Download docx - kultuta i mladi

Transcript
Page 1: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Uvod

Kultura ne može biti puki dodatak životu, niti njegova dopuna, ili neka vrsta

suvišnog i beznačajnog luksuza, već pravi i sastavni dio življenja. Ona je nužan dio

strukture i promjena zatečenih okvira ljudske egzistencije. Samim tim, govoriti o ovoj

uvijek aktuelnoj temi je izuzetno zahtjevno, ali nadasve impresivno.

U početku je sredstvo koje nas obrazuje i zadovoljava naše potrebe, a postepeno,

kultura postaje vrijednost po sebi. Ograničavanjem njenog opsega samo na duhovnu

proizvodnju gubi se mogućnost posmatranja cjeline kulturno-društvenog življenja, što je

ujedno i predmet ovog rada.

Shvaćena kao način života ukazuje na to da su njeni vidovi različiti, da kultura nije

odvojena od svakodnevnice, već se potpuno prožima sa njom. Kultura je potvarda

određenog životnog obrazca, identiteta ili osobenog načina življenja koji je karakterističan

za jednu zajednicu. Ona tako postaje specifičan načina života, odnosno društveno

definisan način života.

Kultura nije apstrakcija niti mogućnost izbora nekih unaprijed smišljenih obrazaca

ljudskog načina življenja. Društvo se mijenja tako da se što većem broju pojedinaca pruža

mogućnost da učestvuju u kulturi (jezički, pojmovno i strukturalno) pa samim tim kultura

postaje način života. Kada nema djelovanja, kada nema kreiranja ljudske svakodnevnice,

onda kultura gubi svoju spontanost i otvorenost. Tada se zatvara u određeni okvir i postaje

negacija samog kulturnog čina.

1

Page 2: kultuta i mladi

Kultura i društvo

I Kultura i društvo

1.1. Ka određenju pojma kulture

Pojam kultura obuhvata raznovrsna područja i različita značenja ( sistem znakova,

nauku, religiju, moral, običaje, umjetnost). Sam termin ima porijeklo od latinske riječi

kultus, čije je primarno značenje obrađivanje zemljišta, sađenje, da bi se nešto kasnije pod

ovim pojmom podrazumijevalo vaspitanje, obrazovanje, njega. Veliki broj autora pod

pojmom kultura podrazumijeva svakodnevni život, koji obuhvata splet najraznovrsnijih

procesa i odnosa, u kom se odvija sinteza cjelokupne društvene stvarnosti.

Čovjek je u svom istorijskom razvoju djelovao i u različitim vremenima, na

različitim mjestima stavrao mnogobrojne kulture, pa antropolozi govore o tri hiljade

različitih kultura. Kako je svaka od tih kultura slojevita, tako dolazimo do velikog broja

kulturnih fenomena koji su veoma interesantni sociolozima.

Teškoće definisanja pojma kulture proizilaze iz mnogoznačnosti ovog pojma, iz

njegovog širokog i nekoherentnog opsega, iz posebno naglašenog vrijednujućeg stava, koji

se odnosi kako na fenomene obuhvaćene ovim pojmom tako i na raznolikosti stavova.

Shodno tome Herder je u predgovoru za Misli ο filosofiji istorije napisao da ne postoji

nešto što je više neodređeno od riječi kultura1. Herderova razmišljanja ο kulturi, sa

sociološkog stanovišta važna i široka, mogu se sintetizovati i sumirati na sledeći način:

kultura je univerzalna karakteristika ljudi kao vrste. Dakle, kultura je povezana sa

čovekom kao članom društvene zajednice, pa kulture nema izvan društva, odnosno

zajednice. Čovjek je jedino živo biće u prirodi koje stvara kulturu i koji ne zasniva svoj

život izvan kulture.

Najčešće (pa i do danas) citirana definicija kultute je formulacija Edvarda Tejlora u

njegovom djelu Primitivna kultura iz 1871. godine: ,,Kultura je složena cjelina, koja

obuhvata znanje, nauku, vjerovanja, umjetnost, pravo, moral, običaje i sva druga umijeća i

1 J.G.Herder,Misli o filosofiji istorije,tom 1, str. 4

2

Page 3: kultuta i mladi

Kultura i društvo

navike koje je stekao čovjek kao član društvene zajednice." Veoma zanimljiva je njegova

teza da ne postoji kultura i nekultura, već samo kultura i jedna drugačija kultura.

„Kultura u savremenom poimanju jeste sveukupnost materijala i duhovnih

produkata ljudske aktivnosti, organizacionih formi koje služe društvu kao i duhovnih

procesa, stanja i vidova aktivnosti kod čovjeka,“ ističe Sokolov u svom dijelu Kultura i

ličnost, naglašavajući pri tom odnos čovjeka prema prirodi, prema cjelokupnom društvu,

kao i prema samom sebi.

Uočavamo da većina određenja pojma kulture ima složen karakter i uvodi u

definiciju pojmove normi i obrazaca, vrijednosti i simbola. Kao primjer može da posluži

definicija koju su zajednički stvorili Kreber i Parsons. Oni definišu kulturu kao ,,prenesene

i stvorene sadržaje i obrasce vrijednosti i drugih simboličkih sistema, koji formiraju

ljudsko ponašanje i, takođe, proizvode kao rezultate ponašanja2".

U najširem smislu, kultura predstavlja čovjekovo oblikovanje spoljašnje okoline,

traganje za indetitetom pojedinaca i društvenih grupa. Ona je činilac razvoja ljudskih

potreba, obuhvata sve procese i tvorevine koje osmišljavaju sjelokupan život ljudi. Pored

ovakvog određenja, Dragan Koković ističe još da ,, kultura obuhvata procese i interakcije

koje humanizuju ljudski život i obogaćuju ljudsku prirodu.“3

Jednu od veoma iscrpnih definicija kulture dao je Miloš Ilić4, koji kulturu definiše

kao „ skup svih onih procesa, promena i tvorevina koje su nastale kao posledica

materijalne i duhovne intervencije ljudskog društva (u prirodi, društvu i mišljenju). A

osnovni smisao kulture sastoji se u tome da olakša održanje, produženje i napredak

ljudskog društva.“

Profesor Ratko R. Božović u svom definisanju kulture daje potrebama centralno

mjesto. Kulturu definiše kao ,, sve ono (materijalno i duhovno) što je ljudski rod

(pojedinac i grupa) svojom povjesnom praksom stvarao u određenim društveno-istorijskim

okolnostima, što je davalo i dalje daje vrijednosti (posebno vrijednosti-ciljeve) koje

interiorizovane čine smislenijom ljudsku egzistenciju, a sve u cilju svestranijeg

2 A.L.Kroeber, T.Parsons, The Concepts of Culture and of Social Systems, str. 5833 D. Koković, Pukotine kulture, Prosveta, Beograd, 1997. str.25.4 M.Ilić, Socilogija kulture i umetnost, 1974

3

Page 4: kultuta i mladi

Kultura i društvo

zadovoljavanja i uvijek novog razvijanja istinskih ljudskih potreba (kulture potreba), kako

čovjeka pojedinačno tako zajedničkih i mođusobnih potreba ljudi“.5

Jasno je da se svi kulturni fenomeni odnose na čovjeka kao učesnika u društvenim

odnosima i svi su, u određenom stepenu, zajednički grupama, kategorijama ili društvenim

zajednicama. Međutim, u sklopu jednog društva i jedne kulture mogu se javiti reakcije na

uniformnost i cjelovitost dominantnog kulturnog izraza i želje da se uspostavi poseban

sistem vrijednosti. Tako u okviru jedne kulture nastaju potkulture.

1.2. Potkultura ( supkultura) i kontrakultura

Potkultura predstavlja skup alternativnih vrijednosti, pravila i načina ponašanja,

koji se nalaze unitar jedne kulture, ali se ne moraju nužno suprostavljati opštem sistemu.

Potkultura nije izolovana u odnosu na univerzalnu, vladajuću kulturu, već je prije kultura u

kulturi.

Dragan Koković u svojoj knjizi Pukotine kulture6 daje veoma iscrpno obajšnjenje

potkulture, gdje ona predstavlja ,,skup vrijednosti, pravila i normi ponašanja koje članovi

neke grupe usvajaju, preferiraju, poštuju, naglašavaju i podstiču njihov daljni razvitak“.

Koković navodi da se svaka potkultura odlikuje posebnim stilom i stavovima i predstavlja

grupu koja je nosilac takve orjentacije (npr: maldi, stari, umjetnici, sportisti).

Kako se kultura dijeli na raznovrsne djelatnosti sa posebnom svrhom, tako se

potkultura ne mora suprostavljati globalnom sistemu, već se organizuje oko odredjenih

društveno prihvatljivih vrijednosti, ali im se na nivou potkulture pridaje veći značaj.

Žil Lipovecki u dijelu Doba praznine7 ističe da potkulture podrazumijevaju

ozakonjenje ,,svih načina života, osvajanje ličnog identiteta, prava da se bude apsolutno

svoj, glad za ličnošću do narcisoidnosti“. Možemo zaključiti da su za potkulturu

5 Božović, R. R. Kultura potreba. Beograd: Naučna knjiga, 1991. str.486 D. Koković, Pukotine kulture, Prosveta, Beograd, 1997. Str 34.7 Ž. Lipovecki, Doba praznine, Književna zajednica, Novi Sad 1987.str 95

4

Page 5: kultuta i mladi

Kultura i društvo

karakteristične one vrijednosti koje nijesu institucionalizovane. Za nju kultura predstavlja

intezivni sistem komunikacije, mogućnost da svako razmišlja i bira, da se odluči i vrši

selekciju, da učestvuje u životu društva, da stvara kulturu po mjeri sopstvene motivacije.

Dik Hebdič daje svoj pečat tumačenju kako kulture tako i potkulture. On smatra da

,, iskustvo izraženo kroz šifre u potkulturama se uobličava na raznim mestima: na radu,

kod kuće, u školi itd.“8 Spektakularna potkultura praćena je ,,talasom histerije“ u svim

oblicima medija. Upravo sredstva medija igraju važnu ulogu u našem definisanju vlastitog

iskustva.

Pripadnici odredjene potkulture ostvaruju indetitet različit od indetiteta koji im se

nameće, koji je propisan kao prihvatljiv. Ponekad dolaze u oštriji sukob sa bitnim

vrijednostima i propisima vladajuče kulture. Upravo iz želje da se namene sopstveni

sisitem vrijednosti i uvjerenja, iz određene potkulture nastaju kontrakulture. Dakle,

specifičnost kontrakuture je u njenoj namjeri da bude alternativa postojećoj, vladajućoj

kulturi, da joj se suprotstavi.

Pripadnike kontrakulture brine osiromašenje čovjekovog života, medjutim ove

grupe su suviše male da bi se uspješno borile protiv velikih i moćnih organizacija, koje

često ovakve pokrete koriste u vlastite svrhe.

8 D. Hebdič, Podkultura: značenje stila, Pečat, Beograd, 1980. str.87.

5

Page 6: kultuta i mladi

Kultura i društvo

1.3. Kultura i civilizacija

Kada govorimo o odnosu kulture i civilizacije, u teoriju ima veliki broj

nesporazuma. Jedni smatraju da je pojam civilizacije potpuno različit od pojma kulura,

drugi ga izjednačavaju sa posmom kulture, dok pod civilizacijom podrazumijevaju

određene zaokruženje društvene i kulturne epohe.

Emil Benvenist9, ugledni francuski lingvista, tragao je za ,,pravom“ upotrebom

riječi civilizacija (civilisation), odnosno za društvenim objašnjenjem ovog pojma. Smarao

je da je ovaj pojam počeo da se upotrebljava 1757.godine a da se odnosio na prvobitni

kolektivni proces kojim se čovječanstvo izvodi iz varvarstva. Dakle, civilizacija bi bila

neposrednija posledica vremena (ekonomsko-tehnološkog konteksta), odnosno pojam

civilizacija se izvodi iz jednog društvenog stanja, dok je pojam kultura u svom

metaforičkom smislu usresređena na proces, na ,,kulturu duha“.

Neki autori (kao što su R. Vilijams i I. Tejlor) smatraju da su pojmovi kultura i

civilizacija termini jednog istog pojma, odnosno jedne oblasti na koju se taj pojam odnosi.

Međutim, ovakvo izjednačavanje pojmova kritikuje Alfred Veber10 koji kulturu povezuje

sa vrijednostima i značenjima, dok civilizaciji pripisuje oblast materijalne organizacije i

proizvodnje. Smatrao je da je civilizacija proizvod tehnologije i nauke. Ovakvom

mišljenju se pridružuju Mek Ajver, Horkhajmer, Teodor Adorno, Miladin Životić ali i

Herbert Markuze, koji je još isključiviju od Vebera.

Markuze11 smatra da se kultura odnosi na višu dimenziju čovjekove autonomije i

čovjekovog ostvarenja, dok civilizacija pripada carstvu nužnosti, društveno potrebnog rada

i obaveznog ponašanja. Ističe da civilizacija potčinjava čovjeka, jer čovjek, pod uticajima

spoljašnjih uslova i nametnutih potreba, na može da stvara sam. Samim tim, tvrdi

Markuze, društvo koje se zasniva na tehnološkoj racionalnosti je u potpunosti

iracionalno, ,,njegova produktivnost je destruktivna za slobodan razvoj ljudskih potreba i

sposobnosti“. Dakle, Markuze oštro kritikuje tehnologiju, kao oblik represivne ideologije.

9 E. Benvenist, Problemi opšte lingvistike, Nolit, Beograd, 1975.god, str. 255-26310 A. Veber, Kultursoziologije, Nolit, Beograd, str. 284-29411 H. Markuze, Čovjek jedne dimenzije, Veselin Masleša, Sarajevo, 1968.god, str.10

6

Page 7: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Njegovo upoređivanje kulture i civilizacije12, na osnovu njihovih dihotomnih

karakteristika izgleda ovako:

Civilizacija Kultura

materijalni rad duhovni rad

radni dan praznik

rad dokolica

carstvo nužnosti carstvo slobode

priroda duh

operacionalno mišljenje neoperacionalno mišljenje

Civilizacija se ne može samo svesti na oblast tehničkog napretka u osvajanji

spoljašnje prirode, već obuhvata i ljudsku prirodu, odnosni njeno uvještačenje. U

civilizacijskoj trci za profitom čovjek se sve više otuđuje i zaboravlja na mogućnosti koje

mu sloboda pruža. Kultura je ta koja čovjeku nudi humaniju i smisleniju egzistenciju,

pravo ljudsko bivstvovanje, ali ipak to ne znači da naučno-tehnički progres ne donosi i

određene prednosti za čovijeka. Pored materijalnog bogatstva društva tu je i velika

prednost u pogledu ljudskog rada, odnosno oslobađanje od mukotrpnog i iscrpljujućeg

rada. Isto tako se povećava slobodno vrijeme, odnosno vrijeme van institucionalne radne

obaveze. Pa ipak, bez suštinskih promjena čovjeka i društva koje donosi kultura,

civilizacija nije ništa više do ,,ogoljena“ sila iznad čovjeka.

12

7

Page 8: kultuta i mladi

Kultura i društvo

1.4. Kultura i tradicija

Pojam tradicija vodi porijeklo od latinske riječi traditio, što znači predaja, predanje

i u prenosnom smislu označava sve ono što se prenosi sa generacije na generaciju (u

smislu ostvarenje ljudskog duha). Ipak tradicija se ne smije shvatiti samo kao prošlost, već

je ona prisutna u sadašnjosti a postojaće i u budoćnosti. Tradicija je prisutna u svim

oblastima društvenog života: od materijalne proizvodnje, kulture, političkog života,

umjetničkog stvaralaštva, nauke itd. Ona je istorijski oblik ponašanja ljudi koji je široko

rasprostranjen.

,,Tradicija je sve ono što smo mi izabrali iz prošlosti kao istinsku vrednost:

tradicija je najbolji izbor iz istorije! Ona je sve što je dobro rečeno i urađeno. Tradicija je

ono što je izdržalo promenu na vekovnim iskustvima ljudi i obezbedilo sebi mestou svetu

sadašnjih i budućih pokolenja...“13

Dakle, kada govorimo o tradiciji govorimo o onim vrijednostima koje su

podsticajne za stavralaštvo. Tradicionalna kultura obuhvata i svakodnevni život koji

karakteriše ustaljeni obrazac ponašanja. Potrebno je praviti razliku između tradicije i

tradicionalizma kao jednostrane orjentacije. Tradicionalozam je sklon konzervativizmu i

predstvalja otpor postojećem društvenom razvoju. Kao ideologija, tradicionalizam

najuspješnije djeluje kroz kulturne sadržaje i tako političku poruku čini posredovanijom i

rasprostranjenijom. Ono što jedna epoha ili društvo nasleđuje, odnosno tradicija koju

preuzima, razultat je vrednovanja i uslovljenog izbora.

Pitanje tradicije svodi se na pitanja vrijednovanja kulturnog nasleđa, pa je tako

kriza tradicije ujedno i kriza vrijednovanja. Predaja kulture nije prosto primanje već njeno

prilagođavanje novim uslovima. Treba imati u vidu da u društvu živi tradicija predhodnih

pokoljenja, ali su tu i elementi tradicije koji su značajni za funkcionisanje postojećeg

društva.

Kada govorimi o odnosu kulture i tradicije bitno je pomenuti kulturni identitet, koji

obuhvata proces skulturnog razvoja i sisteme kulturnih vrijednosti. Identitet predstavlja

13 Đ. Šušnjić, Obrazovanje i vaspitanje za dijalog i toleranciju, predgovor za knjigu Dragana Kokovića, Sociologija obrazovanja, M.S. Novi Sad, 1994.god, str.8-9

8

Page 9: kultuta i mladi

Kultura i društvo

proces samosaznavanja i samopotvrđivanja. Kulturni identitet je svijest o postojanju

određenih kulturnih obilježja koja su karakteristična za datu društvenu grupu. Naravno,

veoma važnu ulogu imaju i personalne karakteristike po kojima se jedna osoba prepoznaje

kao član grupe. Kulturni identitet se formila zahvaljujući socijalnom učenju u okviru

kulturnog nasleđa koje čine jezik, običaji, obazci ponašanja, vrednovanja, i stilovi

življenja.

1.5. Kulturne promjene i kulturni razvoj

Kultura treba da podrazumijeva cjelovitost i integralnu ljudsku praksu. Savremeno

društvo nema homogeni karakter, već predstavlja složenu artikulaciju tri odvojena

područja: tehno-ekonomskog, političkog i kulturnog. Kultura je dio sveobuhvatnog

društvenog razvoja i predstavlja kvalitet života. Ona funkcioniše u obliku neprekidne

razmjene egzistencijalne sredine i svijesti. Kultura se mijenja u skladu sa ostalim

društvenim promjenama. Kulturni razvoj je dio ukupnog razvoja društva. Kultura mora

posjedovati emancipatorska svojstva i preadstavljati trajni proces humanitizacije koji

doprinosi bogastvu ljudske prirode. Kontinuitet u razvoju kulture je proces u kome

nasledje čini djelotvornu podlogu za nova ostvarenja i domete.

Današnja kultura, međutim, ne posjeduje vitalnost, ne uključuje čovjeka u proces

integralnog razvoja. Neophodno je podspješiti kako kulturnu dimenziju razvoja, afirmaciju

kulturnog indetiteta, takoa i jačanje participacije u kulturi, kulturnu saradnju itd. Jedan od

glavnih zadataka kulture je da prenosi kulturne vrijednosti i obrasce ponašanja na mljadje

članove društva. Medjutim postoji kulturno zaostajanje, koje ne može da održi korak sa

tehnološkim promjenama.U nastojanju da se prilagodi novim uslovima, kultura počinje da

se mijenja i modifikuje sa više ili manje uspjeha, pa se može više govoriti o kulturnom

jazu ili raskoraku, nego kulturnom zaostajanju. U procesu promjena i prilagodjavanja

često se dešava dezorjentacija i dezorganizacija koja za posledicu ima promjenu skale

vrijednosti i morala. Odbijanje promjena ili nesposobnost da joj se prilagodimo,strah od

novina i nepoznatog, česti su uzroci koji otežavaju društveni progres. Ljudi se moraju

9

Page 10: kultuta i mladi

Kultura i društvo

kultivisati za fleksibilnost misli i djelovanja, za sticanje opšteg nivoa kulture, koji će im

omogućiti sposobnost prilagodjavanja promjenljivim ekološkim,ekonomskim i socijalnim

uslovima.

Društvene promjene uvode nove elemente u društvenu strukturu. Ovi procesi

izazivaju drugačije društvene interakcije, drugačije funkcionisanje društvenog sistema.

Radikalne društvene promjene uvijek podrazmijevaju promjenu strukture institucija,

promjenu društvenog karaktera, društvene psihologije i duha društva uopšte.

Ekonomski razvoj i industrijalizacija nastupili su galopirajuće. Često se postavlja

pitanje da li industrijalizacija vodi u napredak i da li ljudi u savremenom

( postindustrijskom) žive srećnije i zadovoljnije? Materijalni napredak podiže nivo prema

kome se orjentišu i artikulišu ljudske potrebe. Sa pojmom savremenog industrijskog

društva, povezuje se pojam modernizacije kao objašnjenje savremenih društvenih

promjena. Modernizacija je novi naziv za stare procese. One podrazumijeva društvene

promjene u kojima manje razvijene države prihvataju opšte trendove razvijenih zemalja.

Jedna od imanentnih karakteristika savremenog društva je nastanak masovnog

društva. Ono predstavlja širenje odredjenog načina života koji raskida sa tradicionalnim

odnosom čovjeka sa čovjekom kao i čovjeka sa prirodom. Javlja se sa nastankom

društvenih djelatnosti širokog obima, masovnom industrijskom proizvodnjom i

potrošnjom, masovnom urbanizacijom. Ovakvi procesi kao posledicu imaju krupne

promjene društvene, političke, ideološke i kulturne organizacije. Masovna kultura stvara

masovnu publiku i masovne medije o kojima ću više govoriti u daljem tekstu.

1.6. Masovna kultura

Osnovnu karakteristiku modernog masovnog društva predstavlja serijska

proizvodnja koja je presudno uticala na vrijednosti kulture. Samim tim, tipizacija,

standardizacija, proizvodnja prema odredjenim klišeima prijete da unište autonomiju

kulture .

10

Page 11: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Masovna kultura se javlja početkom 19.vijeka sa pojavom ,, demografske

eksplozije“. Naglim preseljavanjem stanovništva iz sela u gradove stvara se kultura po

mjeri- asovna kultira, a sa njom kič i šund. Masovna kultura je stvorila nov način

percepcije, obrazac mišljenja, življenja i ponašanja. Ona je preoblikovala ljudske potrebe.

Razvoj masovne kulture omogućila su sredstva masovnih komunikacija, kao

tehnička osnova za njeno širenje (štampa, radio, televizija, internet i sl.). pojava masovnih

medija značila je izvjesnu demokratizaciju kulture u pokušaju da se smanje socijalne i

kulturne razlike među pojedinim društvenim grupama i slojevima. Mediji su širim

društenim slojevima omogućili da koriste određene kulturne sadržaje i omogućili su

kosmopolozaciju određenih društvenih vrijednosti.

Dragan Koković u dijelu Pukotine kulture objedinjuje osnovne karakteristike

masovne kulture, između kojih su14:

- Smanjivanje socijalnih i kulturnih ralika između pojedinih društvenih rupa i

pojedinaca, ka ujednačavanju različitih kulturnih nivoa;

- Masovna publika, odnosno masovni potrošači;

- Težnja ka sve većem stepenu internacionalizacije i kosmopolitskog karaktera

kulturnih vrijednosti;

- Pojačana komercijalizacija kulturnih vrijednosti i tvorevina;

- Sve izrazitiji reproduktivni karakter i sve manji produktivni karakter kulture

masovnog društva.

Ovaj teoretičar sociologije kulture ističe da revolucija koja se dogodila u sferi

masovnih komunikacija u uslovima kapitalostičke civilizacije, podrazumijeva istovremeno

i kreiranje jednog novog načina života u koji prodiru komercijalni interesi i profit. Samim

tim povećava se i komercijalizacija kulturnih vrijednosti i tvorevina. Koković naglašava

da je pd poćetka polje masovne kulture podvrgnito centralizaciji i kontroli, samim tim što

je zasnovana na tehnologiji. Kultura se tako okreće grupi a ne pojedincu i stvara umjesto ,,

kulture za svakog“ ,,kulturu za sve“. Svojim sadržajima masovna kultura propagira

osrednjost, a orijentiše se na masovni auditirijum kao potrošače.

14 D. Koković, Pukotine kulture, Prosveta, Beograd, str.338-355

11

Page 12: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Antonjina Kloskovska15 smatra da pojam masovne kulture u osnovi ,,treba da bude

neutralan, dovoljno širok da obuhvati pojave koje se danas javljaju u pojedinim

društvenim sistemima i etničkim tradicijama, i ipak toliko selektivan da omogući

izdvajanje kompleksa kulturnih pojava sagledivog i jedinstvenog u formalnom pogledu“.

Kloskovska objašnjava pojam masovne kulture kao pojavu savremenog preošenja

identičnih sadržaja koji teku od malobrojnih izvora ka velikim masama primalaca, imajuči

u vidu jednoobrazne forme zabavne i zabavljačke djelatnosti velike mase ljudi.

Jedna od najvećih slabosti masovne kulture jete to što otežava stvaranje novih

kulturnih dijela, guši kreativnu mogučnost u čovjeku.

Suprotno od narodne kulture, čije je stvaralaštvo uglavnom anonimni i masovno,

koja je nastala spontano kao izraz određenih potreba, masovna kultura stvara konzumente

koji kulturu troše kao svako drugo potrošno dobro. Narodna kultura i drugi obili narodnog

stavralaštva ne priradaju masovnoj kulturi, jer se u tom stvaralaštvu ispoljavaju

neponovljive autentične vrijednosti. Ona je dokument jednog vremena i izraz njegovog

duha.

Prava kultura (samim tim i narodna), kako naglašava Životić16, jeste produktuvna,

masovna je reproduktivna, autentična kultura je lično stvaralaštvo, masovna je bezlično

stvaralaštvo, stereotip. Masovna kultura reprodukuje stvarnost ne humanizujući je, dok je

autentična kultura je uvijek stvaranje vrijednosti koje zahtijevaju izmjenu svijeta.

Masovnu kulturu stvara profesionalizovani tim, dok pravu kulturu stvara neponovljiva

ličnost.

Masovna kultura ne traži kritiku, u najboljem slučaju traži uživljavanje. Ona ne

razvija ljudske potencijale, ne zadovoljava fundimentalne potrebe. Njeni proizvodi rijetno

ostaju trajne tekovine kulture.

1.7. Medijska kultura15 A. Kloskovska, Masovna kultura, Matica srpska, Novi Sad, 1985.godina, str.102.16 M. Životić, Socijalizam i masovna kultura, Zagreb, 1965.godina, str.365-366

12

Page 13: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Medijska kultura dominira mnogim vidovima društvenog života i od velikog je

značaja za razumijevanje kulture 20.vijeka. ona je srž mnogih kako socioloških tako i

psiholoških pitanja.

Kada govorimo o medijskoj kulturu onda ne mislimo samo na onu kulturu koju

prenose novi masovni mediji ili sredstva masovne komunikacije. Medijska kultura sa

vezuje za masovne medije u najširem smislu: od televizije, interneta, radija, štampe, filma,

fotografije, pa sve do odjeće, novca, igara, telefona, oružja i sl. Svi ovi elementi mogu

probuditi ljudska čula. Mediji utiču na opštu kulturu, i dalje, kultura je ta koja uobličava

medije.

U timačenju medijske kulture, Daglas Kelner17 polazi od kritike teorije

društva da bi osvijetlio socijalni, ekonomski i politički kontekst dramatične stvarnosti, kao

preduslov sveprisustva medijske kulture, indetifikovanju sa vladajućom ideologijom i

kako dolazi do uklapanja u postojeći sistem vrijednosti.

S pojavom medijske kulture različiti sadržaji, forme, stilovi i obrazci ponašanja

učestvuju u stvaranju sadržaja svakodnevnog života, dominiraju našim slobodnim

vremenom, oblikuju politička gledišta i društveno ponašanje, čak i sopstveni indetitet

čovjeka. Na osnovu sadržaja koje nam pruža medijska kultura, mnogi ljudi formiraju svoja

shvatanja o klasi, etičkoj pripadnosti, rasi, nacionalnosti, seksualnosti... Ona definiše šta se

smatra lošim ili dobrim, pozitivnim ili negativnim, moralnim ili zlim.

Medijska kultura zasniva se na predstavama i često koristi sliku i zvuk, šarenilo i

mnoštvo različitosti. Različiti mediji daju prioritet zvuku i slici, usmjeravajući svoje

djelovanje na širok spektar doživljaja, osjećaja i ideja. Medijska kultura je prvenstveno

industrijska kultura, koja se zasniva na modelu masovne proizvodnje i namijenjena je

širokom auditorijumu. Ona je oblik komercijalne kulture, a njeni proizvodi su robni artikli,

koji treba da ostvare profit. Komercijalna reklama i novčana filozofija, sve podredjuje

kupovini.

Pojedinci provode ogromno vrijeme slušajući radio, gledajući televiziju, odlazeći u

bioskope, slušajući muziku, čitajući časopise. Na taj način, medijska kultura dominira

17 D. Kelner, Medijska kultura, Clio, Beograd, 2004.

13

Page 14: kultuta i mladi

Kultura i društvo

svakodnevnim životom, prestavljajući jedinstvenu scenu i veoma je privlaćan prostor ka

kome usmjerava svoju pažnju i aktivnost, a koji po mišljenju mnogih, podriva ljudski

potencijal i kreativnost. Medijska kultura je ukinula granice izmedju kulture i tehnike,

izmedju humanističke tradicije i sredstava masovne komunikacije, izmedju elitne i

masovne kulture. Pojedinac se sve više posmatra kao objekat nego subjekat. Češće je

primalac nego aktivni učesnik koji može da ima kritički odnos prema informaciji.

Primaoci se smatraju masom, a ne publikom. Otuda se govori o manipulativnoj svemoći

masovnih medija. Čovjek gubi svoju individualnost u masi koja je heterogena, anonimna,

usamljena, neorganizovana.

1.8. Umjetnost

U nauci i filosofiji se potvrđuje čovjekova racionalna sposobnost da pomoću

pojmova, ideja, misaonih cjelina, hipoteza tumači i saznaje svijet. Međutim, u umjetnosti

dolazi do izražaja čovjekova mašta, sposobnost posebnog povezivanja stvari i pojava,

izmišljanje novih slika i oblika koji bude čula, uživanja i osjećanja.

Korijen ovog pojma nalazimo u starom latinskom jeziku, gdje se njim označavala

vještina ili zanat, ali ga pronalazimo i u protoindoevropskom jeziku sa značenjem

sređivanje, ukrašavanje. U tom smislu, umjetnost je sve što je pretrpjelo proces namjernog

sređivanja. Iako je umjetnost, odnosno umjetnička dijela stara koliko samo čovječanstvo,

ipak riječ ,,umjetnost“ dobija na značaju od 1750.godine, gdje se u Britanskoj

enciklopediji definiše kao ,,korišćenje veštine i imaginacije u stvaranju estetskih objekata,

okruženja ili iskustava koja se mogu podeliti s drugima“18.

Iako je kroz istoriju umjetnost bila prožeta nekim političkim, ideološkim i

religijskim idejama, postajući tako sredstvo polotičke propagande, ipak ono što čini

umjetnost jeste njeno osobeno čulno biće i njena naročita fungcija: da ushićenjem uzdiže

duh i dušu čovjeka, da pruža specifično čulno zadovoljstvo, prefinjeno uživanje. Za

18 http://sh.wikipedia.org/wiki/Umetnost

14

Page 15: kultuta i mladi

Kultura i društvo

razliku od svih drugih kulturnih formi, samo su u umjetničkom dijelu prožeti svi segmenti

čovjekove ličnosti: od njegovog osobenog temperamenta do shvatanja njegovog vremena i

kulture.

Jedan umjetnik će biti ,,veliki“ i njegovo dijelo će dostići ,,svjetsku slavu i

vrijednost“ samo u koliko se ispune sledeća 3 uslova:

-lični;

-kolektivno-društveno-istorijski i

–nadlični talenat koji svaki umjetnik nosi u sebi.

Estetika i filosofija umjetnosti upućuju na ovaj treći uslov, psihologija umjetnosti

na prvi uslov, dok se sociologija umjetnosti bavi uslovom nastanka jednog dijela.

Sociologija umjetnosti tumači umjetnost kao simbol ,,duha vremena“, odnosno kao izraz

jedne kulture. Nju zanimaju različiti pravci u umjetnosti (od klasične,preko naturalističke i

realističke, do baroka, simbolističke umjetnosti i sl.), pitanje avangardne, moderne i

postmoderne umjetnosti upravo jer ovakvih stilova nije postojalo u prošlosti, već ih

donose različiti uslovi, vrijednosti i društvene okolnosti.

Umjetnost 20.vijela zaobilazi tradiciju vođena stvaranjem različitih modernih

umjetnosti, odnosno avangardi. Pojam avangarda dolazi od francuske sintagme -

avantguarde, avant što znači ispred, vanguard što znači straža, znači predstraža,

predhodnica. To je uobičajeni izraz iz umjetnosti i politike, za sve inovativne,

eksperimentalne pokrete koji idu ispred svog vremena. Ona je nastavak modernističkih

pokreta sa početka 20. vijeka i traje do danas.

Koncept avangarde se odnosi isključivo na marginalne umjetnike, pisce,

skladatelje i mislioce čija djela nisu samo u opreci prema komercijalnim vrijednostima

društvene matice ( mainstream), nego su često nalaze na prevratničkim društvenom i

političkom rubu društva. Osnovni stavovi avangarde su napad na estetiku lijepog i

zalaganje za estetiku ružnog, odnosno, protivila se stavu da je umjetnost isključivo izraz

ljepote i lijepog. Zadatak koji je avangarda preuzela jeste mijenjanje života i borba za

aktivan, kritički stav prema svijetu.

1.9. K i č

15

Page 16: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Sociologija kulture i umjetnosti je posebnu pažnju poklonila fenomenu kiča.

Termin „kič“ (Kitsch), nastao je u Minhenu oko 1870. i najprije je bio fiksiran za prodaju

umjetničkih slika koje su „na brzinu napravljene". Najveći broj autora smatra da je kič

jedna od bitnih pratećih pojava „masovne kulture", a jedan broj socologa vjeruje da se

masovna kultura može izjednačiti sa vulgarnom kulturom, ili kulturom najnižeg nivoa.

Ipak pojam masovne kulture je širi od pojma kiča. Prije svega, kič se neposredno dovodi u

vezu sa umjetnošću, u toliko što sam pojam kiča predstavlja snižavanje vrijednosti

umjetnosti. Suprotno tome, masovna kultura je snižavanje vrijednosti, ali i svih oblika

kulture, umjetnosti, nauke, filozofije, morala i religije. Neke od najčešćih definicija kiča

su:

- Kič je rasprodaja ideala po sniženim cenama;

- Kič, to je loša roba;

- Kič je slabost umjetnika, estetska stranputica;

- Kič je laž koja želi da se dopadne;

- Kič se, ustvari, ne može pojaviti niti napredovati ako ne postoji kič-čovek;

- Kič je zasnovan na potrošačkoj civilizaciji koja proizvodi da bi trošila i troši da

bi proizvodila.

Kič je tvorevina koja podsjeća na umjetnost, a to znači da je kao i umjetnost

dostupna čulima. Kič se od umjetnosti razlikuje po tome što je estetska stranputica,

surogat (surogatum – roba koja zamenjuje neku drugu, ali je po kvalitetu ispod prvobitne)

umjetnosti, loše izvedena umetnička zamisao. Zbog toga su tvorevine kiča falsifikati

originala. Međutim, kič-tvorevine stvaraju ljudi koji nisu lišeni estetskog iskustva.

Proizvodžaći kiča su najčešće sami umjetnici koji su spremni da stvore „lošu robu".

Lažnost kiča je u tome što pobuđuje samo prividna i površna osjećanja čovjeka. Kič

izaziva u čovjeku samo trenutan smijeh, zadovoljstvo ili tugu i suze.

Abraham Mol je prepoznao kič kao ,,umjetnost sreće” u svom vidovima savremene

civilizacije, koju prate ideološka hegemonija, unificirajući industrijalizam i obezličeno

tržište. Mol u svojoj studiji Kić-umjetnost sreće dolazi do gotovo konstantnih svojstava

(principa) kiča. Na prvom mjestu to je princip neadekvatnosti, koji se odnosi na

odstupanje kič-proizvodnje u odnosu na normalan cilj; Princip akumulacije koji se odnosi

16

Page 17: kultuta i mladi

Kultura i društvo

na njegovo neumjerno nagomilavanje; Princip sinestezijske percepcije koji pokazuje kako

kič, u koliko je njegov izvor dobro ,,upakovan”, različitim efektima atakuje na više čula;

Princip osrednjosti; Princip konfora koji se vezuje za lagodnost površnog obrazca

življenja, za život u kojem je važnije ,,aktivno” živjeti nego se pitati o smislu postojanja;

Abraham dalje ističe psihološke načine čovijekovog odnosa prema kiču koji su uglavnom

asketski, hedonistički, agresivni, nabavljački, nadrealistički i u sklopa toga mogu se

prepoznati mreže u kojima se love čovjekove želje i njegove mutne ambicije.

U studiju Život u ružičastom Zoran Glušćević19 dokazuje da se dopadljivost kiča

ostvaruje kvaziestetskim vrijednostima kao lažna umjetnost i kao lažna forma. On

pokazuje da je u kiču prisutna ,,laž koja obmanjuje dopadljivošću” . Zbog toga što postoji

senzibilitet za kič, tvorac kiča lovi duhom siromašne emocije. Kič je, kako piše Glušćević,

manipulacija vrijednostima estetski dopadljivog na relaciji između subjekta i objekta. On

naglašava karakter privida, koji se završava u samoobmani i nekritičnosti.

Nikola Božilović u svom dijelu Kič, u izdanju niškog ,,Zografa”, posebno razmatra

kič-društvo i njegov uticaj na transformaciju pseudovrijednosti. U kič-društvu i lažnom

životu kič-čovjek ne može da odoli kiču, jer ga je opio i uzeo pod svoje. Ovdje, svakako,

nije riječ o odbrani kiča, već o njegovom razumijevanju kao dijelu cjelovitog načina života

ljudi i osrednjeg tipa kulture u savremenoj civilizaciji. Teškoće vrdnovanja kiča nastaju i

zbog same prirode čovjeka kao vrednosnog subjekta, kao onoga koji vrednije šta jesu, a

šta nijesu vrijednosti.

Svi istarživači kiča pokazuju da tamo gdje potrebe za prestižem dobijaju

prenaglašen značaj, osječa se stalno nastojanje da se posjeduju one ,,vrijednosti” kooje su

pod okriljem zakona tržišta. Uz nevolje siromašnog društva, i u našoj sredini, svjedoci

smo takmičenja u neumjerenosti i u vještačkom sjaju. Tako se kupuju knjige ,,na metar”

zbog praznog regala, a ne zbog čitanja.

II Teorijsko definisanje predmeta istraživanja19 Vidjeti: Z.Glišćević, Život u ružičastom, Prosveta, Beograd

17

Page 18: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Već smo pomenuli da je kultura sklop različitid vrijednosti, uvjerenja i pravila

ponašanja koje pojedinac stiče životom u zajednici. Samim tim se kultura i društvo ne

mogu odvojeno posmatrati. Mladi, kao jedan od najinteresantnijih segmenata drušva, su ti

koji uče postojeću kulturu svog društva, ali je u isto vrijeme mijenjaju i prilagođavaju

svojim potrebama. Svaka generacija ostavlja svoj pečat na već postojećoj kulturi.

Kultura mladih je prepoznata kao posebna oblast, koja se razlikuje od kulturnog

konteksta šire zajednice, a ipak je njen sastavni dio. Predmet ovog rada jeste odnos mladih

i kulture, sagledan prvenstveno sa stanovišta sociologije kulture i umjetnosti. Ovim

istraživanjem želim da utvrdim da li u opštini Nikšić ima dovoljno kulturno-umjetnićkih

sadržaja koji su adekvatni mlađoj populaciji. Isto tako, zanimljivo je pitanje da li su mladi

(ne)dovoljno uključeni u kulturne sadržaje i stvaranje kulture u njihovom gradu. Kao jedan

od osnovnih problema prepoznaje se nedovoljna informisanost mladih i njihov pristup i

edukacija u oblasti kulture. Iako ne postoje posebne institucije koje bi se bavile

specifičnom kulturom mladih, kao ni finanstski fondovi za podršku ove oblasti, međutim,

mladi raspolažu slobodnim vremenom koje koriste na neorganizovan način.

III Cilj i metod istraživanja

18

Page 19: kultuta i mladi

Kultura i društvo

3.1. Cilj istraživanja

Cilj ovog istraživanja jeste cjelovito sagledati i utvrditi potrebe vezane za kulturu

mladih u opštini Nikšić.

Kao sprecifični ciljevi definisani su sledeći:

- Utvrditi kako mladi razumiju kulturu;

- Utvrditi koje su kulturne potrebe mladih i na koji način se one mogu

zadivoljiti;

- Utvrditi da li različite grupe mladih imaju podjednak pristup kulturnim

sadržajima;

- Identifikovati barijere na koje mladi nailaze pri zadovoljavanju svojih kulturnih

potreba i kako se one mogu ukloniti;

3.2. Metodologija istraživanja

Metode koje se koriste u nauci imaju istraživački karakter. Pomoću njih se dolazi

do određenog saznanja, koje se primjenjuje i provjerava u praksi, kako bi dobijeni rezultati

bili validni. Dosadašnje stečeno znanje iz oblasti empirijskih i teorijskih oblasti bilo je od

velike koristi prilikom pisanja ovog rada.

Kao svako istraživanje, i ovo započinje analizom, kako prikupljene literature, tako

i cjelokupne društvene stavrnosti. Analiza sadržaja (knjiga, veb stranica, slika, zakona,

novinskih članaka…) je prisutna u svim fazama istaživanja, od formulisanja samog

problema, pa do završne faze.

Samo isrtaživanje je bazirano na empirijskom kvantativnom istraživanju koje je

sprovedeno na teritoriji opštine Nikšic. U prilogu možete pogledati primer ankete koja je

korišćena u toku istraživanja.

Ciljna grupa su mladi između 15 i 18 godina straosti. Istraživanje je sprovedeno na

slučajnom uzorku od 50 ispitanika. Odgovorima na 15 metodološki urednih pitanja dobili

smo i kvalitativnu stranu istraživanja.

19

Page 20: kultuta i mladi

Kultura i društvo

IV Rezulati istraživanja

20

Page 21: kultuta i mladi

Kultura i društvo

4.1. Demografski podaci

Sprovedeno je kvalitativno istraživanje preko pojedinačnih anketa. Anketirano je

50 ispitanika sa teritorije opštine Nikšić. Najveći broj ispitanika (75%) je imao 16 godina,

18,8% posto je imalo 18 godina, dok je sveda 6.2% ispitanika imalo 17 godina.

Razvrstavanje po polu nije bilo potrebno za konkretno istraživanje.

4.2. Mladi i slobodno vrijeme

Ispitivanje slobodnog vremena mladih je od velikog značaja. Slobodno vrijeme

ima tri osnovne fungcije: odmor (rekreacija), zabava i razonoda, i razvoj ličnosti. Kroz

slobodno vrijeme odvija se značajan dio socijalizacije mladih- dio koji ih približava njima

samima ali i društvu u kome žive.

Način provođenja slobodnog vremena je jedna od određujućih karakteristika stila

života mladih, a kada su srednjoškolci u pitanju, upravo u tim sekvencama dana mladi

dobijaju Slobodan prostor za lični (i grupni) izbor.

Analizom popunjenih anketa dolazimo do sledećih podataka kada je u pitanju

način ispunjavanja slobodnog vremena mladih (tabela1.)

Tabela1.

Kako ispunjavate slobodno vrijeme

%

Televizija 14.6Inetrnet 16.7Druženje sa prijateljima 25.0U krugu porodice 8.36

Igrice na kompjuteru 2.1Čitanje knjiga 0Kladionica 0Šetnja van grada 4.16Sport 6.26

Iz tabele jasno možemo vidjeti da mladi svoje slobodno vrijeme najčešće provode

družeći se sa prijateljima (25%). Nakon toga, omiljena aktivnost im je pretraživanje po

21

Page 22: kultuta i mladi

Kultura i društvo

internetu (16.7%) i gledanje televizije (14.6%). Tek nakon toga oni provode vrijeme u

krugu porodice, bave se sportom ili setaju.

Veoma je zanimljivo i to da se niko od njih nje opredijelio za četvrti odgovor,

čitanje knjiga, što ipak ne znači da to ne čine, istina veoma rijetko. Istraživanje pokazuje

da mladi veoma rijetko čitaju knjige (68.8%) dok njih 18.8% nikako ne čita. Svakodnevno

ili dva puta sedmično čita svega 6.3% ispitanika, što je zaista zabrinjavajuće mali

procenat.

4.3. Šta za mlade predstavlja kultura?

Kao što smo kroz teorijski dio ovog rada mogli zaključiti, ne postoji jedna

opštešrihvaćena definicija kulture. Ipak, za naše istraživanje je veoma bitan doživljaj

mladih kada je u pitanju ovaj pojam.

Tabela 2.

Šta je za Vas kultura %

Dio svakodnevnog zivota 50.0Samo za elite 0Odlazak u pozoriste, bioskop...

31.3

Briga o životnoj sredini... 12.5Nesto drugo 6.3

Iz tabele 2. možemo uočiti da mladi najčešće smatraju da je kultura dio

svakodnevnog života (50% ispitanih). 31.3% pod ovim pojmom podrazumijeva odlazak u

pozorište i bioskop, dok 12,5% smatra da kultura predstavlja brigu o životnoj sredini,

odnosno, shvataju je u njenom najširem smislu. Veoma je dobro što niko od ispitanika ne

posmatra elitistički kulturu, odnosno , ne smatra da je kultura privilegija manjine. Ovi

podaci nam ulivaju optimizam kada je u pitanju integrisanost i razvoj same kulture u

našem gradu.

4.4 Mladi i kulturna dešavanja u opštini Nikšić

Tabela 3.

22

Page 23: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Posjeta kulturnim dešavanjima

%

Redovno 6.3Samo određene 18.8Veoma rijetko 43.8Ne pratim 31.3

Mladi ne prate mnogo kulturna dešavanja: 43.3% veoma rijetko, dok 31.3% nikako

ne prati kulturna dešavanja u svom gradu. Samo određene kulturne događaje prati 18.8%

mladih. Ipak nam nadu daje 6.3% mladih koji redovno prate kulturna dešavanja.

Sa obzirom da većina ispitanika doživljava kulturu kao dio svakodnevnog života, a

ponovo većina istih ne posjećuje kulturna dešavanja, možemo zaključiti da se pojam

kulture najčešće miješa sa pojmom slobodnog vremena i da je ono upravo presudno kada

je konzumiranje kulture u pitanju. Neobaviještenost, nezainteresovanost i život u trendu

(živjeti kako grupa vršnjaka živi) su osnovni krivci za slabu posjećenost kulturnih

događaja.

Najveći dio ispitanika, 56.3%, bi željelo da učestvuje u stvaranju kulturnih

sadržaja, ali ne zna na koji način to može ostvariti (tabela4.). Nasuprot njima, 37.5%

mladih uopšte ne želi da učestvuje u istom. Ovaj podatak nam govori da nije samo

neinformisanost presudna, već da su u pitanju neku drugi, teži socijalni poremećaju kod

mladih ljudi.

Onaj mali broj njih koji učestvuju u stvaranju kulturnih sadržaja (6.3%) najčešće se

uključuje preko nevladinih organizacija i tako daje svoj doprinos kulturi Nikšića.

Tabela 4.

Učestvovanje u stvaranju kulture

%

Da 6.3Pokušavam, ali postoje teškoće

0.0

Želim, ali ne znam kako 56.3Ne želim 37.5

Kroz istraživanje smo željeli da utvrdimo da li svi mladi ljudi imaju istu

mogućnost uključivnja u kulturne tokove. Da je ta mogućnost ista za sve odgovorilo je

87.5% ispitanika. Ovaj podatak govori dosta o tom da mladi kulturu ne smatraju

23

Page 24: kultuta i mladi

Kultura i društvo

elitističkom, odnosno da nije vezana samo za ekonomsku mogućnost. Ovo je, takođe,

dobar pokazatelj i kada je proces inkluzije osoba sa invaliditetom u pitanju, jer ih mladi ne

vide na kulturnoj margini, već kao ravnoprane.

Iako je prema ispitanicima kultura dio svakodnevnog života, ipak se na nju ne bi

mogli osloniti kada je zarada u pitanju. Niko od ispitanika nije dao odgovor da je moguće

zaraditi radom u oblasti kulure. Odgovarajući na ovo pitanje mladi su pokazali pesimizam.

Polovina ispitanika smatra da je to moguće, ali ne i u našoj zemlji, dok 43.8% ne

prepoznaje način na koji bi se moglo zaraditi ovim putem. Sa obzirom da živimo u

vremenu kada ekonomska kriza nikog ne ostavlja ravnodušni, smatram da ovaj podatak i

te kako utiče na to što su mladi izuzetno pasivni kada je u pitanju uključivanje u kulturne

tokove.

Ipak, cjelokupna kultura u opštini Nikšić nije na zavidnom nivou u očima mladih.

Iz tabele 5. vidimo da 56.1% njih smatra da je kultura u Nikšiću na lošem nivou, 18.8%

smatra da je doba, a 12.5% da je veoma dobra.

Mladi u Nikšiću najveći problema u oblasti kulture vide u lošoj organizaciji i

uopšte želji građana da se angažuju. Naravno, ako se prisjetimo da je većina istih

ispitanika izjavila da ne želi da učestvuje u stvaranju kulture, onda je ovaj odgovor krajnje

paradoksalan. Oni vide problema, razumiju uzroke, ali ne žele da se angažuju ili pak

nemaju dobar motiv.

Tabela 5.

Kao najuspješnija kulturna dešavanja mladi vide muzičke koncerte, što je i

razumljivo sa obzirom na uzrast ispitanika. Ovo pitanje je bilo otvorenog tipa, pa su

ispitanici bili veoma skromni u odgovorima, međutim, najviše njih se izjasnilo da je ,,Lake

fest” jedna od najuspješnijih kulturnih manifestacija u Nikšiću.

24

Kultura tvog grada %

Odlična 6.3Veoma dobra 12.5Dobra 18.8Losa 56.1Veoma losa 6.3

Page 25: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Ispitanike smo pitali kako se kultura ponuda Nikšića može poboljšati, a sa obzirom

da su mladi najviše zainteresovani za muziku i muzička dešavanja, oni najčešće predlažu

što više koncerata. Međutim, veliki broj njih je predložio otvaranje bioskopa i pozorišta,

koji i te kako nedostaju našem gradu.

Ispitanici su imali mogućnost da odaberu jedan os ponuđenih 6 odgovora na

pitanje šta to, ipak, najviše nedostaje Nikšiću (tabela 6.). 43.8% njih se izjasnilo da

Nikšiću najviše nedostaje bioskopska sala. Nakon bioskopa, 25% smatra da je to bazen, a

18.8% pozorište.

Tabela 6.

Kao što smo već zaključili, ispitanici se najčešće žale da je u njihovom gradu loša

kulturna ponuda. Međutim 25% njih veoma rijetko posjećuje kulturna dešavanja u

regionu, odnosno van njihovog grada. Svega 12.5% njih često ide na kulturne

manifestacije izvan Nikšića. Zaključijemo da i kada se kulturna ponuda poveća, potreba za

istom ostaje nepromijenjena.

.

Kao što znamo, Nikšić jegrad bogate kulturno-istorijske baštine. Od institucija koje

se bave kulturom našeg grada veona je bitno pomenuti JU ,,Centar za kulturu”, u okviru

kojeg postoje Zavičajni muzej, Umjetnička galerija, Narodna biblioteka, Arhiv, zatim JU

„Zahumlje”, koja je osnovana daleke 1898. i danas ostvaruje raznovrstan folklorni

repertoar, JU „Nikšićko pozorište” i JU „Stari grad Anderva”.20 Ova ustanova organizuje

različite manifestacije kao što su Međunarodni festival glumca, Međunarodni festival

kamerne muzike i Međunarodni festival gitare, kao i tradicionalnu

manifestaciju ,,Septembarski dani kulture”.

20 Preuzeto sa zvaničog sajta opštine Nikšić http://www.niksic.me/o_niksicu/kultura/

25

Šta najviše nedostaje %

Bazen 25.0Bioskop 43.8Pozorište 18.8Ljetnja pozornica 6.3Umjetnička radionica 0.0

Nešto drugo 6.3

Page 26: kultuta i mladi

Kultura i društvo

I pored svih navedenih aktivnosti najveći broj mladih (87,5%) uopšte nije upoznat

sa radom ove javne ustanove, a svega njih 12.5% je djelimično upoznato. Anketom mismo

dobili odgovor da li je problema u nezainteresovanosti mladih ljudi za rad ove ustanove ili

je problema u netransparentnosti i nedovoljnoj angažovanosti iste.

Da mladi nisu pretjerano zainteresovani ne samo za kulturu svog grada, već i za

cjelokupnu kulturu Crne Gore govori podatak da je većina ispitanika bila lijena da

odgovori na pitanje kako bi preyentovali kulturu Crne Gore? Veoma mali broj njih kojji su

dali odgovor na ovo pitanje smatra da bi se Crna Gora mogla predstaviti svojom narodnom

nošnjom, likovnim ostvarenjima i sportistima.

Zaključna razmatranja

Ovo istraživanje je dalo odgovore, ali je otvorilo ogućnost za mnoge diskusije na

različite teme koje bi mogle dalje da se istražuju. Naravno, ovim istraživanjem nije

26

Page 27: kultuta i mladi

Kultura i društvo

iscrpljeno pitanje utvrđivanja kulturnih potreba mladih u Nikšiću, ali je ipak omogućilo,

prije svega, kvalitativan pogled na ovaj problema i iznijelo na površinu mnoga pitanja.

Kultura mladih je poseban segment kojem treba posvetiti više pažnje. Postojeće

institucije kulture se ne bave na sistematičan način istraživanjem kulturnih potreba mladih,

osmišljavanjem kulturnih sadržaja namijenjenih mladima i podizanjem svijesti mladih o

značaju kulture. Takođe, ne postoji ustanovljen način na koji bi se blagovremeno

prepoznavali mladi umjetnički talenti i usmjeravao njihov dalji razvoj, obrazovanje i

profesionalni put.

Kulturne vrijednosti u Nikšiću su poremećene i to utiče na odrastanje i formiranje

mlade ličnosti. Kultura je suštinska potreba ljudskih bića, ali su potrebe za kulturom

nedovoljno razvijene kod većeg broja mladih.

Da bi mladi aktivno učestvovali u kulturnom životu Nikšića, a i u opšte, potrebno

je prvenstvano promovisati kulturu u školama i jačati partnerstvo škola i institucija

kulture. Takođe, lokalne kulturne sadržaje je neophodno prilagoditi nacionalnim i

međunarodnim trendovima. Kao što su i naši ispitanici primjetili, potrebno je poboljšati

kulturnu ponudu u našem a zatim i u svim gradovima Crne Gore. Mladima je potrebno

otvoriti mogućnost da sami osmišljavaju i realizuju kulturne sadržaje, preva vlastitim i

grupnim aspiracija.

PRILOG 1.

ANKETAOva anketa je anonimna i podaci dobijeni ovim upitnikom služiće isključivo za stručnu analizu,

potrebnu za pisanje stručnog rada

27

Page 28: kultuta i mladi

Kultura i društvo

Koliko imaš godina ______________

1. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?(zaokružiti najviše 3 odgovora)

a) Televizija, b) Internet,c) Druženje sa prijateljima;d) U krugu porodice;e) Igrice na kompjuteru;f) Čitanje knjiga;g) Kladionica;h) Šetanje izvan grada;i) Sport;

2. Koliko često čitaš knjige? (samo jedan odgovor)

a) Svakodnevno;b) Dva puta nedeljno;c) Veoma rijetko;d) Nikako;

3. Šta za tebe predstavlja kultura? (samo jedan odgovor)

a) Dio svakodnevnog života;b) Samo za elite;c) Odlazak u pozorište, bioskop, posjeta izložbama ili koncertima;d) Briga o životnoj sredini, obične stvari, slušanje muzike sa društvom;e) Nešto drugo (navesti šta)______________________________________

4. Koliko često posjećuješ kulturna dešavanja u tvom gradu? (samo jedan odgovor)

a) Redovno pratim kulturna dešavanja;b) Pratim samo odrđena kulturna dešavanja;c) Veoma rijetko;d) Ne pratim kulturna dešavanja;

5. Da li učestvuješ u stvaranju kulture (kulturnog programa) u tvom gradu? (samo jedan odgovor)

a) Da (navesti na koji način) ______________________________________ ___________________________________________________________;

b) Pokušavam, ali nailazim na teškoće (navesti koje) ___________________ ___________________________________________________________;

c) Želim, ali ne znam kako da se uključim;

28

Page 29: kultuta i mladi

Kultura i društvo

d) Ne želim;

6. Da li svi mladi ljudi imaju istu mogućnost uključivanja u kulturne tokove?

a) Da;b) Ne (zbog čega) ______________________________________________;

7. Šta misliš, da li se od kulture može zaraditi? (samo jedan odgovor)

a) Da (navesti na koji način) ______________________________________;b) Možda, ali ne kod nas;c) Može, ali ne znam na koji način;d) Ne;

8. Koji su najuspješniji kulturni događaji u tvom gardu?______________________________________________________________

9. Koliko često odlaziš na kulturne događaje van tvog grada? (samo jedan odgovor)

a) Pratim sve događaje u regionu;b) Često;c) Rijetko;d) Veoma rijetko;e) Ne;

10. Kako opisuješ kulturu svog grada? (samo jedan odgovor)

a) Odlična;b) Veoma dobra;c) Dobra;d) Loša;e) Veoma loša;

11. Zbog čega daješ ovu ocjenu?______________________________________________________________________

12. Da li si upoznat/a sa radom i uspjesima JU ,,Centra za kulturu u tvom gradu“?

a) Da;b) Djelimično;c) Ne;

29

Page 30: kultuta i mladi

Kultura i društvo

13. Kako je moguće poboljšati oblast kulture u tvom gradu?______________________________________________________________________

______________________________________________________________________

14. Šta to, ipak, najviše nedostaje tvom gradu? (samo jedan odgovor)

a) Bazen;b) Bioskop; c) Pozorište;d) Ljetna pozornica;e) Umjetnička radionica;f) Nešto drugo (šta)_______________________________________________

15. Kada bi bio/la u prilici da prezentuješ kulturu Crne Gore, šta bi izdvojio/la kao ključno?

______________________________________________________________________

Hvala što ste iskreno popunili anketu!

Literatura i netografija

- Božović, R. R. (2009). Život kulture. Beograd: Filip Višnjić

- Božović, R. (2003). U traganju za dokolicom. Podgorica:

NJP ,,Pobjeda“

- Božović, R. (1998). Lavirint kulture. Beograd: Čigoja Štampa

30

Page 31: kultuta i mladi

Kultura i društvo

- Božović, R. (2010). Tišina dokolice. Beograd: Čigoja Štampa

- Gluščević, Z. (1990). Život u ružičastom. Beograd: Prosveta

- Gone, Ž. (1998). Obrazovanje i mediji. Beograd: Clio

- Eliot, T. S. (1995). Ka definiciji kulture. Niš: Prosveta.

- Ilić, M. (1974). Socilogija kulture i umetnosti. Beograd: Naučna

knjiga

- Kelner, D. (2004). Medijska kultura. Beograd: Clio

- Klosovska, A. (2003). Sociologija Kulture. Sarajevo: Krug 99

- Koković, D. (2005). Pukotine kulture. Novi Sad: Prometej

- Lipovecki, Ž. (1992). Carstvo prolaznog. Sremski Karlovci:

Knjižnica Zorana Stojanovića

- Lipovecki, Ž. (1987). Doba praznine - ogledi o savremenom

individualizmu. Novi Sad: Književna zajednica Novog Sada

- Lorimer, R. (1998). Masovne komunikacije. Beograd: Clio

- Roszak, T. (1978). Kontrakultura. Zagreb: Naprijed

- Sokolov, E. V. (1976). Kultura i ličnost. Beograd: Prosveta

- Hebdidž, D. (1980). Potkultura: značenje stila. Beograd: Rad

- Herder, J.G. Misli o filosofiji istorije,tom 1

- http://en.wikipedia.org

- http://www.niksic.me/o_niksicu/kultura/

- http://www.omladina.info/wrappers/akcioni_plan/srp/srp_06.html

- http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0038-0318/2009/0038-03180903247S.pdf

31