Download pdf - MOJA SKRIPTA- SOCIOLOGIJA RELIGIJE A

Sociologija 4. godina – Sociologija religije (prof. I. Cifrić)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected] 1

SOCIOLOGIJA RELIGIJE SABINO ACQUAVIVA, ENZO PACE: SOCIOLOGIJA RELIGIJA- PROBLEMI I PERSPEKTIVE UVOD

- potrebno je pokušati shvatiti duboke promjene što se odvijaju u načinu kako bivamo religiozni i kako organiziramo religijski život

- možda je u religiji dovoljno stabilno jedino religijsko iskustvo - neka istraživanja pokazala- bit religije „nije neko znanje, ni djelovanje, nego neki

osjećaj, neki osoban osjećaj postojanja bez predočavanja - pr. GIRGHENSON- radi se o „neizdiferenciranom afektivnom stanju“ - 4 temeljna pojma: 1) religija ima dokazane psihološke temelje 2) na religiju barem djelomice utječu društveni, kulturni i institucionalni kontekst svijeta 3) religiozno iskustvo snizuje granicu tjeskobe 4) zadovoljenje potreba unutar područja sublimiranih potreba- tu se nalazi i religiozno

zadovoljenje - u čovjeku postoji biogramatski zahtjev ne- smrtnosti - tradicionalna religija je bila magijsko religijska i kršćansko poganska - danas- progonstvo Boga - s gospodarskom revolucijom došlo i do ostalih promjena - novi oblik religioznosti- 5 mogućih izbora: 1. izbor: ateizam ili agnosticizam 2. izbor: pristup nekoj crkvi u novom institucionalnom obliku 3. izbor: hibernacija religije- religiozni samo u nekim prigodama 4. izbor: religija političkog spasa- politička aktivacija preko religije 5. izbor: religioznost unutar subjektivnog iskustva - zaključci o tematici religije: 1) proučavanje sociologije religija zahtjeva brižljivu psihosocijalnu raščlambu 2) istraživanja u zadnjih 15 godina o religioznom iskustvu dopustila su da se provjeri

valjanost nekih zaključaka iz 50-ih i 70-ih godina 3) istaknuti važnost odnosa izmeñu religioznog iskustva vjerskih udruga, ustanova, svetih

kozmosa i nove uljudbe



I. SOCIOLOŠKO PROMIŠLJANJE RELIGIJE: POVIJESNO- KRITI ČKI PRIJEDLOG

1. UVOD

- glavni teoretičari COMTE, WEBER i DURKHEIM - sva trojica se pitaju kako je moguća da se društvo što je ovo moderno, utemeljeno na

vrednotama individualizma, uspjeva održati cjelovitim - osjetili su potrebu da prouče izvorne oblike društvenog konsenzusa- kako se oblikuje

kolektivni osjećaj

2. KRONOLOŠKA TABLICA

- prema koncu 19. st. pojavljuju se simptomi krize društva i „jake“ misli

3. COMTE I POZITIVIZAM

- njegova ličnost povezana s poviješću Francuske revolucije i napoleonskog carstva - njegov učitelj SAINT- SIMON predložio savez znanstvenika i industrijalaca - odrediti teorijski temelj neke socijalne fizike - rasprava „Tečaj pozitivne filozofije“- definicija bio- društvene znanosti - sociologija ujedinjava čitavu ljudsku misao - postoje 3 razine „bića“: biološka, mentalna i društvena razina - univerzalni zakon evolucije – ZAKON TRI STADIJA 1. stupanj: TEOLOŠKI ili IZMIŠLJENI 2. stupanj: METAFIZIČKI i APSTRAKTNI 3. stupanj: POZITIVAN i ZNANSTVEN - religija je strategija društva radi konsenzusa - Comte predlaže „religiju čovječanstva“- veliki svećenik bit će znanstvenik i sociolog - Comte je organicist i potzitivist- društvo posjeduje racionalnost, društvo je izvor

poretka, a ne pojedinac- te su ideje preuzeli SPENCER, J.S. MILL i DURKHEIM



4. DURKHEIM I FUNKCIONALIZAM

- agnostički intelektualac pod utjecajem socijalističkih ideja - rad „Samoubojstvo“- razmišljanja o funkciji religije - 1912. „Elementarni oblici religijskog života“ - teorija religije u djelu „Podjela društvenog rada“- poredak modernih industrijskih

demokratskih društava temelji se na načelu solidarnosti - društva MEHANIČKE i ORGANSKE SOLIDARNOSTI - kolektivna svijest odreñuje individualnu - društvo je cjelina sastavljena od dijelova - funkcija kao sinonim uzroka i sinonim odnosa - društvene činjenice - funkcionalistička teorija proučavanja samoubojica: a) samoubojstvo dokazuje da društvene norme nisu u stanju uvjerljivo se nametnuti

pojedincu b) oduzimanjem života otkrivamo postojanje raspora u društvenom tkivu c) stoga je društvu potreban kompleks propisa i vrednota zasnovan na moralu - u protastantskim zemljama je veći broj samoubojstava- protastantizam izlaže

pojedinca osjećaju odgovornosti i subjektivnog rizika, dok katolička i židovska vjera pojedincu pruža zajednicu sposobnu nametnuti svoj kod vrednota i ponašanja kolektivnog tipa

- samoubojstvo može biti anomično (lišeno normi), egoistično i altruistično - kad društvo ne uspije nametnuti pojedincima kolektivnu svijest dolazi do

disocijativnih procesa - religija je čimbenik društvene integracije

5. DURKHEIM I RELIGIJSKI FUNKCIONALIZAM

- 1912. „Elementarni oblici religijskog života“ - polazna misao- treba proučavati kako funkcionira religija u primitivnim društvima da

bi smo mogli shvatiti kako općenito funkcionira ljudsko društvo - to dijelo ima 2 teorijska i 1 analitičko poglavlje - prvi dio- definicija svetog, drugi- pregled antropoloških nalaza o totemističkim

društvima, treći dio- zaokružena teorija religije - razlikovne crte svetog: 1) sveto je nešto profano što je promijenilo narav i obilježje samom voljom ljudi 2) odvajanje je ishod društvenog procesa kolektivnog bujanja 3) društveni se poredak stvara u trenutku kad ljudi odvajaju u društvu neko „mjesto

moći“- sveto kako bi ozakonili kolektivna pravila i vrednote - po Durkheimu religija je shvaćena kao organizirani institucionalni oblik svetog - religija- regula- religare- držati društvo na okupu - dijalektika čisto/nečisto je primjer kako funkcionira religija- norme ponašanja - u plemenskim društvima totem je organizirani oblik predočavanja svetog - sustav ima kompleks žrtvovanja i obreda - religija ima funkciju društvenog integriranja



6. FUNKCIONALIZAM U SOCIOLOGIJI RELIGIJE

- suvremeni funkcionalizam- TALCOTT PARSONS (utjecaj antropologa B. MALINOWSKOG)- nužnost proučavanja kulture

- djelo „Struktura društvenog djelovanja“- subjektivni modaliteti akcije dio su zajedničkog sustava (FRAMEWORK)- akcija je moguća kao sistem (ACTION IS SYSTEM)

- izmeñu osobnog mikrouniverzuma pojedinaca i makrouniverzuma društvenog szstava- središnji položaj u funkcioniranju društva pripada kulturalnom sustavu- tvorba vrednota

- 4 kontrolna mehanizma sustava: PRILAGODBA, TRAŽENJE i ODRŽAVANJE OPĆIH CILJEVA, INTEGRACIJA i LATENTNOST

- teorija sustava: „Društveni sustav“ i „Teorija djelovanja i ljudska sudbina“- središnje misli:

a) društveni sustav je složeni organizam u kojem se temeljno očituje neprestana intenzivna razmjena pulsacija i obavještenja, energije i kontrola, disperzije i rada

b) razmjena se regulira na različitim razinama c) funkcioniranje sustava može osigurati jedino postojanje društvenih ustanova koje će u

svijest pojedinaca uliti uopćene simbolične kodekse djelovanja Temeljne funkicije Razine sustava LATENTNOST KULTURNI SUSTAV INTEGRACIJA DRUŠTVENI SUSTAV POSTIZANJE CILJEVA OSOBNI SUSTAV PRILAGODBA BIOLOŠKI SUSTAV

- temelj simboličkih uzoraka treba tražiti u transcendentalnom poretku- odlučujuća funkcija religije

- religija je strukturalno funkcionalna u 3 sustava ravnoteže poretka: biološkom, psihološkom i društvenom



7. OD FUNKCIONALIZMA DO TEORIJE SUSTAVA

- kod PARSONSA- kibernetičke teorije - religijski funkcionalizam- LUHMANN- DURKHEIM- PARSONS - LUHMANN: „Funkcija religije“- sistemska integracija - svaki se sustav odreñuje u odnosu na neku sredinu - društvo je iskustvo- sastoji se od pod-sustava od kojih svaki nadzire dio njima

izvanjske sredine - moderno društvo funkcionira jer se pojedinačne akcije svode na formalna pravila - Luhmanova hipoteza- moderna društva više nemaju neko propulzivno središte, pa se

neki pod-sustav ne može nametnuti kao vodeći - svaka društvena pod-cjelina ima vlastito autonomno načelo - prava sekularizacija društva- nema neke krajnje osnove po kojoj bi se moglo objasniti

funkcioniranje društvenog poretka (niti politika, niti gospodarstvo, niti religija) - religija više nema tako važnu funkciju koju su joj pripisivali Durkheim i Parsons - religija je samo podsustav - religija više ne integrira, nego tumači - religija spašava subjektivnu dimenziju ljudskog bića u društvu - religija neće nestati jer se prilagoñava sustavu

8. RELIGIJA KAO ČIMBENIK SUKOBA

- pr. MAX WEBER predstavlja čvrstu točku ovakvog načina promišljanja religije u sociološkom smislu

- društvo čine pojedinci koji djeluju i pripisuju djelovanju neka značenja - pojednici često ne mogu nadzirati učinke svojeg djelovanja pa često dolazi do

neželjenih učinaka - pr. „Protestantska etika i duh kapitalizma“

9. RELIGIJA, ETIKA I EKONOMIJA PO MAXU WEBERU

- temeljne postavke: a) postoji izborni afinitet 2 idealna tipa- kapitalizma i kalvinizma s njegovim etičkim

derivacijama b) kapitalizam- stalna akumulacija i reacionalna disciplina rada + etički propisi religije c) kalvinizam ima tipična obilježja etike koja je na visini zadatka modernog racionalnog

poduzeća (predestinacija i askeza) d) po predestinaciji čovjeka spašava samo vjera- čovjek mora ostvariti svoj poziv na

ovome svijetu- rad i askeza - zato se kapitalizam razvio samo na zapadu, u drugim društvima su mu manjkale

adekvatne etičke vrednote



10. RELIGIJA KAO ČIMBENIK DRUŠTVENE PROMJENE

- pr. KARL MARX i WEBER objašnjavali promjene u društvu - MARX – uočio dinamički čimbenik u socio-ekonomskom sukobu što suprotstavlja

antagonističke društvene klase - po WEBERU promjena društvenog poretka prouzrokovana je čimbenicima

gospodarske, društvene ili političke krize - Weber drži da središnju funkciju u procesima društvenih promjena ima karizmatski

voña- proučava karizmu proroka - etički proroci- pr. Krist i Muhamed- ritualizacija karizme - egzemplarni proroci- pr. Buda- mistički asketski put - pitanje kako religija objašnjava zlo u svijetu - Weber gleda na religiju i kao na element koji može dovesti do obnove i promjene

društva

11. RELIGIJA I OTU ĐENJE

- prema MARXU i ENGELSU religija nije autonomna u društvenom kontekstu - po FREUDU- religija kao sastavnica nesvjesnog - po marksističkoj logici religija je samo ideološki omotač vladajuće klase - zato religija sa sociološkog aspekta ne može imati autonomnu funkciju - pr. PIERRE BOURDIEU- pokušao povezati MARXOVO i WEBEROVO stajalište o

religiji- temeljna ideja je religijsko polje koje uključuje elemente: a) religija je skup simboličkih dobara koji se tiču sfere svetog b) nad tim dobrima bdije moć c) iz te moći nastaje hijerarhija d) pojedincima se nameću obredni i mentalni habitusi e) definicija unutar religijskog polja dovodi do prikrivene konfliktualnosti - socio- religijski sukob nije sraz društvenih klasa - BOURDIEU- mehanizmi reprodukcije u religijskom polju

12. RELIGIJA U TEORIJI RAZMJENE

- teorija razmjene- skup pojmova: a) ljudsko biće želi maksimizirati prednosti- društvena nagodba b) ljudsko biće nije isključivo racionalno c) ljudsko biće ne posjeduje pouzdane obavijesti o svim mogućim izborima d) ljudsko biće uvijek djeluje pod prisilom e) ljudsko biće je svjesno nedostataka u procesima razmjene f) ti odnosi vrijede za područja društvenog života - koriste se i simbolična dobra - utilitaristički pristup teorije razmjene- istraživanja FRAZERA i MALONOWSKOG-

materijalna simbolična razmjena - po MARCELU MAUSSU- razmjena nije iz koristi, ona je dar, dar treba uzvratiti

darom - pr. CLAUDE LEVI STRAUSS- o razmjeni- usporednice ljudi i životinja



13. SIMMEL: RELIGIJA I RELIGIOZNOST

- kritički napor od pozitivizma, neokantovske filozofije do fenomenologije - uvodi distinkciju izmeñu religije i religioznosti a) shvaćanje zbilje otkriva mnoštvo svjetova b) za pojedinca ti svjetovi nisu koherentno kontrolirani niti povezani c) život je stalni sukob duha i oblika - religija je životni poriv, a religioznost je društveni oblik koji teži uokviriti religiju i

njome vladati - religioznost je subjektivno iskustvo povezanosti s tajnovitom šifrom života - prijelaz od religioznosti u religiju Simmel objašnjava pomoću milosrña- poseban

emotivni modalitet dua - religija nije otuñenje, nego mjesto gdje ljudi proizvode simboličke vrijednosti

14. PRISTUP SIMBOLI ČKOG INTERAKCIONIZMA I FENOMENOLOGIJA

- interakcionizam- GEORGE HERBERT MEAD: „UM, SVOJE I DRUŠTVO“ - ograničenost ljudskog bića - kako bi ostvarili konkretne strategije za preživljavanje ljudska bića moraju u umu

razraditi skup simboličkih predodžbi društvene zbilje - um je selsktivno sjećanje - um pomoću simbola kontrolira sredinu - stvaranje identiteta (SELF)- od PLAY do GAME te konačno COMMUNITY OF

ATTITUDES - religija je sustav simboličkih predodžaba koje um razrañuje kako bi se prilagodio

zajedničkim vrednotama - religija pomaže autodefiniciji - fenomenologija- ALFRED SCHULTZ (utjecaj E. HUSSERLA)- problem

INTERSUBJEKTIVNOSTI - socijalizacija pomaže pojedincu da izgradi polja značenja preko kojih upravlja

ulogama- u polja značenja spada i religija- obzorje smisla koje može utemeljiti intersubjektivnost

- pr. JURGEN HABERMAS razlikuje 2 sociološke metafore- jedna pripada „društvenom sustavu“ i njome vlada logika novca i moći, a druga označava „životni svijet“ (značenja i vrednote)

15. ZAKLJU ČCI

- osim teorije potreban je i pristup religiji kao predmetu empirijske raščlambe, mjerljiv statističko- matematičkim instrumentarijem ili metodama kvalitativne analize



II. SVETO, RELIGIJA I RELIGIOZNOST

- kako mjeriti središnje pojmove o svetom, religiji i religioznosti

1. POJAM RELIGIOZNOSTI

- GLOCK- definicija pojma religioznosti, modeli različitih socio-religijskih realnosti- 5 čimbenika po kojima se utvrñuje religioznost:

a) vjerovanje b) praksa c) spoznaja d) iskustvo e) pripadanje - ovi faktori su meñusobno nezavisni, koriste se u faktorskoj analizi - i FUKUYAMA je prihvatio GLOCKOVU definiciju- pokazao kako religijsko

pripadanje nije sastavni element religioznosti - Glockova empirijska proučavanja- 2 suglasnosti o religiji: a) čimbenici su veoma neovisni meñu sobom b) to znači da metodološki ispravan pristup može biti jednako multidimenzionalan - religioznost treba proučavati u raznovrsnim aspektima - teza DEJONGA, FAULKNERA i WARLANDA 1976.- moguće je govoriti o nekom

općem čimbeniku religioznosti (GENERIC RELIGIOSITY) koji proizlazi iz sukladnosti vjerovanja, iskustva i religijske prakse

2. PROBLEMI MJERENJA RELIGIOZNOSTI

- preobrazba pojedinih dimenzija u 1 ili više ITEM (čestica) - ITEM- tehnika skupa empirijskih podataka - hipoteze: a) pitanja zatvorenog tipa (s unaprijed odreñenim odgovorima, čvrsto uključenim unutar

ljestvice mogućih alternativa) b) pitanja otvorenog tipa, koja, za razliku od prethodnih, intervjuiranim ostavljaju široku

mogućnost odgovora c) strukturirana pitanja raščlanjena u dosta širokoj lepezi, ipak ograničenoj mogućim

odgovorima - strukturiranim pitanjima slični su ITEMI - korisnije je raditi s ljestvicama nego služiti se pojedinim ITEMIMA- stoga je

metodološki potrebno: a) odvojiti samo one ITEME koji mjere dimenzije što ih namjeravamo testirati b) odrediti skupine ITEMA sukladnih s dimenzijom koju namjeravamo mjeriti c) dati neku „težinu“ svakom pojedinom ITEMU - ljestvice- 4 tipa mjera: nominalni, ordinalni, intervalni i proporcionalni - GUTTMANOVA skala



3. DIMENZIJE RELIGIOZNOSTI: RELIGIJSKO VJEROVANJE

- religijskim vjerovanjem smatra se skup stavova pojedinca spram nekog višeg bića, shvaćeno kao trancscendentalno

- u indoeuropskom jeziku ne postoji naziv za religiju, kult i svećenika - indoeuropski DEIWOS- svjetli, nebeski - vertikalna konotacija+ transcendentalno načelo - varijable dimenzija religioznosti: a) vjerovanje u neko nadljudsko biće- moć b) ime koje se pridjeva tom entitetu c) stupanj vjerovanja u taj entitet d) vjerovanje u taj entitet u društveno- kulturalnom kontekstu e) posljedična vjerovanja o zlu i opravdanosti zla (teodiceja), o spasenju, postanku

svemira, postojećem društvenom poretku - vjerovanje je oblik autonomne spoznaje - pojedinci nastoje utemeljiti autentičnost vjerovanja na 2 načina: a) u psihološkom smislu: racionalizirajući vjerovanje i čineći ga vitalnim dijelom

svakodnevnog djelovanja b) u društvenom smislu: osnivajući ili pristajući na trajne ustanove - mitološka je misao oblik klasičnog vjerovanja - tragovi mita u svim svjetskim religijama, posebno u religijama Knjige (Biblija, Kuran,

Veda) - prijelaz vjerovanja iz mitološke faze u fazu većeg rasuñivanja - po Comteu taj je prijelaz kronološki nužno uvjetovan - no prijelaz nije linearan - prijelaz s mitosa na logos treba pojmiti dijalektički - vjerovanje kao skup subjektivnih stavova- 4 aspekta: a) vjerovanje je jače od religijske prakse i osjećaja izričite pripadnosti b) hijerarhija vjerske organizacije i individualna hijerarhija vjerovanja su različite c) tragovi religijskih spoznajnih iskustava mogu se pokazati i kod onih koji ne vjeruju d) teško je empirijski razlučiti što su vjernici doista proživjeli - religijsko vjerovanje je u vezi s značenjima postojanja- prema antropologiji vjerovanje

uključuje: a) ukupnost strukturalnih potreba ljudskog bića b) ukupnost strategija za zadovoljenje tih potreba c) proces socijalizacije što ih vode ustanove



Religija je sustav odgovora antropologijskim potrebama

religija je društvena konstrukcija

Odgovara genetskoj i antropološkoj potrebi

Simbolički univerzum koji se nameće socijalizacijom

VJEROVANJE Mehanizmi razrade strahova i želja unesenih u biopsihičku strukturu ljudskih bića

Oblik nadoknade opsesivnih neuroza

ISKUSTVO Potreba ponavljanja izvornog religioznog iskustva

Prisilni kodeks nametnut kako bi se standardiziralo ponašanje

RITUALNOST Institucionalno pojačanje sustavu religijskog vjerovanja i religioznog iskustva

Sustav društvene kontrole ideoloških i moralnih kodova

PRIPADANJE

- pr. TOCQUEVILLE misli da religija odgaja pojedince za smisao o općem dobru - prema MARXU religija je ideološka krivotvorina kojom se služe vladajuće klase - FREUD objašnjava podrijetlo religije uz pomoć teorije o opsesivnoj neurozi- religija

postaje mehanizam pomaka libida, oblik sublimacije spolnih poriva - teorija BERGERA i LUCKMANNA- potreba samoprevladavanja bioloških

ograničenja kao glavni vektor religijskog vjerovanja - GORLOW i SCHROEDER- tipologija religioznih potreba- 7 tipova: a) „ponizni sluga Božji“, potreba poništenja samog sebe u šire kozmičko jedinstvo b) „potreba samo- ostvarenja“ , potreba za životnim potvrñivanjem samog sebe, potreba

za besmrtnošću c) „sljedbanik obiteljskih običaja“, potreba za sigurnošću d) „moralist“, potreba za sigurnim moralnim normama e) „bogotražitelj“, potreba za istraživanjem i izravnim dodirom s nadnaravnom moći f) „sluga Božji socijalno orijentiran“, potreba da se dade neki smisao vlastitoj društvenoj

djelatnosti g) „religijski intelektualac“, potreba za objašnjenjem o posljednjim značenjima

egzistencije na zadovoljavajućoj racionalnoj razini - različitost oblika vjerovanja (praznovjerje, dogmatizam, fundamentalizam, misticizam

itd.) - religijske ustanove pojačale su sustav dubokih spoznaja pojedinca- 2 posljedice: a) religija nije samo kulturalni oblik, sadrži i dijalektički odnos ismeñu osobnih i

kulturalnih potreba b) proučavati religijsko vjerovanje znači propitivati se o tipu iskustva koji su u temelju



4. DIMENZIJE RELIGIOZNOSTI: RELIGIOZNO ISKUSTVO

- prvi instrument je pojam svetog - latinski SACER= ono što su bogovi posvetili, ali i štop izaziva užas - sacrificio- žrtvovati, osuditi na smrt - objašnjenje žrtve- HUBERT i MAUSS - sacer se suprotastvlja profanus, što ostaje izvan fanuma (svetoga) 1) SVETO KAO IMANENTNO a) kozmičko sjedinjenje b) poistovjećivanje s imanentnom silom c) težnja mističnom spsjanju 2 2) SVETO KAO TRANSCENDENTNO a) božanstvo je stvorilo ljude b) za razgovor sa svetim potrebni su posrednici

- mjerenje religioznog iskustva: a) SUPSTANTIVNE VARIJABLE- mjere tip emocije b) NOMINALNE VARIJABLE- klasificiraju definicije c) ANALOGIJSKE VARIJABLE d) VARIJABLE KONTEKSTA - religiozno iskustvo je vrhunsko iskustvo (PEAK EXPERIENCE)- pokazatelji: a) subjektivno uvjerenje o nazočnosti nadnaravne sile b) osjećaj da ta sila nad nama vlada c) preusmjerenje životne prekse od trenutka kad je došlo do „susreta“ d) smanjenje psihološkog doživljaja tjeskobe - religijska istraživanja se pozivaju na „fizičnost“ iskustva svetog

5. DIMENZIJE RELIGIOZNOSTI: RELIGIJSKA PRAKSA

- korelacija izmeñu 3 dimenzije religioznog iskustva, vjerovanja i prakse- GENERIC RELIGIOSITY

- ALLPORT govori o društvenom statusu - religijska praksa pa continuum- elementi: a) postojanje religijskog autoriteta b) postojanje odluke o obredima c) dihotomije izmeñu vjernika i svećenika - mjerenje dimenzija: a) sudjelovanje u obredima b) osobna molitva c) javna praksa obreda



6. DIMENZIJE RELIGIOZNOSTI: PRIPADANJE

- pripadanje se može zamisliti kao mreža, opisati u prostornim i vremenskim terminima - 3 oblika pripadanja: 1) MILITANTNO PRIPADANJE 2) PRIPADANJE KOJE NIJE MILITANTNO 3) MILITANTNOST, ALI NE I PRIPADANJE - TROELTSCH pored crkve i sljedbe izdvojio i misticizam - pr. TEORIJA MOBILIZACIJE RESURSA- objašnjenje pripadanja: a) kao individualni resurs mobilizacije b) kao zbir akcije religijske organizacije - religijsko pripadanje donosi kolektivne i materijalne poticaje- 3 oblika: a) kao postizanje statusnih simbola b) kao razmjena društvenih interesa i usluga c) kao mehanizam karijere unutar organizacije - razmjena interesa upućuje na ALLPORTOVU ideju o izvanjskoj religioznosti - pr. 60-ih u SAD-u se raspravljalo o postojanju tzv. civilne ili grañanske religije

(CIVIL RELIGION)- pr. svetost američke republike - BRYAN WILSON- 7 tipova religijske sljedbe: a) KONVERZIJSKE (načelo totalnog obraćenja na vjerovanje) b) INTROVERZNE (zatvorene) c) MANIPULACIJSKE d) REFORMISTIČKE e) TAUMATURGIJSKE (nastoje osloboditi čovjeka) f) UTOPIJSKE

7. DIMENZIJE RELIGIOZNOSTI: RELIGIJSKA SPOZNAJA

- religijska spoznaja može se analizirati s 2 motrišta- kao znanosti i kompleks definicija - P. BERGER je pokazao kako su se oblici vjerovanja mijenjali u kršćanstvu - 3 tipa konteksta cirkulacije religijske spoznaje: a) okvir valoriziranih sadržaja b) društveni oblici c) subjektivne potrebe i životne strategije - npr. ljudi govore da vjeruju ne toliko u Boga, nego u nekog Boga, koji se uvijek ne

podudara sa službenim religijskim oblicima



III. RELIGIJA KAO ORGANIZACIJA

1. TIPOVI SOCIO- RELIGIJSKE ORGANIZACIJE

- što se religija više institucionalizira to je veća opasnost da porastu nastojanja pojedinaca oko relativne neovisnosti u odnosu na ustanovu kojoj nominalno pripadaju

- sociologija se bavi ovim tipovima: a) tipovi okupljanja b) stvaranje i funkcioniranje vlasti i unutarnje hijerarhije c) mehanizme kontrole i stvaranje unutarnje kohezije d) tehinke širenja (prozelitizam itd.)

2. TIPOVI ORGANIZACIJE

- MAX WEBER izložio klasičnu tipologiju sljedbe i crkve - Crkva je institucija spasenja, sljedba je dobrovoljna zajednica vjernika - ERNST TROELTSCH – sociologija kršćanstva od špočetka 18.st.- uveo

MISTICIZAM kao treći tip socio- reliogijskog okupljanja - neki su uveli nove kategorija- kultove

3. UNUTARNJA HIJERARHIJA

- proučavanje u 3 pravca: a) kao opis karizme, utemeljenja religijske skupine i analiza organizacijskih oblika koji

su iz toga proizašli b) analiza mehanizama odabiranja, novačenja i oblikovanja „osoblja“ crkve c) proučavanje liderstva i mehanizama koji potvrñuju njegovu moć - teoretski- 4 temeljna modela socio- religijske vlasti: 1) TEOKRATSKI MODEL- vlast utemeljena božanskom voljom 2) MODEL IZBORNE SKUPŠTINE (vlast potječe od vjerničke skupštine) 3) KARIZMATSKI MODEL (izvanredne moći voñe) 4) TRADICIONALNI MODEL (vlast se temelji na predaji) - 4 modela odgovaraju ovim realnostima: 1) TEOKRATSKI MODEL- katolička i pravoslavna crkva, šiiti, lamaistički budizam 2) IZBORNI MODEL- velik dio crkvi i sljedbi protestantskog podrijetla 3) KARIZMATSKI MODEL- pantakostalne i apokaliptičke sljedbe, kultovi oko proroka 4) TRADICIONALNI MODEL- hebraizam, sunitizam, hinduizam



4. PROCES KONTROLE I ODRŽAVANJA UNUTARNJE SIGURNOSTI

- na religijskom polju je specifično da sukob poprima teološki sadržaj

5. TEHNIKE ŠIRENJA RELIGIJSKE ORGANIZACIJE

- postoje religije koje su više sklone prozelitizmu nego druge - WEBEROV kriterij: sve religije imaju univerzalnu poruku i misionarstvo - suvremena sociologija- religija i masovni mediji - istraživačke tehnike proučavanja: a) ANALIZA SADRŽAJA b) ANALIZA DISKURSA

6. GLAVNE ISTRAŽIVA ČKE TEME

- pitanja: a) zašto se religija organizira b) funkcionira li organizirana religija poput drugih, više ili manje sličnih organizacija - funkcionalisitčko objašnjenje- religija kao relativno autonomna sfera društvenog

života - pr. Katolička crkva je znala upravljati autonomnom vlasti da bi odredila vlastitu moć - sekularizacija utječe na organizaciju religije - religijska organizacija upada u krizu managmenta - pr. Jehovini svjedoci- velika unutarnja kohezija ostvaruje se posredstvom kombinirane

organizacije i preobrazbe spoznajnog sustava - kod Katoličke crkve proces slabljenja osjećaja o pripadanju - pr.neke elite u islamskim zemljama pokušale sekularizaciju

7. USTANOVA I KARIZMA

- proces institucionalizacije karizme - prema WEBERU- smrt karizmatskog voñe- rješenja: putem izbora ili sakramentalne

objektivizacije- karizma se nasljeñuje po funkciji - modeli sreñivanja sukcesije karizmatske moći: 1) OSOBNI KARIZMATSKI IZBOR 2) SAKRAMENTALNA OBJEKTIVIZACIJA 3) KARIZMATSKA KVALIFIKACIJA RODA - u skladu s razinama institucionalizacije- scenarij razvoja neke religije: a) korijenito gušenje organizacijskog i doktrinarnog načela na kojem se religija temelji b) povratak čistoći izvora nasuprot religijskoj ustanovi (koja ih je iznevjerila) c) nužnost reformi koji će raspodijeliti moć - „povijest kršćanstva može se smatrati dugim nizom sukoba izmeñu gorljiva vjernika i

birokrata“ - napetosti izmeñu karizme



IV. RELIGIJA I DRUŠTVO

- teme: 1) religija kao čimbenik obnove i očuvanja društva, a naročito pitanja sekularizacije 2) religija i društvena slojevitost 3) religija i politički legitimitet 4) religija i masovni mediji 5) religija i gospodarstvo 6) religija i žensko pitanje 7) religija izvan religija

1. RELIGIJA: OBNAVLJANJE ILI O ČUVANJE?

- religija kao ideološki oslonac - pr. Poljska- katolicizam vs. komunizam - pr. Iran- šiitizam vs. dinastija Pahlavi - pr. Latinska Amerika- ambivalentna funkcija religije - epistemološka, politička i sociološka kritika - pr. fundamentalizam u SAD-u - u religijskom polju moguća su 2 modela preobrazbe: a) putem karizmatsko- proročke preobrazbe b) preobrazbom putem kolektivnih pokreta koja oko sebe stvaraju ličnosti duhovnih

učitelja, koje zanima unutarnja revolucija više nego reforma - pr. Luther- korijenita promjena - Luther je tip političkog proroka - radi se o proročkim, karizmatskim i asketskim osobnostima koje nose reforme - i Krist je figura religijskog obnovitelja



2. SEKULARIZACIJA

- u prvobitnom značenju termin označavao proces izuzimanja nekog teritorija od crkvene kontrole

- pojavljuje se u pregovorima prilikom sklapanja Westfalskog mira 1648. - označava procese laicizacije kulture - sekularizam kao ideološka struja koja teži eliminirati utjecaj religije - u 18. i 19.st. sekularizam dobiva politički naboj - COMTE to naziva trećim razdobljem industrijskog društva - WEBER govori o od-čaravanju kapitalističkog svijeta - taj proces se povijesno ostvaruje na Zapadu – odvajanja gospodarske i političke sfere

od religijske - sinteza sociološkog razmišljanja: a) sekularizacija je stvaran proces, povezan s pojavom industrijskog i urbaniziranog

društva b) sekularizacija nije toliko iskorijenjivanje iz čovjekova srca potrebe za

transcendiranjem ili religijskim iskustvom, nego je prije nestajanje javne funkcije religije, koja sve više postaje privatnim činom (BERGER, LUCKMANN)

c) sekularizacija hoće reći slom magijsko- sakralnog sustava tumačenja svijeta, ali ne isključuje antropološko poticanje u traženju iskustva „korijenito drugog“ (ACQUAVIVA)

- promjena crkvene strategije i prilagodba tradicionalnih socijalizacijskih modela

1) FUNKCIONALISTIČKI PRAVAC (PARSONS, BELLAH)- funkcionalna diferencijacija izmeñu institucionalizirane religije

2) FENOMENOLOŠKI PRAVAC (BERGER, LUCKMANN)- privatizacija religije 3) NEOWEBEROVSKI PRAVAC (WILSON)- gubitak značenja svetog za pojedince 4) SOCIO-BIOLOGIJSKI PRAVAC (ACQUAVIVA)- uklanjanje straha od smrti 5) KRITIČKI PRAVAC (MARTIN, MATTHES, LAUWERS):

a) kritički nedovoljno dokazano prihvaćanje odvajanja religije i ne- religije b) pomanjkanje rasprave o razlikovanju bitnog i nebitnog u religiji

- pr. LAUWERS: a) sekularizacija kao ideologija laicizacije društvenog i individualnog života b) sekularizacija kao potvrda pluralističkog društva c) sekularizacija kao jednostavno opadanje religijske prakse



3. RELIGIJA I DRUŠTVENA SLOJEVITOST

- WEBEROVA hipoteza: 1) pripadanje pojedinca nekoj kasti, staležu, klasi, sloju više ili manje integriranom u

sebi, označeno je skupom akulturiranih potreba različitog tipa 2) meñu tim potrebama nalazi se i ona što proishodi iz osnovne potrebe za odreñivanjem

područja, društveno prepoznatljiva po nazočnosti skupine pojadinaca- potreba razlika 3) razrada relgijskog sadržaja može poslužiti i za označavanje razlikovnih crta društvene

skupine u odnosu na neku drugu skupinu (pr. ratnički stalež- džihad) - slučaj povezanosti religije i društvene slojevitosti- hinduizam- sustav kasta- 4

najpoznatije kaste (VARNA): a) BRAHMANI- kasta stručnjaka za svete stvari b) KŠATRIJE- kasta ratnika i političara c) VAJŠIJE- kasta proizvoñača, trgovaca, ratara itd. d) ŠUDRA- kasta slugu, manualnih radnika itd. - religijska opozicija čist/nečist- sakralni temelj društveno gospodarskog sustava - sociolozi i antropolozi se bave odnosom nižih klasa spram religije- 3 skupine

istraživanja: 1) skupinu slijedbi milenarhističkih gibanja 2) skupinu tzv. pučke religije 3) skupinu koja se bavi istraživanjem odnosa radničke klase i religije - 2 pravca razmišljanja: a) TEORIJA RELATIVNE DEPRIVACIJE b) RELIGIJA KAO OBLIK PROSVJEDA (marksizam) - pučka religija-zaključci: a) opreka narod- više klase ne funkcionira uvijek b) artificijelan jaz izmeñu pučke i službene religije c) ograničavanje pučke religije nije uvjerljiva opcija - u svim religijama postoje „religijski divlje“ struje, magijska mistična religioznost

4. RELIGIJA I POLITIKA

- važna je legitimizacija - po WEBERU 3 tipa legitimne vlasti: tradicionalna, racionalna i karizmatska

legitimizacija - 3 važna elementa u weberovskoj interpretaciji: a) oblike organizacije vlasti b) sustav socio-ekonomskih odnosa c) tip kolektivnih vjerovanja u svezi s procesom legitimizacije - pr. novija europska povijest- religiozni odnos karizmatskog voñe s masama



5. RELIGIJA I MASOVNI MEDIJI

- masovni mediji zauzimaju ispražnjen prostor izmeñu ljudi i vlasti - kako društvene znanosti shvaćaju odnos religije i masovnih medija: a) prema tome kako religijske skupine koriste masovne medije i kakav sve to ima utjecaj

na njihovu ideološku i organizacijsku strukturu b) kako se masovni mediji odnose spram religijskih pojava - masovno društvo nameće religiji precizna pravila, poticaj standardizacije ponašanja - pr. pojava ELECTRONIC CHURCH u SAD-u 70-ih- fundamentalistički pokret - 2 tipa posljedaka u unutarnjem organizacijskom životu religijskih skupina: a) oblikovanje organiziranog sektora b) priklanjanje religijske poruke jezičnim pravilima igre masovnih medija 6. RELIGIJA I GOSPODARSTVO

- 3 velika opća pristupa:

WEBEROV PRISTUP MARXOV PRISTUP NEOFUNKCIONALISTIČKI

PRISTUP Religija razrañuje etički kodeks koji može usmjeriti sve sfere društvenog života, uključujući i gospodarstvo

Gospodarsko- društvenoj formaciji potreban je ideološki sustav koji bi je legitimirao

Razvoj diferenciranih društava dovodi do progresivne neovisnosti sfera društvenog života

Religija je simbolični mehanizam koji zamagljuje stvarne odnose snaga u društvu

Gospodarstvo nastoji funkcionirati kao sustav koji je neovisan od izvora moralnih i religijskih vrednota

- pr. Italija- vlada politička klasa katoličkog nadahnuća, a prakticira se gospodarski liberalizam

- specijalni odnos izmeñu svetog i novca (pr. trgovina na svetištima)

7. ŽENSKO PITANJE I RELIGIJE

- interiorizacija habitusa potčinjenosti muškom prvenstvu - 3 primjera: hinduizam, islam i katolicizam - u hinduizmu je bitna funkcija žene da služi budućem suprugu kao „svom glavnom

bogu“ - ambivalentan položaj žene u islamu - u katolicizmu tradicija prvenstva muškarca, tek u novije vrijeme „ženska“ teologija

8. RELIGIJA IZVAN RELIGIJA

- nova religioznost, novo zanimanje za magijsko i sakralno, ezoterija - kriza religijskih ustanova - pr. proširenost kultova UMBANDA i CANDOMBLE u Latinskoj Americi (afričko

podrijetlo kulta predaka) - privatizacija religijskog je tekovina moderniteta- ne voli koherentnost, voli fragmente,

a ne dogme te odbacuje sinkretizam



HUBERT KNOBLAUCH: SOCIOLOGIJA RELIGIJE NOVIJI RAZVOJI U SOCIOLOGIJI RELIGIJE

- desekularizacija postala trajni fenomen- religija ponovo igra ulogu - njemačka i francuska sociologija religije - „nova paradigma“ - otpor teoriji racionalnog izbora- u SAD-u novi pravac- „sociologija religioznog

iskustva“ - sociolingvistički i diskurzivno- analitički radovi - religija je ideološki, praktični i simbolički mehanizam koji stvara, održava, potiče i

kontrolira svijest da pripada posebnoj tradiciji vjere PRETPOVIJEST

I. UVOD: SOCIOZNANSTVENI PRISTUP RELIGIJI

1. POJAM RELIGIJE

- pojam religije je neodreñen i višestruk - CICERON- pojam RELIGIO iz glagola RELIGARE- častiti bogovr - AUGUSTIN- glagol RELIGARE- povezanost s Bogom - u svakodnevnom jeziku- čašćenje transcendentalnih sila - pr. sanskrt DHARMA- zakon, običaj poredak

2. SVAKODNEVNO ZNANJE I ZNANSTVENO RAZUMIJEVANJE RELIG IJE

- predmet socijalnih znanosti je samosvojan, samorazumljiv - W.I. THOMAS- THOMASOV TEOREM- ono što ljudi uistinu drže stvarnim, to

stvarnim može i postati, to utječe na njihova djelovanja i da time to ima posljedice u ovome svijetu

- svakodnevno znanje o religiji je „perspektivno“ - za socijalne znanosti je odlučujuća razlika izmeñu svakodnevnih i znanstvenih

interpretacija

3. METODOLOŠKI AGNOSTICIZAM

- sociologija religije polazi od toga da religija postaje „zbiljnost“ - FIDEISTIČKA DEFINICIJA - METODOLOŠKI AGNOSTICIZAM- znanstvena istraživanja moraju stavljati u

zagrade zahtjeve za posljednjom istinom u iskazima subjekata njihovih istraživanja

4. KONCEPCIJA KNJIGE I SADRŽAJ

- razumjeti razvoj sociologije religije - pr. njemačka sociologija religije- nedostatak empirijskog istraživanja- ograničen

prostor knjige



II. NASTAJANJE SOCIOLOGIJE RELIGIJE IZ DUHA KRITIKE REL IGIJE

1. SEKULARIZACIJA, EKSTERNA I IMANENTNA KRITIKA RELIGI JE

- 2 linije razvoja- Crkva gubi utjecaj + povezani razvoj mišljenja (duhovna povijest) - SEKULARIZACIJA je bila najznačajnija za nastanak sociologije religije - naravno + KRITIKA RELIGIJE - IMANENTNA KRITIKA RELIGIJE- kritika religije koja se sučeljava s vlastitom

religijom da bi je poboljšala - to treba razlikovati od INTERRELIGIJSKE (MEĐURELIGIJSKE) KRITIKE

RELIGIJE i EKSTERNE (IZVANJSKE) KRITIKE RELIGIJE - KANTOVA kriti čka filozofija- sadržaje vjere podvrći kriti čkom propitivanju razuma

2. KRITIKA RELIGIJE

- eksterna se kritike religije pojavljuje u osnovi tamo gdje se razvoj crkvene religije ne podudara više s društvenim razvojem

POLITEIZAM MONOTEIZAM BOG Strah i nada Precjenjivanje lokalnih

bogova Apstrakcija i racionalizam

Vlastita slabost Izabranost/zaštita Krivovjerje kod običnog puka

Proturiječja sudbine Prijenos ljudskih svojstava

- kritika religije FRANCUSKOG PROSVJETITELJSTVA- polemika s crkvom - VOLTAIRE- „kada Boga ne bi bilo, morali bismo ga izmisliti“ - DE BONALD i DE MAISTRE- čovjek ne stvara društvo, društvo stvara čovjeka - COMTE- ZAKON O 3 STADIJA: TEOLOŠKI, ,METAFIZIČKI i POZITIVNI - KANT- duh igra aktivnu ulogu u procesu spoznaje - HEGEL- ovisnost religije o duhu - L. FEUERBACH- crkveni otac modernog ateizma- čovjek stvori Boga na svoju sliku - K. MARX- religija je proizvod podruštvovljenog čovjeka - NIETZSCHE- smrt Boga, aforizmi - FREUD- religija kao neuroza



3. OD KRITIKE DO ZNANSTVENOG OBJAŠNJENJA RELIGIJE

- pr. MARX, NIETZSCHE i FREUD naznačuju objašnjenja religije koja nose sociopsihološke karakteristike

- ti pokušaji znače završetak kritike religije - kritika religije- 3 crte: a) religija postaje predmetom istraživanja, tj. nju se promatra iz neutralne perspektive b) oblici religioznog iskustva promatraju se s motrišta ljudskog razuma, tj. dolazi do

kritičko- argumentirane rasprave s religijom c) težište promatranja upravlja se na unutarsvjetsku stranu religije, na njezine empirijske

pojavne oblike i na njezine funkcije - pojam religijske znanosti prvi put 1867. spominje MAX MULLER - krajem 19. st. nastaje religijska antropologija i religijska psihologija

4. RELIGIJSKA ZNANOST I SOCIOLOGIJA RELIGIJE

- filozofija religije - povijest religije - psihologija religije - fenomenologija religije - radovi HEGELA, SCHLEIERMACHERA, WEBERA, DURKHEIMA, SIMMELA



KLASI ČNA FAZA SOCIOLOGIJE RELIGIJE

III. MAX WEBER I RELIGIJA U ZAPADNOEUROPSKOM RAZVOJU

- pojam sociologije religije uvodi GEORG SIMMEL - 1904./5. „Protestantska etika i duh kapitalizma“ - F. TONNIES, M. BUBER, M. WEBER

1. PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA

- vulgarni marksisti kažu da religiju kao duhovni oblik odreñuju zakoni materijalnog bitka

- WEBER postavlja pitanje o „kulturnom značenju religije“- koji utjecaj ima religija na gospodarstvo

- usporedba- bogatije protestantske zemlje- kako je do toga došlo - još od antike rad se slabo cijenio - duh kapitalizma, gomilanje imovine i otvaranje novih izvora kapitala je bitna obveza

koja proizlazi iz poziva - temelj protestantske etike- kalvinizam- nauk o predestinaciji- ljudski život nemaq

smisla osim veličanja Boga, fatalizam- za svaku osobu je odreñeno kako će završiti - pitanje je kako će čovjek znati da pripada meñu odabrane- rad je simbol izabranosti-

aktivna ili unutarsvjetska askeza - ta askeza je povezana s racionalnošću - puritanizam i kapitalizam- racionalni i ciljani rad - čisto stjecanje novca moglo se vršiti s „farizejski čistom savjesti“ i kasnije nije trebalo

biti povezano s višim religioznim osjećajem- tako je iz protestantske etike nastao duh kapitalizma



2. UZAJAMNI ODNOS PRIVREDE I RELIGIJE U DRUŠTVU

- po Weberu ideje, religiozne predodžbe nisu puko zrcaljenje materijalnih odnosa - privredna etika svjetskih religija- kauzalni uzroci - usporedba 5 velikih religijskih sustava: etika konfucijanizma, hinduizma, budizma,

kršćanstva i islama - pr. Weber kaže da se u konfucijanskoj Kini razvio „unutarpolitički pljačkaški

kapitalizam“ jer konfucijanizam traži prilagodbu konvencijama - veličina se sastoji u orijentacijama ljudi za djelovanje - hinduizam- kaste, islam- ratnici

suovisnost izmeñu religijskog učenja i socijalnog položaja: Religijski nauk (npr. nauk o predestinaciji) Etika (npr. protestantska etika) Voñenje života (npr. aktivna askeza) Tipična orijentacija za djelovanje (npr. težnja za stjecanjem dobiti) Socioekonomski položaj (npr. grañanstvo koje se bavi obrtom)

- racionalizacija: u znanosti je došlo do povezivanja matematičkog fundiranja, racionalnog dokaza i racionalnog eksperimenta

- i religija postaje žrtvom odčaravanja

3. RELIGIJSKO I MAGIJSKO DJELOVANJE

- WEBER religijsko djelovanje označuje kao „ovostrano“ i čak relativno racionalno - Weber promatra religiju kao posljedicu sve bržeg razvoja ljudskih društava - magijsko djelovanje slijedi kauzalnu predodžbu koja polazi od pretpostavke sila koje

djeluju izmeñu svakodnevice i onostranog svijeta - karizma proroka - prijelaz iz magijskog na religijsko djelovanje- religijsko djelovanje nastaje tek tamo

gdje je postignuta odreñena racionalnost života - stvara se religijski savez religioznih laika i virtuoza - religija stvara sliku svijeta i rješava pitanje zašto se čovjek treba spasiti - problem teodiceje- tzv. „spasiteljske religije“- Weber vidi 3 rješenja: a) indijsko učenje o karmi b) zaratustrizam c) kalvinistička predestinacija- nemogućnost razumijevanja Božjih odluka - askeza je racionalna



IV. DURKHEIMOVO „SVETO DRUŠTVO“ I ANTROPOLOGIJA RELIGIJ E - Durkheimova škola- MARCEL MAUSS, HENRI HUBERT, ROBERT HERTZ

1. ELEMENTARNI OBLICI RELIGIJSKOG ŽIVOTA

- suprotno WEBERU, koji je svoj materijal crpio iz povijesti religije zapadnog svijeta, DURKHEIM je slijedio antropološko- etnografski pristup i religiju istraživao u pretežito neeuropskim kulturama

- evolucionističke predodžbe- kontinuirani razvoj ljudske kulture i religije - od najjednostavnijih do najrazvijenijih oblika religije - još prije je ROBERTSON SMITH zastupao shvaćanje da je totemizam najraniji oblik

religije (Australija) - značajke TOTEMIZMA: a) EGZOGAMIJA b) TOTEMSKI TABUI c) TOTEMSKI AMBLEMI d) RELIGIOZNE PREDODŽBE O TOTEMU e) RITUALI - tu dolaze i KLANOVI - za klan totem je simbol - svi članovi klana dijele vjerski iskaz o svetom - karakteristika rituala i religioznih predodžbi leži u tomu što se razlikuju od svjetovnog

područja profanoga i što se odnose na područje svetog ili sakralnog - srž religije sastoji se od jednog sustava vjerskih uvjerenja i praktičnih djelovanja koji

se odnose na sakralne predmete - najvažniji uzrok kolektivne efervesencije je kolektiv totemske grupe - 1895. „Definicija religioznoga fenomena“ - religiju karakteriziraju obveze, pravila i norme koje proizlaze iz kolektiva i koje

pojedinca vežu za kolektiv - društvo je ono što se časti u religiji - religija je metaforički odraz društva

2. RELIGIJA KAO „TRANSCENDENTNO MJESTO GRUPNIH SILA“

- pr. SIMMEL je zastupao shvaćanje da bi religija morala u sebi sadržavati predodžbu o Bogu

- Bog kao formula za „transcendentna mjesta grupnih sila“ - Durkheim postavlja pitanje o tomu koje socijalne funkcije religija ispunjava za društvo - Simmel u središte pozornosti postavlja pitanje što religija donosi pojedincu - religija ima korijen u psihološkim činjenicama- religiozni nagoni - religija je ukorijenjena u socijalni život



3. FUNKCIJA I MIJENA RELIGIJE

- Durkheim se bavio religijskim razvojem- temeljne funkcije koje svaki oblik religije mora ispuniti:

1) FUNKCIJA PODRUŠTVLJENJA ČINEĆI POJEDINCA DIJELOM KOLEKTIVA 2) INTEGRACIJSKA FUNKCIJA 3) NORMATIVNA FUNKCIJA 4) PSIHOLOŠKO- KOGNITIVNA FUNKCIJA - bitnu ulogu imaju religijska predstavljanja društva- SOCIJALNA MORFOLOGIJA - kako objasniti opadanje religioznosti- argument elementarne religije

4. OD DURKHEIMA DO ANTROPOLOGIJE RELIGIJE

- Durkheimova predodžba METAFORIČKOG PARALELIZMA Metaforični paralelizam izmeñu sakralnog i profanog- Durkheim SAKRALNO PROFANO BUDUĆNOST

RELIGIJE KOLEKTIV Religijske svečanosti,

ceremonije, rituali Skupovi (okupljanja) grupe

Nacionalne svečanosti

INDIVIDUUM Dualizam vjernik- Bog

Dualizam individuum- grupa

Dualizam grañanin- država

SIMBOLI Totem kao religijski simbol

Totem kao simbol klana

Zastava kao simbol nacije

MORAL Religijski tabui Socijalne zabrane Sekularni moral

- MALINOWSKI kritizira Durkheima- religija nije uvijek vezana uz kolektiv - pr. CLIFFORS GEERTZ- religija kao „kulturalni sustav“: religija je simbolički sustav

kojemu je cilj stvarati snažna, sveobuhvatna i trajna raspoloženja i motivacije u ljudima, formulirajući predodžbe općeg ustroja bića i opskrbljujući te predodžbe takvom aurom fakticiteta da izgleda kako raspoloženja i motivacije potpuno odgovaraju stvarnosti“

- stvarnost religijskog simboličkog sustava vraća se na religijsku perspektivu koja se posreduje tim simbolima



OD CRKVENE SOCIOLOGIJE K CIVILNOJ RELIGIJI

V. SOCIOLOŠKO ISTRAŽIVANJE CRKVENOSTI

- crkvenost- crkveno uspostavljena religioznost- empirijski usmjerena istraživanja

1. RAZVOJ CRKVENE SOCIOLOGIJE

- u 19. st. QUETELET utemeljio socijalnu fiziku i „Moralnu statistiku“ - u Engleskoj je bilo opisa religijskih institucija u Londonu - u SAD-u je 1921. utemeljen protestantski Institute of Social Religious Research-

istraživanja o socioreligijskom životu

2. SOCIOCRKVENO ISTRAŽIVANJE

- pr. LA BRAS – pitanje vitalnosti religijskog života - postoje različiti tipovi crkvenosti - tipovi župa: kršćanske, indiferentne i misijske - za razvoj crkvenosti je karakteristično da temeljna zajednica svoje članstvo ne dobiva

ni u kojem slučaju iz vodećih svjetovnih slojeva dotične mjesne zajednice - moderno vrijeme- OTUĐENJE OD CRKVE (ENTKIRCHLICHUNG)

3. CRKVENOST U NJEMA ČKOJ I U EUROPI

- nakon 1968. u Njemačkoj raste broj napuštanja crkve - važne su socijalne razlike- važnu ulogu igraju starost, obrazovanje, socijalno

okruženje, socijalno podrijetlo i spol - konfesionalna pripadnost imala je tradicionalno veliki utjecaj na socijalne značajke - razvoj crkve u Njemačkoj- 3 faze: 1) u prvim godinama DDR-a crkva izložena pritisku, opada broj vjernika 2) vanjskopolitičko priznanje DDR-a- crkva u socijalizmu 3) 80-te- alternativne grupe - slične tendencije i u Europi - to je povezano s PROMJENOM VREDNOTA, postmaterijalizam

4. METODA CRKVENE SOCIOLOGIJE

- religiju se mjeri na temelju broja članova ili odlazaka u crkvu - višedimenzionalni model CHARLESA J. GLOCKA- 5 dimenzija religije: 1) IDEOLOŠKA DIMENZIJA 2) OBREDNA (RITUALNA) DIMENZIJA PRAKSE 3) DIMENZIJA RELIGIOZNOG MISKUSTVA 4) INTELEKTUALNA DIMENZIJA RELIGIOZNOG ZNANJA 5) ETIČKA DIMENZIJA RELIGIJSKOG DJELOVANJA - kritiku sociocrkvenog mjerenja religioznosti iznio THOMAS LUCKMANN- treba se

pitati što religija znači za društvo



VI. RELIGIJSKA INTEGRACIJA DRUŠTVA I CIVILNA RELIGIJA

- pr. nakon Francuske revolucije umjesto Boga- kult Najvišeg bića

1. SOCIJALNE STRUKTURE I FUNKCIJE

- T. PARSONS- kako je moguć društveni poredak- STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM, nadovezuje se na WEBERA, DURKHEIMA i MALINOWSKOG

- AGIL shema- paradigma 4 funkcije: prilagodba, ostvarenje cilja, integracija i održanje strukture

- funkcije: 1) PRILAGODBA SUSTAVA (A)- podsustav privrede 2) OSTVARENJE CILJA SUSTAVA (G)- kolektivna djelovanja 3) INTEGRACIJA SUSTAVA (I)- hijerarhija, autoritet 4) ODRŽAVANJE STRUKTURNOG MODELA i LEGITIMACIJA (L)- religija

2. FUNKCIJE RELIGIJE

- pr. PARSONS smatra da religiju karakterizira paradoks - posebne značajke religije: a) ideološke religiozne predodžbe b) sustav simbola c) religijski kolektiv d) moralne vrijednosti

INTEGRACIJSKA FUNKCIJA SOCIJALNI SUSTAV FUNKCIJA LEGITIMACIJE KULTURALNI SUSTAV FUNKCIJA INTERNALIZACIJE PERSONALNI SUSTAV

- kritike Parsonsu- prviše harmonično prikazuje društveni sustav - zato je Parsons razvio model EVOLUCIJE DRUŠTVA

3. EVOLUCIJA RELIGIJE

- 5 različitih stupnjeva religiozne evolucije- BELLAH 1. stupanj: PRIMITIVNA RELIGIJA- nema jasne razdvojenosti sakralnog i profanog 2. stupanj: ARHAIČNA RELIGIJA- arhaična društva, religijske sankcije 3. stupanj: HISTORIJSKA RELIGIJA- srednjovjekovno kršćanstvo 4. stupanj: RANA MODERNA RELIGIJA- protestantska reformacija 5. stupanj: MODERNA RELIGIJA- prijelazni stadij



4. FUNKCIONALNI EKVIVALENTI I CIVILNA RELIGIJA

- pr. YINGER- FUNKCIONALNI EKVIVALENTI RELIGIJE - pojam CIVILA RELIGIJA- J.J. ROUSSEAU- vjera odvojena od političkog autoriteta - pr. američka „Civil Religion“- BELLAH- elementi: 1) postoji jedan Bog 2) njegovu volju se može prepoznati kroz demokratski postupak 3) time je demokratska Amerika najvažnije oruñe u povijesti 4) nacija je najvažniji izvor identiteta Amerikanaca - SCHEIDER je formulirao opći pojam „Civil Religion“



NEOKLASI ČNA SOCIOLOGIJA RELIGIJE

VII. SVETI KOZMOS I NEVIDLJIVA RELIGIJA: SUPSTANCIJALNE I FUNKCIONALNE DEFINICIJE RELIGIJE

- kritike suvremenog funkcionalizma - L. BERGER i T. LUCKMANN: „Društvena konstrukcija zbilje“- fenomenologija,

sociologija znanja

1. DRUŠTVENA KONSTRUKCIJA ZBILJE

- u središtu društvene konstrukcije zbilje stoji znanje ljudi koje upravlja njihovim djelovanjima

- fenomenologija- ALFRED SCHUTZ- znanje na osnovi subjektivnog iskustva - subjektivni karakter- mnogostruke zbilje - visoku poziciju zauzima ZBILJA SVAKODNEVLJA - proces EKSTERNALIZIRANJA- čovjek se okreće prema svijetu - proces INTERNALIZIRANJA- ljudska svijest - najsveobuhvatniji oblik legitimacije predstavljaju SIMBOLIČKI UNIVERZUMI-

transcendentiraju društvenu zbilju

2. FUNKCIONALNE I SUPSTANCIJALNE DEFINICIJE RELIGIJE

- SUPSTANCIJALNE DEFINICIJE RELIGIJE- žele definirati samu vlastitost religioznoga, OTTO, WACH, ELIADE- 2 varijante:

1) PSIHOLOŠKI USMJERENI SUPSTANCIJALNI POJAM RELIGIJE- posebna iskustva

2) SOCIOLOŠKI SUPSTANCIJALNI POJAM RELIGIJE- religijska iskustva povezana s ritualima

- FUNKCIONALNE DEFINICIJE- MAILNOWSKI, BELLAH, LUCKMANN- prepoznaju religiozno u djelovanjima- psihološke funkcije:

a) KOGNITIVNA FUNKCIJA b) AFEKTIVNA FUNKCIJA c) PRAGMATIČNA FUNKCIJA - najvažnije sociološke funkcije religije: 1) FUNKCIJA FUNDIRANJA- religija utemeljuje najviše vrijednosti 2) FUNKCIJA INTEGRACIJE 3) FUNKCIJA LEGITIMACIJE- legitimira vlast 4) FUNKCIJA KOMPENZACIJE- zadovoljština - osim psiholoških i socioloških religija ima i ANTROPOLOŠKE FUNKCIJE



3. PETER L. BERGER I SIGNALI TRANSCENDENCIJE

- postoje posebna, izvanredna iskustva - zbilja je svakodnevlja uvijek okružena polusjenama potpuno drugih zbilja - uveobuhvatni poredak NOMOS- kad stekne status društveno priznate izbjesnosti onda

je KOZMOS - BERGER odreñuje religiju kroz SUPSTANCIJALNO ISKUSTVO ONOGA

SVETOGA - pr. čovjek prima „signale transcendencije“ - BERGER glavnu zadaću religije vidi u TEODICEJI- objašnjavanju patnje

4. PLURALIZIRANJE, PRIVATIZIRANJE I SEKULARIZIRANJE

- religija u zapadnom društvu- PLURALIZAM - pod tim pojomo BERGER razumijeva mirnu koegzistenciju različitih religijskih grupa - s pluraliziranjem je povezana sve veća TRŽIŠNA ORIJENTACIJA religija - s pluraliziranjem i tržišnom orijentacijom dolazi naposljetku do PRIVATIZIRANJA

religije - BERGER i LUCKMANN imaju različita shvaćanja SEKULARIZACIJE - BERGER- sekularizacijom članovi crkve postaju „kognitivna manjina“ - LUCMKANN- sekularizacija je „moderni mit“

5. NEVIDLJIVA RELIGIJA THOMASA LUCKMANNA

- funkcionalistički pojam religije - individualizacija ljudske svijesti realizira sa samo u društvenim procesima - relgioznost- u osnovi procesa transcendiranja čovjekove biološke prirode - religioznost postaje SVJETONADZOR - različite razine transcendiranja iskustva - tek u tradicionalno visokim kulturama- razgraničenost sverog kozmosa - moderno industrijsko društvo- službeni model religije gubi utjecaj - pojam nevidiljive religije- smanjeni područje važenja službenog modela religije - povećano značenje privatiziranja religije



VIII. RELIGIJA KAO SUSTAV I NASLJEDSTVO KRITIKE RELIGIJE

- od 70-ih N. LUHNAMM formulira sociološku teoriju religije- sistemskoteorijsko stajalište

- društvo u cjelini je samostalan sustav - sustavi se sastoje od mnoštva elemenata- interakcija- autopoietski sustav - komunikacija je temeljni proces - komunikcija se sastoji od 3 procesa: informacija, priopćenje i razumijevanje

1. DIFERENCIRANJE DRUŠTVA I RELIGIJSKA KOMUNIKACIJA

- po LUHMANNU religija i društvo dijele iste osnove - proces DIFERENCIRANJA- kompleksnost društvenog sustava- 3 stupnja: 1) SEGMENTARNO DRUŠTVO 2) STRATIFIKACIJSKO DRUŠTVO 3) DUNKCIONALNO DIFERENCIRANO DRUŠTVO - segmentarno diferencirana društva sastoje se od sličnih parcijalnih sustava - slojevi su hijerarhijski ustrojeni - segmentarne i stratifikacijske elemente karakterizira FUNKCIONALNO

DIFERENCIRANJE - sustavi se kristaliziraju oko funkcija - no kodovi nisu jednostavno ugrañeni u institucije - religiju karakterizira činjenica da u mediju vjere nudi duhovna sredstva komunikacije - u mjeri u kojoj se društvo funkcionalno diferencira, pomjera se funkcija religije

2. FUNKCIJA, USLUGA I REFLEKSIJA RELIGIJE

- u segmentiranim društvima ta razlika se odreñuje kroz poznato i nepoznato - enormna kompleksnost područja važenja religije traži pomjeranje funkcije religije u

Apstraktno i Općenito - tu funkciju religije LUHMANN naziva PREVLADAVANJE KONTINGENCIJE - u usluge religijskog sustava spadaju pokušaji rješavanja problema koje stvaraju drugi

parcijalni sustavi - socijalne usluge religije LUHMANN naziva DIJAKRONIJA, a vršenje religije u

personalnom sustavu označava kao DUŠOBRIŽNIŠTVO - u prvi plan dolazi dijakronijsko i dušobrižničko služenje, a značenje religijske funkcije

opada - teologija čini REFLEKSIJU kao promišljanje religijskog sustava



3. ORGANIZACIJA RELIGIJE I INKLUZIJA

- diferenciranje društva prisiljava teologiju da svoje pojmove formulira na višem stupnju apstrakcije

- crkva je za LUHMANNA organizacija koja vrši funkciju religije- komunikacijski sustav

- postoji bitna strukturalna značajka društvenih podsustava u razlikovanju profesionalnih i komplementarnih uloga

- crkva ima komplementarnu ulogu i prima usluge funkcionalno diferenciranih sustava - privatizacija odluke- religija je poziv molog broja ljudi

4. NASLJEDSTVO KRITIKE RELIGIJE- KRITI ČKA TEORIJA RELIGIJE - LUHMANN je predstavnik tzv. KRITIČKE TEORIJE- socijalna tehnologija - kritička teorija društva- Frankfurtska škola, utjecaj Marxa - i religija je izraz vlasti, dio društvene ideologije - pr. HABERMAS- izvorna vrijednost religije- doprinosi moralu društva - po evolucionizmu- MORALNO- PRAKTIČNA RACIONALNOST - racionaliziranje se odvija u 4 etape- u visokim kulturama od mitova nastaju religiozne i metafizičke slike svijeta - nekoć je religija legitimirala socijalni poredak - religiozni simboli imaju komunikativno djelovanje



STANJE I RAZVOJ SUVREMENE RELIGIOZNOSTI

IX. CRKVE, SEKTE I ORGANIZACIJA RELIGIJE

- opseg: CRKVA, DENOMINACIJA, SEKTA, KULTOVI

1. TIPOLOGIJA RELIGIJSKIH ZAJEDNICA

- pr. WEBER razlika izmeñu sekte i crkve: crkva je birokratska organizacija i članstvo se stječe automatski, dok se sekti dragovoljno pristupa

ZNAČAJKE CRKVA SEKTA ČLANOVI Potencijalno svi ljudi Samo religiozno kvalificirani VODSTVO Hijerokratska shema službe Vladavina kvalificiranih ODNOS PREMA SVIJETU Potvrñujući, prihvaća svijet Odbojan, ne prihvaća svijet DISCIPLINA Opuštena Stroga ORGANIZACIJA birokratska Karizmatska

- još je E. TROELTSCH 1912. definirao različite oblike religijskih zajednica - za TROELTSCHA – treći društveni oblik religije- MISTIKA- prolazne i osobne grupe - R.N. NIEBUHR 1929. naglašuje da izmeñu crkve i sekte postoji DENOMINACIJA- česta je u SAD-u, karizmatični voñe, religijski pluralizam

- 30-ih H. BECKER naglašava da historijski oblik MISTIKE ima ulogu u modernoj religiji- KULT

2. RELIGIJSKE ORGANIZACIJE

- organizacije su noviji tip socijalnih tvorbi - crkvene organizacije- sveobuhvatnost i iracionalnost - izdiferenciranje i socijalna uloga - administrativne zadaće - model religijske organizacije kršćanskih crkava: a) teritorijalno načelo b) podjela rada- unutarnja hijerarhija c) reguliran pristup prganizaciji - najnižu razinu religijskih organizacija koje slijede teritorijalno načelo čini

ZAJEDNICA (GEMEINDE) - tu je profesionalna uloga župnika - članovi zajednice



3. RELIGIJSKE ZAJEDNICE NA NJEMA ČKOM GOVORNOM PODRU ČJU

1) Pravoslavna crkva 2) Rimokatolička crkva 3) Luteranske crkve 4) Reformirane crkve 5) Baptisti 6) Anabaptisti 7) Kvekeri 8) Anglikanska crkva 9) Metodisti

- sva društva njemačkog govornog područja- pravna razdvojenost države i crkve i opća

vjerska sloboda ustroj Katoličke Crkve PAPA BISKUPI KONCIL BISKUPSKA SINODA NACIONALNA

BISKUPSKA KONFERENCIJA

SVEĆENICI DEKANAT SAVJETI KOMISIJSKE SINODE

ŽUPNIK (PASTOR) VIKAR (KAPELAN) LAICI NACIONALNA SINODA DUŠOBRIŽNIČKI SAVJET SAVJET ŽUPNE

ZAJEDNICE

APOSTOLAT LAIKA



- evangeličko- luteranske crkve ne prave razliku izmeñu svećenika i laika - Evangeličke reformirane i Prezbiterijanske crkve nastale su djelovanjem H.

ZWINGLIJA i J. CALVINA ( najstariji- prezbiter) Ustroj Evangeličke crkve CRKVENI SAVEZI EKUMENSKI SAVJET

CRKAVA KONFESIONALNI SVJETSKI SAVEZI EVANGELIČKA CRKVA U NJEMAČKOJ

Delegiraju ZEMALJSKA CRKVA ZEMALJSKA SINODA

(1:3= TEOLOZI: NE- TEOLOZI)

CRKVENO VODSTVO: BISKUP GLAVNO CRKVENO VIJEĆE PROBST

Delegiraju CRKVENI OKRUG OKRUŽNA SINODA

Delegiraju DEKAN

CRKVENA ZAJEDNICA CRKVENO VODSTVO CRKVENO VIJEĆE/PREZBITERIJ ČLANOVI ZAJEDNICE

ŽUPNIK

- one religijske zajednice nastale nakon 16. st. zovu se SLOBODNE CRKVE- strogo vezane za Bibliju (Savez evangeličkih slobodnih crkava) - SEKTA- lat. SEQUI= slijediti, od 18. st. odcijepile se od velikih crkava - WILSON- razlokovao sekte prema učenjima i načinu djelovanja: 1) evangelističke- obraćenje čovjeka 2) adventističke- ponovni dolazak Mesije i propast svijeta (pr. Jehovini svjedoci) 3) introvertirane- pr. novopijetističke, pobožnost Duhu Svetom 4) gnostički usmjerene ezoterične skupine (Kršćanska znanost, Zajednica kršćana) - mnoge kršćanske zajednice su poprimile nekršćanske elemente - postoje i SVJETONADZORSKE ZAJEDNICE- slobodni mislioci, antropozofi,

teozofi - psihosekte, religije mladih, destruktuvni kultovi - NRP- NOVI RELIGIJSKI POKRETI- nastali iza 2. svj. rata- istočnjačka filozofija,

iscjeljenje



Značajke različitih novih religijskih pokreta ZNAČAJKE KRŠĆANSKO-

FUNDAMENTALISTIČKE ISTOČNO ORIJENTIRANE

TERAPEUTSKE SKUPINE

POSLJEDNJA REALNOST

Dualizam izmeñu Stvoritelja i stvaranja; Bog je Stvoritelj, čija je volja moralni zakon univerzuma

Ne-dualistički Apsolut, Jednost, Brahman, Buddha, Tao, sveti kozmos

Naturalističke i monoteističke predoidžbe, npr. biološki zakoni, arhetipi

CILJ Osobno spasenje, otkupljenje od grijeha

Nadosobno prosvjetljenje, nirvana

Iscjeljenje, razvoj, samoostvarenje

KORIJEN ZLA Istočni grijeh, ljudski ponos, oholost

Kozmička nesvjesnost

Nesretno djetinjstvo

NAJVIŠI AUTORITET

Izvorno značenje Biblije i Objave

Riječi prosvjetljujućih učitelja, viša svjesnost

Vlastito iskustvo, grupni konsenzus

PUT DO SPASENJA

Moralno ponašanje, studij Biblije, misija

Meditacija, unutarnja praznina

Otvorenost za psihološko tumačenje

ODNOS PREMA POVIJESTI

Čekanje drugog dolaska Ahistorijsko, bez vremena i prostora

Učiti iz povijesti

- postoje iz tzv. Anti- Cult Movements - pr. Scijentološka crkva, SUBUD (Indonezija), Internazional Society for Krishna

Consciousness - novi religijski pokreti- zajedničko im je da teže uskom povezivanju religijskog

vjerovanja i svjetovnog života - Pokreti koji odbijaju svijet - Pokreti koji prihvaćaju svijet - Pokreti koji su se prilagodili svijetu - za nove religijske pokrete karakteristično je: skupovi, kućanski ili radni kolektivi,

kolonije



X. NEW AGE, FUNDAMENTALIZAM I PU ČKA POBOŽNOST

- crkve karakterizira složena organizacija - religijski pokret je labavije organiziran - pokreti- fundamentalizam, New Age - pokrete se može promatrati kao izraz RESAKRALIZIRANJA- ponovni prodor

religijskog sadržaja u društvenu strukturu

1. FUNDAMENTALIZAM

- različiti pokreti u kršćanstvu, islamu i židovstvu - pojam fundamentalizma se pojavljuje početkom 20. st. u anglosaksonskom

protestantizmu u SAD-u - 1910.- 1015.: „The Fundamentals: A Testimony OF Truth“ - 5 fundamentalnih načela: 1) nepograšivost Biblike 2) djevičansko Marijino roñenje 3) tjesno uskrsnuće 4) individualna žrtva za grijehe drugih 5) vjera u ponovni Kristov fizički dolazak - stvaranje fundamentalistički orijentirane znanosti- kreacionizam protiv evolucije - još od 17. st. u Engleskoj se pojavio pokret za istinske neovisne Kristove crkve - američki Duhovski pokret- darovi Duha Svetoga, ozdravljenje, obraćenje - američki protestantizam- opće svećenstvo vjernika - od 19. st. američki pokret Novi Duh- Evanñelisti ozdravljenja, kasnije Electronic

Church - novoduhovski pokret je karizmatski (obnoviteljski) pokret započeo 60-ih god. 20. st. - 2 shvaćanja fundamentalizma: 1) RACIONALNI FUNDAMENTALIZAM- ovladavanje svijetom 2) KARIZMATSKI FUNDAMENTALIZAM- misticizam, odvajanje od svijeta - fundamentalizam se javio i unutar Katoličke crkve- pr. biskup LAFEBVRE se

usprotivio reformama Drugog vatikanskog koncila, doslovno razumijevanje Biblije, strogi seksualni moral)

- židovski fundamentalizam- tradicionalna ortopraksija - islamski fundamentalizam- protest protiv pozapadnjačenja - fundamentalizam je protestni antomodernistički pokret



2. EZOTERIJA I NEW- AGE KOMPLEKS

- difuzija fenomena - filozof LUDWIG WITTGENSTEIN označio kao „obiteljska sličnost“ - u New Age su pomješani magične i ezoterične tradicije, elementi istočne filozofije i

zapadne znanosti - ezoterični, okultni i psihoterspeutski elementi- „New Age kompleks“ - pojavio se 60-ih godina - u osnovi mu se nalaze stara astrološka učenja prema kojima svakih 2 000 godina

započinje novo vremensko razdoblje (sad se završava vrijeme Ribe- vrijeme ratova i dolazi vrijeme Vodenjaka- vrijeme nade)

- u središtu je transformacija individue, spiritualnost osobe, različite terapije - pr. scijentologija, transcendentalna meditacija - usmjereno tržištu- kultni milieu - kultni pokreti - klijentski kultovi - kultovi za publiku - privatistička dimenzija

3. POPULARNA RELIGIOZNOST

- pučko vjerovanje i praznovjerje - različiti oblici popularne religioznosti: 1) tradicionalni oblici kulta (pr. molitva za stolom, čašćenje svetaca) 2) marginalni oblici vjere i religijske prakse (pr. ljekovita magija) 3) masovni religijski fenomeni (pr. hodočašća) 4) blagdanska religija (svetkovine) 5) pučka povezanost s religioznim navikama ukinutim reformama Drugog vatikanskog

koncila - najčešće se javlja kod katolika, no ima je i kod pijetizma u protestantizmu - svakodnevna religioznost (pr. nogometaši se prekriže kad ulaze na teren)



XI. RELIGIOZNO ISKUSTVO, KONVERZIJA I INDIVIDUALIZIRANJ E

- komponenta religioznog iskustva igra posebno prominentnu ulogu unutar New Age kompleksa i fundamentalizma kao i u popularnoj religioznosti

- povećava se broj onih s posebnim religioznim iskustvima

1. RELIGIOZNA ISKUSTVA

- 2 vrste takvih iskustava: 1) EKSTAZA- izlaženje iz duše 2) ENTUZIJAZAM- opsjednutost, odnosi se na to da neka duhovna sila ulazi u tijelo - govor jezika- GLOSOLALIJA (fundamentalizam)- entuzijastičko iskustvo, ljudi

ispunjeni Svetim Duhom pa izgovaraju nerazumljive glasove - u situaciji tzv. počivanja u duhu- kraće stanje nemoći - duhovno putovanje neošamana- ekstatični fenomen, pojedinac vjeruje da izlazi iz

samog sebe - religiozna iskustva se pojavljuju kao predmet religijske psihologije- WILLIAM

JAMES - ona se definiraju SUPSTANCIJALNO - pr. RUDOLS OTTO- posebnost iskustva „svetoga“ označio kao „numinozno“,

religiozni osjećaj izlazi iz numinoznog objekta izvan subjekta koji mto osjeća - za razliku od supstancijalnog stajališta predstavnici KOGNITIVNOG STAJALIŠTA

polaze od toga da svijest konstruira religiozna iskustva- njima se pridaju takvi atributi - fiziološki i neurološki procesi (pr. i kad se uzme droga doživi se ekstatično iskustvo) - SOCIOLOŠKO STAJALIŠTE- na ta iskustva odlučujući utjecaj imaju društveno

konstruirana značenja, religiozna iskustva ovise o socijalnim i kulturnim utjecajima - KONVERZIJA- istražena značajka religioznog iskustva



2. KONVERZIJA I KOMUNIKACIJA

- konverzija igra ulogu i u fundamentalističkim i u Novim religijskim pokretima - židovska, kršćanska i islamska tradicija - radikalna promjena osobnih religioznih predodžaba i prakse- pr. slučaj apostola Pavla - lat. CONVERTERE- preobraziti - radikalna osobna promjena, izvanredno iskustvi povezano s psihosomatskim

simptomima (čak i halucinacije) - konverzija se može odnositi: a) na promjenu religijske organizacije (grupne ili političke nareñene konverzije) b) na promjenu religijskog sustava značenja (pr. komunizam) c) na preorijentaciju vrijednosti, rituala i usmjerenja djelovanja d) na posebno iskustvo i njegovo predočivanje - na toj se podlozi može uspostaviti MODEL KONVERZIJE- socijalni utjecaji, kulturna

značenja, psihološki čimbenici - prigodom konverzije osoba proživljava trajne napetosti koje se, u religioznom okviru

tumače kao problem i koje osobu dovode do toga da se počne smatrati religioznim tražiteljem

- osoba stupa u kontakt s religijskom grupom te postaje religijski konvertit - kulturno značenje iskustva konverzije - važna u istraživanju je analiza PRIPOVIJESTI O KONVERZIJI (biografska ispovijest

izvansvakodnevnog zbivanja) - u teoriji sustava, kritičkoj teoriji i fenomenologiji važna je RELIGIJSKA

KOMUNIKACIJA - na taj način religiozna iskustva nose pečat onih značenja koja se nalaze u

„komunikativnim rodovima“ (LUCKMANN), u društvenoj semantici (LUHMANN) ili u semantici jezika (HABERMAS), na kojima se izgrañuju religije i organizacije

- 3 stajališta: 1) u osnovi STAJALIŠTA KOJE JE USREDOTOČENO NA ISKUSTVO- shvaćanje da

je u dubini osobe religiozno iskustvo koje svoj izraz nalazi u komunikaciji- SUBSTANCIJALNE TEORIJE RELIGIJE- model religije kao prijenosnika informacija

2) DIJALEKTIČKO STAJALIŠTE- jezik i komunikacija nalaze se u meñusobnom odnosu s religioznim iskustvima

3) Religiozna iskustva u bitnom nose pečat jezika koji je uobičajen u toj kulturi i njegovih komunikacijskih oblika

- jezične oblike i komunikativne modele istražuje sociolingvistika- ovisnost jezika o socijalnim procesima

- metafore u jeziku religije



3. ISPOVIJED, BIOGRAFIJA I TEZA O INDIVIDUALIZIRANJU

- suvremena sociologija religije odnos obrañuje s obzirom na manje dramatične aspekte BIOGRAFIJE

- konkretne biografije pojedinačnih ljudi - pr. ISPOVIJED- HAHN- odnos izmeñu religije i individue mijenja se tijekom

povijesnog vremena - pr. u počecima Crkve više je naglaska bilo na kajanju, kasnije su redovnici razvili

tarifne ispovijedi - taj se razvoj označuje i pojmom INDIVIDUALIZIRANJE- biografija pojedinca se

izdvaja iz religijskih pravila - odvajanje od socijalno strukturalnih determinacija pokazuje se pr. na nestajanju

katoličkog socijalnog miljea - pojedinci izdvajaju vlastitu religiju iz postojeće osnove religijskih smislenih sustava i

iz toga stvaraju individualne sinkretizme, miješanje elemenata religije - kritičari kažu kako socioekonomske razlike, konfesionalne kulture i novi religiozni i

socijalni miljei mogu još uvijek imati odlučujući utjecaj na individualno voñenje života



XII. MEDIJI, TRŽIŠTA I BUDU ĆNOST (SOCIOLOGIJE) RELIGIJE

1. USMENA KOMUNIKACIJA, MEDIJSKA RELIGIOZNOST I „ELECT RONIC CHURCH“

- značenje različitih MEDIJA KOMUNIKACIJE - komunikacija tradira pomoću formuliranih izričaja i točno utvrñenih oblika i povezuje

s načinom mišljenja koje se naziva SINTETIČKIM- koje tipske iskustvene odnose ne razdvaja od njihovih oznaka

- pismenost uvodi u komunikaciju analitički karakter - pr. razvoj tiska- dostupnost Biblije - enormno širenje masovnih medija i novih tehnologija - pojam ELECTRONIC CHURCH- navješćivanje kršćanske spasenjske objave preko

TV postaja i drugih medija - pojavila se u SAD-u (još 50-ih suradnja denominacija i medija) - ta crkva seže i u njemačko govorno područje

2. OD TRŽIŠTA MODELA RELIGIJE K „NOVOJ PARADIGMI“ SOCIOLOGIJE RELIGIJE

- profit pr. religijskih tiskara u stilu „non profit organisations“ - religija je prilagoñena mehanizmima kao i privreda - BERGER je 1965. razradio TRŽIŠNI MODEL RELIGIJE- američke denominacije

naginju ekumenizmu zbog zahtjeva tržišnog mehanizma- ekumenskom suradnjom pokušavaju racionalizirati konkurencijsku borbu

- dolazi do „standardiziranja proizvoda“ denominacija - pr. u američkoj sociologiji religije popularni su modeli religije orijentirani na

privredno tržište - pr. NEW PARADIGM sociologije religije- konkurencija izmeñu religijskih

organizacija na slobodnom tržištu doprinosi trajnom postojanju i religioznosti ljudi - što vlada veća konkurencija meñu religijama time su ljudi religiozniji - tržišni model „NOVE PARADIGME“ polazi od shvaćanja da se ljudi orijentiraju

prema ekonomskom načelu maksimiziranja koristi - na temelju toga religiju se može shvatiti kao tržište koje se bori za članove, religijske

organizacije su tvrtke, a klijenti tržišni segmenti - religijski pluralizam potiče novu paradigmu - što su religije veće i organiziranije postaju umjerenije u svojim zahtjevima i

obećanjima - religijski monopol



3. RELIGIJSKO PODRU ČJE

- pr. PIERRE BOURDIEU- pojam SOCIJALNOG PODRUČJA - akteri se ne nalaze nikad u socijalnom vakuumu već u PODRUČJIMA (CHAMP) - svako se društvo sastoji od niza hijerarhijski strukturiranih područja (ekonomsko,

političko, religijsko područje) - odnosi moći temelje se na SIMBOLIČKOM KAPITALU područja (pr. ugled) - religijsko područje je organizirano kroz polove ortodoksije i heterodoksije - na jednom polu su organizacije kao crkva, na drugom polu sekte - religijsko područje nalazi se u trajnoj mijeni i dinamici - konkurencija ortodoksije i heterodoksije - dolazi do UKIDANJA GRANICA RELIGIJSKOG PODRUČJA

4. GLOBALIZIRANJE I BUDU ĆNOST (SOCIOLOGIJE) RELIGIJE

- religijski razvoj u zapadnim društvima može poći različitim putovima - u Europi- privatiziranje, individualiziranje i otuñivanje od crkve - religijska situacija i na njemačkom govornom području promatra se na temelju sve

većeg GLOBALIZIRANJA RELIGIJE - pr. islamski fundamentalizam- POLITIZIRANJE RELIGIJE - BEYER naglašuje moguću posljedicu globaliziranja koju naziva EKUMENSKOM-

odnosi se na mogućnost JAVNOG UTJECAJA RELIGIJE - riječ je o pretpostavljenim mogućim posljedicama globaliziranja za religiju - potrebno je obratiti pozornost na ZNAČENJE ŽENA i SPOLOVA, kao i na religiju

ISLAMA i NOVIH RELIGIJSKIH i KVAZI- RELIGIJSKIH POKRETA - temeljno je polazište klasične sociologije religije bilo da religija nije bila samo izraz

(simptom) društvenih promjena, nego je bila i jedan od njihovih najznačajnijih uzroka - igra li religija u stvarnosti još uvijek nosivu ulogu u integraciji društva i njegovoj

promjeni?



MAX WEBER: SOCIOLOGIJA RELIGIJE

1. NASTANAK RELIGIJA

- religiozno ili magično motivirano djelovanje u svojem je praiskonskom postojanju ovostrano usmjereno (budi religiozan „da ti bude dobro na zemlji“)

- to je racionalno djelovanje - iz stajališta današnjeg naziranja na prirodu razlikujemo ispravna i neispravna kauzalna

propisivanja - iracionalna djelovanja kao čarobnjaštvo - tada karizma je dar izravno vezan uz objekt ili osobu - jednostavna apstrakcija- vjerovanje u duhove - čarobnjak posjeduje karizmu- reprezentira ekstazu i oblikuje orgiju kao socijalnu

formu - animističke predodžbe mogu se privremeno utjeloviti u stvarima: biljkama,

životnjiama ili ljudima - dosežu stupanj apstrakcije- simbolizacija - bog kao sila - čarolija iz direktnog učinka sila postaje nekom simbolikom - važnost simbola- simboličko djelovanje - simbolistički čarolijski krug - prvi i utemeljujući učinak religioznog kruga predodžbi na način života i privredu je

generalno STEREOTIPIZIRAJUĆI- promjena je interes duhova i bogova - MITOLOGIJSKO MIŠLJENJE- simbolistički krug predodžbi - tvorenje Panteona- kompetencija - pr. kompetencije rimskih numina - bogovi i demoni su uvjetovani ekonomskom situacijom i historijskim sudbinama - pojedinačni silnik traži svojeg posebnog boga - nastanak kultova - važnost lokalnih bogova- vezanost za lokalnu naseobinu i politiku - strogo monoteistički su samo židovstvo i islam - prethodnica univerzalističkog monoteizma- monolatrija- kult Jahve (tvorba zavjetne

zajednice) - univerzalistički kršćanski i islamski monoteizam razvojno ovisni o židovstvu-

EGZEMPLARNO PROROŠTVO - religiozno djelovanje je prinuda boga - služba božja ima magično podrijetlo - motiv žrtve - racionalno sistematiziranje pojma boga

2. ČAROBNJACI- SVEĆENICI

- nastanak svećeništva- oni utječu na bogove - usmjerenost odijeljenoga kruga osoba na pravilima podložan, uz odreñene norme,

mjesta i vremena vezan i na odreñene udruge povezan KULTNI POGON - svećenik i kult- racionaliziranje metaforičkih predodžbi - racionalna metafizika i religiozna etika vs. magija - nositelj objava- prorok



3. POJAM BOGA, RELIGIOZNA ETIKA, TABU

- svećenstvo ima prednost u odnosu na čarobnjaštvo- krivnja se može prebaciti na boga - etička kvalifikacija božanstva nije karakteristična samo za monoteizam - etički zahtjevi prema bogovima rastu: 1) s rastućom moći i zahtjevima za kvalitetom pravosuña 2) sa opsegom racionalnog shvaćanja svijeta 3) s novim ljudskim odnosima- konvencionalna pravila 4) s rastućim značenjem pouzdanosti dane riječi - univerzalne neosobne moći nastupaju prvotno kao sudbinske sile - magija+ etičke vrline= sljedba religioznog zakona - uvoñenja tabua, zle čarolije - najrasprostranjenijim socijalnim institucijama što se iz toga razvijaju pripada tzv.

TOTEMIZAM- specifična veza izmeñu nekog objekta i ljudi - gdje je vjera u duhove racionalizirana u vjeru u nbogobe, gdje se više duhovi magično

ne prinuñuju, nego se bogovi kultno štuju- magična etika vjerovanja preokreće se u predodžbu o bogu

- koncepcija boga poprima univerzalističke crte - proroštvo i svećenstvo su 2 nositelja sistematiziranja i racionaliziranja religiozne etike

4. „ PROROK“

- prorok kao čisto osobni nositelj karizme koji snagom misije navješta neki nauk - odlučujući je osobni poziv, polaže pravo na autoritet - sadržaj misije nije u magiji već u naučavanju ili nalogu - nejasan prijelaz od proroka do zakonodavca - prorok je vezan s socijalnoetičkim učiteljem - emociolanle propovijedi 1) MISTAGOG- prakticira magične radnje radi izbavljenja, naučavanje 2) ETIČKI PROROK- Zaratustra, Muhamed 3) EGZEMPLARNI PROROK- Buda, Lao Ce - nadsvjetovan osoban etički bog je srednjeistočna koncepcija - jedinstveni smisleni stav prema proroku

5. ŽUPA

- prorok ima stalne pomoćnike- SODALE + krug sljedbenika koji pripadaju nekoj župi- oni osiguravaju ekonomsku egzistenciju

- pr. EGZEMPLARNA ŽUPA- prosječki redovnici Bude - župa postaje stalna institucija - sveze izmeñu političke sile i religiozne župe- iz njih nastaje pojam KONFESIJE - župa nastaje tamo gdje su laici - 3 djelotvorne moći s kojima se svećeništvo mora razračunati: 1) proroštvo 2) laički tradicionalizam 3) laički intelektualizam



6. SVETO ZNANJE, PROPOVIJED, DUŠEBRIŽNIŠTVO

- prorok je sistematizator u smislu uspostave jedinstva odnosa čovjeka prema svijetu iz vrijednosnih pozicija

- svećeništvo sistematizira sadržaj proroštva - PROPOVIJED- kolektivno počuavanje o religioznim i etičkim stvarima- specifikum

proročke religije - DUŠEBRIŽNIŠTVO- religiozna njega, produkt proročke religije - propovijed i dušebrižništvo su praktički upliv na način života - moć proročke karizme i navike masa djeluju na sistematizirajući rad svećenstva

7. STALEŽIM KLASE I RELIGIJA

- pr. sudbina seljaka vezana uz prirodu - revolucionarno prirodno pravo - ratničko plemstvo i feudalne sile ne postaju lako nositeljima racionalne religiozne

etike - po prirodi stvari proročka religioznost spojiva je s viteškim stalečkim osjećajem onda

kada svoja obećanja poklanja ratniku za vjeru - široki narodni slojevi nikad nisu bili nositelji neke etičke ili izbaviteljske religioznosti-

pr. skepsa trgovačkih krugova prema religioznosti - staro kršćanstvo- specifična obrtnička religioznost - pr. moderni proletarijat- indiferencija prema religiji - religiozna potreba sitnog sloja je pučka okrepa - specijalno značenje religije i izbavljenja za politički i ekonomski negativno

privilegirane slojeve vs. pozitivno privilegirani slojevi - pozitivno privilegirani opravdavaju svoj položaj religijom - negativno privilegirani- potreba za iskupljenjem od patnje- ispunjavanje religioznih

naloga - pr. sva velika azijatska religiozna učenja su tvorevine intelektualaca - pr. konfucijanizam- etika obrazovanog sloja - u 18. st. prosvjetiteljstvo

8. PROBLEM TEODICEJE - kako se ogromna moć boga može usporediti sa nesavršenošću svijeta - problem teodiceje- čisti tipovi: - pravedno poravnavanje osigurava se ukazivanjem na ovostrano buduće poravnanje:

mesijanske eshatologije - živućima preostaje strogo pridržavanje božjih zahtjeva, grijeh je kršenje zavjeta prema

bogu - bog kao gospodar- božja providnost, zahvaćanje boga u tok svijeta - pr. indijske karme- vjerovanje u seobu duša, krivica se kažnjava sudbinama - u etičko- dualističkoj religioznosti- cijepanje svijeta u 2 principa



9. IZBAVLJENJE I PONOVO RO ĐENJE

- nije svaka racionalna religiozna etika etika izbavljenja (pr. konfucijanizam ne govori o izbavljenju)

- religiozno determinirani način života

10. PUTOVI IZBAVLJENJA I NJIHOV UTJECAJ NA NA ČIN ŽIVOTA

1) izbavljenje može biti čisto djelo izbavljenika, bez nadzemaljske moći (pr. budizam) a) ČISTO RITUALNE KULTNE CEREMONIJE b) SOCIJALNI UČINCI (pr. Zaratustra) c) SAMOUSAVRŠAVANJE- metodika spasa, ekstaza, askeza - historijski odlučujuća razlika, pretežno istočnjačkih i azijatskih, nasuprot pretežno

okcidentalnim vrstama religioznosti izbavljenja jest da prve završavaju bitno u kontemplaciji, posljednje u askezi

- fundamentalne razlike: 1) koncepcija nadsvjetovnog 2) karakter azijatskih religija izbavljenja kao čistih intelektualnih religija 3) rimski Okcident- racionalno pravo 4) racionalni karakter metodike izbavljenja- rimska i židovska provenijencija 5) crkva- racionalna organizacija s monarhičkim vrhom i centraliziranom kontrolom

pobožnosti

2) izbavljenje se može vršiti ne vlastitim djelima nego milošću heroja ili boga - sakramentalna milost - karizmatsko podjeljivanje milosti - ustanovna milost - pr. asketski protestantizam nema podjeljivanje milosti

3) izbavljenje se vezuje uz vjerovanje

- predestinacija osigurava milosniku najviši stupanj izvjesnosti spasa ako je siguran da

je izabran

11. RELIGIOZNA ETIKA I „SVIJET“

- religioznost izbavljenja znači dublju napetost prema realitetima svijeta - vladavina religiozno stereotipiziranog prava- racionaliziranje pravnog poretka - sistematiziranje religioznih dužnosti u „etiku uvjerenja“ - religiozna etika zahvaća u sferu socijalnog poretka - pr. antipatija prema kamati- zbog racionalnog poslovanja - protestantska etika je otvorila put u poslovan život napobožnijim i etički

najrigoroznijim elementima- uspjeh u poslu kao plod racionalno voñenog života - pr. kod kalvinizma nema milostinje- tko je nezaposlen to je njegova krivica i božja

volja - u kastinskom sustavu treba ispunjavati dužnosti vlastite kaste radi budućeg života

12. KULTURNE RELIGIJE I „SVIJET“

- pr. židovstvo- svijetu prilagoñena religiji



POGOVOR: MAX WEBER I PITANJE RACIONALNOSTI

- sistemska teorije TALCOTTA PARSONSA je sistemska parafraza Weberova djela, napose njegova pojma socijalnog djelovanja (SOZIOLOGISCHE HANDLUNGSLEHRE)

- Weberove su teze ugrañene u HABERMASOVU teoriju komunikativnog djelovanja kao i u LUHMANNOVU sistemsku teoriju

- Weberov intelektualni opus- ispreplitanje spoznajnoteorijsko- metodologijskog pitanja o istini s etičkim pitanjima slobode i odgovornosti

- s jedne strane polemika s pozitivizmom i objektivizmom - i protiv onodobnog filozofskog, novokantovskog preskakanja zbilje u perspektivi

izvanvremenskog „carstva vrijednosti“ idiografsko- normativne znanosti o kulturi kakvu je pr. zacrtao RICKERT

- specifični etos znanstvenika - etika uvjerenja i etika odgovornosti - etika uvjerenja- vlastita savjest oslonjena na osobna uvjerenja - etika odgovornosti- refleksivno povezana s posljedicama za društvene grupe, traži

žrtvu osvjedočenja - Weber govori o POLITEIZMU VRIJEDNOSTI - Weber- spajajući empirijsko s temporalno-povijesno uvjetovanim aktima

razumijevanja- izgrañuje metodu „idealnih tipova“ - ta metoda se sastoji da se u svjesnoj jednostranosti (redukciji kompleksnosti) pojačaju

motrišne točke u obilju difuzno prezentnih pojava dok se ne dovedu u konzistentan, jedinstven i neproturiječan misaoni lik

- idealni tipovi ne egzistiraju kao čisti likovi nego u glavi znanstvenika kao METODIČKA FIKCIJA

- sociologija je za Webera empirijska znanost koja želi uzročno objasniti socijalno djelovanje, kojemu je u osnovi položen od strane samih aktera intendiran subjektivni smisao

- u sociologiji religije- priprava pojmova za univerzalnohistorijsku kritičku dijagnozu suvremenosti: definitivnu i ireverzibilnu afirmaciju principa racionalnosti u svim oblicima života i društvenosti

- velike svjetske religije kao subjekti vrijednosne racionalnosti izgradnjom specifičnih privrednih etika kao instrumenta za racionaliziranje svagdanjeg ponašanja u radu, stjecanju i razmjeni stvorile su pretpostavku za današnju dominaciju svršnoracionalne matrice djelovanja u smislu primjerenosti sredstava na sve široj i višoj razini- svjetskopovijesni hod, koji se može pratiti od početaka lišavanja čarolije svijeta u rigidnom monoteizmu starožidovskih proroka do današnje posvemašnje od-čaranosti

- pr. MAX HORKHEIMER- razlikovanje subjektivnog i objektivnog uma, subjektivnih i objektivno- obvezujućih svrha

- Weber razlikuje svršnu od vrijednosne racionalnosti - svršnoracionalno djeluje onaj koji ne djeluje afektivno - vrijednosnoracionalno djelovanje povezano je s etičkim djelovanjem - 2 tipične konfiguracije odnosa čovjeka i svijeta: 1) potvrdan odnos prema svijetu, njegovo prihvaćanje i usklañivanje s njim 2) poricanje svijeta, bijeg iz svijeta, revolt, pobuna - prvi moment bitan je za religiju - društvena struktura je tradicionalistička- na institucionalnoj razini ritualno-

stereotipizirajući učinci



- suvremeni derivati takvog egipticizma su pragmatizam te socijalni i politički oportunizam

- bijeg iz svijeta, asketicizam, kvijetizam- moderni derivati su esteticizam i etičko-politički indiferentizam

- asketizam ubrzo zamjenjuje pleoneksija uživanja života - parlamentarna demokracija je razvila dimenziju sekundarne racionalnosti - po LUHMANNU: povijest europske racionalnosti može se opisati kao raspad

kontinuuma racionalnosti, koji je promatrača u svijetu vezivao sa svijetom - racionalnost je moguća samo kao sistemska racionalnost - pluralnost racionalizma zastupa HELMUT SPINNER - u svim povijesnim likovima racionalnost je vezana uz paradoks da nije nipošto nešto

„samorazumljivo“



EMILE DURKHEIM: ELEMENTARNI OBLICI RELIGIJSKOG ŽIVOTA SOCIOLOGIJA RELIGIJE EMILA DURKHEIMA

- u religiji ima nešto vječno čemu je suñeno da nadživi sve pojedinačne simbole u koje se religijska misao redom zaodijevala

- ljudi su u likovima starih bogova i svetih bića obožavali vlastito društvo - označitelj će konačno pronaći svoje označeno, Bog će se razobličiti i ukazati kao

Društvo, a vjerski osjećaj prometnot će se u osjećaj društvenosti - put kojim je društvena znanost o vjeri pretvorena u znanstvenu vjeru u društvo, a

sociologija religije u neku vrstu religiozne sociologije - moral- omeñenje osnovnog područja Durkheimove teorijske djelatnosti - sociologija kao temeljna normativna etička disciplina - teorija o totemizmu kao najprimitivnijoj i najelementarnijoj religiji - sagledavanje na historicističko/prezentistički način - religija mora uvijek postojati- kolektivna svijest - mladi i stari Durkheim- naturalizam/materijalizam i idealizam - kolektivna svijest u religijskim predodžbama - religija kao paradigmatična društvena ustanova, protuustanova i naposlijetku

metaustanova - proces sekularizacije modernih društava je nepovratan - umjesto mehaničke solidarnosti- autoritet jedinstvenih religijskih vjerovanja - organska solidarnost- svjetovna načela funkcionalne diferencijacije društvenih uloga - pojave koje se nazivaju religijskim sastoje se u obveznim vjerovanjiima, povezanim s

odreñenim načinima postupanja koji se odnose na predmete dane u tim vjerovanjima - religija se mora organizirati u crkvu - razlike izmeñu etnografske i preetnografske faze - totemizam kao model religije, eksperimentalna grupa - komparativna sociologija - iz najprimitivnijeg sustava vjerovanja zaključuje se o svim religijskim sustavima - KLAN je najjednostavniji oblik društvene organizacije - TOTEMIZAM je najprimitivniji religijski sustav - Durkheim kao pozitivist- epistemološka načela prirodnih znanosti - vjera mora imati neku stvarnu osnovu - Durkheim razlikuje religijsku pojavu od religije - 2 dimenzije religijskog života: VJEROVANJA i OBREDI - religijska vjerovanja su predodžbe - religija je čvrsto povezan sustav vjerovanja i običaja koji se odnose na svete stvari-

sjedinjuju se u moralnoj zajednici crkvi - racionalističko i intelektualističko tumačenje koje stoji u temelju animističke i

naturalističke teorije nije moglo objasniti religiju - morfološki aparat totemizma je klan - totem bratstva - religija postaje složen simbolički sustav - kolektivna svijest postaje individualna savjest - pozitivni i negativni kultovi - žrtvovanje totemske životinje - i Francuska revolucija postala je predmet kulta - religija se može zamijeniti ideologijom



UVOD PREDMET ISTRAŽIVANJA SOCIOLOGIJA RELIGIJE I TEORIJA SPOZNAJE I.

- primitivne civilizacije su povlaštene jer su jednostavne - svaka religija je ujedno i kozmologija - religijske predodžbe su kolektivne predodžbe

KNJIGA PRVA PRETHODNA PITANJA

I. POGLAVLJE DEFINICIJA RELIGIJSKE POJAVE I RELIGIJE

- važan je pojam natprirodnoga, svijet tajnovitosti - postoji prirodni poredak stvari - postoje i religije bez boga (pr. budizam) - deističke religije - religijske pojave- 2 kategorije: VJEROVANJA i OBREDI - vjerovanja se sastoje od predodžbi, a obredi su način djelovanja - podjela svijeta- profano i sveto - razlikovanje religijskih vjerovanja - demoni su sredstvo magijskog djelovanja - religija je čvrsto povezan sustav vjerovanja i običaja koji se odnose na svete, tj.

izdvojene i zabranjene stvari, naime sustav vjerovanja i običaja koji sve svoje priatalice sjedinjuju u istu moralnu zajednicu zvanu crkva

II. POGLAVLJE GLAVNA SHVA ĆANJA ELEMENTARNE RELIGIJE ANIMIZAM

- sveta priroda- NATURALIZAM - duhovi- ANIMIZAM - animističku teoriju je utemeljio TYLOR, preuzeo ju je i SPENCER - prema animističkoj teoriji, čovjek je nadošao na ideju duše zbog pogrešno shvaćenog

prizora dvostrukog života koji on obično vodi u budnom stanju i u snu - primitivni čovjek nije znao razlikovati živo od neživoga - jezgra animizma- ideja dvojnika - ceremonije- zajedničko obilježje periodično obnavljanje



III. POGLAVLJE GLAVNA SHVA ĆANJA ELEMENTARNE RELIGIJE NATURALIZAM

- animisti su većinom etnografi ili antropolozi - podudarnosti kod različitih mitologija i bogova

IV. POGLAVLJE TOTEMIZAM KAO ELEMENTARNA RELIGIJA POVIJEST PITANJA. METODA KOJOM MU TREBA PRISTUPITI

- u etnografskoj literaturi riječ totem javlja se krajem 18. st. - totemizam kao religija i pravna institucija - najpogodnije područje za proučavanje totemizma je Australija - klanovska organizacija

KNJIGA DRUGA ELEMENTARNA VJEROVANJA

I. POGLAVLJE GLAVNA TOTEMISTI ČKA VJEROVANJA TOTEM KAO IME I KAO AMBLEM

- totemistička religija počiva na KLANU- 2 obilježja: robinska veza i sveti predmet - predmeti totemi pripadaju biljnom ili životinjskom svijetu - bratstvo, klanovi i bračne klase - totem je amblem, totemski ukrasi

II. POGLAVLJE GLAVNA TOTEMISTI ČKA VJEROVANJA TOTEMSKA ŽIVOTINJA I ČOVJEK

- totemi su većinom životinje i biljke - svetost ljudske krvi



III. POGLAVLJE GLAVNA TOTEMISTI ČKA VJEROVANJA KOZMOLOŠKI SUSTAV TOTEMIZMA I POJAM RODA

- važnost klana - osjećaj sličnosti i pojam roda

IV. POGLAVLJE GLAVNA TOTEMISTI ČKA VJEROVANJA INDIVIDUALNI TOTEM I SEKSUALNI TOTEM

- u australskim i indijanskim plemenima- pojedinac osobno s nekom odreñenom stvari održava odnos nalik onom što klan održava s totemom- ime te stvari je ime pojedinca

- životnja štiti čovjeka - KOLEKTIVNI TOTEM- pravni položaj pojedinca - INDIVIDUALNI TOTEM- stečen, ne dobiven - totemizam podrazumijeva da je čovjek blisko srodan životinji te blisko povezivanje

klana i odreñene kategorije objekata - slučaj fetišizma (individualni totem) - totemizam klana - za primitivne duhove, imena i stvari označene tim imenom povezani su mističnim i

transcendentalnim odnosom

V. POGLAVLJE KORIJENI TIH VJEROVANJA POJAM TOTEMSKOG PRINCIPA ILI MANE I IDEJA SILE

- nakon klanskog dolazi individualni totemizam - fizički oblik i moralno obilježje totema - specijalizirana mana - predreligijska faza- MARRET- PREANIMISTIČKA FAZA- obredi se obraćaju

bezličnim silama - totemski princip je prvi oblik pojma sile - zahvaljujući mani čovjek npr. uspjeva u lovu



VI. POGLAVLJE KORIJENI TIH VJEROVANJA NASTANAK POJMA TOTEMSKOG PRINCIPA ILI MANE

- zamisao o fizičkoj i moralnoj sili - bog je autoritet i snaga - snage su fiksirane u raznim tehnikama - klan potiče ideju o religijskim silama, religijska sila je sila klana - individualna svijest klana - totemski princip je svaka religijska sila vanjska u odnosu na stvari u kojima prebiva - pitanje: što je klan navelo da odabere životinjski ili biljni amblem - logička evolucija je tijesno povezana s religijskom

VII. POGLAVLJE KORIJENI TIH VJEROVANJA KRITI ČKO PROPITIVANJE TEORIJA

1) teorije koje totemizam izvode iz neke prethodne relije: iz kulta predaka (WILKEN i TYLOR) i iz kulta prirode (JEVONS)

2) teorije koje kolektivni totemizam izvode iz individualnoga. Korijeni koje pripisuju individualnom totemu (FRAZER, BOAS, HILL, TOUT)- neutemeljenost tih hipoteza, kolektivni totem prethodi individualnom

3) novija FRAZEROVA teorija: KONCEPCIJSKI I MJESNI TOTEMIZAM 4) LANGOVA TEORIJA: totem je bio samo ime - sve te teorije objašnjavaju totemizam jedino postuliranjem religijskih pojmova koji mu

navodno prethode

VIII. POGLAVLJE POJAM DUŠE

- nema religije bez duše - u nekim slučajevima kažu da duša ima vanjski izgled tijela - duša je odvojena i neovisna o tijelu, odlazi u postojbinu duša - sve duše imaju istu sudbinu i vode isti život - učenje o reinkarnaciji - životinjska priroda duše poslije smrti - duša- sveta bića - individualna duša je samo čestica kolektivne duše



IX. POGLAVLJE POJAM DUHOVA I BOGOVA

- duša nije duh, ali smrću može steći obilježja duha - individualna duša je vid pradjedovskog duha - duh može služiti za zlo i za dobro - veliki bog je prometejski junak - duša je poslužila za uvoñenje ideje osobnosti u područje religije

KNJIGA TRE ĆA GLAVNA OBREDNA PONAŠANJA

I. POGLAVLJE NEGATIVNI KULT I NJEGOVE FUNKCIJE ASKETSKI OBREDI

- opis primitivnog kulta - sveta bića su izdvojena od profanih - zabrane u religiji i magiji kako bi se svete stvari odvojile od profanih - asketizam je bitan dio religijskog života - ceremonije inicijacije - zakon asocijacije ideja- objašnjava sustav zabrana

II. POGLAVLJE POZITIVNI KULT ELEMENTI ŽRTVOVANJA

- element kulta- institucija žrtve, dobrovoljni dar, postupak pričesti



III. POGLAVLJE POZITIVNI KULT MIMETI ČKI OBREDI I NA ČELO KAUZALNOSTI

- mimetički obredi- sastoje se od pokreta i krikova, oponašanje životinje - svi obredi pripadaju istpj kategoriji- SIMPATIČKA MAGIJA- 2 načela: 1) ono što pogaña neki predmet pogaña takoñer i sve što je s tim predmetom u nekom

odnosu kakve god bliskosti ili povezanosti 2) slično proizvodi slično - magija nije prije religije nego je religija proizvela magiju

IV. POGLAVLJE POZITIVNI KULT REPREZENTATIVNI I KOMEMORATIVNI OBREDI

- ceremonije oživljavaju mitsku povijest predaka - cilj im je povezati sadašnjost i prošlost te pojedinca s kolektivom

V. POGLAVLJE OBREDI POKORE I DVOZNA ČNOST POJMA SVETOGA

- svaka nesreća zahtjeva obred pokore - pr. umrli zahtjeva da bude oplakan - pr. obredi protiv suše - pr. proljevanje krvi je korisno



ZAKLJU ČAK

- religija se oslanja na čvrsto utemeljeno, ali ne i privilegirano iskustvo - potreba za znanošću kojom bi se doprlo do realnosti koja stoji u osnovi tog iskustva - koja je to stvarnost: ljudske skupine - ljudski smisao religije - o prigovoru koji suprotstavlja idealno i stvarno društvo - kako se u toj teoriji objašnjavaju religijski individualizam i kozmopolitizam - ono što je u religiji vječno - o sukobu izmeñu religije i znanosti; odnosi se jedino na spekulativnu funkciju religije,

što je ta funkcija pozvana da postane - kako društvo može biti izvor logičkog, tj. pojmovnog mišljenja - definicija pojma: on se ne podudara s općom idejom; odlikuju ga bezličnost i

sposobnost priopćavanja, kolektivnog je podrijetla - analiza njegova sadržaja svjedoči u istom smislu - kolektivne predodžbe kao tipski pojmovi koje pojedinci dijele - o prigovoru prema kojem bi bile bezlične samo pod uvjetom da su istinite - pojmovno mišljenje je nastalo kad i čovječanstvo - kako kategorije izražavaju društvene stvari - kategorija par excellence je pojam totaliteta koji može sugerirati samo društvo - zašto su samo u društvu ljudi mogli postati svjesni odnosa koje kategorije izražavaju - društvo nije alogično biće - kako se kategorije teže odvojiti od geografski odreñenih grupacija - jedinstvo znanosti s jedne i morala i religije s druge strane - kako društvo tumači to jedinstvo - objašnjenje uloge pripisane društvu: njegova stvoriteljska moć - odjeci sociologije u znanosti o čovjeku



JAKOV JUKI Ć: BUDUĆNOST RELIGIJE: SVETO U VREMENU SVJETOVNOSTI PREDGOVOR

- dok su se u dalekoj prošlosti religije više izražavale u njihovom osobnom i zajedničkom življenju, dotle u novije vrijeme- točnije od prosvjetiteljstva- postaju poglavito metom oštrih teorijskih suprotstavljanja

- novovjekovni poremećaj ide na štetu življenja svetoga, a u korist razmišljanja o svetome

- danas- povijesni obrat- povratak življenja svetog - vjera živi od vjere, a ne od znanja o vjeri - religija je prije svega življeno iskustvo i neskriveno osobno svjedočenje, a ne njezino

puku shvaćanje - religija kao misaoni sustav teologijskih ideja zapravo uopće ne postoji, nego zbiljski

postoji samo religioznost koju ljudi žive - pobuna religiozne čežnje u čovjeku protiv odveć svjetovna svijeta - kad čovjek ne može redovitim putem doseći sveto, onda ga traži i stvara u samom

svjetovnom - ljudi religiozno misle i kad svjetovno stvaraju- dijalektika svetog u ljudskoj povijesti - za religioznoga čovjeka svjetovni je svijet uvijek u krizi - u različitim područjima uspostavljaju se uvijek slični religijski ustroji i jednaki putovi

razvoja svetoga



I. SOCIOLOGIJSKE METODE I RELIGIOZNI DOŽIVLJAJI

- prvo je razdoblje u povijesti sociologije religije obilježeno nadmoćnošću teorijsko ideologijske metode

- drugo razdoblje- nadmoćnost iskustveno kvantitativne metode - treće razdoblje- pluralističko interdisciplinarna metoda

1. TEORIJSKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE

- odricala religiji svaku posebnost - COMTE je smjestio religiju na početak- 3 faze: TEOLOŠKA (fikcija),

METAFIZIČKA (apstrakcija) i ZNANSTVENA (pozitivitet) - religiju će zamijeniti nova znanost- socijalna fizika, sociolozi kao svećenici - čovječanstvo je jedino božanstvo, a njegova vjera pozitivizam - DURKHEIM se pita kako se društvo održava na okupu- religija je čimbenik grupnog

identiteta i integracije - K. MARX- 19. st. oprečna obilježja: pozitivizam i društveni utopizam - za MARXA religija je oblik ideologije, izvorište otuñenja od svijeta, u budućnosti

teorijski ateizam, pozitivistički materijalizam - dok je DURKHEIM mislio da je čovjek životinja koja stvara zajednicu, M. WEBER

drži da je čovjek životnja koja stvara značenje - u Weberovom sustavu religijske činjenice uživaju autonomiju- religija može djelovati

na društvo, a ne samo društvo djelovati na religiju - Weber navodi 3 primjera iz povijesti religija: 1) KARIZMA 2) HINDUIZAM- VERTIKALNA PROMICIJA 3) PROTESTANTSKA ETIKA

2. KRITIKA TEORIJSKE SOCIOLOGIJE RELIGIJE

- pod utjecajem ideologije- 3 ideologijska pravca: POZITIVIZAM, REDUKCIONIZAM i SVJETOVNA RELIGIOZNOST

a) POZITIVIZAM - ideologija znanstvene slike svijeta - 2 pretpostavke: METODIČKI MONIZAM i uvjerenje da su samo egzaktne prirodne

znanosti idealni metodički uzorci b) REDUKCIONIZAM - nadovezuje se na pozitivizam - sve duhovne fenomene pokušava svesti na neko jednostavno počelo kao što je

biološka, psihička ili društvena jezgra - religija je iluzija, otuñenje u imaginarnoj projekciji c) SVJETOVNA RELIGIOZNOST - svojstvo sociologije religije da se preoblikuje u svjetovnu religiju - 19. st.- sukob Crkava i velikih svjetovnih ideologija



3. EMPIRIJSKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE

- crkvena sociologija na štetu opće sociologije religije - sociografska euforija - pokušala se utemeljiti tipologija vjernika s obzirom na položaj koji zauzimaju u

društvu - empirijsko istraživanje zapelo je na granicama tzv. MIDDLE RANGE THEORY

(teorija srednjeg domašaja) R. K. MERTONA- kritična točka razgraničenja - čudno stanje religije bez obreda nasuprot političkoj religiji s obredom - ispitivanja javnog mnijenja- subjektivna strana religioznosti - GLOCK- 4 dimenzije unutar religije: RELIGIOZNO ISKUSTVO, OBRED,

IDEOLOGIJA i ETIČKE POSLJEDICE - religija se iskazuje kroz 4 bitne dimenzije: a) INTELEKTUALNU- spoznaja vjerskih istina b) IDEOLOŠKU- prihvaćanje istina c) LITURGIJSKA- sudjelovanje u obrednoj praksi d) POSLJEDIČNA- praktična primjena moralnih načela - M.B. KING i R.A. HUNT utvrdili 11 načina da se bude religiozan: 1) priznanje vjere 2) pobožnost 3) uključenje u Crkvu pohañanjem obreda 4) organizaciona djelatnost i novčana pomoć 5) poznavanje vjere 6) usmjerenost na religiju 7) ponašanje 8) svjedočenje i svijest o važnosti religije za život

4. KRITIKA EMPIRIJSKE SOCIOLOGIJE RELIGIJE

- dvostruka kritika: nepogodna za istraživanje fenomena religije i isključivo je usmjerena na crkvenu religioznost

- prigovor i oko uvoñenja crkvene religije u istraživački prostor društvene znanosti - empirijska sociologija zapostavlja izvan- crkvenu religioznost - dok teologija razlučuje ispovijed vjere od odreñenja vjere, sociologija doseže samo

definiciju

5. BROJEVI O RELIGIJI I RELIGIJA BROJEVA

- sociologija religije gotovo bila opsjednuta brojevima - pr. u mnogim istočnim kulturama svaki pojedinačni broj ima svog boga - broj se pojavljivao kao kvalitetna zbiljnost, kozmički govor - pr. 7 kao sveti znak



6. PLURALISTI ČKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE

- stvoren je tip mješovitog sociologa religija koji u sebi zbraja metodičke postupke

obaju razdoblja - za sociologiju čim je neka pojava društveno postojeća ona je odmah i društveno

relevantna - pluralizam u trećem razdoblju- interdisciplinarnost - sociologija religije ne smije postati ideologijom, ne pretvoriti se u idolatriju brojeva i

ne prekoračivati vlastite granice



II. NOVIJE TEORIJE U SOCIOLOGIJI RELIGIJE

1. UVOD

- u suvremenu sociologiju religije uklopiti mnoštvo novih i složenih teorija

1. POLITOLOŠKA SOCIOLOOGIJA RELIGIJE

- religija je sakralni proizvod zaposjednut od crkvenih ustanova - u središtu joj je kategorija religijskog polja na kojemu se obavlja razmjena dobara

spasenja izmeñu Crkve koja im je proizvoñeč i vjernika koji ih troše - spasenjska dobra nisu predmet slobodne razmjene i ravnopravnog položaja - crkva ima monopol nad spasenjskim dobrima - klasno-politološka teorija religije smatra da je Crkva došla neovlašteno u posjed

religijskog polja i da vrši ideološku manipulaciju nad svetim - hegemonija eklezijalne ideologije na štetu življene religije naroda - crkva ima u sebi prostor istinske religije, a izvan sebe prostor lažne religije - ključno mjesto za razumijevanje religije nalazi se u činu uspostavljenja crkvene vlasti

na 2 načina: a) odreñenjem religije b) nadziranjem religije - crkva odlučuje što je religiozno, a što nije - religijsko je polje kontrolirano od klera kao administracije - crkva daje narodu religiju u zamjenu za vlast nad religijom- nejednaka razmjena

izmeñu sakralnog proizvoda i moći nad njim odreñuje srž politički shvaćene religije - crkva sliči na kapitalističko poduzeće- vjernici su proletarijat, klerici su kapitalisti, a

tržište roba s religijskim poljem gdje se razmjenjuju spasenjska dobra

2. SOCIOLOGIJA RELIGIJSKOG TRŽIŠTA

- proces sekularizacije društva je dokinuo crkveni monopol na tržištu ideja - crkva je i danas moć, ali samo jedna od moći - konzumeristički mentalitet prožima danas pojedinca i kad se odnosi prema religiji,

pojedinac može slobodno birati - religijska situacija je moderno slobodno gospodarsko tržište - pluralistička situacija slobodne religije je klasična tržišna situacija - u religijskim institucijama se šire biroktatski sadržaji - moderno razdoblje laika - G. CRESPY je svećenike svrstao u tercijarnu djelatnost - danas duhovnu pomoć ljudima pružaju liječnici - rimokatolička Crkva je danas postala najveća ne-državna birokratska tvorba na svijetu

u kojoj je uposleno 2 milijuna činovnika



3. SOCIOLOGIJA NEVIDLJIVE RELIGIJE

- predviña se nadolazak nove društveno nevidljive religije i iščeznuće stare crkvene vidljive religije

- danas je dominantna individualna egzistencija - jedno od potvrde slobode je i seksualnost - obitelj djeluje kao surogat transcendentnoga - 5 tema navidljive religije: a) samoostvarenje b) samoiskazivanje c) pokretljivost d) seksualnost e) obitelj - to su vladajuće vrednote konzumerističkog kapitalističkog društva

4. FUNKCIONALISTI ČKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE

- religija je potrebna samo onoliko koliko je društveno korisna - prema funkcionalistima religija uklanja nemire, iako možda nije istinita korisna je za

društvo - religija je podreñena društvu i postoji radi društva - društvo je prvo božanstvo - funkcionalne alternative- ono što je nekad ispunjavala Crkva danas nešto svjetovno

5. SOCIOLOGIJA SVJETOVNE RELIGIJE

- 3 modela takve religije 1) CIVILNA RELIGIJA - R.N. BELLAH - pr. u SAD-u se Bog pojavljuje na novčanicama, pozivanje na Boga kod zakletbe

predsjednika - civilna religija ne stvara nove vjerske predodžbe nego preuzima stare crkvene simbole - koristi se crkvenom religijom- stavlja je u službu svjetovnih interesa i manipulira 2) POTROŠAČKA IDEOLOGIJA BOGATOG ZAPADA 3) POLITIČKA IDEOLOGIJA - prekomjerno povjerenje u politička rješenja - prvo je politološka sociologija religije utvrdila monopolistički položaj Crkve u društvu - sociologija religijskog tržišta je ustanovila ukidanje tog monopola i uspostavljanje

pluralizma religijskih ponuda - funkcionalizam- 3 vladajuća oblika svjetovne religije danas- CIVILNA,

KONZUMISTIČKA i POLITIČKA - ne sekularizira sa samo religija nego i svaka politika shvaćena kao religija



6. SOCIOLOGIJA IMPLICITNE RELIGIJE

- pr. A.NESTI, E. BAILEY- treba poznavati temeljne zasade filozofijske i sociologijske fenomenologije

- religiozno iskustvo je prisutno na širem području nego što ga Crkva pokriva - u svakom ljudskom biću je mogućnost za transcendentno - pr. svetost tišine- sekta kvekera

7. SOCIOLOGIJA DIFUZNE RELIGIJE

- i crkvena religija se razlijeva i rasprostranjuje mnogo izvan svojeg službenog obruba - to zagovara talijanski sociolog R. CIPRIANI - difuzna religija nije vezana uz obredne dužnosti nego se javlja u stanovitim trenucima

života - to su pojedinci koji su primili vjerski odgoj i na njega se naslanjaju u vrlo širokom

smislu - no tu spadaju i nevjernici koji dijele moralne vrednote

8. SOCIOLOGIJA PUČKE RELIGIJE

- tvrdnje o postojanju implicitne i difuzne religije odslikavaju krizu svjetovnosti - pojava oživljavanja pučke religije kao masovne pobune protiv rastuće svjetovnosti - hodočašća kao vrsta prosvjeda - čovjek svuda traži spasenje 9. SOCIOLOGIJA NOVIH RELIGIJSKIH POKRETA I SEKTA

- pobuna religijske elite protiv svjetovnosti - neočekivani vjerski preporod i duhovna revolucija - pojavu novih vjerskih pokreta je izazvala novovjekovna sekularizacija Crkve i njeno

prilagoñavanje modernom svijetu - drugi uzrok je u sadašnjoj društvenoj zbilji- materijalno više nije zadovoljština, slijedi

psihodelična kontrakultura - kriza moderniteta - novi religijski pokreti kao alternativa vladajućoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji

10. ZAKLJU ČAK

- čovjek u svom pojedinačnom traženju nužno ide prema obzorju svetoga, a i društvo je u zajedničkom kretanju

- duboka težnja za religioznim



III. FENOMENOLOGIJA I SOCIOLOGIJA RELIGIJE

- od kritike vlastite ideologičnosti okreće se prema pretpostavkama tuñe znanstvenosti - hermeneutički krug - 3 uzastopna vidika: 1) FILOZOFIJSKI 2) RELIGIJSKI 3) SOCIOLOGIJSKI

1. FILOZOFIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJE

- fenomenologijska sociologija religije otkriva prisne odnose s filozofijom - još od HEGELOVE „Fenomenologije duha“ - W. DILTHEY- razlika izmeñu prirodnih i duhovnih znanosti - pozitivistička kategorija tumačenja uzvisuje kategoriju razumijevanja - obrat u pogledu predmeta istraživanja i cilja- gnoseološka pažnja- u prvi plan došlo

prikazivanje kulturoloških i duhovnih fenomena, a ne prirodnoznanstvenih činjenica - od ERKLAREN do VERSTEHEN - zahtjev za autonomijom pojedinca i priznavanjem njegove spiritualne posebnosti - Dilthey odbacuje asocijativnu teoriju, generičku psihologiju i evolucionizam - Dilthey započinje novu kategoriju- razvijeno iskustvo ERLEBNIS - samosvijest o jedinstvu života- LEBENSEINHEIT - E. HUSSERL- filozofijska pozicija - 4 ključne teme fenomenologije: 1) INTERNACIONALOST SPOZNAJE 2) POVRATAK NEPOSREDNOME 3) TRANSCENDENTALNA REDUKCIJA 4) SVIJET ŽIVOTA- LEBENSWELT - duh mora nadići sustav simbola i znanstvene teorije - fenomenologija je znanost o bitima- intuitivna i apodiktična spoznaja svemira - traži idealne strukture- posebni metodički postupak- EIDETSKA INTUICIJA i

EIDETSKA REDUKCIJA - zapreke u spoznaji su kontingentnost sastojaka i egzistencijalna partikularnost - fenomenologija ekstrahira svijet - sve počinje od transcendentalne svijesti - M. SCHELER - u vjerskim iskazima su fundamentalistička obilježja transcendencije i osobnost

božanstva - oslon fenomenologije religije na filozofsku hermeneutiku



2. RELIGIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJE

- prva svjedočanstva o fenomenologiji religije- 19. st. CH. MEINERS- religijski tipovi: fetišizam, kult mrtvih, astrolatrija, idolatrija, obredno čišćenje, post

- fenomenologija zadire u bit religije - svaka spoznaja pretpostavlja misleći subjekt - ono što znanost naziva objektom religijskog istraživanja u stvari je subjekt religioznog

doživljavanja - svaki fenomen prolazi kroz 3 razvojna stupnja: skriveno se postupno otkriva pa doseže

savršenu shvatljivost - 3 egzistencijalna stupnja: ŽIVLJENO ISKUSTVI RELIGIJSKOG FENOMENA,

NJEGOVO SHVAĆANJE i SVJEDOČENJE - u početku neka sakralna struktura kao moć- 3 temeljne strukture: DINAMIZAM,

ANIMIZAM i DEIZAM - religija je prvenstveno življeno iskustvo (ERLEBNIS) svetoga - empirijska fenomenologija – G. WIDENGREN - hermeneutička fenomenologija religije

3. SOCIOLOGIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJE

- fenomenologijska sociologija je znanost novijeg doba i ima raznovrsne teme - socijalna fenomenologija- A. SCHUTZ- strukture u svijetu, čovjekova zbiljnost je

društvena konstrukcija (LEBENSWELT) - J. WACH znanost o religijama dijeli u 2 glavne discipline: 1) povijest religija 2) iskustvena znanost o religijama - po hermeneutici treba dostići i razumjeti značenje religijskih fenomena - ubiverzalnost religiozne naravi u čovjeku - najprije dolazi religiozno iskustvo, a onda njegovo vanjsko iskazivanje - tipologija religijskih autoriteta: utemeljitelji, obnovitelji, proroci, sveci, svećenici i

hodočasnici - religija je fenomen dvostrukog smisla- odraz i ostvarenje - TH. LUCKMANN- shvaćanje religije kao nadilaženje čovjekove biološke naravi



IV. FENOMENOLOGIJA RELIGIOZNE RAVNODUŠNOSTI

- u smislu F. NIETZSCHEA Bog je proglašen nepoznatim - nezainteresiranost spram pitanja religije je prestanak svakog traženja zadnjeg značenja

ljudske egzistencije

1. VJERSKA RAVNODUŠNOST U RELIGIJSKIM DRUŠTVIMA

- fenomenologija se ne brine toliko o činjenicama kojiko o značenju koje ljudi pridaju tim činjenicama

- fenomenologija je znanost o religioznom značenju pojedinih pojava - pr. razne hereze u srednjem vijeku, vjerski ratovi - iskaz o općoj i gorljivoj vjeri starih vremena je mit - crkva traži oslonac na nižim razinama religioznog iskustva - no odabranici svuda ostaju vjerni visokim idealima svetoga - ljudi znaju razliku izmeñu kultne pobožnosti i etičke religooznosti - sociolozi pojavu hereza tumače u smislu političke pobune porobljenih klasa, a zapravo

se radi o religioznim iskazima nemirenja sa svjetovnim životom predstavnika Crkve - crkvi je prijetila opasnost od pučkog obrednog kršćanstva koje je klizilo u pogansku

idolatriju i od iracionalne krajnosti zanesenih duhovnjaka - renesansa i humanizam smatraju se posve religioznim odgovorima na spomenuti

juridizam i racionalizam službene crkve - renesansa proñeta hermetizmom, okultizmom i nostalgijom za mitakim počecima

svijeta - u religijskim društvima dosta je bila rasprostranjema vjerska ravnodušnost, ali uvijek u

djelomičnom domašaju i posebnoj vrsti



2. VJERSKA RAVNODUŠNOST U SVJETOVNIM DRUŠTVIMA

- u prostoru religije prvi su počeli popuštati izvanjski potpornji vjere: obredi, crkveni blagdani, procesije, folklorno kršćanstvo, masovna pobožnost, javne molitve

- današnja se ravnodušnost počela širiti na onim točkama koje su služila kao podloga liturgijske religioznosti

- u prošlosti se radilo o ravnodušnosti spram istine kršćanstva - danas ravnodušnost s obzirom na znakove vjere, raspad religije kao vanjskog uporišta - G. LE BRAS- 4 tipa vjernika: odjeljeni kršćani (koji više nisu religiozni), sezonski

konformisti (vjera samo kod sakramenata), praktikanti (odlaze na obrede), pobožni (u svemu slijede naputke Crkve)

- s pozicije sociologije- G. LE BRAS, J. H. FICHTER, S. BURGALASSI, E. PIN, P. A. TURCOTTE- mišljenje o religioznoj ravnodušnosti- nedostatno i oskudno ispunjavanje obrednih dužnosti

- nedostatak religioznog uvjerenja, no najviše se izražava u odnosu prema Crkvi kao instituciji

- bijeg u privatnu sferu - najvažniji uzroci vjerske ravnodušnosti: a) industrijalizacija i racionalizacija rada i života b) urbanizacija nprostora i demografska koncentracija c) vanjske migracije i unutrašnja seljenja d) zaokupljenost potrošnjom i priklon užitku e) komercijaliazcija zabave i duhovnih potreba f) oblikovanje kritičke i svjetovne koncepcije svijeta g) utjecaj laičke umjetnosti, književnosti i kulture h) pojava novog znanstveno-tehničkog mentaliteta i) golem utjecaj sredstava priopćavanja, posebice TV i dnevnog tiska j) afirmacija slobode, prava i dostojanstva ljudske osobe, vrednota pravde, slobode,

jednakosti i sudjelovanja k) osloboñenje kao prva čovjekova zadaća- u društvenom, političkom, seksualnom,

feminističkom, rasnom i ekološkom području l) porast moći ideologija koje žele biti zamjena religijskom projektu m) promjena uvjeta življenja i mišljenja- relativizam, primisivni individualizam i etički

anarhizam n) odsutnost Božjih znakova u svijetu i opća sekularizacija društva o) prodor religijskog pluralizma i uspostavljanje slobodnog tržišta ideja p) rastuća neupućenost vjernika i nevjernika u pitanjima religije i Crkve q) proširenost mišljenja da je Crkva bogata i na strani bogatih - fenomen vjerske ravnodušnosti- trostruka svjetovna razina

3. VJERSKA RAVNODUŠNOST U KRIZNIM DRUŠTVIMA

- kriza se odnosi na svjetovnu religiju - obredna religija je vezana s transcendentnim, svjetovna ne - svjetovna religija je nadomjestak - u trećem razdoblju- ravnodušnost prema svjetovnoj religiji - stvara se novi tip odnosa prema svetom



4. ZAKLJU ČAK O RELIGIOZNOJ RAVNODUŠNOSTI

- 3 teze religijske antropologije o vjerskoj ravnodušnosti: 1) u konfesionalnom društvu ima vjerske ravnodušnosti spram istine religije, ali i vjerske

gorljivosti u odnosu na izvanjske znakove religije 2) u svjetovnom društvu ima vjerske ravnodušnosti spram izvanjskih znakova religije, ali

i vjerske gorljivosti prema svjetovnim božanstvima 3) u kriznom društvu ima vjerske ravnodušnosti spram svjetovne religije, ali i gorljivosti

prema mitskim i ekstatičnim sadržajima svetoga - vjerska ravnodušnost zapravo ne postoji



V. RELIGIJA, IDEOLOGIJA I MENTALITETI

- arhaički čovjek živio u neraskidivom odnosu s prirodom - dokraja sekularizirana, priroda je u naše doba prestala slati poruke smisla - ljudi sad nalaze znakove značenja u povijesti

1. PREVLEST IDEOLOGIJA

- riječ ideologija prvi upotrijebio u 18. st. A. DESTUTT DE TRACY: „Elementi ideologije“

- za njega ideologija znači znanosti o idejama - pr. MARX je prvo rabio riječ teorija, pa onda ideologija - ideologija je razmišljanje odcjepljeno od zbiljnosti čiji se razvoj odvija apstraktno - u novom vijeku počinju vladati velike svjetovne ideologije - J. BAECHLER- 4 opća tumačenja života i svijeta: NACIONALIZAM, FAŠIZAM,

LIBERALIZAM i STALJINIZAM - drugi sociolozi pridodaju još CRKVENU RELIGIJU, POZITIVIZAM i

MARKSIZAM - suvremena nadmoć ideologija, velike svjetovne utopije su zagospodarile ljudima

2. ZALAZ IDEOLOGIJA

- spoznaja o nesavršenosti ideologije - teza o kraju ideologija - pr. F. BALBO, D. BELL, L. COLLETTI, P. COTTIER, S.M. LIPSET- „smrt

ideologija“ - ulazimo u postkršćansko i postmarksističko razdoblje - velike svjetovne ideologije pripadaju 19. st.

3. POJAM MENTALITETA

- mentalitet ima 2 različita značenja: stručno i svakidašnje i uobičajeno - pojam mentaliteta prvi su počeli istraživati povjesničari- časopis ANNALES - mentalitet je označen nepokretnošću mišljenja, sjećanjem puka, pamćenjem

stradalnika i stalnošću tradicije i narodnih običaja - mentalitet je iskustvo dugog vremena, znači tradiciju - mentalitet je pala ideologija, bez utopijskih obećanja

4. VRSTE MENTALITETA

1) POLITIČKI MENTALITET- podrijetlo iz marksizma 2) POTROŠAČKI MENTALITET 3) TEHNICISTIČKI MENTALITET- povezan s pozitivizmom - znanost je postala ideologijom (J. HABERMAS)



5. PLURALIZAM MENTALITETA

- susret mentaliteta- market ideologija ili tržište svjetonadzora - zalaz globalnih značenja i velikih istina, neodreñenost

6. IDEOLOGIJE I MENTALITETI U SVIJETU - vjernik je uronjen u društvena zbivanja - najprije je vjernik bio ubačen u svijet ideologija - u društvu ideologija središnji problem je bio ateizam, a u društvu mentaliteta to

postaje vjerska ravnodušnosti - sustav bez vrlina- efikasnost i racionalnost

7. IDEOLOGIJE I MENTALITETI U CRKVI

- crkva kao proizvoñeč ideologije - novovjekovni sukob izmeñu Crkve i svijeta - neka obilježja mentaliteta Crkve: gubljenje vjerničkog, redovničkog i svećeničkog

identiteta, religiozna ravnodušnost, moralna bezvoljnost, pastoralna zamorenost i kraj velikih životnih ciljeva kršćana

8. ZAKLJU ČAK

- 4 koordinacijske točke za razmišljanje: 1) ideologije u svijetu i Crkvi 2) mentaliteti u svijetu i Crkvi



VI. SUVREMENO OTKRI ĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA

1. PRVO OTKRI ĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA

- svjedoci smo 2 istodobno iako nejednako rasprostranjenih procesa: sve jače sekularizacije i sve većeg zanimanja za religiozno

- suvremeni svijet jednako intenzivno živi svoje dvostruko iskustvo svjetovnosti i religioznosti

- suvremeno zanimanje za religiozno ne odvija se u korist kršćanstva - duga tradicija naklonosti prema duhovnosti izvaneuropskih religija - na početku A. SCHOPENHAUER- otkriće indijskih religija - u prvom otkriću nekršćanskih religija sudjelovali su filozofi, pjesnici i znanstvenici - u drugom otkriću umješano je mnoštvo - djelatno doživljavanje nekršćanskih religija

2. DRUGO OTKRI ĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA

- krajem 60-ih dovršetak teološke razrade svjetovnog kršćanstva - najrasprostranjeniji pokret transcendentalne meditacije- pragmatičkim sredstvima

postići mir - Meñunarodno društvo za svijest Krišne - nesebičnost i napuštanje materijalnih užitaka - astrološke sekte - u SAD-u pokret zen budizma - tibetski budizam - joga kao tehnika askeze - u islamu bahaizam

3. SOCIOLOŠKA ANALIZA I NOVA SVJEDO ČANSTVA

- istraživanje u San Franciscu- više nominalno pristajanje uz religioznost - nove religije izbijaju tamo gdje se sekularizacija radikalizira - pr. Japan istodobno muzej mrtvih i laboratorij živih religija - podzemne crkve, kuće molitve

4. IZROĐENJA I ZASTRANJENJA U NEKRŠ ĆANSKIM RELIGIJAMA

- nekršćanski vjerski pokreti nastaju prvenstveno kao protest i otpor zapadnjačkom svijetu

- rano kršćanstvo- povijesni put kao poricanje službene kulture - svi ti pokreti jedinstveni su u osudi modernog industrijskog svijeta - prvi poraz nekršćanskih religija: osuñuju potrošačko društvo, ali ga konzumiraju - drugi poraz nekršćanskih religija: utjecaj tehnologije - istok je počeo prihvaćati zapad, a zapad otkriva istok - pr. islam- svjetovni poticaji došli s nacionalizmom



5. KRŠĆANSTVO I OTKRI ĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA

- znanost o religijama se služi sociologijskom, psihologijskom i religijskom obradom - kršćanstvo danas ne ispunjava čovjekovu potrebu za svetim, no to ne ispunjava ni

sekularizirani svijet - crkva je bila potrebna prilagoditi se - kategorije svetog su zajedničke kršćanstvu i religijama - vjera bez religije vodi anonimnom kršćanstvu - religiozna pobuna elita i religiozna pobuna masa

6. RELIGIOZNA POBUNA KARIZMATI ČARA U KRŠĆANSTVU

- pentekostalni, neopentekostalni i katolički pokret - karizmatičari su odobe istančane kulture i visoke naobrazbe - duhovski pokret rehabilitira religioznu dimenziju - skupne molitve, molitve na nepoznatim jezicima - sakralni pokreti tijela, molitva ljudskim tijelom- fenomen - u prošlosti Dionizijske misterije, Apolonijske ekstaze - u uskoj svezi s molitvom stoji dar jezika- GLOSALIJA- govor podsvijesti - molitva i govor u jezicima su glavna unutrašnja sadržanja duhovnog pokreta



VII. RASPRAVA O NOVIM SEKTAMA

- nakon drugih revolucija- pobuna religijskog proletarijata 1. ISTRAGA O NOVIM SEKTAMA: PROŠLOST, IME I IDENTITET

- lat. SEQUI= religijska skupina koja se oblikovala odvajanjem od jedne veće i starije vjerske zajednice

- arhaičke i primitivne kulture ne poznaju izdvojene sakralne skupine - nove se sekte uglavnom pojavljuju iza 2. svj. rata - one nose neuobičajen sustav simbola, religijskog učenja i obrednih tehnika - 2 vrste religijskih gurua: krišna i istočnjački budizam - novi religijski pokreti nisu nužno nove religije - pr. scijentologija se ne temelji na objavi nego traženju, tehnološki rituali - sektu odreñuje nestabilnost njezine religijske organiziranosti - zato neki koriste pojam KULT - u Njemačkoj se proširio naziv „religija za mlade“ - većina sociologa govori o „novim religijskim pokretima“

2. PRVI DIO RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: OPTUŽNICA

- američki stručnjak J.A. BECKFORD nabrojio 9 kvalifikacija: a) duševna bolest b) prevara c) razorno djelovanje d) obmana e) neiskrenost f) društvena škodljivost g) neodgovornost h) čudnovatost i) totalitarizam - optužbe da se religija koristi radi drugih interesa i da sekte predvode duševni bolesnici - razobličava se pojava komercijalizacije, bogaćenja, prodora potrošačkog mentaliteta,

skandala i prevara - moć tržišta pretvara duhovna dobra u novac - obnova pretkršćanske i poganske religioznosti - pr. feministička teologija, kulturalni i spiritualni ekofeminizam

3. DRUGI DIO RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: OBRANA

- mali broj novih vjerskih zajednica primjenjuje neljudske metode - mentalnih bolesti ima svugdje - povoljan terapeutski učinak novih pokreta - vjersko obraćenje- nakon faze destrukcije dolazi faza rekonstrukcije



4. PRESUDA U RASPRAVI O NOVIM SEKTAMA: SANKCIJE I REVI NDIKACIJE

- poduzimanje 3 uzastopne akcije: osnivanje pokreta anti- sekta, obnavljanje deprogramiranja sljedbenika i predlaganje zakonskih mjera protiv djelovanja vjerskih zajednica

- no teško je razlučiti sumnjive od nesumnjivih skupina - pr. deprogrameri otimaju pristašu sekte i pokušavaju ga dovesti u stanje normalnosti

5. ZAKLJU ČAK RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: ŽE Đ ZA SVETIM

- pojava novih sekti simptom je rasta za duhovnošću - to se povezuje i s krizom Crkve - suvremeni čovjek traži neposredni dodir s duhovnim voñom - žeñ za nadnaravnim



VIII. RELIGIJA U VREMENU KRIZE SVJETOVNOSTI

UVOD

- dugotrajan proces sekularizacije - ubrzavaju je pojave: urbanizacija prostora i demografska koncentracija,

industrijalizacija i racionalizacija života, razvoj tehnike i tehničkog mišljenja, birokratizacija državne uprave i gospodarstva, podizanje razine obrazovanja naroda, povećanje osobnog i društvenog blagostanja, zaokupljenost potrošnjom, priklon užitku i moćima sredstava priopćavanja, širenje velikih političkih ideologija, vanjska i unutrašnja migracija

- pojava novih religija i u kršćanstvu (pr. fundamentalizam)

TRI PRILAZA DANAŠNJOJ RELIGIJI

- metoda psihologije i sociologije, metoda teologije i metoda fenomenologije

PSIHO- SOCIOLOGIJSKI PRILAZ DANAŠNJOJ RELIGIJI

- religijsko buñenje kao fenomen duševne patologije - karizmatičari su često imali tragičan život - pr. kolektivno ubojstvo slijedbe Hram naroda u Gvajani - hipoteza o novoj religiji kao zaklonu mentalno poremećenih nije do kraja potvrñena - ekspanzija sekularizacije- mikro i makro društveni plan - J.A. BECKFORD- 3 točke uzroka pojave religijskih pokreta: pokreti kao nadomjestak za nezadovoljene čovjekove potrebe pokreti kao ventil sigurnosti pokreti kao pomoć i utjeha - kriza industrijskog društva - za neke su religije sastavni dio konzumerističkog društva

TEOLOGIJSKI PRILAZ DANAŠNJOJ RELIGIJI

- teologija se previše ne bavi time - to je shizma sekte i shizma gnoze - sekte odbacuju crkvenu tradiciju - gnoza nije isto što i gnosticizam - gnoza se pojavljuje još od babilonske astrologije, a gnosticizam je prva kršćanska

hereza iz 2. stoljeća - gnoza je umjeće da se Boga nañe u samom sebi, transcendentalno načelo u čovjeku - gnoza zavodi mudrošću, sekta radikalizmom - cilj je stvaranje nove duhovnosti



FENOMENOLOGIJSKI PRILAZ DANAŠNJOJ RELIGIJI

- nešto zajedničko povezuje sve sustave, jedinstveni fenomen religioznosti - fenomenologija tvrdi da religija nije odsjev svjetovnih dogañaja nego da su svjetovni

dogañaji odraz religijskih traženja - preinvestiranje svetoga iz starih u nove predmete - religija iščezava u društvu, ali religioznost ostaje u čovjeku - fenomenologijsko načelo primata religijskog iskustva

PRETPOSTAVKE ZA POJAVU DANAŠNJE RELIGIJE

- svjetovnost je imala gotovo religioznu funkciju - sekularizacija je ideologija, religija modernog industrijskog i tehnologijskog svijeta - sekularizacija nije neutralan proces

KRIZA KONZUMISTI ČKE RELIGIJE

- mjerilo čovjekove vrijednosti je trošenje - blagostanje ne usrećuje jer je sreća etička kategorija, a ne zadovoljenje potreba

KRIZA POLITI ČKE RELIGIJE

- prekomjerno povjerenje u politička rješenja - politička i konzumistička utopija su u krizi - politička djelatnost je zbiljski moguća tek kad se demitizira

KRIZA CRKVENE RELIGIJE

- povezana s drugim krizama - današnja je Crkva previše bogata - počeo se oblikovati politički koncept kršćanstva - no teologija se okreće budućnosti

OBILJEŽJA DANAŠNJE RELIGIOZNOSTI

- nova se religija povijesno ispunjuje na poprištu 3 neuspjeha: krize konzumističke,

političke i crkvene religije - nova religioznost- S.M. TIPTON- 4 oznake: 1) EKSTATIČKO ISKUSTVO naspram tehničkog uma i mentaliteta 2) HOLISTIČKI ZAMIŠLJAJ naspram znanstvene analize 3) PRIMANJE NASPRAM AKTIVIZMA 4) INTUITIVNA IZVJESNOST naspram pluralističkog relativizma - mnogim pokretima je zajednička težnja za holizmom ili cjelovitom slikom svijeta



NESVJETOVNOST DANAŠNJE RELIGIOZNOSTI

- u ishodištima protiv-konzumizma sadržajno stoje fenomeni misticizma i askeze - današnji sakralni pokreti teže uspostaviti autonoman anti- svijet

3.2. NEPOLITIČNOST DANAŠNJE RELIGIOZNOSTI

- opreka suvremenim političkim eshatologijama - samo- zaokupljenost - društvena ravnodušnost i politička pasivnost

NECRKVENOST DANAŠNJE RELIGIOZNOSTI

- tradicionalni zamišljaj Crkve je u krizi - nova religija je protiv organizacije - problem divlje sakralnosti

ZAKLJU ČAK

- novi tip vjernika pokušava doći u dodir sa svetim, ali u neposrednom i izravnom doživljaju



IX. RELIGIJA I SEKULARIZMI U SOCIJALISTI ČKIM DRUŠTVIMA

1. HIPOTETI ČKI OKVIR: KRIZA IDENTITETA

- kolektivno vjersko ponašanje odstupa od crkvenog učenja - kriza identiteta zahvatila je pojam religije - da bi se što više razlikovalo od religije, kršćanstvo tematizira suvremene političke

sadržaje i time oponaša ateističke ideologije - kršćanin danas moće biti i asket i revolucionar - marksizam je doživio raspuknuće prvobitnog smisla - marksizam živi 3 odjelita kruga: pozitivističko- ekonomski, humanističko-

antropološki i ontološko- strukturalistički - 3 sekularizama: 1) IDEOLOGIJSKI SEKULARIZAM 2) POLITIČKI SEKULARIZAM 3) POTROŠAČKI SEKULARIZAM

2. IDEOLOGIJSKI SEKULARIZAM I RELIGIJA

- ideologijski sekularizam ima izvore u grañanskom materijalizmu, marksističkom pozitivizmu i marksističkom izvornom humanizmu

- metafizički ateizam - pozitivističko usmjerenje marksizma doživjelo je svoj povijesni vrhunac u sovjetskoj

antireligioznoj ideologiji i borbenom državnom ateizmu - marksistički humanizam ima hipotetički domašaj, nastoji ozdraviti svijet pa će iz njega

nestati religije - ateizam će se dogoditi kad se svijet razotuñi

3. POLITI ČKI SEKULARIZAM I RELIGIJA

- kao realna društvena moć - država i religija su iste po naravi jer imaju kategoriju apstraktnog posredika - u većini socijalističkih društava politika je postala najvažnija ljudska vrednota - politički sekularizam ne niječe religiju već je indirektno u društvu obezvrijeñuje i

aksiološki marginalizira - prema istraživanjima- što je skupina manje vezana za institucije više je vezana za

religiju

4. POTROŠAČKI SEKULARIZAM I RELIGIJA

- pojava potrošačkog sekularizma i materijalizma je nova ideologija privatiziranog i sekulariziranog svijeta



5. ZAKLJU ČAK

- trostruko svjedočanstvo religije: 1) IDEOLOGIJSKOM SEKULARIZMU odgovara svjedočanstvo razboritosti religije 2) POLITIČKOM SEKULARIZMU odgovara svjedočanstvo duhovnosti religije 3) POTROŠAČKOM SEKULARIZMU osgovara svjedočanstvo siromaštva religije



X. SOCIJALISTI ČKI FEUDALIZAM, POSTMODERNA I KARIZMATI ČKA RELIGIOZNOST

1. RELIGIJSKI SASTOJCI U MARKSISTI ČKOM SVJETONADZORU

- svjetovna religija - pojmovi posuñeni iz kršćanske baštine - manihejska vizija povijesti- nepomirljivi likovi Zla i Dobra - duševna borba ljudi za sigurnošću

2. JE LI MARKSIZAM KRIV ZA NEUSPJEHE POVIJESNOG SOCIJA LIZMA?

- MARX kao začetnik scijentizma u vlastitom sustavu- približava se buržujskom modelu prirodnih znanosti

- proletarijat kao izabrani narod - komunistički etatizam - svjetovnost je zahvatila sve dijelove socijalističkih društava

3. IDEOLOGIJA PRIVREDE U RASPADANJU: NEOLIBERALIZAM

- 3 gospodarska uzorka: 1) FEUDALNI SOCIJALIZAM 2) PRIMITIVNI TRŽIŠNI KAPITALIZAM 3) NEOLIBERALIZAM- lažna svijest koja zamračuje druge vidike

4. IDEOLOGIJA DRUŠTVA U ZASTOJU: POSTMODERNA

- u središtu novovjekovnog mišljenja nalazi se racionalnost - postmoderna je kriza, zalaz velikih sustava smisla - prevlast osobnog nad općim, psihičkog nad ideološkim, komunikacijskog nad

političkim, različitog nad istovjetnim, dopuštenog nad prisilnim - ravnoteža izmeñu suprotnih težnji u društvu - modernost lišena svake utopičnosti

5. IZDANCI NARCISTI ČKOG MENTALITETA

- postmoderna nosi struju individualizma - ne opća istina nego moja istina - individualizam se počinje preoblikovati u narcizam - Narcis predstavlja postmoderno društvo - potpuni individualizam- prijelaz od autoritarnog kapitalizma na hedonistički i

parmisivni kapitalizam - umjesto HOMO POLITICUSA dolazak HOMO PSYCHOLOGICUSA - samosvjest je zamijenila klasnu svijest, a narcistička političku ili ideološku svijest - zamka narcističkog nihilizma, praznina u čovjeku - povratak sebi glavni je motiv svake gnoze - gnostička religija- marksistički kolektivizam i postmoderni individualizam



6. RASPAD KOLEKTIVISTI ČKE RELIGIOZNOSTI

- zlosretna sudbina crkava u socijalističkom feudalizmu - preoblikovanje kolektivne u individualističku religioznost - mit kolektivizma se raspao - individualizam, egiizam i svjetovno prihvaćanje svijeta

7. PRODOR KARIZMATI ČKE RELIGIOZNOSTI

- grañanski ideolozi su mislili da religija može biti zamjenjena znanošću - u razvijenom zapadu 2 oprečne razvojne težnje: s jedne strane zahtjev za potpunom

svjetovnošću, a s druge strane otkriće svetoga i oblikovanje gorljive religioznosti - kriza modernosti i raspad svjetovnih mitova - emocionalne zajednice nove religioznosti - teolozi rabe kategorije modernosti, a vjernici razmišljaju postmoderno - prevlast osjećaja nad razumom - karizma je lišena birokratiziranosti

8. INDIVIDUALIZAM I NARCIZAM NOVE RELIGIOZNOSTI

- religija kao isključivo osoban izbor - pokret ljudskih mogućnosti - zaljubljenost u sebe i obožavanje vlastite unutrašnjosti kroz duševni doživljaj svetoga

9. NIHILIZAM NOVE RELIGIOZNOSTI

- opća ravnodušnost postmoderne - regresija, narcistička fiksacija i difuzija identiteta - polazi od zahtjeva za potpunom slobodom

10. HUMORISTI ČKI STRIPTIZ ATEIZMA U POSTMODERNOSTI

- zalaganje za zdravi razum protiv mračnjaštva - prije je to religiozna ravnodušnost - novi humor se hrani ravnodušnošću - nevjera u postmodernoj je obična humoristična pojava



11. NEW AGE ILI DOBA VODENJAKA: PONOVO OTKRI ĆE GNOZE

- teži povezati razne oprečne ideje, živi od povezanosti ideja - iz razdoblja Ribe ući će se u razdoblje Vodenjaka što će donijeti blagostanje - tradicionalna ezoterična vjerovanja - nužnost uspostave jedinstvene planetarne svijesti - 5 oznaka New Age-a: 1) HOLISTIČKA- povezanost 2) EKOLOGISTIČKA 3) ANDROGINIČNA- jedinstvo ženskosti i muškosti 4) MISTIČNA 5) PLANETARNA

12. ZAKLJU ČAK

- osobno osloboñenje, proširenje svijesti - New Age želi obnoviti svijet putem gnoze