razvitku one se javljaju kao poslednja njegova pesnicka obnova. Posto je iscrpeo svoje mogucnosti u lirskoj i satiricnoj pesmi, Zmaj je u subliterarnoj, polupoetskoj-polupedagoskoj formi decje pesme nasao novu neiscrpnu riznicu poetskih motiva i formalnih mogucnosti.

Oslobodjen stega, koje su mu u izvesnoj meri nametale ranije pesnicke forme, on ce pod maskom naivnosti postici maksimalnu lirsku spontanost. Nova poezija bice sveza, laka, jednostavna, bogata hitrim invencijama i slobodnim asocijacijama. Puna lirskih boja i topline, sva u ceznji za necim cistim i svetlijim, ona ce, na svoj minijaturni nacin, predstavljati obnovu zlatnih vremena srpske romantike sezdesetih i sedamdesetih godina.

M. Popovi

~

Uroena ljubav prema djeci, a posebno smrt njegove djece, snano su podstakli Zmaja da pie za djecu. To je radio svih pedeset godina svoga pjevanja i ovo je najobimnija oblast stvaranja. Pjesme za djecu imale su prije svega vaspitnu funkciju, ali je iz nje proistekla i rodoljubiva funkcija: zadatak ovih pjesama je da dijete uvede u probleme svijeta i ivota na jednostavan i pristupaan nain, kroz zgodne situacije, dobro odabranim "junacima", vedrim tonom, toplom ljubavlju. Predmet pjevanja je kompletan svijet djetinjstva, sve ivotne situacije, sve manifestacije svakodnevnog djejeg ivota. Izvanredno poznavanje psihologije djeteta omoguilo je pjesniku da realistiki i objektivno, bez idealizacije, predoi svijet djeteta i djetinjstva. Pjeva o dobroj djeci, ali i o nemarnoj, nemirnoj i neradnoj djeci, ali je to pjevanje spontano, nenametljivo, njeno. Tako je stvorio likove Lenjog Gae, Malog Jove, Materine Maze, ... Djeji svijet sagledan je ire, predoen je odnos djece i ivotinja, djece i prirode.

Pjesme za djecu imaju najtrajniju vrijednost ne po umjetnikoj, nego po etikoj vrijednosti. Time je Zmaj postao rodonaelnik pjesnitva za djecu u srpskoj poeziji i najznaajniji predstavnik ove lirske vrste. Ovoj oblasti Zmajevog pjevanja odao je priznanje ak i Ljubomir Nedi, koji je inae imao negativno miljenje o Zmaju kao pjesniku.

http://www.znanje.org

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #7 poslato:Januar 06, 2011, 04:34:35 pm

*

RODOLJUBIVA POEZIJA JOVANA JOVANOVIA ZMAJA

Rodoljubiva poezija Zmajeva predstavlja odgovor na stvarne probleme i savremena pitanja, na aktuelne ideje, slobode, pravde, prosvete, knjige, Srpstva. Ona je odmjerena i racionalna, trezvena ali snana; nema u njoj nacionalizma ali ima velike ljubavi prema zemlji, narodu, Srpstvu. Rodoljublje je prisutno u uliima i uliima uveocima, u misaonim pjesmama i pjesmama za djecu. U najbolje rodoljubive pjesme ubrajaju se: "Vila", "Tri hajduka", "Ded i unuk", "Diimo kole", "Ja bih bio", "Svetli grobovi". Za shvatanje sutine Zmajevog rodoljublja karakteristine su "Vila" i "Ja bih bio". Vila vidi srpsku neslobodu kao neveselu, mranu no u kojoj "jedna lepota devojka" jadikuje to je ostala sama jer "to bi muko, to mi izginulo, / to bi ensko, to mi presvisnulo". Bog je jedini uo ovo jadikovanje i

Tako traje nekoliko dana,Od tuge je kosu raspustila,Od alosti licem pobledela,Suze su joj ruho obelele,Od tenje joj ponikoe krila Te se stvari u gorici vila.

Ovo je objanjenje nastanka vile, ali to nije tema pjesme. Slika nastanka vile jeste objanjenje kako se javila snaga koja je pokrenula Srbe na borbu protiv petovjekovnog ropstva:

Evo skoro pet stotin' godinaOtkako se suzi i krvavi,Gora nam je raala junake,Nevolja im grudi eliila,A vila im orde naotrila,Pa se slavno bie i branie.

Ona je pjevala "srpski i junaki", slijepcu udesila gusle koje vesele duu, mrtvima slavu podiu, ive hrabre. Poenta je u posljednjem stihu: "Blago onom ko se emu nada".

Pjesma "Ja bih bio" nastala je pod uticajem ustanka 1875. godine. Pjesnikov ideal je da bude pjesnik mira jer to prija njegovoj dui, mrska mu je vojna truba, grozi se tuih suza. Stih "Ja bih bio pesnik mira" ponavlja se pet puta i svaki put se objanjavaju razlozi zato i kako to je srea, bratstvo, ovetvo srea ne samo pojedinca nego svih.

http://www.znanje.org

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #8 poslato:Januar 06, 2011, 04:34:48 pm

Poten ovek ne bi prodo ni za kakve pare svoje potenje,a nepoten ovek bi ga prodo, ali ga nema. J. J. Zmaj

Sauvana

AngelinaAdministratorHero Member

Van mree

Poruke: 5359

Jovan Jovanovi Zmaj (18331904)Odgovor #9 poslato:Januar 06, 2011, 04:36:16 pm

*BILE JEDNOM RUA ZMAJEVA I MACA ZMAJJOVINA

TUNO SRCE JOVANA JOVANOVIA BRANILO SE STIHOVIMA OD LINE NESREE

udne su i nepredvidive pesnike sudbine u ovim krajevima, pod ovim tekim nebom, nad ovom ravnicom koja se svakono preobrauje u drugi predeo, da bi se oku uinilo bar da se neto menja. Ovde su veliki pesnici u kratkom ili dugom veku doivljavali i slavu i pad, kako to sa pesnicima i danas i ovde i svugde biva. Zmaj, otac nae poezije za decu, veliki srpski liriar, branio se pesmom od line nesree. Sva zla ovoga sveta svalila su se na krhka Zmajjovina plea. Ali sve se zaboravilo, sve je pokrio tamni prah prolaznosti, a ostali su "ulii" i "ulii uveoci". Kao veni svedoci sree i nesree koja prati pesnike u svevremenu. I Rua, devojka kojoj je pesnik izmislio ime i posvetio joj svoje najlepe i najtrajnije pesme...

Jovan Jovanovi, sin uglednog i bogatog novosadskog advokata Pavla Jovanovia, roen je i rastao u senovitoj ulici Zlatna greda, i danas jednom od najtiih novosadskih sokaka u starom delu grada. Sretno detinjstvo, u panji i brizi starijih, bezbolno kolovanje, prve spevane pesme u esnaestoj godini, u Irigu, 1849. gde se kratkotrajno sklanja u vreme Maarske bune. Potom, kako je to bivalo, kolovanje na pravnim naukama u Beu. Tamo, u istoj sobi, druguje i tuguje sa urom Jakiem. Nerazdvojni su, ak i iste snove sanjaju, kako Zmaj zapisa u jednoj pesmi, tadanjoj:

"Sea li se kad smo onoJedne noi jedno snili,Tom se nismo zaudili,Mi smo onda jedno bili..."

A u Beu, kako Zmaj zapisa, "...Branko je ve bio stari ak i s visine gledae na nas mladunad. Omladina ga je oboavala, ali niko vie nego ja, te sam svakim nainom nastojao da skrenem njegovu panju na sebe iao sam u kafane i gostionice, gde on iae, sedeo sam blizu njega, upletao sam se u razgovor, grohotom se smejao njegovim dosetkama i alama, pokuavao i sam da izbacim koju ali mi sve bi uzalud, nikada Branko ozbiljnije ne svrnu panju na mene, nikada ne progovori pravce sa mnom"... Bi to vreme, i salonsko i siromzako, i boemsko i radino, vreme u kome se stvarala istorija srpskog pesnitva, daleko od Srbije, a sve u tuzi za starim krajem. Lepo neko vreme.

Jovan Jovanovi rano postaje slavan i omiljen, klasik bez ijedne sede vlasi, pie pesme, ureuje listove i novine, putuje. Znan je po lepim i pevnim ljubavnim pesmama. A devojka koju u pesmama spominje ne postoji. Vizija, pesniki san, imaginaran lik. Sve do jednom, kada 1860. poesto poseuje bolesnu sestru od tetke Pavu Nekovi, a koju, vidi sudbine, dvori i pomae umilo devoje iz susedstva sa udnim, neobinim, retkim imenom Eufrosina.

U jednoj pesmi-pismu svojoj bolesnoj sestri pesnik stidljivo otkriva svoju tajnu ljubav za njenu prijateljicu:

"Sestro moja, sele,Odlani mi tugu,Oj, zagrli sestroSvoju vernu drugu.Pa joj seci, reci,Oj, ne reci, uti,Bolje je nek ne zna,Neka i ne sluti.to da uje jadeKad razumet neeTuna je to pesma:"Oj pelen-pelene".

Tako poinje tajna Zmajjovina ljubav, jer on bee stidljiv, srameljiv, ak je i pisma Rui, kako je devojku nazvao, slao potom a stanovali su na dohvat oka, stid ga je bilo i pismo u sandue, kriom, obno, ubaciti:

"Mila gospoice Ruo,

...Ako se mrgodite, derite pismo taki; molim Vas nemojte dalje itati to i da znate gde pomo moete, - poderite ga taki, pa zaboravite, da ste ga ikad dobili, zaboravite sasvim Vi ete lako a ja kako uzmogu..."

A Rua njemu, potom, otpisuje:

"Potovani gospodine,

kad sam Vae pismo primila, nisam znala jesam li budna ili mi je na snu dolo. Dugo sam se muila, ou li detinju dunost prestupiti i bez materinog znanja elju Vam ispuniti, najposle odvaim se uveriti Vas da je srce jo sasvim moje, da ije bi bilo, kad sve dosad nisam znala da se moe kome pokloniti, sluala sam vie puta al' oseala i verovala nisam."

I u potpisu, samo, Rua.

Zapisano je da im je na venanju bio sav otmeni Novi Sad, Svetozar Mileti, Jovan orevi, Jakov Ignjatovi.

Poroda puno imae, ali dete jedno po jedno umirae, mada je Zmaj u meuvremenu i medicinu zavrio. Posle smrti i etvrtog deteta Rua presvisnu u Panevu, 1872. godine.

Za ljubavi njihove nastali su "ulii" (po rei ul-rua), a po smrti i neto u bolesti "ulii uveoci". Kako je nevolja Zmaja pratila govori podatak da je dvoje dece, dva zlatna devojurka, koje prihvati uz udovu Mariju Kosti, pobrzo potom iz ivota otilo. Nije se dalo najveem prijatelju dece da sa decom svojom podeli radost.

O Rui je malo slova ostalo. Zmaj je zapisao da je "aneo po dui, aneo po liku", a ura Jaki da je bila "neto malo, lepukasto a pritom i lako i lukavo! zna to je kao moler po vizionomiji sudim a za drugo znae Ki!" (ura je Zmaja zvao Ki Jano).

Laza Kosti, opet, u svojoj knjizi o Zmaju pie o Rui Lianin. "Nije pesnikov ideal o eni u ivom stvoru od majke roenom, ve u njegovoj dui, u njegovoj zamisi o najlepoj, najboljoj, najdunijoj, najljubavnijoj eni ili devojci. Ona iva je prolazna, promenljiva, moe je se ovek i sit nagrliti i naljubiti, moe je oguglati. Al' ova duevna samoniklica ostaje veito. Kad pesnik umre ona ga otprati, ona ode s njim na drugi svet, a svoju sliku ostavi ivom potonjem svetu u pesnikovoj pesmi..." Jo je Laza, u trenima srdbe na Zmaja, zapisao da Zmaj Ruu hipnotie stihovima, da koristi lekarske trikove i da je tako stalno dri u omami.

Zmaj (zanimljivo je da taj dodatak imenu nije imao nameru da se ita kao Zmaj ve je uzet jedan datum iz istorije Srba ovih krajeva 3. maj), i u jednoj svojoj uvenoj pesmi ostavlja traga kako je Eufrosini dao ime Rua:...

"Kai mi, kai,kako da te zovem,kai mi, kakvoime da ti dam,

*

al' ja bih proveo itav jedan vek,traei lepe,dinije i slae,milije ime,to jo ne u svet,da njim nazovemmoj rumeni cvet."

Retko je koji pesnik ostavio u svojoj poeziji toliko vedrine, smeha, jetkosti, aljivosti, nenosti, ljubavi i tuge, straha, oaja, a sve piui pesme kao pisma istom biu, istom srcu.

U radnoj sobi Zmajevoj, u Zmajevom muzeju u Sremskoj Kamenici, namernik, putnik, patnik, ovek eljan mira, samoe i lepote, moe odahnuti zagledan u staro, minulo vreme, u njegovu lepotu, ali, bez obzira u kakvom raspoloenju bio, izlazei iz potonjeg Zmajevog boravita, suoen sa lepotom predela, uvek e se, siguran sam, setiti pre ulia uveoka nego ulia. Iz te kue izlazi se s tugom:

"Oh, kako je sivo, tamno,Ko da nije danak svano;A nebo je tako mutnoKao oko isplakano"

(uli uveok, XXII)

I setie se one stare, nezaboravne Mitrovieve pesme: "Bila jednom Rua jedna..."

I dugo e ga, hodu il mirovanju, zvuk te pesme pratiti.

Zmaj je napisao 470 pesama za decu, ali me njima nema one najpoznatije: "Ala je lep ovaj svet". Ona se nalazi u prvoj knjizi "ulia". A vreme ju je svrstalo meu deje, jer u toj pesmi je istota dejeg pogleda na svet.

Naa deca Zmaja pamte po vedrini, poalicama, duhovitosti, a pravi Zmaj je patnik, nevoljnik, stradalnik, nesrenik u ivotu, izbeglica me svojima, lekar koji ne naplauje usluge ako ve ne mora, ovek koji i poslednje mesto boravka bira zbog frukog vazduha, u nadi, da e moda pomoi njegovoj oboleloj poerci Maci. Onoj Maci koja "upravo bee i njegov sekretar i administrator njegovih izdanja, a naroito Nevena."

Eto, otuda Zmaj na kraju ivota u Sremskoj Kamenici. Iz dobroinstva, od ega se sastojao ceo njegov ivot. A i Maca je pisala pesme. Objavljena je samo jedna u "Srpskoj domaji" 8. januara 1902. godine:

BRIGA MLADE DEVOJKE

S avolom se boritNa megdanu stojim.Kad avola poznam,Ja ga se ne bojim.Ali, jaoj, ta bih, Ta ja sad tudiram, Kad bi avo dooAnelski maskiran."

Kako to biva u vremenima, na kraju ovog veka, kao i na kraju prologa, avoli anelski maskirani s


Recommended