MALA KNJIŽNICA MATICE HRVATSKEKOLO VL - SVEZAK 31.

Dr. RUDOLF HORVATLIKA I KRBAVA

POVIJESNE SLIKE, CRTICE I BILJEŠKESVEZAKI. OPĆI DIO

TISAK „TIPOGRAFIJE" D. D., ZAGREBZAGREB 1941

IZDANJE MATICE HRVATSKE

SADRŽAJ

1. Lika i Krbava u Srednjem vijeku2. Nekadašnja krbavska biskupija3. Bitka na Krbavskom polju g. 1491. i 1493.4. Lika i Krbava u turskoj vlasti5. Oslobođenje Like i Krbave6. Naseljavanje Like i Krbave7. Iz kronike Like i Krbave8. Bivša lička krajiška pukovnija9. Bivša otočka krajiška pukovnija10. Junaštva nekadašnjih Ličana11. Iz ličke kulturne prošlosti12. Ličke ceste13. Važniji mostovi u Lici i Krbavi14. Lička diližansa15. Lička željeznica16. Stanovništvo Like i Krbave17. Otočani u okršaju kod Casteggia godine 1800.18. Borbe u Lici g. 1809. (Bitka kod Bilaja i Provala Turaka)

OPĆI DIO

1. LIKA I KRBAVA U SREDNJEM VIJEKULičkaje župa u srednjemu vijeku zapremala samo gornji tijek rijeke Likei p o d r u č j e n j e n i h p r i t o k a : J a d o v e , G l a m o č n i c e , P o č i t e l j i c e i N o v č i ć e s Brušankom. Prema tomu je sredovječnoj Lici pripadao onaj dio današnje1

Like, u kojemu se danas nalaze mjesta: Gospić, Bilaj, Ribnik, Lipe, Novi,Divoselo, Medak, Drenovac, Mogorič, Raduč, Počitelj, Kukljić, Pavlovac,Vrebac, Ostrovica, Barlete, Ploča, Lovinac, Brušane i Tmovac.N a j s t a r i j i s p o m e n L i k e n a l a z i m o u d j e l u , š t o g a j e o k o g o d i n e 9 5 0 . napisao bizantski car Konstantin Porfirogenet. Liku spominje hrvatski kraljPetar Krešimir, koji »ličku župu« (županiju) godine 1071. dodjeljuje biskupuu Rabu. To je rapskom biskupu godine 1111. potvrdio i ugarsko-hrvatskik ra l j Ko loman . A l i već god ine 1185 . po lov i ca l i ke spada pod b i skup i j u u Ninu, a druga polovica krbavskoj biskupiji. Sredinom 13. vijeka došao je uLiku hrvatski ban Stjepan, da po nalogu kralja Bele IV. ispita neku tužbu.  T o m j e p r i g o d o m b a n o k o s e b e s a b r a o 2 4 z a p r i s e g n u t a s u c a l i č k i h plemića. Godine 1263. spominje se lički župan Petar. Između splitskoganadb i skupa I vana i n i nskoga b i skupa S t j epana vod i l a se god . 1272 . p r a v d a r a d i c r k v e n e ' d e s e t i n e u L i c i ; n a d b i s k u p j e k a s n i j e o s t a v i o ninskomu biskupu cijelu Liku, što je potvrdio i sam kralj.Godine 1345. spominje se lički župan Petar Držislavić, a godine 1349.Andrija od »ličkoga roda Mogorovića«, kojemu je godine 1372. pripadao i»Novak D rž i s l av i ć od Os t rov i ce« . H rva t sk i p i sana sudbena od luka od godine 1439. počinje riječima: »Mi Iknez Šimun Slavković, budući knez ličkime ju p lemen i t im i I j udm i Mogo rov i ć i s t o l a ( suda ) K ra l j eva u L i c i , l i t oga j kraljeva stola budući mi suci — po imeni Mikula Mihalić od niže Petri-čević iVladišić, i tolikoj Petar Voleneić od hiže Kuklić, i tako je Grgur Budišić odh i že V rhovac , i t ako j G rgu r Vese l i č i ć od h i že Tugomer i ć , i t ako j M i k l ouš   J u r a n i ć o d h i ž e M e t k a « O v d j e e t o v i d i m o l i č k o g a ž u p a n a Š i m u n a Slavkovića, koji s petoricom ličkih sudaca čini godine 1439. kraljevski sudu ličkoj županiji.Svećenik Blaž Bobinac, koji bijaše vikar ninskoga biskupa u Lici, prodao je godine 1449. »crikvi svete deve Marije na Drenovci« svoj (rukom pisani)misal za 27* dukata. U hrvatski pisanoj potvrdi spominje Bobinac: »A tadabiše ban Petr (Talovac) v Hrvatih, a pod njim biše knez Franko Petričević vl i c i . I va t o l e t o se nač in i še vs i Mogo rov i ć i s knezom Du jmom Ban i ćem (sinom bana Nikole Frankopana) za županiju Učku, i daše 200 dukat, a onim županiju pusti v Lici vikovičnim zakonom«.»Plemenit človik Petar Petričević iz Radine vesi« želio je godine 1495.otkupiti svoga sina, koga mu zarobiše Turci. Da smogne određenu ucjenu,p rodao j e Pe t r i čev i ć s tanov i t e svo je zem l j e za 40 duka ta Ju r j u M i l e t i ću . Kupoprodajni je ugovor sastavljen pred »kraljevskim stolom« (sudom), kojio d n o s n u i s p r a v u p o č i n j e o v i m r i j e č i m a : » M i , P e t a r M a l i ć , ( k n e z p lemen i t oga s to l a k ra l j eva v l i c i i m i suc i r o tn i t oga je s to l a k ra l j eva , po i m e n u : I v a n R a č i ć o d h i ž e R a č i ć i T u r a j Ž d r i b a g o d R i b n i č a n i G r g u r Nelković od Vrhovljan i Vidak od Teličan i Petar Sučić od Tugomer«. Ovi ses u c i s a s t a d o š e » v p o n d i l j a k , v d a m n a v a d n i p i t a n j a n a š e g a « , i t o » u svetago Jurja na Skurini«.Sredovječna jeKrbava(Corbavia) zapremala onu visoku ravnicu, koja sei danas zove »Krbavsko polje«, te kojom teku rijeke ponornice: Krbava,K a r a m a n u š a i K r b a v i c a . P o v r h t o g a p r i p a d a l a j e s r e d o v j e č n o j K r b a v i također visoravan, kojem protječe ponornica Korenica. Krbava je dakle usrednjem vijeku zapremala ne samo cijeli današnji upravni kotar (srez)2 

udb insk i , već i zna tan d io ko ta ra ko ren i čkoga . U pod ruč ju s redov ječne K r b a v e s t a j a h u d a n a š n j a m j e s t a : U d b i n a , P o d l a p a c , K o m i ć , K u r j a k , Mekinjar, Korenica, Bunić, Kozjan i Priboj.Prvi spomen Krbave nalazimo u historijsko-geografskoj radnji, koju jeoko godine 950. napisao bizantski car Konstantin Porfirogenet. Najstarijik rbavsk i župan Dež im i r spom in je se god ine 1078 . N jega j e v j e ro ja tnonas l i j ed io župan Des i l a , ko j i j e u K rbav i v l adao god ine 1100 . Teča jemsredn jega v i j eka s tanovahu u

Krbav i sam i r imoka to l i c i ( baš kao š to i uL i c i ) . Za to j e K rbava ima la i posebnoga »k rbavskoga b i skupa« , ko j i j e stanovao u Udbini. Krbavska je biskupija postojala gotovo 3 stoljeća, t. j. od god. 1185. do god. 1460. Ona je imala i svoj kaptol, a i svoje redovnikefranjevce. Tako se godine 1405. spominje o. Petar, koji bijaše gvardijan uUdbini. Krbavski su franjevci dapače činili posebnu »Kustodiju«, kojoj jegodine 1464. pripojen i franjevački samostan na Trsatu iznad Rijeke. Tada je o. Luka Cetinski bio »custoss Corbaviae«.Poput Like imala je i Krbava svoje sudište, koje se zvalo »krbavski stol«.Ova j su 15 . sv i bn ja 1466 . č i n i l i : » I van Boboe l i ć , Lad i s l av Ug leš i ć , Ju ra j Ludčić i Filip Boboelić, potknežini velmožne gospode knezova krbavskih, itri zaprisegnuta suca krbavskoga stola: Pavao Zelenković od Gusića, LukaGrubić od Kozjana i Andrija Dokmanić od Jelšana«.Uz l i č ku i k rbavsku župu b i l o j e u s redn jem v i j eku na pod ruč ju L i ke i Krbave još 8 župa, poimence: brinjska, buška, hotučka, odorjanska, unska,lapačka i nebljuška župa i t. zv. Gacka. Treba dakle da ogledamo opseg iprošlost ovih oblasti.Ubrinjskojžup i b i j aše g lavno m jes to B r i n j e . Uz t u va roš na laz imo u s r e d o v j e č n i m s p o m e n i c i m a s e l a : C r n i c a , J e z e r a i l i J e z e r i n ( d a n a š n j i   Jeze ran i ) , Mok ro , D rs t i no se lo , Ma l i P rok i čc i (možda današn je P rok i ke ) ,Šk in j e , V ra ta (uz ces tu p rema Modrušama) i j oš neka . U b r i n j sko j žup ib i j ahu i dva »g rada« ( t v rđe ) , po imen i ce : Soko l i l i Soko lac , ko j i t akođe r zovu »Brinjski grad«, te Jelovik (po svoj prilici »Staro Brinje«). Brinjskoj ž u p i j e p r i p a d a l o i Z a h u m l j e , u k o m e s e g o d i n e 1 4 9 9 . s p o m i n j u s e l a : B i t o ra j , K raka r i Jesan ( Jasenak ) . Zahuml j e j e obuhva ta lo j ugozapadn i obronak Velike Kapele, ali je prelazilo i u tu planinu.Buškaje župa zapremala područje srednjega i donjega tijela rijeke Like,t . j . o d u t o k a N o v č i ć e u L i k u d o o n i h p o n o r a , g d j e s e g u b i r i j e k a L i k a . Buškoj župi pripadahu i oni krajevi, kojima protječu potoci, koji s Velebitadovode svoje vode u Liku. Pod imenom »Bužani« spominje se buška župap rv ipu t god ine 1071 . , kada j u k ra l j Pe ta r K reš im i r dod je l j u j e b i skupu uRabu . N jeno ime na laz imo u pove l j i k ra l j a Ko lomana od god ine 1111 . , zatim redomice u brojnim listinama 13., 14. i 15. vijeka; zadnji joj spomendolazi godine 1512. Ime »Bužani« sječa nas na hrvatsku kneginju Bugu,koja je sa sestrom Tugom i s petero braće dovela Hrvate u novu domovinu,kako je to bizantski car Konstantin Porfirogenet zabilježio po staroj pričihrvatskoj. Na ime »Bužana« spominje nas još danas selo Bužin ili Bužim,k o j e s e s o s t a c i m a s t a r e t v r đ e n a l a z i k o d S m i l j a n a . I z b r o j n i h l i s t i n a dozna jemo za imena mnog ih m jes ta i t v rđa , ko je su t eča jem s redn jega vijeka bile u buškoj župi. Od ovih još danas postoje mjesta: Kosinj, Krasno,Kuterevo, Ostrovica, Perušić, Sraklin i Štitar (kula kod sela Kvarte). Godine3

1411. spominje se u buškoj župi »hospital« (bolnica) sv. Marije Magdalene,ko j i »se na laz i na t e r i t o r i j u župne c r kve sv . Mar i j e d j ev i ce od Bužana« . Počevši pak od godine 1490. spominje se i pavlinski samostan sa »crikvomsv. dive Marije«. Taj samostan osnovaše »plemeniti ljudi Draškovići iz selaZažićna dolnjega«, i to na »vrhu, ki se zove Gradčina«.Hotučka se župa nalazila oko današnjega Gračaca u području potokaO t u č e i n j e g o v i h p r i t o k a . ( P o t o k O t u č a i z v i r e i s p o d b r d a U r l a j a k o d Rudopolja, a ponire južno od Gračaca, gdje su Gaćašin i Kesića ponor.).Na j s ta r i j i spomen ho tučke župe na laz imo u l i s t i n i , ko jom bosansk i banM laden Šub i ć dozvo l j ava Sp l i ćan ima s l obodno t r govan je u H rva t sko j i B o s n i . O v u j e l i s t i n u i z d a o M l a d e n 4 . s r p n j a 1 3 0 2 . » i n H o c u c h a « . U hotučkoj župi bijaše tvrđa Gradac, koja se prvi put spominje u ispravi od2 2 . s v i b n j a 1 4 2 2 . I z a i s t a s e k r a j r i m o k a t o l i č k e c r k v e u G r a č a c u v i d e r u š e v i n e s t a r e t v r đ e , k o j a

s e z o v e » G r a d i n a « . V j e r o j a t n o j e p o t o j sredovječnoj tvrđi, koja se u listinama zove Gradac i Gradec, nastalo imedanašnjemu selu Gračacu.Odorjanskaje župa zap rema la go rn j i t i j e k r i j eke Z rman je , počevš i od njenog izvora kod Male Popine pa do klanca, kojim se rijeka probija iz Likeu Da lmac i j u . Ta »d i v l j e -roman t i čna« do l i na b i j aše u s redn jemu v i j eku drukčija, nego li je danas. Uz rodna polja, na kojima su uspijevale žitarice,b i l o j e t u i m n o g o v i n o g r a d a , r a d i č e g a s u j u n a z i v a l i » V i n o d o l « . N a početku zrmanjske doline vide se ruševine tvrđe Rakovnika. Na koncu paks p o m e n u t e d o l i n e u z d i ž u s e o g r o m n e r u š e v i n e Z v o n i g r a d a , k o j i s e spominje već oko godine 1220. Zvonigrad je godine 1412. pripadao knezuI van i šu Ne l i p i ću . On j e t a j g rad za jedno »s pok ra j i nom Odor j e« god ine 1434. predao svojoj kćeri Katarini, koja bijaše udata za kneza Ivana (Anža)F rankopana . Zvon ig rad j e god ine 1509 . pos jedovao k rbavsk i knez I vanKar l ov i ć , ko j i j e t ada u »pok ra j i n i Odo r j e« d r žao j oš 3 t v rđe (Mu tn i ca , Grahovec i Strmnice).Unskažupa zap rema la j e sadašn ju up ravnu opć inu S rb . Ona j e dak le obuhvatala gornje područje rijeke Une, od njenog izvora do onoga mjesta,gdje u nju utječe pritok Unac. (Una izvire kao prava i vodom obilata rijekai s p o d 6 6 5 m e t a r a v i s o k o g b r d a , k o j e p r i p a d a g o r i Č e m e r n i c i . V e ć i z a k ra t koga t i j eka p r ima Una po tok Suva ju kod se la Suva je . ) Na zem l j i š t u nekadašnje unske župe vide se još i sada ruševine starih utvrda. Takva je»Radenovića gradina« blizu mjesta Srb; isto tako i gradina Kunovac kodistoimenoga sela. — Glavno je mjesto unske župe u srednjemu vijeku biloS r b , g d j e s t a n o v a h u o b i t e l j i : A n i ć i , D e a n i š e v i ć i , H e n č i ć i , K o v a č i i Ma t i j ašev i ć i . Ove su ob i t e l j i u S rbu ima le svo j p l emensk i sud , ko j i se po tomu selu zvao »Srpski stol«. Tko nije bio zadovoljan odlukom »Srpskogastola«, mogao se prizvati na banski sud u Kninu. Tako je Martin Deaniševićgodine 1451. došao u Knin pred hrvatskoga podbana Tomaša Bojničića, dase žali protiv odluke »Srpskoga stola« u pogledu nekoga vinograda. Prematomu je tada u području unske župe bilo i vinograda. Neko je vrijeme Srbpripadao knezovima Nelipićima, koji su ga morali godine 1345. odstupiti kralju Ljudevitu I.Lapačkase župa nalazila uz lijevu obalu rijeke Une, počevši od utoka Unca sve do sela Nebljuje. Ona je dakle zapremala današnju općinu Donji4  Lapac , a l i i neka m jes ta u sus jedno j Bosn i . Lapačku j e župu od K rbave rastavljala planina Plješivica, preko koje ispod 1172 m visokoga Kuka vodi(puna zavo ja ) ces ta i z Udb ine u Don j i Lapac . Na pod ruč ju l apačke župe stoje današnja mjesta: Gornji i Donji Lapac, Boričevac, Kulen-Vakuf, Rmanj,O r a o v a c , O s t r o v i c a , D o l j a n i , D n o p o l j e i D o b r o s e l o . — U l a p a č k o j ž u p i stanovalo je hrvatsko pleme Lapčana. To se pleme spominje već u dobah r v a t s k i h k r a l j e v a d o m a ć e k r v i . T e č a j e m 1 4 . i 1 5 . v i j e k a p r i p a d a h u plemenu Lapčana hrvatske plemićke obitelji: Baldačić, Boričević, Božilović,Čibudinić, Čulić, Hrvatin, Hvaoković, Karlović, Kenlić, Krčelić, Lapić, Livac,Luč i ć , Meča r , Mrmon j i ć , Našman ić , Račačev i ć , Ra tkov i ć , S i č i ć , S ta r i čk i ,  Tulavčić i Utišinić. — Župan od Lapča spominje se prvi put godine 1396. Us redn jemu j e v i j eku pos to jao i » l apačk i s t o l « ( sud ) , ko j i se spom in je u ispravama od godine 1431., 1448. i 1478.Nebljuškaje župa zapremala prostor između planine Plješivice i rijekeUne sjeverno od lapačke župe. Na tomu se teritoriju još i danas nalaza seloNebljuje, koje broji oko 150 kuća s preko 1000 žitelja istočno-pravoslavnevjeroispovijesti; u selu se nalazi crkva i pučka škola. Tamo je i selo Kruge,ko je se spom in je god ine 1524 . kao v l asn i š t vo k l i s koga

kaš te lana Pe t raK ruž i ća . U neb l j uško j žup i s t anovahu »Neb l j us i« . To j e s ta ro h r va t sko pleme, koje se godine 1447. dijelilo na 4 koljena. Nebljuškomu plemenupripadahu hrvatske plemićke obitelji: Bokanić, Bubanić, Čučić, Fabijanić,G lavč i ć , Kemen ić , K r i žan i ć , Ma rkov i ć , M i l č i ć , Na j č i ć , Rad i ć , Radovan i ć , Šćitarić i Vučić.Gackai l i Ga tanska župa zap rema u s redn jem v i j eku c i j e l o pod ruč je r i j eke Gacke i n j en ih p r i t oka . Ova j e župa na s j eve rozapadu međaš i l a sV inodo lom kod Ž rnovn i ce , a na j ugo i s toku s K rbavom kod Rav l j ana ; na zapadu je dopirala do Vratnika, a na jugu do Banje Kamenice.Glavno je mjesto Gacke bilo Otočac, uz koji se u toj župi spominju jošova sadašnja sela: Dabar, Doljani, Prozor, Ravljani, Sinac i Vrhovine. Gacka je u srednjem vijeku imala još i mnogo drugih sela, koja kasnije propadoše(valjda u doba ratova s Turcima). Među ovim bivšim selima spominju se ul i s t i nama : Č rman Ka l , Kamen ik , Kneza vas , Kovač i ć i , Ku tn jan i , Luč i ce ,Obr i z , Ok luč , O r l i ć , P re l i pe , Pu jevšan i , P r i s i ka , Podg radac , Pap raćan i , Samostac, Stagovina, Vilici, Zalug i Stokolić. Uz crkvu sv. Nikole u Otočcuspomin ju s redov ječn i i z vo r i u Gacko j : c r kvu sv . I l i j e u Za lugu , c r kvu sv . Marka i 2 crkve sv. Jurja. Osim rijeke Gacke spominje se Švica, na kojoj jeknez S ig i smund F rankopan god ine 1444 . imao 2 m l i na ; a god ine 1478 .da ru je knez Mar t i n F rankopan samos tanu sv . N i ko le na Gvozdu svo ju livadu, koju je imao na Svickom jezeru.»Gačani« se kao jedno od hrvatskih plemena spominju već godine 819.,kad je knez Ljudevit Posavski vodio borbu s Francima. Sredinom 10. vijekas p a d a l a j e G a c k a m e đ u o n e 3 ž u p a n i j e , k o j i m a j e p o s e b i c e u p r a v l j a o hrvatski ban, kako to ističe u svome djelu tadašnji bizantski car KonstantinPorfirogenet. Cijelu gatansku župu darovao je godine 1219. kralj Andrija II.v i t e š k o m u r e d u B o ž j a k a ( T e m p l a r a ) . B o ž j a c i s u G a c k u g o d i n e 1 2 6 9 . odstupili hrvatskomu hercegu Beli. Ali već godine 1290. pripada Gackaknezovima Frankopanima, koji je posjeduju do konca srednjega vijeka. — Ugatanskoj županiji bijaše i »zemlja Lasničić«, kako se to vidi iz listine kralja5  Karla Roberta od godine 1316. Vjerojatno je ta zemlja nekada pripadalahrvatskomu plemenu Lasničić. (Župan »Obrad de genere Laznizithorum«spominje se među onim starješinama 12 hrvatskih plemena, koji su godine1102. sklopili ugovor s ugarskim kraljem Kolomanom.)2. NEKADAŠNJA KRBAVSKA BISKUPIJAO postanku krbavske biskupije pripovijeda splitski arhiđakon Toma ovo:Krbava je spadala pod splitsku nadbiskupiju. Da je trajno pridrži, (jer se zaKrbavu otimahu i drugi susjedni biskupi) odlučio je nadbiskup Petar Ugrin,sin Čitilena, da u Krbavi osnuje posebnu biskupiju, koja će biti podređenasp l i t s ko j nadb i skup i j i . U t u sv rhu sazove nadb i skup Pe ta r na c r kvenu sinodu (sabor) svećenike iz cijele Krbave. Po njihovoj želji bude za prvogabiskupa krbavskoga izabranMatej Maruta, k a n o n i k c r k v e s v . D u j m a u Splitu. Matej bijaše doduše još mlad, ali poznat radi čestitoga vladanja iumjerenoga života svoga, Tako j e god ine 1185 . pos ta la nova ( k rbavska ) b i skup i j a , ko jo j papa Urban III. potvrdi Mate ja Marutu za prvoga biskupa. Sjedištem krbavskebiskupije postade grad Mrsinj, gdje je biskup Matej podigao stolnu crkvu iuredio svoj kaptol. (Mrsinj se nalazio nedaleko današnje Korenice.) Revno  j e b i skup Ma te j ob i l az i o župe u k rbavsko j b i skup i j i , ko jo j j e p r i pada la i polovica Like. (Drugom je polovicom Like upravljao biskup iz Nina.) Da jebiskup Matej uživao velik ugled, vidi se odatle, što je upravo on bio godine1197. izabran za suca u parnici između građana trogirskih i svećenstvaš i b e n i č k o g a . P o m n o ž a o j e b i s k u p M a t e j b r o j s v e ć e n i k a u k r b a v s k o j biskupiji, kojom je upravljao punih 35 godina.Kad j e b i skup Ma te j god ine 1220 . umro , os tade k rbavska b i skup i j a 4 g o d i n e b e z s v o g a

p o g l a v a r a . T e k a r g o d i n e 1 2 2 4 . p o s v e t i o j e s p l i t s k i nadbiskup Guncel novoga krbavskoga biskupaMartina, koji je umro godine1238. Još je uvijek na stolici splitskoga nadbiskupa sjedio Guncel, koji jegodine 1239. za biskupa u Krbavi posvetio mladogaSaracenaiz ugledne ib o g a t e v e l i k a š k e o b i t e l j i . I s p r v i c e b i j a š e S a r a c e n o v o b i s k u p o v a n j e nesretno, jer su Mongoli godine 1242. kroz krbavsku biskupiju prolazili uDa lmac i j u , da uhva te k ra l j a Be lu . Tom je p r i godom l j u t o pos t rada la t a biskupija, gdje su Mongoli spalili kuće i crkve, a poklali sve ljude, koje suuhvatili. Ipak je Saracen doživio i boljih dana, kada se njegova biskupijaopo rav i l a od t oga s t r ašnoga uda rca . Sa racen j e na ime dočekao v i soku starost od blizu 100 godina, jer je živio do konca 13. vijeka, te je preživio 4kralja i 15 papa.Saracena je na biskupskoj stolici naslijedioPetar I. Kad je godine 1332.u m r o k r b a v s k i b i s k u p P e t a r , i m e n o v a n j e z a k r b a v s k o g a b i s k u p a o .Bonifacije, koji je pripadao franjevačkom redu. Bonifacije bijaše rodomiz Pize u Italiji, te je već godine 1325. bio izabran za biskupa na otokuSardiniji. Drži se, da je biskup Bonifacije prenio sjedište krbavske biskupijeiz Mrsinja na Udbinu. Možda je već on sagradio i biskupski dvor na Udbini,ko j i j e za i s ta pos to jao već s red inom 14 v i j eka . D rug i j e svo j dvo r imaob i skup Bon i f ac i j e u Mod rušu , gd je j e pogos t i o k ra l j a Ka r l a Robe r ta 17 . kolovoza 1333., kako razabiremo iz kraljeva pisma Splićanima.6

 

Oko god ine 1340 . umre k rbavsk i b i skup Bon i f ac i j e , koga nas l i j ed i o .Radoslav , č l an f r an jevačkog reda . Rados lav j e neko v r i j eme s tanovao u Senju. I njegov je nasljednik o.Valentinpripadao redovnicima franjevcima.Va len t i na j e nas l i j ed io ( oko god ine 1354 . ) b i skupMavroa, i z a k o g a j e krbavskom biskupijom od g. 1360. do g. 1367. upravljao biskupVladislav .Oko godine 1370. postade Krbavskim biskupomPetar II. U njegovo je dobaknez Stjepan Frankopan u Modrušu sagradio franjevački samostan, koji jeopskrbio imanjima i pravima, što je godine 1378. odobrio papa Grgur XI. Petra je godine 1379. naslijedio biskup Toma, a Tomu godine 1388. biskupNikola, koji je krbavskom biskupijom upravljao 22 godine.Godine 1410. postade krbavskim biskupomGemijan. U njegovo je dobak r b a v s k i k n e z P a v a o , b a n H r v a t s k e i D a l m a c i j e , 2 3 . s i j e č n j a 1 4 1 1 . hospitalu sv. Marije Magdalene na teritoriju župne crkve sv. Marije djeviceu Bužan ima da rovao d io svo jega se la H rvaćan i . Jednako j e knez N i ko la F r a n k o p a n 1 4 . k o l o v o z a 1 4 1 2 . r e d o v n i c i m a p a v l i n i m a p o k l o n i o n o v i samostan i staru crkvu sv. Marije u Crikvenici.Gemijan je umro već godine 1412. Iza njegove smrti ostade krbavskabiskupija 6 godina bez svoga biskupa. Tekar godine 1418. imenuje papaMartin V. krbavskim biskupomPetra

od Zeta, kanonika zagrebačkoga. Kad  j e g o d i n e 1 4 3 1 . u m r o b i s k u p P e t a r Z e t s k i , i m e n u j e p a p a E u g e n I V . njegovim nasljednikomVida Ostojića, kanonika stolne crkve u Korčuli. Vid   j e k rbavskom b i skup i j om up rav l j ao 26 god ina , t e j e mnogo hva l j en kao »otac puku, a ugodnik Bogu«.I z a s m r t i V i d a O s t o j i ć a p o s t a d e k r b a v s k i m b i s k u p o m g o d i n e 1 4 5 7 .Franko. Njemu ne htjedoše svjetovna gospoda (velikaši i plemići) podavatit. zv. desetinu. Zato je papa Pijo II. godine 1459. crkvenim prokletstvomzap r i j e t i o sv ima , ko j i »p r i d r žava ju i k ra te dese t i nu , m lad inu , doho tke , lukno, njive, kuće, zemlje, vinograde, pašnjake, livade, mlinove i drugapokretna i nepokretna dobra, koja spadaju na crkvu i na biskupski stol«.Isti je papa Pijo II. godine 1460. dozvolio, da Franko prenese biskupskustolicu iz Udbine u Modruš, gdje je župna crkva sv. Marka postala stolnomcrkvom. Podjedno je taj papa odredio, da se krbavska biskupija odsadazovemodruškombiskupijom. Kada su Turci godine 1493. spalili varoš okotvrđe modruške, preselio se biskup u Novi Vinodolski. Papa je godine 1567.spojio modrušku biskupiju sa senjskom.3. BITKE NA KRBAVSKOM POLJU GOD. 1491. i 1493.Iz Bosne je Škajin paša 19. rujna 1491. s preko 10.000 Turaka provalio uHrvatsku. Turci su 10 dana robili i palili u Hrvatskoj, gdje su doprli sve doZagreba. Iza toga pođoše preko Krškoga u Kranjsku, gdje su oko Novogamjesta mnogo ljudi zarobili i većinu kuća spalili. Na samo Miholje utaborese Turci kod Metlike, odakle su njihove pojedine čete harale po Kranjskoj. Turci bi još i više štete počinili, da nijesu rijeke Sava i Krka jako nabujaleuslijed jesenskih kiša. To je napokon sklonulo Škajin pašu na povratak uBosnu. Tada su Hrvati još držali sve tvrđe na srednjem i donjem tijeku rijeke Une, poimence: Jasenovac, Kostajnicu, Novi, Otok, Krupu, Ostrožac, Bihać i7 

R ipač . Ovuda se dak le n i j esu mog l i Tu rc i v ra t i t i u Bosnu . Za to j e Ska j i n p a š a o d a b r a o p u t p r e k o L i k e i K r b a v e . T o s u z n a l i h r v a t s k i v e l i k a š i i plemići, koji odlučiše, da će Turke dočekati na Krbavskom polju.H r v a t s k i b a n L a d i s l a v o d E g e r v a r a s a s t a v i o v e ć u v o j s k u , u k o j o j s u najbrojnije čete imali knezovi Frankopani, poimence: Bernardin Ozaljski,Ivan Cetinski i Mihalj Slunjski. Ban je hrvatsku vojsku smjestio kod Vrpila blizu Udbine. Tamo je u listopadu godine 1491. došlo do ljute bitke izmeđuHrvata i Turaka. Ban je hrvatsku vojsku razdijelio, u 4 bojna reda. Prvim subojnim redom ravnali frankopanski knezovi Ivan Cetinski i Mihalj Slunjski.Oni se kao lavovi bijesno oboriše na Turke, koje su pobili i natjerali u bijeg.S ta r im pu tem p reko sed la p l an ine P l j eš i v i ce u tekoše Tu rc i i z K rbave upod ruč je go rn jega t i j eka Une , odak le se do l i nom Un inog p r i t oka Unca vratiše u Bosnu.Hrvati su tom pobjedom oslobodili 18.000 zarobljenih kršćana, koje su Tu rc i pohva ta l i po H rva t sko j i K ran j sko j . Sav remen i I j e t op i sac Un res top i su je t a j po raz Tu raka na K rbavskom po l j u , pa doda je : »Općen i t o se pripovijeda, da je vrhovni kapetan njihov (turski), — vrativši se u Bosnu, —imao svojih (ljudi) manje za dvije tisuće i tri stotine. Za tu pobjedu moramoB o g a s l a v i t i , a z a h v a l i t i p o b o ž n i m l j u d i m a , k o j i

s u s e b o r i l i « . D v o r s k i tadašnji pisac Bonfinije pripovijeda, da je u tome boju na Krbavskom polju1500 Turaka ubijeno, a isto toliko zarobljeno. Od zarobljenih Turaka poslao je hrvatski ban 120 kralju, a nekoliko njih kraljici.P o r a z n a K r b a v s k o m p o l j u u p l a š i o j e b o s a n s k e T u r k e . Z a t o s e o n i t eča jem c i j e l e god ine 1492 . ne usud i še p rova l i t i u H rva t sku . D rukč i j e p r i l i k e n a s t a d o š e g o d i n e 1 4 9 3 . B a n L a d i s l a v o d E g e r v a r a p o s t a d e tavernikom (t. j upraviteljem imanja) kralja Vladislava II. Mjesto njega dođuu Hrva t sku 2 bana : I van Bo t i M i r ko De renč in . On i se odmah zavade s knezom Bernardinom Frankopanom, koji htjede kralju oteti grad Senj. Sovećom vojskom dođu oba bana u južnu Hrvatsku, da kazne Bernardina. Taj morade napustiti opsadu grada Senja i povući se u svoju tvrđu Brinje.B a n o v i s v o j s k o m s v o j o m o p k o l e B r i n j e i p o č n u o p s j e d a t i o v u t v r đ u . P r i g o d o m o p s a d e p o g i b e b a n I v a n B o t . O n s e n a i m e o d v i š e p r i b l i ž i o gradskim utvrdama, te ga pogodilo tane iz topa.B o s a n s k i j e p a š a H a d u m ( J a k u b ) p o s v o j i m u h o d a m a d o z n a o , d a u Hrvatskoj nema više prijašnje sloge. On je odmah odlučio, da će iskoristitigrađanski rat, koji je Hrvatsku podijelio u 2 tabora. U tu svrhu sabere 8000konjanika, s kojima u kolovozu godine 1493. udari na tvrdi grad Jajce, kojisu H rva t i počevš i od god ine 1463 . upo rno b ran i l i kao svo je upo r i š t e na rijeci Vrbasu.Uzalud je Hadum paša udarao na Jajce. Kada se uvjerio, da ne će moćizauzeti ovu tvrđu, provali sjeverozapadnim pravcem prema rijeci Uni. Neznamo, gdje se Turci probiše preko Une i Kupe. Nenadano osvanuše Turciu K r a n j s k o j , o d a k l e p r o v a l i š e u j u ž n u Š t a j e r s k u . T u s u r o b i l i i p a l i l i slovenska sela oko Celja i Ptuja, dok ih nije carev kapetan Jakov Sekelj s5000 konjanika prisilio na povratak.Kad su Hrvati doznali, da Turci haraju po Štajerskoj, stvoriše odluku, daih dočekaju na povratku, kako su to učinili godine 1491. U tu svrhu prisiliše8  bana Mirka Derenčina, da napusti opsadu Brinja, našto se banskoj vojsci pridružio i Bernardin Frankopan sa svojim četama. Turci su sa sobom vodili mnogo zarobljenih kršćana. Vraćajući se kućipreko Hrvatske, opet su nemilice robili ljude i stoku, a palili crkve i kuće. Tom je p r i godom s t radao i f r ankopansk i g rad Modruš , u komu se t ada nalazio krbavski biskup s kaptolom svojim. Turci su naime zapalili varošispod modruške tvrđe, gdje izgorješe kuće, samostani i crkve. Samu tvrđuu Modrušu ipak nijesu mogli zauzeti.Na daljnjem putu dopru Turci s plijenom svojim na Krbavsko polje. Tamo je 9. rujna 1493. pod tvrđom Udbinom došlo do strašne bitke, u kojoj supobijedili Turci. Hrvatska je vojska bila posve razbijena, a sam ban MirkoDerenčin bude živ uhvaćen. Kako se to zbilo, doznajemo iz dva suvremenai za t o pouzdana i zvo ra . Jedan j e b i skup D i vn i ć , a d rug i češk i pu top i sac Ivan.Ninski je biskup Juraj Divnić nekoliko dana iza bitke došao u Liku, koja jedjelomice spadala pod njegovu biskupiju. Iz Like je Divnić 27. rujna 1493.poslao papi Aleksandru VI. opis poraza Hrvata, ne bi li time papu upozoriona pogibelj, koja sada prijeti od Turaka ne samo Hrvatskoj, već i drugim kršćanskim zemljama. U tome pismu priča biskup papi ovako:B a n j e s a b r a o d o 1 5 . 0 0 0 l j u d i , k o j i s e r a d o s n o o d a z v a š e , j e r b i j a h u sigurni, da će pobijediti. Bitka se zametnula 9. rujna u jutro na Krbavskompolju ispod varoši Udbine. Kršćansku su nesreću već od mjeseca srpnjanaviještala nebeska znamenja, naročito oluje i gromovi; tuča je padala idan prije ove bitke. Tečajem pak same bitke oborio se na kršćansku vojskun e k a k a v p r a š a n o b l a k t a k o , d a s e v o j n i c i n i j e s u m o g l i n i m e đ u s o b n o vidjeti, dok je Turke obasjavalo sunčano svijetlo. Bitka se svršila potpunimporazom Hrvata, koji izgubiše 1&.000-4judi. Ovi su djelomice zarobljeni, ad j e l o m i c e l e ž e m r t v i n a p o l j u , g d j e i h r a z d i r u v u c i , m e d v j e d i i d r u g a zvjerad. Zarobljen je i sam ban (Derenčin), koji je vlastitim očima moraogledati, kako su Turci njegovu sinu odrubili glavu. Kadgod banu donoseh ranu , svak i pu t mu na s to l meću s i nov l j evu g lavu . I pak n i j e t užn i o tac klonuo od boli; on je dapače ostale zarobljenike bodrio i hrabrio.

Hrvatskagospoda mo le b i skupa , da pođe do k ra l j a V lad i s l ava I I . , pa da od n jegaza t raž i pomoć . No b i skup se na jp r i j e ob raća na papu , komu p repo ruča poslanika, što ga Hrvati šalju rimskoj stolici. Biskup se nada, da će papazaista i pomoći, jer se među stradaocima nalaze i oni, koje je nekada kraljMa t i j a Ko rv i n pos lao u I t a l i j u , da pomognu napu l j skomu k ra l j u , kada su  Turci udarili na Otranto, a zaprijetili Napulju i Rimu.Putujući godine 1493. iz Češke preko Dalmacije u Jeruzalem, nalazio seI v a n H a s i š t e i n s k y o d L e b k o w i c a u Z a d r u u p r a v o t a d a , k a d a s u o n d j e boravili vojnici, koji se spasiše iz nesretne bitke na Krbavskom polju. Tajčeški putopisac piše o tomu u svomu dnevniku ovako:» U p o n e d j e l a k ( 2 3 . r u j n a 1 4 9 3 . ) d o p l o v i s m o u Z a d a r . T u n a m p r i p o v i j e d a h u z l e n o v i n e : k a k o s u n a i m e T u r c i , b e z d u š n i z a t i r a t e l j i kršćanstva, Hrvate nametom porazili, a mnogo ih poubijali i zarobili. To sedogod i l o 15 dana p r i j e moga do laska u Zada r : na dan sv . Go rgon i j a ( 9 . rujna). A zbilo se to tako: Združiv se s najodličnijim Turcima provalio jeHadrem (Hadum) paša s 10.000 konjanika preko gora u Hrvatsku, a zatim9  d a l j e u z e m l j u r i m s k o g a k r a l j a ( M a k s i m i l i j a n a ) d o m j e s t a L j u b l j a n e u Karneoliji. Pobravši u svim tim oblastima mnogo muževa, žena, djevojaka id j ečaka , odagna i h sa sobom. Skup i še se h r va t sk i knezov i , gospoda i vitezovi. Da bi Turke (na povratku) pretekli, pohitiše u one gore, kroz kojesu Turci u zemlju provalili, pa ih ondje iščekivahu.Kako sam obav i j eš ten , ima l i su H rva t i do 3000 kon jan i ka i oko 8000 pješaka, među kojima bijaše nekoliko knezova i znamenite gospode, kaošto su ban hrvatski (Mirko Derenčin), ban jajački u bosanskoj zemlji (JurajV la t kov i ć ) i d rug i . U t o im Jakub Cak l ( Jakov Seke l j ) , vo j voda r imskoga kralja u Štajerskoj, poruči, neka pričekaju i ništa ne započinju do njegovad o l a s k a , j e r d a ć e i m o n o d m a h p o h i t a t i u p o m o ć s n e k o l i k o s t o t i n a konjanika i s par tisuća pješaka. Ali Hrvati ne htjedoše toga učiniti, jer suželjeli sami steći slavu pobjede. Nadajući se, da će Turke razbiti, kako su touč in i l i p r i j e neko l i ko god ina u i s t im go rama , oma lovažahu Tu rke , t e sepripraviše za borbu.Kada su za to doznali Turci, zatjeraše u neku dolinu sve zarobljenike,k o j e s u p o h v a t a l i p r i g o d o m t e p r o v a l e ; s v i m z a o r u ž j e d o r a s l i m zarobljenicima odrubiše Turci glave od straha, da ne bi za borbe priskočiliu pomoć Hrvatima. Nato su Turci razredili svoje čete. Jednu četu poslaše upotjeru prema gorama, gdje su ih čekali Hrvati. Druga je četa (do 3000 tu rsk ih kon jan i ka ) p rep lov i l a naoko lo šume p reko neke neve l i ke r i j eke ; ovima je naloženo, da obiđu Hrvate, pa da se odmah straga na njih obore,ako bi Hrvati progonili njihovu potjeru. Hrvati nijesu znali za tu zasjedu,koju nijesu mogli ni vidjeti u onim šumama.Čim su Hrvati ugledali tursku potjeru, odmah sađoše s gora na polja ir avn i ce , t e se na n ju obo r i še . Tako se ond je razv i l a l j u t a bo rba , u ko jo j p o g i b e n e k o l i k o s t o t i n a T u r a k a . N a t o p o č n e t u r s k a p o t j e r a b j e ž a t i , a bježala je prema zasjedama. Nadajući se dobru iza toga sretnoga početka,pojure Hrvati odmah za Turcima. Ali sada se na Hrvate obore turske čete uzas jedama , t e i h j edn i sp r i j eda a d rug i s t r aga počnu ub i j a t i , dok i h ne poraziše hametom.O t o m u m i j e p r i p o v i j e d a o n e k i d o b a r u r o đ e n i č o v j e k , k o j i j e d o š a o ovamo u Zadar, znajući za sebe tužna, da je u tome boju izgubio svogabrata i 6 rođenih stričeva. On je dapače sam bio na bojištu, gdje je vidioubijena tjelesa, koja su gotovo milju diljem ležala kao gusti snopovi tako,da bi s jednoga tijela mogao stupati na drugo. Još je pripovijedao, da su Tu rc i ova jpu t ma lo komu od rub i l i g l avu , a l i su za to sv ima rad i l akoće odrezali nosove, da ih sa sobom ponesu, jer im sultan za svaku glavu dajed u k a t , š t o v r i j e d i i o n d a , k a d a s e t k o m o ž e p o d i č i t i o d r e z a n i m neprijateljskim nosom.U tomu je boju poginulo mnogo domaćih vitezova, među njima takođerk n e z I v a n C e t i n s k i , z a t i m s i n b a n a h r v a t s k o g a , o k o 7 0 s v e ć e n i k a i r e d o v n i k a i 1 0 . 0 0 0

p u č a n a . Z a r o b l j e n o j e d o 1 5 0 0 l j u d i , m n o g o v r l i h domaćih vitezova, pa i sam hrvatski ban, zatim bosanski ban od Jajca, teknezovi Nikola Frankopan i Vilim N. Tako je iza toga nesretnoga porazago tovo c i j e l a zem l j a opus t j e l a i l i šena na roda . Sv i se na ime l j ud i j avno podigoše na Turke, izuzevši one, koji nijesu mogli (u boj poći) radi starosti10 ili mladosti. Ta svi su mislili, da će sigurno potući Turke, kako im je prije nekoliko puta pošlo za rukom na istom mjestu. Još mi je rekao taj čovjek, da je (u Hrvatskoj) zavladala takova nečuvenaža los t i p l ač , da b i se s n j i hove nevo l j e mora lo rasp laka t i s r ce t v rđe od najtvrđega kamena. Ta mnogo je otaca i matera izgubilo sve sinove i kćerisvo je ; s i nov i su im ub i j en i , a kće r i odvedene . Mnogo j e žena obudov i l o , t a k o d a u s v a k o m d r u g o m s e l u n a đ e š n a j m a n j e 6 u d o v i c a s m a l o m djecom, a svi su muževi ubijeni i zarobljeni.Otkada svijet pamti, nijesu nikada vidjeli tako opremom snabdjevenih  Tu raka , kako su ov i b i l i . Ravno popu t k r šćana ima l i su (Tu rc i ) ok l ope , željezne ovratnike sprijeda i straga, zatim helebarde i kacige na sebi. A ta  j e b i t ka započe la na dan sv . Go rgon i j a 3 sa ta p r i j e ob jeda u h r va t sko j oblasti, koja se zove Krbava, kod tvrđe zvane Udvinec, udaljene od« Zadra60 vlaških (talijanskih) milja, a oko 12 naših čeških milja. Neka Bog utješi taj narod!«Sredinom 16. vijeka opisao je bitku na Krbavskom polju o. Ivan Tomašić.N i j e t a j f r an jevac doduše sud je lovao u t ome K rvavom bo ju , a l i j e i pak m o g a o n e k e d e t a l j e d o z n a t i o d o č e v i d a c a i l i b a r o d n j i h o v i h s i n o v a ,  Tomašić u svojoj kronici opisuje nesreću hrvatskog naroda ovako:»Hadum-paša je svoju vojsku povukao natrag sve do gore Vraži vrtal,ko ja H rva t sku ras tav l j a od K rbave . Na to j e knez I van Ce t i nsk i , — muž pametan, moćan savjetom i oružjem, — s mnogim preodličnim Hrvatimasvjetovao, da se s Turcima ne bije boj na otvorenom polju, već da se nanjih udari i da se razbiju u tijesnim klancima, gdje bi pomogle i gore. Ali ban Derenčin — u koga bijaše više smjelosti kod svjetovanja, nego li snagekod i zvedbe s t va r i — nagova raše , da se b i t ka zame tne na o t vo renom polju. On je tako sudio zato, jer je prezirao neprijatelja; Hrvati se pak tomuopirahu, jer ih je (prema broju Turaka) premalo bilo. Nato reče ban: »Vi steHrva t i uv i j ek b i l i s t r aš l j i v i ce« . Odgovo r i mu knez I van Ce t i nsk i : »Danashoćemo v id i t i , t ko j e b i gav i ca ! T i budeš danas zače tak raspa h rvačke zemlje. Bane! Ni(je) to po Ugrih (Ugarskoj) od grada do grada jahati, ter sekartati. (Derenčin bijaše rodom iz Ugarske). Hoćeš danas viditi, kako Turciboj biju«. Ban odvlati: »Kušat ću«. Kako je prevladalo banovo mnijenje,zametnula se bitka na otvorenom polju kod rijeke Krbave.Vo j sku j e t u r sku Hadum-paša razd i j e l i o na 3 od je l a ; p r v i j e od je l dao Izmailbegu, zapovjedniku srpskoga sandžaka, drugi dade karvilijskomuvo j vod i , a t r eć i zad rž i za sebe . I s t o uč in i se i k r šćan i , pod i j e l i v š i svo je pješake na jednake dijelove među 3 odjela konjanika. Prvi je odio sastojaood Slavonaca, koji stanuju između Save i Drave; njih je vodio FerdinandBerisburch. Drugom je odjelu, u kome bijahu sami Hrvati, zapovijedao knezIvan Cetinski, dok su treći odjel vodila 2 kneza Franko-pana: Nikola Tržačkii Bernardin Ozaljski.Kada se vojske tako poredaše, udario je Izmail-beg s Turcima na prvekršćanske čete tolikom silom, da je Berisburch bio potisnut iz svoga reda.Naskoro je Berisburch morao uzmaknuti sa svojim konjaništvom, ostavivšisvoje pješake; na ove se oboriše turski konjanici tako, da su pješaci bježalido rijeke Krbave, u koju se bacahu od straha pred progoniteljima svojim.11  Kad je tako Izmailbeg svladao prvi odjel, udario je na drugi odjel, kojim  je zapovijedao knez Ivan Cetinski. Kako se istodobno na taj odjel oborio ikarvilijski vojvoda sa svojim Turcima, izgiboše u krvavom boju svi vojnici kneza Cetinskoga. Na posljetku pade i sam knez Ivan Cetinski, koji je prijet oga pok lao mnogo Tu raka . — T reć i j e od je l k r šćanske vo j ske rasp rš i o Hadum paša, koji je uza se pri

držao najhrabrije turske vojnike. Tako sezbilo, da je Hadum paša već za jedan sat održao sjajnu pobjedu, izgubivšim a l o s v o j i h l j u d i . B a n D e r e n č i n b u d e z a r o b l j e n , a n j e g o v s i n u b i j e n . Zarobljenomu su banu svaki dan kod objeda i večere stavljali na stol glavusina njegova.I za b i t ke na lož io j e Hadum paša , da se i zb ro je sve l j eš i ne pog inu l i h kršćana, pa da se — na uspomenu kršćanskoga poraza — pošalju sultanumnoge glave i nosovi. Kršćana je poginulo više od 13.000. To je prvi rasapkraljevstva hrvatskoga, jer je tu izginuo velik dio plemstva hrvatskoga.«4. LIKA I KRBAVA U TURSKOJ VLASTI Turci su Liku i Krbavu osvojili u travnju godine 1527. Isprvice se turskevojničke posade nastaniše u tvrđama, dok je po selima još ostalo neštohrvatskoga žiteljstva. Međutim se ni taj svijet nije mogao dugo održati uL i c i i K r b a v i . Č e s t o s u n a i m e u h r v a t s k a s e l a d o l a z i l i T u r c i i n j i h o v i »martolozi« t. j. neplaćeni vojnici, većinom grčko-istočne vjeroispovijesti),koji su jadnomu narodu otimali žito i stoku, te palili kuće i gospodarskezgrade, kao da se nalaze u neprijateljskoj zemlji. To je sklonulo preostaleHrvate, da ostave Liku i Krbavu, pa da se odsele u druge krajeve, gdje nev lada ju Tu rc i . Mnog i se l i č k i H rva t i zak lon i še u na jb l i že im t v rđe , gd je stupiše u službu kao plaćeni vojnici. Tako su Ličani činili vojničke posade uBihaću, Slunju, Brinju i u Otočcu. Neki Ličani uskočiše sa svojim obiteljima iu Senj, gdje se prometnuše u Habre »Uskoke«, najveće protivnike turskesile.Punih 50 godina ostadoše Lika i Krbava bez pravih i stalnih stanovnika. Turci su isprvice učvrstili tvrđe Udbinu, Bunić i Mrsinj, a Malkočbeg stavig o d i n e 1 5 5 3 . t u r s k u p o s a d u i u P e r u š i ć . N i t k o n i j e o b r a đ i v a o l i č k a i k r b a v s k a p o l j a , k o j a u s l i j e d t o g a p o d i v l j a š e . T a k o s e L i k a , k o j a j e u s redn jemu v i j eku b i l a veoma p lodna zem l j a , za 50 god ina p re t vo r i l a u pustoš, na kojoj mjesto žita raste paprat i bujad. Turci nijesu 50 godinamarili za Liku i Krbavu, jer se ne osjećahu sigurni u posjedu ovih zemalja.Uskoci su naime iz Senja često udarali na turske posade u Lici. Tako je n.pr. 280 senjskih Uskoka godine 1569. kod Perušića razbilo 2700 Turaka.V i š e i n t e r e s a z a L i k u i K r b a v u p o k a z a š e T u r c i t e k a r o n d a , k a d j e bosansk i nam jesn i k Fe rhadpaša god ine 1575 . počeo osva ja t i h r va t ske t v r đ e n a s j e v e r u o d L i k e i K r b a v e . F e r h a d p a š a j e 2 2 . r u j n a 1 5 7 5 . k o d Budačkoga potukao Herberta Auersperga, zapovjednika hrvatske Krajinek o j i i s a m p o g i b e u b o j u . N a r e d n e g o d i n e 1 5 7 6 . z a u z e F e r h a d p a š a hrvatske tvrđe: Cazin, Podzvizd, Bojnu, Svračicu i obje Kladuše. Sada seosjetiše sigurnijima i Turci u lici. Na proljeće godine 1577. počnu Turci uLiku i Krbavu seliti »Vlahe« sa Balkana. O tomu je nadvojvoda Ernest 3. lipnja 1577. izvijestio kralju Rudolfu, koji je onda 7. lipnja naložio, neka se12  t i V las i o t j e ra ju i z L i ke . K ra l j ev se na log n i j e mogao i zv r š i t i , j e r su Tu rc i započeli nova osvajanja. Ferhadpaša je naime na jesen godine 1577. palioi robio hrvatska sela oko rijeke Korane, a nato je redomice zauzeo tvrđe: O s t r o ž a c n a U n i ( 1 3 . s t u d e n o g a 1 5 7 7 . ) , Z r i n j ( 2 0 . p r o s i n c a 1 5 7 7 . ) i Gvozdansko (13. siječnja 1578.).H r v a t i s u b r z o s h v a t i l i , k a k v a p o g i b e l j p r i j e t i H r v a t s k o m u P r i m o r j u (osob i t o Sen ju ) od Tu raka , ko j i de f i n i t i vno zapos jedoše L i ku i K rbavu . K r a j i š k a j e u p r a v a o d s a d a n a s t o j a l a , d a T u r k e i V l a h e o t j e r a i z L i k e i Krbave. Tu je zadaću neumorno vršila senjska posada, koju su činili hrabri ispretni Uskoci. Njihov je kapetan Gašpar Rab u srpnju godine 1583. dobionalog, da što češće provaljuje u Liku, pa da ondje hvata Turke i njihoveVlahe; sve zarobljenike mora prodati kao robove Talijanima na Siciliji; oviće ih upotrijebiti za trgovačke lađe, na kojima će okovani morati veslati. Iza i s t a su Uskoc i neumorno u L i c i hva ta l i Tu rke i V lahe , ko je su od n j i h kupovali talijanski trgovci. Najveći su napadaj na Liku izvele Krajiške čete iz Karlovca i Senja u rujnu godine 1584. Tada su krajišnici zauzeli i razorilitvrđu Ribnik, koja je ličkomu begu služila kao sjedište. Krajišnici su tompr i godom op l i j en i l i ,

popa l i l i i opus toš i l i t u r ska i v l aška se la oko B i l a j a , Vrepca, Štitara i Debele (Široke) Kule, odakle odvedoše 314 zarobljenih ljudi, 2000 konja i goveda i 5000 sitne stoke (svinja, koza i ovaca).Ipak se i poslije toga održaše Turci i Vlasi u Lici. Njihova je vlast bila još jače učvršćena, kad je godine 1592. konačno u turske ruke dospio i Bihać,ta najveća hrvatska tvrđa, koja se na Uni najdulje održala. Sada su Turcidoveli u Krbavu nove Vlahe, koje naseliše u Korenici. Lički beg nije višes tanovao u R ibn i ku , nego u Kn inu . Odsada j e na ime pod l i č k i sandžak spadala i sjeverna Dalmacija, gdje su Turci već davno prije osvojili brdovitikraj Bukovicu i ravne Kotare, a zauzeli znamenite hrvatske tvrđe: Knin,Obrovac i Skradin. U Lici i Krbavi obnoviše odnosno pojačaše Turci neke t v r đ e , n a r o č i t o U d b i n u , P e r u š i ć i R i b n i k , g d j e s u u i m e l i č k o g a b e g a upravljali njegovi »dizdari« (porkulabi ili zapovjednici tvrđe). U tvrđamaobično stanuju i age, kojima pripadaju pojedina sela, gdje njihove posjedeobrađuju kmetovi (obično Vlasi). Nijedan aga nije u Lici imao više od 60kmetova. Zemlja se slabo obrađivala, jer Vlasi trijesu bili valjani ratari. Onisu naime prije dolaska u Liku stanovali po planinama u srpskim zemljama,gdje su se najviše bavili stočarstvom, naročito ovčarstvom i kozarstvom, ahranili se većinom mlijekom i sirom. Tako se događalo, da su lički Turcimorali sebi žito pribavljati iz Bosne. Tada je i nastala riječ: »Jadna Liko! štosi dočekala, da te Bosna kukuruzom hrani!«Lički su Turci i Vlasi bili hrabri i veoma ratoborni. Oni sudjeluju kod svihprovala bosanskih Turaka u južnu Hrvatsku, gdje su pljačkali i pustošili,osobito po Vinodolu. Tada bi u tursku vlast dospjelo i Hrvatsko Primorje, dan i j e b i l o j unačk ih Sen jana , O točana i B r i n j ana . Ov i su na ime Hrva t i b i l i  Turcima i Vlasima dorasli svojim junaštvom i smjelošću, dok ih nadvisišesvojom okretnošću ij domišljatošću. Zato su Turci i Vlasi često i stradaliprigodom spomenutih provala svojih. Tako su primjerice senjski Uskocigodine 1598. kod Grobnika razbili 8000 bosanskih i ličkih Turaka, koji suplijenili po Hrvatskom Primorju. Jednako su Uskoci zajedno s Otočanima iB r i n j a n i m a g o d i n e 1 5 9 9 . u s e n j s k i m p l a n i n a m a d o č e k a l i i p o t u k l i1 3

ratobornoga Malkočbega. Bolje ne prođoše ni oni Turci, s kojima su godine1600. u južnu Hrvatsku provalili Memibegovići. Ovima su naime Senjani,Otočani i Brinjani postavili zasjedu u nekom klancu, gdje pogibe do 400  Turaka.Iz Bosne je preko Like 5000 Turaka na Tijelovo godine 1604. provalilo uHrva t sko P r imor j e , gd je su rob i l i i pa l i l i se la u V inodo lu . Onamo pođe i z Karlovca 400 žumberačkih Uskoka. Ovi se slože s 500 senjskih Uskoka, panas tave Tu rc ima zas jedu 3 m i l j e pov rh Sen ja . Uskoc i su ond je već inu   T u r a k a p o k l a l i i s a v i m p l i j e n o t e l i . N a R i j e c i p r o d a d o š e U s k o c i 2 0 0 pohvatanih konja turskih.G o d i n e 1 6 0 6 . d o đ e n a u š ć u r i j e k e Ž i t v e d o m i r a i z m e đ u A u s t r i j e i  Turske. Ipak niti u vrijeme mira nije mirovala Lika, gdje se i nadalje vodio t.zv . ma l i r a t . L i čk i su Tu rc i i V las i i pos l i j e god ine 1606 . čes to u man j im četama provaljivali u hrvatsku

Krajinu i u Primorje, da ondje robe plijen, ane da osvajaju. Uskoci im uzvraćaju milo za drago, provaljujući u Liku, gdje Tu rc ima i V las ima o t ima ju s toku . Takvo se če tovan je po L i c i nas tav i l o i poslije godine 1617., kada se (po ustanovi mira u Madridu) preseliše 82uskočke ob i t e l j i i z Sen ja u B r i n j e , a 14 ob i t e l j i u O točac , dok j e u Sen ju ostala samo 31 uskočka obitelj.Međutim nijesu više Turcima bili odani niti Vlasi u Lici i Krbavi. Sredinomgodine 1600. pobjegne 325 Vlaha iz Udbine u hrvatsku Krajinu. Tada se upodručju tvrđe Vitunj kod Ogulina nalazilo prazno zemljište oko ruševinaGomirja. Premda je Gomirje pripadalo knezovima Zrinskim (Jurju i Nikoli), i p a k j e k a r l o v a č k i g e n e r a l J u r a j L e n k o v i ć o n a m o n a s e l i o s p o m e n u t e udbinske Vlahe. S njima dođoše i kaluđeri, koji u Gomirju osnovaše svojmanastir.Godine 1609. pobune se lički Vlasi oko tvrđe Ribnika, s kojima je okrutnopostupao novi beg. Pobunjeni Vlasi ubiju 5 begovih zulumčara, a samogabega zatvore u tvrđi Ribniku, odakle je jedva živ utekao. Bosanski je pašau Banjaluci odlučio, da silom oružja pokori i kazni ribničke Vlahe. Od strahapred pašom pobjegne 550 Vlaha iz Ribnika u okolicu grada Brloga, gdjestupe u krajišku službu protiv Turaka.Odsada se često zbivalo, da su manje grupe Vlaha s obiteljima svojimostavljale Liku i Krbavu, te se naseljavale na području hrvatske Krajine.Gdjekada se dogodiše i veće raseobe Vlaha. Tako se zbilo n. pr. godine1639 . , kad j e ka r l ovačk i gene ra l Vuk F rankopan s k ra j i š kom vo j skomprova l i o u K rbavu . Tamo se gene ra lu p r i k l j uč i še V las i i z Pe t rova po l j a , kojima Frankopan dade zemlje u Vitunju kod Ogulina.  T u r c i s u g o d i n e 1 6 4 2 . u L i c i u t v r d i l i » S t a r i P e r u š i ć « k o d V r h o v i n a . Krajiške posade iz Brinja i Otočca upozoriše karlovačkoga generala Vuka F rankopana na pog ibe l j , ko ja od nove t v rđe p r i j e t i H rva t ima u Gackom p o l j u . G e n e r a l o d m a h p o š a l j e o n a m o v o j s k u , k o j u j e v o d i o n j e g o v s i n Gašpa r F rankopan , kape tan ogu l i nsk i . Gašpa r uda r i na Pe ruš i ć i zauze tvrđu; zatim pođe na istok prema Bihaću, gdje opustoši cijeli kraj oko Za-v a l j a . O d a n l e s e G a š p a r s r e t n o v r a t i o u O g u l i n ; s n j i m e j e d o š l o 2 0 0 kršćana, koji uskočiše iz Turske. Iste godine 1642. pribjegoše neki Vlasi izKorenice u Lučane kod Brinja.14 

Mnogo jada zadade ličkim Turcima junački grof Petar Zrinski, koji bijaševeliki kapetan senjske Krajine. Prviput se Zrinski sukobio s Turcima godine1655. Turci su naime te godine potukli Andriju pl. Gusića, zapovjednikakrajiške posade u Otočcu, kojom prigodom pogibe preko 200 Otočana iSenjana. Premda su Otočani brzo iza toga osvetili svoj poraz, te još istegod ine 1655 . dvapu t r azb i l i Tu rke , i pak j e Pe ta r Z r i nsk i od luč io kazn i t i  Turke. On je zaista s Ogulincima i Senjanima u srpnju godine 1655. kodVisibabe blizu Staroga Perušića potukao Turke i porobio Korenicu, odaklese sretno vratio s velikim plijenom. Tom je prigodom iz okolice koreničkeutekla velika grupa Vlaha, koji se nastaniše oko grada Plaškoga.Kad je godine 1663. buknuo velik rat između Austrije i Turske, odlučio jebosansk i A l i paša Čeng i ć uda r i t i p reko H rva t ske u K ran j sku . U t u sv rhu sastavi vojsku od 10.000 Turaka, među kojima bijahu također Turci iz Likei Krbave. S tom je vojskom Cengić kretao na Otočac i Brlog s namjerom, dazauzme ove 2 krajiške tvrđe. U susret mu pođe senjski kapetan Petar grof Zrinski s 2500 Hrvata, među kojima se nalazio i njegov šurjak Franjo KrstoF rankopan . Tako dođe 16 . l i s t opada 1663 . do k r vave b i t ke kod Ju r j ev ihS t i j ena (b l i zu V rhov ina ) . H rva t i su odmah razb i l i p r ve t u r ske če te , ko je b i j a h u i z n e n a đ e n e t o m n a v a l o m . A l i j e z g r a t u r s k e v o j s k e o d b i j e p r v i napadaj Hrvata. To se zbilo, dok je Zrinski sa 40 konjanika jašio na brdo, sko jega će p roma t ra t i i r ukovod i t i b i t ku . Uspevš i se na b rdo , opaz io j e Zrinski, kako uzmiču njegovi vojnici. Zato odmah pojuri niz brdo, te sustavisvoje

vojnike. Međutim su Turci udarili svom silom na Hrvate, pa se razvilastrašna bitka. Isprvice ni jesu Turci znali da Hrvate vodi Petar Zrinski, kogase bojahu još od godine 1655. Ali naskoro prepozna Zrinskoga neki Turčin,k o j i j e p r i j e t o g a b i o u r o p s t v u , p a g a j e Z r i n s k i p u s t i o n a s l o b o d u u z primljenu otkupninu. Taj Turčin priđe k paši Čengiću, te mu reče, da je uboju Zrinski, i dodade: »Sada nam je kraj! Bježmo!« I zaista se mnogi Turciuplaše te počnu uzmicati. To je poremetilo turske redove. Za čas je bježalaturska vojska, koju je nesmiljeno progonio Zrinski s Hrvatima. U boju i nabijegu pogibe 2000 Turaka, među njima također pašin sin, te zapovjedniciudbinskoga i hercegovačkoga sandžaka. Zrinski je zarobio 80 odličnijih  Turaka, među kojima bijaše i brat Alipaše Čengića; uz to je zaplijenio 15zastava i 800 turskih konja.Iza toga poraza turskoga opet su iz Like i Krbave uskočili mnogobrojni V l a s i . M e đ u o v i m a b i j a h u i o n i V l a s i , k o j i s e d o s e l i š e u D a b a r , g d j e i h prviput nalazimo godine 1672. Odsada su Turci u Lici provodili neugodan život. Često su naime u njihova mjesta prodirali hrvatski krajišnici, osobitoSenjani. Ove je vodio glasoviti senjski junak Juriša Balenović, koga se Turcibojahu kao žive vatre. Iz Dalmacije su u Liku provaljivali stanovnici RavnihKo ta ra . Ov i se god ine 1678 . pos luž i l e va rkom. Kada se na ime Ko ta ran inam je r i še na oveću t u r sku vo j sku , počnu v i ka t i : »Ju r i ša Sen jan ine , evo  Turci!« Vjerujući, da se među Kotaranima nalazi i Juriša Balenović, tako se Turci uplaše, da su odmah počeli bježati na veliku svoju štetu i sramotu.U borbi protiv ličkih Turaka istaknuo se i pop Marko Mesić, koji se rodiooko godine 1640. u Brinju, gdje je kasnije služio kao župnik. Brinjani su č e s t o s O t o č a n i m a p r o v a l j i v a l i u t u r s k u L i k u , a u v i j e k j e s n j i m a n a č e t o v a n j e p o l a z i o i p o p M a r k o M e s i ć . N e k i s u l j u d i g o v o r i l i , d a t a k v o15  četovanje ne dolikuje svećeniku. Zato je Mesić pošao u Rim, da se opravdap r e d p a p o m K l e m e n t o m X . P a p a j e u s v i b n j u g o d i n e 1 6 7 6 . p o s l a o senjskom kaptolu pismo, kojim dozvoljava, da Mesić vrši službu vojničkogakapelana. Kad je godine 1678. umro senjski kanonik Nikola Vlatković, bio je Mesić izabran za kanonika arhiđakona.5. OSLOBOĐENJE LIKE I KRBAVE G. 1689.Velika je turska vojska godine 1683. opsjedala grad Beč, gdje je stiže težak poraz. Sada se protiv Turaka složio savez kršćanskih država, kojemup r i s t u p i l e : N j e m a č k a , P o l j s k a , p a p a I n o c e n t X I . i M l e t a č k a r e p u b l i k a . Hrvatski narod obuze slatka nada, da će moći Turke protjerati iz Slavonije,Banovine (između Une i Kupe), Like, Krbave i Dalmacije, a možda takođeri z B o s n e i H e r c e g o v i n e . V i j e s t o p o r a z u T u r a k a u z b u n i l a j e i n j i h o v e podanike u spomenutim zemljama. Svuda se javlja ustanak bijedne raje,koja hoće slobodu. Tako se pobuniše i lički Vlasi, kojima na čelo stupiše:Vid Kušat, Sava Labusojević, Radoje Ivanišić, Cvijo Knežević, Vid Đurđević,Dragosav Tepsić i Radovan Vurušinić. Tada je u Lici bilo jošte samo 9000g rč . - i s t oč . ž i t e l j a , od ko j i h j e među us taše s tup i l o 3000 , t . j . go tovo sv i muškarci, sposobni za oružje.L i čk i su V las i pok la l i i l i o t j e ra l i age i z Lov inca , S rba i Paza r i š t a . Da se lakše os lobod i L i ka i K rbava , t r eba i s t odobno pobun i t i r a j u u sus jedno j t u r sko j Da lmac i j i . S t om j e nam je rom pop Marko Mes i ć pošao u RavneKo ta re , kamo j e poveo 300 h rab r i h Sen jana i B r i n j ana . I za i s ta bukneus tanak ra j e u s j eve rno j Da lmac i j i , gd je su us taše zauze l i t u r ske t v rđe :Benkovac , Ob rovac , Nad in , Os t r v i cu , Po lešn i k i da lma t i nsk i Pe ruš i ć . Na čelo dalmatinskih ustaša stupiše kao »vojvode«: Stojan Janković, Franjok n e z P o s e d a r s k i , I l i j a S m i l j a n i ć i Š i m u n B a r t o l a c Z a d r a n i n . N a j v i š e j e tamošnjim Turcima jada zadao Stojan Janković, koji je znao turski jezik.(Kažu, da je Stojan nekada bio musliman.)Dalmatinski otoci i primorska mjesta pripadahu tada Mletačkoj republici.I s p r v i c e s u M l e č a n i p r i j e k i m o k o m g l e d a l i u s t a n a k r a j e u s j e v e r n o j Dalmaciji, jer se bojahu, da ne bi taj narodni pokret zahvatio i mletačkepodanike u Dalmaciji. Ali već godine 1684. izjaviše

prvaci bivše raje, da sestavljaju pod zaštitu Mletačke republike, koja je tako bez ikakova naporas tek la 30 .000 nov ih podan i ka . Za to se us tašama p r i d ruž i l a i r edov i t a mletačka vojska, te oni zajedno zauzeše godine 1684. još nekoliko turskihtvrđa u Dalmaciji. Ipak su Turci održali glasovitu tvrđu Knin, koju je protivopsade ustaša i Mlečana hrabro obranio junački beg Durak Begović. Dok jeu t u r sko j v l as t i Kn in , do t l e n i j e s i gu rna s j eve rna Da lmac i j a , pa n i L i ka i Krbava.I s t e j e g o d i n e 1 6 8 4 . l i č k i m T u r c i m a z a p r i j e t i l a p o g i b e l j t a k o đ e r i z Podgorja, t. j. iz kamenitog Primorja ispod planine Velebita. Onamo se teknedavno dose l i l o 56 bun jevačk ih ob i t e l j i , ko je su p r i j e t oga s tanova le u Dalmaciji. Među ovim Bunjevcima bijahu najveće i najuglednije obitelji: B r k i ć i , P r p i ć i i T o m l j e n o v i ć i i z K r m p o t a ; D o š e n i , B r k l j a č i ć i i P a v i č i ć i i z sjeverne Dalmacije; Devčići i Bačići iz Sv. Jurja, te Miškulini iz Jablanca, Marasi iz Radovine, Milkovići iz Medviđa, Šikići iz Staroga-grada i Mažurani16

 

s Kvarnerskih otoka. »Vojvodama« podgorskih Bunjevaca postadoše knez Jerko Rukavina od Ražanca i Marko Kovačević iz Vinjerca. Hrabri i ratoborniBunjevci često provaljivahu u Liku, gdje su Turcima zadali mnogo brige i  jada.Najteža je nevolja ličke Turke zadesila godine 1685. Tada je najprije uL i k u k r o z d o l i n u r i j e k e Z r m a n j e p r o v a l i o S t o j a n J a n k o v i ć s H r v a t i m a i Srbima iz sjeverne Dalmacije. Pred Stojanom uzmakoše Turci iz Gračaca.O n j e n a t o p r o d r o d a l j e n a s j e v e r , t e j e z a u z e o i p o r u š i o t u r s k u t v r đ u Vrebac. Iza toga provališe i Bunjevci iz Podgorja u Liku, gdje sebi prisvojišeturske posjede u Brušanima, u Oštarijama i u Rizvanusi.Na to j e us l i j ed i l a vo jna h r va t sk ih k ra j i šn i ka po od redb i ka r l ovačkogagene ra la He rbe rs te i na . K ra j i šn i c i n i j esu j oš nam je rava l i osva ja t i L i ku i Krbavu; njihov je cilj bio samo taj, da pustošenjem oslabe otpornu snaguličkih Turaka. Krajišnicima se pridružio pop Marko Mesić kao provodič i kaovo jn i čk i kape lan . Mes i ć j e k ra j i š ku vo j sku u s rpn ju god ine 1685 . odveo n a j p r i j e u K r b a v u . M e đ u k r a j i š n i c i m a b i j a h u b r o j n i j u n a c i , k o j i s e v e ć odlikovahu u prijašnjim ratovima s Turcima, poimence: barun Ivan JurajGusić, kapetan u Tounju kod Ogulina; zatim barun Franjo Oršić, kapetan u Turnju kod Karlovca; grof Adam Purgstal, kapetan u Bariloviću, te barunStjepan Vojnović, kapetan u Ogulinu. Krajiška je vojska došla pred Bunić, gd je j e opko l i l a t u r sku t v rđu . Tu rc i se t ako up laše , da su t v rđu već kod prvoga juriša predali uz uvjet, da mogu slobodno otići u Bosnu. Nato su krajišnici razorili tvrđu, u kojoj su zaplijenili 1 top i 3 mužara, a baruni Oršići Vo jnov i ć o tp ra t i še Tu rke do g ran i ce bosanske . Opus toš i vš i sva se la u okolici Bunića, vratila se krajiška vojska u Karlovac.S r e d i n o m m j e s e c a r u j n a g o d i n e 1 6 8 5 . p r o v a l i š e u L i k u k r a j i š n i c i i z Ka r l ovca i Sen ja . Na jp r i j e dođu pod t u r sku t v rđu Grebena r . Kako n i j esu imali sa sobom teške topove, nijesu krajišnici mogli zauzeti Grebenar; zatoo d l u č i š e , d a ć e t v r đ u z a p a l i t i . U t u s v r h u p o č n u k r a j i š n i c i i z o k o l i c e donašati slamu i drvo; to je činio i njihov kapetan Franjo barun Oršić, da ihpotakne na rad. Turska je posada u Grebenaru primjetila strašnu namjerukrajišnika. Zato su Turci provalili iz tvrđe, ali ih je Oršić potukao. Nato suo č a j n i T u r c i n a u z e t i m a n i z z i d i n e s p u s t i l i s v o j u d j e c u i ž e n e s v o j e ; branitelji pak nađoše smrt u plamenu.Sad je krajiška vojska pošla prema tvrđi Budaku, koja je sagrađena nas t rmo j peć in i . S j edne j e s t r ane b i l a t v rđa zaš t i ćena r i j ekom L i kom, a s druge strane jakim zidovima i t. zv. palisadama. Sami su Turci oko Budakap r i j e do laska h r va t ske k ra j i š ke vo j ske un i š t i l i s ve kuće , a svo je ob i t e l j i zaklonili u jaku tvrđu. Kada se Hrvati primakoše Budaku,

dočekalo ih je8 0 0 T u r a k a p r e d t v r đ o m . T u j e d o š l o d o l j u t e b i t k e , u k o j o j j e k r a j i š k i kape tan S t j epan ba run Vo jnov i ć po tukao Tu rke . I zgub i vš i 250 mr t v i h i mnogo zarobljenih ljudi, povuku se preostali Turci u tvrđu, koju su hrabroobranili. Krajiška vojska krene dalje prema Širokoj Kuli, gdje je u okoliciz a u z e l a , o p l i j e n i l a i s p a l i l a n e k o l i k o t u r s k i h t v r đ i c a i d v o r a c a . I s t o s u krajišnici učinili kod Novoga, gdje su oplijenili i spalili 400 kuća a uništilisve usjeve. Nato zauzeše tursku tvrđu Ribnik i 9 manjih kula u njegovojokolici. Vojska se 21. rujna vratila u Karlovac s velikim plijenom (oko 400017  g l ava s toke ) . Tom je p r i godom gene ra l He rbe rs te i n i z L i ke doveo i 100 vlaških obitelji.L i ka j e god ine 1685 . za i s ta b i l a nem i l o opus tošena , j e r su k ra j i šn i c i spalili do tisuću kuća, a uništili mnogo dvoraca turskih aga. Lički su Turcitako oslabili, da se Bunjevci iz Podgorja usudiše godine 1686. opet prijećip r e k o V e l e b i t a , z a p o s j e d n u v š i s e l a T r n o v a c , B u ž i m i S m i l j a n . T u s u Bunjevci počeli zemlju obrađivati pod zaštitom svoga oružja; koje nijesu izruku puštali ni kod oranja i kopanja. Tako su radili i tečajem godine 1687.Brinjani i Otočani provališe godine 1688. u Liku, gdje su pljačkali turskasela oko Budaka. Iste je godine Stojan Janković iz Dalmacije provalio sved o R i b n i k a u L i c i . K a d j e p a k m l e t a č k i g e n e r a l C o r n a r o p o m o ć u da lma t i nsk ih H rva ta i S rba u ru j nu god ine 1688 . zauzeo t u r sku t v rđuKn in , uv id j eše Tu rc i , da v i še ne će moć i L i ku i K rbavu od rža t i u svo jo j vlasti.I za i s t a j e ka r l ovačk i gene ra l He rbe rs te i n na p ro l j eće god ine 1689 . stvorio odluku, da konačno osvoji Liku i Krbavu. Pop Marko Mesić dobijez a d a ć u , d a z a t u v e l i k u v o j n u p r i p r a v i O t o č a n e , B r i n j a n e , S e n j a n e i P o d g o r c e . S v i s e o v i n a đ u p o d o g o v o r u 1 5 . l i p n j a 1 6 8 9 . p o d t u r s k o m t v r đ o m N o v i m u L i c i , k a m o s t i ž e i g e n e r a l H e r b e r s t e i n s k r a j i š k o m vojskom. Istodobno su iz Dalmacije u Liku provalili Kotarani pod vodstvomStojana Jankovića i franjevačkoga župnika iz Vinjerca.U Novomu je turska posada brojila 80 ljudi. Premda je ta tvrđa bila navisokom brdu i opasana čvrstim zidovima, ipak se uplašiše Turci, gledajućipred sobom veliku hrvatsku vojsku. Iza kratkih pregovora predadoše Turcitvrđu bez ikakova otpora uz uvjet, da smiju otići u Udbinu. Herberstein imkao pratnju dade 300 konjanika, da ih ne bi tko napao putem.P a d N o v o g a o d j e k n u o j e c i j e l o m L i k o m . H r v a t s k a v o j s k a p o đ e p r e d R i b n i k , g d j e v e ć n a đ e p r v u č e t u K o t a r a n a , k o j u j e v o d i o s p o m e n u t i f r a n j e v a č k i ž u p n i k i z V i n j e r c a . K a s n i j e d o đ e t a m o i S t o j a n J a n k o v i ć s drugom četom Kotarana. U tvrđi se ribničkoj nalazilo 100 Turaka, koji bezo tpo ra p redadoše t v rđu pod uv je tom da sm i j u o t i ć i u Udb inu . Pu tem ih porobiše, a djelomice i poklaše Kotarani, jer se njihov vođa Stojan Jankovićnije držao ugovora. Ista je sudbina zadesila 40 Turaka, koji su činili posaduu tvrđi Vrepcu, kamo je hrvatska vojska stigla 22. lipnja.Sutradan (23. lipnja 1689.) dođe hrvatska vojska pod tursku tvrđu Bilaj.U t v r đ i s e n a l a z i l o 3 0 0 T u r a k a , k o j i o d b i š e p o z i v n a p r e d a j u . O n i s e op ravdano pouzdaše u j akos t same t v rđe , ko ja j e saz idana na s t rmo j pećini, a okružena visokim i jakim zidovima. Unutar tih zidova bijahu još 2obora za uzmak. Kako je tvrđa imala i dovoljno vode, nadahu se Turci, da će je moći obraniti. Ali već drugi dan počnu Hrvati pucati topovima iz nekedžamije, koja se nalazila na obronku brijega. Dva su dana gruvali topovi, uslijed čega klonuše branitelji. Turci predadoše Bilaj uz uvjet, da smiju otićiu Široku Kulu.Sad j e gene ra l He rbe rs te i n pošao s k ra j i š kom vo j skom p red Budak . Hrvati su mislili da će Turci ovu tvrđu junački braniti, kako su je obraniligodine 1685. Međutim su Budačani doznali, da je Herberstein dao u Likudopremiti teške topove za opsjedanje. Zato se turska posada u Budaku18 

bez otpora predala pod uvjetom, da smije otići iz tvrđe. U Budaku ostade samo 10 turskih obitelji s namjerom, da se pokrste.Iz Budaka pođe hrvatska vojska prema Perušiću, gdje je tvrđa bila jakimz i d o m o d i j e l j e n a o d s e l a . N a z i d o v i m a b i j a h u v i s o k i č a r d a c i , a u n u t a r zidova čvrsta kula. Herberstein je dizdaru (zapovjedniku tvrđe) obećao 2konja, ako Perušić predade bez otpora. Dizdar je odbio to mito, našto sukrajišnici opkolili tvrđu i počeli 29. lipnja pucati iz topova. Već sutradanpredade se turska posada u Perušiću pod uvjetom, da smije slobodno otićii z t v r đ e u U d b i n u . S v o j s k o m o d e 1 5 0 t u r s k i h o b i t e l j i . I p a k o s t a d e u Perušiću u 20 kuća 45 turskih obitelji s namjerom, da se pokrste. Istodobnose predala i Široka Kula. Tako je eto hrvatska vojska gotovo bez prolijevanja krvi osvojila cijeluLiku. Zato je pop Marko Mesić u Perušiću pod vedrim nebom otpjevao sv.misu, da se zahvali Bogu za toliku milost. Herberstein pak odluči dalje poćiu Krbavu, gdje su Turci imali 2 tvrđe: Bunić i Udbinu. Turci su Bunić odmahispraznili i zapalili, čim su doznali, da se predao Perušić. Naprotiv se do500 Turaka iz Like sabralo u Udbini, gdje odlučiše pokazati jak otpor. Tvrđabijaše dovoljno opskrbljena hranom, ali nije imala dosta vode, jer su vrelabila izvan gradskih zidova.Hrvatska je vojska 2. srpnja 1689. prošla iz Like kroz Pločanski klanac uKrbavu, gdje je sutradan stigla pod Udbinu. Opsada je potrajala 18 dana.Kroz to je vrijeme često dolazilo do kreševa, jer su Turci izlazili iz tvrđe povodu. Napokon se 21. srpnja predala tvrđa uz pogodbu, da Turci kojih je sdjecom i ženama bilo oko tisuću, smiju slobodno otići u Bosnu. Herberstein  j e o d m a h u t v r đ u s t a v i o 1 0 0 k r a j i š n i k a , a M e s i ć j e m i s u z a h v a l n i c u otpjevao u ruševinama nekadašnje stolne crkve krbavskih biskupa. Nato jeMes i ć s I l i j om Smi l j an i ćem i S to janom Jankov i ćem zauzeo Zvon ig rad i Rakovnik.6. NASELJAVANJE LIKE I KRBAVE Tečajem mnogo godina stajao je grad Karlobag pust i razoren. Tek od g.1683. podignuto je u Karlobagu 16 kuća, u koje se doseliše obitelji: Krpan,Perić, Prpić, Tomljenović i Brkić iz Krmpota; Jerko Rukavina iz Ražanca;Marko Kovačev i ć i z V in j e r ca ; Bač i ć i Devč i ć i z Sve toga Ju r j a ; Ma ras i z R a d o v i n a ; Š i k i ć i z S t a r o g a g r a d a ; M i š k u l i n i z J a b l a n c a ; M a ž u r a n s Kvarnerskih otoka; te Brkljačić, Došen i Pavičić iz Dalmacije.Godine 1689. doseliše se u Gospić njemačke obitelji: Rauch, Lokmer,K resneg , Hade r , Baue r , U lb r i ch i L i ezenbu rge r ; a u Kan i žu kod Gosp i ća doselio se pekar Bartol Mikulić.Godine 1690. dobila su sela Smiljan, Bužim i Trnovac kod Gospića novestanovnike, koji se doseliše iz Jablanca, Svetoga Jurja, Karlobaga, Krmpotai iz Ravnih Kotara u sjevernoj Dalmaciji. U istim selima nađoše i prijašnjeturske podanike, koji su nosili prezimena: Basarić, Lemaić, Vujnović, Graić,Ra j čev i ć , Pe jnov i ć , Rog i ć , Ka t i ć i V ran i ć . Nov i dose l j en i c i pod i j e l i še sa starosjediocima pašnjake prema broju duša. Iste je god. 1690. osnovanoselo Pazarište, u koje se doseliše Hrvati iz Lica, Krmpota, Jablanca i Sv. Jurja.19

Kad su Turci od god. 1689. istjerani iz Like i Krbave, ostadoše ovdje t. zv. »Vlasi«, koje su Turci tečajem 16. I 17. vijeka naselili u Liku i Krbavu izMacedonije i srpskih zemalja. Hrvati nijesu tjerali »Vlahe«, jer ovi bijahukršćani grčko-istočne vjere. Nijesu tjerali niti one Turke, koji se pokrstiše,kao što učiniše n. pr. turske obitelji Alić, Asić, Musić, Plisić i Sabanović uG o s p i ć u ; z a t i m T u r i ć , E n g i ć i S a b i ć u N o v o m k o d G o s p i ć a , t e A h m e t (kasnije kao poručnik zvan Ivan Čanić) u Kaniži kod Gospića i obitelj Bulićna Udb in i . Pop Marko Mes i ć pok rs t i o j e i mnogo Tu raka u Pe ruš i ću . On i   T u r c i , k o j i o s t a d o š e v j e r n i M u h a m e d u , p r e s e l i š e s e i z L i k e i K r b a v e u susjednu Bosnu.

Tako se n. pr. iz Gospića odselio najimućniji i najuglednijiaga Zenković; iz Široke Kule otišao je beg Kazlica, a iz Udbine MazupagaGrizić.Pop Marko Mesić dade god. 1690. naseliti Udbinu i Podlapac u Krbavi. Utu svrhu morala je po nekoliko žitelja dati svaka hrvatska obitelj iz Brinja,S ta jn i ce , K r i žpo l j a i Jeze rana . Ž i t e l j i i z O točca i Gacke do l i ne nase l i še Ribnik, Budak, Mušaluk, Katalić i Mutilić. Mesić je za sebe i za svoje rođakei z a b r a o n a j b o l j e z e m l j e u M u š a l u k u ( u L i c i ) i u T o l i ć u ( u K r b a v i ) . S e l a Kaniža, Novi i Bilaj kod Gospića naseliše Hrvati iz Ledenica u Primorju, asela Oranik i Lovinac, pak djelomice također Gračac i Štikadu — ponajvišeHrvati katolici iz Krmpota i Dalmacije. U Široku Kulu dođoše stanovnici izKosinja, a u Vrebac i u Komić doseliše se grč.-istoč. žitelji iz Vilica i Škara.Grčko - istočnjaci Mutilića dođoše iz Prokika, Škalića i brinjske okolice, aveći dio Pećana doselio se iz brinjske okolice.I u L i k u i u K r b a v u d o đ o š e p o d k o n a c 1 7 . v i j e k a m n o g i k r š ć a n i i z Kupresa, Grahova i Knez-polja u Bosni, da se riješe turskoga gospodstva.G r č k o - i s t o č n j a c i o k o Z r m a n j e i Z v o n i g r a d a d o s e l i š e s e i z s j e v e r n e Dalmacije. Obitelj Knežević došla je iz mletačke Dalmacije. Obitelji Došen,Krpan, Brkić i Kovačević ostaviše Karlobag, te se nastaniše u Gračacu. ULovinac je došla obitelj Vrkljan iz Pazarišta. Bruvno bijaše tečajem mnogogodina samo pašnjak, na kome su Ličani svake jeseni pasli svoja stada.  Tekar kasnije doseliše se u Bruvno grč.-istoč. obitelji Obradović, Plećaš,K ra jnov i ć i Radakov i ć i z D i vose la kod Gosp i ća . Na j kasn i j e su nase l j ena Popina i Mazin, u koja se doseliše grčko-istočnjaci iz sjeverne Dalmacije, adjelomice također iz Bosne.Seoski knez Jerko Rukavina, koji je god. 1663. prvi naselio Karlobag, ap o s l i j e T r n o v a c , t e j e u m r o 2 9 . s v i b n j a 1 6 9 9 . , i m a o j e v e l i k p o s j e d u Bruvnu. Onamo je on godine 1696. naselio 10 hrvatskih obitelji iz Moravicai S e v e r i n a n a K u p i , d a m u b u d u k m e t o v i . O v e s u o b i t e l j i — z v a n e A b r a m o v i ć , Č o p , I v a n č e v i ć , L i s a c , N a g l i ć , P a v i č i ć , P a u k o v i ć , P l e s a , Šneberger i Sudar — doista 50 godina kmetovale obitelji Rukavina. Tekargod. 1746. postadoše ravnopravni drugim krajišnicima, jer je izašla carskanaredba, da u vojnoj Krajini ne smije nitko imati kmetova (podanike).Godine 1716. doselila se obitelj Knežević iz Prokika kod Brinja u Mutilić,te je pod Udbinom kupila one zemlje, koje su prije imale obitelji Portner iVukasović.Nakon bune, koju god. 1750. podigoše Lovinčani i Bruvnjani, utekoše odstraha pred kaznom neki Bruvnjani u tursku Bosnu. Na njihova zemljišta u20  B r u v n u n a s e l j e n o j e g o d . 1 7 5 3 . i z P e r u š i ć a , P a z a r i š t a i M u š a l u k a 1 4 katoličkih obitelji.Ob i t e l j I r ose l , ko ja j e s tanova la na m le tačkom zem l j i š t u u Da lmac i j i , p r e s e l i l a s e g o d . 1 7 7 4 . u p o d r u č j e l i č k e p u k o v n i j e . G o d i n e p a k 1 7 8 1 . naseljene su kuće kod bilajskog mosta, gdje je god. 1877. građen kamenitmost preko rijeke Like.M i rom u Sv i š tovu dob i l a j e l i č ka pukovn i j a g . 1791 . od Tu rske se la : Boričevac, Doljane, Dobro-selo, Gornji i Donji Lapac, Osretke, Srb, Suvaju i Tiškovac. U ovim selima nastane se većinom bosanski bjegunci, koji su jošo d g o d . 1 7 8 8 . b o r a v i l i u H r v a t s k o j . D o m a ć i L i č a n i p o đ o š e v e ć i n o m u Boričevac, Gornji i Dolnji Lapac. Ondje se nastaniše katolici iz Lovinca, kojisu starinom Bunjevci. Novi naseljenici bijahu 10 godina oprošteni od svakedaće. Kako pak dobiše otpočinutu zemlju, ona im je prvih godina dobrou rod i l a , t e se nase l j en i c i b r zo pomogoše . On i su već god . 1798 . pod ig l i većinu svojih kuća. Počeli su graditi i svoje crkve.7. IZ KRONIKE LIKE I KRBAVEP o s l i j e i z g o n a T u r a k a g . 1 6 8 9 . i z L i k e i K r b a v e u p r a v l j a l a j e o v i m zemljama carska komora. Godine 1710. dođoše u Liku komorski činovnicigrof Antun Coronini i barun Jakov Rambschissel, da ondje sustavno uredeupravu zemlje. Pri tome su postupali toli svojevoljno, da se na Rosariju naU d b i n i p o b u n i o n a r o d . O d s t r a h a p r e d n a r o d o m p o b j e g o š e C o r o n i n i i Rambsch i sse l i z K rbave u L i ku . No razd ražen puk po ju r i za n j ima , t e

i h stigne u Ribniku kod Gospića. Da se spasu, utekoše činovnici u ribničkuc rkvu , j e r su t ada j oš te c r kve s l už i l e kao zak lon i š ta čak i za razbo jn i ke . I p a k i h n i j e n i t i c r k v a z a š t i t i l a o d n a r o d n o g a g n j e v a , j e r i h j e n a r o d sasjekao kod samoga oltara. Radi toga bude zatvorena ova crkva, koja sen a l a z i l a n a m a l e n o m o t o č i ć u u s r e d r i j e k e L i k e . I s t a j e c r k v a k a s n i j e napuštena, te se pretvorila u ruševinu.Najstariji spomen bacanja »kamena s ramena« zabilježen je g. 1724.  T a d a s e o v a n a r o d n a i g r a i z v o d i l a n a U d b i n i . K a k o j e t o b i l o v e ć t a d a popularno natjecanje, vidi se po tomu, što su tom prigodom u Udbinu došlitakođer turski podanici iz susjedne Bosne. Ovi dapače htjedoše nadbacitiLičane i Krbavce. Ipak je sve junake nadbacio lički junak Iveta Rukavina izKarlobaga. On je dobio okladu (u novcu), koju je upotrijebio u tu svrhu, dasvoje drugove nahrani i napoji.Kad j e ca rska komora poče la u L i c i uvod i t i t l aku ( r abo tu ) i pov i s i va t i p o r e z , p o č e š e L i č a n i r o g o b o r i t i , a g . 1 7 3 3 . p o d i g o š e i b u n u . T a d a j e zapovjednikom u Lici bio pukovnik Freme, koji g. 1729. naslijedio grofaR a j m u n d a A t t e m s a . F r e m e j e s j e d i š t e p u k o v n i j e i z m a r o f a u N o v o m u prenio u Gospić, koji sada postade glavnim mjestom u Lici. Da prestrašipobunjene Ličane, dade Freme kazniti nekoga Smiljanca, koji se najvišei s t i cao . S ovom je kaznom po luč io baš p ro t i vno , j e r se buna sada t eka r zaoštrila. Razjareni seljaci iz Smiljana, Trnovca, Novoga i Divosela počnuu b i j a t i l i č k e č a s n i k e i č i n o v n i k e . N a k o n j i m a d o p r i j e š e b u n t o v n i c i u Mušaluk, gdje zapališe Mesićevu kuću. Jednako su spalili i Oreškovićevuk u ć u u P e r u š i ć u , n a š t o k r e n u š e u P o d l a p a c , d a o n d j e z a p a l e k u ć u21  p o r k u l a b a D o b r o v c a . U P o d l a p c u p r o v a l i l e L i č a n i u H o l j e v č e v u k u ć u . Holjevac nije bio kod kuće, a njegova planinka (domaćica) lijepo dočeka ip o d v o r i b u n t o v n i k e . K a d a s e L i č a n i n a h r a n i š e i n a p o j i š e , o s t a v i š e Holjevčevu kuću na miru te se vratiše u Liku. Tako je gostoljubiva ženaugušila ličku bunu g. 1733.Po na logu k ra l j i ce Mar i j e Te rez i j e u red io j e p r i nc H i l dbu rghausen g . 1746. cijelu Liku i Krbavu kao prvu krajišku pukovniju. Zapovjednik oveličke pukovnije postade pukovnik Guicciardy, potpukovnikom Kuhbach,majorima Althass i Petar Vukasović, konjaničkim satnicima: Jure i DaneHoljevac, Stipan Pecel, Ivan Kalinić, Ivan Muhar, pješačkim satnicima: JureKnežev i ć , I van Ku r f sky , Du jan Došen , Jakov i P lavša S ta rčev i ć , za t im 3 Rukavine (Ružne, Pave i Medo), 3 Oreškovića (Gabre, Frane i Mate), pa Ivei Marko Mesić, Miko Holjevac, Stipan Pecel, Ivan Kalinić Ivan Muhar, VelaEbner, Stipan Vlatković, grof Prauk, Matija Wolf i grof Gedeon Laudon. Kaozapov jedn i k sa tn i j e u Bun i ću dade Laudon na K rbavskom po l j u zasad i t i onaj lijep gaj, koji se i poslije zvao Laudonov gaj. Kasnije se Laudon istakaokao general u ratovima s Prusima i s Turcima.Za t. zv. austrijskoga nasljednog rata pođoše 2 ličke čete g. 1747. čak uBelgiju, gdje sudjelovahu u borbama u pokrajini Brabant. Tamo poginušelički časnici Mate Orešković i Vuk Kolaković. U noći od 18. na 19. siječnja1748. bijaše u Brabantu ljuta zima. Sava Pavlica, koji je ove noći morao napo l j u s t r aža r i t i , ok l ad io se , da će svu noć s t r aža r i t i bez t op log od i j e l a , obučen samo u gaće i u košulju. Pavlica je izdržao i dobio okladu, a da ipaknije nastradalo njegovo zdravlje. On je dapače dočekao i visoku starost od90 god ina , t e j e umro g . 1814 . u Kom iću , os tav i v 60 po tomaka (d j ece , unuka i praunuka).Kad je g. 1750. zapovjednikom ličke pukovnije postao Losy, počeo je onL i čane p r i učava t i vo jn i čko j v j ežb i , kakva b i j aše u N jemačko j . P rv i t abo r ličkih vojnika bijaše u Novom selu kod Saburovca, kamo je došao i generalS c h e r e r . L i č a n i s e n e h t j e d o š e p o d v r g a v a t i o v o j s t r o g o j i u k o č e n o j njemačkoj mustri, a vrijeđalo ih je i to, što su za kaznu uvedene batine.Zato g. 1751. plane buna u Bruvnu i u Lovincu.Ka r l obag j e g . 1755 . dob io posebnu up ravu sa svo j im č i novn i š t vom.  T ime pos tade Ka r l obag neodv i san od zapov jedn i š t va

l i č ke pukovn i j e u Gospiću. Karlobag je dakle odsada c. kr. slobodna vojna općina (k. k. freieM i l i t ä r Commun i t ä t ) . Kasn i j e su t akv im vo jn im s lobodn im opć inama up o d r u č j u v o j n e K r a j i n e p o s t a l i : B j e l o v a r , B r o d , K o s t a j n i c a , P e t r i n j a , Petrovaradin, Zemun i srijemski Karlovci.Lika je g. 1761. imala blagoslovljenu žetvu, zbog čega postade sav živež jeftin. Tako se kvarta pšenice prodavala po 34 krajcara, a kvarta zobi po12 krajcara. Boca dalmatinskog vina stajala je u krčmi samo 3 krajcara, aza 3 forinta i 45 krajcara mogla se kupiti debela krava. No zato je već g.1764. zavladala u Lici tolika nerodica, da su Ličani prvi put bili prisiljeniposuditi hranu iz carskih skladišta u Karlovcu i u Karlobagu.Gene ra l Beck od red io j e u ožu j ku g . 1764 . pop i s sv i h mušk ih g l ava u vojnoj Krajini, pa i u Lici. Uz to je nametnuta daća (zakupnina) na ribolov,na krčmarenje, na mlinove i na obične lovove, čega do onda nije bilo u Lici.22  Od 1 . s t udenoga 1765 . od ređena j e i daća na v i no , t e se u Ka r l obagu plaćalo 37 i pol krajcara od svakoga »barila«.  T e č a j e m v r e m e n a t a k o s e L i k a n a p u č i l a , d a s u g . 1 7 6 5 . o d l i č k e pukovnije odvojili krajiške satnije: Pazarište, Perušić, Čanke, Bunić, Kozjan,Debe lob rdo , Ma lu K rbav i cu , B je l opo l j e i Ko ren i cu . Ova m jes ta p r i po j i šeo točko j pukovn i j i , od ko je su ope t k ogu l i nsko j pukovn i j i p r i da l i m jes ta : Krmpote, Ledenice, Kriviput, Brinje, Jezerane, Stajnicu, Križpolje, Prokike iVodoteč. Iste g. 1765. uvedena je uniforma za krajiške vojničke pukovnije.Krajišnici su odsada do g. 1771. nosili odijelo modre boje, ali morahu brijatib r k o v e , j e r j e i n a c a r s k o m d v o r u p r e v l a d a l a f r a n c u s k a m o d a . O n i m vojnicima, koji su imali premalo zemljišta, počela je vojna uprava davatipripomoć za ono vrijeme, kada će aktivno služiti.U Lici nije bilo prikladnih stanova za časnike. Zato je vojna uprava dalag . 1 7 7 6 . g r a d i t i p o t r e b n e k u ć e u M a z i n u , R a d u č u , O s t r v i c i , P o p i n i i u Širokoj Kuli. Kasnije su takve zgrade podignute također u Lovincu, Vrepcu,Metku, Krasnu, Mekinjaru, Gospiću, Kosinju, Sv. Roku, Dobrom selu, Osiku,S m i l j a n u , Z a l o ž n i c i , B u n i ć u i u K r b a v i c i . ( O v e s u z g r a d e p r i g o d o m razvojačenja vojne Krajine g. 1873. predane u školske svrhe.) U Gospiću jeg . 1767 . sag rađena kuća za gene ra la b r i gad i ra . ( I u n j o j b i j aše kasn i j e dječačka pučka škola.)Na večer 5. prosinca 1768. zacrvenilo se nebo nad Likom tako, da su se jedva vidjele zvijezde, premda je bilo posve vedro. Ovaj žar na nebeskomsvodu potrajao je čitav sat. Narod nije sebi znao protumačiti taj prirodanpojav.Mjesto modre boje dobiše vojnici ličke pukovnije g. 1771. odijelo bijelebo je s l j ub i čas t im opš i vom i po rubom. Časn i c i su na b i j e l im h lačama i p r s l uc ima ima l i z l a tne t kan i ce , a na šeš i r ima z l a tne po r t e . (Ove po r te ostadoše do 1. siječnja 1785., kada su dokinute i časničke tkanice takozvane »Feldbinden«.) Naredne godine 1772. odredila je vojna uprava, dakrajiški časnici moraju prigodom ženidbe položiti jamčevinu (kauciju). Svedo g. 1773. mogla je vlada na Krajini časnicima za novac prodavati službe.Pos l j edn j i k ra j i š k i časn i c i , ko j i su do svo j i h s l užba doš l i pu tem ovakv ih u g o v o r a , i s t u p i š e i z v o j s k e g . 1 7 7 3 . , k a d a j e k o n a č n o o b u s t a v l j e n o kupovanje časničkih mjesta.Nekada se u Lici slobodno obavljala dioba po krajiškim kućama. Kako sumnog i L i čan i ima l i po v i še s i nova , a ov i r azd i j e l i še među sebe očev inu , opazila je vojna uprava, da seljaci imaju sve manje zemlje za obrađivanje.Za to j e g . 1774 . i zaš la zab rana da l j n j i h d i oba , t e odsada mora ju L i čan i živjeti u zadrugama svojim.M le tačk i podan i c i i z Da lmac i j e ob i čavahu svo ju s toku u l j e t no doba t j e r a t i n a p a š u p o g o r i Č e m e r n i c i i u P u s t o m p o l j u . T o s u v a z d a k r i v o gledali Ličani, koji napokon izradiše, da je vojna uprava ovu pašu g. 1774.razdijelila među krajišnike. Granica između Like i Dalmacije nije bila točnoodređena niti na drugim stranama Velebita, uslijed čega je često dolazilodo svađa. Iz takve svađe porodila se u studenome g. 1774. u Trstenici i ljuta borba, te je više ljudi izginulo ili dopanulo rana.Car Josip II. došao je 8. svibnja 1775. prvi put u Liku. Njegova se pratnjačudila, što još 11. svibnja nije u poljima bilo ništa zelena. Car je odredio, da

23

katolički Ličani odsada ne trebaju davati lukno (bir) svojim svećenicima, koji će zato dobivati plaću od vojne uprave. Tom prigodom dade car međuLičane podijeliti također crkvene zemlje.Da se jednom između Ličana i Dalmatinaca obustave svađe radi međena Velebitu, povukla je g. 1777. mješovita komisija (austrijsko-mletačka)stalnu granicu po najvišim vrhuncima Velebita. Tom prigodom dobila jel i č ka pukovn i j a de f i n i t i vno Ja lukovac , Duš i ce , L i b i nce i Dubok i do l pod  Tremsinom.Vojna je uprava g. 1783. u Lici ukinula daću, koja je na lov i ribolov bilaudarena g. 1764. Teča jem g . 1782 . p ro laz i l o j e k roz L i ku 22 .000 Da lma t i naca , ko j i su ostavili stari svoj zavičaj, da se nastane u plodnijim krajevima, napose uSlavoniji, Srijemu i u Banatu. Ovu je akciju vodio pop Vinko Čubelić, komu je pomagao vikar Grujo Prpić. Radi toga je Čubelića ljuto zamrzila Mletačkarepublika, kojoj je tada jošte pripadala Dalmacija. Mlečani su Čubelića i Prpića na granici uhvatili te ih kao snubioce ljudi okovali u lance i odveli uZadar. Lički major Antun barun Knežević htjede svakako Čubelića i Prpićaspas i t i . Za to j e u s tudenome g . 1782 . po noć i k renuo p rema m le tačko j tvrđi Kninu s namjerom, da zarobi nekoliko odličnih mletačkih podanika,koje bi onda na slobodu pustio u zamjenu za Čubelića i Prpića. Ipak se ovoKneževićevo poduzeće izjalovilo, jer su lički vojnici za tamne noći zalutali.Međutim se za Čubelića i Prpića zauzeo car i kralj Josip II., koji je u Mlecimap reko svoga pos lan i š t va i z rad io n j i hovo os lobođen je . Čube l i ć pos tade župnikom u Gračacu, a dobio je i naslov »začasni kanonik«. Još mu je kraljpodijelio i osobni doplatak od 300 forinti na godinu, što će uživati do svojesmrti.U Lici je narod počeo ubijati vrapce kao štetne ptice. Uslijed toga veomase umnožiše kukci i bube na štetu voća i svih plodina. Kad je g. 1786. uLiku po drugi put došao car i kralj Josip II., zabrani on ubijati vrapce, jer ovičine narodu koristi, tamaneći daleko škodljivije bube.K o n c e m l i s t o p a d a g . 1 7 8 6 . u m a n j e n j e b r o j k o n j a n i k a u k r a j i š k i m p u k o v n i j a m a . T a k o j e u L i c i o s t a v l j e n o s a m o 4 0 k o n j a n i k a , a i o v i ć e već inom s luž i t i kao l i s t onoše za raznašan je s l užben ih p i sama . Časn i c i dobiše prsluke i hlače modre boje mjesto dotadašnje poput višnje crvene boje.General De Vins uveo je 1. Siječnj pa 1787. u Krajini t. zv. kantonalni sustav. Odsada će svaka pukovnija imati 12 mjesto dotadašnjih 16 satnija. Tako su u l i č ko j pukovn i j i uk i nu te sa tn i j e u Kan i ž i , P loč i , Mek in ja ru i u R a d u č u . S v a k a j e s a t n i j a d o b i l a p o j e d n o g a k a n t o n a l n o g a č a s n i k a s m jesečn im doda tkom za uzd ržavan je kon ja . Po t ome sus tavu p res tade potpora, koju su lički vojnici, kada služe, dobivali počevši od g. 1765. (Tobijaše 1 forint, što ga je vojnik godimice dobivao za odijelo, te kablić soli, š t o j e o d e r a r a k u p o v a o z a 2 1 k r a j c a r . ) N o z a t o ć e v o j n i c i , k o j i s l u ž e , dobivati godimice po 12 forinti pod imenom »Constitutivurn«, a povrh toga  j e d a n p a r c i p e l a . I s t i m j e s u s t a v o m u v e d e n a g . 1 7 8 7 . u K r a j i n i t . z v . zemljišna daća. Lička je pukovnija u siječnju g. 1788. dobila novo bijeloodijelo i nove »Koniševe puške«.24    J o š g . 1 7 8 1 . p o p l a v i l o j e s v o j u o k o l i c u u L i c i j e z e r o H r ž i ć , k o j e n i j e presušilo 7 godina. Tekar g. 1787. presahnulo je jezero Hržić, gdje je ondanarod pohvatao mnogo ribe zvane »pijori« (Grundel). Na bivšem tlu toga  jezera počnu Ličani orati i sijati, pa je to zemljište bilo 20 godina po redu veoma plodno.V r l o b l aga b i j aše z ima od g . 1789 . na g . 1790 . , kada u L i c i n i j e pa lo gotovo ništa snijega.Prigodom rata s Francezima zamoliše Ličani strijelci, da se ukine daćana opć insku pašu , ko ja j e uvedena g . 1787 . K ra l j se t o j mo lb i odazvao godine 1793.Car i kralj Josip II. navijestio je Turskoj 9. veljače 1788. rat.

Odmah suk r a j i š k e č e t e p o n o ć i p r e š l e t a d a š n j u t u r s k u m e đ u n a v r h u n c u l i č k e P l j eš i v i ce . I s t odobno se u L i c i sab i rahu »Crnoa l j c i « . To b i j ahu 4 sa tn i j e starijih ljudi (»brkajlije«), koji nijesu imali vojničku uniformu, već bijahuobučeni u domaće crno sukno. Prvi sukob nastade na Uncu mjeseca ožujkag. 1788. Tamo se junaštvom svojim odlikovao stražmeštar Ivica Kovačević.U t o j bo rb i pade beg Radas l i ć i z G lamoča . Jednako j e kod se la Oč ig r i j e i znad Bman ja pog inuo beg Žambegov i ć . L i čan ima se na ime p r i d ruž i še mnogi uskoci iz Bosne, koji su uoči rata s obiteljima svojim pribjegli u Liku.U b o r b i s T u r c i m a z a d o b i o j e l i č k i b a r j a k t a r P i l e D o š e n 4 r a n e . R a t s e n a s t a v i o i n a r e d n i h g o d i n a s t e š k i m ž r t v a m a . K o d B o b a r e j e s a m a divoselska satnija izgubila 106 mrtvih junaka 22. svibnja 1789. Turci su 27.sv ibn ja 1789 . v i še pu ta bez usp jeha j u r i ša l i na l i č k i šanac (opkop ) kodDobroga se la , gd je pade i t u r sk i vođa : paša Žu te l i ca . Teča jem m jeseca s v i b n j a g . 1 7 8 9 . p o g i b e u b o r b a m a s T u r c i m a 3 0 0 L i č a n a i 1 3 l i č k i h časnika, među ovima također: satnik Filip Knežević, natporučnik Butorac,zastavnik Dane Rađošević, pa i stari 77-godišnji satnik Zekan Tomljenovićiz Smiljana. (Ovaj se Tomljenović još g. 1739. — dakle prije 60 godina —odlikovao u ratu s Turcima.)Lička se pukovnija morala pred Turcima 28. svibnja 1789. povući prekotadašn je g ran i ce na p rev i j i kod Maz ina . Tu rc i po ju r i še za L i čan ima , a l i d o p r i j e š e s a m o d o L u m b a r d e n i k a , j e r j e L i č a n i m a p o m o g l a č e t a d o b r o v o l j a c a , k o j u j e u s t r o j i o t a d a š n j i p o t p u k o v n i k F i l i p V u k a s o v i ć . (Vukasović je malo prije toga — još kao major — s četom od 100 po izborLičana sudjelovao na vojni u Crnoj Gori. On je prvi od svih časnika dobiovojnički red Marije Terezije.)  T u r c i i A r n a u t i u d a r i š e 1 1 . s t u d e n o g a 1 7 8 9 . n a P r i b o j . O n d j e i h j e dočekala otočka pukovnija, kojoj bijahu pridijeljene i 4 ličke satnije. Otočkipukovnik Kulnek potuče Turke i postade generalom. Car je g. 1789. uveo»kolajne za hrabrost«. Ove su kolajne u ličkoj pukovniji prvi dobili: PešoKrpan, Marko Stošić i Belko Utvić. Teča jem ra ta s Tu rc ima zna tno j e u L i c i po ras tao b ro j b j egunaca i z Bosne. Pošto za njih nije bilo više dosta mjesta u Lici, otpremila je krajiškauprava u studenome g. 1789. mnoge bjegunce u slavonsku i varaždinskuKrajinu. Oni bjegunci, koji preko zime ostadoše u Lici, dobivahu iz državneb laga jne u ime p r i pomoć i po 2 k ra j ca ra na dan za svaku g lavu . S ov im n o v c e m p r e h r a n i š e s e j a d n i b j e g u n c i , j e r j e t a d a g o t o v n o v a c m n o g o vrijedio.25  Ličani su g. 1790. stajali utaboreni na turskoj međi kod Mazinske previ jei u Popinskom klancu. Mjeseca svibnja provališe u Bosnu, gdje su pohvatalimnogo stoke kod Petrovca i na Bilajskome polju. U rujnu g. 1790. dođe s  Turcima do primirja, a u kolovozu g. 1791. bude sklopljen i pravi mir. Tekarse sada v ra te L i čan i svo j im kućama . Među os ta l ima s re tno dođe kuć i u Divoselo također Lazo Jerković, koji je u istoj ličkoj pukovniji služio zajednosa svojim sinom Gajom i s unukom Stevanom.Mirom u Svištovu g. 1791. dobila je lička pukovnija od turske Bosne 7č e t v o r n i h m i l j a z e m l j i š t a n a r i j e c i U n i . L i č a n i s u g . 1 7 9 3 . k o r d u n s k e čardake (stražarnice) na bivšoj staroj međi natovarili na kola, te ih pod  jakom vojničkom pratnjom odvezli na novu među prema Turskoj. Na tomn o v o m k o r - d u n u p o č e l i s u L i č a n i o d m a h u r e đ i v a t i s t r a ž e . I p a k j e označ i van je p rave g ran i ce dov ršeno t eka r 23 . p ros inca 1795 . , kada j emješovito povjerenstvo odredilo tursku granicu kod t. zv. Tromeđe, gdje seaustrijska Lika sastala s turskom Bosnom i s mletačkom Dalmacijom. Ličkojpukovniji pripadoše sela: Lapac, Boričevac, Dobroselo, Doljane, Kupirovo,O s r e d c i , S r b , S u v a j a i T i š k o v a c . U o v i m s e l i m a n a s t a n i š e s e m n o g i bosanski bjegunci, koji su prošlih godina boravili u Hrvatskoj, a u Lapac iBoričevac također Hrvati iz Lovinca.U L i c i j e g . 1 8 0 0 . p r o v e d e n t . z v . » K o l o r e d o v k r a j i š k i s u s t a v « . T o m prigodom budu ukinute satnije u Smiljanu i u Jošanima, a osnovane satnijeu Srbu i u

Dobrom selu. Krajišnici moraju plaćati za svaku ral (jutro) svojezemlje po 24 novčića u ime poreza. Dotle su carsku tlaku (rabotu) davalesamo žene i oni muškarci, koji ne bijahu vojnici. Isto tako davala se tlakaod t eg leće marve . Sada j e pak t l aka p renesena na zem l j i š t a m jes to na o s o b e . O d s v a k o g j u t r a s v o j e z e m l j e m o r a L i č a n i n u i m e c a r s k e t l a k e davati radnika {težaka), koji će 1 dan besplatno raditi (rabotati) na cesti,na kopanju kanala, odnosno pri zidanju kakvoga mosta ili državne zgrade.U z t o m o r a z a s v a k e 2 r a l i s v o j e z e m l j e p o 1 d a n r a b o t a t i s a s v o j o m teglećom marvom, privažavajući za državnu potrebu drva, kamen ili drugurobu. Krajišnici moraju časnicima prodavati sijeno za njihove konje. U imeodštete dobivat će po 2 novčića za 1 obrok sijena. Do g. 1800. dobivahu Ličani 1 kabao soli za 54 i po novčića. Od sada pak moraju za 1 kabao solip l aća t i po 3 f o r i n ta . Na j v i še j e L i čane muč i l o p revažan je ca rske robe i z  Jezerana u Senj. Da ne moraju vlastite konje i tegleću marvu iz Like voditiu v r l o u d a l j e n e J e z e r a n e , p a s o n a k o i z m o r e n i m k o n j i m a i v o l o v i m a prevažati robu preko Vratnika u Senj, običavahu se Ličani otkupiti od overabo te . M jes to L i čana obav l j ahu onda ova j p r i j evoz Ogu l i nc i i K ran j c i , kojima su Ličani u ime otkupa za g. 1798.—1801. morali platiti preko pomilijuna forinti.Baruni Kneževići imali su nekada u Gračacu oveće imanje (500 jutarazemlje i brojne zgrade). Krajiška je uprava još od vremena Marije Terezijenas to ja l a , da od ob i t e l j i Knežev i ć o t kup i ovo iman je , pa da ga pod i j e l imeđu K ra j i šn i ke , ko j i oskud i j evahu zem l j om. To j e p rovedeno t eka r g .1802 . , kada su ba run i Knežev i ć i ods tup i l i s vo je iman je u Gračacu , a uzam jenu dob i l i nekadašn je pav l i nsko dob ro Sv . He lena kod Čakovca u M e đ i m u r j u . O n a m o s e i z G r a č a c a p r e s e l i o b a r u n A n t e K n e ž e v i ć u studenome g. 1802.26  Mnogi su Ličani običavali nositi duge vlasi (perčine). Krajiška je upravag. 1805. odredila, da se vojnicima iz Like moraju šišati kose, što je onda općenito prevladalo kao moda kod svih Ličana. Iste g. 1805. podijeljene sukrajiške pukovnije na bataljune. Svaki je bataljun dobio po 4 satnije, te jev j ežbao sam za sebe . Tada su l i č k i vo jn i c i dob i l i b i j e l e r emene , dok su prijašnje bijele kore na bajunetama zamijenjene crnima.Lika je g. 1806. imala obilnu žetvu. Jesen ostade bez snijega. Zimi je prvisn i j eg u L i c i pao t eka r 19 . s i j ečn ja 1807 . , pa i onda samo po s redn j im i nižim planinama, dok su najviši gorski vrhunci ostali bez snijega tečajemc i j e l e z i m e . K r a j i š k a u p r a v a d a d e L i č a n i m a g . 1 8 0 7 . o d u z e t i k o p l j a i streljačke dvocijevke. Mjesto toga dobiše vojnici žuto okovane puške, astrijelcima razdijeliše jednocijevke.U Lici je g. 1808. uveden novi krajiški temeljni zakon. Zemljišna je daćanešto smanjena, a plaćala se prema razredu zemljišta. Ukinuta je dužnost,da Ličani dobavljaju obroke sijena za svoje časnike. Krajiški upravni časnicidob i še veće p laće , nego l i su ima l i vo jn i čk i časn i c i , od ko j i h su odsada posve odijeljeni. Zemlje u Lici postadoše pravom svojinom Krajišnika, alis v a k a k u ć a m o r a i m a t i s t a n o v i t i b r o j j u t a r a » k o r e n i t e z e m l j e « (Stammgründe), koju ne smije prodavati niti dijeliti. Onaj Ličanin, koji jepostao časnikom, nema više nasljednoga prava na očinsku zemlju.Nagovo ren i od F ranceza p rova l i še bosansk i Tu rc i 10 . sv i bn ja 1809 .p reko Une t e spa l i še sva se la , ko ja su mora l i ods tup i t i g . 1791 . , samopoš ted i še Kup i rovo i T i škovac . F rancez i i z Da lmac i j e — pod vods t vom maršala Marmonta — prodriješe u Liku, gdje se 21. svibnja 1809. bio ljutiboj kod Bilaja. Ličani i Ogulinci suzdržavahu Franceze dotle, dok nije stiglacarska zapovijed, da se povuku prema Modrušu. To je učinjeno zato, da sezaštiti Karlovac, komu je zaprijetila pogibelj od franceske vojske iz Italije.  Time je u Lici odahnuo maršal Marmont, komu je već ponestalo municije ihrane za vojsku. Marmont uredi u Lici privremenu francesku vladu i ostaviondje brojne svoje ranjenike, te se preko Otočca, Brloga i Senja provere dove l i ke f r anceske vo j ske , s ko jom j e p r i nc Eugen Beauha rna i s zapos jeo K r a n j s k u i p r e k o Š t a j e r s k e h r l i o

p r e m a B e č u u p o m o ć N a p o l e o n u Bonapa r tu . Među t im se L i čan i i z Mod ruša v ra t i še u L i ku , gd je uk inuše francesku privremenu vladu i zarobiše sve Franceze. Ličani sastaviše četu,s ko jom 3 . l i pn ja 1809 . gene ra l Pe ta r ba run Knežev i ć k rene u t ada već francesku Dalmaciju. Tu su Ličani 21. srpnja 1809. zauzeli Šibenik, a zatimopkolili Trogir i Split, te udarili tabor u Crnom povrh Zadra.Iza pobjede kod Wagrama (6. srpnja 1809.) prisili Napoleon austrijskogaca ra F ran ju I . dne 14 . l i s t opada 1809 . na t . z v . Bečk i m i r , ko j im j e ca r i zgub io i j užnu H rva t sku . Po t ome m i ru zapade Napo leona i 6 k ra j i š k i h pukovnija, poimence: Učka, otočka, ogulinska, slunjska i 2 banske (glinskai petrinjska). Tako su i Ličani morali 26. studenoga 1809. priseći vjernostNapoleonu Bonaparti, kao novomu vladaru svomu. Ipak su mnogi časnicilički prije toga otišli u Austriju.Maršal Marmont počne 1. siječnja 1810. iz Karlovca uređivati 6 ilirskihkrajiških pukovnija. Vojnici dobiše modro odijelo sa crvenim zavratnikom.Z a p o v j e d n i k o m l i č k e p u k o v n i j e p o s t a d e p u k o v n i k Š l j i v a r i ć . O n d a d e početkom svibnja g. 1810. istjerati bosanske Turke iz područja rijeke Une,27  gdje su Turci prije godinu dana spalili sve crkve i časničke stanove. Turcibudu 5. svibnja 1810. protjerani iz Vaganca, a 7. svibnja zapališe Ličani grad Bihać, da se osvete Turcima.Mjeseca lipnja g. 1810. došlo je u Liku nekoliko franceskih podčasnika,koji počeše Ličane vježbati »francesku mustru«. Svi časnici, koji naučiše tefranceske vježbe, budu promaknuti u viši čin po maršalu Marmontu, koji je1 . r u j na 1810 . počeo pu tova t i po L i c i . U ko lovozu g . 1810 . pos lano j e i z Like 20 dječaka u franceske škole u Chalons i u La Fleche.Ličani se g. 1811. uvelike začudiše, kad su opazili, da rijeka Lika tečeuzvodu mjesto nizvodu. Voda je podigla i Binaićev mlin, te ga je uzvoduponijela do blizu »budačkoga mosta«, gdje ga je ostavila. Uzrokom togadogađa ja b i j aše p ro lom ob laka u Paza r i š t u . Tamo j e na ime pa la t o l i ka količina vode, da je naglo nabujao potok Otešica. Jedan dio vode iz Otešicepotekao je prema Kosinju, a drugi dio zađe u rijeku Liku. Tu je voda udarilateći natrag prema selu Budaku, jer usko i visoko korito Like nije moglo brzoprogutati silnu količinu bujice.Na jesen g. 1811. vidjela se na nebu velika zvijezda repatica. Ličani suodmah nagov i j es t i l i , da će nasko ro doć i do s t r ašnoga ra ta . I za i s t a j eNapo leon Bonapa r te g . 1812 . poveo ve l i ku vo jnu na Rus i j u . U n jegovo j vojsci, koja je brojila po milijuna ljudi, nalazila se i lička pukovnija. Ova jeg. 1812. iz Tridenta u Tirolu pošla najprije u Veronu, gdje je dobila novu»strijeljačku monduru« zelene boje sa crvenim zavratnicima. Iz Italije pođelička pukovnija preko Bavarske, Saske i Pruske u Poljsku, odakle je u lipnjug . 1812 . p reš la p reko r i j eke N jemena u Rus i j u . L i čan i sud je l ovahu 26 . s rpn ja 1812 . u bo ju kod V i t ebska , 7 . r u j na kod Moza i ska , 14 . r u j na kod zauzeća grada. Moskve i 24. rujna kod Malog Jaroslava. U potonjem bojupog iboše : l i č k i gene ra l De l suns , ma jo r Marko K l i s ka i po ručn i k Marko Rukavina iz Pazarišta. U Rusiji je g. 1812. ostavilo svoje kosti preko 900 Ličana, koji većinom poginuše od gladi, zime i putnoga napora.L i k a s e g . 1 8 1 3 . o t r g l a o d N a p o l e o n a , a L i č a n i o t j e r a š e m a l o b r o j n e č inovn i ke i časn i ke f r anceske , t e se v ra t i še aus t r i j s kom ca ru F ran j i I . Pukovnikom ličkim postade g. 1813. bivši potpukovnik Widmayer, koga jeg. 1824. naslijedio pukovnik Babogredac, g. 1832. pukovnik Mijo Zajiček,g. 1836. pukovnik Josip Kubiho, g. 1838. pukovnik Kuzma pl. Todorović, g.1846 . pukovn i k Re inbach , g . 1849 . pukovn i k Bude p l . Bud i sav l j ev i ć , g . 1851. pukovnik Ivan Peck, g. 1859. pukovnik Adolf pl. Bermann, g. 1865.p u k o v n i k P e t a r p l . S i m i ć , a g . 1 8 6 9 . p u k o v n i k Č i k o š . K a d j e g . 1 8 7 3 . razvojačena vojna Krajina, utemeljena je regularna c. kr. pukovnija broj 79,koja će vojnike dobivati iz područja bivše ličke, otočke i ogulinske krajiškepukovn i j e . Zapov jedn i kom ove t . z v . »Je lač i ćeve pukovn i j e« pos tade g . 1873. posljednji lički pukovnik Čikoš, koji je g. 1877. promaknut na

častgenerala.8. BIVŠA LIČKA KRAJIŠKA PUKOVNIJAOva j e pukovn i j a dob i l a svo je ime po r i j ec i L i c i , a zap rema la j e samo   j u ž n i d i o d u g o d o l i n e l i č k e , t e v e ć i d i o n e k a d a š n j e K r b a v e . C i j e l a j e pukovnija imala površinu od 46 četvornih milja. Na tome je području bilo 128

t rgov i š te (Gosp i ć ) , 138 se la i 46 zase laka s j edn im kaš te lom i sa 6990 kuća. Prigodom popisa žiteljstva g. 1857. brojila je lička krajiška pukovnija78 .223 ž i t e l j a , od t oga 50 .274 g rčko - i s t očne , a 27 .949 r imoka to l i č ke vjeroispovijesti. Ovamo nije uračunat grad Karlobag, koji bijaše »slobodnavojnička općina«, premda se nalazio u opsegu ličke pukovnije.Poput ostalih krajiških pukovnija dijelila se i lička pukovnija teritorijalnona 12 satnija, koje su bile upravne, sudbene i vojničke jedinice. Sjedištakrajiških satnija bijahu u selima: Bruvno, Dobroselo, Gračac, Kaniža, Kula,Lovinac, Medak, Mekinjar, Srb, Smiljan, Udbina i Zrmanja.Na pod ruč ju l i č ke k ra j i š ke pukovn i j e na laz i l o se 18 ško la g . 1866 . Od toga bijaše 1 niža realka (u Gospiću), po 1 glavna muška i ženska škola (uGospiću), te 6 državnih trivijalka i 9 pučkih škola. Samo na jednoj pučkoj školi obučavalo se na hrvatskom jeziku; u svih ostalih 8 pučkih škola bio jenastavni jezik njemački.Lička je pukovnija g. 1866. imala 9 poštanskih ureda, i to u mjestima:Gosp i ć , G račac , Ma l i Ha lan , Ka r l obag , Don j i Lapac , Medak , Sve t i Rok , Udbina i Zrmanja. Sjedište pukovnije bijaše u Gospiću. Za grčko - istočnežitelje bile su 32 parohije, a za rimokatolike 22 župe.Narod se u ličkoj pukovniji mnogo bavio stočarstvom. Prigodom popisastoke godine 1857. nabrojilo se u toj pukovniji 135.590 glava stoke. Odtoga su bile 67.144 ovce, 29.248 koza, 28.834 goveda, 5.379 svinja, 4.950konja, 14 magaraca i 1 mazga.UBruvnuje bilo sjedište četvrte krajiške satnije, koja se do godine 1861.zvala »Sveti Petar«, a koju su činila sela: Bruvno, Deripgaj, Mazin, Omšica,Potkremen, Podrešnik, Rudopolje i Tomingaj. Cijela je četvrta satnija brojila5475 ž i t e l j a , ko j i s t anovahu u 488 kuća . Po v j e ro i spov i j es t i b i j aše 5150 grčko-istočnih, a samo 325 rimokatolika. Na području ove satnije bijahu 3parohije (Gračac gornji, Mazin i Vodena glava), 1 župa (u Rudopolju) i 1pučka škola (u Bruvnu).Dobroselob i j aše s j ed i š te t r eće k ra j i š ke sa tn i j e , ko jo j p r i padahu se la : Boričevac, Dnopolje, Dobroselo, Doljani, Oraovac, te Gornji i Donji Lapac. C i j e l a j e sa tn i j a b ro j i l a 496 kuća , u ko j ima j e s tanova lo 6727 ž i t e l j a , od t o g a 5 6 4 6 g r č k o - i s t o č n e , a 1 0 8 1 r i m o k a t o l i č k e v j e r o i s p o v i j e s t i . N a p o d r u č j u o v e s a t n i j e p o s t o j a h u 3 p a r o h i j e ( D o b r o s e l o , D o l j a n i i D o n i i Lapac), 1 župa (u Boričevcu) i 1 škola (u Donjem Lapcu).UGračacuje bilo zapovjedništvo sedme krajiške satnije, koju su činilasela: Grab, Gračac, Kiani, Štikada i Tomingaj. Cijela je satnija imala 507kuća, u kojima je stanovao 5591

žitelj, od toga 4171 grčko-istočne, a 1420r i m o k a t o l i č k e v j e r o i s p o v i j e s t i . N a p o d r u č j u s e d m e k r a j i š k e s a t n i j e postojahu: 1 parohija, 1 župa i 1 škola, sve troje u selu Gračac.UKanižik o d G o s p i ć a b i j a š e s j e d i š t e d e s e t e k r a j i š k e s a t n i j e , k o j o j p r i padahu m jes ta : B i l a j , Č i t l uk , D i vose lo , Gosp i ć , L i pe , Nov i , Novose lo , Oštri, Kaniža, Priko, Ribnik i Žabica. Cijela je satnija brojila 6746 žitelja, kojistanovahu u 723 kuće (1 kaštel ili tvrđica). Po vjeroispovijesti bijaše 4487rimokatolika i 2259 grčko-istočnjaka. Na području desete krajiške satnijep o s t o j a h u 4 ž u p e ( B i l a j , G o s p i ć , N o v i i R i b n i k ) , 2 p a r o h i j e ( D i v o s e l o i Gospić) i 3 škole, sve tri u Gospiću (mala realka, te muška i ženska glavnaučiona).29  Široka kulabijaše sjedište dvanaeste krajiške satnije, koju su činila sela:Barlete, Budak, Kulica, Kuzmanovača, Podovi, Maloselo, Mušaluk, Osik,Os t r v i ca , Po l j e kod ga ja , Š i r oka Ku la , Vukova i Vukš i ć . C i j e l a j e sa tn i j a ima la 232 kuće , u ko j ima s tanovahu 5664 ž i t e l j a , od t oga 2874 g rčko - i s t očne , a 2790 r imoka to l i č ke v j e ro i spov i j es t i . Na pod ruč ju dvanaes te krajiške satnije postojahu 2 parohije (Ostrvica i Široka kula), 2 župe (Osik iŠiroka Kula), te 1 pučka škola (u Širokoj Kuli).ULovincuje bilo zapovjedništvo desete satnije, koja se do godine 1861.zva la »Sve t i M ihov i l « , kako se nekada zva lo i se lo Lov inac po žup i sv . Mihovila. Devetoj krajiškoj satniji pripadahu sela: Brničevo, Gudara, MaliHalan, Hruškova plana, Kik, Lipač, Lociće, Lovinac, Matijevići, Mitetić varoš,Peršić, Poljana, Razbojine, Ričice, Sveti Rok, Cerje, Ploča, Smokrić, Vagan iVranik. Cijela je satnija brojila 8719 žitelja, koji stanovahu u 858 kuća. Povjeroispovijesti bijahu 7092 rimokatolika, a 1627 grčko-istočna žitelja. Napodručju desete krajiške satnije postojahu 3 župe (Lovinac, Ričice i Sveti Rok), 2 parohije (Kik i Ploča), te 1 škola (u Lovincu).SeloMedak b i j aše s j ed i š te deve te sa tn i j e , ko ju su č i n i l a se la : B rez i k , Drenovac, Kruškovac, Kuklić, Medak, Mogorić, Pavlovac, Počitelj, Raduč,Vrebac i Zavođe. Cijela je satnija imala 739 kuća, u kojima stanovahu 8022ž i t e l j a , o d t o g a 8 0 0 4 g r č k o - i s t o č n e , a s a m o 1 8 r i m o k a t o l i č k e vjeroispovijesti. Na području devete krajiške satnije postojalo je 5 parohija(Medak, Mogorić, Počitelj, Raduč i Vrebac) i 1 škola (u Metku).UMekinjaruje isprvice bilo zapovjedništvo šeste krajiške satnije, kojoj p r i padahu se la : B reš tane , Jagodn je , Mek in ja r , P i šać , Pod lapač , S redn jago ra , Sv račkovo se lo i To l i ć . S jed i š te sa tn i j e p rem ješ teno j e kasn i j e i zMekinjara u Podlapač. Cijela je satnija brojila 5098 žitelja, koji stanovahu u4 6 1 k u ć i . P o v j e r o i s p o v i j e s t i b i j a h u 3 2 9 2 g r č k o -i s t o č n a i 1 8 0 6 r i m o k a t o l i č k i h ž i t e l j a . N a p o d r u č j u š e s t e k r a j i š k e s a t n i j e p o s t o j a h u 2 parohije (Mekinjar i Podlapač u Svračkovom selu), 1 župa (Podlapač) i 1pučka škola (u Podlapaču).SeloSrbb i j a š e s j e d i š t e d r u g e k r a j i š k e s a t n i j e , k o j u s u č i n i l a s e l a : B ro tn ja , Dabašn i ca , D renovac , Dugo po l j e , Ka ld rma , Kup i rovo , Ne teka , Osretke, Srb, Suvaja, Tiskovac, Vagan i Zaklopac. Cijela je satnija imala420 kuća, u kojima je stanovao 5281 žitelj, od toga 5216 grčko-istočne, a6 5 r i m o k a t o l i č k e v j e r o i s p o v i j e s t i . N a p o d r u č j u d r u g e k r a j i š k e s a t n i j e postojahu 4 parohije (Kupirovo u Srbu, Osretke, Srb i Suvaja), te 1 pučkaškola (u Srbu).USmiljanu

j e b i l o zapov jedn i š t vo j edanaes te k ra j i š ke sa tn i j e , ko jo j p r i padahu se la : Bač inac , Bogdan i ć , Debe lo B rdo , Ko lakov i ca , M i l j ača , O b l a j a c , R a s o v a č a , R a s t o k a , S e l i š t e , V a g a n a c , V e d r o p o l j e , B r u š a n e , Rizvanuša, Bužim, Čačić draga, Dugo polje, Kosa, Miškulinov krč, Pavičićse lo , Cesa r i ca , Bašk ipo ra t , B l i zanc i , C i l ov i no , Pe jakuša , P l i t ka d raga ,Podove , Ze lenkova d raga , Žu ta l okva , Bo jna d raga , S tan i š te , V idovac ,Lukovo , K ioč , Po rob l j en i k ( ve l i k i i ma l i ) , Ras tovac , Se l i ne , Sušn jevac ,  Tamnička, Teplik, Trstenica, Zugarje, Oštarija, Dabar (crni i ravan), Došen-Raba r , Kon j sko , Kuć i š te , Leden i k , T rnovac , B r i ž i k , Debe lo b rdo , Guš te ,  Jadovno, Murajnovica, Novoselo, Podoštru, Klisa, Ljutača i Potkemanuša.C i j e l a j e s a t n i j a b r o j i l a 2 4 s e l a i 4 0 z a s e l a k a s 8 4 8 k u ć a , u k o j i m a j e30  stanovalo 8309 žitelja, od toga 6879 rimokatoličke, a 1430 grčko-istočnevjeroispovijesti. Na području jedanaeste krajiške satnije postojalo je 7 župa(Bru-šane, Bužim, Cesarica, Lukovo, Oštarija, Smiljan i Trnovac), 1 parohija(u Smiljanu) i 2 pučke škole (u Smiljanu i Trnovcu).Udbinab i j a š e s j e d i š t e p e t e k r a j i š k e s a t n i j e , k o j o j p r i p a d a h u s e l a : Bukovac, Mutilić, Rebić, Udbina, Visuć, Čojluk, Jošane, Komić, Kurjak, Ondići Poljice. Cijela je satnija brojila 581 kuću, u kojoj je stanovao 7961 žitelj, od t oga 6070 g rčko - i s t očne , a 1891 r imoka to l i č ke v j e ro i spov i j es t i . Na području pete krajiške satnije postojanu 4 parohije (Jošane, Komić, Mutilić iVisuć), 1 župa (Udbina) i 1 škola (Udbina).U Zrmanjije bilo zapovjedništvo prve krajiške satnije, koju su činila sela:Prljevo, Velika Popina, Mala Popina, Pribudić, Rastićevo, Žuino polje, Kom,Kusac, Mračaj, Palanka, Ruište i Vrelo. Cijela je satnija imala 4630 žitelja,koji stanovahu u 337 kuća. Po vjeroispovijesti bijaše 4335 grčko-istočnih i95 r imoka to l i č k i h ž i t e l j a , Na pod ruč ju p r ve k ra j i š ke sa tn i j e pos to jahu 2 parohije (Zrmanja i Velika Popina), 1 župa (Palanka) i 1 škola (u Zrmanji).Lička krajiška pukovnija prestade postojati 1. listopada 1873. Tada jeVojna Krajina razvojačena. Bivši lički »graničari« uvršteni su u redovitupješačku pukovniju, koja je postojala do konca godine 1918. Teritorij ličkep u k o v n i j e s j e d i n j e n j e s g r a đ a n s k o m ( b a n s k o m ) H r v a t s k o m i s t o m 1 . kolovoza 1881. U međuvremenu (god. 1873. do 1881.) upravljalo je Likomi Krbavom zagrebačko glavno (zborno) zapovjedništvo, kod kojega bijašeuređena posebna vlada za teritorij bivše Vojne Krajine. U Gospiću je tada pos to ja l o s j ed i š te up ravnog ok ruž ja ( župan i j e ) za c i j e l o pod ruč je l i č ke i otočke pukovnije.9. BIVŠA OTOČKA KRAJIŠKA PUKOVNIJAO v a j e p u k o v n i j a z a p r e m a l a c i j e l u d o l i n u r i j e k e G a c k e , z a t i m d i o P o d g o r j a , t e s j e v e r n e d i j e l o v e L i k e i K r b a v e . I m e s v o j e d o b i l a j e t a pukovnija po trgovištu Otočcu, gdje se nalazilo i zapovjedništvo otočke krajiške pukovnije. Teritorij otočke pukovnije zapremao je površinu od 49 četvornih milja.Na tome se području nalazio 1 grad (Senj), 1 trgovište (Otočac), 144 sela i116 zaselaka s 2 kaštela (tvrđice). Cijela je otočka pukovnija godine 1857.bez g rada Sen ja b ro j i l a 73 .008 ž i t e l j a , ko j i s t anovahu u 5781 kuć i . Po vjeroispovijesti bijaše 40.951 žitelj rimokatoličke, 32.056 grčko-istočne i 1luteranske crkve. Rimokatolici su na području ove pukovnije imali 29 župa,a grčko-istočni žitelji 17 parohija. Župe spadahu pod biskupiju u Senju, aparohije pod gornjokarlovačku eparhiju u Plaškom.O točka j e pukovn i j a god ine 1866 . ima la 25 ško la (bez ško la u g radu Senju). Od toga bijahu 2 škole (glavna muška i glavna ženska učiona) ut r gov i š tu O točcu . D ržava j e uzd ržava la 7 t r i v i j a l ka , a . opć ine 16 pučk ih š k o l a . N a 1 0 p u č k i h š k o l a b i j a š e n a s t a v n i j e z i k h r v a t s k i , a n a 6 š k o l a predavanu se svi predmeti s njemačkim jezikom.Na području otočke krajiške

pukovnije postojalo je godine 1866. samo 8poš tansk ih u reda , i t o u m jes t ima : Bun i ću , O točcu , Ko ren i c i , Pe ruš i ću , Petrovu selu, Senju, Vrhovinama i u Zavalju. Graničari »Otočani« bili su31  po l j od je l c i , i zuzev neš to ob r t n i ka i t r govaca . Uz ra ta r s t vo n jegovahu i stočarstvo. Prigodom popisa godine 1857. nabrojilo se na teritoriju otočkek ra j i š ke pukovn i j e 105 .298 g lava s toke . Od t oga b i j ahu 55 .223 ovce , 2 3 . 2 3 6 g o v e d a , 1 4 . 0 7 4 k o z e , 7 1 1 5 s v i n j a , 5 5 8 1 k o n j , 4 9 m a z g a i 2 0 magaraca.P o p u t o s t a l i h k r a j i š k i h p u k o v n i j a b i l a j e i o t o č k a p u k o v n i j a u t e r i t o r i j a l n o m p o g l e d u p o d i j e l j e n a n a 1 2 s a t n i j a . O v e b i j a h u n e s a m o vo jn i čke , već i up ravne i sudbene j ed in i ce . S jed i š ta spomenu t i h sa tn i j a bijahu u mjestima: Brlog, Bilopolje, Bunić, Korenica, Kosinj, Lešće, Otočac,Pazarište, Perušić, Škare, Sveti Juraj i Vrhovine.UBrloguje bilo zapovjedništvo 11. krajiške satnije, koju su činila sela: Biljevine, Brlog, Drenov klanac, Dubrava, Gušić Polje, Kompolje (katoličko ivlaško), Marašov Tuk, Melnice, Stubalj, Škamnica, Štacija i Vratnik. Cijela jesatnija brojila 4743 žitelja, koji stanovahu u 451 kući. Po vjeroispovijestib i j aše 2671 ž i t e l j r imoka to l i č ke , a 2072 ž i t e l j a g r čko - i s t očne c r kve . Napod ruč ju j edanaes te k ra j i š ke sa tn i j e pos to jahu 3 župe (B r l og , V ra tn i k i Katoličko Kompolje), 1 parohija (u Brlogu) i 2 škole (u Brlogu i u KatoličkomKompolju).SeloBilopoljebijaše sjedište pete krajiške satnije, kojoj pripadahu sela:Bilopolje, Debelo Brdo, Forgačić, Grabušić, Kruge, Međuražje, Melinovac,Nebljuje, Pećane, Skočaj i Zavalje (gornje i donje). Cijela je satnija imala479 kuća, u kojima je stanovalo 6270 žitelja, od toga 4960 grčko-istočne, a1310 r imoka to l i č ke v j e ro i spov i j es t i . Na pod ruč ju pe te k ra j i š ke sa tn i j e postojahu 3 parohije (Bilopolje, Debelo Brdo i Nebljuje), 1 župa (GornjeZavalje) i 3 škole (Bilopolje, Nebljuje i Gornje Zavalje). Sjedište satnije bilo je kasnije iz Bilopolja premješteno u Gornje Zavalje.UBunićuje bilo zapovjedništvo četvrte krajiške satnije, koju su činilasela: Bunić, Čanke, Krbavica, Kosa, Kozjan i Salamunuć. Cijela je satnijab ro j i l a 319 kuća , u ko j ima s tanovahu 4183 ž i t e l j a , od t oga 3155 g rčko - istočne, a 1028 rimokatoličke vjeroispovijesti. Na području četvrte krajiškesatnije postojahu 2 župe (Bunić i Čanke), 2 parohije (Bunić i Krbavica), te 1škola (u Buniću).Korenicab i j aše s j ed i š te šes te k ra j i š ke sa tn i j e , ko jo j p r i padahu se la :Ba l j evac , Kamen ica , Ko ren i ca , Pe t rovose lo , T rnovac , Ze l j ava , Jeze ra ,K rčev ine , P r i bo j , Rudanovac i V re lo . C i j e l a j e sa tn i j a ima la 597 kuća , uko j ima j e s tanova lo 8169 ž i t e l j a , od t oga 6362 g rčko - i s t očne , a 1807 rimokatoličke vjeroispovijesti. Na području šeste krajiške satnije postojahu3 parohije (od toga 2 u Korenici i 1 u Petrovu selu), 1 župa (u Korenici) i 2škole (u Korenici i u Petrovu selu).UGornjem Kosinjubijaše zapovjedništvo prve krajiške satnije, koju suč i n i l a s e l a : J a n j c e , K o s i n j ( g o r n j i i d o n j i ) , L i p o v o p o l j e , M l a k v a , O t o k , Rudinka, Selište, Vukelić selo, Krš, Razdolje, Ribnik, Srakljin, Sušanj i Vrelo.Cijela je satnija brojila 485 kuća, u kojima stanovahu 6174 žitelja, od toga3214 r imoka to l i č ke , a 2960 g rčko -i s t očne v j e ro i spov i j es t i . Na pod ruč ju prve krajiške satnije postojahu 2 župe (Gornji i Donji Kosinj), 1 parohija(Donji Kosinj) i 2 škole (u oba Kosinja).Lešćeu d o l i n i G a c k e b i j a š e s j e d i š t e d e v e t e k r a j i š k e s a t n i j e , k o j o j pripadahu sela: Alan, Dražica, Dubravčić selo, Jerbić selo, Lišina, Ravljane,32 

Sinac, Lešće, Čovići, Dujmović selo, Grič, Kolakove bare, Koren, Ladišićselo, Lug, Marković selo, Matašić selo, Orešković selo, Pavenka, Pećina,Rajanovo vrelo, Skela, Tupala i Vrelo. Cijela je satnija brojila 5549 žitelja, ko j i s t anovahu u 472 kuće . Sv i ž i t e l j i b i j ahu r imoka to l i c i os im 10 ž i t e l j a g r č k o -i s t o č n e v j e r o i s p o v i j e s t i . N a p o d r u č j u d e v e t e k r a j i š k e s a t n i j e pos to jahu 3 župe (Lešće , Rav l j ane i S inac ) i 2 pučke ško le (u Lešću i u Sincu).Otočacb i j aše s j ed i š te dese te k ra j i š ke sa tn i j e , ko ju su č i n i l a m jes ta : Cerezina, Dulibe, Kuterovo, Poljane, Ponore, Švica, Gornja Švica, DonjaŠv i ca , O točac , B i skup jak , Dub rava , Kos te l čevo se lo , Luka , Novose l j a , Obilje, Poljice, Prozor, Staroselo, Šumečica i Vivoze. Cijela je satnija imala6820 ž i t e l j a , ko j i s t anovahu u 563 kuće (1 kaš te l ) . Na pod ruč ju dese tek ra j i š ke sa tn i j e pos to jahu 4 župe (Ku te rovo , O točac , P rozo r i Šv i ca ) i 1 parohija (Gornja Švica). Po vjeroispovijesti bijaše 5444 rimokatolika, 1375grčko-istočnih i 1 luteran. U Otočcu postojahu 2 glavne učione (za mušku ižensku djecu), a izvan Otočca bijahu još 4 pučke škole (u Švici, Kuterovu,Prozoru i u Ponorama).UPazarištuje bilo zapovjedništvo druge krajiške satnije, kojoj pripadahuse la : A leks in i ca , I zakade rma , K rušć i ca , Paza r i š t e ( go rn je i don je ) , Podkosom, Po l j e , Škvad ra , Vaganac , Bakovac ( ve l i k i i ma l i ) , B r i g , D raga ,Dub rava , Ka l i novača , P lana ( ve l i ka i ma la ) , Podg lav i ca , Pod s t r anom, Popovača, Trolokve, Varoš, Žitnik (veliki i mali), Bužak, Dunjevac, Klanac,Oteš, Otešica most i Vranovine. Cijela je satnija brojila 541 kuću, u kojoj jes t a n o v a o 6 5 5 1 ž i t e l j , o d t o g a 6 . 5 3 6 r i m o k a t o l i č k e , a s a m o 1 5 g r č k o - istočne vjeroispovijesti. Na području druge krajiške satnije postojanu 3župe (Aleksinica, Gornje Pazarište i Donje Pa-zarište) i samo jedna škola (uGornjem Pazarištu). Sjedište zapovjedništva druge krajiške satnije bijašeisprvice u Gornjem Pazarištu, a kasnije u Klancu.Perušić bijaše sjedište treće krajiške satnije, koju su činila sela: Bukovac,K a l u đ e r o v a c , K a r a u l a , K l e n o v a c , K o n j s k o b r d o , K v a r t e , M a l o p o l j e , M iz i novac , Pe ruš i ć , P rvanse lo , Podo re , S tudenc i i Sve t i Ma rko . C i j e l a j e satnija imala 5856 žitelja, koji stanovahu u 422 kuće. Po vjeroispovijestibijaše 5278 rimokatoličkih, a 569 grčko-istočnih žitelja. Na području trećek r a j i š k e s a t n i j e p o s t o j a h u 2 ž u p e ( K a l u đ e r o v a c i P e r u š i ć ) , 1 p a r o h i j a (Klenovac) i 1 škola (Perušić).UŠkaramaje bilo zapovjedništvo osme krajiške satnije, kojoj pripadahuse la : Daba r , Do l j an i , G lavače , Pe t r i n i ć po l j e , Po thum i Ška re . C i j e l a j e satnija brojila 419 kuća, u kojima je stanovalo 5410 žitelja, od toga 4583g rčko - i s t očne , a 827 r imoka to l i č ke v j e ro i spov i j es t i . Na pod ruč ju osme k r a j i š k e s a t n i j e p o s t o j a n u 3 p a r o h i j e ( D a b a r , D o l j a n i i Š k a r e ) , 1 ž u p a (Dabar) i 3 škole (u Dabru, u Doljanima i u Škarama kod Otočca).Sve t i Ju ra jb i j a š e s j e d i š t e 1 2 . k r a j i š k e s a t n i j e , k o j u s u č i n i l a s e l a : Biljevine, Bilo Polje, Bobovišće, Crnika, Debela Kosa, Dumboka, Ermotine,Kamenica, Matešić Podi, Oltar, Orih, Planikovac, Podrepovac, Raca, Rakita,Ras tovac , Razbo j i šće , Se l i ne , Sko rupovo , Smokv i ca , Tu rn ina , Tuževac ,Sve t i Ju ra j , Vo la r i ce , Ž rnovn i ca , Žun i ševac , Jab lanac , K rasno , Lukovo ,Bo rovc i , I vanca , Sve t i K r i ž , Lug , Ko romač ina , Padež , Ba lenska d raga , Bilenski Podi, Briznice (male i velike), Crnatkuša, Drndić, Dolac, Dubrave,33  Dundović Pođi, Dušikrava, Ertova, Jezera, Jurkuša, Klenova zidina, Lokvica,N j i v e , P a n o s , P e ć c a , P e k i n a D r a g a , P o t k u k e , P o d s t r a n o m ,

R a k o v i c a , Stinica (gornja i donja), Stokić Podi, Škrape, Trsine, Torak, Ušljivac, Vlaka(s ta ra i nova ) , V ran jak , Zav ra tn i ca , Ž i v i Buna r i , Akš i ć i , An i ć i , Devč i ć i , L e m i ć , M o d r i ć ( g o r n j i i d o n j i ) , S a m a r d ž i j e , V u k e l i ć i , B i l u ć e , D o l i n e , Dragičević Dolac, Klada (gornja i donja), Lokva, Struge, Trnovac, TomaićDraga, Zagon, Prizna (gornja i donja), Lomivrat, Karavla, Bačvica (gornja idonja), Guste Zidine, Marama, Lokva, Panžinac, Pode, Starigrad (gornji idonji), Dolac, Draga, Liskovac, Ljubezine i Stolac. Cijela je satnija imala7090 žitelja, koji stanovahu u 607 kuća. Svi žitelji bijahu rimokatolici. Napodručju 12. krajiške satnije postojahu 2 škole (u Krasnu i u Svetom Jurju) i7 župa (Jablanac, Krasno, Lukovo, Prizna, Starigrad donji, Sveti Juraj i SvetiKriž).UVrhovinamaje b i l o zapov jedn i š t vo sedme k ra j i š ke sa tn i j e , ko ju suč in i l a se la : Bab inpo tok (go rn j i i don j i ) , C rna V las t , Dug i Do l , Rudopo l j e ,  Turjanski, Vrhovine, Založnica i Vlast (Gornje Vrhovine). Cijela je satnijab ro j i l a 426 kuća , u ko j ima s tanovahu 6193 ž i t e l j a , od t oga 595 g rčko - istočne, a 198 rimokatoličke vjeroispovijesti. Na području sedme krajiškep u k o v n i j e p o s t o j a n u 3 p a r o h i j e ( D o n j e V r h o v i n e , Z a l o ž n i c a i G o r n j e Vrhovine ili Vlast) i 2 škole (Založnica i Donje Vrhovine).Kraljevom odredbom od 8. rujna 1873. bila je razvojačena cijela VojnaKrajina. Otočka krajiška pukovnija prestade postojati 1. listopada 1873. Zavo jnu s l užbu sposobn i obvezan i c i uv r š ten i su u 79 . r edov i t u p j ešačku pukovniju sa sjedištem u Otočcu. Teritorij bivše otočke krajiške pukovnijep r e t v o r e n j e u o k r u ž j e , k o j i m j e o d s a d a u p r a v l j a l o g l a v n o v o j n o z a p o v j e d n i š t v o u Z a g r e b u , g d j e j e z a c i j e l u V o j n u K r a j i n u o s n o v a n a posebna vlada.Fak t i čno s j ed in j en je b i vše o točke k ra j i š ke pukovn i j e s g rađanskom Hrvatskom uslijedilo je istom na temelju kraljevog manifesta od 15. srpnja1881 . H rva t sk i j e ban Lad i s l av g ro f Pe jačev i ć s h r va t skom zema l j skom vladom počeo u bivšoj otočkoj pukovniji upravljati 1. kolovoza 1881.10. JUNAŠTVA NEKADAŠNJIH LlČANA Turci iz Bilaja i Novoga kod Gospića provališe mjeseca veljače g. 1686. up r i m o r s k o P o d g o r j e p o d V e l e b i t o m , d a n a p a š i o t m u s t o k u ž i t e l j a i z Karlobaga. Hrvati ih dočekaju kod Kiaca, gdje dođe do borbe. Turčin ŠabanR a ž i ć i z B i l a j a p o z o v e H r v a t e , n e k a m u i s t o d o b n o d v o j i c a i z a đ u n a megdan. Izađoše Pastuović i Nikola Rukavina, s kojima je Ražić istodobnodijelio dvoboj. Ražiću pođe za rukom, te je u toj borbi ranio Pastuovića. Noz a t o j e R u k a v i n a u b i o n e s a m o R a ž i ć a , v e ć i j o š n e k o l i k o T u r a k a u Lipoglavici.Bosanski su Turci g. 1692. provalili u Liku, da opljačkaju nove žitelje, kojise nastaniše na nekadašnjim turskim posjedima. Turci su tom prigodompopalili sva mjesta sve do Divosela kod Gospića. Ovdje ih dočekaše Hrvatiiz Trnovca, Smiljana i Pazarišta, koji su palikuće i pljačkaše potjerali sve doP loščanskoga k l anca , gd je i h po tukoše . U t ome bo ju i zg iboše h r va t sk i34

 junaci: Ivan i Mijat Brkljača iz Trnovca, Sedmak Vrkljan iz Pazarišta, te JureMilaković i Stipan Tomljenović iz Smiljana.U ratu s Turcima jurišali su Ličani g. 1716. na tursku tvrđu Izačić. Tomprigodom junački se poniješe braća Rukavina. Dva brata — kapetan Ivan iPanža Rukavina — poginuše kod samoga juriša. Treći pak brat — MarkoR u k a v i n a — z a d o b i j e 7 t e š k i h r a n a , a l i i p a k o s t a d e ž i v . O n s e k a s n i j e dapače t ako opo rav io , da j e dočekao i v i soku s ta ros t . Umro

j e na ime u Perušiću tekar onda, kad mu bijaše 90 godina.D o k j e j o š g . 1 7 3 9 . t r a j a o r a t s T u r c i m a , s a s t a v i o j e v o j v o d a M e d o Rukavina iz Lovinca odjel ličkih dobrovoljaca, s kojima je provalio u Bosnudo B i l a j skoga po l j a . Kada se Rukav ina v raćao s b ro jnom pohva tanom s t o k o m , p o đ o š e T u r c i i z V a k u f a u p o t j e r u z a n j i m , t e g a s t i g o š e k o d razva l i ne ku le Bo r i ćevac . Ovd je dođe do l j u t oga bo ja , u kome su L i čan i nadvladali Turke, te se sretno vratili u Lovinac s ugrabljenim plijenom. Tri paše turske provališe 24. kolovoza 1739. iz Bosne s velikom vojskomu L i k u . T u r c i s u o p l i j e n i l i s e l o M a z i n i p o h v a t a l i m n o g o l j u d i . D r u g i s e Mazinjani zakloniše u Ilica čardak, gdje su ih Turci uzalud podsjedali. PopMarko Po lov ina us t r i j e l i o j e Tu rč i na , ko j i h t j ede zapa l i t i kuću n jegovu . V o j v o d a D u j a m D o š e n d o č e k a o j e p r e d n j u t u r s k u č e t u k o d m a z i n s k e Previce. Tu su Ličani isprvice mnogo Turaka postrijeljali, ali ipak morahuuzmaknuti, kad je nadošla glavna turska vojska. Nato su Turci oplijeniliselo Bruvno i gornji Gračac sve do Kamenoga križa. Odavle se vratiše putp o l j a G u b a v c e , g d j e s u p r e n o ć i l i . M e đ u t i m s u i s t e o v e n o ć i o v a m o s a svo j im če tama poh r l i l i Du jam Došen , G rube Oreškov i ć , po rku lab Juk i ć i porkulab Marinković. Još po noći zaposjedoše Ličani klanac Gubaci, gdje jesutradan (25. kolovoza) došlo do boja s Turcima. U tome boju poginušemnogi lički junaci; a s njima također porkulab Marinković iz Mekinjara, teporkulab Simo Jukić i njegov brat Marko iz Srednje Gore. Ipak budu Turcipo tučen i i p r i s i l j en i na pov ra tak u Bosnu . Jedn i se Tu rc i v raćahu p reko Mazina, ali ih kod Gluvih Dubrava potuče lički pukovnik Depoczy. Još goreprođoše Turci, koji se u Bosnu vraćahu preko Glogovca, Popine i Tromeđe.Na njih je naime u Crnim potocima kod Tromeđe udario glasoviti lički junakMartin Knežević, koji bijaše tada porkulab, a kasnije postade generalom.Knežević je sabrao Zrmanjce, Popinjane i dalmatinske pastire, koji su svojastada pasli na ličkom zemljištu. S njima je razbio Turke i oslobodio mnogozarobljenika Mazinjana i Bruvnjana. Tom prigodom domogao se Knežević isrebrene sinije, koju je imao jedan od spomenutih triju paša turskih.U ratu s Francezima pođoše Ličani g. 1796. u sjevernu Italiju, koju htjedeAustriji ugrabiti Napoleon Bonaparte. Četiri ličke satnije izgubiše mnogovojnika 16. i 17. studenoga 1796. u borbama kod Arkole, gdje poginušet a k o đ e r p o r u č n i k F i l i p D o š e n i z a s t a v n i k D u j a m U t v i ć . N a p o l e o n j e aus t r i j s ku vo j sku u t r avn ju g . 1796 . po tukao kod Lod i j a i opko l i o t v rđu Mantovu. Tu se nalazio i lički general Rukavina s 3 satnije Ličana. Franceziopsjedahu Mantovu punih 9 mjeseci. Premda je posada mnogo stradala odgladi i od čestih juriša franceskih, ipak se predala tekar u veljači g. 1797., ito pod uvjetom, da smije slobodno izaći iz tvrđe. Iz tvrđe je izašlo samo146 ličkih vojnika. To bijahu ostanci onih triju ličkih satnija, koje za opsadeMantove izgubiše dvije trećine ljudi. Napoleon je rekao, da bi on osvojio35  č i t av sv i j e t , kad b i imao t akv ih vo jn i ka , kakv i su L i čan i i d rug i h r va t sk i graničari.Lika je od g, 1809. do g. 1813. pripadala Francezima, koji su od g. 1805.držali i Dalmaciju. Kad je Napoleon g. 1812. provalio u Rusiju, vodio je sasobom također ličku pukovniju, pošto je g. 1809. zavladao u cijeloj južnojH r v a t s k o j . L i č a n i s u d j e l o v a h u 2 6 . s r p n j a 1 8 1 2 . u b o j u s R u s i m a k o d Vitebska. Tu je poginulo nekoliko ličkih vojnika, a uz njih također satnikStratico i narednik Rupčić. Teških rana dopanuše vojnici Marko Kokotovići Milan Grubić. Da se izbave daljnjih patnja, odlučiše Grubić i Kokotović, daće se ubiti, kad i onako ne mogu rane preboljeti. I zaista oba nesretnikanapuniše svoje puške, te ih uperiše jedan u drugoga. Istodobno planu objepuške, a Grubić i Kokotović sruše se mrtvi. Njihovoj se hladnokrvnosti io d v a ž n o s t i u v e l i k e z a č u d i š e f r a n c e s k i v o j n i c i , p a i s a m c a r N a p o l e o n Bonaparte, komu odmah javiše taj slučaj. Na daljnjem putu do Moskve i napovratku do Glogave izgubila je lička pukovnija 900 ljudi. Od toga je nasamu satniju mekinjarsku otpalo 212 ljudi. Ličani su na toj vojni većinomp o m r l i o d g l a d i i s t r a h o v i t e z i m e , š t o j e

u n i š t i l o g o t o v o c i j e l u v o j s k u N a p o l e o n o v u . K a d a s e g . 1 8 1 3 . g o t o v o c i j e l a E v r o p a d i g l a p r o t i v Napoleona, navijestio mu je rat i austrijski car Franjo I. Tada se pobuniše iL i č a n i , k o j i o d l u č i š e , d a s l o m e f r a n c e s k o g o s p o d s t v o . L i č a n i b r z o pohvataše i prognaše franceske časnike i činovnike, koji su boravili u Lici.Potpukovnik Widmayer i satnik Moroević sastave od Ličana jedan bataljun,s kojim provale u Dalmaciju, da Francezima otmu grad i tvrđu Zadar. Dioposade u Zadru činili su Ličani, koji se počnu spremati, da silom provale izZ a d r a , p a d a o v u t v r đ u p r e d a d u A u s t r i j a n c i m a . T o s u r u k o v o d i l i l i č k i satnici: Mesić i Gregurić. Francezi u Zadru nešto naslutiše; zato su iz tvrđeprotjerali sva 3 lička satnika, lišivši ih časti i službe njihove. Ipak su ličkivo jn i c i i z ve l i s vo ju nam je ru . On i se na ime 2 . p ros inca 1813 . pobune , t e udare na gradska vrata, da izađu iz tvrđe. Mato Šebalj (inače drvodjelac izBužima u Lici) svojom sjekirom razbije gradska vrata, kroz koja pojure ličkivojnici. No Francezi iz tvrđe napere topove, iz kojih će bacati kartače zaL i č a n i m a . T o j e o p a z i o Š e b a l j , k o j i s a s j e k i r o m u r u c i p o l e t i p r a m a Francez ima , t e sas i j eče t očkove pod t opov ima . Dok j e on onemoguć io uporabu topova, sasjekoše ga Francezi na komade. Njegova je udovicakasnije od Austrije dobila godišnju mirovinu u iznosu od 100 forinti. Šebalj je svojim osobnim junaštvom omogućio Ličanima zauzeće Zadra.11. IZ LIČKE KULTURNE PROŠLOSTIPodgorci iz Karlobaga obrađivahu g. 1686. lička polja u Trnovcu, Bužimui u Smiljanu ispod istočne strane Velebita. Pošto su tada još Turci držali t v r đ u N o v i k o d G o s p i ć a , m o r a h u P o d g o r c i p o d z a š t i t o m s v o g a o r u ž j a kopati, sijati i žeti. Sve do tada nijesu Podgorci radilis plugom. Teka r g . 1686. skovao im je prvi plug kovač Rajčević iz Smiljana. Njemu su Podgorciza uporabu toga pluga davali jedan dio požetoga žita.Katolici, koji se poslije izgona Turaka g. 1689. naseliše u Lici i u Krbavi,dugo nijesu imali nijedne svojecrkve. Tekar iza 10 godina, kada se Turskamirom u Karlovcima g. 1699. odrekla svojih prava na Liku i Krbavu, moglo36  se pom iš l j a t i na g radn ju ka to l i č k i h c r kv i . P r vu ka to l i č ku c r kvu dade g . 1700. graditi junački pop Marko Mesić u Mušaluku, gdje se on nastanio srođacima svojim. Godine pak 1704. građena je katolička crkva sv. Mihaljau Lovincu, a nekako istodobno i katolička crkva sv. Antuna u Novomu kodGospića.Nekada nijesu u Lici bile točno određenegranicepojedinih posjeda. Tob i j aše povod čes t i h svađa , osob i t o r ad i paše za s toku . I z t akov ih svađanas tadoše i sukob i , t e se gd jekada p ro l i l a i k r v . Da se sus jed i v i še nesvađa ju i ne k r va re , dade l i č k i zapov jedn i k Ka r l o g ro f A t t ems g . 1720 . postaviti kamene međaše, ponajviše po gorskim vrhuncima.Lika je 1. studenoga 1764. dobila prvu njemačkunormalnuškolu, koja jeotvorena u Gospiću. (Kasnije su takve njemačke »Oberschule« podignute usjedištima svih krajiških pukovnija, t. j. u Otočcu, Ogulinu, Petrinji, Glini, B rodu , Novo j G rad i šk i , V inkovc ima , M i t r ov i c i i t . d . Po od redb i k ra l j i ce Marije Terezije morala se pak t. zv. »trivijalka« otvoriti u sjedištu svake krajiške satnije.)Prvi put je biskup Manzador g. 1766. pregledao župe u Lici. Naredne g.1767. dala je krajiška uprava prvi put s lancima izmjeriti sve posjede u Lici.Na proljeće g. 1768. zasađen je prvi put u Licikrumpir . Svaka je satnijadobila od krajiške uprave za sjeme po 2 mjerova crvenoga krumpira. Tobijaše dugoljasti krumpir, koji je u Liku dovezen iz Barilovića kod Karlovca.U Gospiću je g. 1768. sagrađena prva

ljekarna, i to nasuprot kuće, u kojojbijaše stan za majora.Krajiška je uprava g. 1769. prvi put pokušala u Lici sijatikukuruz , koji jesada Ličanima glavna hrana, dok je to nekada bila proja.G o d i n e 1 7 7 1 . s a g r a đ e n j e u L i c imost u B u d a k u p r e k o r i j e k e L i k e . Mjernici su g. 1777. Po drugi put premjerili sve zemljište ličke pukovnije.  Tom prigodom urediše i mape.L i č a n i s u g . 1 7 7 8 . p o š l i u Č e š k u , j e r s e s p r e m a o n o v i r a t s p r u s k i m k r a l j e m F r i d r i k o m I I . U Č e š k o j s u L i č a n i v i d j e l i , k a k o d o b r o u s p i j e v a krumpir, koji se dotle u Lici vrlo malo sadio. Na povratku iz Češke poniješelički vojnici g. 1779. sa sobom lijepe vrste krumpira, koji su onda g. 1780.na proljeće zasadili po svojim njivama. Krumpir je veoma dobro urodio iodsada se u Lici posve udomio.B r u š a n i s e g . 1 7 7 9 . o d i j e l i š e o d r i m o k a t o l i č k e ž u p e u T r n o v c u , t e osnovaše posebnu svo ju župu . U sv ibn ju g . 1780 . obav io j e kanon i čkuv i z i t ac i j u b i skup Caba l i ny , ko j i j e t om p r i godom ob i šao i p reg ledao sve katoličke župe u Lici.Vojna je uprava g. 1781. zabranila narodnunošnju, koju su dotle nosileBunjevke u Pazarištu, Smiljanu i u Trnovcu. Isto se pokušalo provesti i uLov incu , a l i su t amošn je Bun jevke i pak i nada l j e zad rža le svo ju s ta ru nošnju.UGospićuje g. 1782. sagrađena sadašnja velika rimokatolička crkva. Navrhunac tornja staviše pozlaćenu jabuku, na kojoj je krila svoja razastrocrni carski orao.U Zrmanji su g. 1782. pokušali saditivinograde. Ovaj pokušaj ostade bezu s p j e h a , j e r j e u p r a v o j L i c i p r e o š t r a k l i m a , t e v i n o v a l o z a n e m o ž e dozrijeti.37

Prvi potpuni popissvega žiteljstva u Lici obavljen je g. 1784. Stanovnicisu t očno pop i san i i r az ređen i po spo lu i odob i ž i vo ta . — Grčko - i s t očn i v l ad i ka Jovanov i ć p reg ledao j e g . 1784 . sve pa roh i j e u L i c i . On j e t ompr i godom pokušao p re inač i t i žensku nošn ju . U t u j e sv rhu od red io , da Ličanke moraju napustiti pregače i sve nakite, pa mjesto toga nositi šeširena glavi i bijele zaprege pred suknjom. Jovanovićev pokušaj nije uspio.U L i k u j e g . 1 7 8 6 . p o d r u g i p u t d o š a o c a r i k r a l j J o s i p I I . O n j e t o m prigodom odredio, da se ima graditicestaiz Gospića preko Velebita doKarlobaga na moru. Ovu umjetnu cestu, koja Liku izravno spaja s morem,gradio je tadašnji major — kasniji general — Filip pl. Vukasović. Cesta jeveć g. 1787. bila dovršena, a Lika je time postala neodvisna od mletačkeluke u Obrovcu, koja je dotle služila za izvoz i uvoz ličkoj trgovini.L i k a j e i m a l a s a m o j e d a n f r a n j e v a č k isamostan, i t o u K a n i ž i k o d G o s p i ć a . J o s i p I I . , k o j i j e u s v i m z e m l j a m a s v o j i m u k i d a o s a m o s t a n e , o d r e d i o j e p r i g o d o m s v o g a b o r a v k a u L i c i g . 1 7 8 6 . , d a s e n a p u s t i i samos tan u Kan i ž i . B i vš i r edovn i c i budu i z Kan i že pos lan i za župn i ke i kapelane po ličkim selima.U L i c i su g . 1786 . sva zem l j i š t a p reg ledana i pop i sana , t erazređena

prema svojoj kakvoći i plodovitosti. U selu Ploča sagrađen je g. 1786. velikmagazin, u kome će se čuvati žito za slučaj gladi.Prvidudovi(murve) zasađeni su u Lici g. 1787. Tada je krajiška upravaodredila, da se radi osiguranja prometa uz novu cestu, koja od Gospićapreko Oštarija i Velebita vodi u Karlobag, imaju nastaniti Ličani iz bližnjihsela. I zaista se onamo preselilo cijelo selo Brušane, pol sela Komića, te   j edan d io se la Jošan i Nov i Mogo r i ć . Po nes reć i j e nasko ro buknuo ra t s  Turcima, te se Ličani naskoro vratiše na prijašnja svoja kućišta.U Lici je g. 1789. građena cesta, koja preko Ploče vodi u Dobroselo.Nekada su bile velikemočvarekod Trnovca i Bužima. Krajiška je upravada la g . 1792 . i s kopa t i ve l i ke odvodne j a r ke do Debe log b rda . T ime su spomenute močvare kod Trnovca i Bužima bile znatno umanjene, te sedobilo do 800 jutara livada na presušenom zemljištu.Liku je g. 1793. pregledao general Gvozdanović, koji dade popisati sve ž i t e l j s t vo . Sve do g . 1795 . p r i pada lo j e se loRičičerimokatoličkoj župi uSve tom Roku . No g . 1795 . budu u L i c i t . z v . v i ka r i j a t ske c r kve ( l oka lne kapelanije) podignute na samostalne župe. Tada se i u Ričicama osnovalaposebna župa. Crkva sv. Magdalene bijaše građena od drveta. Država jeodredila, da odsada svaki župnik u Lici dobiva godišnju plaću od 300 forintiu gotovu novcu.Grčko-istočna crkva sv. Petra uBruvnuu sagrađena je g. 1798. Tada suuGospićup o č e l i g r a d i t i n o v i p u k o v n i j s k i s t a n . ( U t o j k u ć i b i j a h u i z a razvojačenja Krajine g. 1873. smješteni razni uredi. Tako je u prizemlju biogospićki kotarski ured, a u prvom katu ličko-otočko okružno upraviteljstvo.Ovo je upraviteljstvo g. 1877. također smješteno u prizemlje, te je prvi katustupljen kao stan okružnom upravitelju, kasnije velikom županu.)K a d j e D a l m a c i j a g . 1 7 9 7 . p r i p o j e n a A u s t r i j i , d a d e k r a j i š k a u p r a v a prosjeći cestu iz Like preko Zrmanje u Knin. Tom je prigodom sagrađenmost kod Previsa. A g. 1798. bude probijen put od Dublja iza Klepetuše do38   Trstenice. U Srbu i u Dobroselu građeni su g. 1799. časnički stanovi, a u Gospiću je g. 1800. podignuta mlinska brana na Novčici.Krajiška je uprava u Lici g. 1800. mnoge pašnjake pretvorila u livade. Pocarskoj zapovjedi trebalo je povećati prirod u Lici boljim obrađivanjem. Utu sv rhu bude g . 1800 . u svako j l i č ko j sa tn i j i neko l i ko po l j a p r i j e s j e t ve t r i p u t u z o r a n o , k a k o s e t o č i n i l o u Č e š k o j i u N j e m a č k o j . I p a k n i t i o v a ob radba n i j e don i j e l a oček i van i usp jeh , j e r u L i c i t r eba mršave zem l j e i dobro gnojiti, a tada se gnoj većinom rastepao po pašnjacima.General Lezini dade g. 1800. popisati sav narod u Lici. Tom je prigodombilo uređeno stanje onih Ličana, koji su služili kao krajiški vojnici. Neki sunaime Ličani kroz 8 godina (od g. 1792. do g. 1801.) neprestano izbivali izvan Like kao strijelci i šerežani u ratovima s Francezima.U Gospiću je g. 1804. građen kameni most preko rijeke Novčice. Iste jegod ine u Gosp i ću sag rađena i nova g lavna s t r aža ra , ko ja j e kasn i j e ( g . 1873.) izgorjela. Kameni pak most u Medaku preko rijeke Like sagrađen jeg. 1806. Mjernici su g. 1807. u lici triangulacijom izmjerili najviše vrhunce.U Ričicama je g. 1811. nanovo sagrađena crkva sv. Magdalene.12. LIČKE CESTEK r a j i š k a j e u p r a v a n a s t o j a l a , d a o m o g u ć i p r o m e t L i k e s l u k a m a n a  Jadranskom moru i s gradom Karlovcem, gdje bijaše sjedište zapovjednikacijele Gornje Krajine. Zato je već u vrijeme kralja Karla (god. 1711.—1740.)sagrađena cesta, koja iz Gospića vodi preko Oštarija u Karlobag. To je

t.z v . »s ta ra Ka ro l i nška ces ta« , j e r j e god ine 1786 . u i s t om p ravcu p reko Velebita izgrađena druga »nova« cesta. Kako je i ta cesta bila prestrma,počela je krajiška uprava godine 1844. graditi sadašnju cestu od Gospićado Ka r l obaga s b ro jn im se rpen t i nama ( zavo j ima ) . Pod up ravom ma jo ra Knežića i časnika Kekića gradila se ta cesta neprekidno do godine 1847.Uslijed rata g. 1848. i 1849. prekinuta je gradnja, koja je dovršena g. 1850.Po nalogu cara Josipa II. počeo je major Struppi g. 1776. graditi cestu odSen ja p reko B r i n j a i p l an ine Kape le do Ka r l ovca . Kad j e t a ces ta b i l a g . 1779. dovršena, uredila je krajiška uprava na njoj promet čisto vojnički.Namješteno je naime nekoliko časnika sa 400 vojnika te s velikim brojemko la i kon ja . Takav se p rome t na t o j »Joze f i nsko j ces t i « v r š i o 9 god ina ; u k i n u t j e g . 1 7 8 8 . j e d i n o z a t o , d a k r a j i š n i c i u z m o g n u n e š t o z a s l u ž i t i prevažanjem putnika i otpremanjem robe na svojim kolima.Isti car i kralj Josip II. dade na tu Jozefinsku cestu g. 1787. nadovezati»Da lma t i nsku ces tu« . To j e zap ravo l i č ka ces ta , j e r vod i od Žu te Lokve preko Otočca, Perušića, Gospića, Metka, Raduča, Ričice, Štikade, Gračaca iZrmanje do Palanke na granici (tada još mletačke) Dalmacije, odakle senastavlja dalje prema Kninu. Ta je gradnja ubrzana uslijed velikoga rata s Turcima, te je cesta dovršena već godine 1789. Još u srednjem vijeku postojala je cesta, koja je od Svetoga Roka kodLovinca vodila preko Velebita u Obrovac i dalje u Zadar. Ta se cesta zvala»Crna k ra l j i ca« možda za to , š t o j e g rađena u v r i j eme Ba rba re Ce l j ske (»Crne kraljice«), žene kralja Sigismunda. Kako je ta »Velebitska cesta«bila uska i strma, teško se na njoj odvijao promet. Zato je krajiška uprava39  g. 1827. povjerila kapetanu Knežiću, da izgradi preko Velebita novu cestu.S v e l i k o m j e v j e š t i n o m K n e ž i ć 5 g o d i n a g r a d i o t u 2 m i l j e ( t . j . 1 5 kilometara) dugu cestu od Sv. Roka do granice dalmatinske. Graničari sumorali »robotati«, t. j. lomiti kamen i zidati cestu, koja se u serpentinamavijala preko Malog Alana; ipak nijesu radili posve badava, jer im je krajiškauprava dala neku odštetu. Cesta je isprvice bila široka samo 15 stopa (5metara), ali ju kasnije proširiše na 21 stopu. Gradnja te »Velebitske ceste«dov ršena j e g . 1832 . , kada j u p redadoše p rome tu . K o t vo ren ju t e ces te došli su krajiški generali i mnogi časnici, a i brojni Dalmatinci. (Prigodomspominjem, da je nedavno izgrađena nova cesta, koja iz Obrovca vodi uGračac mjesto u Sv. Rok.)B r z o s e o p a z i l o , d a j e » J o z e f i n s k a c e s t a « i z m e đ u S e n j a i V r a t n i k a prestrma. Zato ju već koncem 18. vijeka dade preložiti krajiška uprava. Tajposao i zveo j e podmarša l F i l i p Vukasov i ć , g l asov i t i g rad i t e l j »Lu j z i nske ceste«, koja vodi od Karlovca do Rijeke. Ipak se i poslije toga vidjelo, da  Jozefinska cesta ne odgovara potrebama prometa, jer je preuska i veomas t r m a . Z a t o j e d v o r s k o r a t n o v i j e ć e u B e č u g . 1 8 3 0 . o d r e d i l o , d a s e  Jozefinska cesta mora valjano pregraditi ili iznovice graditi. Kapetan Knežićdobije nalog, da kao priznati stručnjak izradi potrebit elaborat.Knež i ć j e r az lož io , da Joze f i nska ces ta bez po t rebe vod i p reko Ve l i ke Kapele (1011 metara nad morem), uslijed čega strada od sniježnih nanosa.Ods t ran j i van je sn i j ega na t o j v i s i n i s t o j i mnogo pos la i novaca . To b i se znatno umanjilo, ako se od Senja izvede cesta drugim putem, t. j. prekoK r i v o g a p u t a , D r e ž n i c e , J a s e n k a , M u s u l i n s k o g p o t o k a i O g u l i n a d o Genera l skoga S to la , odak le b i da l j e do Ka r l ovca os tao sadašn j i p ravac  Jozefinske ceste. Na spomenutom putu ne bi se cesta nigdje uzdigla višeod 632 metra iznad mora.Dvorsko je ratno vijeće odbilo taj Knežićev prijedlog iz razloga, što bi natako zasnovano j ces t i b i o s l ab p rome t , j e r uz ces tu ne b i b i l o dovo l j nonapučen ih m jes ta , a man j ka la b i i s k l on i š ta za pu tn i ke . Za to j e Knež i ćmorao i z rad i t i d rug i e l abo ra t , ko j im se Joze f i nska ces ta p reg rađu je na p o t e z u o d P r o k i k a p r e k o V e l i k e K a p e l e d o T o u n j a u d u l j i n i o d 7 7 kilometara, te od Senja do Vratnika.Pod upravom

Knežića započela je pregradnja Jozefinske ceste godine1833., a potrajala je do g. 1843. Obično je radilo 800 graničara, koji bijahu» robo taš i« a l i i pak uz neku odš te tu , j e r su na dan dob i l i po 10 novč i ća . (Tada se forinta dijelila na 60, a ne na 100 novčića.) Uz graničare je radilodo 200 primorskih zidara, koji su dobivali potpunu plaću. Izračunalo se, da1 tekući hvat ceste od vrha planine Kapele do Josipdola stoji 14 forinti i 20novčića. Da krajiška uprava dođe do potrebitog novca, prodala je u Krajinisve erarske pilane, mlinove i gostionice. Tečajem te gradnje postao je kapetan Knežić majorom. On je najprijepočeo g rad i t i mos t kod Toun ja . Odan le se nap redova lo p rema p lan in iKape l i , t e se već g . 1835 . dop r l o do v rha Kape le . Knež i ć dade na d rugo mjesto premjestiti obelisk, koji je bio podignut ispod Modruške gore, gdje je dotle bila polovica puta između Senja i Karlovca. G. 1836. započeo jeK n e ž i ć g r a d n j u s a d a š n j e c e s t e , k o j a o d V r a t n i k a v o d i u S e n j . O d40  nekadašnje Vukasovićeve ceste služio je odsada za kolni put samo onaj dio, koji vodi od Sv. Križa u Stolac.13. VAŽNIJI MOSTOVI U LICI I KRBAVIKodBudakaje g . 1852 . sag rađen svođen i mos t p reko r i j eke L i ke na državnoj (t. zv. dalmatinskoj) cesti blizu Ličkoga Osika. Most je građen odkamena, i to od tvrdoga sivoga vapnenca, koji je proizveden na samomgrad i l i š t u . Mos t ima pod svodov ima 3 o t vo ra , od ko j i h j e svak i š i r ok 17 metara i 15 centimetara. Od najvišeg vodostaja rijeke do sredine svodai m a j o š 8 m e t a r a i 5 7 c e n t i m e t a r a . D e s n o i l i j e v o n a l a z e s e n a m o s t u k a m e n i n a s l o n i z i d o v i , m e đ u k o j i m a j e k o l n i k š i r o k 5 m e t a r a i 5 3 cen t ime t ra . Za jedno sa zas lon ima v i sok j e mos t 18 i po me t ra . P reda jakaže , da j e t a j mos t g rad io ona j i s t i t a l i j ansk i g rad i t e l j , ko j i j e pod igao i kameni most kod Kaluđerovca.UGospićuje g . 1830 . na po toku Novč i c i sag rađen svođen i mos t . Za njegovu je gradnju upotrebljen sivi tvrdi vapnenac, kakvoga ima u okoliciGospića. Preko mosta vodi državna »dalmatinska« željeznica. Most ima 2   j ednaka svoda , svak i u š i r i n i od 12 me ta ra . Ko ln i k j e na mos tu š i r ok 6me ta ra , a ima desno i l i j e vo z i dane nas lone . Za jedno s ov im nas lon imav i sok j e mos t 12 me ta ra . I znad v i sokog vodos ta ja ima j oš 4 me t ra i 75 c e n t i m e t a r a d o s r e d i n e s v o d a . K o d n a g l i h i d u g o t r a j n i h k i š a o b i č a j e Novčića znatno nabujati, pa onda teče velikom brzinom. Trebalo je dakle mos t zaš t i t i t i p ro t i nava l i nag le vode . To j e va l j da ponuka lo g rad i t e l j a mosta, da željeznim sponama šapne oba upornjaka sa srednjim stupom.N i j e n a m p o z n a t o , t k o j e t a j m o s t g r a d i o i k o l i k o s u i z n o s i l i g r a đ e v n i troškovi.UGračacuje k ra l j F ran jo dao g . 1814 . na po toku O tuč i g rad i t i ve l i k svođeni most od crnoga vapnenca, kakav se dobio na samom gradilištu.Otuča ima doduše samo 15 metara široko korito, ali taj potok uslijed jakihk i ša (a i na p ro l j eće , kada se nag lo t op i sn i j eg ) ob i ča je s i l no nabu ja t i .  Takvom se prigodom voda razlije izvan svoje niske obale. Poplava Otučeznade potrajati i dulje vremena. Otuča se naime gubi u ponorima ispodVe leb i t a , a l i ov i pono r i ne mogu b rzo p rogu ta t i s vu vodu , ko ju donese potok. Zato je nad Otučom trebalo izvesti mnogo širi most, nego li je širinako r i t a n j enog . Tako j e i zg rađen p reko 60 me ta ra dug i mos t , ko j i ima 7 otvora, a svaki je širok 7 metara i 60 centimetara. Kolnik je na mostu širok5 metara i 70 cm., a ima zidane naslone s obje strane. Zajedno s naslonomvisok je most 6 metara i 30 cm. Prigodom proloma oblaka godine 1873. n a g l o j e n a d o š l a s i l n a v o d a u O t u č i . V o d a j e p o t k o p a l a s t u p

i z m e đ u d r u g o g a i t r e ć e g a o t v o r a . U s l i j e d t o g a p o r u š e n i s u s v o d o v i n a d o v i m otvorima, ali su još iste godine ponovno izvedeni.Blizu selaKaluđerovcasagrađen je g. 1836. svođeni most na rijeci Lici.Most je građen od kamena (tvrdoga sivoga vapnenca) na općinskoj cesti, koja iz Perušića vodi u selo Klanac. Otvor mosta ispod svoda ima širinu od28 metara i 80 centimetara. Desna je i lijeva obala Like pećinasta i veomastrma, a most se diže punih 30 metara nad koritom rijeke. Mosni upornjacipočivaju neposredno na litici, a svod je sapet jakim željeznim sponama.41  Pogled s toga mosta na duboko korito Like, omeđašeno golim klisurama,ostaje gledaocu trajno u pameti, jer se tu vidi zaista »divlje-romantična«priroda. Sve do g. 1885. nije most imao naslone, a g. 1892. popravljen jemost, jer se na upornjacima pokazaše neke pukotine. Kolnik je na mostuš i r ok 4 me t ra i 40 cen t ime ta ra . N i j e nam pozna t g rad i t e l j t oga mos ta . U s m e n a p r e d a j a v e l i , d a j e g r a d i t e l j b i o T a l i j a n , p a d a j e i m a o v e l i k i h po teškoća i nep r i l i ka , j e r j e t eča jem g radn je voda u L i c i nag lo po ras la i odnijela skele.Kod selaBilajablizu Gospića postojao je do godine 1878. drveni mostp reko r i j eke L i ke . Tada j e zapov i j eda juć i gene ra l F ran jo ba run F i l i pov i ć odredio, da se mjesto drvenoga podigne kameni most. Gradnju su dostaliKarlo Antonić i Mato Dražić, građevni poduzetnici iz Primorja. Oni su tvrdicrni vapnenac za gradnju zida i svodova morali dovažati iz kamenolomakod brda Oštre, koje je 10 kilometara udaljeno od Bilaja. Oba upornjaka isrednji stup izvedoše graditelji na samoj litici. Most ima 2 otvora, svaki uširini od 14 metara. Kolnik je na mostu širok 6 metara. Desno i lijevo odkolnika postoje nasloni, izvedeni od klesanoga kamena. Zajedno s ovimnaslonima ima most visinu od 12 i po metra. Od najvišega vodostaja dos r e d i n e s v o d a i m a j o š t e 7 m e t a r a . R a d i p o v i š e n j a m o s t a m o r a l i s u graditelji podignuti i državnu (dalmatinsku) cestu u duljini od 320 metara.Gradn ja j e t r a j a l a 18 m jesec i , a s ta j a l a j e ( za jedno s r ekons t rukc i j om državne ceste) 50.000 forinti. Most je prometu svečanim načinom predang. 1879. u prisutnosti generala Filipovića, koji je tada proputovao cijeluLiku.Medak je g. 1840. dobio kameni svođeni most preko potoka Glomočnicena d ržavno j ( t . z v . da lma t i nsko j ) ces t i . Za g radn ju j e upo t reb l j en c rn i vapnenac, koji je proizveden na samom gradilištu. Most ima dva otvora,koji nijesu jednaki, jer je veći otvor širok 10 metara i 40 centimetara, dokmanji otvor ima jedva 6 metara širine. Iznad visokog vodostaja ima većiotvor 5 metara i 20 centimetara do sredine svoda, a manji otvor samo 3metra. Kolnik je na mostu širok 4 metra i 20 centimetara, a ima desno ilijevo zidane naslone. Karakteristično je, da kolnik na mostu nije izvedenravno , već da od v i šega svoda n i žemu pada za 5 s tupn jeva . N i j e nam p o z n a t g r a d i t e l j m e d a č k o g a m o s t a , a n e z n a m o n i t i k o l i k o j e s t a j a l a gradnja toga mosta.Otočacje imao d rven i mos t na onom rukavu r i j eke Gacke , ko j i t eče p r e m a B r l o g u . K a k o j e t a j m o s t b i o v e ć r u š e v a n , o d r e d i l a j e k r a j i š k a zemaljska vlada (kod vojnoga zapovjedništva u Zagrebu), da se mjestodrvenoga podigne kameni most. Posao je g. 1873. preuzeo riječki trgovacKa ta r i n i ć . G radn ja j e mos ta t r a j a l a 3 god ine , a s ta j a l a j e 74 .000 f o r i n t i . B l i z u O t o č c a n a š a o s e s i v i i d o s t a t v r d i v a p n e n a c , o d k o g a s u k l e s a r i p ro i zve l i g rađevn i ma te r i j a l za mosno z i đe . Za svod j e upo t reb l j en c rn i vapnenac iz 20 kilometara udaljenoga kamenika kod Žute Lokve. Isti jekamen služio za gradnju naslona na mostu. Novi svođeni i kameni

mostima samo jedan otvor, koji je dug 13 metara i 60 centimetara, širina mostai z m e đ u o b a n a s l o n a i z n o s i 7 i p o m e t r a , a v i s i n a m o s t a z a j e d n o s naslonima mjeri u sredini 5 i po metra. Prigodom gradnje toga mosta imao je poduzetnik znatnih neprilika radi toga, što je tlo bilo veoma močvarno.42  Kod i zveden j a t eme l j a za upo rn jake i za k r i l ne z i dove mora lo se p i l o t e nastavljati, jer se prvi piloti posve izgubiše u glibu.ULešćuje na r i j ec i Gack i nekada pos to jao d r ven i mos t s 3 j ednako široka otvora. Tečajem vremena sagnjila je oplata drvenih i vrlo masivnihpilova, na kojima je počivao most. Kako je sagnjila i nadgradnja mosta,trebalo je pristupiti gradnji novoga solidnijega mosta. Trošak za gradnjudalo je zajedničko ugarsko-hrvatsko ministarstvo komunikacija, budući das e t a j m o s t n a l a z i n a » d r ž a v n o j « ( d a l m a t i n s k o j ) c e s t i . N o v i j e m o s t podignut g. 1889. od kamena i željeza, a stajao je (zajedno s nasipima i suređenjem ceste) oko 38.000 forinti. Upornjaci su izvedeni od kamena nana ravnom kamen i t om t l u . U v i s i n i od 4 me t ra l ež i na t im upo rn jac imaže l j ezna kons t rukc i j a s pa rabo l i čk im ob lukom, ko j i j e u s red in i v i sok 6 metara. Željeznu je konstrukciju za taj most dobavila i montirala tvrtkaSch l i ck i z Bud impeš te . C i j e l i mos t ima samo j edan o t vo r , ko j i j e dug 37me ta ra i 80 cen t ime ta ra . Ko ln i k j e na mos tu š i r ok 6 me ta ra . H ras tove platice na kolniku počivaju na 9 željeznih traverza, koje su opet položenena 13 jakih poprečnih željeznih greda.Kod selaSrbapodigoše Francuzi (g. 1810. do 1813.) svedeni most na r i j ec i Un i . Ta j mos t ima 3 ne jednaka o t vo ra u pa rabo l i čn im ob luc ima . Srednji je otvor dug 7 metara i 60 centimetara, a oba pobočna otvora po 6m . i 6 5 c m . M o s t j e g r a đ e n o d v e o m a t v r d o g a k o n g l o m e r a t a k a m e n a vapnenca, koji se našao na obronku brda Urlaja kod Srba. Kolnik je međunas lon ima š i r ok 5 m . i 70 cm. U s red in i j e mos t v i sok 5 m . i 20 cm. N i j e nam poznato ime graditelja toga mosta, a ne znamo, niti koliko je stajalagradnja toga mosta. Na lijevoj obali rijeke Une izveden je g. 1889. tik togasvođenoga mosta 6 metara širok otvor, koji pokrivaju željezne traverze. To je učinjeno zato, da se bez pogibelji za most odvede voda, koja običaje urijeci naglo doći i udarati na lijevi upornjak.14. LIČKA DILIŽANSAG. 1892. bijaše u Zagrebu ravnatelj pošta i brzojava za cijelu Hrvatsku iS lavon i j u Škende r p l . Vuče t i ć , pod r i j e t l om L i čan in . Vuče t i ć j e r azum ionevo l j u L i čana , ko j i su t ada b i l i od i j e l j en i od sv je t skoga p rome ta , j e r j e n a j b l i ž a ž e l j e z n i č k a p o s t a j a O g u l i n b i l a 1 2 6 k i l o m e t a r a u d a l j e n a o d Gospića, glavnoga mjesta ličkoga. Zato se Vučetić pobrinuo, da promet i zmeđu Gosp i ća i Ogu l i na o lakša »d i l i žansom« , t . j . poš tansk im ko l ima , koja će osim pošte otpremati i putnike. Takva su kola bila dvovrsna: ljetnai z i m s k a . L j e t n a j e d i l i ž a n s a m o g l a p r e v a ž a t i t r o j i c u — a z a n u ž d u i če t vo r i cu — pu tn i ka . Z imska j e d i l i žansa b i l a zna tno l akša , t e j e mog la primiti samo 2 osobe. Svaki je putnik imao pravo da sa sobom besplatnoponese prtljagu do 10 kilograma težine; za težu prtljagu plaćalo se premaustanovljenom cjeniku.Poštanska je uprava za »ličku diližansu« dala u Zagrebu izraditi 8 kola, ito 4 zatvorena (za zimu) i 4 otvorena (za ljeto). Prva postaja od Gospića bitće Osik, druga Perušić, treća Lešće, četvrta Otočac, peta Brlog, šesta ŽutaLokva , sedma B r i n j e , osma Jeze rane , deve ta Jos ipdo l , a dese ta Ogu l i n .P r i s t o j ba za vožn ju us tanov l j ena j e sa 70 novč i ća po svako j pos ta j i bez43

obzira na razliku u daljini. Iznimku je činila samo vožnja između Josipdola i Jezerana, gdje se (radi prijelaza preko planine Kapele) plaćala dvostrukapristojba. Tko je uzeo izravnu kartu od Gospića do Ogulina, platio je ipaksamo 7 forinti.Ličani su dilažansi dali ime »deležanc«. Promet je diližansom započeo10. travnja 1892. Kola su jurila razmjerno vrlo brzo; vukla su ih naime 4konja, koji se mijenjahu na svakoj postaji. Diližansa je iz Gospića odlazila u6 s a t i p o d v e č e r , t e j e u O t o č a c d o š l a u 1 s a t i z a p o n o ć i , a u O g u l i n o podne i l i na j kasn i j e u 1 sa t pos l i j e podne . P rema tomu j e d i l i žansa 126 kilometara dugi put od Gospića do Ogulina prevalila za 18 do 19 sati, doks u o b i č n a l i č k a k o l a z a t a j p u t t r e b a l a 3 d a n a , a k o s e p u t e m n i j e s u mijenjali konji. Diližansa je u Ogulinu imala priključak na vlakove, koji supos l i j e ob jeda k re ta l i na ob je s t r ane : p rema R i j ec i i p rema Zag rebu . I z Ogulina je diližansa put Like odlazila svaki dan ujutro u 5 sati, da uzmognepreuzeti putnike, koji doputovaše vlakovima iz Rijeke i Zagreba. Ova jed i l i žansa u 5 sa t i pos l i j e podne s t i g l a u O točac , a u 11 sa t i na veče r u Gospić.Prvi su putnici diližansom hvalili ta kola, da su »gospodski uređena, aputnici da su zaštićeni od svake nepogode vremena«. Poštanska je upravaoglasila, da se »sjedala za vožnju diližansom mogu u naprijed naručivatisamo u Gospiću i u Ogulinu. Kod usputnih postaja — ili za kraću vožnju —mogu se ka r t e kup i t i samo nepos redno p r i j e od laska d i l i žanse , j e r će prednost imati oni, koji plate cijelu pristojbu za vožnju Ogulin—Gospić«.15. LIČKA ŽELJEZNICAItalija je g. 1866. pokušala, da Austriji otme njenu pokrajinu Dalmaciju. Tada su bečki državnici prvi put osjetili, kako je to iz strateških razlogan e z g o d n o , š t o D a l m a c i j a n e m a ž e l j e z n i č k e v e z e s A u s t r i j o m . D a s e u s l u č a j u r a t a u z m o g n e v o j s k a b e z z a p r e k e o t p r e m a t i u D a l m a c i j u , zamišljena je gradnja takve željezničke pruge, koja bi Dalmaciju preko Likespa ja la s H rva t skom. Ova j e m isao doz re la poče t kom g . 1873 . , kada se dovršavala gradnja željezničke pruge od Karlovca do Rijeke. (Usput valjaspomenu t i , da j e Bosna t ada j oš p r i pada la Tu rsko j . Da lmac i j a se dak le mogla s Bečom spojiti samo preko Like.)Austrijska je vlada zaista na proljeće g. 1873. predložila »carevinskomvijeću« na prihvat zakonsku osnovu o gradnji dalmatinske željeznice. Prvičlanak te osnove glasi ovako:»Opunomoćuje se vlada, da gradnju lokomotivne željeznice od Splitap r e k o P e r k o v i ć a i D r n i š a d o K n i n a — z a t i m o d a t l e p r e k o O č e s t o v a d o dalmatinsko-hrvatske zemaljske granice ujedno s ograncima od Perkovićado Šibenika i od Očestova preko Benkovca do Zadra — osigura, podijelivkoncesiju uz uvjete ovoga zakona. Koncesija će se podijeliti istom onda,kada se uslijed ugovora s ugarskom vladom osigura spoj glavne pruge shrvatsko-ugarskom željezničkom mrežom.«Carevinsko je vijeće primilo taj zakon, koji je 30. travnja 1873. dobio ikraljevu potvrdu. Zakon je predvidio takav sustav koncesije, gdje se od s t rane d r žave za jamču je i z v j es tan č i s t i p r i hod . Među t im j e na j esen g .44  1873 . ( us l i j ed neusp jeha »sv je t ske i z l ožbe« u Beču ) nas tao u Aus t r i j i novčani »krah«. To je poništilo mogućnost, da se izda koncesija za gradnjus p o m e n u t i h ž e l j e z n i č k i h p r u g a u D a l m a c i j i . M j e s t o t o g a i z r a d i l a j e austrijska vlada g. 1874. drugi zakon, koji predviđa, da se u Dalmaciji naračun same države izgradi barem jedan dio zasnovanih pruga. Poimenceod Splita preko Perkovića do Siverića (mjesto od Knina) s ogrankom odPerkovića do Šibenika. Austrijska je vlada svoju zadaću zaista izvršila, te je4 . l i s t o p a d a 1 8 7 7 . p r e d a l a p r o m e t u p r u g u S p l i t — S i v e r i ć s

o g r a n k o m Perković—Šibenik.Kad je Turska morala g. 1878. Austro-Ugar-skoj prepustiti upravu Bosnei Hercegovine, nikla je u Dalmaciji ideja, da se željeznička pruga Split—Siverić produlji do Knina. Odavle bi željeznica dolinom potoka Butišnice ir i j eke Une vod i l a p reko B ihaća do Bosanskoga Novoga na ušću Sane u rijeku Unu. Tada je već postojala željeznička pruga Banjaluka—Bosanski Novi, koja se preko Doberlina, Kostajnice i Sunje imala produljiti do Siska,odakle je već g. 1862. tekla željeznička pruga do Zagreba. Tako bi Split bionajkraćim putem vezan sa Zagrebom, a splitska bi luka postala izlazište zaizvoz drva i ruda iz bogate zapadne Bosne.A u s t r i j s k a j e v l a d a — n a o d l u č a n z a h t j e v h r v a t s k i h z a s t u p n i k a i z Da lmac i j e — u sv ibn ju g . 1883 . p red lož i l a ca rev inskomu v i j eću zakon o g r a d n j i ž e l j e z n i č k e p r u g e o d S i v e r i ć a p r e k o D r n i š a d o K n i n a . K a d j e parlamenat primio taj zakon, pristupila je austrijska vlada i samoj gradnji,te je željeznička pruga Siverić—Drniš—Knin bila 7. lipnja 1888. predanaprometu.Madžari bijahu od prvoga časa protivnici željezničke veze Dalmacije sHrva t skom. On i se na ime bo jahu , da će Sp l i t konku r i r a t i R i j ec i , ko ju j eUga rska (počevš i od g . 1873 . ) sma t ra la ne samo svo jom l ukom, nego i faktičnim dijelom Ugarske. Zato su Madžari uspješno sprečavali nastavakizgradnje dalmatinske željeznice bilo preko Like bilo preko zapadne Bosne.I z a i s t a j e p r u g a S p l i t — K n i n č e k a l a j o š 3 7 g o d i n a n a s v o j s p o j s a Zagrebom. Lakše je i brže Rusija izgradila željeznicu preko cijele Sibirije,nego li je Lika dobila svoju prugu!Povoljniji izgled za izgradnju ličke željeznice nastade tekar g. 1907. Tada je naime Ugarska htjela da svoj izvoz u Njemačku emancipira od Austrije.U tu je svrhu trebalo izgraditi još jedan kolosjek na željezničkoj pruzi, kojaod ugarskoga grada Košiće vodi u njemačku Šlesku. Zato je ugarska vladag. 1907. (prigodom obnove nagode s Austrijom) zamolila austrijsku vladu,da postavi još jedan kolosjek na austrijskom dijelu spomenute pruge, t. j. između gradova Jablunka i Tješin (u tadašnjoj austrijskoj Šleskoj).Hrvatski zastupnici iz Dalmacije izrabiše tu molbu ugarske vlade. Oni sunaime uputili austrijsku vladu, neka ispuni želju ugarske vlade samo poduvjetom, da Ugarska prije toga izgradi ličku željeznicu. Austrijska je vladap o s t a v i l a j o š j e d a n z a h t j e v : d a s e n a i m e g r a d i i ž e l j e z n i č k a p r u g a o d Karlovca preko Ozlja i Metlike do Novoga Mesta u Kranjskoj. I zaista je kodzakona o produženju austro-ugarske nagode došlo do t. zv. »junctima«, koji glasi ovako:»Pos tav l j an je j oš j ednoga ko los jeka uzduž p ruge Jab lunka—Tješ in uz istovremeno proširenje stanice Tješin ne će se smjeti započeti prije, nego li45  bude na ugarskom zemljištu izgrađena željeznička pruga od Novoga Mestad o K a r l o v c a i o d K n i n a d o O g u l i n a i l i k o j e g a d r u g o g a m j e s t a n a p r u z i Karlovac—Rijeka.«Ličani se nadahu, da će odmah započeti gradnja željezničke pruge krozLiku. Tako će biti zgode, da narod nešto zaradi i kod kuće, a ne samo udalekom svijetu, jer će za gradnju pruge trebati mnogo radnika, koji će zemlju kopati, kamen lomiti, šume krčiti i mostove dizati.I za i s t a se uga rsko -h rva t ska za jedn i čka v l ada u Bud impeš t i odmah pobrinula, da što povoljnije riješi financijalnu stranu toga pitanja. U tu jesvrhu stvoren financijalni konzorcij, 'koji će namaknuti sredstva za gradnjuličke željeznice, te koji će obaviti sve predradnje za taj željeznički projekt.U t a j k o n z o r c i j s t u p i š e : U n i o n b a n k a u B e č u , P e š t a n s k a u g a r s k a k o m e r c i j a l n a b a n k a , U g a r s k a a g r a r n a i r e n t o v n a b a n k a , t e D i o n i č k o d r u š t v o u g a r s k i h v i c i n a l n i h ž e l j e z n i c a . D r ž a v a s e o b v e z a l a , d a ć e z a gradnju ličke željeznice pridonijeti 35 postotaka potrebite glavnice, dok ćeta j f i nanc i j a l n i konzo rc i j i z v l as t i t i h s reds tava namaknu t i p reos ta l i h 65 postotaka glavnice; država jamči konzorciju, da će na uloženu glavnicudobivati ugovorene kamate kao čisti dobitak.Aus t r i j s ka j e v l ada p ravodobno obav i l a sve p red radn je u Da lmac i j i . Inžiniri Lapenna i Zamberlin obaviše još godine 1904. i 1905. trasiranježeljezničke pruge od Knina do Golubića, kao dalmatinski dio t. zv.

Unskepruge. U Kninu je g. 1908. osnovana ekspozitura za trasiranje pruge prekoLike. Tu je inžinir S. Jelić izradio definitivan detaljni projekt za prugu Knin—Pribudić. Na temelju toga projekta faktično je i građena ličko-dalmatinskaželjeznica.Ugarski je financijalni konzorcij g. 1907. obavio studij željezničke trase u2 različita pravca. Jedna se trasa držala projekta, što ga je prije 30 godinai z r a d i o g e n e r a l A n t u n v i t e z M o l l i n a r y , k o j i j e t a d a k a o z a p o v j e d n i k zagrebačkoga vojnoga zbora upravljao Vojnom Krajinom. Po tome projektuv o d i l a b i ž e l j e z n i č k a p r u g a o d O g u l i n a p r e k o P l a š k o g a , M a l e K a p e l e , V rhov ina , Pe ruš i ća , Gosp i ća i G račaca u Kn in . D ruga j e t r asa zam is l i l aže l j ezn i cu od pos ta je Toun j i sp red Ogu l i na , odak le b i p ruga i š l a p reko Slunja u Bihać, pa onda dolinom rijeke Une do Knina.Na j esen g . 1908 . obav l j en j e po l i t i č k i ophod p ro jek t i r ane že l j ezn i čke p r u g e o d O g u l i n a d o P l a š k o g a . T o m s u p r i g o d o m s p o r a z u m n o s interesentima utanačene sve potrebite građevine i uređaji, naročito: smjerpruge, mostovi, propusti, viadukti, tuneli, prijelazi, željezničke postaje,s t a j a l i š t a i p a r a l e l n i p u t e v i . M e đ u t i m j e i z b i l o p i t a n j e : z a r n e b i b i l o s h o d n i j e , d a l i č k a p r u g a i m a s v o j e i s h o d i š t e n a ž e l j e z n i č k o j s t a n i c i u Oštarijama mjesto u 5 kilometara udaljenijem Ogulinu? Da se to pitanjeriješi, došao je 14. travnja 1908. u Ogulin ministerijalni savjetnik VladimirE h r e n h ö f e r . O d l u k a j e p a l a u p r i l o g O g u l i n a . S u t r a d a n j e E h r e n h ö f e r predvodio mješovito povjerenstvo, koje je obavilo politički ophod budućeželjezničke pruge od Plaškoga do Saborskoga. Madžari su naime zamislili,da l i č ko j že l j ezn i c i p r i dadu og ranak P lašk i—Saborsko—Drežn i k—Bihać .  Time bi izvoz iz Bihaća (i zapadne Bosne) navrnuli preko Ogulina na Rijeku;podjedno bi time osujetili izgradnju t. zv. »unske pruge«, jer bi zapadnaBosna već imala izravnu vezu s morem preko Ogulina i Rijeke. (Tako se46  dade p ro tumač i t i , zaš to j e spo j l i č ke že l j ezn i ce udešen p reko Ogu l i na prema Rijeci mjesto preko Oštarija u smjeru prema Zagrebu.)Financijalni je konzorcij iza poduljeg vijećanja predložio detaljni proračunza gradnju ličke željeznice. Taj su proračun točno preispitali na to pozvanislužbeni vještaci ugarsko-hrvatskoga zajedničkog ministarstva trgovine.Na osnovu toga proračuna započele su daljnje potrebite rasprave o načinuizgradnje i financiranja ličke željeznice. Konačni je rezultat ovih raspravabio taj, da je zajedničko ministarstvo trgovine prihvatilo ovaj način rješenjatoga pitanja:»Željeznička pruga Ogulin—dalmatinska granica u pravcu, koji ide rekaobih sredinom ličko-krbavske županije, ima se na državni trošak izgraditikao državna željeznica po normama glavne pruge drugoga reda. Nadzor n a d g r a d n j o m v r š i t ć e r a v n a t e l j s t v o d r ž a v n i h ž e l j e z n i c a ; s a m u p a k o gradnju izvodit će financijalni bankovni konzorcij uz jednu ustanovljenupaušalnu svotu.«P r e m a t o m u j e i s a m a v l a d a z a b a c i l a p r v o b i t n u n a m j e r u , d a l i č k u že l j ezn i cu — kad j u već mora g rad i t i — i zg rad i kao »v i c i na lnu« p rugu . Ličani bijahu zadovoljni s takvim rezultatom pregovora, jer su sve hrvatske»državne« željeznice, kojima jure i brzovlaci, izgrađene po normi »glavnih«že l j ezn i ca d rugoga reda . P ravednos t zah t i j eva , da i s t aknem, kako se u tome pogledu za interese Like i Krbave odlučno založio tadašnji hrvatskiban Pavao barun Rauch.Madža r i su j oš uv i j ek o teza l i s g radn jom l i č ke že l j ezn i ce . Među t im sepo l i t i č ke p r i l i ke na Ba l kanu razv i j ahu t ako , da j e mora lo doć i do ra ta s  Turskom. Zato su vojnički krugovi u Beču tražili, neka se što prije počnegraditi lička željeznica, kojom bi se moglo u Dalmaciju otpremati vojsku imuniciju. Napokon je 5. ožujka 1912. uprava ugarskih državnih željeznicasklopila s financijalnim konzorcijem ugovor, kojim se konzorcij obvezao, daće za 6 i po godina potpuno dovršiti izgradnju ličke željeznice.Mjeseca srpnja g. 1912. započela je u Ogulinu gradnja priključka ličkeželjeznice. Na proljeće g. 1913. radilo se već duž cijele pruge od Ogulinado dalmatinske granice. Poznata je naime žalosna činjenica, da predjeli,ko j ima vod i l i č ka že l j ezn i ca , već inom

t r pe od oskud i ce vode . Povo l j no rješenje toga važnog pitanja zadalo je građevnom poduzetništvu mnogobrige i ozbiljnog proučavanja. Opskrba željeznice dostatnom vodom glavni  j e p r e d u v j e t z a r e d o v i t i ž e l j e z n i č k i p r o m e t , k o j i s e o b a v l j a p o m o ć u lokomotiva, a ne električnom silom. Zdravom i pitkom vodom moraju bitiopskrbljeni brojni činovnici, namještenici i radnici uzduž cijele željezničkep r u g e . V o d u t r e b a j u i p u t n i c i , k o j i s e v o z e n a v l a k o v i m a . A n i t i s a m a izgradnja pruge ne bi se mogla obaviti bez prethodne opskrbe vodom.Da se p i t an je opsk rbe vodom povo l j no r i j eš i , zasnovan i su duž c i j e l e željezničke pruge vodovodi, koji će potrebitu količinu vode u svako vrijemedobavljati. U tu je svrhu poduzetništvo dalo na više mjesta, gdje se naišlai z d a š n a i z d r a v a v o d a , p o s t a v i t i p a r n e s i s a l j k e . O v e s u v o d u d i z a l e u v o d o s p r e m e n a v i s o č i n a m a , o d a k l e j e o n d a p o t r e b i t a v o d a p o m o ć u vodovodnih cijevi na razne strane oticala uslijed naravnoga pada. Takve jesisaljke dalo poduzetništvo podići kod Ogulina, Plaškoga, Jesenica, Lešća,Gospića, Lovinca i kod Gračaca.47  D o s r e d i n e g o d i n e 1 9 1 4 . d o v r š e n i s u i u p o r a b i p r e d a n i v o d o v o d i i z i zvo ra Jesen i ce , i z v re l a r i j eke Gacke i vodovodn i u ređa j kod Gračaca . I s t odobno su j oš u g radn j i b i l i vodovod i i z v re l a r i j eke D re tu l j e , za t im i z vrela Like i vodovod kod Lovinca. Dotle su već bili podignuti mostovi prekorijeke Mrežnice (sa 40 metara otvora) i preko Dretulje (s otvorom od 30metara) na pruzi od Ogulina do Plaškoga. U gradnji su bila 2 mosta prekoLike kod Gospića s otvorima od 30 i 45 metara, zatim most preko Ričice pred Gračacem s otvorom od 40 metara, te preko Glamočnice kod Metka sotvorom od 15 metara. U noći od 14. na 15. srpnja 1914. probušen je 2270metara dugi tunel između željezničkih postaja Vrhovine i Sinac. Dovršen jei manji tunel kod Vojnovca na dijelu pruge Ogulin-Plaški.P r i j e , n e g o l i s e z a p o č e l o s f a k t i č n o m g r a d n j o m ž e l j e z n i č k e p r u g e , t r e b a l o j e o s i m v o d o v o d a i z g r a d i t i t a k o đ e r p r o v i z o r n e p u t e v e p o k r a j buduće pruge, jer se inače ne će moći privažati građevni materijal. To sen a r o č i t o m o r a l o u č i n i t i u n e k i m n e p r i s t u p a č n i m k r a j e v i m a , n . p r . n a potezima: Plaški—Rudopolje, zatim Vrhovine—Studenci, te od Gračaca dodalmatinske granice.M o ž e s e r e ć i , d a j e u l i p n j u g o d i n e 1 9 1 4 . b i o u p u n o m j e k u r a d n a gradnji ličke željeznice. Tada je naime na toj pruzi danomice bilo zaposleno14 .000 radn i ka . Posao j e na j l j epše nap redovao , kad l i 28 . s rpn ja 1914 . b u k n e s v j e t s k i r a t . O g r o m n a v e ć i n a r a d n i k a b u d e p o z v a n a u v o j s k u . P r e o s t a l i — v e ć i n o m s t a r i j i — L i č a n i n a s t a v i š e r a d . P r v i d i o p r u g e o d Ogulina do Plaškoga bude 14. listopada 1914. predan prometu. Sada senajviše radilo na potezu od Plaškoga do Vrhovina, gdje je trebalo pruguvoditi preko planine (Male Kapele), a za tračnice probijati put u samomkamenu. Zato je posao slabo napredovao tečajem godine 1915. i 1916.,k a d a s u i s t a r i j i L i č a n i b i l i m o b i l i z i r a n i . I p a k j e v o j n a u p r a v a f o r s i r a l a nastavak gradnje ličke željeznice, jer je sve potrebniji postao željezničkispoj s Dalmacijom. Napokon je državna vlast odredila, da se kod gradnjeličke željeznice upotrijebe i ratni zarobljenici, samo da bude pruga što prijed o v r š e n a . T a k o j e u l j e t n o d o b a g o d i n e 1 9 1 8 . n a l i č k o j ž e l j e z n i c i b i l o zapos leno danomice 10 .700 radn i ka , među ko j ima b i j aše 3600 ra tn i h zarobljenika (većinom Rusa).Pruga od Plaškoga do Vrhovina, koja je duga 68 kilometara, predana jeprometu 11. lipnja 1918. Tada su već na prostim otvorenim kolima, gdje seinače p revažao kamen , voz i l i t akođe r h ranu do Gosp i ća . U onom času , kada j e h r va t sk i sabo r 29 . l i s t opada 1918 . p rog las io samos ta lnos t Hrvatske, bilo je na 82 kilometra dugoj pruzi od Vrhovina preko Gospića doG r a č a c a d o v r š e n o 8 5 p o s t o t a k a s v e g a p o s l a . Ž a l i b o ž e p o č e l i s u t a d a (prigodom prevrata) Ličani na toj pruzi otimati i razarati sav željezničkima te r i j a l . To j e pus tošen je b i l o t ako p rovedeno , da j e

s red inom god ine 1919. morala nova država odrediti 2 milijuna 200.000 kruna za popravakoštećenoga i za dovršenje preostalih posala na pruzi Vrhovine—Gospić.N a r a v n o d a j e u s l i j e d t o g a i o t v o r e n j e t e 3 8 k i l o m e t a r a d u g e p r u g e uslijedilo tekar 23. ožujka 1920., dok se mogla prometu predati godinudana prije toga, da nije bilo spomenutog pustošenja. Još je više štete bilonaneseno na pruzi Gospić—Gračac. Tamo je vlada u rujnu godine 1919.morala doznačiti 12 milijuna kruna za dovršenje ove 44 kilometra duge48

pruge, koja je prometu predana istom 15. lipnja 1922., premda je prvi vlakiz Gospića u Gračac stigao još 21. prosinca 1921. (Na dijelu te pruge odGospića do Lovinca vozio je već i prije toga kroz godinu dana dva put na tjedan t. zv. šodercug«, komu su pridali i vagone za putnike.)  T i m e j e p r a v a L i k a k o n a č n o d o b i l a ž e l j e z n i č k u v e z u s a Z a g r e b o m .  T reba lo j e i pak j oš te dov rš i t i i spo j s Da lmac i j om. Aus t r i j s ka j e v l ada usv ibn ju god ine 1914 . i zg radn ju že l j ezn i čke p ruge od Kn ina do h r va t ske granice predala poduzetništvu »Dalmaspoj«. Tečajem svjetskoga rata bilo  j e na t o j p ruz i zapos leno j edva 300 do 500 radn i ka . Man j ka la su i s va pomoćna sredstva naročito eksplozivi, koje je rekvirirala vojska u ratnesvrhe. Tako se u glavnom obavljahu samo pripravne i pomoćne radnje.Povoljnije prilike nastupiše tek u ljetno doba godine 1918., kad je vojnau p r a v a d o z v o l i l a , d a s e z a i z g r a d n j u ž e l j e z n i c e u p o t r i j e b e i r a t n i z a r o b l j e n i c i . T a d a j e p o č e l o u D a l m a c i j i r a d i t i g o t o v o 5 . 0 0 0 r a t n i h zarobljenika.Do 29. listopada 1918. bilo je na 64 kilometra dugoj pruzi Gračac—Knind o v r š e n o o k o 4 0 p o s t o t a k a c i j e l e i z g r a d n j e . D o t a d a j e ( š t o u g a r s k o - hrvatska što austrijska) vlada za gradnju ličko-dalmatinske željeznice (odOgulina do Knina) utrošila 165 milijuna kruna.P r i godom p rev ra ta počeo j e na rod raza ra t i s ve i zg rađene ob jek te na pruzi Gračac—Knin. Seljaci su raznijeli sve oruđe i pripravljeni već građevnimaterijal. Što je preostalo, to su poništili Talijani, koji su u prosincu godine1918 . okup i ra l i s j eve rnu Da lmac i j u . Ta l i j an i su dapače rasp rskavan jem zabarikadirali 322 metra dugi i već probijeni tunel na granici Hrvatske iDalmacije. Talijani ostadoše u sjevernoj Dalmaciji do mjeseca travnja godine 1921. Tekar sada moglo se pomišljati na dovršenje željezničke pruge Gračac—K n i n . Z a t u j e s v r h u v l a d a n a m i j e n i l a 1 5 m i l i j u n a d i n a r a o d t . z v . »unutarnjega 7 postotnoga zajma«. Gradnja dalmatinskog dijela te pruge(od Kn ina do P r i bud i ća ) p redana j e u l i s t opadu god ine 1921 . poduzeću»Pr imorsko g rađevno d ruš t vo« u Sp l i t u . G radn ju pak h r va t skog d i j e l a spomenute pruge (t. j. od Gračaca do Pribudića) započela je na proljećegodine 1923. sama država u svojoj režiji pod upravom sekcije u Gračacu.Mjesto predviđenih 15 milijuna stajala je izgradnja dalmatinskog dijelapruge (Knin-Pribudić) preko 60 milijuna dinara. Tada je naime na burzi palavrijednost dinara, uslijed čega su veoma porasle cijene radnje i građevnogmate r i j a l a . G radn ja pak h r va t skog d i j e l a l i č ko -da lma t i nske že l j ezn i ce (između Gračaca i Pribudića) iznosila je oko 70 milijuna dinara; povrh togas e p o t r o š i l o j o š 9 m i l i j u n a d i n a r a z a p o l a g a n j e g o r n j e g a s t r o j a , t e z a pragove i za šljunak na tome dijelu željezničke pruge. U svemu je daklevlada za dovršenje pruge Gračac—Knin potrošila 139 milijuna dinara. (Tun i j e u računa ta v r i j ednos t t r ačn i ca , ko je su nabav l j ene i z N jemačke na račun ratnih reparacija).Vlada je odredila, da gradnja željezničke pruge Gračac—Knin ima bitidovršena do konca godine 1923. Međutim se gradnja otegla još za cijelu  jednu godinu. Radovi su naime često zapinjali uslijed pomanjkanja novaca, jer nije bio do kraja proveden Blairov zajam. Uz to je i

Njemačka na nekovrijeme obustavila pošiljanje tračnica. Tako je ličko-dalmatinska željeznica49  bila uglavnom izgrađena istom koncem godine 1924., a ne koncem godine1923., kako je bilo snovano.Konačno e to , nakon pun ih šes t god ina , dov ršena j e ova znamen i t a pruga, koja je značila, jedinu suvremenu prometnu vezu između Panonskei Dalmatinske Hrvatske.Lička je željeznica isprvice počimala kod željezničke postaje u Ogulinu.Odavle je uzela pravac paralelno sa starom prugom, koja od Ogulina vodiprema Zagrebu. Tekar u daljini od 5 kilometara počela je lička željeznicavijugati prema selu Ostari jama, gdje se sada lička pruga veže s prugomZagreb—Rijeka. Od Oštarija, koje selo ostaje desno od pruge, uzela je ličkaželjeznica pravac prema Josipdolu, a odavle prema Plaškomu, i to većinomonim smjerom, kojim vodi i zemaljska cesta od Josipdola u Plaški. Na tomu je dijelu pruge između Josipdola i Plaskoga probijen 350 metara dugi tunelVojnovac.P reko rač i vš i P laščansko po l j e hva ta se l i č ka p ruga ob ronaka p lan ine K a p e l e i z n a d n a s e l a k a Z e b i ć , V e r a , Š u p i c a , O p s e n i c a , K o m a d i n a i K o s a n o v i ć . Ž e l j e z n i c a s e p r i b l i ž u j e j e z e r u B l a t a , k o j e — u z d o t i c a j istoimenoga sela — obilazi sa sjeverne i zapadne strane. Nato uzima prugapravac nešto južnije prema planini Maloj Kapeli blizu t. zv. Jurkovićevogastana, gdje se približuje zemaljskoj cesti, koja vodi iz Brloga u Jesenicu.Nastavljajući južni pravac siječe željeznica šumovite predjele Male Kapeledo blizuRudopolja, gdje se lička pruga uspela na svoju najvišu točku (872metra iznad razine mora). Nešto prije postaje Rudopolje zakreće prugap rema zapadu , t e se — s dod i rom m jes ta Dug ido l — spuš ta u j užnom pravcu do selaVrhovina. Na tome putu između Plaskoga i Vrhovina probijasebi željeznica put kroz 4 tunela, od kojih je prvi (Plaška glava) dug 130metara, drugi (Plavca draga) 250, treći (Perinovac) 140, a četvrti (Tavan)350 metara.O d V r h o v i n a u z i m a l i č k a ž e l j e z n i c a n a j p r i j e z a p a d n i p r a v a c i s p o d Bijeloga Vrha. Obišav t. zv. Giginu dragu i vršak Rudinac iznad Zalužnice,p re laz i p ruga u sm je r p rema j ugu i znad se la S inca . Kod t . z v . Jakš i ćeve glavice zakreće željeznica k državnoj cesti, koja iz Gospića vodi u Otočac.Uz lijevu stranu te ceste juri željeznica sve do blizu Čutićeve gostionice na Janjci. Ispod ove gostione siječe pruga državnu cestu Otočac—Gospić, tese p r i b l i žava pu tu , ko j i vod i i z Kos in j a u Pe ruš i ć . Pok ra j t oga pu ta — uz dodir sela Studenac, Klenovac i Sv. Marko — stiže lička željeznica izmeđuse la Kva r te i Pe ruš i ć ope t do d r žavne ces te O točac—Gosp i ć . Na l i j evo j strani iste ceste juri željeznica dalje, dok — uz dodir sela Osik i Budak, tep remoš ten jem r i j eke L i ke i spod Budaka — napokon s t i že u Gosp i ć . Na tome dijelu lička željeznica probija dva tunela, od kojih je prvi (Zalužnica)dug 110, a drugi (Dražica) 420 metara.Uz premoštenje rijeka Novčiće i Like vodi lička željeznica od Gospića sved o M e t k a n a l i j e v o j s t r a n i d r ž a v n e c e s t e G o s p i ć — Z r m a n j a . I z a M e t k a uda l j u j e se p ruga od d r žavne ces te neš to p rema i s t oku . Uz dod i r se la Kruškovca uzima željeznica pravac prema križanju državne ceste Gospić—Zrmanja s cestom, koja iz Lovinca vodi u Sv. Rok. Počevši od toga križanjaostaje pruga na lijevoj strani državne ceste sve do premoštenja potokaRičice. Tu prelazi pruga na desnu stranu državne ceste, u kome pravcu50  ostaje gotovo do Gračaca. Na ličkoj željeznici između Gospića i Gračaca nije trebalo rovati nikakvih tunela, jer tu pruga prolazi kroz ličku visoravan.O tp r i l i ke 2 k i l ome t ra i sp red Gračaca s i j eče l i č ka že l j ezn i ca t amošn jum i l ov idnu do l i nu , t e se p rema i s t očnom p ravcu hva ta s t rm ine p lan ineVe leb i t a . Rad i t oga se že l j ezn i čka s tan i ca na laz i 3 k i l ome t ra da leko od s a m o g a

s e l a G r a č a c . D o s a m e s t a n i c e v o d i 2 4 k i l o m e t r a d u g a c e s t a Obrovac— Gračac , ko ja t ako s ovom s tan i com spa ja ve l i k d i o s j eve rne Dalmacije.Na visini od 552 metra iznad morske razine počne se željeznička prugapen ja t i na s j eve rne ob ronke Ve leb i t a . Uspon i znos i ovd je 18 me ta ra na  jednom kilometru. Obronci Velebita postaju sve strmiji, dok ne dođemo u17 kilometara udaljenu stanicuCerovec, k o j a s e n a l a z i v e ć 6 7 3 m e t r a iznad razine mora. Na putu od Gračaca do Cerovca probija se željeznicakroz 4 tunela, od kojih je prvi dug 80 metara, drugi isto toliko, treći 111, ačetvrti (obzidan betonom) 230 metara.Od s tan i ce Ce rovac , ko ja j e i zg rađena samo za to , da se t u uzmognuv lakov i m imo i l az i t i , vod i l i č ka že l j ezn i ca da l j e u 10 k i l ome ta ra uda l j en iMalovan. Na tome putu prolazi pruga kroz dva tunela, od kojih je prvi dug110, a drugi 330 metara. Željeznica juri kroz osebujne (divlje-romantične)krajeve s čistom kraškom formacijom tla. Mjestimice vodi pruga po nasipu,a v e ć i n o m k r o z d u b o k e u s j e k e u k a m e n u . T a k o d o l a z i m o u s t a n i c u Malovan, koja se nalazi 794 metra iznad morske razine.Kao kod Ce rovca , t ako se i kod pos ta je Ma lovan n igd je ne v i d i se lo , d a p a č e n i t i o s a m l j e n e k u ć e . T u j e s a m o v e l i k r e z e r v o a r , k o j i v o d o m opskrbljuje željezničku prugu. Kad je na Velebitu bura, onda najoštrije brijena pruzi, koja od Malovana vodi u 9 kilometara udaljenu stanicu Zrmanju.N a t o m u s e p u t u l i č k a ž e l j e z n i c a s p u š t a o d m a h , č i m o s t a v i s t a n i c u Malovan. Zrmanja se nalazi već samo 638 metara visoko nad morem. Prijesame s tan i ce v i d imo k l anac , ko j im p ro laz i ces ta p rema S rbu , Don jemu Lapcu i dalje u Bihać. Ispod toga klanca namjeravaju probiti tunel, kojim bi»Unska pruga« vodila od Bihaća do stanice Zrmanje.Kroz duboku usjeku u kamenu dolazimo na kraj klisure, ispod koje izvirer i j eka Z rman ja , ko ja p ro laz i k roz se lo Z rman ju i v i j uga se da l j e u 300 metara dubokoj provaliji. Željeznica ulazi u 9 kilometara udaljenu stanicuPribudić , koja se nalazi 604 metra nad morem. Lička pruga svršava u t. zv.» g r a n i č n o m t u n e l u « , k o j i j e d u g 3 2 2 m e t r a . T u p o č i m a d a l m a t i n s k a željeznica, koja preko Knina vodi u Split i u Šibenik.16. STANOVNIŠTVO LIKE I KRBAVEU s redn jemu v i j eku b i j aše L i ka s K rbavom na j č i šća h r va t ska zem l j a .  Tamo stanovahu sami rimokatolici, i to većinom članovi onih 12 hrvatskihp l e m e n a , k o j i b i j a h u n o s i o c i h r v a t s k e d r ž a v n o s t i . S a m o u p l a n i n a m a stanovahu t. zv. »hrvatski Vlasi«, koji bijahu također rimokatolici.U borbi s Turcima izginuše mnogi Hrvati, a drugi se preseliše u sigurnijekrajeve. Domaće se žiteljstvo sačuvalo samo u Gackoj dolini i u Brinjskojžupi. Turci iz Bosne zapremiše Liku i Krbavu. Oni se nastaniše većinom okot v rđava . Uda l j ena se la zap rem iše t . z v . »V las i« , ko j i p r i padahu g rčko -51  i s t očno j c r kv i , a Tu rc i i h dovedoše sa s redn jega Ba l kana . Jedan d io t i h»Vlaha« pribjegao je tečajem 17. vijeka u hrvatsku Krajinu.Drži se, da je u Lici i Krbavi za turskoga vladanja bilo oko 9000 žiteljagrčko-istočne vjeroispovijesti. Njihov se broj znatno povećao poslije izgona Turaka. Tada se naime u Gračac, Medak i u Zrmanju doseliše grč.-ist. žiteljiiz sjeverne Dalmacije, a u Krbavu iz Bosne, naročito iz Kupresa, Grahova iKnezpolja, Jedan dio grč.-istoč. žitelja iz Vilica i Škara dođe u Vrebac i uKomić; dio Brložana naseli se u Pecane i u Jošane, a oni iz Prokika i Skalićadođoše u Mutilić kod Udbine. Križanić je kao generalov povjerenik dozvolio12. kolovoza 1690. knezu Vujašinu Mileusniću, da 40 grčko-istoč. obitelji p rese l i i z Kos in j a u Š i roku Ku lu , a 17 . ko lovoza 1690 . dopuš ta Jovanu Drakuliću i Milinu Laliću, da (vjerojatno iz Jesenice kod Plaškoga) presele60 obitelji u Korenicu.

Grčko-istočni žitelji u Lici i Krbavi, podrijetlom Vlasi,smatraju se sada Srbima.I s todobno se u L i ku i K rbavu dose l j ava ju i r imoka to l i c i . Tako se , 160 bunjevačkih obitelji iz Primorja i Dalmacije doselilo u Lovinac, Ričicu, SvetiRok, Pazarište, Bužim, Trnovac i u Smiljan. Križanić je 6. kolovoza 1690.d o z v o l i o , d a L o v r o M i l i n k o v i ć , k n e z o d J a b l a n c a , d o s e l i 5 0 o b i t e l j i u Paza r i š t e i u Nov i kod Gosp i ća . Pop Marko Mes i ć nase l i o j e H rva te oko Gospića: u Mušaluku, Bilaju, Kaniži, Osiku, Budaku i u Novomu. Učinio je totako, da je od svake kuće u Brinju, Križpolju, Stajnici i u Jezeranama uzeopo nekoliko ljudi. Uz te Hrvate i Bunjevce dođoše u Liku i Krbavu također»Kranjci«. To bijahu vjerojatno potomci onih Hrvata, koji se nekada pred  T u r c i m a o d s e l i š e i z L i k e i K r b a v e u K r a n j s k u i u G o r s k i k o t a r . O v e j e »Kranjce« naselio Mudrovčić u Ribniku, Budaku i u Širokoj Kuli, a NikolaHoljevac i Stjepan Pezelj dovedoše »Kranjce« u Podlapac, Udbinu i u Tolić.Isprvice se još razlikovahu ti »Kranjci« od Hrvata. Tako n. pr. senjski biskupSebas t i j an G lav in i ć u svome op i su L i ke i K rbave g . 1696 . ve l i , da su u Kosinju 3 sela, pa dodaje: »U gornjemu je selu nastanjeno 40 kuća žitelja izKranjske, u srednjem selu 100 glava Vlaha, a u trećem selu 40 naselja iligruntova Hrvata.« Danas više ne postoje u Lici nikakovi »Kranjci«, jer sesv i r imoka to l i c i sma t ra ju H rva t ima . Uspu t spom in jem, da su t obožn j i » K r a n j c i « n a s e l i l i t a k o đ e r L e š ć e , B r u š a n e , K a l u đ e r o v a c i K u t e r o v o . Hrvatima pripadaju i oni muslimani, koji se pokrstiše poslije izgona Turakai z L i k e i K r b a v e . N a j v i š e j e t i h p o k r š t e n i k a b i l o u P e r u š i ć u , a p o n e š t o također u Širokoj Kuli, pa u Ribniku, Udbini i u Buniću.O d s t a r i h h r v a t s k i h o b i t e l j i , k o j e s t a n o v a h u u L i c i i K r b a v i j o š p r i j e p r o v a l e T u r a k a , n a j b r o j n i j e s u o v e : O r e š k o v i ć i ( i m a i h 1 1 0 k u ć a ) , Dubravčići (67 kuća), Dujmovići (67 kuća), Markovići (63 kuće), Žubrinići(38 kuća), Dasovići (26 kuća), Francetići (25 kuća), Šimatovići (22 kuće),Ko lakov i ć i ( 22 kuće ) , Odo rč i ć i ( 21 kuća ) , Ko lak i ( 21 kuća ) , K ra l j i ć i ( 19 kuća), Ladišići (19 kuća), Mudrovčići (19 kuća), Oršanići (12 kuća), Pešuni(9 kuća), Sarkotići (9 kuća), Pajdakovići (8 kuća), Draženovići (6 kuća), Sladovići (3 kuće) i Slavkovići (3 kuće).Iz Bakra se u Liku doselila obitelj Šarinić, koja danas broji 6 kuća, a izDalmacije dođoše stare hrvatske obitelji: Banić (danas ima 36 kuća), Ugrin(6 kuća) i Tvrdinić (3 kuće). Drži se, da Banici i Ugrini pripadahu plemenuSubić, a Tvrdinići plemenu Kačić.52  I z Go rskoga ko ta ra dođoše u L i ku ob i t e l j i : Ge rovac , Kos te lac , P leše , Plešić, Žagar, Adamek, Žarković, Kvaternik, Žafran, Kajfeš, Premuž, Knol,Rožman, Majer, Častek, Čop, Šlipogar, Fajdetić, Prelih i Kranjčević. SamihFajdetića ima 25 kuća, a Kranjčevića dapače 42 kuće.Od svih doseljenika najviše se umnožiše Bunjevci. Ovi su došli najprije izHercegovine u Dalmaciju i u Hrvatsko Primorje, odakle se poslije izgona Turaka preseliše u Liku i Krbavu. Među Bunjevcima najbrojniji su Rukavine,kojih sada ima u Lici 299 kuća. Iza Rukavina dolaze Prpići (kojih ima u Lici287 kuća ) , t e Bab i ć i ( 263 kuće ) , Vuke l i ć i ( 226 kuća ) , Tom l j enov i ć i ( 146kuća), Tomljanovići (142 kuće) i Biondići (113 kuća), a zatim redomice:Anići (7 kuća), Begovići (6 kuća), Brajkovići (44 kuće), Bunjevčevići (19kuća), Burici (9 kuća), Devčići (9 kuća), Ilici (16 kuća), Jakšići (13 kuća), Jurkovići (54 kuće), Katalinići (5 kuća), Kovačevići (22 kuće), Marasi (23kuće), Milinkovići (3 kuće), Miletići (2 kuće), Nikšići (54 kuće), Ostovići (39kuća), Pavelići (14 kuća), Pećarići (10 kuća), Perišići (2 kuće), Samardžije(3 kuće), Tintori (5 kuća), Tonkovići (53 kuće), Vujići (4 kuće), Zubčići (8 kuća) i Žulj (1 kuća).17. OTOČANI U OKRŠAJU KOD CASTEGGIA G. 1800.R u s k i j e m a r š a l S u v a r o v s l o m i o g . 1 7 9 9 . s i l u f r a n c e s k u u I t a l i j i . Pob i j eđen i od s j ed in j en ih Rusa i Aus t r i j anaca u b i t kama kod Cassana ,  Trebije i kod Novija, moradoše Francezi ostaviti gornju Italiju. Kad je natoSuva rov s Rus ima o t i šao u Šv i ca rsku , da ond je ra tu j e p ro t i v Massene ,os tade u I t a l i j i

samo aus t r i j s ka vo j ska . N jom j e zapov i j edao podmarša l Melas. Francezi pokušaše iznovice ratnu sreću u Italiji; ali Melas potuče (4.studenoga 1799.) njihovoga vojskovođu Championneta u bici kod Genola.M e đ u t i m s e v e ć p r o m i j e n i š e p r i l i k e u F r a n c e s k o j . N a p o l e o n s e ( 9 . listopada 1799.) vratio iz Egipta, da Franceskoj pomogne u borbi protivkoalicije velikoga dijela Evrope (Austrija, Rusija, Turska, Engleska, Napulj i  j u ž n a N j e m a č k a ) . F r a n c e z i p o l a g a h u v e l i k e n a d e u v o j n i č k i t a l e n a t Napoleonov, bez kojega su g. 1799. stradali u borbi s neprijateljima svojim.N a p o l e o n p o s t a d e k o n c e m g . 1 7 9 9 . » p r v i m k o n z u l o m « r e p u b l i k e F r a n c e s k e . K a o t a k a v p o n u d i o j e o n m i r v l a s t i m a e v r o p s k i m . R u s i j a i  Turska odustadoše od daljnjega rata, no Engleska i Austrija odbiše uvjetem i r a . N e m o g a v š i n i š t a n a u d i t i o t o č n o j d r ž a v i E n g l e s k o j , o b o r i o s e Napoleon svom silom na Austriju. Ratovat će se istodobno na dvije strane:u Italiji i u Njemačkoj. U južnu Njemačku ode general Moreau, a u Italijusam Napoleon.Polovicom mjeseca svibnja g. 1800. činilo se, da će austrijski podmaršalMe las osvo j i t i Genovu , zadn j i os ta tak f r anceske v l as t i u I t a l i j i . Me las j e namjeravao, da odmah iza pada Genove prodre u jugo-istočnu Francesku(Provence). Premda je to bilo dobro poznato Napoleonu, nije htio da pođeu p o m o ć G e n o v i . N a p o l e o n p r i j e đ e A l p e k o d v e l i k o g a s v . B e r n h a r d a . Doznavši, da ga Austrijanci čekaju na gornjem Padu, zaputio se Napoleonp r a v c e m p r e m a s j e v e r o - i s t o k u . D r ž e ć i s e v a z d a j u ž n i h p r i s t r a n a k a alpinskih, prijeđe Napoleon s vojskom svojom preko rijeke Ticina i osvaneravno pred Milanom. I dok je prestrašeni Melas čitao vijesti o neslućenom53 pu tovan ju Napo leonovom, uđe Napo leon u M i l an , t e obnov i t . z v . C i s -alpinsku republiku.N a t o m e p u t o v a n j u s u k o b i o s e N a p o l e o n j e d i n o s a u s t r i j s k i m podmaršalom Vukasovićem. Uz Napoleona bijaše 50.000 Franceza, a uzVukasovića 10.000 »Austrijanaca« (većinom graničara). Da Vukasović neće moći Napoleona sustaviti, to je svatko predviđao. Napredujući premaM o n t e C e n e r e , n a p a d e f r a n c e s k i g e n e r a l M o r c e y ( 2 9 . s v i b n j a 1 8 0 0 . ) veoma žes toko za lazn i cu aus t r i j s koga gene ra la Dedov i ća . Za lazn i cu j e činio jedan bataljun krajiške pukovnije đurđevačke, kojim je zapovijedaokape tan M iha l j ev i ć . Ma lob ro jn i Đu roc i naš i b ran i l i su se veoma h rab ro . Kapetan Car dade iza mosta načiniti opkope, među koje se postavi sa dvijekumpanije Đurđevčana i s jednom eskadronom husara. General Morceydovede ovamo 10 topova franceskih, da razore opkope austrijske. Uzaludmu b i j aše t a j posao ; h rab r i Đu roc i odb i še j unačk i sve j u r i še f r anceske . I s t om oko ponoć i — kada se već v i d j e l o , da su t opov i , f r ancesk i go tovo sasvim razorili spomenute opkope, — povukao se iz njih kapetan Car, te jeo d v e o j u n a k e s v o j e p r e m a M o n t e C e n e r e , g d j e s e p r i k l j u č i o g e n e r a l u Dedoviću.Obnovivši francesku vlast u Lombardiji, mogao se Napoleon sada oboritina austrijskoga vojskovođu Melasa. Ovaj je doduše 4. lipnja 1800. osvojioG e n o v u ; a l i z a t o b i j a š e d o l a s k o m N a p o l e o n o v i m g o t o v o p o s v e m a otcijepljen od Austrije. Protiv Melasa pođe Napoleon početkom lipnja izMilana.Prednja četa Napoleonova sukobila se s austrijskom vojskom 6. lipnja upredjelu između Cipriana i Casteggia. Ovdje se u austrijskoj vojsci nalaziobataljun krajiške pukovnije iz Otočca, zatim oslabljena pukovnija Reisky i od je l d raguna Lobkov i cev ih . Ok rša j i spade z l o po F ranceze . Za to dade Napoleon 9. lipnja poduzeti veću navalu na Austrijance. Ovaj boj nosi ime»ok rša j kod Cas tegg ia« . Cas tegg io j e ma lo t r gov i š te ( b ro j i neš to p reko 2000 stanovnika) u talijanskoj pokrajini Pavia, a nalazi se na željeznici, koja vodi iz Alessandrije u Piacenzu.A u s t r i j s k i p o d m a r š a l O ' R e i l l y d a d e v i s o v e k o d R i v e t t e z a p o s j e s t i s n e k o l i k o b a t a l j u n a . M e đ u o v i m a s e n a l a z i o t a k o đ e r k r a j i š k i b a t a l j u n Otočana . S t i h j e v i s i na zad ržavao O 'Re i l l y vo j sku f r ancesku do t l e , dok nijesu mjesta svoja zauzele stražnje čete divizije Ottove.

Franceski generalVatrin htjede sa četiri bataljuna osvojiti spomenute visove. Osim toga dade  j o š t e d v a b a t a l j u n a p o s l a t i n a d e s n u s t r a n u , d a o b i đ u t a m o š n j e s e l o . Austrijanci su se Francezima hrabro opirali po sata; ali opazivši, da su ihkod Rivetta opasali Francezi, počeše uzmicati. U tom času prikupi generalG o t t e s h e i m n e š t o j u ž n i j e o d R i v e t t e č e t i r i l i n i j s k a i d v a g r a n i č a r s k a (ogulinski i križevački) bataljuna te u jurišu zauzme izgubljene već visove.Međutim je na bojište stigla divizija Monnierova i čitav zbor franceskogagenerala Victora. Mannier napade Gottesheima s lijeve, a Victor s desne s t rane , doč im j e gene ra l Va t r i n zad ržao m jes to u s red i š tu . Tako se kod Rivette razvio velik boj, u kome ipak nijesu sudjelovale jednake vojne sile, jer je Franceza bilo daleko više nego li Austrijanaca. K tomu još pridođefranceski general Ribaud, koji je sa svoja 3 bataljuna ugrozio desno krilo54  G o t t e s h e i m o v o . D a s p a s e , š t o s e d a d e s p a s i t i , m o r a d e G o t t e s h e i m uzmaknuti sa spomenutih visova.Osvojivši ponovno visove kod Rivetta, zapovjedio je Napoleon, da čitavav o j s k a f r a n c e s k a p r o d r e u C a s t e g g i o . P o š t o j e m e đ u t i m i z C a s t e g g i a u z m a k n u l a a u s t r i j s k a d i v i z i j a S c h e l l e n b e r g , n a l a z i o s e o n d j e s a m o podmaršal O'Reilly. I premda je imao malo vojske, a samo jednu bateriju topova, dočekao je O'Reilly hladnokrvno navalu francesku. Kod Casteggias e r a z v i o k r v a v b o j , u k o j e m s e o d l i k o v a š e j u n a č k i O t o č a n i . V o j n i č k o i zv ješće kaže , da su se O točan i bo r i l i s »ve l i kom b ravu rom« . O 'Re i l l yna ravno n i j e mogao od rža t i poz i c i j e svo je , t e j e pos l i j e ub i t ačnog bo ja uzmaknuo iz Casteggia. Otočki se bataljun toga dana besmrtno odlikovao.Ali je skupo platio čuveno junaštvo svoje. Vojnički spisi kažu, da je 9. lipnjakod Cas tegg ia pog inu lo 270 O točana . Ran jen ih b i j aše O točana 232 , a zarobljenih 174. Poslije toga okršaja brojio je otočki bataljun jošte samo298 za boj sposobnih ljudi.18. BORBE U LICI G. 1809.I. Bitka kod BilajaMjeseca travnja g. 1809. provalio je general Stojčević s 10.000 hrvatskihg ran i ča ra u t adašn ju f r ancesku Da lmac i j u . P ro t i v n j ega i zađe f r ancesk i maršal Marmont s 12.000 izvrsno izvježbanih vojnika. Kod rijeke Zrmanjedođe do nekoliko okršaja, a u boju kod gore Kita pade Stojčević živ u rukeMarmon tove . Poš to j e u t ome bo ju i zg inu lo mnogo g ran i ča ra , uzmakne pukovnik Rebrović s preostalima u Liku.M a r š a l M a r m o n t d a d e s e u p o t j e r u z a H r v a t i m a . N e k i č o v j e k m u j e pokazao pu t , ko j im i nače pu tu ju samo k r i omča r i p reko Ve leb i t a . Ov im putem dopriješe Francezi do Velike Popine. Odatle je Marmont namjerao,da gorskim pristrancima stigne u Gračac prije Rebrovića. Osnova mu nepođe za rukom, jer je u Gračacu već našao vojsku hrvatsku. Bez ikakovaoklijevanja navališe Francezi kod Gračaca na hrvatske graničare. Bitka jez a p o č e l a 1 7 . s v i b n j a u 4 s a t a p o s l i j e p o d n e . P r e m d a j e b o j i š t e b i l o otvoreno, opirahu se Hrvati pretežnijim neprijateljima veoma hrabro. SamiFrancezi priznadoše, da su graničari u toj bici posvjedočili čuveno junaštvosvoje. Oko 11 sati noću činilo se, da će umorni Hrvati ipak morati podleći.Neke čete počeše već i uzmicati. Od konačnog je poraza spasio graničares a m o p u k o v n i k R e b r o v i ć . P o m o ć u o t o č k o g m a j o r a N o v i ć a i l i č k o g a kapetana Čorića zaustavi Rebrović klonule graničare. Stavivši im se načelo, pojuri junački pukovnik proti Francezima i potisne ih s predobijenogveć mjesta. Sjajni je mjesec rasvijetljivao nebo, te se uz njegovo svijetlonastavila bitka do zore. Istom kad je Rebrović doznao, da će mu neke četefranceske doći iza leđa, uzmakne s bojišta u 3 sata jutrom.Hrvati su iz Gračaca uzmicali prema Gospiću. Došavši do Bilaja, — 1 satpred Gospićem, — podijeli pukovnik Rebrović vojsku svoju u 2 dijela. Većidio zadrži kod sebe u Bilaju; manjim pak dijelom dade zaposjesti susjednevažn i j e t očke . Tako j e n . p r . kape tan H rabovsky sa 7 sa tn i j a zap rem io brežuljke iza porušenog mosta preko rijeke Like kod Ribnika. Pučke ustaše

55  ličke i otočke (do 700 ljudi) smjestio je Rebrović u gore kod Barleta, gdje jetakođer dao srušiti most preko rijeke Jadove.Maršal Marmont primaknuo se Hrvatima istom 21. svibnja. Neki izdajicaga j e upu t i o , da će na j l akše usp je t i , ako nava l i na us taše kod Ba r l e ta . I z b i l j a j e F r a n c e z i m a d o s t a j a l o n e k o l i k o g r a n a t a , d a r a s t j e r a j u s l a b o o b o r u ž a n e u s t a š e s a b r e g o v a . O d m a h i z a t o g a s a g r a d i š e n a j v e ć o m b r z i n o m m o s t p r e k o r i j e k e J a d o v e . O v i m p u t e m u d a r i o v e ć a k o l o n a f ranceska u l i j e v i bok Vo j ske g ran i ča rske . Kape tan H rabovsky uze po l eskadrona brzih konjanika pukovnije Hohenzollern, pregazi rijeku Jadovu isukobi se s Francezima kod Ostrovice. Tu se Hrabovsky držao tako dugo,dok mu ne dođe od Reb rov i ća pos lana pomoć : dva p r i čuvna ba ta l j unapukovn i j a banovačk ih i j edan od io L i čana . I s t odobno p r i j eđe pukovn i kReb rov i ć s dva bo jna ba ta l j una l i č ka p reko mos ta b i l a j skog , t e poduze s m i o n u n a v a l u n a g l a v n u s i l u f r a n c e s k u , s k o j o m s e m a r š a l M a r m o n t veoma zgodno smjestio između brežuljaka kod Bilaja. Francezi dočekašeLičane posve spremljeni, te je Rebrović uzalud opetovano jurišao. Izgubivšidva topa, moradoše se hrabri Ličani vratiti na prijašnje mjesto svoje. Izatoga se istom razvila prava bitka, koja je potrajala do kasne noći, ali je ipakostala neodlučna. U toj se bici odlikovahu Otočani pod vodstvom majora Novića i junački eskadron hrvatskih šerežana, koji je vodio kapetan Lončar.U r a n o j u t r o 2 2 . s v i b n j a o b n o v i o j e b i t k u m a r š a l M a r m o n t . B r o j n o topništvo sa 6000 Franceza pošalje Marmont proti lijevomu krilu vojskehrvatske. Tu je stajao kapetan Hrabovsky, komu je pukovnik Rebrović još oponoć i pos lao u pomoć t opove svo je . P remda j e H rabovsky raspo lagaosamo s 3 ba ta l j una , obo r i o se na F ranceze veoma h rab ro . Kasn i j e s t i žeovamo i d ruga vo j ska h r va t ska , t e j e ovd je po t ra j ao bo j sve do veče ra . Graničari odbiše nekoliko juriša franceskih, ne izgubivši ni pedalj zemljišta.Pod veče stiže Rebroviću zapovijed, da imade smjesta poslati u Karlovacdva ba ta l j una p r i čuvn i ka i z banske K ra j i ne , ko je t r až i ban Đu la j . Ova j e zapovijed odlučila sudbinom bitke kod Bilaja. Maršal Marmont upravo ses p r e m a o n a p o v r a t a k u D a l m a c i j u . U z m a n j k a l o m u j e n a i m e h r a n e i m u n i c i j e , a i b r o j z a v o j n u s p o s o b n i h v o j n i k a s p a o j e n a 8 0 0 0 . V e ć j e maršal zapovijedio uzmak vojske franceske, kad li mu stiže neočekivanav i j e s t , d a p u k o v n i k R e b r o v i ć n a p u š t a p o z i c i j e s v o j e . R e b r o v i ć b i j a š e uvjeren, da se bez Banovaca ne će moći održati u Lici. Zato stane uzmicatip r e k o G o s p i ć a p r e m a O t o č c u . M a r m o n t s e n i j e u s u d i o d a g a o d l u č n o p r o g o n i . S a m o s O t o č a n i m a , k o j i s u č i n i l i z a l a z n i c u , d o đ e d o k r v a v o g o k r š a j a k o d s e l a P r o k i k e . P o s t a v i v š i p r i v r e m e n u v l a d u n a d L i k o m u Gospiću, vratio se maršal Marmont s Francezima u Dalmaciju.II. Turska provalaKad je ono mjeseca travnja 1809. general Stojčević provalio u franceskuDalmaciju, ostade Lika bez ikakove vojske. Ovu priliku upotrijebiše Turci izBosne, da se naplijene po junačkoj Lici. Na to ih je nagovarao i franceski maršal Marmont, koji je u tu svrhu slao posebne agente u Bosnu. Marmont je poručivao Turcima, neka sada osvoje onaj predjel u Hrvatskoj (115.828 jutara zemljišta), što su ga izgubili mirom u Svištovu (4. kolovoza 1791.).56

  Agenti njegovi uvjeravahu bosanske Turke, da će Franceska diplomatskimputem zaštiti Turke u takovom poduzeću.I Turci zbilja provale u Liku. Najprvo su palili i robili okolicu sela: Vagan,Kupirovo, Srb, Dobroselo i Lapac, jer su ta sela mirom u Svištovu pripalaLici. Kad bijahu već u prah pretvorili bujnu kotlinu lapačku i dalje čitav krajdo S rba , sp remahu se Tu rc i , da p r i j eđu p reko go ra Kuk i Lombarden i k . Pođe li im to za rukom, stajat će zulumu njihovom otvorena čitava Krbava isredina Like.U tome času, kad

je nevolja bijednih i ostavljenih stanovnika Like doprlado vrhunca, spasi Liku od Turaka grčko-istočni svećenik Teofil Ajduković.Ovaj čovjek dođe u Liku istom godine 1788., kad je car Josip II. vodio velikrat s Turskom. Među ostalim kaluđerima samostana u Rmanju, koji ondapotražiše zaklonište u Hrvatskoj, nalazio se također đakon Teofil Ajduković.Premda bijaše on godine 1809. Već sijedi starac, ipak se odvažio, da stupin a č e l o b i j e d n i h L i č a n a , k o j i m a j e t a d a z a p r i j e t i l a p r o p a s t o d T u r a k a . U z e v š i u j e d n u r u k u k r i ž , a u d r u g u m a č , s t a d e A j d u k o v i ć v e r b o v a t i preostale muškarce u okolici Tiškovca. Pošto je general Stojčević odveo uD a l m a c i j u n a j b o l j u v o j s k u ( 3 b a t a l j u n a ) l i č k u , m o r a d e s e A j d u k o v i č zadovo l j i t i s t a r c ima i d j ečac ima . Tko se up i sao u če tu n j egovu , morade proći ispod mača Ajdukovićeva. Neki Ličani oklijevahu, bi li s ovim starcemp o š l i u g o t o v u p o g i b e l j . O v a k o v e b i A j d u k o v i č o d m a h p r o g l a s i o kukavicama, pa bi im oteo oružje i dao ga kojoj srčanoj ženi, koja se ponagovoru starčevu ponudila, da će stupiti u četu. Po gudurama i klancimaKuka i Lombardenika nalazilo se mnogo bjegunca iz spaljenih sela ličkih.Od ovih sastavi Ajdukovič prilično veliku četu. Starac je organizirao i ženeu neko l i ko od je l a , ko j i sum mu s luž i l i za g l asn i ke t e za dobavu h rane , municije i lijekova.Čovjeka upravo zadivljuje ovo oduševljenje, kojim je sijedi starac radioza spasenje Like. A rad njegov ne ostade bez uspjeha. Pošto je ljude svojep o s t a v i o n a n e p r e d o b i t n a m j e s t a p o K u k u i L o m b a r d e n i k u , n e b i j a š e   T u r c i m a m o g u ć e , d a — u s p r k o s p o n o v n i h p o k u š a j a — p r o v a l e p r e k o spomenutih gora u Krbavu i Liku. Tako pođe Ajdukoviću za rukom, da jeL i ku poš ted io od da l j n j i h muka . Kad se pak po lov i com sv ibn ja h r va t ska vojska vratila iz Dalmacije u Liku, prestade svaka pogibelj od Turaka. Noveć poslije bitke kod Bilaja nastupiše teži dani. Pukovnik Rebrović napustiLiku i ode prema Otočcu. Na prvu vijest o tomu provališe Turci iz Bosne opet u Liku. O tomu su glasi doprli do Rebrovića, pa je to djelovalo štetno ina vojničku disciplinu. Veći dio naime vojnika ličkih ostavi noću od 25. na26 . sv i bn ja zas tavu pukovn i ka Reb rov i ća , t e pob jegne u L i ku , da kuću , ime tak , oca , ma j ku , ženu i d j ecu svo ju b ran i od zu luma tu r skog . To j e sklonulo pukovnika Rebrovića, te se i on vratio iz Gacke u Liku. Odmah seoko njega sabraše junački vojnici njegovi, kojima sada pođe za rukom, tesu brzo otjerali Turke iz Like, a privremenu vladu francesku iz Gospića.

Kraj općega dijela57