Download pdf - Mediji Tehnologija i Drustvo

DIGITALNE VIJESTI: MEDIJI,TEHNOLOGIJA I DRUŠTVOZlatan KRAJINAGoldsmiths College, London

Tena PERIŠINFakultet političkih znanosti, Zagreb

UDK: 070:004316.77:004

Pregledni rad

Primljeno: 10. 6. 2008.

Digitalna tehnologija otvorila je vrata novim mogućnostimastvaranja i prenošenja informacija u raznoraznim oblicima uzpomoć medija. Razvoj je otišao toliko daleko da klasična pitanjapoput medijskih sloboda i njihove ekonomske i društveno--političke uvjetovanosti više nisu dovoljna. Potrebno je istražitinačine upotrebe tehnoloških inovacija, kao što je natjecanjemedijskih kuća u tome tko će i kakvom tehnologijom objaviti štoviše sadržaja u što manje vremena i za što manje novca.Multimedijska dostupnost i razmjena videa, nekad rezerviranogasamo za televiziju, destabilizira tradicionalnu podjelu narazdvojene medije tiska, zvuka i slike i otvara raspravu o novimoblicima novinarskog izražavanja. "Digitalne vijesti", koje nastajuiz maksimizirane razmjene informacija multipliciranim kanalima ikonvergiranim medijima, uspostavljaju i neke nove zakonitosti.Primjerice, nekad najvažnija vijest zamjenjuje se najnovijom, aredakcijskoj uz bok dolazi korisnička, dok televizijski izvor pratitiskovni i obrnuto. Kako bismo pronikli u tehnološko--institucionalne zasade novih trendova, u žarište stavljamomedijski sadržaj čije kolanje razvoj medija ubrzava i istodobnoraspršuje u različitim smjerovima i različitim medijima.

Ključne riječi: novinarstvo, konvergencija, digitalne vijesti,televizija, novi mediji

Zlatan Krajina, Goldsmiths College, University of London,New Cross, London, SE14 6NW, UK.E-mail: [email protected]

UVOD"Tehnologiji se ne možemo oduprijeti", ustvrdio je vodeći svjet-ski medijski konzultant Michael Rosenblum u svome uvod-nom izlaganju na konferenciji "Digital News Affairs 2008" ili935

�

"DNA 2008",1 otvarajući raspravu o ulozi tehnoloških promje-na u razvoju medija. Već sama kratica DNA kao naziv susretaraznovrsnih medijskih profesionalaca i predstavnika medij-skih industrija (na koji ćemo se referirati u ovom članku), ni-malo pretenciozno, utjelovljuje doseg recentnih tendencija uproizvodnji i distribuciji informativnih medijskih sadržaja. Utim promjenama ne sudjeluju svi, naglasio je Rosenblum, ne-go samo oni koji žele preživjeti. Nadmetanja medijskih kućaza uspjeh na tržištu više se ne zaustavljaju samo na klasičnimpitanjima medijskih sloboda i njihove ekonomske i društve-no-političke uvjetovanosti te reprodukcije ideologija nego seproširuju i na pitanja učinkovitosti upotrebe tehnoloških ino-vacija, kao npr. tko će i kakvom tehnologijom objaviti što višesadržaja u što manje vremena i za što manje novca. Pitanjemnovih tehnologija u medijima i svakodnevici raspravljalo seodveć olako, što i nije čudno s obzirom na to koliko se malomoglo predvidjeti. Promjenama koje donose tehnologije lak-še je upravljati kada je riječ o automobilu koji se može zakoči-ti ili ubrzati jednostavnim potezom, ističe sociolog Clay Shirky(2008., 299). No kada govorimo o digitalnim tehnologijama,upravljamo kajakom: struja nas nosi svojom brzinom i sna-gom, u svome smjeru, a mi jedino što možemo učiniti jest pri-hvatiti je i postaviti se te držati tako da nam se kajak ne pre-vrne (Shirky, 2008., 299).

Digitalna tehnologija omogućila je višestruke mogućno-sti prenošenja informacija, što medijske kuće rabe da istu infor-maciju plasiraju u različitim oblicima uz pomoć različitih me-dija, sa što manje ljudi. Multimedijska dostupnost videa, ne-kad rezerviranog samo za televiziju, destabilizira gotovo sto-ljeće staru podjelu na razdvojene medije tiska, zvuka i slike teotvara raspravu o tome prenose li se, omogućavanjem te do-stupnosti videa, i zakonitosti televizijskoga medija u druge me-dije, a isto tako mijenja li se gramatika samoga televizijskogizražavanja. Štoviše, Rosenblum, i sam bivši televizijski ured-nik, ide korak dalje i tvrdi da televizijske vijesti još nisu otkri-vene u punom smislu svojih mogućnosti. Bivši urednik ame-ričkoga CBS-a te je riječi izgovorio novinarima BBC-a, europ-skoga stjegonoše javnog servisa, koji ga je angažirao da mije-nja njihove radne navike i procese u proizvodnji informativ-noga programa.

Iako se čini da pitanje medijskih tekstova i sadržaja u re-centnim akademskim raspravama gubi na aktualnosti, upra-vo nas promjene koje u medijima donose nove tehnološkemogućnosti vraćaju na neka od osnovnih pitanja novinarstva:tko proizvodi, za koga i na koji način. U ovome članku želimoproniknuti u tehnološko-institucionalne zasade novih trendo-va i naznačiti kakve se promjene u novoj digitalnoj eri moguprepoznati u sferi informativnih medijskih sadržaja. Počevši s936

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 18 (2009),BR. 6 (104),STR. 935-956

KRAJINA, Z., PERIŠIN, T.:DIGITALNE VIJESTI...

prepoznavanjem onoga što mnogi nazivaju "petom revoluci-jom", pa preko pojava u medijskoj praksi poput upotrebe sa-držaja što ga stvaraju korisnici ("user generated contents"),konvergencije i "novoga" novinarstva, sugerirat ćemo da pro-mjenu tehnologije treba prihvatiti kao stalan vektor. U nje-govu razumijevanju tehnološki nam determinizam ne poma-že zbog reduciranosti na tehnologije i ignoriranja posebnogadruštvenog i kulturnog konteksta u kojem se one rabe. Sdruge su strane, rasprave koje nove tehnologije proučavajuisključivo u svjetlu takozvanih "otvorenih" i "zatvorenih" dru-štava i razvoja demokracije.

Jednom alati koji su primarno trebali samo omogućiti ka-nal komunikacije sa zamišljenim publikama, tehnologije sedanas više nego ikad ističu kao ključne determinante ne samologike proizvodnje nego i gramatike artikulacije ne više elek-troničkih televizijskih ili radijskih, već digitalnih vijesti, što jesamo produbljivalo ono što se percipira kao jaz između novihi klasičnih medija.2 Bilo bi kratkovidno reducirati našu raspra-vu na crno-bijelu podjelu između sadržajne i tehnološke ori-jentiranosti medijskih kompanija. Smatramo da ćemo samokritičkom analizom novih proizvodnih i korisničkih procesamoći ponuditi preciznije viđenje novih trendova, koje nasto-ji osigurati održiv vidik prema budućnosti. Debate u kojimaprepoznajemo trendove koje ovdje želimo istaknuti nisu po-sve nove (O'Sullivan i sur., 2003., 225-226), ali ih nadmašujuposljedice s kojima se suočavamo u praksi. Takozvani "neofili"i "kulturalni pesimisti" (Curran i Seaton, 2003.) već skoro dvadesetljeća ističu osobite prednosti i mane. "Neofili" slave rastbroja kanala i time osiguran veći izbor izvora informacija, s je-dne, i veću interaktivnost i individualizaciju medijske potro-šačke kulture, s druge strane (O'Sullivan i sur., 2003., 226). "Kul-turalni pesimisti" pak zabrinuti su zbog pretjerane komerci-jalizacije, koja demokratsku ulogu medija podčinjava neko-licini medijskih giganata i pritom iz svojih sadržaja nužnoizostavlja manjine s malom kupovnom moći, pa u kreiranjuprograma javni interes pretpostavlja komercijalnome (O'Sulli-van i sur., 2003., 226). Stvarna dinamika novih tendencija ko-jima svjedočimo i u redakcijama vijesti i u akademskih raspra-vama nadilazi barijere spomenutih podjela i pronalazi se najoš nedovoljno prepoznatom teritoriju informacijskog realizma,koji pretpostavlja dugotrajan proces u kojem se ne odvija za-mjena jedne tehnologije drugom i u kojem jedan determi-nizam ne zamjenjuje drugi, a novi mediji ne isključuju stare,nego u tom procesu digitalizacije medija jedni na druge ne-upitno utječu (Jenkins, 2006., 1-24). Kao što je pretkazao Ithi-el de Sola Pool, nalazimo se u razdoblju medijskih promjena,još uvijek nejasnih putokaza i nepredvidljivih ishoda (Pool,1983., 53-54).937



Većina dosadašnjih teorijskih rasprava3 bavila se novimmedijima kao kulturološkom formom, no gotovo ni jedna senije uhvatila ukoštac s promjenama koje se zbivaju na poljuinformativne djelatnosti, čime je upotreba novih medija u iz-vještavanju kao poluga promjena samog izvještavanja ostalaneprepoznata.

DIGITALNA (R)EVOLUCIJADigitalna tehnologija i internet izazvali su goleme promjeneu komunikacijama i društvu u vrlo kratkom vremenu, ali i ras-plamsale glasne, a često i neproduktivne, rasprave. Političkim,kulturnim, ekonomskim i medijskim diskursima posljednjihgodina dominira izraz "informacijsko društvo" (information so-ciety), koji kao središnju polugu života i razvoja društva ističeumreženost, razmjenu i rast kreativnih industrija, poput me-dija, pa se iz toga razvijaju inačice "društvo znanja", "digital-no društvo", "e-društvo", odnosno "kreativno društvo", poni-kle iz Bellova (1973.) "postindustrijskoga društva", odnosno"postfordističkoga" društva, koje se temelji ne više na robi, ne-go na uslugama (Garnham, 2005., 287). Informacija, kao te-meljna valuta uspjeha nove tehnologije i napretka demokracije,pojavljuje se u srži spojeva urednika u medijskoj kući, dislo-ciranoga novinara "na terenu", aktivnog korisnika u stalnompokretu i digitalnoga sučelja za prikupljanje, obradbu, disemi-naciju i arhiviranje informativnih sadržaja. Tako, prihvaća-njem stvarnosti kao dominantno "informacijski uređene", že-limo otvoriti prostor za razumijevanje brzih promjena.

Današnji generalni direktor Microsofta Anthony Ballmeru svojim javnim nastupima propagira tezu da je razvoj teh-nologije prošao kroz četiri revolucionarne faze te kako sadatraje peta, tehnološka, revolucija (Petrić, 2008.). U današnjevrijeme, tvrdi Ballmer, čovjek više ne mora razumjeti tehno-logiju nego tehnologija čovjeka. Ako se može i kritički prila-ziti Ballmerovim tezama, jer u konačnici on je ipak prodavačsoftwarea, zanimljivo je da se neovisno o Ballmerovoj teorijitehnološke revolucije pojavila i vrlo slična teorija koju iznosisociolog Clay Shirky. U knjizi "Here comes everybody: ThePower of Organizing without Organizations", Shirky (2008.)govori o tome što se događa kada se ljudima da oruđe daučine stvari bez postojanja dosadašnje društvene organizacij-ske strukture. Internet se pritom pojavljuje samo kao jedanod komunikacijskih medija. Najprikladniji modusi komunici-ranja nekada su proizlazili iz samih društvenih odnosa, dokje danas, kako tvrdi Shirky, obrnuto: odnose formiraju komu-nikacijski kanali, koje uvelike određuje upravo "nova tehno-logija" (u Petrić, 2008.).

Kako u svojim javnim istupima često ističe Shirky, sudio-nici smo pete komunikacijske revolucije (u Petrić, 2008.). Prva938



komunikacijska revolucija nastala je pojavom i širenjem tiska-nih medija. Druga revolucija dogodila se pojavom telefona itelegrafa. Treća komunikacijska revolucija posljedica je izumakoji su omogućili snimanje slika, zvuka, pokretnih slika (film).Četvrta komunikacijska revolucija proizašla je iz nastanka te-levizije, kojom je omogućeno da se zvuk i slika prenose izrav-no (Shirky, 2008.).

Komunicirajući telefonom, korisnici su u dvosmjernoj ko-munikaciji (jedan s drugim), dok su, kada je riječ o novinama,a kasnije radiju i televiziji, korisnici u jednosmjernoj komu-nikaciji (jedan : mnogi) (Shirky, 2008., 87). Dvosmjerna komuni-kacija telefonom ili telegrafom po svojoj prirodi (point-to-point)nije vodila u stvaranje grupe ili društva sa zajedničkim karak-teristikama. Za razliku od telefona, tisak, radio i televizija stvo-rili su svoje grupe čitatelja, slušatelja ili gledatelja, ali kroz je-dnosmjernu komunikaciju (Shirky, 2008., 90-95). Tek sada, upetoj komunikacijskoj revoluciji, internet je svoje korisnikepretvorio u društvo, grupu, zajednicu, ostvarujući to istodob-no u dvosmjernoj komunikaciji, postižući više nego i u jednojrevoluciji prije (Petrić, 2008.). Hrvatski srednjoškolci koji suorganizirali prosvjed protiv loše provedbe državne mature utravnju 2008. nisu fizički prisustvovali dogovaranju akcije,nego su prosvjed organizirali e-mailom, chatom i Facebookom.

Znanstvena istraživanja tih kulturoloških procesa suoča-vaju se s mnogo kompleksnijim odnosima kada je u pitanjupolje kojemu digitalne tehnologije služe kao osnovni radnialat u obavljanju visokoodgovorne društvene funkcije – in-formiranja javnosti. Neka istraživanja (Hemmingway, 2005.)provedena u televizijskim redakcijama pokazuju da, iako dopromjena u radnim odnosima i žanrovskim usmjerenjimainformativnih emisija neupitno dolazi, njih ne može uvjeto-vati isključivo priključenje nove tehnologije, nego način nje-zine primjene. Kako je uočila Hemingway (2005.), na stvarnepromjene u radu ne samo utječu nego njima i upravljaju upra-vo sami zaposlenici – upotrebom tehnologije.

Primjer koji ilustrira promjene jest novonastala funkcijavideonovinara. U digitalnoj proizvodnji vijesti mnogi se poslo-vi temelje na objedinjavanju raznih funkcija ("multiskilling"),što je dovelo do toga da su mnoge televizijske kuće uvele video-novinare,4 kojima je posao objedinio novinarske zadaće i za-daće cjelokupnih "ENG" ekipa i montažera. Pošto je proveoistraživanje u kojem su upravo gledatelji pokazali da im se vi-še sviđaju priče koje su snimili i montirali videonovinari, jersu, za razliku od tipičnih televizijskih izvještaja, bile kreativ-nije i imale osobniji pristup, BBC je videonovinare počeo u-voditi u svoje regionalne centre (Hemmingway, 2005., 11-12).BBC je 2001. ponudio višegodišnji ugovor Rosenblumu dapripremi oko 6 tisuća zaposlenika za nadolazeće promjene. U939



pilot-projekt "personal digital production", gdje jedan televi-zijski PDP-zaposlenik (ne više "novinar"!) zamjenjuje cijelu e-kipu zaposlenika dosad razdvojenih funkcija, uključeni su bi-li i dotadašnji snimatelji, montažeri, realizatori i asistenti (Hem-mingway, 2005., 11-12). Dok se nekoć provodilo 2 sata na sni-manju te sat i pol u montaži, rad videonovinara podrazumi-jevao je mnogo više vremena provedenog na jednoj priči (Hem-mingway, 2005., 13-14) te više vremena u pripremi i istraži-vanju. Rezultat je bio bolja novinarska kvaliteta priče i manjitroškovi proizvodnje. Mnogo više članova redakcije bilo jeraspoređeno na terenu, a manje ih je ostajalo u samoj redak-ciji i studiju. Međutim, problemi su počeli kada su BBC-ijeviurednici pokušali čitavu proizvodnju večernjih vijesti preba-citi na videonovinare, zbog čega su vijesti obilovale reportaža-ma i fičerima, a nedostajale su sažete vijesti i izvještaji odnevnim događajima. Pojavilo se pitanje "što je ovdje vijest?",pa čak i strah od neispunjavanja javne funkcije (Hemmingway,2005., 23).

Iako je poniklo iz televizije, videonovinarstvo doživljavaprocvat, ali na potpuno drugačiji način i u online novinar-stvu. Web-portali i novinske kuće svoje novinare i fotografeopremaju videokamerama i zahtijevaju da, osim teksta i foto-grafija, donose i videosnimke. U posljednje vrijeme novinskekuće, u strahu od gubitka publike pred atraktivnim novimmedijima i televizijskim kućama, od svojih kolumnista tražeda pred kamerom izlože sažetak svoga teksta.5 Pred urednici-ma vodećih tiskovnih kompanija koje same sebe počinju na-zivati medijskim tvrtkama nameće se pitanje: znači li prihva-ćanje videa kao izraza ujedno i preuzimanje televizijskih formiili je na djelu posve nova novinarska gramatika?

Čini se da novi mediji omogućuju razvoj novih oblika iz-ražavanja. Televizijska kuća čije ime u proteklih nekoliko deset-ljeća neupitno poistovjećujemo s prijenosom vijesti i informa-tivnih sadržaja, CNN, danas u posve standardiziranoj ponu-di ima uz već poznate sadržaje i "Video on Demand", "MobileServices", "Web Video on Demand", "Live Web TV", "Interac-tive TV". Slika se pojavljuje bez naratorova ili reporterova gla-sa, a prati je tekst koji ne želi oponašati logiku kojom se u na-raciji vodi klasična televizija. Video na internetskim izdanjimaodmiče se od priče svog izvora prema prenošenju priča iz raz-nih izvora. Članke na internetskim izdanjima tiskanih medijapočinju pratiti videoisječci koji nerijetko i sami postaju nosite-lji vijesti. Objavljuju se u obliku "sirovih" videomaterijala, ka-kvi su televizijskim gledateljima nedostupni u uobičajenim for-matima. Pojavljuju se i bez uokvirujuće prezentacije voditeljau studiju ili novinara na terenu, ostavljajući njihovo značenjeotvorenijim nego ikad. Čak se i New York Times okrenuo vi-deu, i to ne samo u objavljivanju "sirovih materijala" nego se940



na njegovim internetskim stranicama mogu vidjeti i monti-rane priče, kao npr. "In Memoriam za Arta Buchwalda", finali-ziran još za njegova života. Očigledno se mijenjaju desetljeći-ma ustaljene percepcije novinarskih oblika u raznim mediji-ma, što zahtijeva daljnja istraživanja.

Kada je 18. rujna 2008. središnji Dnevnik Hrvatske tele-vizije (HRT) započeo izvještaj o antikorupcijskoj akciji Indeksna Zagrebačkom sveučilištu, videozapisom čiji je izvor bio ti-skani medij ("Jutarnji list") označio se kraj klasične podjele me-dija i u hrvatskom iskustvu. Štoviše, da to nije bio izdvojenslučaj, potvrđuje činjenica da su uz "Jutarnji list" i drugi vode-ći tiskani mediji pokrenuli sustavnu multimedijalizaciju svograda. Tako su se na internetskim izdanjima pojavili "JutarnjiTV", "Večernji TV" itd. Svojim korisnicima nude televizijske izvje-štaje rađene pravilima TV struke, pretvarajući (donedavnoisključivo) "čitatelje" ujedno u "gledatelje". Njih digitalna su-čelja potiču na to, kako napominje Jenkins (2006., 3), da samipovezuju inače razdvojene medijske sadržaje iz različitih iz-vora, što je glavni smisao konvergencije medija, koja je neza-obilazna u objašnjavanju takvih slučajeva.

SUSRET RAZLIČITIH TEHNOLOGIJA – KONVERGENCIJAPromatrajući povijest razvoja medija, čini se da se gotovo sva-ko uvođenje novih tehnologija na području komunikacije na-zivalo revolucijom. Tako jedni i početak digitalne revolucijepoistovjećuju s početkom informacijskoga doba i izumom mi-kroprocesora, a drugi smatraju da je ona započela još 1990-ihširom upotrebom interneta. Razvoj informacijske i komunika-cijske tehnologije neraskidivo je povezan s procesom digita-lizacije svakodnevnih komunikacijskih procesa. Digitalizacijaanalognih uređaja koji služe prenošenju poruke ili se rabe umasovnim medijima omogućila je stvaranje jedinstvene digi-talne mreže, što je ujedno preduvjet i za proces za koji se uzadnje vrijeme rabi omiljeni termin – konvergencija. Zagova-ramo oprezniji pristup upotrebi ovoga termina, za koji povi-jest medija pokazuje da su tijekom godina njegova tumačenjabila različita.

Još sedamdesetih godina 20. stoljeća konvergencijom seoznačavalo partnerstvo između računala i telekomunikacije,a osamdesetih godina najviše se primjenjivala na razvoj digi-talne tehnologije, integracije teksta, brojeva, slika i zvuka, različi-tih elemenata medija koji su u ranijim povijesnim razdoblji-ma promatrani pojedinačno (Briggs i Burke, 2006., 383). Od de-vedesetih godina 20. st. pojam konvergencije u teoriji medijasve je češće naziv za povezivanje telefona, televizije i internetau jedinstvenu komunikacijsku platformu (Baldwin i sur., 1996.).John Hartley (2002., 39) definira konvergenciju kao: "povezi-vanje telefonije, kompjutorske tehnologije i tehnologije elek-941



tronskih medija". Zanimljivo je da Hartley 2002. godine kaoprimjer konvergencije navodi tek mogućnost da se reagira natelevizijski program web-portalom koji bilježi odgovore gle-datelja ili njihovo glasovanje te mogućnost da se to učini istimuređajem (Hartley, 2002., 39). Stvarne mogućnosti ostale su,još tada, posve neprepoznate. Bilo kakvo navođenje primjerakonvergencije medija iz godine u godinu čini se zastarjelim.Danas ostaje točna samo osnovna Watsonova definicija: "kon-vergencija je spajanje, susretanje u centru" (Watson, 2003., 350).Prema tome, prožimanje, spajanje, konvergiranje kombinirarazne medije, funkcionalno ih sjedinjujući u jedan. Načelno,Watsonov navod stoji. Međutim, ne može biti dovoljan. Kadaje riječ o suvremenim medijskim industrijama, posrijedi je mno-go dublja promjena (Jenkins, 2006., 10).

Sve promjene koje je donijela ili će donijeti digitalizacijamedija nemoguće je predvidjeti. Stoga na još većem značenjudobivaju teze Marshalla McLuhana izrečene šezdesetih godi-na 20. stoljeća. Iako mu se može prigovoriti da nije bio do-voljno jasan u tvrdnji "Medij je poruka", oko toga što je medij("televizor?, komercijalni televizijski kanal?, televizijska serija?"(Gitlin, 2001., 10)), u McLuhanovu kredu bilo je dalekovid-nosti, pa bismo mogli zaključiti da tek sada njegov konceptglobalnoga sela zadobiva pravi oblik. No kritičari McLuhanareći će pak da njegove teze ne stoje jer su nove informacijskei komunikacijske tehnologije ("ICT") dokazale da je ključ u po-ruci, a ne u mediju (Pavlik i McIntosh, 2004.). Kada se pisanojinformaciji pridruži video, onda novi medij dobiva snagu ka-kvu nije imao ni jedan masovni medij ranije.

Iako se iz današnje perspektive može debatirati s tezamanapisanima prije više od četrdeset godina, Jenkins ipak ne dvo-ji da se McLuhana može prihvatiti kao proroka digitalne re-volucije. U skladu s tim, prorokom konvergencijske revolucijeJenkins proglašava Ithiela de Solu Poola, koji je prvi upozoriona pojam konvergencije kao faktor promjena u medijskoj in-dustriji (Jenkins, 2006., 10). "Proces konvergencija modusa za-magljuje granice među medijima, čak između point-to-pointkomunikacija, kao što su pošta, telefon i telegraf, i masovnihkomunikacija, kao što su tisak, radio i televizija. Posredstvomžica, kabela ili zračnih valova, danas možemo primati razno-rodne usluge koje su u prošlosti bile vezane, svaka za svojefizičko sredstvo. Za razliku od toga, usluga koju je u prošlostipružao jedan medij – bilo da su u pitanju elektronički mediji,tisak ili telefon – može danas biti dobivena na više načina. Ta-ko se point-to-point način komunikacije, koji je stoljećima po-stojao, polako raspada" (Pool, 1983., 53-54). Pool je shvaćao daovi procesi čine konvergenciju i da su zapravo dvije strane i-ste medalje (Jenkins, 2006., 10). Njezin tijek usmjeravaju i me-dijske korporacije i korisnici medija (Jenkins, 2006., 18).942



Dok su se donedavno televizijske kuće brinule samo osebi srodnoj konkurenciji, danas se moraju nadmetati i s inter-netskim portalima, koji uz osjetno manje financijskih moguć-nosti mogu do korisnika prenijeti informaciju. To se u većinislučajeva provodi tako da se televizijski, radijski i internetskiproizvodni resursi vijesti spajaju u jedinstvenu redakciju ("In-tegrated Newsroom").6

KONVERGENTNO NOVINARSTVO ILI INTEGRIRANA REDAKCIJA?Pojam konvergencije u redakciji vijesti podrazumijeva prijesvega proces proizvodnje vijesti u kojem se isti sadržaj poja-vljuje obrađen u različitim medijima, odnosno u pisanom, te-levizijskom i online obliku, i to ne samo u novinama, televi-zoru i na računalu, nego i posebno obrađen na mobilnim ure-đajima, pa čak i na svjetlećim reklamama na zgradama. Pita-nje radi li se to radi profita ili boljeg novinarstva pokazalo senedostatnim, jer su za uvođenje konvergencije razlozi višestru-ki: publika dobiva raznolikiju ponudu sadržaja i termina; u-prava se zadovoljava rezanjem troškova proizvodnje, a novi-nari otkrivaju nove oblike izražavanja što daje mogućnost za"bolje novinarstvo" (Quinn, 2004.). Konvergencija omogućujesmanjenje troškova proizvodnje za medijske kuće, ali samoza one koje se mogu takvom radnom procesu lako i brzo pri-lagoditi i na taj način organizirati svoj rad. Podatak postajevrijedna roba u trenutku kada ulazi u medijsku kuću i posta-je "upotrebljiv" informativni sadržaj za sve komunikacijskekanale kojima raspolaže – Internet, mobilne uređaje, radio iteleviziju. S tim u vezi spominje se i "konvergencijsko novi-narstvo", još jedan termin čija definicija nije do kraja jasna.Istraživanje provedeno u redakcijama u Sjedinjenim država-ma (Duhe i sur., 2004.) pokazalo je da su djelatnici redakcijana pitanje kako bi objasnili konvergenciju, preslikavali posto-jeće radne procese, pa je manje od polovice ispitanika shvaćalokonvergenciju kao potpuno integriranu redakciju vijesti (Du-he i sur., 2004.). Neki poistovjećuju taj pojam s "višestrukim"("multiple") novinarstvom, što znači da jedan novinar obrađu-je istu informaciju za razne medije, dok drugi isključivo govoreo integriranoj redakciji, u kojoj svi uzimaju isti sadržaj, ali gaobrađuju na potpuno drugačiji novinarski način. Aviles i Ca-rvajal (2008.) tvrde da je riječ o dvama zasebnim modelimaorganizacije newsrooma – "integrirani model" i "krosmedijskimodel", svaki sa svojim proizvodnim sustavom, organizaci-jom i poslovnom strategijom (Aviles i Carvajal, 2008.).

U integriranoj redakciji flamanske javne televizije (VRT)u Belgiji digitalni sustav obradbe vijesti omogućuje dostup-nost svih materijala svim novinarima u kući. Tako, na primjer,televizijske snimke s mjesta događaja posebno će se obraditiza sve ostale medije koji su na raspolaganju. Ne radi jedan943



novinar (osim u izvanrednim situacijama) prilog za radio, televi-ziju, mobitel, internetsko izdanje, nego njegov originalni, ne-prerađeni ("sirovi") materijal obrađuju dežurni urednici za svakispecifični medij. Takav konvergencijski razvoj proizvodnjeinformativnih programa predviđa i tzv. "krosmedijsku" jedin-stvenu arhivu. Brigitte Vermeersch, voditeljica projekta digi-talizacije proizvodnje vijesti na VRT-u, na konferenciji "DNA2008" u Bruxellesu podsjeća na to da nije riječ o štednji i sma-njenju ljudi, kao što se često misli, nego o potpunoj eksploa-taciji sadržaja koji se iskorištavaju na mnogo više načina.7 Njojse pridružuje Atte Jääskeläinen, direktor informativnoga pro-grama finske javne televizije (YLE), koji tvrdi da treba mije-njati proces rada, kao i kulturu proizvodnje vijesti, ne samo ka-ko bi se iscrpile mogućnosti novih tehnologija nego radi pre-življavanja u budućnosti. Kako bi testirao tu tvrdnju, Jääske-läinen se odlučio na prilično nekonvencionalan potez – isklju-čio je pristup nacionalnoj tiskovnoj agenciji, kako bi novinareprisilio da razmišljaju multimedijski. Štoviše, u središtu njiho-va "integrirana newsrooma" jest vlastita agencija vijesti, čijeosnovne jedinice nisu radijski "tonovi" ili televizijski audiovi-zualni isječci, već – informacijski "fileovi". Radiju i televizijijavnih medijskih kuća nije više dovoljno pohvaliti se usposta-vljenom koordinacijom među razdvojenim redakcijama vije-sti, nego integracijom koja koordinaciju podrazumijeva. Idejajavne radiotelevizije mijenja se u konačnici i tako da izbacujeiz imena radio i televiziju i postaje javni medijski servis proiz-vodnje sadržaja.

U kompetitivnom medijskom svijetu spomenute procesemoraju pratiti i marketinške vještine, koje informacije pakira-ju i lansiraju na tržište kao utrživu robu. Medijske platformekoje omogućuju maksimalan konvergencijski efekt čine infor-maciju potrebnijom nego ikad i još dostupnijom. Brandiranjeu kontekstu pojačane mobilnosti vodi se idejom: "Objavljujteza svoje čitatelje – emitirajte za svoje oglašivače". "Primateljmedijskih poruka", koji se još ranih devedesetih nazivao čita-teljem, gledateljem ili slušateljem, sada se naziva krajnjim po-trošačem, a medijski sadržaj – proizvod, postao je brand. Kaoi uvijek, marketinška istraživanja medijskih publika pokazalasu da je gledanost, slušanost i čitanost od ranih 1990-ih dodanas stagnirala, a ne padala, kako se ranije pretpostavljalo,dok, kako se moglo čuti na EBU-evoj konferenciji o buduć-nosti vijesti u Parizu 2008. ("Radio News Group"), upotrebainterneta još je mnogo manja od upotrebe klasičnih medija,no rapidno raste. Stručnjaci za brandiranje, kako bi spasili kla-sične medije, inzistiraju na multimedijskim rješenjima. Novimediji rabe se kao ruka spasa, a onda, pošto se "udome", po-činju njihove rekonceptualizacije. Redefiniraju se i modeli pro-daje oglasnoga prostora. Oglašivači ne pristupaju više točno944



određenom mediju, nego svoje ciljeve žele ostvariti pitanjem"koje multimedijsko rješenje imate za mene?" Brandiranje krozrazne medije odjednom jača povjerenje u oglašavani proizvodili uslugu, na što oglašivači računaju, s obzirom na to da sepotrošači vraćaju brandovima kojima vjeruju.

GRA\ANSKO NOVINARSTVO (USER GENERATED CONTENT/UGC)Mnogo je načina na koje medijska arena, iako u informativ-nom žanru možda više nego u drugim žanrovima, potrošačetretira kao građane (Krajina, 2008.). Osiguravanje većega brojakanala komunikacije otvara pristup proizvodnji vijesti i samimnjihovim korisnicima. Nekad viđeni samo kao pasivni konzu-menti, gledatelji postaju aktivni sudionici kao građani – izvoriinformacija. No to nosi osobite opasnosti, jer opća dostup-nost, ali i pomanjkanje sustava autorizacije, uzrokuju da seinternet može rabiti i za političku akciju i za moguću manipu-laciju. Ruku pod ruku sa sjedinjavanjem tehnologija, sve subliži vrhovi trokuta koji čine trojstvo javnost – mediji – politika(Seib, 2003.). Redakcije vijesti proširuju svoje kapacitete dopi-rući do više korisnika, političke strukture šire informacije in-ternetom, a javnost može prikupljati informacije neposrednije,ne čekajući uobičajene objave klasičnih medija (Seib, 2003.), aisto ih tako i odašiljati. To pokazuje i sljedeći primjer.

O nasilju nad budističkim svećenicima u Mijanmaru, pri-mjerice, ne bi se bilo doznalo da do najvećih svjetskih medijanije stigla snimka s mobitela. Prosvjedi mijanmarskih svećeni-ka protiv režima vojne hunte u rujnu i listopadu 2007. prekonoći su dobili podršku svjetske javnosti unatoč medijskoj blo-kadi u zemlji.8 Snimke iz Mijanmara imale su jaku informativ-nu vrijednost, iako je i na prvi pogled bilo jasno da je riječ oamaterskim snimkama, lošije kvalitete od onoga što je uobiča-jeno na profesionalnim televizijama. Upravo je to jedna odključnih karakteristika tzv. User Generated Contenta, prakse pre-uzimanja sadržaja i informacija koje šalju građani, pri čemukvaliteta ne mora pratiti informacijsku vrijednost dobavlje-noga materijala. Dok neki smatraju da je objavljivanje prilogakorisnika vrhunac demokratizacije medija, drugi će reći da setime potpuno dovodi u pitanje novinarska profesionalnost. Utom smislu, moguće je da se u pitanje dovodi glavna karakte-ristika vijesti i njihove uloge u društvu, a to je vjerodostojnostkoja se temelji na provjerljivosti izvora (Schudson, 2003.). De-bate koje je potaknulo uvođenje UGC-a nisu se, dakle, zausta-vile na pitanju kvalitete, nego su raspravu proširile na pitanjevjerodostojnosti, kao i institucionalne determiniranosti medi-ja i njihove zadaće u demokraciji.

Otvaranjem vrata materijalima koje dostavlja publika od-govaraju na kritike da su svedeni na informacije koje servira-ju "veliki (medijski) igrači", kao što su agencije, akreditirani945

dopisnici (cf. Tunstall, 1977.)9 i okrenutost oglašivačima. Timeje uključenost (dosad osigurana samo na terenu javljanja gle-datelja telefonom u redakciju ili u kontaktnim emisijama)nedvojbeno ojačala. No do ideala "građanskoga novinarstva"još je preostalo mnogo posla. Iako informativni mediji uvo-đenjem UGC-a (User Generated Content) naizgled postaju arenerazmjene, kada je riječ o "mainstream" medijima, još se zadr-žava institucija urednika kao "gate keepera", koji, bez obzirana pojavljivanje UGC-a, i dalje odlučuje što bi publiku odre-đenoga medija moglo zanimati. Građanski doprinosi procesumasovnog informiranja ne mogu ići toliko daleko da učinesubverziju drevnoj logici informativnih medija u zanimanjuza ono što dolazi iz sjeverne hemisfere i što implicira visokstupanj kulturne "sličnosti". Potonji je i dalje jedan od važnihčimbenika u odabiru vijesti, kako su u "izvještavanju o elitnimnacijama" Galtung i Ruge (1965.) postavili kao hipotezu, Wa-llis i Baran (1990.) provjerili, a Perišin (2008.) potvrdila, u istra-živanjima "protoka vijesti" ("news flowa").

Ipak, kao i svaka promjena u načinu rada, tako i UGC ra-zvija posebne radne odnose, u ovome slučaju jednako medij-skih profesionalaca i neprofesionalaca. CNN-ov poseban odjelza UGC, koji objavljuje na posebnom internetskom portalu,ali funkcionira i kao uspješan marketinški proizvod, "iReport"je, poput YouTubea, razvio svoju zajednicu korisnika, u ovomslučaju iReportera. Oni su sami za sebe zaduženi za brigu ostandardima i retorici rada u takvoj virtualnoj zajednici, iz-bjegavanje govora mržnje i sličnih neželjenih radnji. IRepor-teri nisu motivirani novcem, jer za objavljene priloge nemanovčane naknade. CNN angažira i provjerene suradnike, tzv."lokalne dopisnike" ("community experts"), koji prijavljujusumnjive sadržaje mjerodavnim urednicima – profesionalci-ma na CNN-u. Velike kuće koje rade s velikim količinama ma-terijala primljenim od korisnika zapošljavaju čitave odjele ko-ji provjeravaju vjerodostojnost. Oni dobro znaju da što je višetakvih sadržaja, veće su mogućnosti manipulacije. Neke kućeorganiziraju i tečajeve za građane o tome kako mogu sudjelo-vati u kreiranju dnevnoga zapisa događaja i pojava u svijetukoji ih okružuje, koristeći se kućnom aparaturom za snimanje.

Čim je iReport pokrenut krajem 2006. kao poseban servisza UGC, korisnici su bili pozvani da jave što su doznali, dobi-vajući tek mogućnost, a ne obećanje, objave videozapisa. IRe-port danas broji stotinu tisuća pretplatnika, čijih se sadržajaobjavi tek 10%. Među najpoznatijim vijestima koje su original-no dospjele najprije na iReport pa onda na klasične medije je-su i one o događajima u Mijanmaru i pucnjavi u školi u Virginiji.

Suosnivač GNN-a ("Guerilla News Network") Stephen Mar-shall na konferenciji "DNA 2008" u Bruxellesu rekao je da A-merikanci gaje osjetno nepovjerenje prema "mainstream" me-946



dijima i s oduševljenjem prihvaćaju i grade građansko novi-narstvo. "Nije riječ o uzurpiranju medijskoga prostora radi petminuta slave, nego sudjelovanju u procesu procesa masovno-ga komuniciranja". "GNN" je prihvatio kao nedvojbenu či-njenicu da se nova generacija publike, odnosno "potrošača vi-jesti", ne odnosi na ljude koji "novo" doba tek trebaju prepo-znati i prihvatiti, nego na ljude koji sada odrastaju i kojima jeprvi susret s medijima ujedno susret s digitalnim medijima.

"Vi stvarate vijesti", poručuje još širem spektru korisnikainternetski portal "Current",10 čije najvažnije vijesti ne odabi-re dežurni urednik nego dežurna statistika: najviše korisnič-kih "klikova" na pojedinu vijest izjednačava se s njegovom važ-nošću. Pristup ili dostupnost postaje deviza napretka sine quanon. Rasprava time ne zamire, jer zagovaratelji novog pristu-pa, kako bi naglasili značenje svojih tehnologijskih rješenja,proglašavaju publike klasičnih medija pasivnima, a svoje pu-blike krajnje aktivnima. U krajnjoj instanci, koliko se vidi u sa-dašnjem trenutku, novost prestaje biti pojava sadržaja koji šaljukorisnici, a postaje integriranje korisnika u kreiranje finalno-ga proizvoda. Informacijska tehnologija kao takva nestaje, o-na se ne razlikuje od tehnologije fizičke stvarnosti kao što sudrugi kućni aparati i potpuno je uklopljena u svakodnevniživot. Predviđanja koja slijede takav stav, izražena na konfe-renciji "DNA 2008", vide nadolazeću transformaciju internetaiz mreže linkova u mrežu značenja.

KULTURA VIJESTI I NOVE TEHNOLOGIJENije samo promjena u društveno-političkom okruženju kon-stantna i niti samo ona stalno utječe na prirodu produkcijevijesti nego je to i promjena u tehnologijama kojima se te vije-sti proizvode i dostavljaju korisnicima. Annabelle Srebreny(2004., 9) podsjeća na to da je tehnologija odredila logiku oda-šiljanja vijesti već za Drugoga zaljevskog rata 1991., kada je sa-telitska tehnologija omogućila slanje toliko izvještaja s terenada je rat postao medijski događaj koji se u stvarnom vremenuzbiva ne u Zaljevu nego pred malim ekranima. Nikakvo čudostoga što je vječni medijski kritičar Jean Baudrillard u svom po-znatom tekstu "Zaljevski rat nije se dogodio" (1995.) prihvatioupravo nove tehnologije kao odlučujući faktor u medijskomkreiranju stvarnosti. Priča se ponovila s ratom u Iraku, štovi-še, preuzela je još veće razmjere, šireći se na internet, omogu-ćujući razvoj terenski (profesionalnog i amatersko-"građan-skog") stvaranoga diskursa koji Millar i White (2003.) naziva-ju "turbovijesti". Teoretičari su sigurni da ne pretjeruju kada utom kontekstu rat koji je u Iraku uslijedio nakon američke o-kupacije nazivaju ujedno prvim "internetskim ratom", upravozbog neslućena opsega upotrebe toga medija (cf. Allan, 2004.).Tako je i početak reporterske upotrebe minikamera, laptopa,947



satelitskih videotelefona i drugih novih alata na terenu, kojije označio, kako primjećuje Sreberny, transformaciju novinar-stva iz "embedded" (onoga što djeluje uz sam izvor informa-cija i njemu je podložno) u "non-embedded", dakle u novi-narstvo koje je u tom smislu neovisnije (Sreberny i Paterson,2004., 10). Upravo je umrežena, pokretnija i jednostavnija te-hnologija dala mogućnost "neovisnijeg" izvješćivanja s ratomzahvaćenih područja.

Promjene u upotrebi tehnologije utjecale su i na procesproizvodnje televizijskih vijesti. Tradicionalno, glavnina re-dakcijskih resursa usredotočivala se na proizvodnju večernje– središnje informativne emisije. Poredak vijesti u emisiji bioje manje-više očekivan, a prva vijest bila je rezervirana za glav-nu vijest u danu (Perišin, 2008.). U konvergiranim vijestima tre-nutak događanja trenutak je pojave nove informacije, a nji-hove se frekvencije, kako su ih definirali Galtung i Ruge(1965.), gotovo izjednačuju. Multimedijske platforme omogu-ćuju kontinuirano praćenje događaja, pa se informacije poja-vljuju gotovo u stvarnom vremenu. Trenutak pojave vijesti udosadašnjem se shvaćanju poništava, u digitalnom okruže-nju bitova i multiplikacije kanala on postaje osnovna mjernajedinica u praćenju tijeka vijesti. Televizijske vijesti nastojepočeti ne glavnom, nego isključivo najnovijom viješću, infor-macijom najviše "napunjenom" novinom, najbližom trenutkudogađanja (Woelfel, 2008., 34-37). Klasični "news cycle", odno-sno "dnevni vijek vijesti", tako je posve destabiliziran.

Uzmimo za ilustraciju finsku javnu televiziju (YLE – Yle-isradio Oi), eksperimentalni primjer pojave vijesti o nenada-nome događaju, poput požara. U laboratorijskim uvjetima,prva informacija o tome događaju pojavljuje se u 11 sati i 15minuta, u ovome slučaju zanemarivog odmaka od same po-jave požara. Prvi podatak stiže publici uz pomoć mobilnihuređaja SMS-om, odnosno e-mailom na korisnička desktopsučelja. Već desetak minuta nakon toga urednici raspolažu sa150 riječi podataka u kratkoj novinarskoj formi. Tek pedese-tak minuta nakon toga priča već ima svoj razvoj i dobiva na-stavak osvježenim i širim informacijama, kojima se u toj faziveć obvezno pridružuju videozapis i fotografije s požarišta,gdje su već, uz novinarske ekipe, i javne službe te građani. Svioni sudjeluju u razvoju priče i svi oni prate njezin medijskirazvoj na navedenim multipliciranim kanalima izvješćivanja.Četiri sata od prve informacije o požaru priča je već dobilasvoju zaokruženu formu s uključenim višestrukim aspektimadogađaja, posljedica, uzroka, analize njezina značenja, čak imišljenja koja su u međuvremena zabilježili dežurni i specija-lizirani urednici, kao i publika. Multimedijsko rješenje praće-nja toga događaja obuhvaća trenutačnu dostupnost višestru-koga audiovizualnog zapisa čitavim galerijama fotografija, vi-948



dea, grafičkih prikaza itd. Takav proces nastajanja priče ("sto-ry building"), oblik predvidiva "razvoja priče" o nepredvidi-vim događajima, medijima omogućuje postizanje velike ujedna-čenosti pokrivanja "izvanrednih događaja", a posebno u od-nosu na "redovite", odnosno najavljene, događaje. Na tomemjestu daljnje istraživanje sociologije medija može ići u smjeručitanja utjecaja takve rekonfiguracije "izvanrednih vijesti" nanjihovu dosadašnju ritualnu i osobitu označiteljsku funkcijuu okupljanju gledatelja, grupe, nacije oko onoga što "iskače"iz predviđenoga programa. Međutim, nas u ovom radu višezanima utjecaj tehnoloških promjena na nove i stare oblikevijesti.

"Izvanredne vijesti uvijek su izvanredne vijesti, bez obzi-ra na to kada se dogode", ustvrdio je Bill Llord, potpredsjed-nik televizijske postaje WJLA –TV u Washingtonu (Woelfel,2008., 34-37). Politička ekonomija konstantne "izvanrednosti"u ovome nam slučaju ne daje naslutiti čime se popunjava ti-me ispražnjeno mjesto stvarne izvanrednosti. "Breaking news"tu postaje "udarna", ne "izvanredna", vijest, koja postaje stan-dardna i determinirajuća forma svake informativne emisije,pa u biranju i produkciji vijesti nalaže poštivanje takve ko-zmetičke politike. Reporteri obučeni za takvu uređivačku po-litiku sposobni su stići na mjesto događaja u rekordno krat-kim rokovima i uključiti se u program jednoipominutnim iz-vješćem, ne govoreći zapravo ništa konkretno, nego samo igra-jući ulogu konvergencijskih medijskih zaposlenika, ne višereportera, kaže Wally Dean, jedan od direktora u Committeeof Concerned Journalists (Woelfel, 2008., 34-37).

Mijenja se i odnos prema publikama. Uobičajeno pretpo-stavljanje onoga što bi publike moglo zanimati i što je za njihnovo postaje neupotrebljivo. U sve fragmentiranijim publika-ma zajedničko postaje upravo to da informacija više nikadnije nova: pojavila se već i na internetu, i na mobitelu, i na ra-diju. Kada gledatelji uključe televizor kako bi se informirali usredišnjoj informativnoj emisiji, vrlo je vjerojatno da su za pr-vu vijest, u nekom obliku, već čuli, pa urednici, vođeni time,mijenjaju svoju uređivačku politiku i očekuju da ljudi za od-ređenu informaciju već znaju. Dnevna relevantnost glavnevijesti postaje osobit društveni ritual kontinuirana praćenjadogađanja, kako se sve više građana umrežuje i postaje infor-mirano koliko i sami urednici vijesti. Pesimisti pitaju hoće litada institucija početne, udarne vijesti, koja je služila okuplja-nju publika oko malih ekrana, otići u povijest. Početak novi-narske priče, "leada", kakav je bio poznat donedavno, gubi naznačenju, jer ni jedna vijest više nije posve nova. Tako se i uovom slučaju mijenjaju postulati klasičnoga novinarstva, u o-vom slučaju televizijskoga. Ne samo da je pred teorijom i prak-som zadatak odgovoriti na pitanje što je u današnjem ma-949



sovnom komuniciranju zapravo novinar nego i što je vijest udigitalnom okruženju.

ZAKLJUČAKUšli smo u vrijeme digitalnih vijesti. Imajući na umu razno-likost pojavnosti te nove ere, smatramo da nećemo pretjeratiako ustvrdimo da društvena povijest medija okreće novu stra-nicu. Podsjećamo, to ne može biti utemeljeno samo na povr-šnom prepoznavanju "konvergencije", "multimedijalnosti" idrugih (u neinformiranoj teoriji prostituiranih) termina, većponajprije, kako smo željeli pokazati, na dokidanju povlasticetelevizijskoga medija na ekskluzivnost upotrebe i emitiranjavidea. Širenjem njegove dostupnosti na internet (osobito on-line-izdanja tiska), kao i na mobilne telekomunikacijske ure-đaje, ulazimo u vrijeme televizije nakon televizora. Model "je-dan za mnoge" odašiljanja informacija konvergirao je u mo-del "mnogi za mnoge" (Hartley, 2002., 39).

Digitalne tehnologije proizvodnje i razmjene informacijaprisutne su i kontinuirano se razvijaju, utječući na klasičneodnose medija, publike, oglašivače i politike, umrežujući ih usvoj sustav. Digitalne vijesti pojavljuju se kao odraz tehnolo-ških, društvenih i ekonomskih redefiniranja posla (ne samozadaće) javnog informiranja, kao što su konvergencija i inte-gracija. Dalja će istraživanja morati pokušati istražiti kakve toimplikacije ima za položaj javnoga medijskog servisa u okru-žju komercijalnih medija, pri čemu treba imati na umu da, napolju medijskih tekstova, i granica između informativnih i za-bavnih sadržaja postaje sve manje jasna (Keum i sur., 2004.).Skeptici bi nas mogli podsjetiti na Schudsonovu sugestijuutopije svijeta bez medijski posredovanih vijesti, svijeta u ko-jemu interesne skupine i drugi pojedinci "informacije dosta-vljaju izravno na osobna računala", svijet u kojemu je "novi-narstvo time ukinuto" (Schudson, 1995., 1) Uz umreženost in-ternetom, a kakvu Schudson kada je pisao svoj tekst nije mo-gao ni zamisliti, "novinarstvo bi bilo iznova izumljeno" (Schud-son, 1995.).

U analiziranju rekonfiguriranja proizvodnje i značenjaprograma vijesti, kao sadržaja i tehnologije kojima medijiispunjavaju jednu od svojih najvažnijih uloga u društvu, re-ferirajući se na nedavno održanu konferenciju Digital NewsAffairs u Bruxellesu, kao i na rasprave o razvoju medija i pri-mjene digitalnih tehnologija, "digitalne vijesti", prepoznaje-mo kao novu vrstu nastalu na platformama kreiranima na in-formacijskoj tehnologiji i potrebi društva za maksimiziranomrazmjenom informacija. Koliko god je ta razmjena informaci-ja važna za pojedinčevo snalaženje u okolini, u okolnostimaspomenutoga informacijskog realizma oni tu okolinu sebi pri-950

lagođuju i izgrađuju. U odnosu na dosadašnju logiku na kojojje počivao informativni medijski program, mijenja se:

• logika proizvodnje vijesti, pri čemu se objedinjavaju do-sad razdvojene programsko-tehničke funkcije, dok se redak-cije vijesti tiska, radija, televizije i interneta integriraju u inte-grirane redakcije digitalnih vijesti

• shvaćanje vijesti kod urednika i novinara, kao i kod publike.Publika u medijskom registriranju pojava i događaja sudjelu-je većim brojem kanala, nerijetko i kao reporter, ali ne i kao rav-nopravan partner (zadržava se autoritet urednika koji odlu-čuje o završnom proizvodu). Promjene su evidentne i u selek-ciji vijesti, redefiniraju se informativne vrijednosti te novinar-ske vrste i žanrovi

• pozicija koju vijesti zauzimaju u društvu počinje se mije-njati s obzirom na mogućnosti tzv. građanskoga novinarstva,gdje izvor vijesti više nije isključivo institucionalan, što, uspr-kos neupitnoj prednosti za demokratski ideal uključenosti, ukontinuiranu opasnost dovodi jednu od osnovnih karakteri-stika na kojima vijesti temelje svoju nezamjenjivost u društvu– vjerodostojnost.

Na konferenciji "DNA 2008" u Bruxellesu Michael Rosen-blum podsjetio je predstavnike industrije i profesije na to da"tehnologije nisu ili-ili, kao da možemo ili s njima, ili bez njih,nego su ključ rada, bez kojega kao industrija umiremo". Dru-gim riječima, nije tehnologija ta koja čini promjenu, nego ra-zumijevanje i iscrpljivanje svih njezinih mogućnosti. Izmeđupolitičkoga i tehnološkoga determinizma, odnosno, kulturnihpesimista i neofila, najskloniji smo predložiti informacijski rea-lizam, koji prepoznaje neumitnost procesa informacijskograzvoja i u središte rasprava stavlja samu medijsku informa-ciju; njezino kolanje razvoj medija ubrzava i istodobno ras-pršuje u raznim smjerovima i različitim medijima.

Odbacujući poziciju konvencionalne podjele na kulturnepesimiste i neofile kao odveć redukcijsku, nastojali smo kom-pleksne procese koji se zbivaju u žarištu razvoja digitalnih vi-jesti locirati na kontinuumu između tzv. političkoga deter-minizma (koji razvoje medija gleda kroz povećalo njihove u-loge u demokraciji i na polju reprodukcije ideologija) i tehno-loškoga determinizma (koji potencijale medija podređujemogućnostima tehnologija koje ih podržavaju). Naime, činise da ni jedan od tih pristupa ne uspijeva doista vidjeti kakvezapravo tehnologije danas imamo u rukama i što će one do-ista značiti za proizvodnju, shvaćanje i pozicioniranje vijestiu društvu. Istraživanja su pokazala da novinari ni u kojem slu-čaju nisu robovi tehnološkoga ili političkoga determinizma,već upravo suprotno, da su oni u središtu tehnoloških pro-mjena o kojima mogu odlučivati (Hemmingway, 2005., 11),951



mijenjajući ih i prilagođujući, ali ne i negirajući ih. Pobornici"online-novinarstva" reći će da ni novine ni televizija ne isko-rištavaju interaktivnost medija onako kako bi već sada, na sa-dašnjem stupnju tehnološkog razvoja, mogli. Istodobno, zabri-njavati se ne moraju ni klasični mediji, koji svoje ne preživ-ljavanje nego redefiniranje i uspjeh moraju vidjeti u prepo-znavanju "novih" medija te s njima srastati, a na tržištu se po-zicionirati iscrpljivanjem mogućnosti "brandiranja". Prema to-me, na generalnoj razini društvene povijesti medija više negoikada prije, mediji se smatraju živima, a ne statičnima, u o-bavljanju zadaća koje su im bile namijenjene prilikom njiho-vih izumljivanja.

BILJEŠKE1 Konferencija, 3. – 4. ožujka 2008. "Digital News Affairs 2008" ("DNA2008"), Bruxelles, Belgija.2 Ilustrativna je rasprava koju upravo u prilog nemogućnosti jasnog re-za između novih i klasičnih medija objedinjuju Bolter i Grusin (2000.).Usporedi s Manovich (2001.).3 Usporedi s jednim od najopsežnijih zbornika tekstova o novim me-dijima "New Media Reader" (Wardrip-Fruin i Montfort, 2003.).4 U američkim redakcijama uvriježio se izraz "one-man band" (jedandjelatnik za do sad razdvojene funkcije), a nastojeći dati težište novi-narskom dijelu posla, sve češće se za videonovinara koristi naziv"backpack journalist" deriviran iz gotovo doslovne ilustracije radanovinara sa svom potrebnom opremom na leđima.5 Vidi npr. www.jutarnji.hr6 Zadnje istraživanje (2008 Newsroom Barometar) provedeno među 700vodećih urednika novina podupire tu tvrdnju. Njih 86% "pretposta-vlja da će integrirana uredništva za tiskano i online izdanje novina u bu-dućnosti predstavljati pravilo u novinskom izdavaštvu" (HINA, 2008.).7 Vidi: www.deredactie.be/cm/de.redactie8 Neke prijašnje rasprave predviđale su takvu mogućnost. Vidi npr.Curran i Seaton (2003., 270).9 Čitatelja upućujemo i na nedavnu preradbu Tunstallova klasično-ga teksta, gdje sam autor priznaje kako je novo stoljeće registriralovažnu promjenu na medijskoj mapi svijeta, odnosno da više ne stojikako su "mediji američki", nego da "Media Were American" (cf. Tun-stall, 2008.).10 Vidi www.current.com

LITERATURAAllan, S. (2004.), Conflicting Truths: Online News and the War inIraq. U: A. Sreberny i C. Paterson (ur.), International News in the 21stCentury (str. 285-299), Hants, John Libbey Publishing.Aviles, J. A. G. i Carvajal, M. (2008.), Integrated and Cross-MediaNewsroom Convergence: Two Models of Multimedia News Pro-duction – the Cases of Novotecnica and La Verdad Multimedia inSpain, Convergence, vol. 14 (May): 221-239.952



Baldwin, T. F., McVoy, D. S., Steinfeld, C. (1996.), Convergence: Inte-grating Media, Information and Communication, Sage Publications, Lon-don, Thousand Oaks, New Delhi.Baudrillard, J. (1995.), The Gulf War Did Not Take Place, Indiana Uni-versity Press, Bloomington.Bell, D. (1973.), The Coming of Post-Industrial Society, Penguin, Har-mondsworth.Bolter, D. i Grusin, R. (2000.), Remediation: Understanding New Media,The MIT Press, Cambridge, MA i London.Briggs, A. i Cobley, P. (2002.), Uvod u studije medija [The Media: An In-troduction], Clio, Beograd.Briggs, A. i Burke, P. (2006.), Društvena istorija medija [A Social Historyof the Media], Clio, Beograd.Curran, J. i Seaton, J. (2003.), Power Without Responsibility: The Press,Broadcasting and New Media in Britain, Routledge, London i New York.Duhe, S. F., Mortimer, M. M. i Chow, S. S. (2004.), Convergence inNorth American TV Newsrooms: A Nationwide Look, Convergence,vol. 10 (June): 81-104.Galtung, J. i Ruge, M. H. (1965.), The Structure of Foreign News: ThePresentation of the Congo, Cuba and Cyprus Crises in Four Nor-wegian Newspapers, Journal of Piece Research, 2 (1): 64-91.Garnahm, N. (2005.), The Information Society Revisited. U: J. Cur-ran, M. Gurevitch, Mass Media and Society (str. 287-302), HodderArnold, London.Gitlin, T. (2001.), Media Unlimited: How the Torrent of Images and Soundsoverwhelms our Lives, Metropolitan Books, New York.Hartley, J. (2002.), Communication, Cultural and Media Studies: The KeyConcepts, Routledge, London i New York.Hemmingway, E. (2005.), PDP, The News Production Network andthe Transformation of News, Convergence, vol. 11 (Aug.): 8-27.HINA (2008.), Novine propadaju bez interneta (6. 5. 2008.).Jenkins, H. (2006.) Convergence Culture: Where Old Media and NewMedia Collide, New York University Press, New York i London.Krajina, Z. (2008.) Democratic Potentials of Media Entertainment:Reading the 'Pyramid', Politička misao, 44 (5): 179-202.Manovich, L. (2001.), The Language of New Media, The MIT Press, Cam-bridge, MA i London.Millar, S. i White, M. (2003.), Facts, some fiction and the reporting ofwar, Guardian, 29. ožujak.O'Sullivan, T., Dutton, B. i Rayner, P. (2003.), Studying the Media, Hod-der Arnold, London.Pavlik, J. V. i McIntosh, S. (2004.), Converging Media: An Introduction toMass Communication, Pearson Allyn & Bacon, Boston.Perišin, T. (2004.), Profesionalni kriteriji selekcije vijesti i utjecaj jav-nosti, Politička misao, 41 (1): 85-93.Perišin, T. (2008.), Televizijske vijesti: Profesionalnost između gledatelja,politike i komercijalnih interesa, doktorska disertacija, Sveučilište u Za-grebu, Fakultet političkih znanosti.953



Petrić, D. (2008.), Upravo počinje peta revolucija, Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2008,4,19,,116560.jl (28. 4. 2008.).Pool, I. de S. (1983.), Technologies of Freedom: On Free Speech in an Elec-tronic Age, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts.Quinn, S. (2004.), An Intersection of Ideals: Journalism, Profits, Tech-nology and Convergence, Convergence, 10: 109-123.Schudson, M. (1995.), The Power of News, Harvard University Press,Cambridge, Massachusetts.Schudson, M. (2003.), The Sociology of News, Norton, New York i Lon-don.Seib, P. (2003.), Weaving the Web: The Internet's Effect on Inter-national News Coverage and International Relations, Millennium –Journal of International Studies, vol. 32 (Dec.): 617-641.Shirky, C. (2008.), Here comes everybody: The Power of Organizing With-out Organizations, Penguin Press HC.Sreberny, A. i Paterson, C. (ur.) (2004.), International News in the 21stCentury, John Libbey Publishing, Hants.Tunstall, J. (1977.), The Media Are American, Constable, London.Tunstall, J. (2008.), The Media Were American: U. S. Mass Media in De-cline, Oxford University Press, New York i Oxford.Wallis, R. i Baran, S. (1990.), The Known World of Broadcast News: In-ternational News and the Electronic Media, Rouotledge, London i NewYork.Wardrip-Fruin, N. i Montfort, N. (2003.), The New Media Reader, TheMIT Press, Cambridge MA i London.Watson, J. (2003.), Media Communication: An Introduction to Theory andProcess, Palgrave MacMillan, Hampshire i New York.Williams, R. (1990.), Television: Technology and Cultural Form (ur. Wil-liams, E.) Routledge, London.Woelfel, S. (2008.), The Changing Lead: News Managers Find TheirPhilosophy is Shifting When it Comes to the Top Spot in the New-scast, RTNDA Communicator: The Magazine for Electronic Journalists, 62(4): 34-37.

Digital News: Media,Technology and SocietyZlatan KRAJINAGoldsmiths College, London

Tena PERIŠINFaculty of Political Science, Zagreb

Digital technologies paved the path to some new possibilitiesin generating and exchanging information in various formsand through various media. This development has gone sofar that the more traditional questions of media freedom andits economical and socio-political determinism does not954



suffice any longer. In exploring the social role of the news itis necessary to investigate the ways the technologicalinnovations in question are utilised, such as the mediacompanies' thrive in producing more content for less moneyand in less time. Multimedial availability and exchange ofvideo, in particular, once reserved exclusively for television,destabilises the traditional divide between the press, radioand television media, and opens a debate about the newforms of journalistic expression. "Digital news" which hasgrown out of the maximised exchange of informationthrough multiplicated channels and converged media, hasset up some new rules on its own. To mention but a few,what was the most important news item is now the latestone, the institutionalised sources are accompanied by theusers, while television delivers information with the help ofthe press, and vice versa. In order to cut through thetechnological-institutional foundations of the so-called "newtrends", we foreground the issues around the media contents,the increased fluctuation of which is fostered by thedevelopment of media, which disperses the contents into anarray of directions and through various media technologies.

Keywords: journalism, convergence, digital news, television,new media

Digitale Nachrichten: Medien,Technologie und GesellschaftZlatan KRAJINAGoldsmiths College, London

Tena PERIŠINFakultät für Politikwissenschaften, Zagreb

Dank der Digitaltechnologie haben sich der Kreierung undÜbertragung von Informationen neue Tore geöffnet sowohlhinsichtlich ihrer Gestaltung als auch im Sinne ihrerPräsentierung in verschiedenen Medien. Die Entwicklung istso weit fortgeschritten, dass klassische Fragen wieMedienfreiheit und ihre entsprechenden wirtschaftlichen undgesellschaftlich-politischen Voraussetzungen dem heutigenStand der Dinge nicht mehr genügen. Es gilt zu untersuchen,wie die technologischen Neuerungen genutzt werden – etwaim Sinne konkurrierender Medienanstalten, die einander mitder Technologie ihrer Wahl und der Veröffentlichungmöglichst vieler Informationen unter möglichst geringemZeit- und Kostenaufwand überbieten wollen. DieVerfügbarkeit multimedialer Inhalte und der Austausch vonVideomaterial, der vormals den Fernsehanstaltenvorbehalten war, destabilisiert die traditionelle Aufteilung inPrint-, Ton- und Bildmedien und eröffnet eine Diskussionüber neue Formen der Berichterstattung. Die solcherart955



entstandenen „digitalen Nachrichten“, Resultat einesgrößtmöglichen Austauschs von Informationen auf demWege multiplizierter Vermittlungskanäle und konvergierterMedien bringen in der Folge auch neue Gesetzmäßigkeitenhervor. So wird etwa die einst wichtigste Nachricht durch dieallerneueste Schlagzeile ersetzt, und Benutzerkommentaretreten an die Seite redaktioneller Neuigkeiten, währendsowohl Fernsehen als auch Printmedien dieselben Quellennutzen. Um die technologisch-institutionalen Grundlagen derneuen Trends zu untersuchen, fokussieren sich die Verfasserauf Medieninhalte, die dank der technologischen Entwicklungimmer schneller in Umlauf geraten, vermittelt durchverschiedene Medien und in verschiedenen Richtungen.

Schlüsselbegriffe: Berichterstattung, Konvergenz, digitaleNachrichten, Fernsehen, neue Medien

956

