KAD MISLI MUČE
KA
D M
ISLI
MU
ČE
Bra
nka
Krž
ik L
ongi
n
Branka Kržik Longin
Branka Kržik Longin
KAD MISLI MUČE
IzdavačKatedra Čakavskog sabora Kostrena
Za izdavačaAnđelka Rasol
UrednicaMarina Biti
AkcentuacijaSilvana Vranić
Fotografije i fotografija naslovnicePero Lovrović
Tehničko uređivanjeSaša Stanić i Cecilija Jurčić Katunar
Grafička pripremaJan Hyrat
Naklada: 300 primjerakaTisak dovršen u rujnu 2013.
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130223026
ISBN: 978-953-7073-18-3
KAD MISLI MUČE
Branka Kržik Longin
KATEDRA ČAKAVSKOG SABORA – KOSTRENAKostrena, 2013.
5
KAD MĨSLI MUČȆ
Zbrãjan vrȋmeKo se zgubȉlo
Razvrẽzan mĩsliI grẽn nȉkamo
Za srȉćuJȕšto kad se
Jednȁ vȇla, debȇlaZlȃtna bȁla
Po nȅbu prošećȁlaSȕ mesȅčinuVa mȏre zlẽla
I mĩsli suZȁjedno zamučȁle
Kakȍ lȋpo umȅ bȉtKad mĩsli mučȇ
I neće
više
I.
bolet
9
ČȄKAN
Poišćȉ meVa onõj čȕdnoj
Bȏje snȁI mȅsec
Pošaljȉ ćȁ
Õnput mi donesȉOnȍ sũnce
Spod ȍblakaA tvojȉ kȍraki
Nȅka seVa bukȅ spletũI mȁkar sȁmo
Va mȏj sȃn doletẉ
10
NE POSLȔŠAJU ONȈ
Sȑce i mȍzakŽivȇju
Sȁki na svojẽnKrȁju svȋtaNĩmaju nȉš
Jedãn z drȕgenI ne poslȕšaju
Ni svȏgaA kȁmo pȁkTẉjega svȋta.
11
I TAKȌ VȀVEK
NȏćJȕtro zovȅJõrgovan
Mi ȍči perȅRẉke
Spamećĩvanja stĩšćuTebȅ
Zovũ k menȅ
Jȕtro j’Zvȇzde ugasȉlo
Pa san dãnRasplelȁ
LjubãvVãn zȉnela
KotDitȅ j’ blagoslovȉlaI k tebȅ se uputȉla
Na putȕ zustȃjenI ĩšćen se
Živȍt me poslẉšaI ne bũni se
12
ZnãDa vȅtar vȍlin
Za dȃž se mȍlinSũncu se nũtin
I takȍ vȁvekZa nȅkun
Lȋpun besȅdunSe otpũtin
13
SȀD TI TU NȈKOGA NȊ
Zavȅzane grȍteGlȃvu va pesȁk rȉvaju
Dȋh ki lȅtu trȅbaSȁd nĩmaju
Jȕgo ga razbĩjaBȕra ga fermĩva
Tȋ va nȅken kantunȕTãncaš ȍpet onȃj tȁnac
S ken smo nȅkad lẉlali sȁnje
Sȁd ti tu nȉkoga nȋA menȅ, nãjmanje
14
ÕNPUT
Kad se dogodȉlo...
ÕnputSu mi se mĩsli
Razlomȉle
Rẉbi od rãnKȍmać san
Pobȉrala
A odrȅzana besȅdaVa zrȃku mi vȉsela
ÕnputSu mi se dȃni
Pȍčeli topȉt
A jaTakȍve gõrke pȉt
Samȍću su vȃ meRȉvali
Ku ni kȕšatNe mȍran
Aš je dobrȍPȍznan
15
ÕnputSe čȕdo rodȉloI jȕšto sadȁhna
Med nȁminSe pãr dũg
Storȉlo
A i smẽh seVa slȉku ćapȃl
Taj smẽhNe znãnJe kantãlJe dihãlJe svetĩl
Je lampȃl
Sȁmo znãnDa mi je
Živȍt zluštrãlDa mi je
Takȍ sȁd rabȋl
I kȋ bi gaKȁd pozabȋl
16
KȊ JE ZȈBRAL
To vȅčerMȅsec je vȉsel na nȅbu
Kot pẽrla na plȃvoj kolãjniceOd õnput va snȉ grẽn
Sȁki pũt na drẉga vrãta
Onȁ jednȁ sanZavȁvek zȁprla
Sȅjedno miNa pȁmet pȁda
Je već sȅ tȏBȋlo zȉbrano
Zȃ me, prvo menȇȀl san pȁk
Jȃ to zȉbralaI ne znȁjuć
Sȅ krȋvo stȍrila
17
NĨSAN TȄLA
Nisãn tȅlaDȉgnut mȍstiMȁkar nȅ sȉSȃmi su se
Dȉzali
A onȍČȁ j’ bȋlo
Dubȍko zakȍpanoVa menȅSȃmo se
Probudȉlo
Kad već nĩsuSȉ mȍsti dȉgnjeni
ÕnputNi snȉ nĩsu sȉ
Zrȕšeni
Pa ću zagȑlitRȏza nȅbo
Mõrda mi rečȅDa bãjka
Šẽće po zemljȅ
18
NA VȂLU SEDȊN
Na vȃlu sedĩnZa zrȁku sũnca
Se držĩn
Da me mȏreOd životȁ
Va vȅlu grȍtuOd pũsteh lẽt
Ne razbȋjeDa ne postȁnen
PesȁkNa rẉbu kakȍve
Dunbȏke mõrske špȉljeČȓne
I bez krȁjaDa ȍpet
Ne zustȃnenBez ljubȁvi
Tȏga zemȃljskoga rȁja
19
ČRȄŠNJE BELȈCE
Va ustȇh miJȏš i sȁd
Slȁtko stojĩOd črȅšanj belĩc
Kȅh vȉše nȋ
20
KUŠĨN SIROMȀŠNOGA RȀJA
Ma bĩn rȁdaȌpet
Pod glȃvu stȁvilaOnãj kušĩn
Siromȁšnoga rȁja
Po kȇn su mi snȉNȅken tajnovĩten
Putẽn hodȉliPȍjid pušćivȁliOgãnj ča plȃče
Pred ȍči stavljȁliOkrȕnjenu nȁpu
PokaživȁliZamȍtano vrȋme
Davȁli
KušȋnuSiromȁšnoga rȁja
SrdȃšnaUgȃšena zvȇzdoKakȍ bin te rȁda
Pod glȃvuȌpet tȕ i tȁmo stavljȁla
21
JȄSEN
Rastreslȁ seMolȉtva
Nȅbo se umirȉloNe grmĩ
Živȍt se povẉkalVa kȕću
Kȁpi dažjȁ dišẽA mȁgla počĩva
Gȍre – va borȉćeh
Šȁplju grȃneOd napȕkle
Mẽndule
Jȅsen, vẽl zȋmeNȃse stȃvlja
Mȑzlo jeNa tȇlu
Ma nȅ i va dẉše
Nȅš škrĩpljeVrãta se otpȉraju
To mesto čȓneBȇla bȕra ih zĩblje
22
SKȌRO SȄ JE TȔ
Zlẽlo je sũnceSȅ svojẽ črljenȉlo
I od plȃvoga mȏraRȏza kušĩn načinȉlo
Umirȉle se bãrkeFerȁli se pȍčeli važgivȁtPa se 21 kostrẽnsko selȍ
Sprãvlja spȁt
I skȍro se je tȕFȁli sȃmo
Da sȁki mȍreSvojȅmin sȁnjamin upravljȁt
23
JOŠ VȀVEK
Još vȁvek stĩšćenZȁvežljaj mlȁdosti
Još vȁvek va snȕPobȉran cvȇti lȉpe
Zãd neispȕnjenehObećãnj
Čẉjen odzvȃnjanjePasȃneh lȇt
Ne dãn seČȅkanju v rẉke
Veselĩn seKad jȕtru mȍrenJoš jedãn dȃn zȇt
24
ZȀDNJE BȎG
I takȍMȁlo po mȁlo
Gremo ćȁNa tȇn putȕVȁvek nȅki
Nȅkoga pušćȃ
Zȁdnje bȏgNe mȍran ni zgovorȉt
Mȅsto menẽTȏ će ovȅ tȅple sȕze
Storȉt
25
ŽIVȌT LETȊ
Kad komadȉći snȁPȍčnu mȕčit
I rȉvat se va mĩsliPĩtajuć
Zãč živȍt takȍ letĩZãč tȕ i tȁmo
Mȁlo ne zastȃne al’ zaspȋDa zatakȁmo
I va rȇd stȁvimoOnȍ ča se razbȉlo
I z gȑdemi besȅdamiJoš vȉše otujȉlo
26
ZȂČ
Zãč san va ovẽn životȕI zãč grẽn po ovẽn putȕ
San to jȃ zȉbralaȈl san to dȍbila
Ako san sȃma zȉbralaZnãn da õnput mȍran
I sȃma nȏte pisȁtA ȁko san dobȉla
Moglȉ su mi ih onȉ regalȁt
Aš kad jȁ čȁ komȕ darĩvanNãjlipše mu zbȉran
27
BÃRKICE KOT PȀTKICE
Rȉbarski brodȉćVa trincȇre
Vučȅ bãrkicePo mȏru bȏje perlȉnaZgljẽdaju kot pȁtkice
Za ȍčiPrȃva milĩna
28
SȔZA
Zemljȁ je vȅćOtkad zamučȁlaA sȕza još vȁvek
Kȁmik pečȅZa vȁmin
Ki ne počĩvateOvdȅ
29
JOŠ SȂMO BI FȀLELO
Ȍči će mi seZgubȉt va vȅtru
ĨščućOna dvȃ gȍluba
Ča letũ
Ȁš, škurĩnaJe pȍčela bȉt škurȅja
I smẽh pozabljĩvaNa ũsta dohajȁt
A ȉ nȃda jePȍčela od sȑca otpȁdat
Sȅ jednȁ po jednȁKot lȋsti z drvȁ
Još samo bi fȁleloDa su se i oniDvȃ gȍluba
Zavȁvek zgȕbila
30
PRȄLIPO JȔTRO
Prelȋpo seRaspȕčilo jȕtro
Mȏre seVa dȁnju
Veštȁlju obuklȍ
A jȁ sanNa brȍdu z vȅtronSlȁben kõrmilon
I bez ȉdraMa s pȕno ferȃli
Z očȉjin va mȏruI zamũćenun slȉkun
Na krȁju
31
SRȈĆA
Ȍči gljȅdajuI svȏmu vȋdu
Ne vȅruju
A sȑce čẉjeBesȅde
Ke po ljubȁvi dišẽVa očȉjah
Zlȃtne mȁćice gorẽ
To se rãja srȉćaSȁmo ne znãnJȇ vȅla al mĩća
Kȁkova jȇ da jȇDošlȁ je k menȅ
Zẽt ću jeI tȕ će zustȁt
Ni ne znȁKakȍ mi je
Pȕno rabȉloZa njẉ zameritȁt
32
NȌVO JȔTRA – TȊ
Kad san seDelȉla
Z delõn sebẽNȏć se sklopȉla
Oko menȇ
Spustĩl se mȋr
Razgranãl seDo õnputNȃš lȋpo
Obȕčen pẉt
Va trẽn
Držȁla sanŠȁku nȉčesa
SvećȁČa mi na putȕ
SvetȉlaNȃglo se ugasȉla
33
Da z očĩjSrȅbro kȃplje kȃ bogatȉja
Bi tȏ bȋla
Hrdẽšno
San spustȉlaOnȍ nȉš z rukẽ
I već z dȕgaVȉdela
Da jednȍ lȋpoNȍvo jȕtra grẽ
Tȋ.
34
NȄBO
Tȋ si mojȅ svȉtloMojȁ teplĩna
Mojȁ krȋlaTȋ si vȅtar
Čȁ me nȍsiTȋ si rẉka
Ka me dȋže
Va nevȍljeTȋ mi šȁplješ
Tȉho, tȉšePasȁt će
I nẽćeBolȅt vȉše
A jȁ grẽnPrema tebȅ
I sȅ san tiBlȉže i blȉže
Kap dažja,tepla zemlja,zraka sunca
II.
36
DA SAN ZNȀLA KAKȌ
S ćȁkulunDošãl je glȃs
Nedȅlju na mȁšePlovãn ih jeNapovȅdal
Žȅne se subȍtuOnu drugȕ
A zȃ meParićãn šlȃjerLežĩ va borȕ
Va gȑlo mi jeSȑce skočȉloPȍčelo davȉtTȅlo j’ pobȉć
Da san õnputZnȁla kakȍ
Bȋla binFermȁla sȕze
S kȅmin siTȅkal z menẽ
Škapulȁla smẽhDa ne zamrȅ
Sȁmo takȍ
37
Da sanZnȁla kakȍ
Opȑtila sanBrȅme čȅkanja
ZȇlaValȋžu ljubȁvi
PȍčelaVeživȁt mĩsli
Naslihȁt strȃhiZjapȁt vrȋmeKo j’ pobȉglo
Ma nȅ i pozabljivȁtOnu
Nȁšu vȇlu širȏku cȅstuKa se va putȉć stȉsnula
Se mȁnji i mȁnjiI fȉnila
Zȁto pušćĩvanDa me ponesȅ
Kȃp dažjȁTȅpla zemjȁZrȃka sũncaLȋpa besȅdaDȋva rȏžicaSlȇd smehȁ
Sȁmo takȍ
38
NȀZAD BIN SE VRNȔLA
Kad bi miJoš jedãn živȍt otȅli dȁt
Va Kostrȅnu bin opȅtDošlȁ bivȁt
I sȅ njoj regalȁt
Gromȁča bi mi bȋlaSkȍd za igrȁt
Orȅhova grȃnaZa lẉlat
Plašćȅnica sigurȅcaZa rȃst
Tvojȁ ljubãvMoje mlȁdosti slȃst
Zȁsprave bin se vrnȕlaI grȍtu ča se va mȏru toćã
I melȉć va kogȁ mȅsec špijãMarȅtu ka mȏre drȃga
Onȕ ljubãv kraj mõga prȁgaȌpet bin cȇli živȍt obrnȕla
I sȅ vrnȕla
39
LȊPA MOJȀ
Lȋpa mojȁNa borȉći nȁgnjenaVa mȏre zagljȅdanaVȁvek pȕna čȅkanja
Sȁkomu vapȏru se veselĩšDa ti se dȉca vȑnu želĩš
Vȁvek si pȕna brȋgeOnȉ su na brȍdu
Od svojẽ vȍljeNe od kaštȋge
Kostrȅno mojȁTȏ su dȉca tvojȁNa mȏru rõjna
Na mȏru zgõjnaVa mȏre zaljẉbljena
Ne imẽj strȃhaČvȑsto su zȃ te vȇzana
40
KADE JE MUŠIJẼRA
Mušijẽru smo imȅliPa smo je razbȉli
Ȁš smoFrižidȇr kupȉli
Sȅga smoVȁ njega stȁviliPomȁlo znȉmaliPreko sindikȃta
DopunjivȁliOko mušijẽre seSmẽli i škercȁli
Tȏ je õnputa bȋlo
Pa je došlȍBlagostȃnje
I vrȋme se promenȉlo
Mlȁdost poslȁ nĩmaOnãj ki ga ȉma
Istẽšo sõlda nĩmaPenzionȇri rečũ
Da su dobrȍȀš ne mȍru
Nabrojȉt sȅ zlȍ
41
Mušijẽra bi sadȁhnaDobrȍ došlȁ
Ȁš nĩ vȅć va frižidȇruPõl telcȁ
A bȏg da jȇLȉtra mlekȁI kad gȍd
Kȃ bištȅka
Mȕški većTẉre ne plãćaju
Jedãn se od drȕgogaUgnjĩvaju
Žẽnske se nãjvećSȃme uplȅtaju
I kȍd nȅkadStȃru rȍbu
Prenačĩnjaju
42
SȄ NAS JE MȀNJE
Lȁšne ćȁkule zvonẽĨšću nȅke
Nȍve štȏrije
Mlȁdost je otplȁvalaStȁrost
Pred vrãtin stojĩZvõn zdravu marȉju
Zvonĩ
Selȍ nestȃjeStȁreh je sȅ mȁnje
Bȏbuljica od krȕniceJe na krȁju
Zĩmlješ nas BȍžeI nȁs je sȅ mȁnje
43
VȀNE SU NA RȂDE
Sũnce jeSȅ pomȁlo
Ȕčku začrnȉloNȅbo začrljenȉlo
A mȏreKȍt z rȏza
BẽmbergonObavȉlo
Kȃ lipȍta, 34, 35Nẽću dȁlje brojȉtȀš ću se pomutȉtMȅsto jednȏgaĆu dvȃ pobrojȉtIluminȁli su se
Kȍt pred špẽćonDa stojẽ
Jedãn na mȏruDrȕgi va mȏru
Zgljȅdaju kot grȃdiPred RȋkunI Kostrȅnun
Ti brȍdi drȃgi
Kȃ su to vrȉmena bȋlaI kȁd je tȏ bȋlo
44
Kȁmo je sȅ tȏ nestȁloKakȍ se takȍ bȑzo
Sȅ šundrȁlo
Od sȅgaZustȁlo je
Sȃmo sũnceȔčka, mȏre
I prolȅveno črljenȉlo
Mepȃr da jeSȃmo mȏre srȃn bȋlo
Pozabȉle su seI onȅ sakidȁšnje besȅde
Dȉcu već ne vȁdeČȁ znãči
„Vȁne su na rȃde“
45
MOREBȈT KȊ
Dȃn se rȁscvalPopiturãl selȍ mojȅVa zelȅno i črljȅno
Zvõn se oglasĩlNȅkomu je
Danȁs sũjenoGlȃs letĩ
Od kȕće do kȕćeZustãl je bez
Grehȁ i smehȁSusȅd
Sprȍgod je na pȇtI takȍ
Kad se rodĩšPlȃčeš tȋ
Kad umrȅšMorebȉt kȋ
46
LȀHKO IN JE BȊLO
Sȑp na čãvluRȕzinav vȉsiVa tobolcȕ
Još je vȁvek brẉsMa nȉkomu ne rãbi
Aš kȍse nȋ
Kopãnj je bandunȃn
Ẉljaricu su ćȁ bȑknuliV lãmpe na dnȕ
Slȇd petrȍlja pȕstili
S pinjȁticeCvȇti vȉse
Oko broštulȋnaSe smejũKomȏštru
Ne abadȃju
Gȑlo od štẽrneSu prȍdali
A vabȁcVa plašćȅnicu
Obuklȉ
47
Lȁhko in je bȋlo tȏ storȉtTȑ se nĩsu zȃ to mȍrali
Strudȉt
48
ANCIPRȄSI MOJȈ
TȉhoTȉho sopȉte
I jȏš tȉšeKantãjte
Anciprȅsi mojȉKad besȅda
Na ũsteh zamučĩGljȅdajuć
Zrȕšeni snȉZlȏmljene grȃne životȁ
Kad se zemljȁ otprȅI vȃse zȁme
Sȉ oni lȋpi dȃniČȁ su se strošȉli
I nastãni ihVa ovẉ kȕću mȋra
Kadȅ se nȉkiZ nȉken ne kãra
Nȉki nȉkomuNȉš ne zĩmljeNȉš ne dãvaI kadȅ nȉki
Nȉkoga ne vȁra
49
Na pũt za sȉmoGrẽ se prȃzneh rẉk
ȀšVa ovȅ kȕće mȋraVȉše nȉš ne rãbi
Leh jȕštoZa dẉšu
Molȉtva i svećȁ
Ne pozabȉteAnciprȅsi mojȉ
Jȏš tȉše od tȉšegaSȍst i kantȁt
Kad se odĆapãne nevȍlje
Zgȑčene mĩsliZ ȍlovno tȅšken hȍdon
PomȁloUpẉte prema vȁmi
Kad zmȁšćeneNȃde i žȅljeSȑca pȁdaju
A srȅbrne sȕzeBȑzo tekũ
Kad bõlOd bȍli prestȃje
50
Kad se vrãtaOd zemljẽ zȁpruI nȅmoć zazovũA žȁlost pustẉ
TȉhoMorebȉt, jȏš tȉšeSopȉte i kantãjteAnciprȅsi mojȉ
51
ONȄ DVȆ, ŽȀLOSNE
Sedȅle su kraj grobȁKraj bȇloga križȁ
Jednȁ z črnĩnun na sebȅDrȕga z rȏžicami va rukȅ
Sȑce i dẉša su mi se skrȕtileȌči sũz napȕnile
Gljȅdajuć kakȍ sedẽ kraj grobaKraj bȇloga križȁ
Divõjka je rȏžice slagȁlaVa sȁken strẉku njegȁ nahajȁlaZ njegȍvun mȁterun povedȁla
Vȃme šȋron poglȅdala
I da nȉš nĩsan znȁlaVa njȅjeh lȋpeh očȉjah
Sȅ san vȉdelaI drȁgoga Bȍga, va sebȅ zapitȁla
Drȃgi Bȍže, zãč?Ča ih nĩsi mȍgal skȕpa sprȁvit
Ča si ih mȍral va tẉgu zavȉtA žȁlosnu mȁter va čȓno obavȉt
52
S takȍ pȕno ljubȁviRȏžice je slagȁla
S takȍ pȕno ljubȁviNjemȕ ih na grȍb stavljȁla
53
MȄRIKA
Došãl j’ nȏnoZ Mȅrike
Zȁjedno su se stȁviliŠtẽrnu kopȁtI kȕću dȅlat
A tȕ j’I vȅla famȉljaČȁ je donȅsal
Bȑzo se špendȁloKot da j’ vȅtar
Ćȁ ponȅsal
MizȇrijaNa vrãteh stojĩ
Kot pulicãjA nȏna se vrtĩOko nȏnića
Sȅ bi nȅš reklȁA ne znã kakȍ
Va mahnũće ȍkoĆapã je slȇd kurȃja
Pa rečȅ
54
RomȃneA da biš
Jȏš mȁlo šãl
Ȃ nȅ MȋmeSȁd hȍdi tȋ
Jȁ ću tiSȁki dȃnLȋsti pisȁt
Dȉcu čuvȁtKȕću i blȃgo nãstat
Ča vi mȉsliteDa je Mȅrika, Mȅrika?
Da tȁmoParapȅti luštrȃju
Brȉškulu al’ tõmbuluIgrȃju
Pojĩš ča pojĩšA spȁt od trudȁ
Ne mȍreš
Takȍ j’ mȏj nȏnoDȍma zustȃlVȅli špãrhet
Ča je donȅsalKod spomenĩk Mȅrike
Se nabandãlDvȃ pũt vȁžgal
55
I ugasĩlȀš je pȕno
Drv ĩl
Vȅla ȕraS konjõn na sebȅNa zȋd se obȅsila
A mizȇrija kot pulicãj z vrãtiVa kȕću šlȁ
I sȅh nȁsZa vrȃt ćapȁla
˜
56
TÕMBULA
Nȅkad se tõmbulaPo kȕćah igrȁla
Pul nȅkeh je kozȉcaNa vȇleh nogȁh stȃla
A pul nȅkeh na ognjȉšćuNa trinȍgu
Dĩvka se kȕhala i dihȁla
Da ih je mȁkar kȋ litratãlI va kakȍve nȍvine dãl
Danȁska bi ih va kvȃdar stȁviliI zȁjedno ȉzložbu storȉli
A grãn kȍša je bȋlaŠkãmbla za škȋnu dricȁt
Škrtȍčić fažȏlaZa nẉmeri pokrivȁt
Kopȉce na nogȁhPlȅt oko vrȃtaZa nȅ kakȏv
Hreputljȁvac ćapȁt
57
STȂRO NESTȂJE, A NȌVO SE STȂJE
Nestȃju domȃći ljẉdiNestȃju selȁ,
Putȉći, lȇhe, gromȁčeNestȃje stȃra
Kostrȅna mojȁ
Palȁci se nabandĩvajuHrastȉ se zbandĩvaju
Širȏke cȅste sičũGromȁče se mȅlju
I ćȁ pȅlju
58
I NA MȎRU I NA KRȀJU
Kostrȅno mojȁVa tebȅ san bivȁla
Veselȉla seI tugovȁla
Sȁka tvojȁ škrȁpicaSȁka tvojȁ vȃlicaGrȍta i palȃdicaMojȁ je zȉkvica
Kad se dȃn ćȁ pobȉraKad nȏć zvȉra
I va mĩr i škurĩnuTe obučĩva
To te spȁt sprãvlja
Ni ovẉ nȏćSȁ tvojȁ dȉca
Nẽće dȍma dȏć
Po svȋtu su rastrȅsenaVa mȏre zaljẉbljenaZ brȍdon zagȑljena
I na mȏruI na krȁju
59
I dȍmaVa tvojẽn rȁjuSi te vȍlimoI štimȃmo
I vȉše nȉkomuNe damȍ
60
KOSTRȄNA, 24. DECẼMBRA, 1950 I NȄKE
Drȃgi mȏj Tȏne,Sȉ dobrȍ, kadȅ si?Po čigȍven mȏru
Se vãljaš?Čigȍve zvȇzde
Večerȁs za pũt pĩtaš?
Ta prvi dȃnJe Sv. Lucȉja bȋla
I šenȉcu san posadȉlaDanȁska smo
Lȋpu šmrȉkvu otpilȉliVečerȁs će jeOkrȕnit dȉca
Znãš TȏneOnãj bakalãrČȁ si pasȃni
Vijãj donȅsalDobrȍ san stuklȁ
I trȋ dȃni namakȁlaDanȃs san njegȁI palẽntu skȕhala
61
Vȋš, mi sȅga ȉmamoSamo menȅ
Dẉša i tȇlo bolĩČȁ tebȅ za blȁgdani
Dȍma nȋ
Mĩća je prohodilaMa otȁc je dȅbul
A i nȏna se pȍčelaZgubljivȁt
Tȏne,Facȃdu smo načinȉli
Kȋ znã, će ti se pijažȁt?
Jȏš sȃmo nȅš da storimȍPa da mȍreš brȏd pušćȁt
A sȁd će ti pãr besẽdMȁt napisȁt
Ȁla bȏg, dojdȉ nanVȍle te tvojȁ ženȁ i dȉca
Mȉli mȏj sȋne,Mȃte j’ nȍgu spahnũl
Pȁškva je va špitalȕ
62
Jȏž je pãrtilLȕca da je madrũn prekȉnul
I Edvȉja da ȉma sȕšicuA Tȍnica da je znȅbila
Vȋš, sĩnko mȏjNigdẽr nȉš dobrȏgaSȅ je pȕno nevȍlje
Nȅgo, kakȍ si mi tȋ?Čũvaj mi se!
Štẽrna j’ skȍpana i vȑtȌvi dȃni ću
Ako me vrȋme pustĩCukarĩn posadȉt
Znãš TȍnićuMȃli je dešpetljĩv
I fȁnj lažljĩv, ma je dȍbarA onȁ mĩća prška
Va sȅ se pačȃ
Tȏne, strȃh me za ocȁKad gȍd ȉmanMȁlo vrȉmena
V rukȁh mi je krȕnicaNȉš se ti ne poĩdaj
Za sȅh se mȍlinI tebȅ pȕno vȍlin
Mȁt
63
A jȁ pȁčereNe znãn je ti Marȉja
Va pasȃnen lȋstu napisȁlaAš ga je na prȅšu impoštȁlaDa nan se kozȁ Bȇla ojȁrila
Imȅla je dvȃ lȋpa jãrčićaS pĩndulićin pod vrȃton
Ȁla sȁd bȏg sȋne mȏjVȍli te tvojȁMȁt Pijerȋna
64
JȎŠ MȀLO
Mĩrno mȏreHȍdi srȉćno
Vrnȉ seČȅkan teVȍlin te
Mȉslin nȃ teDȉca rastẉLȅta gredẉ
Nȉkad dȍstaJȏš mȁlo
Sȁmo sadȁNȉkad vȉše
Jȏš jedãnputKȕća pĩta
Škȏla počȋmljeŠkȏla finjĩvaJȏš ovãj pẉtZa univẽrzuTakȍ vȁvek
Lȅta tekẉVlãsi belẽju
Nȍge pušćĩvajuZa ženȉdbuZa mrtȏrij
Ča spȍnovaMĩrno mȏreHȍdi srȉćno
Vrnȉ se
65
BȔRA
Sv. StȉpanMi je KostrȅnuZ lȅdon okovȃl
Bȕra sȁ ponẽmljena doletȅlaI sȅ oko nȁs zavrtȅla
Švĩče i urlĩčeLȍmi i prekĩda
Sȅ oko sebẽ hȉtaNãnke nas susȅdon
Ne pušćĩva
Sũnce ju je došlȍ umirȉtMa ni nȉš moglȍ storȉtPregudȁla se i karȁla
Aš da je nȅkadOnȁ ovdȅ carevȁla
Ȉstinu je reklȁȀš ni jȁ nĩsan pozabȉla
Da san s kamȅnjen va žepȕVa škȏlu hodȉla
66
TȄTA KȀTA
Trȋ pũtJe v Rȋku hodȉla
Da bi kilȍ fažȏla kupȉla
Pãr dãn pȑvoLȅh bi se otputȉla
Dvȃ vȉklera su njojPo čelȕ klatȉla
Kad bi sȉrotaV Rȋku došlȁ
Ȍči bi ponemȅleI sȅ drȕgo – sȃmo ne fažõl
Va bõršu zẽle
Četȑti pũt nĩ šlȁLȅh je susȅde urdinȁla
Ma sȅjeno su njojOnȉ dvȃ vȉklera
Po čelȕ klempetȁla
67
PȆPA I PȆPIĆ
Va susȅdstvoSu mi se doselȉli
Pȇpica kȍkicaI Pȇpić petešȉć
Pȇpić z lȋpun vȇlunKrũnčicun črljȇnun
Pȇpa i PȇpićSȁmo se skȕpa držẽ
Ne mẽšaju seMed drȕge kȍkoše
Bȁš je prȃvi mladȉćKukurĩče dȃn i nȏć
Nȁš Pȇpić
Ča jȇ, jȇPȃr su lȋpi
Još mȁlo dȋviŠprȉcano sȋvi
A kad kukurȋkat fermãSvojõj PȇpiceKȍd tȉć kantȃ
68
RȈBARI
Sȉ rȉbariOvȏga svȋtaMȕku mȕče
Kad mȏreZahũče
Sȉ rȉbariOvȏga svȋta
Va nȅbo pogljȅdajuI Bȍga mȍle
Da umĩri mȏre
Raspȕcane rẉkeBõlna krĩža
Smȑžnjeno tȇloSlȃna ũsta
Cȇle al’ raspȃranePȕne al’ prȃzne mrȅže
Mȏru va zalȍgPušćĩvaju
Lȁšna dȉca čȅkajuMȁtere i ženȅ mȍle
Mȉlost Bȍžju dozĩvaju
69
MOJȀ MȊĆA MȂLA
Čȇra siZdȏlun pasȁlaI mȏdre svȉtice
Sȅ na pjȅtice prošećȁla
Da mi te bȋlo bȕšnutOko pȃsa stȉsnut
Nȅš lȋpo ti pošapjȁtI zȃme vezȁt
Glȃvu si dȉglaNȉkoga ne abadȁla
Kot da si znȁlaDa si od menẽ
Zavȁvek dẽl zustȁla
Mojȁ lȋpaMĩća mȃla
70
METULJȈ
Metuljȉ su dȅku proškuljȁliKoltrĩnu razredȉli
Kolȅt od kapȍta pojȋliKopȉce bez pȑsti pustȉli
Plȅtu frãnže skratȉliMȁje lȁhti zȇliA bȁr da su vȅli
71
MȀKAR NȄŠ
Ãnđeli z õrgancinSrȉću pĩšu
Kuntẽnti ča po privrȁtehRȏžice rȋšu
ŽȁlosniČȁ su pogospȍjene lȇhe
Va pãlme se obuklȅA s kumpirȁ i fažȏla suklȅ
Na škȏrice i hrȕstavkePozabȉle
Po šempijȃnoj bogatȉjeSũnce zrȁke poplȅta
Namȍtana besȅda kȉmaȌči skrĩva
I srȃmon se pokrĩva
Ne rãbi kot nȅkadKrẉnu od mõrskeh kamičĩć
Va padȅlu klȁdatNi vȍdu s štẽrne kalȁt
Ma ne rãbi ni golẽn lȕšuDẉšu davȁt
72
Gȑla od štẽrne prodavȁtSȅ gromȁče potaracȁt
Čȁ ne bȉ moglȍ mȁkar nȅšKȍt spomenĩk
Tȅškomu življẽnju zustȁt
73
KȌFA
Kraj tvojẽ kućȅteKȍfa
Va njȏjMĩće
Leh rõjno ditȅSȁmo ručȉce špijȃju
A ȍči po štȕkuZ nȅčerenSe igrȃju
Kĩ znȃRazumẽ
I znȃPȁk onȍ čȁ
Tebȅ su vȅćRẉke prekrižȉliSvećȕ vȁžgali
Na kȍfuKȍt da su pozabȉli
Zaplȁkalo je ditȅSȅ te tẉje tȇteSu se streslȅ
PopȁlePozãbljeno ditȅ
I vãn poneslȅ
74
HRȂST
Ankorãn z bršljȁnonHrȃst pãr stȏ lẽt stȃr
Z bȕrun tȕčenKo lȅto i z lȅdon zmȕčen
Z gromȁčun okrȕnjenPutȕ hlȃd dȅlal
Kot da j’ ravnȉcu čuvȃlSȅ dȍkle nĩ nȅki
Kȋ ga ne pȍzna došãlNȁvil nȅki modẽrni šegũn
Kȋ je nȅku čȕdnu ȃriju zakantãlVȁ njega zagrȉzal
I na tlȁ va trẽn ga zbandȃl
Žĩri kȍd sȕze su pȁdaliTȉći kantȁt fermȁli
Va tȃj mĩći delĩć vrȉmenaPasȃno vrȋme ćȁ hȉtil
Pũt na sũncu zbaškotãn pȕstil
75
MȀLO ĆE KȊ
Za ko lȅtoZvõn će zvonȉtSȁmo plovãn
I pãr njih od famȉljeZa kasȅlun će hodȉt
Takȍ će nan sprȍgodiKȍt merikãnski zgljedȁtȀš rastrẽsa se prošȇšija
I mȁlo će kȋPokõjnoga kumpanjȁt
Jošvavek
III.
mislinna te
79
ȔRA MOJȀ
Još vȁvek mȉslinNȃ te jȁ
Kraj menẽ suDȉca i ženȁ
Ma tȋ si još vȁvekVa mĩsleh mojȁ
Još vȁvek tȋ miZnãčiš sȅ
Ȕru san ti regalãlPũpu dãl
Postolȉ na tȁkiLumbrȅlu na trešćȉcu
A da teZa ljubãv
Nĩsan ni pitȃl
Spȁmetiš seKakȍ smo ȍno õnput
Cȉmu pušćivȁliLjubãv va mȏru uživȁli
Kȍt dȉca se smȇliDẉgu za srȉću prosȉli
A sȅ va jednȕ nȏć zgubȉli
80
Još vȁvek mȋslinNȃ te jȁ
Kraj menẽ suDȉca i ženȁ
Ča te jȏš bũdiȔra mojȁ
81
LȊPA PRȈMORKO MOJȀ
Kad nevȅraPrepasã
I kad se nȅboRasćarã
Dõć ću dȍma jȁLȋpa Prȉmorko mojȁ
Prȉmorko mojȁNãjlipša si tȋ
Čȓne ȍčiKȍt žerȁve
I z njȋh lagnjȉcaČa letĩ
Kȕpil san tiZlȃtan pȑstenZ mĩćen ȍkon
Na sȑceStȁvit ću tiKrũnčicu
I fiõr di spȏžaVa bukȅ
Pa kadGitȃra, mandolȋna
I triestȋnaZasopũ
82
Tȋ va bȇlenJȁ va frȁku
Põć ćemo mȋK oltarȕ
Vȅli ćemoPĩr storȉt
Na privrȁtuOd plȃvoga zlȃta
Sȉ će nan dõćȀš su ȍtprtaMĩća i vȅla
Vrãta dȃn i nȏć
Refren:Ȉmamo mȉ seStȃru mũrvuStȃru kȕćuOd nȏne
Jȏš starȅjuŠtẽrnu, štȁlu
I mõrčića kraj njȇ.
83
VA NȄKE MRȄŽE
Zidȁli smo živȍtSȃmi al’ drȕgi
Rȕšili ga
Na sȅ tȏVriskȁli bi škropcȉMȅsec se zvrnjivãl
Sũnce, kȍt da j’Na põl mrtvo
Pokazalȍ bi seDa znȁmo
Da j’ jȏš žȋvo
Zažȁrena dẉšaJe peklȁ
Kȍt da nĩ mojȁKȍt da nĩ nȁša
Lȅh da j’ s paklȁDošlȁ
Sȅ nas je tȏ dofinjivȁloI kȍt zaštrigȃne
Va nȅke mrȅže pušćivȁlo
Pušćivȁlo i pušćȁlo
˜
84
S TȌBUN ŽELȊN
S tȍbun želĩnZavȁvek zustȁt
Pred sȅmin bȕšić ti dȁtŽelĩn ti jȕtro
Mojȅ sȁnje povedȁtI za pȍspanu rẉku te držȁt
A po nȍćiVa nãručju ti bȉt
Da bin moglȁȌpet lȋpe sȁnje snȉt
Da me tȅplišZnũtre zvȁne
Sȅ dok nȍvo jȕtroNe osvȁne
Zapalȉ svȉtlaVa sȑcu tvojẽnda mȁkar vȉdiš
sãn jȁ nũtre al’ nȅako nĩsantȋ zamȉ meȁš bez tebẽnĩ ni menȇ
85
KAD BIN UMȄLA
Kad bin umȅlaŠkõljka bȉt
Da me na ũho stãvljašI nȉkad ne mȍreš pozabȉt
Kad bin umȅlaKroz šũm vȃli govorȉt
Vȍli meNe pušćĩvaj me
Ȁš ćeš me zgubȉtKad bin umȅla
Kroz mȕziku vȃla govorȉtTvojȁ san
I zavȁvek ću bȉt
Bȉš me posluhnjivãlNa ũhu držãl
Na sȑce privijãlI sȁmo zȃ se
Zavȁvek držȃl
86
ČA DA ȌPET, NȄ
Zãč meSȁko tulȉko
ProvĩvašȌpet budȉt
Želĩš nan morebȉtJȏš jednȍ
Prolȉće ljubȁvi poklonȉt
Ča da ȍpetZnẉtre zasvetĩnI oko sebȅ sȅhSrȉćun stȅplin
Nĩ mi te tȅško vȍletMa me strȃh
Da bi me pȍkle moglȍȌpet jȃko bolȅt
Kad san vȅćSȅ onȍ drȕgo
Hȉtila zãd sebȇI dȋh z vȑta ljubȁvi
Pozabȉla
87
Ča da ȍpetLȍvin zvȇzde
Ke pȁdajuA tȋ da mi govȍriš
Da ih zȃme znĩmlješ
Ča da ȍpetȌtpiran sȑceKo se pȍkle
Z gõrkemi sȕzaminTakĩva
Ča da ȍpetKad me rȁniš
Fȃlsen prȉjateljenDẉšu otpȉran
Pa da me ȍpetTi čuvarȉ tãjneOd tebẽ mȋčuA sebȅ rȉvaju
K tebȅI vȁ te se tĩču
Ča da ȍpet, nȅ
88
A KȀD
A kad nȏćPrestȃneZ rȍsun
Trȃvu prȁtA vȅtar
Je pȍčne lẉlatA jȕtro
Rẉbi nȍći skrivȁtA vrȋme prestȃne bolȅt
Jȁ ću još vȁvekNa stȁnice ljubȁvi stȃt
Zavȉjena va ȏblakDa me ne mȍreš
Prepoznȁt
89
RȂJ
Z mĩrnen snõnSpẽ snȉ na svĩlnen kušȋnu
Protegnȕla se žȅljaNa bȇlen lancunȕ
Ne kȁju se rẉkeČa su krȕnu držȁle
Sȁmo njin je žãlČa su kljũč rȁjaDrȕgomu dȃle
Dẉšu na mȉlost pušćȁle
Ma nĩ ni tȏ nȅšAš nãjveći rȃj je
Ki va sȑcu zustȁje
90
ZLȂTNE MȀĆICE
Spȁmetiš seKȁko si mi onȍ õnput
Obẉkal jȅsen va ljubãv
Jȏš i sȁd vȉdinZlȃtne mȁćice
Va tvojȅh očȉjah
Dokle jȁ vȅćVrȉmena i vrȉmena
Grẽn i grẽnS tvoga životȁ vȃnI jȏš vȁvek nĩsanPo sẽn segȁ vȁneA vȅć ni ne znãn
Zãč smo bȋli skȕpaKad ti nĩsi nȉš od onȏgaČa san jȁ želȅla i otȅlaI skȍro sȅ san pozabȉla
Sȁmo zlȃtne mȁćiceVa tvojȅh očȉjah
Zapȁmetila
A zãč smo mȉ onȍTulȉko lẽt bȋli skȕpa
91
ČȔJ
Rȁbi mi sȁmoKantunȉć ljubȁvi
I zvȇzdaKa će kȁpnutVa tvojȅ ȍčiA zasvetȉt
Va mojẽn sȑcu
92
SȀMO ZA LJẈDI
Sȅ me pȅlja tebȅPȍčelo j’ mȁnje bolȅt
MȁkarMȁlo po mȁlo
Prestȁli smo se vȍlet
Tȏ, sȁmo za ljẉdi
Kad se nȃ me domȉslišNe išćȉ me
Jȁ san te pozabȉlaPȑvo leh tȋ menȅ
I tȏ, sȁmo za ljẉdi
Aš kȍt kad se vȅtar razvẽžeI po nȅbu zvȇzde rȉvaA maknȕt ih ne mȍreTakȍ se ni nȁšu ljubãv
Zatȑt ne mȍreȀš nȉt se zgubȉla
Nȉt pozabȉla, nȉt potrošȉlaSȁmo se pritajȉla
93
A jednȁ, onȁ,Ne vȅruje
Da san tẉ jȏš jȁI da dubokȍ va sebȅ
Držȁt ćeš zavȁvek i menȅKȍt i ja tebȅ
Sȁmo ča za tȏZnȁt ćemo sȁmo mȋ
Ȁš smo se kȁsnoSpȁmetili
I nẽće bȉtZa ljẉdi
94
SȀMO Z DVȆ BESȄDE
Pomȁlo otpȉranȌnaj mȏj
Netȁknjeni dẽl sȑcaOtȅla bin te
Nũtra zavȁvekNastanȉt
Sȁmo ako ćeš bȉtMojȁ bãjka
A jȁ tvojȅ ditȅKȏ ćeš sȁku vȅčer
ZaspivȁtI jȕtro probujivȁt
Sȁmo z dvȇ besȅdeVȍlin te
95
KOMADȈĆ SȐCA
Sȑce mi vȉšeNĩ cȇlo
Pogubȉla san gaVa komadȉćeh
Zȉmale su gaLjubȁviSmȑtiStrȃhiBȍli
Zȉmalo gaTȅško dȅlo
I dȃni bez sõldi
ȌpetSȅ se nȅkako vȑnjaloI na svojȅ dohajȁlo
JedȋnoSȑce mi nȉkad
Nĩ zacelȉloKȍt da je rȏžica
Se otrunȉloI lȅh komadȉć
Od njegȁ zustȁlo
96
Taj zȁdnji delȉćNe bin otȅla
Samoćĩne dȁt
Zȁto san šȋronȌtprla vrãta
I čȅkan zȃdnju srȉćuS kẉn ću gaPoduperȁt
97
SȀMO LJUBȂV
Sȁmo i jedĩnoLjubãv je slȍbodna
Njõj se ne mȍre zapovedȁtNȉ pu kogȁ će se rodȉt
Nȉ kogȁ će pustȉtKomȕ će se premȅstit
Kogȁ će ki pũt i osramotȉt
Sȉ je želimȍNe znȁjuć
Š njũn se i ki pũt poȉgramoUvredljȉva je
Pa je i zgũbimoSȁmo onȁ ȉma kȁmo pȏć
Njẉ nȉkad ne proklȉnjamoZa njẉ se cȇli živȍt mȍlimo
Zgũbljenu rȇtko kȁd nȁzad dobȉjemoSȁmo mȁterinu zavȁvek ȉmamo
98
ZȀDNJA KȂP
Za vȁvekVa žmuljȕ
Zȁdnja kȃpĆu ti bȉt
Da stȏ lẽt živȇješ
Nȉkad me do krȁjaNẽćeš mȍć popȉt
Nȉ pozabȉt
Ča je bȁš sȅ takȍMȍralo bȉt
99
REGȂL
Lȋpi regãlSan dobȉla
InfišȃnoVȁ njega gljȅdala
Takȍ omandurȃnogaPȕno pu menȅ
DržȁlaPȑvo leh san
Kurdȅle odvezȁla
Čȕdon se čȕdilaI kot da j’
Od pẽrja ȍblakNa rukȁh držȁla
A živȍt seOko menẽ vrtẽlKot da j’ slȋp bĩl
I oko nȁsKvȃdar storȋl
Kad san sȅ razmotȁlaVrnȕt san ga ȍtela
Ma nĩsanKomȕ imȅla
100
Mĩr va kȕćeČȉstit san pȍčela
Smẽh gȕtalaVeštȋd od životȁ
VižitivȁlaMȋći žȅp našlȁ
Va ken je nȅkadLjubãv bivȁla
Prȃzan je bĩlNũtre nigdẽr nȉšNĩsan nahajȁla
I ovãj pũtKrȋvi regãl
Sudbȉna mi jeInpoštȁla
A jȁ ga fermȁla
101
PJȄSMO, PJȄSMO
Na ustȇh smẽhVa očȉjah sȕze
Nẽću da vȉde kakȍ mi jeVa mojõj sȉrotoj dẉše
Zãto pĩšen pjȅsmeTẉžne i vȅsele
Neka ljẉdi mȉsleNe tĩče se to njȇ
A jȁ stȉšnjenaVa kantunȉću od životȁ
Dȑšćen i plȃčenMȍlin Bȍga
Za bobȉć ljubȁviI rȁmena tvõga
Pjȅsmo, pjȅsmoZastȁni
Lȃžni svidȍk mi bȕdiDa san srȉćna
Neka mȉsle ljẉdi
102
ZA VȀŠA SȐCA
Zamotȁla san besȅduVa ljubȃv
A ljubãv va besȅduDa se ovãj trẽn
Va sekũndeNe skrȋje
Pa tȃ dvȃ dȃraPo pẉteh
Za vȁša sȑcaPušćivȁla
Nẽću vȉše nȉš čȅkatNȉš iskat
Sȁmo želĩnOve rẉke prijatẽljstva
Zavȁvek stiskȁt
103
ȌČI GOVȌRE
ZmedPlȃvoga nȅba
ZmedPlȃvoga mȏraJȏš jednȍ jȕtroZbudĩl je brȏd
Na vijãj se mȍra pȍć
Mornãrske rẉkeŠpȃgi bȑzo vukũ
Sirȇna zatũliI brȏd napũšća lẉku
Znãn da se nȅgdereSȕze tȁru
Znãn da se nȅgdereSmehõn
Pȏzdravi šȁljuVrnȉ mi se srȉćno
Mȏj mornarȕȌči govȍre
A ũsta mučẉ
104
O blȁgdanehNe čẉje se vȉšeNi tvojȁ gitȃra
Ni onȁ našȁPjȅsma stȃra
Kȃplju sȕzeBrȏd se vãlja
Čȁ ljẉdi i mȏreRazdvãja
I spãja
105
MOLNARȔ
Na kẽn krȁju svȋta si?Je sȁd tȁmo nȏć al’ dȃn?
Znãn da znãšDa je dȍma večerȁs
Božȉćnjak nabandȃnA tȋ va želȅzu okȍvan
Taknjĩvaju meTvojȅ tẉžne ȍči
Ovdȅ se jĩ bakalãrI vinȍ tȍči
Za sȉ regȃliSi zaradĩl
Sȅh si razveselĩlSȁmo sebȅ si odalečȋl
Va sẽn tẽnKot da si nȃ se pozabȋl
Ej, molnarȕ mȏjTȅžak je i gȍrakNa sȑcu žũlj tvȏj
Mȏre, samĩna, tujĩna
106
VȂLU KRAJ „VȂLA“
Vȁžgal je mȅsecSrȅbrni ferãl
Pa kȕcaPo lȋstu smȍkveDa se razmȁkne
I pũsti vȃl do „Vȃla“Kõga je
Tvojȁ ljubãv poslȁla
Sedĩn, spod te smȏkveZa mĩćen stolȉćen
Spred „Vȃla“I vȃlu šapĩćen
Kad sad nȁzad ȉdešRecȉ mu da ga vȍlin
Da ga čȅkanI da Bȍga mȍlinDa tȋ i tvõj rȏd
Nȉkad ne narastȅšI da mojȕ ljubãv
Srȉćno nȁzad donesȅš
107
VȄLI ZVȌNI
Vȅli zvȍni kad zvonẽPȕno govȍre
Brȍdi se potȃpljajuPõtresi tresũ
Kȕće gorẽ
Kad vȅli zvȍni zvonẽMrȃz oko dẉše grẽ
Kad vȅli zvȍni zvonẽJednȍ je sȉgurno
Nevȍlja nas zĩmlje pod svojȅ
108
NEKA MȈSLE DA IN VȄRUJEN
Šẽćen po mĩsleh grehȉAko su grehȉ
Keh san jȏš na bȇlen putȕOkajȁla
Zȁspala su lȅtaI rukȁmin ne dajũ
Ni vȍdu taknȕt
Nȅkad pȍznati mi ljẉdiŨsta rascvatũ
Va nȅki čȕdni smẽh
Va ȍči stȁve falsarȉjuI pošȁlju mi prevarȉtu nȃdu
Neka mȉsleDa in vȅrujen
109
TO SAN TI JȀ
Kad te tȁknu pȑsti mȅsecaKad te bẉšne teplĩna sũnca
To san ti jȁ, ljubȁvi mojȁ
Čerai
danas
IV.
113
ČȀ TO MȌRE
Čȁ to mȍreTakȍ dȕgo durȁtS čẽn se to mȍre
Čẽra ćapȁtI jȕtra
Cȇlomu svȋtu pokazȁt
Sȅ to mȍreLȃpiš i pĩnel
Čẽra i danȃsVa slȉku ćapȁt
Fermȁt, zapisȁt
Danȃs vãnJȕtra njĩnPokazȁt
114
ŠKȎLA
Kad san va škȏlu pȍčela hodȉtPȕno tȏga su nas tȅli navadȉt
Kȁko postȍje rijȇke, planȉne i vȅli grȃdiTẉje zȅmlje i jȏš vȅći oceȃni
Vȇlu kãrtu na zȋdu su kazȁliI šćapȉćen po njȏj šećȁli
Ovdȅ živȇju Francẉzi, ovdȅ TalijȃniA ovdȅ bogȃti Merikȃni
Ȍči su mi za šćapõn hodȉleA ča mĩštra govȍri ũši lovȉle
Sȅ san tȅla tȏ vȃse zẽtIȁko nĩsan moglȁ sȅ razumȅt
Kĩ je i kakõv onãj kȋ knjȋge pĩšeKĩ je i kakõv onãj kȋ slȉke rȋšeSȅ mi se tȏ va glȃvu spravljȁloSȁmo nȉkako mi nĩ bȋlo ćȃro
Zãč sȉ z ȉsten zajȉkon ne baratȁmo
115
PUNTȊN
Od kad jȏšMojȅ mĩsliZ mȕkunŽivȍt ĩšću
Stvõri vjȅčnostiPostȃju
A tȋKot da si tẉja
BižĩšA tȅmelj
Nȁšega jezȉkaDržĩš
Dȅlaš vrȋmeTu sȅnu prȋrode
Jȏš od õnputZȁčetu kljȉcu
Za sȅh nȁsȈstinitu
116
A živȍtTȉho pasĩva
PrebȉrućI čũvajuć
Ovȕ gȍvora žȉcuOvȕ lȋpu čȁkavicu
Ku mȍru dezgracijȁtMa nȅ i šundrȁt
Vȁvek će nȅkiNȃ nju dȏć
Ȁš je ž njẽjegaPuntȋna
Hrvȃcki govȍrProhodĩlI prez njȇ
Nȉkamo ne mȍre pȏć
117
NEKA TI ÃNĐELI REČẈ
Grȇze rẉkeZavȑnjeni rukavȉ do lȁhta
Pȍtna, mȍkraS čȑnen trvȅson na sebȅ
Z očȉjamin nȅgdere dȕgoDȕgo drugdȅ
Da je bãr sȁd ovdȅ
Nĩsan joj se ni zafalȉlaČȁ me vȍlela
Još pȑvo lȅh me vȉdelaČȁ je od vrȃžje mȃle
Ãnđela dȅlalaČȁ mi je živȍt popravljȁla
Kad gȍd san ga jȁ razbijȁla
I da njoj jȏš rečẽnDa me sȁka ljubãvJȃko pȕno koštȁla
I da je sȁmoNjejȁ bȋla badȁvaPa mȁkar nĩsi tẉ
Fȁla ti mȁmaAko me tȋ ne čẉješNeka ti ãnđeli rečẉ
118
MOJȀ MĨĆA
Mojȁ mĩćaMojȁ srȉćaZȉbrala me
Za svõga mladȉća
Pȕna je sebȅSvȉtlost lȍvi
Nȏć vučȅA i sũnce
Kot da j’ klȕpkoSpred njẽ
Kot nȇmo tečȅ
Kad pak s krȋlinNȏć ȕdre
Onȁ me čȅkaDa nan ȍpet lĩpo bȕde
Sȅ cvatȅLjubãv rastȅ
Jȃ je vȍlinI onȁ menȅ
119
PRȈJATELJ
Živȍt bez prijȁteljaJe žȁlostanA bez lȋbra
Mȉzeran
Knjȉga jeMȁt učenjȁI va škurĩne
Svitlȍba
PrȉjateljS ken putũješ
Veselĩš seI tugẉješ
Š njũn grẽšLetĩš
NavigãšPo bonȁce
I orkȃneh životȁ
OkȕsišVesẽlje, žȁlost, bȏl
Ljubãv, rȃjanja, kȁjanjaRastȁjanja, umȉranja
120
Popȅlje teVa sȁki kantunȉćNȅba, svȋta, mȏraVa sȁki kušćȉć tȇla
Upȍzna teI z drȃgonI z blȃgon
Knjȉga jeJednȁ vȅlaPonȅštra
Kroz kẉ se gljȅdaSvẉda i sȁkamo
I vȁdi teSȅmu i sȁčemu
Nȅki smũćeni ẉmiNȅke su branȉli, palȉli
Pĩsci ćȁ tȉrali
I čȁ su s tẽn stȍrili?
Sȁmo ih jȏšVrednȅjemin
Načinȉli
121
ISȔSIĆU
Jȏš mȁloPa ćeš se rodȉt
Rẉku mȋraSe takȍ mȋći
A jȃko, jȃko vȅliSẽn nãn ponutȉt
Sȁmo tȋNẽćeš pozabȉt
One bõlne sȉroteva pȍstelje
i žȁlosne kraj njȇva kolȋcah nȅmoćne
bez sõldavȁne smȑžnjene
i napȕšćene
tȏ ćeš mȍćsȁmo tȋ
mȁkar znȃmo i mȋda bi ovȉ dȃni
za sȅhtrȅbali bȉt
pȕni ljubȁvi
122
kad nanbožȉćni zvõnčići
zazvonẽmȉslimo
sȁmo na onẽod nȁs vȍljene
mamȋ smo ti
sȁmo ljẉdi
oprostȉ nanmȍlimo, vȍlimo
i pȕno tȏgapozȃbimo
sȉ biotȅli i želȅlida na svȋtu
nĩ zlȃda se tvojȁ rẉka
tȁkne sȁkoga
i onȏgai ovȏga
aš sȉ smodȉca Bȍžja
tvojȁ
123
vȍlimo, grẽšimo, mȍlimotȋ ćeš nãjbolje znȁt
kȋ je zȁspravečȁ od nȁs
i kȋ mȍli za spȃs
i oprostȉča će se nȅki
od nȁsȍpet zgubȉt
pa vratȉt
kad vȉdimoda j’ kȍrak
do krȁjakad smo va nevȍlje
kad nan se nȃdesprȃzne
kad se se razvȍdnikad bȏl i tẉgatȇlo prezĩmljukogȁ leh tebȅ
za pȍmoć molȉt
srȃmon va očȉjahpomozȉ mi Bȍže
na ustȇhrẉk sklȍpljeneh
124
MOJȀ KUJȊNA
Kad mi je kujȋna nȍgu šundrȁlaVa špitãl ju je ambulãnta popeljȁlaNȍgu su njoj zjuštȁli, žȉcun zavezȁli
I va špitalȕ fermȁli
Mȁške su dȍma njavkȁleMȉši su po kȕće teklȉ
Orȅhi tãkali – fȅštu dȅlali
Mrȃvi su pȕno poslȁ imȅliCȇlu su zȉmnicu va kȁmare priškrbȅli
Sȅ se va kȕće veselȉloAš nĩ gȁzdarice bȋlo
Pȁuki su mrȅže splelȉMȉši pojȉli talarȉ
Mȁške se ȍkolo frȁjaleI pȕno mȁčići omȁčile
Jednȁ susȅda je mȁške hranȉla i obahivȁlaDrȕga z dȕga glȅdala
Trȅća komentȋralaA jȃ prȃh pobȉralaI nȅsnagu čȉstila
125
MÕRČIĆ – NEKADȂŠNJI KȂR
Kad se Bȍža jedno jȕtro stȃlaKrȅpanoga mõrčića maškȁ
Pod ružmarȋnon je našlȁKi njoj bĩl kumpanȉja sȁ
Narȉkovala je i plȁkala
Mõrčiću mȏjNemȉla sȉrota jȁ
Da bȏg dȃj se zadavȉlaOnȁ ka ti je tȏ storȉla
Mõrčiću mõjNȁ ti pišmõlj
Nĩ hȁjal vȉše mõrčić za pišmõljȌn je krȅpan ležãl Bȏže svojõj
Za pȅgulu jȕšto je po putȉćuKȃta pasivȁla i vȉdela nesrȉću
„Bȏža mojȁ, ma ti se jȇ gȑda pripetȉla“Kȃte da bi te lȅh strẽl ubȉla
Tȋ si mȏga mõrčića zadavȉla
Da bȏg da na ȍbe ȍči oslipȅlaAko san ga vȉdela od čȇra
Pȍčele su se karȁtDo devẽtoga kolȅna proklȉnjat
I sȅ mȑtvo i žȋvo spomȉnjat
126
Jȏš na zornȉcu nĩ ni zvonȉloA Pȇpu se s karõn probudȉlo
S kućȅte je skočȉlaBrhãn nȃse hȉtila
I na kočũl zletȅla kot šijũnBrhãn do ušĩj sokrȉlaI po golõj rȉte udrȉla
Kĩ vrȃg van je šẽmpijeČȁ ne mȍrete blȁtni jezȉki
Va ustȇh držȁtLjẉden ne dastȅ spȁt
Nȁ, nȁ, nȁ vanObadvẽn nemȇn
Po rȉte je tuklȁI takȍ zȉjala
Na tȏ je Ivãn došãlI va kȕću je pomotȃl
Zapõlne oko četrteSu se kraj merȉne našlȅ
I koda nȉš nĩ bȋloS kozȁmin na pȁšu šlȅ
˜
127
PREZENTȂCIJA
Vrȉmena su se promenȉleVa nȃš zajȋk
Prezentȃcija besȅda se doselȉla
Takȍ pĩta jednȁVremenȋta susȅda
Da čȁ je tȏ prezentȃcija?A jednȁ mlȁja
Z nȅkakovemi špigȅtamiNa glavȅ
Njoj špijegȋva
Tȏ van je onȍKad van va kȕću dõjde
Jednȁ gospãDonesȅ pȕno cȅpter padẽl
Al’ tȁperverI sȅh z lȋpemi besȅdami zabalã
Kako ćemo bȑzo umrẽtȀko bez ovȏga nastȁvimo živȅt
128
Õnput jednȁ rečȅA vĩ
Jȃ ću tȏ vȁlje kupȉtDrȕga pomȉsli
Nẽću ni jȃ hȕja od njẽ bȉtTrȅća mȉsli
Ne mȍren se ni jȁSȉrota pokazȁt
Gospã se od vesẽljaSpred njȉh na ȍči debljã
Va glavȅ računãA hȁ
Jȏš mȍranPãr komplimẽnti dȁt
Ȍne dvȇ tȁmo zabalȁtPa ću se ta drugi dȃn
Od ovȅh sõldiVa nȍven kapȍtu šećȁt
129
PRȂVI PRȈJATELJI
Kȍrnjača, jȇž i vrapčȉćI mȏj pȁs Ȃstorić
Bȋli su prȉjatelji prȃvi
Vrapčȉć bi š njĩn ĩlJȇž mu njȕškicu bõl
A kȍrnjača bi sePo njemȕ šećȁla
I sȁko tulȉko pȁla
Jȇž bi puhãlVrapčȉć kantãl
Ȃstorić pẉn vesẽlja lȁjalA kȍrnjača obahivȁla
Takȍ je bȋlo sȅ od mȁjaPa dȍkle ih zȋma
Ne bȉ ćapȁla
ÕnputKȍrnjača bi se
Va zȇmlju ukopȁlaJȇž va balȍticu zamotãl
I nȅkamo šãlJedȉno bi vrapčȉćZ Ȃstorićen zustȃl
130
NajedãnputȂstorić se razbolẽl
I zavȁvek zȁspalA vrapčȉć je jȃko plȁkal
Kad je jȇž došãlI prȃznu kȕćicu našãlJȃko je puhãl i ćȁ šãlI vȉše nȉkad nĩ došãl
I kȍrnjača se vrnȕlaProšećȁla i obrnȕla
Jȅdan vȍdeni trȃg pustȉlaTȏ je sȉgurno sȕza bȋla
I jȁ san sȅh njĩhNajedãnput zgubȉla
A tolȉko san njin se veselȉla
131
ČA SMO SȄ POZABȈLI
Ča smo pozabȉliŽuljȉ i čȉvere
I kopanjȉ
Lãmpu na petrȍljeKomȏštru, pinjȁticu,
Vintȍfer i feralȉStȃri brhȁniOd fuštȁnja
Papȕče od pȃna
Kušinẽlnicu narikamȃnuŠtẽrnu zȋdonObrẉbljenu
VeštȁljuS fȃlsen rẉbon
Zarẉbljenu
MepȃrPozabȉli smo sȅSȁmo zemljȕ nȅ
Za njẉ sePregũdamo
Za ȅuri prodãvamoStȃreh se
Mȁlo spomȋnjemo
132
Va grobȕ se obrȃćuAš njȉhovu besȅdu ne štimȃmo
I od njȉhovoga jezȉkaLopȁtu dȅlamo
133
SẼN VÃN, KI STE VANȄ
Znãn kakȍ bolĩ ljubãvZa svõj krãj
Kad si va tẉjen svĩtuI ne znãš
Će dõć i kadȁTȍmu krȃj
Sȁka domȃća besȅdaZa sȑce se takã
Sȁki domȃći kȁnatSȕzu ti spušćȃ
Tȅško se kȍrakiNȁprvo rȉvaju
Sȁko drugo lȅto čȅkajuZa tȏ se sõldi špȃraju
Srȉćni su onȋKi dȍma parćĩvaju
Žȁlosni zustȃjuKi ih kumpanjȃju,
PozdrãvljajuI svoje
Drȕgo lȅto čȅkaju
134
VȌLIN TE BȀKRE GRȂDE
Bȁkre grȃdeTȋ nãjlipši
Kostrẽnski susȅduS tvõjga nȁručjaKulȉko si mojȅhTvojȅh i drȕgeh
Pu tebẽNavȃjeneh pȏmorci
Poslãl po svȋtu
Sȉ su štȁnjo prohodȉliKi su va tvojȅ
Zȉkve znȃnja bȋli
ŠtimȃnoPeljȁli suI pȅljaju
Sĩlni brȍdiI nȉkad te
Nĩsu pozabȉliLȅh i tẉjen tujȃnon
Tvojȅ ȉmeVa sȑce posadȉli
135
A tȋ sveta MargarȅtoČũvaj tu dȉcu
Danȁska ljẉdiI nȅka in nȉšZẽto ne bȕdi
Kad se vȑnuMajku Bȍžju Trsȁtsku
PohȍdeAl’ ne pozãbeDõć i k tebȅ
Da ti seZafãle i poklȍne
Vȍlin te Bȁkre grȃdeNȁš nãjlipši susȅdu
136
ȈGRAŠ SE
MȅsečeȈgraš se i po mȏru skãčeš
Dvȇ sestrȉceV rẉke zȋmlješTijȁt pokažĩvaš
Šepȕrinu va nȅbo dȋžeš
Šepȕri se ŠepȕrinaȈma i zȃč
Takȍve lipȍteTȅško kadȅ mȍreš nȃć
Sȉ Bȍže pȑvo načinĩlȌtok Prvĩć
Pa po ȕgledu nȁ njegaVa ovẽn rȁju kantunȉć
Mepȃr da sȉ, fȃla ti
Ȁš ki tẉ dõjdeZavȁvek mu va sȑcu ostȃne
I tȏ ne sȁmo sũnce mȏre i grȍtaLȅh i od ljẉdi smẽh i dobrȍta
137
MȎJ PRVȈĆU
Mȏj PrvȉćuRȁju na zemljȅ
Sa sȅh strãnMȏre te perȇ
Spred ŠepȕrineSe Tȉjat nabandãlZ lȇve dvȇ sestrȉce
Z dȇsne su ti Vȍdice
Mesrȇde crĩkvaOko njẽ kȕće na dvȃ pjȃna
Kamenȉte, vjekovȉtePȕne rõžic, oleãndri
Ma nȉgder ni jednȏg tovȁra
Tẉ i tȁmo mȅsec prošẽćeJȕšto kad mu je dobȁ
Pũše jẉgoDõjde maeštrãl
Ki pũt bȕraI takȍ sȁkomu dãnu
Z nȅken od njȉhDõjde krȃj
138
ČȀ ZNÃČI
Čȁ znãčiAko nan je kȍžu
Nȅka drȕgaBȏja zȇla
Bȋla onȁ žẉtaČȓna al bȇla
Kȁd su sȁ sȑcaDẉše i tȇlaPȕne ȉsteh
Bȏli i vesẽlja
I sȕze i smẽhSȁgdere su ȋsti
Kot rojẽnjeSmȑt i življẽnje
I kȍra krȕhaŠȁka rȋži
Gȕtalj vȍdeSȁgdere su ȉsti
139
KRALJȈCE OPATȈJO
Lũngo mȃreKot zlȃtna nȋt
Znõžje ti je obrubȉloKraljȉce Opatȉjo
Na toj zlȃtnoj nȋtiKraj srȅbron rikamȃnoga
Mȍdroga lancunȁKulȉko se ferȃliVa sȑcu vȁžgaloPȑsti spreplelȍStȃreh ljubȁvi
ProbudȉloA nȍvehRodȉlo
I sȁd kad ȔčkaZad sebȅ
Sũnce polẽgneI palȁci zaspȅ
A pãrkiTẉji jezȉki govȍre
Naprofumȃne rȏžiceKot tȅpli kušȋni ležẽ
Nȍve ljubȁvi želẽA mȏre i lũngo mȃre
Po srȉće dišȇ
140
PUTȈ SU ZA PUTOVȀT
Gredẉ postolȉPo kostrẽnske
Marćapȉje
Kad jȁVa njȉmin
Nȍsin živȍtVa rukȅ
Koga sanPreraslȁ
Ne vȉdinBȇle cȅsteKrȏguljaNi klancȁ
Ne mȍrenNȉkamo pȍpreko
Dobar dȃnBoȏg
Dobar dȃn
Nȉki ne odzdrãvljaČẉjen
Sȁmo sebȅ
141
A kadȅ?
Letũ ȃutiMotȏri
Oko menẽ kȕće vȅleNe vȉdin nȉgdere
Drenjȕle, klobučȉćaNi ostrȕžnice zrȅle
Nȉgder, kot nȅkadNagrišpȃno lȋce
NȉgderStȃre žẽnske
Nȉgder sȕhalice
Jȁ sanDitȅ selȁ
Va nȅken grȃduKi se rãja
San se našlȁ
Ma, putȉ sẉ za putovȁt
Pa bȁš lȋpoČa će mojȅ mȇsto
Grȃd postȁt
142
Sȁmo me strãhDa ćemo
Bez sȅga onȏgaJȏš i bez
Nȁšega kostrẽnskogaČȁ zustȁt
A putȉ, putȉ sẉ za putovȁt
143
DVȂ VALȎRA
Zemljȕ s KostrȇneNȉki nẽće ćȁ ponȅst
Ma ako se nȁše čȁ zgũbiNẽće ga imȅt kĩ vȉše
Nȁzad donȅst
144
DÃR OD BȌGA
Ne tečẽn vȅć spod dẉgeNe mȍren se ni zȃd njẽ skrivȁt
Nẽću ni oči sklopȉtŽelĩn stãlno probȕjena bȉt
ȀšGȑli me ljubȃv
Sȁmo zȃme napȋsanaVa očȉjah ti čȉtan
Da san sȁmo zȃte rȍjena
Dãr od Bȍga si tȋKi me je spȁmetil
Zbrisȁt sȁku sȅnu prȍšlosti
Da se ne vȑneVa ẉfanje san ju obuklȁ
Z mȍsta srȉće hȉtilaI z obećȃnjen
Da nẽću rasplȁkat sȑce tvojȅMȏst ljubȁvi okȉtila
147
Vela bala poezije
Branka Kržik-Longin me po drugi puta časti svojom poezijom. Ne časti me samo poezijom, već i dirljivim, gotovo djetinjim povjerenjem kojim mi daje slobodne ruke da interveniram u podastrt mi poetski materijal od ukupno 95 pjesama, ovlašćujući me da kratim što mislim da treba, da organiziram cikluse, da pjesme ocijenim. A Brankina je poezija takva kakvom me se dojmila i Branka sama: upravo dirljivo iskrena, a mjestimice se čini i upravo dirljivo naivna. Kroz tu se poeziju, kao i kroz Brankin govor, provlači uvijek prisutna nota povjerenja i vedrine, pa i onda kada govori (ili pjeva!) o tužnijim stranama života, o životnim gubicima, o ranama. Nisam, dakako da nisam mogla odbiti.
Kratila nisam gotovo ništa, niti sam ijednu pjesmu iz korpusa isključila, usprkos tome što mi Branka kaže da je ovo njezina zadnja zbirka pjesama pa u njoj želi da se pojavi samo ono što ocjenjujem najboljim. Ponajprije, nadam se da ova četvrta njezina zbirka (nakon zbirki „Kostreno moj slatki pelinu“, „Škatulica“ i „Puti su za putovat“) tek prethodi petoj (zar je moguće da će Branka stati?) pa mi je teško pristati na neko „finalno čišćenje“. No drugi razlog moje namjerne „neselektivnosti“ tiče se zapažanja da se u ponuđenu mi Brankinu poetskome predivu pojedine niti
148
neprestano prepliću, zbog čega mi se „čupanje“ ijedne od njih iz integralnoga korpusa činilo odveć nasilnim. Iako je bilo moguće ovaj korpus smisleno razvrstati na tematske cjeline, od kojih bih prvu („I neće bolet više“) nazvala kontemplativnom, drugu („Kap dažja, tepla zemlja, zraka sunca“) zavičajnom u užem smislu riječi, treću („Još vavek mislin na te“) ljubavnom, a četvrtu („Čera i danas“) socijalno i kulturno angažiranom (zavičajnom u širem smislu riječi), jednako tako bi se, naime, moglo reći da u svim Brankinim tekstovima, implicitno a ponekad i eksplicitno, obitava ponešto od svake navedene tematske preokupacije. Naime, i najintimniji su stihovi ove zbirke, oni u kojima se pjeva o ljubavi, uvijek na neki način povezani i s kostrensko-primorskim krajem i s pjesnikinjom zaljubljenošću u čakavski izričaj. Podjednako se tako može reći da Brankin poetizirani kostrenski zavičaj, uz karakteristične detalje kroz koje ga pjesnikinja opisuje i tako priziva u jezik, inkorporira i njezine najintimnije misli i refleksije, pa i druge preokupacije poput onih vezanih uz održivost Branki drage čakavštine u vremenu ili pak poruke prisnosti koje ona upućuje svim ljudima, od vlastite obitelji i prijatelja do onih koji obitavaju iza drugih mora, u dalekim krajevima.
Podnaslove, odnosno naslove pojedinih tematskih cjelina, čine stihovi preuzeti iz pojedinih uključenih pjesama (a ne naslovi tih pjesama). Nakon duljeg premišljanja i traženja baš onog pravog stiha, stihovi
149
koje sam na koncu odabrala nametnuli su mi se jednim dijelom svoju aluzivnošću na sadržaj cjelina koje iza njih slijede, no, držim, još i više svojom ugođajnom vrijednošću. Unatoč tematskoj raznorodnosti, taj ih ugođaj povezuje u svojevrsnu cjelinu za koju bi se moglo reći da tvori neku vrsta kretanja tragovima Brankina poetskoga svijeta, čime i nešto poput mape ukupnoga njezina poetskoga stvaralaštva. Vezivanje tih stihova nameće se samo po sebi, pa stoga I neće bolet više / Kap dažja, tepla zemlja, zraka sunca / Još vavek mislin na te / Čera i danas, iako po samoj prirodi stvari ne čini pjesmu, kao da tvori nešto poput hiperpjesme u kojoj među sobom srastaju sastavnice Brankine poezije na način koji pomalo podsjeća i na njezine po mojem sudu izuzetno uspjele haiku forme koje čine nešto poput poetskoga epiloga njezinoj prethodnoj zbirci „Puti su za putovat“. Branku se, držim, može čitati upravo na taj način – hipertekstualno, i upravo iz takva čitanja izronit će ono što je u toj poeziji po mojem sudu najbolje: isklesani detalji, stihovne minijature, ili, ako smijem biti i ja izričajno inovativna, svojevrsni stihovi-perle koje možemo nizati i prenizati s uistinu očuđujućim, a u nemalom broju slučajeva i uistinu blistavim poetskim učincima.
Nisam se dirala u sam naslov zbirke – odredila ga je, držim sretno, sama Branka. Pjesmu sam koja nosi isti naslov stoga uvertirno smjestila na početak zbirke, izvan tematskih ciklusa. Držim, međutim, da
150
ta pjesma svoju počasnu poziciju zaslužuje i iz drugih razloga, a ne samo onih formalnih. Riječ je, naime, o pjesmi jednog jedinog zaustavljenoga trenutka, trenutka koji (peirceovski rečeno) pripada prvosti, ili (na tragu Brankina haiku stvaralaštva) – zenu… Riječ je o trenutku u kojemu se jedna vela, debela zlatna bala odlama od neba i prelijeva u more, o trenutku jednosti čovjeka i neba dozvanu snažnom, upravo augmentativno sročenom hiperbolom izvanredno sretno iskazanoj u augmentativnim formama bogatoj kostrenskoj čakavštini koja se u izboru riječi Branke Kržik-Longin kreće prema samome rubu groteske kako bi se pred tim rubom upravo čudesno povukla i premetnula u zatravljenost. Slika golema meteora koji na trenutak, u rotirajućem gibanju, zaposjeda noćno nebo i nestaje u moru uvjerljivo i snažno sugerira stanje jednosti čovjeka i prirode, s kojim i onaj rijedak i čudesni doživljaj stopljenosti razuma i osjećaja koji kognitivna teorija naziva osjećajem bivanja i vezuje uz čovjekovo unutrašnje, tjelesno ja, a koji – dozvan i poetski uobličen upravo kao u tijelu oprisućena senzacija potaknuta snažnim vizualnim podražajem – oslobađa od rastrzanih i opterećujućih misli te uzdiže subjekta ponad ekstaze: u stanje čiste meditacije. Izričajno minimalistička, a doživljajno i ekspresivno snažna, ova pjesma uistinu predstavlja Branku, pjesnikinju, at her best.
Kroz ovu zbirku čitatelj će Branku upoznavati i u brojnim drugim modalitetima njezina pisanja. Nailazit
151
će na opise, na prepoznatljive topose, na mikronaracije, a mjestimice i na simulacije spomenarskog tipa diskursa u kojima će pak nerijetko, uz slobodnogovorni hod, razabirati i rimu kojom Branka ponekad kao da evocira i zasigurno joj drage popularne glazbene predloške čakavštine MIK-ovskog predznaka…. Stranice koje su pred vama obiluju raznolikim modulacijama, a kroz njih Brankinim sjećanjima na ljude, mjesta i običaje, njezinom osjetilnom sadašnjošću i upitanošću nad budućnošću, intimnim razgovorima s dragim joj predmetima i sa samom sobom, reakcijama uma i srca na mijenu koja je uznemiruje, nepretenciozno sročenim refleksijama, druženjima s nebom, morem, valovima, sunčevim zrakama, njezinom opčinjenošću melodioznom čakavštinom.... Tragom iznijetih sudova, a slijedeći i svoje osobne afinitete, skrećem posebno pažnju na pjesme pejzažnih slika, na meditativnu komponentu, na impresionističke krokije… Ki je zibral… Črešnje belice… Barkice kot patkice… Suza… Prelipo jutro… Čuj… Nastavljajući diktatom vlastita ukusa, dala bih nadalje prednost nerimovanu govoru pred onim koji izrazitije pribjegava ritmičkome obrascu ili rimi, neizravno angažiranim pjesmama pred onim izravnije angažiranima i eksplikativnijima, kraćima pred duljima… Nadalje, pomalo žalim što je ova zbirka posve lišena pjesama pisanih i na štokavskom standardu, budući da Brankina ranija sučeljavanja jednog i drugog izričajnog modusa držim uspješnima i za nju osobno poticajnim u stilotvornom smislu riječi. No zato, ali ne
152
samo zato, nadam se kroz neko vrijeme i petoj zbirci Branke Kržik-Longin: Kad misli muče čitam kao najavu nečega što poput pjene na vrhu vala i nadalje teži dosezanju novih obala, nečega što se tek ima dogoditi…
Dijelim ove svoje dojmove o Brankinim pjesmama bez ikakvih namjera da čitatelja čvrsto vodim. Sada, kada su vrata Brankina poetskoga svijeta još jednom širom otvorena, konačni izbor ne može biti nego individualan. No svakako pozivam ljubitelje čakavske pjesničke riječi na duboki zaron u ovo Brankino more riječi, ne sumnjajući u to da će svatko tko se upusti u tu istraživačku avanturu iz ovoga pjesničkoga mora izroniti s vlastitim komadićem sedefa u ruci.
Marina Biti
155
Branka
Ka je ta BrankaTo ti je ona, ma znaš ka, onaTo je ona ka opisuje Kostrenu krozČakavske besede, stihi, poezijuKa opisuje saku kostrensku grotu, gromaču, grohotSaki umejak, laz, al njivu,Se ča je žuko i slatkoPiše o moru, o valu, suncu, bure i bonaceO šumi pešnjaka koga na žalu južino tače.
To ti je ona ka opisuje život none, matere,Kostrenskog mornara, kapitana,Život ženi, njihove deciO prašću i plašćenice na hrbatu stariceMiće i velo, staro i mladoPiše o ljubavi, nježnosti, žalosti, smehu i tugeO snovima, čežnji i nadi.
Piše o svojoj duše, srcu, o moj KapitaneTo je ona ka spravlja bokunić kad dojde, da najdeOna ka bi smeh, plač i suze poslalaTo je ona koj se srce stišćeKad va njoj fortunal od bure švičeTo van je ona ka silno voli KostrenuTo je ona ka o našoj Kostrene piše.
To je naša BrankaBranka Kržik- Longin
Igor StipanovićKostrena, 11. prosinca 2009.
157
KAZALO
Kad misli muče
I. I NEĆE BOLET VIŠE
ČekanNe poslušaju oniI tako vavekSad ti tu nikoga niOnputKi je zibralNisan telaNa valu sedinČrešnje beliceKušin siromašnoga rajaJesenSkoro se je tuJoš vavekZadnje bogŽivot letiZačBarkice kot patkiceSuzaJoš samo bi faleloPrelipo jutroSrićaNovo jutra - tiNebo
158
II. KAP DAŽJA, TEPLA ZEMLJA, ZRAKA SUNCA
Da san znala kakoNazad bin se vrnulaLipa mojaKade je mušijeraSe nas je manjeVane su na radeMorebit kiLahko in je biloAncipresi mojiOne dve, žalosneMerikaTombulaStaro nestaje, a novo se stajeI na moru i na krajuKostrena, 24.decembra, 1950 i nekeJoš maloBuraTeta KataPepa i PepićRibariMoja mića malaMetuljiMakar nešKofaHrastMalo će ki
159
III. JOŠ VAVEK MISLIN NA TE
Ura mojaLipa primorko mojaVa neke mrežeS tobun želinKad bin umelaČa da opet, neA kadRajZlatne maćiceČujSamo za ljudiSamo z dve besedeKomadić srcaSamo ljubavZadnja kapRegalPjesmo, pjesmoZa vaša srcaOči govoreMolnaruValu kraj „Vala“Veli zvoniNeka misle da in verujenTo san ti ja
160
IV. ČERA I DANAS
Ča to moreŠkolaPuntinNeka ti anđeli rečuMoja mićaPrijateljIsusićuMoja kuinaMorčić - nekadašnji karPrezentacijaPravi prijateljiČa smo se pozabiliSen van, ki ste vaneVolin te Bakre gradeIgraš seMoj PrvićuČa značiKraljice OpatijoPuti su za putovatDva valoraDar od Boga
Marina BitiVELA BALA POEZIJE
Igor StipanovićBRANKA
Katedra Čakavskog sabora Kostrena
KA
D M
ISLI
MU
ČE
Bra
nka
Krž
ik L
ongi
n
60 kn
Katedra Čakavskog sabora Kostrena0731837895379
ISBN 978-953-7073-18-3
Recommended