nasilje među djecom u školi

Nasilje u školi je problem prisutan diljem svijeta. Roditelji i učitelji vrlo su zabrinuti učestalim nasilnim ponašanjima kojima su djeca izložena ili ih manifestiraju prema drugoj djeci.

Nasilje u školi narušava sigurnost djeteta i može ozbiljno ugroziti njegov normalan psihofizički razvoj.

Djelatnici škole i roditelji mogu pomoći u sprječavanju i zaustavljanju nasilja u školama. Štoviše, bez njihove aktivnosti i međusobne suradnje nije ga moguće ne samo ukloniti, nego niti smanjiti.

Nasilje u školi je...

Nasilje u školi se razlikuje od uobičajenog zadirkivanja među djecom u školi.Nasilje u školi je kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti (Flander, 2003.)

Termini koji se koriste za označavanje nasilja u školi: mobbing i bullying.

Postoji više vrsta nasilja u školi...

1. Fizičko nasilje (naguravanje, udaranje, grebanje, i sl.)2. Verbalno nasilje (nazivanje pogrdnim imenima,

prijetnje i sl.)3. Socijalno nasilje (ogovaranje, ignoriranje, pokušaji da

se drugu osobu izbaci iz grupe i sl.)4. Psihološko nasilje (prijeteći pogledi, posramljivanje,

omalovažavanje i sl.)

Iako je fizičko nasilje najvidljivije i odrasli na njega najčešće reagiraju, izuzetno je važno znati prepoznati i druge, manje vidljive oblike nasilja među djecom. To nam omogućava da spriječimo posljedice koje nasilje može izazvati i kod djece koja sudjeluju u njemu (nasilnici i žrtve) ali i kod druge djece.

Nasilje među djecom u školi najčešće se događa daleko od očiju odraslih: u školskom WC-u, na igralištu, u svlačionicama ili školskim autobusima.

Ponekad su djeca napadnuta i pred vršnjacima ili odraslima, koji često ne reagiraju jer misle da se radi o uobičajenom dječjem zadirkivanju ili da djeca sama trebaju rješavati svoje probleme.

Mitovi o nasilju među djecom u školi

“U našoj školi nema nasilja među djecom”

Nasilje među djecom se događa u svakoj školi. Jedina je razlika u tome što se “dobre” škole za razliku od onih “loših” bore s tim problemom i u njegovu rješavanju surađuju s roditeljima svojih učenika.

“Djeca žrtve trebaju na nasilje uzvratiti istom mjerom”

Nasilna djeca su vrlo često fizički jača od onih koje zlostavljaju. Zato bi “vraćanje istom mjerom” samo izazvalo još veće nasilje nad žrtvom. Djecu trebamo učiti kako rješavati konflikte na miroljubiv način i kako potražiti pomoć odraslih kada im je ona potrebna.

“I to je dio života”

Izrugivanje, fizički napadi, omalovažavanje i sl. doista jesu dio života, ali to ne znači da su i prihvatljivi.

“To su dječja posla”

Mnogi se roditelji ne žele miješati u sukobe djece jer smatraju da će djeca najbolje sama riješiti svoje svađe. Time se kod djece-žrtava stvara osjećaj neshvaćenosti i nezaštićenosti, a djeci-nasilnicima se daje poruka da je njihovo ponašanje prihvatljivo.

“Što te ne slomi, očvrsnut će te”

Nasilje među djecom može izazvati ozbiljne posljedice u životu žrtve, ali i nasilnika.

Koliko je učestalo?...

Prema istraživanjima provedenima u našoj zemlji, čak 20-27 % školske djece izloženo je nasilju među vršnjacima.

17% djece u školama nasilno je nad drugom djecom.

Većina roditelja (66%) smatra da su učitelji odgovorni za nasilje među djecom u školi.

Samo 14% učitelja reagira na nasilje u školi.

Ima li razlika među dječacima i djevojčicama?

Istraživanja pokazuju:

Dječaci se češće služe tjelesnim nasiljem, dok su među djevojčicama uobičajenije suptilnije metode nasilja (ogovaranje, ignoriranje, širenje glasina i sl.). Zbog toga je nasilje među djevojčicama teže otkriti.Dječaci su češće izloženi nasilju pojedinca, a djevojčice nasilju grupe.

Kako mogu spriječiti da moje dijete postane žrtva nasilja u školi?

S djecom je od najranije dobi potrebno razgovarati o mogućem zlostavljanju koje im se može dogoditi u školi. Kao motiv za takav razgovor možete iskoristiti neki dnevni događaj, TV-film ili neku dječju emisiju (npr. kad je u nekom filmu jedno dijete udarilo drugo dijete, to je dobra prilika za razgovor o nasilju u školi).

U razgovoru s djetetom usredotočite se na ono što dijete može učiniti ako se nađe u situaciji da ga napada jedno ili više druge djece. Zajedno s djetetom prisjetite se svih odraslih osoba kojima se dijete može povjeriti ako mu se u školi dogodi nešto neugodno (roditelji, učitelj/ica, psiholog/inja, ravnatelj/ica i sl.).

Karakteristike tipične žrtve nasilja u školi:

Nesigurnost Oprez Mirnoća Povučen/na Niska razina samopoštovanja Usamljenost Utučenost Plačljivost Nedostatak prijatelja Slabija tjelesna građa od nasilnika (nije uvjet) Razlika u ponašanju i odijevanju u odnosu na drugu djecu

Kako prepoznati dijete-žrtvu?

Nasilje u školi obično se događa izvan očiju odraslih, u nekom slabije korištenom dijelu škole, u WC-u, na dvorištu, izvan škole, i sl. Djeca koja su žrtve nasilja, često nikomu ne govore o problemu s kojim su suočeni - ili ih je sram vlastite slabosti da se obrane, ili se boje prijetnje nasilnika. Ponekad se boje da će umiješanost odrasle osobe u ovaj problem izazvati još više nevolja.Zbog toga je važno znati prepoznati znakove koji će nam pomoći da otkrijemo zlostavljanje i da na njega pravilno reagiramo. Promjene u ponašanju koje možemo zapaziti kod djeteta-žrtve, posljedica su stresa koje je doživjelo kod zlostavljanja.

Kako prepoznati dijete-žrtvu?

Ako sumnjate da je vaše dijete žrtva nasilja u školi, obratite pozornost na ove znakove: Dijete kući dolazi u poderanoj odjeći ili pokidanih knjiga. Dijete kući dolazi u modricama i s ogrebotinama koje ne može dobro objasniti. Ne druži se s prijateljima iz razreda niti ima “najboljeg” prijatelja. Druga djeca ga ne pozivaju na druženje. Doima se nesretnim i tužnim.

Kako prepoznati dijete-žrtvu?

Ima učestale glavobolje i bolove u trbuhu koji se ne mogu objasniti (osobito ujutro). Ne želi ići u školu. Ima napade lošega raspoloženja. Mijenja put kojim ide iz škole i u školu. Ima sve lošiji uspjeh u školi. Traži više novca ili krade novac iz kuće. I samo postaje agresivno ili depresivno.

Što su provokativne žrtve?

To su djeca koja, osim što su bojažljiva,

nesigurna i imaju negativno mišljenje o

sebi, ponekad i sama pokušavaju

uzvratiti nasilniku i najčešće u tome

nemaju uspjeha. Ponekad i sami

napadaju slabije od sebe.

Budući da su provokativnog ponašanja

(nemirni su, provociraju, nezreli i sl.),

često ih zlostavlja grupa učenika ili cijeli

razred. Zbog njihova izazivajućeg

ponašanja, odrasli im nisu skloni pomoći

jer smatraju da su “zaslužili ono što su

dobili”.

Kako prepoznati dijete-nasilnika?

Djeca-nasilnici uvijek nađu razlog i opravdanje za nasilno ponašanje nad drugim djetetom: odijevanje, mršavost ili debljina, nošenje naočala, socijalno porijeklo, nacionalnost, spol ili vjera.

Kao izgovor za nasilničko ponašanje često daju razna opravdanja, npr.: “Mi smo se samo šalili. To je bila igra.”

Kako prepoznati dijete-nasilnika?

Ima snažnu potrebu za moći i kontrolom.Često je tjelesno jače od svojih žrtava.Nema empatije za bol svoje žrtve.Uživa u tuđoj boli i patnji.Smatra da ga je žrtva izazvala svojim ponašanjem.Razdražljivo je.Impulzivno.Relativno je visokog samopoštovanja.Nije bojažljiv/a.Teško podnosi neuspjeh.U njegovoj su obitelji česte fizičke kazne.Agresivno je i prema odraslima.Ne pridržava se školskih pravila.

Posljedice nasilja u školi!

Mnoga djeca ostaju kod kuće, barem jednom mjesečno, zbog zlostavljanja u školi.

Nasilje nad djecom povećava njihovu izoliranost od vršnjaka, jer se njihovi suučenici ne žele družiti s onima koji su neomiljeni i zlostavljani, zbog straha da bi se isto dogodilo i njima.

Zlostavljana djeca se osjećaju bespomoćno, uplašeno i zbunjeno. Izloženost nasilju u školi vodi do niskog samopoštovanja i depresije, a ti se problemi mogu nastaviti i u odrasloj dobi.

Posljedice nasilja u školi!

Djeca koja su duže vrijeme zlostavljana od strane vršnjaka, jedini izlaz iz takve situacije vide u samoubojstvu. Novija istraživanja pokazuju da i djeca-nasilnici također imaju “crne” misli, te da i sama ponekad pomišljaju na samoubojstvo.

U jednom je istraživanju čak 60% onih koji su u školskog dobi procijenjeni kao nasilnici, do 24. godine imalo barem jedno kriminalno djelo.

Što učiniti ako je vaše dijete izloženo nasilju u

školi?

• Ostanite smireni i strpljivi. Osjećaj ljutnje i bijesa kod roditelja koji su saznali da su im djeca zlostavljana u školi od strane vršnjaka, normalna je reakcija. Ipak, treba imati na umu da nas takve emocija često ne vode do dobrog rješenja problema. Vjerujte djetetu i slušajte ga. Otvoreno razgovarajte o onomu što se dogodilo. Postavljajte pitanja, ali činite to oprezno.

• Pokažite djetetu da vam je stalo do njega i do toga da uspješno riješi problem. Ne govorite ništa što bi moglo povećati osjećaj straha ili usamljenosti kod djeteta.

• Ohrabrite dijete i recite mu da je postupilo dobro kada se obratilo vama za pomoć. Važno je da dijete zna da ima pravo na zaštitu te da se ima kome obratiti.

• Ne poduzimajte nikakve “korake” prije nego što ste o tome razgovarali s djetetom. Roditelji ponekad zbog uzbuđenosti reagiraju impulzivno i na način koji još više pogorša stanje kod djeteta (npr. roditelj se obračuna sa zlostavljačem koji je omiljen u razredu. Druga se djeca zbog toga više ne žele družiti s djetetom.).

• Ne obećavajte ništa što ne možete ispuniti (npr. ne obećavajte djetetu da nikome nećete reći za problem).

• Obavijestite o onome što se dogodilo učiteljicu/a i/ili osobu iz stručnog tima škole. Ispričajte detaljno što se dogodilo i koliko je trajalo. Tražite da vam se kaže što će škola poduzeti i dogovorite ponovni sastanak.

• Dogovorite s učiteljicom kako ćete zajednički pomoći djetetu da stječe prijatelje ako ih nema i da traži pomoć kada mu je potrebna (tzv. asertivno ponašanje - npr. rad u grupi, “dijeljenje” klupe s djetetom koje je dobar prijatelj i sl.).

• Pomozite djetetu da shvati zašto je nasilnik “to” činio. Ono treba shvatiti da nije krivo za ono što mu se događalo. Ako je vaše dijete bilo čime izazvalo agresiju nasilnika, upozorite ga na to.

• Ako dijete pati od ozbiljnijih problema nakon što je bilo izloženo nasilju, potražite pomoć stručnjaka.

Podučite dijete ponašanjima koja ga mogu zaštititi od nasilja u školi. Savjet koji ćete dati djetetu mora biti realan, izvediv i mora spriječiti daljnje širenje nasilja među djecom:

• Da se ponaša hrabro- Čak i kada smo jako uplašeni jer nam netko prijeti, korisno je ponašati se hrabro: podignuti glavu, uspravno hodati i gledati osobu u oči.

• Da ignorira nasilnika- Djetetu je potrebno objasniti da nasilnik upravo želi njegovu reakciju (“Da? Ja ne mislim tako.”).

• Da se zauzme za sebe- Djetetu je potrebno objasniti da nasilniku treba reći “ne”, a zatim mirno otići.

• Da se povjeri odrasloj osobi- Djeca često smatraju da bi povjeravanje odrasloj osobi bilo “tužakanje”. Potrebno je objasniti što je “tužakanje”, a što je traženje pomoći:”Tužaka- nje je kad govoriš što je netko učinio da bi mu nanio zlo. Tužakanje nije kada kažeš što ti je netko učinio da bi zaštitio sebe.” Dijete treba imati osjećaj sigurnosti i povjerenja prema odraslim osobama.

• Da se povjeri prijateljima i potraži pomoć.

• Da nikada ne uzvraća na nasilje nasiljem- To nasilnik i želi, a i netko bi mogao biti ozlijeđen.

Što učiniti ako je vaše dijete nasilno?

Kod djece kod kojih odrasli, u prvom redu roditelji, nisu i ne reagiraju na njihovo nasilničko ponašanje, to ponašanje se ukorjenjuje i postaje sve češće. Dijete svijet počinje doživljavati sve iskrivljenije, a namjere drugih ljudi sve više kao prijeteće i zle.

Ponekad je nasilničko ponašanje prema vršnjacima znak nekih drugih emocionalnih teškoća kod djece.

Kad god se vaše dijete ponaša nasilno prema suučenicima, mlađoj djeci i drugima, reagirajte odmah jasno mu dajući do znanja da to nije u redu i da to ne odobravate.

U svakoj prilici poučavajte kako rješavati sukobe nenasilnim putem, kako sklapati i održavati prijateljstva, kako dobiti pažnju drugih iz poštovanja a ne iz straha.

Smatrate li da problem ne možete riješiti uspješno i na miroljubiv način, svakako potražite savjet stručnjaka.

Sjetite se da su nasilna djeca u starijoj dobi češće počinitelji kaznenih djela.

Ne tražite opravdanje za djetetovo nasilno ponašanje.

Tražite od djeteta da vam detaljno ispriča što se dogodilo.

Pitajte ga što je svojim ponašanjem željelo postići.

Pitajte da vam kaže što je bilo loše u tom ponašanju.

Predložite djetetu da se stavi “u cipele” svoje žrtve. Kako se ona osjećala?

Kako bi drukčije i nenasilno mogao riješiti tu situaciju sljedeći put?

Ne zaboravite pohvaliti dijete za miroljubivo ponašanje.

Poučite dijete nenasilnom rješavanju problema (identifikacija problema, što sve može učiniti, koja je mogućnost najbolja).

Ne negirajte djetetove emocije. Poučite ga kontroli negativnih

emocija.Ponašajte se prema djetetu onako

kako biste željeli da se ono ponaša prema drugoj djeci.

Preporučujemo

• Juul, J., (1996.), Vaše kompetentno dijete, Zagreb: Educa

• Middelton-Moz, J. i Lee Zawadski, M. (2003). Nasilnici.Zagreb: Timea.

• Olveus, D., (1998.), Nasilje među djecom u školi, Zagreb: Školska knjiga

• Ortner, G., (1998.), Bajke koje pomažu djeci, Zagreb: Mozaik knjiga

• Ortner, G., (1999.), Nove bajke koje pomažu djeci, Zagreb: Mozaik knjiga