Download pdf - Nasilje Nije Moj Izbor

1

Nasilje nije moj izbor

NASILJE NIJE MOJ IZBOR

Sanja Vlaisavljević

„Ova publikacija je rezultat projekta 'Snaga argumenta umjesto argument snage - nastavak' koji je

finansirala i podržala In fondacija - Fondacija za unapređenje socijalne uključenosti djece i mladih u BiH.“


IMPRESUM

Naziv djela: NASILJE NIJE MOJ IZBOR

Publikaciju priredila:

Sanja Vlaisavljević

Tekstove napisali: Admir Omerhodžić, Ahmedin Hurić, Ajla Sarajlić, Alma Ahmethodžić, Amila Bričić, Amina Ramić, Amina Sinanović, Amra Mahmutović, Amra Selimović, Anđela Dimitrić, Anita Šušnja, Bojan Belenzada, Branka

Barać, Branka Kukić, Danijela Zuletović, Dario Vrdoljak, Demond Đonko, Dragana Kartal, Dušanka Marin, Dušica Čukle, Dženana Kukić, Edna Đuliman, Edna Voloder, Emilija Pavićević, Emina Čengić, Emina

Suljagić, Erna Salčinović, Halid Moranjkić, Ilma Mraković, Irfan Durmić, Irma Balićevac, Irma Dautović, Ismail Ćidić, Ivana Franjić Tubić, Jovana Tatić, Lamija Aliman, Lejla Bajraktarević, Lejla Mujanović, Marko

Bulajić, Marko Romić, Mehmed Džiho, Meliha Saračević, Merima Kovačević, Merima Malkić, Nadina Balagić, Nađa Brkić, Nasiha Mulahalilović, Nikolina Stupar, Samna Durmo, Samra Sečić, Sanja Mrđa, Sara Latinović, Selma Nukić, Selma Salkanović, Stefan Ličina, Šejla Šehović, Tarik Bešlagić, Vladana Đaković,

Zejna Šarić, Zorana Kljajčin

Izdavač: Centar za kulturu dijaloga

Naslovna strana i DTP: Nadina Balagić

i Anesa Vilić

Lektor i korektor: Amela Ibrahimagić

Godina izdanja: 2015. godina

Štampa: Facit d.o.o. Sarajevo

Tiraž: 100

------------------------------------------------

------------------------------------------------


1

SADRŽAJ

Uvodna riječ 3 Šta me čini nespokojnim? 5 Konflikt i ja 6 Rješavanje sukoba 7 Emocije - zašto postajem ljut/a? 8 Prevencija nasilja 9 Smiriti sukob na fer način 10 Kako djeca postaju žrtve i kako ih prepoznati? 11 Zašto djeca šute o nasilju? 12 Kako da pomognemo jedni drugima? 13 Škola nije daleka institucija 13 Nema neuspjeha 14 Društvene vještine i ja 16 Nikada nismo sami 17 Radionica: udarac 18 Radionica: uspješni nasilnik 19 Analiza problema vršnjačkog nasilja: profesori i učenici zajedno u borbi protiv vršnjačkog nasilja

20

Učenici o vršnjačkom nasilju 38 Kreativno protiv vršnjačkog nasilja 83 Profesori predlažu rješenja za problem vršnjačkog nasilja 100 Mladi bi ovako riješili problem vršnjačkog nasilja... 102 Zaključci, komentari, preporuke, ideje 142 Prilog: Nasilje preko internet 144 Bibliografija 162


2

3


UVODNA RIJEČ

Centar za kulturu dijaloga je realizirao projekat "Snaga argumenta umjesto argument snage" sa ciljem prevencije vršnjačkog nasilja u BiH. Nažalost, ovaj problem nije dovoljno atraktivan pa se o njemu veoma malo govori. Vršnjačko nasilje i maloljetničko prestupništvo su problemi koji se prepliću i koji svake godine postaju sve izraženiji. Ovi devijantni oblici ponašanja poprimaju sve agresivnije oblike, a žrtve ovakvog ponašanja su i žrtve i počinitelji. Prvi jer su direktno ugroženi, a drugi jer su rezultat nebrige. Obitelji, škole, lokalne zajednice.

Zahvaljujući povjerenju In fondacije u BiH, Centar za kulturu dijaloga već pune dvije godine u školama koje su članice mreže debatnih klubova u BiH implementira projekat "Snaga argumenta umjesto argument snage". Kroz brojne aktivnosti, kako u školama, tako i lokalnim zajednicama, članovi debatnih klubova su uz potporu profesora usvajali znanja i vještine za preveniranje vršnjačkog nasilja. U prvoj fazi projekta nastojali smo naučiti i prepoznati različite oblike nasilja, kako prepoznati nasilnika i žrtvu, koje mehanizme upotrijebiti za sprečavanje i preveniranje nasilja, a u drugoj fazi omasoviti projekat i približiti se široj javnosti. Čini se da smo u tom nastojanju i uspjeli. Kroz internetske obrazovne sadržaje, mjesečno debatno glasilo "Debatne novosti", blog "Nenasilje", forum "Ispričaj svoju priču" i online debatna natjecanja "Debatologija" uspjeli smo uspostaviti kontakt i suradnju sa širom zajednicom. Mladi ljudi iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije su razmjenjivali argumente sa srednjoškolcima i studentima iz BiH o najrazličitijim temama koje se odnose na vršnjačko nasilje. Ne želim reći da smo riješili problem nasilja i prestupništva jer to i nije moguće riješiti u kratkom vremenskom okviru, ali sa sigurnošću mogu tvrditi da se školama obuhvaćenim ovim projektom sa mnogo otvorenijim očima gleda na ovaj problem i da se projektne aktivnosti sve više multipliciraju u školama. Smatram da je ovo samo početak jedne borbe za smanjenje društvenog fenomena koji na ve radikalniji način dobiva obrise realnosti. Uvijek u političkim predizbornim kampanjama slušamo ode mladima, ali nažalost kada kiša sapere predizborne plakate, mladi bivaju zaboravljeni i prepušteni sami sebi. CKD već 18 godina nastoji ukazati na probleme mladih, podizati svijest o problemima mladih, educirati mlade kako da zagovaraju za svoje bolje danas. Ne sutra, jer danas donosi boljitak i narednom danu. Danas nikada ne smije biti preskočeno. Po istom principu smo radili i u protekle dvije godine. Radit ćemo i dalje.

Pred vama se nalaze razmišljanja, ideje, sugestije, kreativna rješenja, nekih od učesnika u projektu. Oni, dakako, nisu trajno riješili problem u svojoj zajednici, ali jesu prodrmali zajednicu i trgnuli je iz dogmatskog drijemeža. Sanja Vlaisavljević Sarajevo, juni 2015. godine


4

5


ŠTA ME ČINI NESPOKOJNIM?

Živimo u modernom društvu u kojem imamo brojne mašine koje bi nam trebale olakšati život, isplanirati ga i učiniti nas spokojnima. Međutim, čini se da je sve manje mira i da imamo sve više razloga da budemo nespokojni. Pitali smo srednjoškolce iz BiH šta ih čini nespokojnim i odgovorili su ovako:

Nespokojnom me čini kada moram sutra u školu, a znam da će me „drugarice“ iz razreda opet izazivati zbog starog mobitela. Nije mi jasno kako ne shvataju da bih i ja voljela imati najnoviji mobitel, ali meni to roditelji ne mogu priuštiti.

Nespokojan sam kada znam da moram ići negdje sa školom, na neki izlet ili posjetu drugom gradu, i svi će kupovati poklone i neke stvarčice, a ja jedva da imam sendvič.

Nespokojna sam jer je moja prijateljica siromašna. Voljela bih da ona ima novaca kao i ja. Ili da mi bar dozvoli da joj dam novac, pa da možemo više skupa izlaziti. Ipak, ne bih je mijenjala ni za koga.

Nespokojan sam kada pišem kontrolni rad i znam da ga neću dobro uraditi jer nisam stigao naučiti sve pošto sam pomagao ocu u radnji.

Nespokojnom me čini neuspjeh u školi.

Nisam sretan ni kada imam odlične ocjene ni kada ih nemam. Ako su mi sve odlične ocjene, prijatelji me zadirkuju da sam štreber, a ako dobijem lošu ocjenu onda se roditelji ljute na mene.

Ne volim kada moj omiljeni fudbalski klub gubi.

Mrzim kada ne mogu svima pokazati svoj novi mobitel jer su njihovi stariji i svi će me zvati „razmažena bogatašica“.

Nespokojna sam kada vidim nekoga ko je obukao pantalone na pruge i košulju na tufne.

Ja svako veče molim Boga da moj brat koji je bolestan ozdravi. Kada bi on ozdravio, nikada više ne bih bio nespokojan.

Moja mama puno radi, a ja bih voljela da se nas dvije više družimo. Nespokojna sam jer ona nema vremena za mene.

Nespokojan sam jer je prijateljev otac alkoholičar, a prijatelj i njegova mama moraju da žive sa njim jer nemaju druga primanja osim očeve plate.

Voljela bih otići na more, ali nemam s kim jer nemam prijatelje. Svi me izbjegavaju jer sam invalid i boje se da će dobiti moju bolest ako se budu sa mnom družili.

Nespokojna sam jer je moja najbolja prijateljica pisala ružne poruke o meni. A ja sam to slučajno saznala. Bojim se da ću ostati bez nje ako je suočim sa tim. Meni je mnogo stalo do nje.

Mrzim ljeto i raspust jer onda moram puno više da radim na njivi i u polju. Nespokojan sam jer bih volio da se odmorim od napornog rada u školi!


6

KONFLIKT I JA Mladi u BiH konflikte rješavaju ovako:

Prije nego sam se počeo baviti debatom mislio sam da moram pobijediti u svakoj svađi i da je uvijek najvažnija pobjeda. Od kada sam član debatnog kluba promijenio sam mišljenje i sada mislim da je kompromis i uzajamno poštovanje ono što svi možemo dobiti u bilo kojem konfliktu. I smatram da gotovo ne postoji konflikt koji nije moguće riješiti mirnim putem.

Ja izbjegavam konflikte, jer kada me neko napada skoro uvijek počnem plakati i to mi se ne sviđa. Zato vrlo često „popustim“ i kada znam da sam 100% u pravu.

Ja treniram karate i kroz ovaj sport sam naučio da je vrlo važno poštovati oponenta. Nasilje nije rješenje i drago mi je da sam karate koristio samo na takmičenjima, a nikada u stvarnom životu, premda sam se nekoliko puta našao u situacijama kada sam trebao da se branim. I branio sam se riječima!

Volim da pobjeđujem i činim sve da iz svakog konflikta izađem kao pobjednik!

Ukoliko se nađem u konfliktnoj situaciji trudim se da razgovorom riješim problem.

Izbjegavam konfliktne situacije, i ako baš ne mogu izbjeći konflikt trudim se da pregovaram i da pokažem da sam otvorena za različita mišljenja i da uvažavam oponenta.

Konflikt je moje drugo ime! Mnogo sam puta bila u konfliktnoj situaciji, ali nikada konflikt nije doveo do tuče. Imam svoje mišljenje o različitim temama, pa ga imaju i drugi. I vrlo često se desi da ne dijelim mišljenje većine i onda započnem raspravu.

Tvrdoglav sam po prirodi i volim da sve bude onako kako ja kažem. Mislim da znam ubijediti ljude da prihvate moj stav i mišljenje.

Ima različitih konflikata. Ako mislimo o verbalnom konfliktu onda se trudim da ne vrijeđam ljude koji imaju drugačije mišljenje. Srećom nikada do sada nisam participirala u nekom fizičkom konfliktu.

7


RJEŠAVANJE SUKOBA O nenasilnom rješavanju sukoba napisane su brojne knjige i urađene brojne radionice i u svijetu i u BiH. Ipak, mladi u BiH imaju svoje metode nenasilnog rješavanja sukoba. Pitali smo ih kako biste riješili svađu sa najboljim prijateljem i ponudili su sljedeće odgovore: Rekao bih mu da trebamo razgovarati o problemu i pokušati ga riješiti. Izašli bismo skupa na ćevape i razgovorom pokušali riješiti problem koji imamo. Pitao bih roditelje šta treba da radim i onda bih poslušao njihov savjet. Nikada ne bih uvredama pokušao riješiti problem. Mislim da se svaki sukob i

svađa mogu riješiti na miran i civiliziran način - razgovorom. Prvo bih pitala prijateljicu šta je problem a onda bismo otišle na kafu i pokušale

riješiti problem. Ako ne bismo uspjele, zamolila bih kasnije roditelje ili nekog od profesora da mi pomognu.

Ja se nikada neću posvađati sa najboljim prijateljem jer o svemu iskreno razgovaramo. U malo stvari se ne slažemo, ali to nije razlog za svađu, nego za diskusiju.

Sve zavisi od problema. Ako sam ja kriv za problem ja bih se pokušao pomiriti. Ako je kriv on, onda bih čekao da se on sa mnom pomiri.

Ja sam se jednom posvađala sa najboljom prijateljicom i potukle smo se. To nam nije donijelo ništa dobro osim što smo obje imale modrice. Kasnije smo razgovarale i otkrile da je u pitanju bio samo jedan veliki nesporazum.

„Jedna od sposobnosti koju treba da imaju

osobe, da bi konstruktivno riješile

sukob, jeste odgonetanje svojih potreba, odnosno prepoznavanje potreba i

načina na koje se one mogu riješiti. Prva važna

komponenta, kada je prepoznavanje potreba

u pitanju, jeste i sposobnost odlaganja njihovog zadovoljenja.

Ova sposobnost je vaspitljiva, tako da se

može vježbati na određene načine.

Druga važna komponenta je saznajne prirode i odnosi se na odgonetanje svojih potreba i za nju je iskustveno učenje presudno. Djeci mlađeg školskog uzrasta pojam potrebe se približava preko upoznavanja i odgonetanja sopstvenih želja, i to kroz igru, crtež i razgovor. Sa djecom starijeg školskog uzrasta može slobodno da se radi na upoznavanju razlika u potrebama i interesima sukobljenih strana, te kako njihovo ponašanje u sukobu zavisi od potreba i interesa.“1

1 http://portal.skola.ba/start/LinkClick.aspx?fileticket=XicBJUYfSjM%3D&tabid=204

http://portal.skola.ba/start/LinkClick.aspx?fileticket=XicBJUYfSjM%3D&tabid=204


8

EMOCIJE - ZAŠTO POSTAJEM LJUT/A?

Mladi nerijetko kao razlog ljutnje navode nesposobnost profesora da uputi kritiku na njihov rad, a da ih pri tome ne uvrijedi.

„Konstruktivna kritika je nepoznat pojam za većinu profesora u mojoj školi. Jasno mi je da nam moraju reći ukoliko nešto ne radimo dobro, ali ne moraju koristiti riječi 'nemaš pojma', 'glup/a si', 'sve što radiš, radiš pogrešno'…“, kaže učenica Mješovite srednje elektrotehničke škole Tuzla. Većina njenih kolega iz škole kao i članova debatnih sekcija iz BiH se slaže, pa kažu da često bijes zbog loše kritike profesora usmjeravaju na vršnjake i napadaju one koji nemaju veze sa osjećajem ljutnje. Lejla Mujanović iz Srebrenika još dodaje „Svi u razredu znamo ko su loši i ko su odlični đaci. I mislim da je pogrešno što profesori lošim đacima po navici daju loše ocjene. Ja sam odličan đak i dešavalo mi se da dam slabiji odgovor u odnosu na lošijeg đaka, ali dobijem bolju ocjenu. Mislim da to nije fer i da svi trebamo dobivati ocjene koje zaslužimo, ali koje nemaju veze sa našim prethodnim znanjem, za koje smo već dobili ocjenu.“

Irma Balićevac iz Sarajeva kaže da je ljuti nepravda. „Često fizički jači učenici zadirkuju ili guraju fizički slabije učenike jer znaju da su jači od njih i da im ne mogu vratiti istom mjerom. Mislim da to nije u redu. Sukobi općenito nisu uredu ali sam mišljenja da nikada ne smijemo pokazivati svoju snagu nad osobama slabijim od nas. Mislim da tada najviše pokazujemo svoju slabost!“

A Ivana, također iz Sarajeva, nam je rekla da nastavnici nerijetko okreću glavu od nasilja. „Ja imam sreću da u mojoj školi nema nasilja. Zaista mnogo radimo kako bismo nasilje spriječili, ali mnogi učenici u Sarajevu nisu te sreće da se školuju gdje i ja. Moja dobra prijateljica mi je ispričala za incident u njenoj školi u kojem je pet profesora okrenulo glavu od tuče u školskom dvorištu. (nekoliko dječaka je tuklo jednoga) Teže posljedice su spriječene zahvaljujući jednoj profesorici koja je prekinula sukob!“

9


PREVENCIJA NASILJA Škola je, uz obitelj, najvažniji društveni faktor koji oblikuje mladog čovjeka, i koji može mnogo utjecati na njegov personalni i profesionalni razvitak. Nastavnici i stručni suradnici su svakodnevno prisutni u djetetovom životu i čine jednu od najvažnijih karika u lancu djetetovog života.


10

Škola kao odgojno-obrazovna institucija može implementirati brojne aktivnosti sa ciljem prevencije nasilja i što boljeg odgoja učenika. Samo neke od aktivnosti su:

Vannastavne sekcije mogu kreirati različite promotivne materijale ili predstave sa ciljem ukazivanja na važnost prevencije nasilja

Debatne sekcije mogu u školama organizirati različite javne debate sa predstavnicima institucija vlasti kako bi pojava nasilja bila prevenirana.

Prikazivanje filma sa ciljem edukacije o vršnjačkom nasilju i nasilju uopće (film „Opasne misli“)

Zajedničko rješavanje „zamišljenih sukoba“

Kreativne radionice u kojima učenici usvajaju znanja o radu u grupi i prihvaćanju kompromisa.

Priredbe za sve građane lokalne zajednice u kojima su predstavljene različite situacije vršnjačkog nasilja, ali tako da kraj predstave isključivo ovisi o publici tj. publika može birati između različitih rješenja

Radionice u kojima je jasno naglašena opasnost vršnjačkog nasilja

Različiti kvizovi kojima se učenici nastoje potaći da više razmišljaju o problemu nasilja među mladima.

SMIRITI SUKOB NA FER NAČIN

Svaki sukob možemo smiriti kroz 10 jednostavnih koraka:

1. Napravite pauzu i smirite se.

2. Pokušajte se fokusirati na PROBLEM a ne na OSOBU sa kojom ste u sukobu.

3. Pokažite svojom neverbalnom komunikacijom da vam je stalo do rješenja problema (npr. gledajte osobu u oči a dlanove okrenite prema gore - tako pokazujete da ste otvoreni za rješenja).

4. Izbjegavajte postupke kojima „dolijevate ulje na vatru“ (vrijeđanje oponenta, stavljanje sebe u položaj „žrtve“, kolutanje očima).

5. Preuzmite dio krivice za sukob.

11


6. Pokažite i recite da razumijete i da se oponent osjeća loše („U potpunosti razumijem kako se osjećaš. Pokušajmo naći rješenje koje će nam oboma odgovarati.“)

7. Rješavajte samo trenutni sukob i nikako nemojte spominjati eventualne prethodne sukobe koje ste imali sa istom osobom.

8. Budite otvoreni, fleksibilni i spremni na kompromis.

9. Fokusirajte se na ono što možete kontrolirati. Ostalo zanemarite.

10. Praštajte!

KAKO DJECA POSTAJU ŽRTVE I KAKO IH PREPOZNATI?

"Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija, naočale, obitelj, način odijevanja…). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koji se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštitničke. Žrtve nasilništva često imaju i: lošije socijalne vještine (ne znaju se „zauzeti za sebe“); manjak sigurnosti da potraže pomoć; manje potpore od nastavnika i drugih učenika; osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa; želju da se uklope, na bilo koji način.

Najčešće je žrtva:

novo dijete u razredu

nadareno dijete

mirno i ljubazno dijete

dijete koje ima dobar odnos s učiteljem

dijete nižeg socijalno-ekonomskog statusa

dijete iz druge etničke skupine

hendikepirano dijete

dijete razvedenih roditelja

dijete žrtva obiteljskog nasilja


12

Koji znakovi mogu upućivati na žrtvu nasilnog ponašanja? Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/ posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.

Žrtve nasilničkog ponašanja: boje se ići u školu i iz nje; mijenjaju uobičajeni put do škole; mole roditelje da ih voze u školu; odbijaju ići u školu; „bolesni“ su ujutro prije škole, imaju glavobolje

ili bolove u trbuhu; pogoršava im se školski uspjeh; dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim

školskim knjigama; dolaze kući izgladnjeli (uzetim je novac); postanu povučeni, niskog samopouzdanja; postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti; prijete samoubojstvom ili ga pokušaju; zaspu plačući, imaju noćne more; ostaju bez svojih stvari, često„gube“džeparac; sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku); odbijaju govoriti o tome što nije uredu; imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine; počnu zastrašivati drugu djecu; postanu agresivni i depresivni; počnu markirati; daju nevjerojatne isprike za navedena ponašanja; sami provode odmor, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti; ne biraju ih u grupnim sportovima; traže blizinu učitelja; nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred."2

ZAŠTO DJECA ŠUTE O NASILJU?

Razlozi zbog kojih djeca često šute o nasilju su različiti i nerijetko vrlo individualni. Neki od njih kažu da ih je bilo strah pričati, drugi kažu da ih je bilo stid da išta kažu jer su sebe smatrali odgovornim za sve što se dešavalo, a treći kažu da nisu osjećali da ih iko može razumjeti ili im pomoći pa su zato šutjeli. Međutim, da bi djeca razgovarala o nasilju u razgovoru je potrebno poštovati neka pravila:

2 Priručnik "Nasilje među djecom i mladima" priručnik za djecu, mlade, roditelje i školske djelatnike,

Savjetovalište ''Luka Ritz'', Zagreb, 2013., str. 7. - 8.

13


1. Potaknite djecu da govore o svojim osjećanjima.

2. Ukoliko primijetite da je dijete zabrinuto pokušajte ga utješiti.

3. Ako je dijete bilo žrtva nasilja otiđite sa njim na sigurno mjesto za razgovor.

4. Razgovarajte o mogućim scenarijima ukoliko se nasilje dogodi. (bilo da je žrtva ili svjedok nasilja)

5. Objasnite zašto je nasilje neprihvatljivo.

6. Pokažite da ste osoba od povjerenja koja „tajnu“ neće nikome reći, ali i objasnite da je u redu reći tajnu ukoliko ste zabrinuti za nečiju sigurnost

7. Svojim ponašanjem pokažite da nasilje nikada nije rješenje problema.

KAKO DA POMOGNEMO JEDNI DRUGIMA? U nastavku donosimo par prijedloga kako možemo pomoći jedni drugima da iskorijenimo nasilje:

1. Razgovorom! 2. Poštovanjem drugih i drugačijih 3. Uvažavanjem osoba čije mišljenje

se razlikuje od našeg 4. Aktivnim reagiranjem na nasilje -

sprečavanjem nasilja ili pozivom nekome ko može pomoći

5. Suradnjom između svih aktera društva

6. Zajedničkim akcijama i radionicama 7. Primjenom vaspitno-disciplinskih

mjera

ŠKOLA NIJE DALEKA INSTITUCIJA

„Vršnjačko nasilje se najčešće dešava u školi i to u vrijeme odmora u učionici, na hodniku ili u dvorištu. Po pravilu, u tim situacijama, odrasli nisu prisutni. Nasilje među vršnjacima se dešava i prije početka nastave ili po završetku, na putu u školu ili pri povratku kući. Školska dvorišta i igrališta su mjesta na kojima djeca provode svoje slobodno vrijeme i često su mjesta gdje se dešava vršnjačko nasilje.


14

Svaka nepravda koju dožive učenici može biti podsticaj povrijeđenom učeniku da svoj bijes, umjesto na onog ko je nepravdu učinio, usmjeri na vršnjaka. Nepraktikovanje razgovora, razumijevana argumenata i djece i nastavnika, dovodi do frustracija koje, takođe, dovode do agresivnih reakcija najčešće prema mlađim vršnjacima. Kod neke djece ovakve reakcije ne moraju biti izazvane frustracijama nastalim u nastavnom procesu. Oni žele da se pokažu kao „face", hoće da fasciniraju svoje vršnjake. Nereagovanje nastavnika i stručnih suradnika na nasilna ponašanja učenika i loš nadzor u određenim dijelovima škole (igralište, hodnici...) samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i zastrašuju druge učenike. O bilo kojem uzroku da govorimo, jasno je da i djeca koja čine nasilje, kao i djeca koja ga trpe, imaju problem. Škola, kao mjesto gdje djeca organizovano zajedno provode najviše vremena u toku dana, treba da preuzme primarnu ulogu u prevenciji i zaštiti djece od nasilja. Najbolji rezultatati se mogu postići ako se u školi njeguje atmosfera uvažavanja, razumijevanja i tolerancije. Samo se u školi u kojoj vlada prijatna atmosfera, u kojoj su svi akteri zaštićeni u uvažavani, u kojoj se problemi rješavaju nenasilnim metodama, može se učiti nenasilništvo“3

NEMA NEUSPJEHA

Ismail Ćidić (Behram-begova medresa Tuzla) Vršnjačko nasilje je jedan od najvećih problema s kojim se suočavamo danas. Ne bi to možda bio toliko veliki problem da konstantno, svi zajedno, radimo na prevenciji ovog problema. Medijima je ovaj problem interesantan tek kada se desi neki teži slučaj. Sve do tog „težeg“ slučaja ponašaju se kao da ovaj problem ne postoji.

Vršnjačko nasilje najviše je prisutno na mjestima gdje ima najviše djece, mladih ljudi. U prvom planu, to su škole, ali nije rijetkost da i na ulicama koje su udaljenije od škole budemo svjedoci ovog problema.

Kao ključni faktor za suzbijanje, prevenciju i sprječavanje vršnjačkog nasilja treba istaknuti porodicu. Međutim, pošto iz godine u godinu svjedočimo porastu djela vršnjačkog nasilja dolazimo do zaključka da porodica baš i ne obavlja jednu od svojih primarnih dužnosti – odgajanje djece. Nekomunikacija s djecom i situacije u kojima roditelji ne kontroliraju svoju djecu u velikoj mjeri doprinose širenju vršnjačkog nasilja. Djeca se osjećaju slobodno i upravo ih ta sloboda povede ka prekršajima.

Osim porodice tu su i neke druge ustanove/institucije, ali i pojedinci koji su dužni da vode računa o ovom problemu: nastavnici u školama, stručni tim škole, centri za socijalni rad, policija itd.

Vršnjačko nasilje obuhvata čitav spektar djela koja su usmjerena ka pojedincu ili grupi s ciljem njihovog omalovažavanja, vrijeđanja, izostavljanja iz određenih aktivnosti, ali i fizičkog maltretiranja koje je sve češće.

3 http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=19

http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=19

15


Sve to možemo podijeliti u četiri velike grupe: socijalno-društveno nasilje (namjerno izbjegavanje, ignoriranje, isključivanje iz aktivnosti, ogovaranje, širenje zlobne neistine), verbalno nasilje (omalovažavanje, prijetnje), fizičko nasilje (guranje, udarci, tučnjava) i psihičko nasilje (oštećenje i uništavanje imovine, krađa, prijeteći pogledi, praćenje u prijetnje).

Nakon svega navedenog postavlja se pitanje: ko su zapravo nasilnici i zašto to čine? Najčešći je razlog privlačenje pažnje koje se poslije otme kontroli i pređe u teške slučajeve vršnjačkog nasilja. Takve osobe obično nisu uspješni u školama te se osjećaju manje vrijednim te iz revolta pokušavaju da vrate samopouzdanje. Međutim, to nije jedini razlog. Nekada mlade osobe žele da dokažu svoju „snagu“ te zbog toga postaju nasilnici.

Do skora smo mogli govoriti da se jasno razlikuje ispoljavanje vršnjačkog nasilja kod dječaka (prisutnije fizičko nasilje) u odnosu na djevojčice (prisutnije verbalno i psihičko nasilje), ali neki slučajevi nas podsjećaju da takvu podjelu ipak ne možemo uvijek imati (prisjetimo se slučaja iz Hemijske škole u Tuzli).

Posljedice vršnjačkog nasilja su različite. Nažalost, postoje situacije u kojima čak odrasli ljudi imaju problema zbog nekog slučaja iz djetinjstva, kada su bili žrtve vršnjačkog nasilja. Osim što je fizičko nasilje izuzetno opasno, postoje veliki problemi koji su vezani i za psihičko nasilje, koji su u nekim situacijama dosta teži od onih koji su nastali nakon fizičkog nasilja. Rane koje su nastale fizičkim nasiljem će zarasti, ali dijete koje je žrtva psihičkog nasilja može imati teške posljedice: gubljenje želje da se ide u školu, loše raspoloženje, psihički pritisak, izostavljanje iz društva gdje dijete stvara sebi pritisak da nije poželjno itd.

Sve su ovo posljedice koje mogu biti dugotrajne. Napomenuo bih posebno da je veoma bitno raditi na prevenciji. Maloljetnici koji čine ovakve prekršaje su u kasnijim godinama veoma opasni članovi društva, kako kažu izvještaji Disciplinskog centra u Tuzli. Vidimo da se taj problem proteže od osnovne/srednje škole i poslije imamo dugotrajan problem s osobama koje ne razmišljaju da su prava na život, slobodu i kretanje osnovna ljudska prava i da ih niko ne smije kršiti.

Iako u našoj školi gotovo da i nema ovakvih slučajeva to ne znači da se ne treba da bavimo ovim problemom. Na kraju ove javne debate kreirat ćemo listu zaključaka i prijedloga koje ćemo poslati na adresu svih lokalnih medija. Već sam spomenuo da je prevencija ključni faktor, ali prevenciju upravo dobivamo tako što ćemo konstantno govoriti o ovom ozbiljnom društvenom problemu u Bosni i Hercegovini.


16

DRUŠTVENE VJEŠTINE I JA

„Društvene ili socijalne vještine predstavljaju važne životne vještine svakog čovjeka koje su

uče od najranijeg uzrasta, a utvrđuju

cijeloga života. Komuniciramo li lako

s drugim ljudima, jesmo li prihvaćeni u

društvu, postaje vidljivo već u školsko doba koje je djetetu

obično prva stepenica društvenog života i provjera društvenih vještina. Bez obzira jesmo li po prirodi

introverti ili ekstroverti, društvene

vještine se mogu naučiti, a u tome

važnu ulogu imaju roditelji.

Dijete treba poticati na raspravu o svojim idejama i osjećajima i stvarati prigode u

kojima dijete komunicira. Primjerice, važno ih je naučiti da otvore ulazna vrata i znaju reagirati s poštovanjem i pristojnošću, tko god da je došao. Kod liječnika ili zubara treba ih ohrabriti da sami objasne što nije u redu. Može im se ponuditi i gotov scenarij, npr. nalaze se u dućanu i na izlasku su vidjeli da im novac nije dobro vraćen. Što će učiniti? Cilj je da djeca nauče biti izravna, jezgrovita i pristojna u traženju nečega što žele ili objašnjenju svog mišljenja i svojih osjećaja.

Dijete treba učiti i ćaskanju jer to nije nešto što dolazi samo po sebi. Mogu se pronaći teme koje će se uspješno koristiti u razgovoru s nekim koga dijete ne poznaje dobro. Prvi dojmovi su iznimno važni, pa djeci treba objasniti važnost održavanja kontakta očima, smiješka uz snažan stisak ruke i sl

Djeca se ponekad osjećaju manje vrijednima ukoliko po prirodi nisu vođe. Istina je da samo nekolicina među nama trebaju biti vođe. Velika je stvar pokazati djeci kako mogu biti cijenjeni bez obzira na svoju ulogu u društvu, bili oni kreativci, metodični i dobro organizirani ili osobe koje rješavaju probleme. Pomozite im da pronađu svoju ulogu angažirajući ih u obiteljskim zadatcima.

Poučite dijete da naše ponašanje uvijek ima odjek. I najmanji kamen bačen u jezero stvara krugove oko sebe koji se šire. Jednostavne pozitivne akcije kao što je osmijeh upućen nekome, pokazivanje zanimanja za nečije interese i osjećaje čini veliku razliku i gradi prijateljstva.“4

4 http://os-rugvica.skole.hr/roditelji/kako_potaknuti_djetetove_dru_tvene_vje_tine_

http://os-rugvica.skole.hr/roditelji/kako_potaknuti_djetetove_dru_tvene_vje_tine_

17


NIKADA NISMO SAMI

Kažu da samoća nije dobra. Uglavnom nije. Čovjek nije ni navikao biti sam na svijetu. Potrebna nam je interakcija sa drugima da bismo funkcionirali, a nerijetko ovisimo i o pomoći drugih da bismo riješili probleme ili čak i preživjeli.

Rješavanje problema je uvijek mnogo lakše ukoliko dozvolimo dobronamjernim ljudima da nam pomognu. Dijeljenjem problema lakše nam je nositi njegov teret. Osim toga, vrlo često druga osoba nam može ponuditi rješenje kojeg se sami nikada ne bismo sjetili.

Uvijek je važno znati da niko nikada nije u potpunosti sam, i uvijek postoji barem jedna osoba koja nam može pomoći. Osim toga, tu su i brojni profesionalci koji primaju plaću da bi nama pomogli.

Ukoliko imate problem, neko vas verbalno ili fizički napada nemojte oklijevati nego odmah potražite pomoć. Vrlo je lako moguće da nasilnik i ne shvaća da čini nasilje, a uz pomoć drugih lakše ćete riješiti problem.

Kome se možete obratiti za pomoć? 1. Članu obitelji 2. Prijatelju 3. Nastavniku 4. Uposleniku škole koju pohađate 5. Policajcu 6. Drugoj odrasloj osobi koja vam može pomoći da riješite problem

„Način na koji se ponašamo u konfliktnim situacijama zavisi i od naših komunikacijskih sposobnosti. I one se razvijaju sa uzrastom. Verbalne sposobnosti su presudne u rješavanju sukoba. Vrlo često se kod djece dešava da ne znaju da izraze sve što žele, ili se izražavaju na pogrešan način. Djecu je potrebno naučiti da svoje misli i stavove izražavaju jasno, bez prebacivanja odgovornosti na drugu osobu. Ovome služe vježbe za „ja–govor“. Da bismo se uspješno sporazumijevali potrebno je da razumijemo i neverbalnu komunikaciju. Komunikacijska sposobnost predstavlja sposobnost prilagođavanja različitim situacijama komunikacije. Da bi ona bila uspješna, neophodno je da postoji prilagođavanje svih učesnika u njoj, jer se u komunikaciji dešava proces razmjene, uzajamnog djelovanja i formiranja odnosa među učesnicima, tako da svaki od njih dobija svoje mjesto i značaj. Proces komunikacije je dvosmjeran i sastoji se od izražavanja sebe i slušanja drugih. Načini na koje to radimo, govore o tome da li je komunikacija dobra ili nije, odnosno, da li se ona uopšte uspostavlja ili se prekida.“5

5 http://portal.skola.ba/start/LinkClick.aspx?fileticket=XicBJUYfSjM%3D&tabid=204



18

“Ne postojim na ovom svijetu kako bih živio u skladu sa tvojim

očekivanjima, niti si ti tu kako bi živio po mojim očekivanjima.”

Bruce Lee

RADIONICA: UDARAC TRAJANJE: 60 minuta CILJ: Educirati učesnike o različitim oblicima nasilja i pravilnom reagiranju na nasilje. MATERIJAL ZA UČESNIKE: Učesnici radionice dobivaju tekst u nastavku:

“Alen je veoma uzoran i uspješan učenik. Redovno obavlja sve svoje školske obaveze, ali i pomaže roditeljima u njihovim poslovima nakon škole. Međutim, njegovi roditelji su se morali preseliti u drugi grad zbog novih radnih mjesta. Alen je također promijenio svoju osnovnu školu.

Odmah je nastavio s dobrim rezultatima i već u prvom mjesecu škole pokazao da je najbolji i u svom novom razredu. U istom razredu nalazi se i Asmir koji je zadnjih nekoliko godina proglašavan za najboljeg učenika u njegovom razredu. Međutim, Asmir ne ulaže ni približno rada i truda na postizanju tih rezultata. Veoma je vješt u prepisivanju, a jedini predmet koji mu „ide od ruke“ jeste matematika. Osim toga, Asmir je veoma popularan dječak u svojoj školi i oko sebe uvijek ima dosta „prijatelja“.

Osjetivši da bi mu titula najboljeg učenika u odjeljenju mogla biti oduzeta zbog Alenovih dobrih ocjena, Asmir se uznemirio. Počeo je da okuplja uži krug svojih „prijatelja“ kako bi smislili način da spriječe Alena u daljem napredovanju i dobijanju dobrih ocjena.

Već sljedećeg dana četiri Asmirova prijatelja i on sam počeli su da Alena nazivaju štreberom, učenikom koji se „uvlači profesorima“ i drugim nepoželjnim i uvrjedljivim imenima. Alena je to sve pogađalo, jer je ionako bio novi u razredu i još uvijek se nije navikao na novo okruženje. Međutim, odlučio je da sve ovo prešuti i nastavio je sa marljivim radom.

Asmir i njegovo društvo nastavili su da vrše verbalno nasilje nad Alenom još neko vrijeme, ali kada su vidjeli da Alen i dalje dobija dobre ocjene počeli su ga gurati, što bi se reklo „u prolazu“. Alen nije htio da išta govori svom razredniku ili svojim roditeljima iako je kući često znao doći uplakan.

Poslije sedam dana, kada su vidjeli da ni posljednja metoda Asmira i njegovih prijatelja ne daju posebne rezultate, odlučili su da Alena sačekaju nedaleko od škole. Pobjegli su sa zadnjeg časa i dočekali Alena. Izašli su pred njega i počeli ga gurati. On je samo htio da prođe pokraj njih. U jednom trenutku Asmir, vođa grupe, je izgubio strpljenje i udario Alena. Taj udarac je oborio već krvavog Alena na zemlju.

Shvativši šta su uradili, Asmir i njegova grupa udaljili su se od tog mjesta ostavivši Alena samog.”

OPIS: Voditelj radionice učesnike dijeli u grupe i svaka grupa dobiva tekst za analizu. Svaka grupa također dobiva i zadatak u kojem treba zastupati stavove: Asmira Alena Direktora škole Nastavničkog vijeća Vijeća učenika Socijalne službe Asmirovih roditelja Alenovih roditelja

19


„...nasiljem se mogu izvršiti prepadi i postići korisni preokreti,

ali se ne može trajno upravljati. Teror kao sredstvo vladanja brzo

otupi.“ Ivo Andrić

Svi trebaju kreirati planove za rješenje prezentirane situacije, pri tome vodeći računa da niti jedan učenik ne treba da promijeni školu u kojoj se školuje. Nakon pripreme, predstavnik svake grupe iznosi stav i predlaže rješenje. Poslije prezentiranja rješenja učesnici radionice kreiraju zajedničke zaključke o rješenju problema. ZAKLJUČAK: Učesnici radionice su educirani ne samo o oblicima nasilja nego i o mogućim rješenjima, kao i dilemama sa kojima se suočavaju direktni ili indirektni sudionici nasilja.

RADIONICA: USPJEŠNI NASILNIK

TRAJANJE: 60 minuta CILJ: Educirati učesnike za prepoznavanje vrsta nasilja, blagovremeno reagiranje i poduzimanje odgovarajućih koraka u školi kako bi se svi učenici osjećali sigurnima. MATERIJALI ZA UČESNIKE: Tekst u nastavku:

„Edin je učenik jedne srednje škole. Veoma je problematičan i često ima problema s drugim učenicima i profesorima. Samo prvih pet dana u novom razredu izdrži s primjernim vladanjem. Iako je učinio desetine prekršaja kroz tri godine koje je proveo u srednjoj školi, Nastavničko vijeće ga štiti jer donosi dobre rezultate školi u plivanju.

Edin je predvodnik „velike petorke“ kako zovu najproblematičniju, ali nažalost i najpopularniju grupu učenika u školi. Ne predstavlja mu problem to što će udariti bilo koga samo zato što ta druga osoba ima nešto što on nema ili jednostavno zato što mu se ta druga osoba ne sviđa. Ne predstavlja mu problem iz razloga što zna da ima imunitet i da ni na sljedećoj sjednici Nastavničkog vijeća neće biti sankcioniran teškom kaznom.

Sve to trpe ostali učenici u školi, ali i mnogi profesori. Međutim, nakon nekog vremena, desio se jedan događaj koji je bio okarakteriziran kao kap koja je prelila čašu. Kada je jedan učenik prolazio kraj Edina, Edin mu je uputio nekoliko uvredljivih riječi koje su vrijeđale njegovu porodicu. Taj učenik je došao do Edina i upitao ga zašto mu je to rekao

te mu naglasio da on neće trpjeti njega kao što ga trpe drugi učenici. Ovakav način Edin još nije vidio u ovoj školi. Do sada se niko njemu nije smio da obraća na takav način, a da ne govorimo o jednom „malom mršavom balavcu“ kako ga je Edin okarakterizirao.

Edin je, sav izrevoltiran, ustao i svojim rukama na kojima su se mogle primijetiti velike vene, uzeo učenika i počeo da ga udara. Sa zadnjim udarcem odgurnuo ga je na pod i uzeo njegov novac. Čitav ovaj događaj dogodio se u krugu školskog dvorišta. Treba napomenuti da je Edin još uvijek maloljetan učenik.“


20

OPIS: Voditelj radionice svakom učesniku daje tekst i nakon toga bira koji učesnici će „odglumiti“ situaciju. Nakon prezentiranja svi učesnici imaju 5 minuta da razmisle o onome što su vidjeli. Svaki učesnik dobiva zadatak da odglumi svoju reakciju na prikazano nasilje kao i da predloži rješenje problema bez upotrebe nasilja i uplitanja policije u slučaj. Po završetku radionice učesnici kreiraju različite zaključke o načinima mirnog rješavanja konflikta. ZAKLJUČAK: Učesnici su educirani o mirnim tehnikama rješavanja sukoba i mogućim rješenjima konfliktnih situacija.

ANALIZA PROBLEMA VRŠNJAČKOG NASILJA:

PROFESORI I UČENICI ZAJEDNO U BORBI PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA

PROFESORI O VRŠNJAČKOM NASILJU

IME I PREZIME Emilija Pavićević, profesor ŠKOLA KŠC "Sveti Josip" - Opća realna gimnazija Sarajevo NASLOV Vršnjačko nasilje

Da bismo uopće govorili o vršnjačkom nasilju kao okosnicu svega moramo navesti i same definicije nasilja, te nasilnog ponašanja. Prema tomu, nasilno ponašanje je agresivan akt usmjeren na određenu osobu ili stvar, a vršnjačkim nasiljem možemo nazvati svako ponašanje djeteta čija je svrha nanijeti fizičku ili psihičku bol drugom djetetu. No, da bismo potpuno definirali nasilje moramo uzeti u obzir važnu odrednicu nasilja, a to je namjera. Sukladno tomu, američki znanstvenici Miller, Vasta i Haith su nasilje definirali kao „…društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom da se nanese šteta ljudima i imovini“.

S obzirom da se svi mi kao nastavnici susrećemo sa sve većim problemom vršnjačkog nasilja, i možemo uočiti brojne razloge koji stoje iza nasilja, počevši od obiteljskih okruženja, nesređenih odnosa, utjecaja medija, užurbanosti, ugledanja na vršnjake i sl. Mada smo često svjedoci sve veće stope nasilja, ne govorimo toliko otvoreno o tome. Tek 60-ih godina XX stoljeća počelo se govoriti o ovome kada je američki pedijatar prvi upotrijebio emocionalno nabijen termin „sindrom pretučenog djeteta“ (Battered Child Syndrome).

Ako se pitamo kako djelovati i dati svoj doprinos rješavanju ovog problema, vrlo je važno educirati se. Edukaciju može održati stručni suradnik, ali i nastavnik koji želi kolegama prenijeti svoja iskustva. Da bi se uspješno nosili s problemom nasilja među vršnjacima, vrlo je važno postići suradnju između roditelja i škole. Roditelji koji su

21


svjesni problema nasilja među vršnjacima i važnosti posvećivanja pažnje toj temi mogu biti vrijedni partneri u preveniranju nasilja među vršnjacima ili njegovom zaustavljanju.

Prof. Zlatko Miliša, redoviti profesor Sveučilišta u Zadru navodi: "Brojna istraživanja koja su zadnjih godina provedena na ovu temu među mladima pokazuju kako je indiferentnost i popustljivost roditelja povezana s porastom nasilja. Djeca, naime, traže autoritet, a ako ga ne mogu maći u roditeljima, okreću se računalu. - To je proizvod loše komunikacije u obitelji i odgojne atrofije škole kojoj ne vidimo kraja. Glavni krivci su resorna ministarstva među kojima nema nikakve koordinacije, niti vizije o tome što ponuditi toj mladoj generaciji."

Također, ono što mi možemo učiniti po ovom pitanju je naučiti djecu voljeti i poštovati jer kako navodi američki psihijatar Robert Shaw "bez dobro razvijenog osjećaja empatija, djeca neće moći voljeti".6

Osim toga, veoma važno je i educirati učenike i govoriti im o posljedicama ovakvog ponašanja, u svezi toga, škola u kojoj radi, nedavno je održala debatu na temu nasilja te dramski prikaz vršnjačkog nasilja. Ovakvim i sličnim aktivnostima možemo apelirati mladima i cjelokupnoj društvenoj zajednici jer zajedničkim snagama je moguće riješiti ovaj problem.

IME I PREZIME Alma Ahmethodžić, profesor ŠKOLA Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn u Sarajevu NASLOV Problem maloljetničkog nasilja u lokalnoj zajednici

Problem maloljetničkog nasilja je problem cijelog bosansko-hercegovačkog društva. Svakodnevno preko medija možemo čuti kako su se u školama u KS, u školskim dvorištima desile situacije poput tuče, iznuđivanja novca, prijetnji, psovki upućenih profesorima i učenicima itd. Kako se o ovom problemu svakodnevno izvještava i govori u lokalnim medijima ništa pored tih izvještaja nismo mogli čuti od nadležnih vlasti osim akcionog plana za prevenciju maloljetničkog prestupništva koji se implementira u periodu 2014. - 2016. i u okviru kojeg je kao mjera prevencije navedena ugradnja sigurnijih ulaznih vrata u

prostorije škole, postavljanje sigurnosnih kamera, suradnja sa policijom koja je ionako neizbježna. Da li smo na tom civilizacijskom nivou da ugradnja kvalitetnijih ulaznih vrata predstavlja prevenciju u suzbijanju maloljetničkog prestupništva ili je to ionako bila potreba? Da bi se problem adekvatno riješio moraju se sagledati uzroci kako bi mogle biti kreirane adekvatne preventivne mjere. U školama profesori svakodnevno postavljaju pitanja: Šta ga je dovelo do nasilja? Šta se dešava u porodici?

6 Usp. Miliša, Zlatko "Rasizam i mržnja u školskim klupama" (http://www.dugirat.com/novosti/99-odgoj/15112-

naslje-i-mrnja-u-kolskim-klupama-v15-15112)

http://www.dugirat.com/novosti/99-odgoj/15112-naslje-i-mrnja-u-kolskim-klupama-v15-15112



22

Sa kim se učenik druži? Gdje i sa kim učenik živi?

I najvažnije pitanje koje svi odgovorni profesori postavljaju sebi: Šta treba uraditi da nasilje bude spriječeno osim da lokalni mediji redovno objave

izvještaji opravdanih i neopravdanih izostanaka iz škole?

O uzrocima izostanaka mediji ne izvještavaju.

Profesori svakodnevno moraju kontaktirati roditelje đaka koji imaju puno neopravdanih izostanaka. Pojedini roditelji nikad i ne dođu na informacije, uglavnom bez opravdanog razloga, a kad ih profesori uspiju kontaktirati barem telefonskim putem tek tada počinje priča kako su njihova djeca uvijek u pravu, kako ne lažu, kako uče kako oni ne znaju šta se dešava sa njima i ne mogu im ništa. A kada im se postavi pitanje koliko vremena provedu sa svojim djetetom, znaju li sa kim se druži, gdje izlazi o nda nastaje tišina i više nisu krivi ostali učenici i profesori za ponašanje njegovog/njenog djeteta nego cijelo društvo. Sve to vodi do uzroka koje ·svi znamo a koje prvenstveno vlast treba da riješi. Svi smo mi svjedoci ekonomske krize u cijelom bosanskohercegovačkom društvu što povlači za sobom provođenje manje kvalitetnog vremena sa djecom, neurozu, tenzije u

porodici, ljutnju učenika jer ne mogu kupiti stvari po njihovoj volji, što opet povlači za sobom određeno vladanje, učenje ili neučenje, krizu vrijednosti u cijelom društvu. Istinske vrijednosti postepeno se gube jer biti dobar drug, biti pravedan i kulturan nije ni in a nije ni „cool“. Biti mangup, vrijeđati profesore, roditelje i drugove iz razreda uz naglašavanje da se ne miješaju dok on vrijeđa osim u slučaju ako žele podržati takvo ponašanje.

Postojeće stanje i bavljenje sekundarnim stvarima poput broja neopravdanih i opravdanih časova omogućava da se broj

maloljetničkih prestupa konstantno povećava što trpe djeca koja su došla u školu da uče i da se druže. Nažalost o tome oni koji treba da se bave tim pitanjima ne rade ništa efikasno po tom pitanju prvenstveno Ministarstvo obrazovanja KS koje treba da načini adekvatan, efikasan i sprovodljiv plan suzbijanja maloljetničkog nasilja kroz kojeg su sagledani prvenstveno svi uzorci u cilju prevencije, i izricanja adekvatnih odgojno-disciplinskih mjera za koje do danas učenici koji imaju probleme sa agresivnim ponašanjem i koji su upisani u registar MUP-a ne mare. Uvijek je bilo teško biti dobar čovjek, uvijek je bilo teško odgajati djecu ali ako se ne vodi briga o njima onda to postaje sve teže. Porodica jeste osnovna ćelija društva u njoj se uče prve vrijednosti i usvajaju prva znanja i razvijaju vještine. Svjedoci smo da porodica gubi na značaju zato što se gubi i značaj odgoja kao i svih vrijednosti poput dobrote, pravednosti, mudrosti i itd. Sve uloge i odgovornosti su pale na pleća odgovornih prosvjetnih radnika koji mogu aplicirati za nagrade i u segmentu glume jer ni sami ne znaju koliko uloga igraju u svom poslovnom tj. životnom pozivu. Rješenje ovako složenog problema traži i adekvatnu zakonsku potporu, potpuno zalaganje svih uposlenih u školi s ciljem poboljšanja komunikacije sa roditeljima, redovnih razgovora roditelja sa pedagogom škole, razrednikom, profesorima i ostalim stručnim licima radi poboljšanja odnosa učenika prema profesorima, odnosa učenika

23


prema drugim učenicima što će efikasnijim procesom socijalizacije učenika i kroz razne aktivnosti: Aktiviranje dopunske nastave iz svih

nastavnih predmeta gdje učenici imaju loše rezultate

Uključivanje učenika u razne vannastave, volonterska, humanitarne aktivnosti jer sve to daje pozitivne rezultate što svakodnevno dokazuje Srednja škola za tekstil kožu i dizajn u Sarajevu u kojoj nema tuča među učenicima, iznuđivanja novca, ulaska nepoznatih lica i učenika u prostorije škole, slučajeva da roditelji nisu obaviješteni o ocjenama i ponašanju djeteta i itd.

Na kraju kao što je Konfucije rekao: "SAMO ISTNSKI ČOVJEK ŽELEĆI DA IZGRADI SVOJ LIČNI KARAKTER POKUŠAVA TAKOĐER DA IZGRADI KARAKTER DRUGIH LJUDI I ŽELEĆI DA SAM USPIJE, POMAŽE DRUGIMA DA USPIJU."7

IME I PREZIME Nađa Brkić, profesor ŠKOLA Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić" Tešanj NASLOV Vršnjačko nasilje u Tešnju

Vršnjačko nasilje je unazad par godina bilo jako izraženo u tri srednje škole u Tešnju. Pošto je u Tešnju u sklopu iste zgrade smještena Srednja Tehnička škola, Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić" čiji učenici koriste jedan ulaz, kao i Mješovita srednja škola. Broj učenika je oko 2500 u dvije smjene. Tuče su se uglavnom dešavale između učenika putnika iz sve tri škole. Često su korišteni noževi i metalni „bokseri“. Zajedničkom intervencijom direktora, pedagoga i pojedinih profesora koji su sarađivali sa policijom i inspektorima, te

saradnjom sa roditeljima te tuče su zaustavljene. Pojačana je i kontrola održavanja sedmog časa u popodnevnoj smjeni tako da učenici nisu mogli ulaziti u okolne kafiće gdje se toči alkohol. Ujedno pojačana je kontrola u tim kafićima i zabranjeno točenje alkohola maloljetnicima. Trenutno se u školi desi poneki izolirani incident vršnjačkog nasilja koji se lako locira i riješi.

7 Literatura: http://mup.ks.gov.ba/mup.ks.gov.ba/files/akcioni%20plan%20%202014.-16._0.pdf

http://mup.ks.gov.ba/mup.ks.gov.ba/files/akcioni%20plan%20%202014.-16._0.pdf


24

IME I PREZIME Dušanka Marin, profesor ŠKOLA Elektrotehnička škola Prijedor NASLOV Objektivna slika vršnjačkog nasilja u našoj školi

Od početka školske godine, desila su se tri sukoba učenika, koje su sankcionisali profesori, pedagoško-psihološka služba i Nastavno vijeće. Ustanovljen je protokol rješavanja nasilnih sukoba među učenicima: 1. O svakom sukobu mora biti obaviješten psiholog škole 2. Formira se disciplinska komisija u kojoj su: odjeljenski

starješina i dva profesora; 3. Obavi se razgovor sa učenicima u sukobu, komisijom i

psihologom, a ako je teži oblik nasilja i roditeljima i policijom

4. Nastavničko vijeće donosi odluke: vaspitno-disciplinsku kaznu 5. Škola obavještava Centar za socijalni rad, sa kojim dalje sarađuje Recentni slučajevi nasilja u školi:

1. Dva učenika su se "pogurala" na hodniku škole, a drugi su ih rastavili, učenici su kažnjeni Ukorom Nastavničkog vijeća: vladanje ne zadovoljava.

2. Drugi sukob se desio kada su se učenici pri povratku sa odmora potukli šakama pred ulazom škole i ponovo su bili rastavljeni. Kada je počeo naredni čas, dva učenika: jedan učenik Mašinske škole i jedan Elektrotehničke škole, koje se nalaze u istom objektu, su naglo otvorili vrata učionice i agresivno krenuli prema dvojici učenika u posljednjoj klupi. Profesorica je stala pred njih da ih spriječi, zahtijevajući da napuste učionicu. Teško je uspjela u tome, jer su bili jako agresivni. Učenici su odmah tražili da pozovu policiju, a i drugi su posegnuli za telefonom. Morala je da ih napusti i obavijesti psihologa škole da pozove policiju. Profesorica je znala da će dvije grupe učenika da se potuku kada izađu iz škole. Željela je to da priječi i sama pozvala policiju, da bi dva napadnuta učenika bezbjedno otišla kući. Došao je policajac i razgovarao sa učenicima u sukobu koji su tvrdili da se neće potući. Sutradan je obavljen razgovor u kojem su učestvovali roditelji napadnutih učenika, odjeljenski starješina, psiholog i direktor škole. Biće sproveden disciplinski postupak.

Situacija u lokalnoj zajednici Grada Prijedora:

1. Dežurni policajac uvijek patrolira u blizini škole 2. Centar za socijalni rad je uključen u slučajeve kada je učenik isključen iz škole 3. U Elektrotehničkoj školi se provodi disciplinski postupak sa učenicima u sukobu 4. Sve ove institucije dobro sarađuju

Problem vezan za vršnjačko nasilje u našem gradu je što se sukob u vidu tuče a ponekad uz upotrebu hladnog oružja, dešavaju van škole, najčešće tokom vikenda, u kasnim večernjim satima poslije zatvaranja noćnih klubova (kojih ima pet). Dežurni policajci na terenu, najčešće smiruju i rastavljaju zavađene, ne pišući kazne, jer ona iznosi 400 KM, a većina roditelja ih ne može platiti.

25


Centar za socijalni rad reaguje kada učenika treba isključiti iz škole, obavještavajući školu o socijalnom stanju u njegovoj porodici, koje je najčešće teško i komplikovano. Međutim, njihova saradnja je spora i nekontinuirana. Najveći broj sukoba nije prijavljen, za njih ne znaju čak ni roditelji i o tome se ćuti.

Centar javne bezbjednosti ne može da objelodani podatke o počiniocima prekršaja vezanih za nasilje, jer se radi o maloljetnim osobama. Ne daju čak ni podatke o broju i učestalosti sukoba.

Koraci za rješavanje i prevenciju vršnjačkog nasilja: 1. O vršnjačkom nasilju treba javno govoriti i iznositi prijedloge za prevenciju:

a. Održati javnu debatu o konkretnom sukobu u školi (U Elektrotehničkoj školi Prijedor je održana u novembru i decembru 2014. i izazvala veliku zainteresovanost učenika)

b. Svaki put: na javnoj debati i času odjeljenske zajednice planirati aktivnosti koje zbližavaju i povezuju: čišćenje zajedničkog školskog dvorišta; pomoć učenicima susjedne škole čija se škola renovira; zajednički izlet roditelja i učenika i zajednička izložba praktičnih radova Mašinske i Elektrotehničke škole u zajedničkoj fiskulturnoj sali; organizovanje sportskih takmičenja u više sportova.

2. Poboljšanje saradnje institucija koje rade sa mladima i maloljetnicima

3. Obavezno treba uvesti društveno-koristan rad za učenike koji počine nasilje. U svakoj lokalnoj zajednici postoji mnogo posla za njih: čišćenje školskog dvorišta i parka, pomoć starima i oboljelim i pomoć drugim ljudima koji se bave volonterskim radom

4. Mediji treba da promovišu sve primjere uspjeha mladih ljudi kao i učenika škole, a ima ih mnogo, a ne samo da objavljuju primjere nasilja zbog senzacije.

Pozitivan primjer iz naše škole je da na svakom sajmu inovacija naša škola osvoji najmanje dvije medalje: "Inost" Banja Luka, "Inova" Zagreb i "Tesla fest" Novi Sad. Učenici sami patentiraju nove uređaje, sa kojima učestvuju i na Festivalu rada u Livnu. Pozitivna su i međunarodna takmičenja u raznim sportovima, jer navijanje povezuje mlade.

Isto tako učenici bi trebali više da rade u prirodi, kao

npr. pomoć učenicima Poljoprivredno -

prehrambene škole, koji imaju svoje plantaže i

rasadnike na kojima rade. Sve ove aktivnosti su u toku

ili u Planu aktivnosti debatne sekcije naše škole. Prva od njih je zajednička

proslava maturske večeri sa Ugostiteljsko-ekonomskom

školom.


26

IME I PREZIME Sanja Mrđa, profesor ŠKOLA Srednjoškolski centar "Đuro Radmanović" Novi Grad NASLOV Vršnjačko nasilje u školi i lokalnoj zajednici

U svim vaspitno-obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini već duži vremenski period evidentan je problem prisustva vršnjačkog nasilja. Nasilje, samo po sebi, kao svesna aktivnost usmerena prema drugim licima s ciljem nanošenja bola, predstavlja globalni problem. Ne postoji sredina u kojoj se nije pojavio neki oblik nasilja, te posledice istog.

Novi Grad je mala lokalna zajednica (28000-30000 stanovnika) u kojoj se nalaze dve srednje škole. Njih pohađaju deca iz Novog, Kostajnice, Dvora (Hrvatska) te iz okolnih seoskih područja. Ovo posebno ističem jer je ta činjenica važna u pojašnjavanju prisustva/odsustva nekih oblika vršnjačkog nasilja.

Kao prvo, JU Srednjoškolski centar "Đuro Radmanović" ima 567 učenika koji se obrazuju za različite profile (ekonomski i poslovno-pravni tehničar, elektroenergetičar, mašinski tehničar, bravar, kuvar, konobar, električar...), što ukazuje na polno mešovitu strukturu đačke populacije (gotovo ujednačen broj muških i ženskih učenika). Sledeći faktor jeste nacionalna struktura. S obzirom na geografski položaj Novog Grada i nacionalni segment, u našoj školi nastavu pohađaju učenici srpske i bošnjačke nacionalnosti (497-Srbi, 70-Bošnjaci ), a po razvijenosti, Novi Grad pripada grupi srednje razvijenih jedinica lokalne samouprave, te je naglašen i socijalni faktor (siromaštvo). Dakle, iz ovoga se mogu izvući sledeći (potencijalni) preduslovi za vršnjačko nasilje u našoj školi i u samoj lokalnoj zajednici:

1. socijalni/materijalni

2. nacionalni

3. polni

Socijalni faktor je vrlo često jedan od najčešćih faktora pojave vršnjačkog nasilja među učenicima i mladima uopšte. Već sam istakla da je Novi Grad u kategoriji srednje razvijenih opština, što ukazuje na njen, ne baš zavidan, položaj. To je vrlo izraženo i u socijalnoj karti škole (od 567 učenika, 290 učenika živi sa nezaposlenim roditeljima). Međutim, evidencija stručne službe u školi (pedagog, psiholog i socijalni radnik) pokazuje da ne postoji vršnjačko nasilje izazvano ovim faktorom. Naime, analizom prekršaja koje su počinili učenici, nisu evidentirani nikakvi oblici vršnjačkog nasilja zbog siromaštva (pretnje, ucene, otimanje lične imovine i sl.), Objašnjenje se nalazi u činjenici da nisu naglašene socijalne razlike među učenicima (ujednačeni su u materijalnom smislu I nema ekstremno bogatih učenika koji bi izazvali netrpeljivost i dali povod za nasilje). Ujednačenost u siromaštvu ne stvara psihološki pritisak koji nastaje zbog osećaja indiferentnosti, te učenik nema potrebu da nasiljem prema drugima dokazuje vlastite vrednosti i položaj u društvu. Zabeležene su krađe (mobilni telefoni, novac, patike), ali nijedna nije povezana sa vršnjačkim nasiljem. Kada je u pitanju socijalni faktor, važno je istaći još jednu činjenicu koja, verovatno, utiče na smanjeno prisustvo vršnjačkog nasilja.

27


Naime, već sam pomenula da u našoj školi nastavu pohađaju deca iz grada, ali iz pograničnih opština i seoskih sredina. Preko 65% dece su putnici, tačnije 400, a škola radi samo u prvoj smeni. Dakle, đaci su vremenski vezani za prevoz a održavanje nastave ne ostavlja mnogo slobodnog vremena od završetka do povratka kući. Na taj način izbegnuta je mogućnost za fizičke obračune van škole ili u kafićima.

Pre desetak godina zabeležen je jedan ozbiljniji incident na autobuskoj stanici, kada su se potukla dva problematična učenika uz upotrebu hladnog oružja. Intervenisala je policija a učenici su kažnjeni najstrožom vaspitnodisciplinskom merom. S ozirom da su i po odeljenjima učenici iz različitih sredina, faktor adaptacije (međusobno upoznavanje) utiče na smanjenje vršnjačkog nasilja.

Drugi faktor koji bi mogao dovesti do nasilja jeste nacionalnost. Već sam objasnila nacionalnu strukturu u našoj školi. Činjenica je da dominiraju učenici srpske nacionalnosti, ali u školi nije zabeležen nijedan teži oblik nasilja po ovom pitanju. Evidentirani su verbalni sukobi (psovke, vređanje verskih objekata) na obe strane. Međutim, češće je vređanje unutar iste nacije jer su sukobi posledica nekih privatnih, nerešenih problema,

emocionalne prirode (svađe zbog momaka, devojaka). U prilog tvrdnji ide i podatak da nikada policija nije intervenisala zbog nacionalnog sukoba niti je škola izricala mere iz istog razloga. Slična situacija je i na nivou same lokalne zajednice.

Polna/rodna razlika može da utiče na pojavu vršnjačkog nasilja. S obzirom na prethodne činjenice, može se konstatovati da ovaj oblik vršnjačkog nasilja nije prisutan kao konstanta. Sporadični sukobi postoje, ali ne zbog rodne razlike nego iz već navedenih razloga. Naime, verbalni sukobi ostaju na tom nivou čak i kad su u pitanju različiti polovi. Nešto agresivniji oblici verbalnog sukoba pojavljuju se u odeljenjima u kojima nastavu pohađaju deca s posebnim potrebama (15 učenika). To se objašnjava njihovim mentalnim stanjem i percepcijom stvarnosti. I takvi sukobi se završavaju na nivou verbalnog.

Škola preduzima sve potrebne mere da spreči ili utiče na smanjenje vršnjačkog nasilja. Upućuju se na pohađanje dodatne nastave i sekcija koje će im ispuniti slobodno vreme, te usmeravati ka razvijanju samosvesti o poštovanju drugačijeg i drugih. Predavanjima koja implementiraju stručne službe i različite organizacije na nivou lokalne zajednice i van nje, škola nastoji upoznati učenike sa svim posledicama kršenja ljudskih prava i učešća u svakom obliku vršnjačkog nasilja.


28

IME I PREZIME Amra Selimović, profesor ŠKOLA Elektrotehnička škola Tuzla NASLOV Argumet vs. Nasilje

Vršnjačko nasilje i maloljetnička delinkvencija su problemi zastupljeni u cijeloj državi te se kao takvim treba obratiti posebna pažnja. Poražavajuća činjenica je da smo svjedoci sve većeg stepena maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja u našem okruženju kao i činjenice da se iz kojekakvih razloga određeni stepen nasilja prešućuje i zataškava. Šutnja ne sprečava nasilje. Učenici koji učestvuju u vršnjačkom nasilju, ako se ne sankcionišu i ako im se ne pomogne da uvide neispravnost svojih postupaka, ako ne pokušamo

na sve moguće načine razvoj njihove ličnosti vratiti na pravi put, obično i kao odrasli ljudi nasiljem pokušavaju riješiti sve svoje probleme. U MUP TK je u toku januara i februara 2014. godine prijavljeno 20 maloljetnika, dok je u istom periodu 2015. godine prijavljeno 47 maloljetnika, što je više nego duplo.

Šta podstiče maloljetnike na nasilje? Da bismo se uspješno borili protiv vršnjačkog nasilja, potrebno je da spoznamo uzroke takvog načina ponašanja. Najveći utjecaj na mlade imaju porodica, škola, društvo, mediji. U osiromašenoj zemlji, neki roditelji su zbog osnovnih egzistencijalnih pitanja i trke za poslom, zanemarili svoju osnovnu ulogu roditelja, a to je vaspitanje svoje djece. Djeca su prepuštena sama sebi, društvu, medijima, koji obiluju nasiljem i agresivnošću. Nesvjesno preuzimaju takav način ponašanja. S druge strane, tu je i oponašanje agresivnih roditelja, starije braće i sestara, kao i osoba kojima se dive. To postaje i njihov način komuniciranja sa vršnjacima što dovodi do vršnjačkog nasilja.

U martu ove godine u Turističkoj školi Tuzla je nakon povrede u tuči, učeniku odstranjen dio tijela (testis). U novembru 2013. godine u istoj školi učenik je preklopnim nožem povrijedio vršnjaka.

U Elektrotehničkoj školi u Tuzli se vode stalne aktivnosti na prevenciji vršnjačkog nasilja. Fizičko nasilje je smanjeno, a verbalno nasilje se pokušava kontrolisati i iskorijeniti. Razrednici kroz svoje časove odjeljenskih zajednica stalno obrađuju teme vezane za vršnjačko nasilje. Pedagog škole kao i voditelji sekcija kroz svoj rad neprestano rade na prevenciji vršnjačkog nasilja. Uspostavljena je saradnja sa nevladinim organizacijama. Organizuju se edukativne radionice, koje će razvoj učenika usmjeriti pravim putem. Stalne su posjete i Disciplinskog centra TK kao i službenika MUP-a, koji kroz radionice i predavanja učenicima naše škole ukazuju na jedini pravi način ponašanja, a to je civilizovani, ljudski, nenasilnički. Već pet godina u školi funkcioniše video nadzor, a obaveze i aktivnosti dežurnih profesora i dežurnih učenika (4 u toku jedne smjene) su povećane i pooštrene.

Bez obzira na sve preduzete mjere prevencije kao i na zaista smanjen procenat vršnjačkog nasilja u našoj školi, u stalnoj smo potrazi za pronalaženjem novih, efikasnijih metoda da suzbijemo vršnjačko nasilje i od naših učenika napravimo prave, svestrano razvijene ličnosti.

29


IME I PREZIME Nasiha Mulahalilović, profesor ŠKOLA MSŠ Čelić NASLOV Međuvršnjačko nasilje u lokalnoj zajednici ili školi

Nakon razgovora sa pedagogom moje škole, gospođom Azrom Jahić, koja s obzirom na posao koji obavlja treba biti upoznata sa problemom vršnjačkog nasilja, dobila sam informaciju da u MSŠ Čelić nisu zabilježeni incidenti među učenicima koji mogu biti svrstani u kategoriju nasilja među mladima. Pedagog škole me uputila da više informacija o ovom problemu potražim u lokalnoj policijskoj stanici, u kojoj su mi također rekli da nemaju registrovanih slučajeva. Pošto sam bila „testator" prilikom polaganja eksterne mature u osnovnim školama u lokalnoj zajednici iskoristila sam priliku i razgovarala sam sa pedagozima osnovnih škola koji su mi da li isti odgovor.

Izgleda da u lokalnoj zajednici i školi u kojoj radim nema nasilja. Da li je baš sve tako idealno ili ne? Na to ne mogu dati precizan odgovor, ali sa sigurnošću mogu tvrditi da osim onih uobičajenih koškanja među učenicima za 15 godina rada u ovoj školi nikada na Nastavničkom vijeću nije razgovarano o tome, odnosno nije se desio ni jedan takav slučaj.

Mala sredina u kojoj se svi poznaju i znaju sve jedni o drugima i patrijarhalni način odgoja u neku ruku sprečavaju nasilje među vršnjacima, bar u lokalnoj zajednici u kojoj radim.

IME I PREZIME Danijela Zuletović, profesor ŠKOLA KŠC - Srednja medicinska škola Sarajevo NASLOV Vršnjačko nasilje i maloljetničko prestupništvo u BiH-a

VRŠNJAČKO NASILJE U LOKALNOJ ZAJEDNICI I U ŠKOLI Danas u svojem radu u Školama često smo svjedoci sukoba različite vrste između učenika, učenika i nastavnika, roditelja i učenika, roditelja i nastavnika, a onda i kada izađemo na ulice sve se nastavlja u saobraćaju, u trgovinama, na stubištu i sl. Koliko često mi sami preventivno djelujemo i pokušavamo spriječiti ili riješiti isti problem to je pitanje na koje mi sami možemo dati odgovor, ali svakako da postoje neke mjere

prevencije ili načina ponašanja kojima pokušavamo postići željeni i povoljan ishod za sve. Nažalost činjenica je da postoji sve više manifestacija vršnjačkog nasilja različitih tipova. Različite vrste nasilja su: Verbalno: prijetnje, izrugivanje, dobacivanje, zadirkivanje, vrijeđanje Fizičko: udaranje, štipanje, guranje, uništavanje i krađa stvari


30

Socijalno: kada se pojedincu nastoji naštetiti nanoseći mu neugodnosti i rušeći ugled u okolini (na primjer - ogovaranje), ignoriranje, spletkarenje

Psihološko: prijeteći pogledi, iznuđivanje novca, komentari, ismijavanje, ponižavanje i sl.

Nasilje karakterizira: nesrazmjer moći, namjera povrjeđivanje drugog, prijetnja daljnjom agresijom i prestravljenost žrtve. Žrtva nasilja ili živi povučeno ili se nastoji osvetiti i tako nastavlja nasilnički čin.

Unutar moje škole postoji Akcioni plan sprečavanja maloljetničke delinkvencije koji podrazumijeva niz planiranih aktivnosti timskog rada svake osobe unutar Škole i uključuje i nastavnike, učenike, roditelje, direktora, psihologa i pedagoga.

Od novijih dokumenata navodim i Protokol o postupanju škole u situacijama nasilja koji se implementira unutar škole od travnja 2011. godine. Unutar škole nemamo veće ili česte manifestacije nasilničkog ponašanja, imamo manje oblike vrijeđanja među učenicima po pitanju izgleda, ekonomskog statusa, bolesti i sl. Ali sve je pod kontrolom jer učenici sami prepoznaju problem i prijavljuju nadležnima.

AKCIONI PLAN SPRJEČAVANJA MALOLJETNIČKE DELINKVENCIJE

CILJ: Prevencija, suzbijanje maloljetničke delinkvencije u svim razredima osnovne i srednje škole i jačanje pozitivnih komponenti dječje ličnosti kao i sustava vrijednosti kroz odgojno-edukativni utjecaj.

U svezi sa sprovođenjem Akcionog plana maloljetničke delinkvencije u odgojno-obrazovnim ustanovama Kantona Sarajevo u sklopu Akcionog plana za implementaciju „Strategije protiv maloljetničkog prijestupništva za BiH“ u Kantonu Sarajevo, sljedeći elementi se trebaju utvrditi u svakoj odgojno-obrazovnoj instituciji, i realizirati po polugodištima kada treba imati gotovo izvješće.

Sadržaj aktivnosti: Rasterećenje obima nastavnog plana i programa radi ostvarivanja prostora za pojačan odgojno-

obrazovni rad nastavnika/profesora sa učenicima Edukacija roditelja u cilju jačanja roditeljskih kompetencija (roditeljski sastanci, radionice,

predavanja, okrugli stolovi i sl.) Uspostavljanje direktne suradnje vijeća učenika i vijeća roditelja na nivou Kantona Sarajevo Upošljavanje psihologa i socijalnih radnika Dodatni edukacioni seminari, okrugli stolovi i stručne rasprave u krugovima pedagoga, psihologa i

socijalnih radnika, prosvjetnih radnika i zdravstvenih radnika o gore navedenoj temi Dodatni programi i mjere prevencije za svaku školu Radionice na temu rješavanja konflikata mirnim putem Pomoć studenata i stručnjaka učenicima sa poremećajem u ponašanju u učenju i organizaciji

slobodnog vremena Edukacija roditelja putem radionica o pogledu razvoja njihovih uloga i brige o djeci Multisektorska suradnja i aktivnosti na prosvjećenju mladih o štetnosti sredstava ovisnosti Redoviti tematski sastanci direktora i pedagoga i psihologa na nivou Kantona Sarajevo Predstavnici škola u vijeću na nivou kantona podrška projektima u oblastima kulture saniranje postojećih i sagradnja novih sportskih ploha iznajmljivanje sportskih dvorana radi okupljanja mladih i djece posjedovanje i primjena indikatora o odgojno zapuštenim i zanemarenim učenicima i djece sa težim

devijacijama u ponašanju realizacija programa i projekata primarne prevencije maloljetničke delinkvencije realizacija programai projekata sekundarne prevencije maloljetničkog prijestupništva

31


Na osnovu gore navedenog škola planira realizirati sljedeće zadatke: Sprovođenje zadataka postavljenih od strane PPZ-a i drugih javnih institucija koji sudjeluju u izradi i

realizaciji Akcionog plana sprječavanja maloljetničke delinkvencije Formiranje baze podataka odgojno zapuštenih i zanemarenih učenika i učenika sa težim

devijacijama u ponašanju -na osnovu indikatora i to kontinuirano Formiranje baze podataka o učenicima koji ne ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu Edukacija nosilaca aktivnosti Akcionog plana Identifikacija djece sa agresivnim oblicima ponašanja i djece koja se teško prilagođavaju novoj sredini Predavanja na temu nasilja, nenasilnog rješavanja konflikata mirnim putem, nasilje u porodici i

trgovina ljudima i ovisnosti Edukacija i radionice za roditelje Informiranje i podizanje svijesti o štetnosti droga i

drugih psihoaktivnih suspstancija Promoviranje pozitivnih vrijednosti s ciljem stvaranja

pozitivne društvene klime Ostvariti suradnju sa roditeljima radi povećanja

partnerstva sa roditeljima Formiranje što većeg broja sekcija, zadruga, klubova,

slobodne aktivnosti... Organiziranje predavanja od strane raznih stručnjaka

pomenutim i aktualnim temama Suradnja sa NVO Školska natjecanja iz predmeta uvesti i neka nova

područja Sudjelovanje na svim manifestacijama Izleti i ekskurzije Posjeti raznim kulturološkim bivanjima Pojačati predavanja na satima odjeljenske zajednice na gore navedene teme Na satima hrvatskoga jezika uvesti teme o ljubavi i pozitivnim životnim vrednotama kao i na satima

morala i etike i demokracije Uključiti sekciju borbe protiv ovisnosti i aidsa i vijeće učenika za edukaciju ostalih učenika o ovome Napraviti "malu patrolu" od učenika za prepoznavanje navedenih oblika ponašanja i radi što bolje

prevencije istoga Uključiti rad vijeća roditelja i učenika na nivou škole

Odgojno-obrazovna ustanova: KŠC-Medicinska škola prema ovim pitanjima je realizirala plan prevencije vršnjačkog nasilja.

Stanje sigurnosti: Da li su II proteklom mjesecu pojačane mjere sigurnosti (ugrađeni video nadzori, pojačano prisustvo policije, dežurstvo, zabrana točenja alkohola, uklonjeni preprodavači)? Da li je u proteklom mjesecu bilo narušavanja sigurnosti učenika, nastavnika ili školskog objekta?

Da li su urađeni planovi prevencije maloljetničke delinkvencije ili dopunjeni godišnji programi rada u vezi sa ovim problemom?

Da li su u toku prošlog mjeseca održani tematski roditeljski sastanci? Ako da, navesti temu i procenat prisutnosti roditelja.

Da li su i sa kojim temama realizirane sjednice vijeća učenika Da li su i sa kojim temama realizirane sjednice vijeća roditelja Da li su realizirane neke nove aktivnosti u školi u vezi sa prevencijom maloljetničke delinkvencije?

Ako da, navesti šta? Utvrditi broj i uzrast učenika sa delikventnim ponašanjem i poduzeti mjere u školi Da li su u proteklom mjesecu realizirane neke aktivnosti na temu rješavanja konflikata mirnim

putem? Da li je u proteklom mjesecu neka televizija ili novinska kuća snimala bilo kakav prilog o školi? Ako

da, navedi šta? Da li je u proteklom mjesecu bilo novih oblika saradnje sa nevladinim organizacijama na temu

maloljetničke delinkvencije Uključenost učenika sa problem ponašanjem u dopunsku nastavu i vannastavne aktivnosti (da li su u

proteklom mjesecu preduzete nove mjere?) Da li su u proteklom mjesecu realizirani projekti o zloupotrebi droga? Da li su u proteklom mjesecu u okviru programa stručnog usavršavana nastavnika realizirani neki

sadržaji u vezi sa problemima delinkvencije?


32

Rasterećenje nastavnih planova i programa Edukacija roditelja (roditeljski sastanci,

radionice, predavanja, koje teme, realizator i br. Sudionika)

Suradnja vijeća roditelja i vijeća učenika s mupom, monks i sl.

Upošljavanje školskih psihologa i socijalnih radnika - svi podaci o radu

Dodatni edukacioni stolovi stručnjaka na temu zaštite i odgoja maloljetnlka ili suzbijanja maloljetničke delinkvencije

Dodatni programi i mjere prevencije maloljetničke delikvencije za svaku školu (policija, dežurstva, videonadzor, dograđivanje školskog prostora)

Radionice na temu rješavanja konflikata mirnim putem koje i za koliko sudionika Multisektorska suradnja i aktivnosti na prosvjećivanju mladih o štetnosti sredstava ovisnosti Vijeće roditelja svih srednjih škola predstavnici Projekti u oblasti kulture (ko i na koji način) Saniranje postojećih i izgradnja novih sportskih ploha Da li se ti prostori iznajmljuju Da li škola posjeduje internu bazu podataka sačinjenu na osnovu indikatora Sadržaji rada sa ovakvim učenicima

OSTALE AKTIVNOSTI KOJE NISU NAVEDENE

1. Sarajevska zima -izložba" Igre i igračke od prahistroije do danas " 58 učenika iz oba prva odjeljenja pon. Ol 02.2009. godine

2. Sudjelovanje u izradi umjetničkograda "Dijete i pas" 6 učenika 3. Sudjelovanje literarnog rada 3 učenika 4. Pokrenuta je nova sekcija u školi Dance klub "Denisu-voditelji učenici pod nadzorom

pedagoginje 5. Komemoracija za Denisa Mrnjavca svi razredi uz pratnju profesora 6. Posjeta FTV-a u školi snimave emisije na temu "Nasilje u školama" bilo na FTV Jutarnji

program 08. 02. u 13:00 Učenici koji su sudjelovali: Ivana Žilić II. b, Zenon Marković II. a, Midhat Ćatić II. a, Davor Bošnjak i Deniel Kabula IV. B

7. Pravo ljudski - Ljudska prava 4 učenika (2 gimnazija, 2 med. Šk. ) 8. CKD - nagrada za javnu debatu na Jahorini 3 učenika 9. CIVITAS 10. Priredba za Maskenbal i Valentinovo 11. Predavanje od strane komune Cianakolo za učenike i roditelje bivsi ovisnici 12. Debatno natjecanje od 05. -09.03. 13. 15. 03. Ana Marija Antunović osvojila III. mjesto literarni radovi na temu "Gdje su zlatne

ptice ljudskih snova, preko kojih se to beskrajno mora i vrletnih planina do njih dolazi" 14. Školsko natjecanje na razini KŠC "Petar Barbarić "u Travniku 15. Sportom protiv nasilja u KŠC -Gimnazija "Denis Mrnjavac" 10.-11.04 16. Dan otvorenih vrata 10.04. 17. Sportska natjecanja na razini Centra i Sustava 04. i 05. mjesec

Rad na Istraživačkom radu: "Odgojna uloga u nastai u sustavu KŠC-a" je intenziviran, u tom istraživačkom radu će se dotaći i tema vezanih za prevenciju maloljetničkog prestupništva. Trenutno smo na sumiranju rezultata sprovedene ankete. Anketirani su i učenici i roditelji, nastavnici, pedagog i direktorica škole.

33


IME I PREZIME Branka Barać, profesor ŠKOLA Gimnazija Mostar NASLOV Vršnjačko nasilje u mom okruženju

Nasilje je pojava koja je postala naša svakodnevnica. Kada pogledam prvi jutarnji dnevnik, nasilje je udarna vijest na svim programima i portalima. Novine su pune statističkih podataka o broju žrtava nasilja, tako da nam gotovo zvuče normalno užasno nenormalni podaci o stotinu, tri stotine ili više nastradalih. Zato kada dođem u školu, taj prostor mi još uvijek djeluje kao oaza mira.

Međutim, da li je to stvarno realna slika ili se ponašam kao roditelj koji ne želi da vidi onu drugu stranu medalje? Odlučim da narednih dana pomnije posmatram sve što se dešava oko mene. Posežem i za statistikom i konačni zaključak je da ipak radim u jednoj prilično mirnoj sredini.

Odlučim da krenem malo dalje u istraživanje, da vidim kako to izgleda u kafićima, na ulici i na sportskim terenima. I dalje vidim mlade nasmijane ljude - ni traga nasilju. Da li to ja ne vidim ili je stvarno tako?

E, pa nije. Opet zatresem glavom, protrljam oči, odbacim svoja nadanja, dajem pismeni zadatak svojim učenicima da opišu život u svome gradu.

Njihovi odgovori su uglavnom slični. Puni su straha. Mladost, a prestravljena da pređe na drugu stranu ulice. Optimizam mladosti uprljan je pregradama koje smo im mi, njihovi roditelji i vaspitači, nametnuli.

U mome gradu djeca različite nacionalnosti idu u potpuno odvojene škole; ne susreću se čak ni na ulici jer se svi drže svoje strane grada. Tako smo ih podijelili, tako ih vaspitavamo. Utakmice lokalnih rivala su posebni dani: nastava se skraćuje, svi moraju ranije kući, na ulicama su specijalci, a djeca opet prestravljena od onih 'drugih' tu večer ostaju kući da na tv programu gledaju novo nasilje. Možda odu na neki portal pa pročitaju komentare koji su puni mržnje i straha.

Moj grad je bure baruta, a kad eksplodira, stradat će opet mladi ljudi. Nasilje je sve što im radimo: odvajamo ih u torove, plašimo ih 'onim tamo drugim i drugačijim', učimo ih da se sklanjaju sa ulice, da šute i da ne govore ono sto misle. Sve je to nasilje.

I onda neko od njih pokuša da ode na onu drugu stranu, bilo koju, i nažalost vrati se podvijenog repa jer su tamo dežurni huškači koji uljezima šakom ili šamarom pokažu gdje im je mjesto.

Nazad u tor.

Zar postoji ružnije i veće nasilje od ovoga koje radimo generacijama mladih?


34

IME I PREZIME Lejla Bajraktarević, profesor ŠKOLA Ekonomska škola Brčko NASLOV Vršnjačko nasilje i maloljetnička delinkvencija

Maloljetnička delinkvencija i vršnjačko nasilje u školama je u porastu i sve je veći problem sa kojim se susreću obrazovne institucije u BiH. Resorna ministarstva potpisala su protokol o suzbijanju vršnjačkog nasilja.

Istraživanja koja su sprovedena u osnovnim školama pokazuju da je stanje više nego alarmantno kada je riječ o vršnjačkom nasilju. Najveći broj nasilja događa se u školskim dvorištima, a prema provedenim istraživanjima većina nastavnika ali i djece ne zna kome bi se obratili ukoliko do nasilja dođe, kaže ombudsman za ljudska prava Nada Grahovac: „Tri četvrtine nastavnika je reklo da je prisutno verbalno nasilje. To je veliki procenat. Gotovo polovina

njih tvrdi da je prisutno i fizičko nasilje. Procenti su gotovo identični i kada su u pitanju djeca. I jedno od pitanja je bilo 'kome biste se obratili ako bi bila žrtva nasilja?'-ono što je poražavajuće je da je 10 posto reklo: 'Nikome.'“

Upravo zbog ovakvih podataka, te preventivnog djelovanja resorna ministarstva potpisala su 19.11.2008. godine protokol o sprječavanju maloljetničkog nasilja koji bi trebao da obezbjedi dalji angažman nadležnih institucija ukoliko do nasilja dođe. Očekuje se i veće djelovanje porodice u cijelom procesu, kaže ministar prosvjete RS Anton Kasipović: „Potrebna nam je saradnja porodice. Tek tad ministarstvo može uraditi svoj dio posla. Prošlogodišnji slučaj nasilja u jednoj od škola je jasno pokazao da se radi o djetetu koji ima problem u porodici, o djetetu koje nije prepoznato kao dijete koje se suočava sa problemom, nije animirano da se uključi u bilo koju školsku ekipu i vjerovatno je iz toga nastao incident.“

Vršnjačko nasilje je u porastu potvrđuju i u Centru za socijalni rad. Socijalni pedagog na poslovima maloljetničke delinkvencije Snježana Vuksan kaže da se vršnjačko nasilje razlikuje kroz 4 krivična djela - učestovanje u tuči, nasilničko ponašanje, tjelesna povreda ili teška tjelesna povreda. Međutim za lakše oblike nasilja kaže Vuksan škola je ta koja obavještava instituciju socijalnog rada dok za teže oblike, informacije dolaze od tužilaštva: „Onaj koji je posvećen svom učeniku, razredni starješina koji poznaje svako dijete, koji je 4 godine sa njima, može da uoči mnoga odstupanja što ne može ni roditelj.“

A podaci sa kojima raspolaže Centar, kaže Vuksan također ne ulijevaju nadu: „Jeste vršnjačko nasilje u porastu I mislim da će biti još više ali cjelovita situacija u društvu tendira ka tim načinima ophođenja.“8

8 Izvor: http://www.dw.de/bih-sve-vi%C5%A1e-nasilja-u-osnovnim-%C5%A1kolama/a-3806043

http://www.dw.de/bih-sve-vi%C5%A1e-nasilja-u-osnovnim-%C5%A1kolama/a-3806043

35


IME I PREZIME Samra Šečić, profesor ŠKOLA MSŠ Srebrenik NASLOV Nasilje u lokalnoj zajednici

Nasilje kao definicija glasi: Nasilje (dolazi od "sila"), označava odnos između dviju strana u kome jedna strana upotrebom ili samom prijetnjom upotrebe sile utiče na drugu stranu. Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem sticanja moći pomoću nanošenja psihičke (emocionalne; verbalno i neverbalno) i/ili fizičke boli (nanošenje tjelesnih ozljeda). Danas se vrlo često susreće oblik nasilja poznat kao vršnjačko nasilje, koje zovemo zlostavljanjem, jer se ponavlja ili postoji prijetnja ponavljanja kroz neki duži period.

U opštini iz koje dolazim, ne dešava se svakodnevno vršnjačko (fizičko) nasilje, ali psihičko da, koje ustvari i dovodi do kasnijeg fizičkog nasilja. U JU Mješovitoj srednjoj školi Srebrenik su se dešavali različiti oblici vršnjačkog nasilja, i takvi slučajevi su rješavani na sjednicama Nastavničkog vijeća, kada razrednik iznese problem, a učenici dobivaju ukor direktora ili vladanje loše (u krajnjim slučajevima i isključenje iz škole).

Postoji slučaj u II razredu Ekonomske škole gdje je učenica drugu učenicu fizički zlostavljala duži vremenski period, nazivajući nju i njene članove porodice pogrdnim imenima što je kasnije dovelo do tuče, a isti dan došla i policija koja je ispitala aktere događaja. Sličan slučaj se dogodio i u Elektrotehničkoj školi kada je učenik prvog razreda vrijeđao drugog učenika, omalovažavao ga, a jednog dana ga je čak i udario stolicom u učionici.

Smatram da je psihičko nasilje češći oblik, jer učenici koji žele da se istaknu po bilo koju cijenu, traže način da u tome i uspiju, te tako drugima nanose psihičku bol, a načini su sljedeći: vrijeđanje, omalovažavanje žrtve omalovažavanje porodice žrtve

Vrlo je važno reagovati na vrijeme, jer jedino tako možemo spriječiti nasilje među vršnjacima. Nasilje treba prvo prijaviti ukoliko postoji, zatim obavijestiti roditelje odnosno staratelje (prijavu treba uraditi razrednik, pedagog ili nadležna osoba iz škole) i ukoliko učenik nastavi sa takvim ponašanjem sankcionisati kako bi to uticalo i na počinitelja nasilja i služilo kao lekcija drugima. Posljedice mogu biti trajne po osobu koja je trpila određeno nasilje.

S pravnog aspekta inače kazne za bilo koji oblik nasilja, vršnjačko, nasilje u porodici su mizerne, jer gledajući Krivični zakon FBiH članu 222. predviđa kaznu za nasilje u porodici novčanu ili kaznu zatvora do jedne godine (lakši oblik).

Zalažem se za to da se povećaju kazne, jer te osobe moraju snositi posljedice učinjenog.

Treba reći STOP NASILJU!!


36

IME I PREZIME Branka Kukić, profesor ŠKOLA Gimnazija Banja Luka NASLOV Vršnjačko nasilje u školama RS: Snaga klade valja, ali i caruje

Vršnjačko nasilje je svaki onaj čin kojim jedan maloljetnik svjesno ili namjerno nanosi bilo koji oblik fizičke ili duhovne štete i povrede svom vršnjaku. Vršnjačko nasilje očituje se kroz razne vidove nasilja, od verbalnog, preko psihičkog i mentalnog pa do najsurovijih oblika fizičkog nasilja. Po prirodi svojoj čovjek, kao najsavršenije društveno biće, ne bi trebalo da pribjegava bilo kojem obliku nasilja. S druge strane, kroz istoriju, nažalost, svjedoci smo opravdavanja tvrdnje da je čovjek čovjeku vuk. Ono što obeshrabruje savremenog čovjeka u savremenom svijetu jeste činjenica da je dijete djetetu postalo vuk, a to nas dovodi u situaciju

da se zapitamo šta će u budućnosti biti čovjek čovjeku. Tehnološkim usavršavanjem ljudski život se ne oplemenjuje, a njegova duhovnost se svodi na minimum. Svijet i društvo u kojem dijete odrasta oblikuju ga svako na svoj način. Posmatrajući savremenu stvarnost u ovom kontekstu, nećemo se iznenaditi šokantnim oblikom mladog čovjeka, a zapitaćemo se i kakvo smo to društvo. U društvu gdje su vrline postale mane, gdje su vrijednosti ismijavane, gdje sila ne samo da klade valja nego sve više i češće i caruje, nije čudno imati nasilje kao osnovni problem. Kada je u pitanju školski sistem u RS, konkretnije škole banjalučke regije, vršnjačko nasilje je, zvanično, pod kontrolom. Prema podacima Ministarstva porodice, omladine i sporta RS, fizičko nasilje javlja se više u osnovnim školama, u završnim razredima istih, dok je za većinu srednjih škola karakteristično verbalno i psihičko nasilje u najvećoj mjeri. Ono što najviše zabrinjava jeste nebavljenje ili neadekvatno bavljenje ovim problemom. Ignorisanje stvarnih, suštinskih problema unutar društva je naša globalna karakteristika, ali naročito kada je u pitanju problem vršnjačkog nasilja u školama. Škole se, na našu veliku žalost, sve više odmiču od svog vaspitnog karaktera i postaju neka vrsta poligona za promociju i samopromociju uspjeha partijskog kadra koji njome upravlja. S tim u vezi poražavajuće za gore pomenute upravljače bilo bi da se pozabave stvarnim stanjem ovog problema unutar škole i iznesu podatke o nasilju koje se svakodnevno dešava u i van škole. Debatni klub "Gorgije" je u decembru 2014. godine uradio istraživanje na uzorku od 10% učenika Gimnazije Banja Luka i došao do prilično poražavajućih podataka, pogotovo zato što gimnazije nisu škole u kojima je nasilje uobičajeno. Analizom dobijenih podataka došlo se do zaključka da je nasilje veoma često, da je češće verbalno i psihičkog od fizičkog, da ga učenici prepoznaju ali na njega ne reaguju, ali i da se nivo osjetljivosti prema nasilju mijenja sa uzrastom, pa tako maturanti imaju mnogo veću toleranciju na nasilje od prvačića. Ishod organizovane javne debate, koju nije posjetio ni direktor škole, niti bilo kod od predstavnika pozvanih ministarstava i PPZ, bio je obećanje pedagoga škole da će se Savjet učenika pozabaviti pokretanjem inicijative da se u Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti učenika uvrsti i verbalno nasilje. Nažalost, sve je ostalo na obećanju, kako to obično biva.

Nažalost, um je na drugoj poziciji, a snaga i nasilje gospodare svijetom mladih ljudi. U šta li se pretvara naša budućnost kada naša mladost šakama i noževima rješava situaciju?

37


IME I PREZIME Meliha Saračević, profesor ŠKOLA Prva bošnjačka gimnazija u Sarajevu NASLOV Stanje u vezi sa vršnjačkim nasiljem u lokalnoj zajednici i našoj školi

Nasilje predstavlja problem u svakoj školi i samim tim zahtijeva pažnju i angažman šire društvene zajednice. Naša škola ima jasno uspostavljena pravila za sve segmente odgojno-obrazovnog rada. Na početku školske godine svaki roditelj i učenik pročita i potpiše Izjavu o prihvaćanju Pravila škole koja su jasno obrazložena. Također, svaki učenik dobije Vodič kroz pravila i kućni red kako bi se upoznao sa svojim pravima i obavezama. Upoznavanje sa ovim

pravilima je veoma važno u cilju općih preventivnih mjera i unapređenja školske klime. Iako su scene nasilnog ponašanja u našoj školi sporadične, možemo ustvrditi da je među našim učenicima prisutan konzumerizam, hedonizam, ponekad odsustvo empatije i ismijavanje pozitivnih vrijednosti. Vršnjaci se grupišu prema materijalnim vrijednostima i novac je veoma važan. Najveća diskriminacija je na osnovu materijalnog statusa (npr. "nemaš novi mobitel, nisi u raji"). Također, kultura, umjetnost, filozofija, za neke mlade ljude ima negativno značenje (npr. čita knjigu = „štreber“; kulturan u ophođenju = “ulizica, papak“...).

„Kul“ je onaj koji se suprotstavlja autoritetu. Također, na osnovu izgleda se stvaraju predrasude o drugima. Mediji i informatička ekspanzija imaju veliki utjecaj, favoriziranje lažnog sjaja, lažnih vrijednosti, sve to utiče na otuđenost i površne odnose. Teška socijalna klima i neuređeno društvo, dodatno usložnjava problem. Roditelji su „pogubljeni“, pretjerano štite svoju djecu i sveprisutnija je epidemija popustljivog odgoja.

U našoj školi se borimo protiv negativnih pojava tako što: potičemo rad i učenje, uključujemo svakog učenika u izvannastavne aktivnosti, obavezni su seminarski radovi, istraživački projekti. Pedagog i psiholog pružaju individualnu podršku djeci pod rizikom. Uveli smo sigurnosne mjere (učenici za vrijeme nastave ne mogu izaći iz škole bez pismenog odobrenja), stalno educiramo i stručno usavršavamo nastavni kadar. Kroz odgojno-obrazovni rad, posebno putem odjeljenskih zajednica, učimo ih socijalnim i emocionalnim vještinama koje ne pomažu učenicima samo u razvoju ličnih i interpersonalnih vještina, već imaju značajan uticaj na njihov školski uspjeh, smanjenje broja izostanaka, pozitivnu promjenu ponašanja i smanjenje nasilnih incidenata.

Kroz sistem vršnjačke podrške potičemo ih da razviju svoje kapacitete i da kanališu agresiju kada se ona pojavi. Kroz različite radionice učimo ih vještinama kako rješavati i prevazilaziti konfliktne situacije i kako na prihvatljiv način razgovarati o osjećanjima i odnosima. Odlazimo na obavezne koncerte, pozorišne predstave, izlete, i na taj način stvaramo ugodnu atmosferu i bolje upoznajemo učenike koji nisu samo broj nego ličnost sa specifičnostima i kvalitetom.


38

UČENICI O VRŠNJAČKOM NASILJU

IME I PREZIME Edna Voloder ŠKOLA Gimnazija Mostar NASLOV Vršnjačko nasilje u Mostaru

Činjenica je da problem vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije nije mogao zaobići ni grad na Neretvi i da se, nažalost, njemu pridaje manja važnost nego što je to ustvari potrebno. Najčešće se ispoljava kroz sukobe na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, kao što je to svima već dobro poznato. No, da krenemo od stanja u obrazovnim institucijama. Ja pohađam Gimnaziju Mostar i s moje tačke gledišta, to je škola u kojoj je nasilje skoro pa nepoznanica. S fizičkim nasiljem se nikada nisam susrela, a drugi vidovi nasilja kao što je psihičko se javljaju s vremena na vrijeme, ali u znatno, znatno manjoj mjeri nego u ostalim školama i općenito zajednici.

Kakogod, upoznata sam i sa radom ostalih škola i mogu reći da su prisutni svi oblici nasilja, kao i tendencija da se prestupnici ne kažnjavaju, odnosno da se slučajevi vršnjačkog nasilja vješto „sakriju pod tepih“. Primjer je Srednja mašinsko-saobraćajna škola Mostar u kojoj djeluju dva nastavna programa: na bosanskom i na hrvatskom jeziku, kao i u Gimnaziji Mostar. No, ta podjela u ovoj školi izaziva gotovo pa svakodnevne sukobe i obračune među učenicima koji je pohađaju.

To je postala sasvim normalna pojava i čini se da smo svi nekako navikli na poražavajuće vijesti o vršnjačkom nasilju iz ove škole. Što se tiče lokalne zajednice, maloljetnička delinkvencija je veliki problem: kao primjer navodim fudbalske utakmice između Veleža i Zrinjskog koje rijetko mogu proći bez incidenata, a čiji su akteri uglavnom maloljetnici. Cijeli grad je pod opsadnim stanjem u vrijeme odigravanja ovih utakmica i to je problem koji se bezuspješno pokušava riješiti u Mostaru već duže vrijeme.

Mislim da maloljetni delinkventi i nasilnici vrlo često ne bivaju adekvatno kažnjavani za svoja djela, te da se samim tim šalje pogrešna slika maloljetnicima koji misle da su nedodirljivi i da mogu raditi što žele bez adekvatnih posljedica. Opet kažem, nisam ni ja dovoljno svjesna ovog problema jer se ne dešava u mojoj bližoj okolini (školi, naselju), ali je jedno sigurno: problem vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije je opasna pojava i postoji opasnost da kasnije preraste u veće probleme za zajednicu.

39


IME I PREZIME Lamija Aliman ŠKOLA Gimnazija Mostar NASLOV Nasilje

Ljudi sirom BiH su upoznati sa bolnom i jako naglašenom podjelom Mostara. Samim tim, naše okružje nije idealno. Isprepliću se stalne nesuglasice, uvrede, netrpeljivost, pa čak i fizički obračuni. Nasilje je prisutno u svakom aspektu života. Stanje u mojoj školi nije savršeno, kao ni u jednoj drugoj. Opće je poznato da Gimnazija Mostar objedinjuje dva nastavna plana i programa: hrvatski i bosanski. Iako je često nazivana „rijetkim društvenim eksperimentom“ naša škola uspijeva zadržati položaj najuglednije škole u Mostaru i zadržava dostojanstvo koje je

stekla na samom početku. Naravno, zbog položaja u kojem se nalazi i delikatnih okolnosti, naša škola ima nultu toleranciju prema bilo kojem obliku nasilja među učenicima. U školi postoji pravilnik koji jasno nalaže da se nasilje ne toleriše među njenim učenicima, unutar ili van kruga škole. Uz stalnu pažnju profesora i uposlenika, atmosfera u školi je uvijek na nivou i bilo kakve vrste incidenata i ispada su dovedene na minimum. Međutim, koliko god se menadžment škole borio protiv nasilja među učenicima, uvijek postoje slučajevi koji se ne prijavljuju. Većinom su to slučajevi verbalnog nasilja kada se učenik/ca osjeća izolovanim od društva ili smatra da je nepoželjan. Fizičko nasilje nije tako česta pojava i obično se ne može sakriti.

IME I PREZIME Ajla Sarajlić ŠKOLA KŠC - Srednja medicinska škola Sarajevo NASLOV Nasilje

O nasilju govorimo kada neko nekoga namjerno povrijedi i učini da se osjeća loše. Znači, nasilje podrazumijeva povrjeđivanje nečijeg tijela ili osjećanja. Nasilje može da se desi svakome, i djeci i odraslima. Ako se neko oblik nasilja ponavlja veoma često istoj osobi, onda kažemo da je to zlostavljanje. Kada je riječ o nasilju nad djecom, ono može da bude nasilje koje čine odrasli ili druga djeca. Kada djeca nad drugom djecom vrše nasilje,tada to nazivamo vršnjačko nasilje.9 O nasilju se radi samo ako su uključena tri osnovna elementa:

1. NEGATIVNI POSTUPCI - Negativni postupak je namjerno nanošenje ozlijeda drugij osobi. Mogu biti fizički i verbalni. Fizičko nasilje je kada netko udara, gura ili sputava drugu osobu tjelesnim dodirom, dok verbalno nasilje uključuje izrugivanje, zadirkivanje, ali i prijetnju.

2. OPETOVANO I TRAJNO - Da bi se neki negativan postupak smatrao nasiljem mora se ponavljati i biti trajan.

3. ASIMETRiČAN ODNOS SNAGA - Termin nasilništvo se koristi samo ako između učenika postoji nesrazmjer snaga. Nesrazmjer snaga javlja se kada je žrtva fizički slabija od nasilnika ili ako žrtva sebe doživljava kao emotivno ili fizički slabijom stranom. Nesrazmjer snaga može se javiti i onda kada je žrtva izložena neizravnom nasiiju, odnosno u slučaju izolacije iz društva, širenju glasina i sl. 10

9 Užički centar za prava deteta, Nasilje u školi, 2009. (str. 4)

10 http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/825/

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/825/


40

"Većina učenika u razredu ili školi ne čine stalno nasilje niti su žrtve nasilja. Mnogi su često u situacijama da promatraju svoje kolege kako se tuku, svađaju ili vrijeđaju. Učestala zabluda u učenicima promatračima je da su oni neutralni, međutim, oni su skloniji stati na stranu nasilnika i pomoći mu nego da pokušaju pomoći žrtvi, a katkad postanu i aktivni sudionici nasilja."11

"Zašto se dijete počinje nasilno ponašati? Ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje. Međutim, postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprečavati pojavu nasilja."12

"Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila. Često su skloni ljutnji i „Iako eksplodiraju“. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji). Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih."13

"Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva:

boje se ići u školu i iz nje; mijenjaju uobičajeni put do škole; mole roditelje da ih voze u školu; odbijaju ići u školu; "bolesni" su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu; pogoršava im se školski uspjeh; dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama; ..."14

Kako spriječiti da dijete postane nasilnik? Potrebno je pružiti djeci ljubav, biti model prihvatljivog ponašanja svojoj djeci, biti prisutan u djetetovom životu, ne tući djecu i biti doljedan u pravilima i disciplini.

Također veoma su bitne i mjere prevencije nasilja u školama te akcioni planovi za suzbijanje nasilja među vršnjacima. Različitim sekcijama, grozdovima, radionicama, ali i razgovorima na odjeljenskim zajednicama moguće je utjecati na smanjanje broja nasilja među vršnjacima. U našoj školi redovito razgovaramo o nasilju i prevenciji nasilja te na taj način kao zajednica postižemo savršene rezultate. Formiramo zdravo društvo koje daje priliku svakom pojedincu da se razvije u zdravu, svestranu, psihički stabilnu osobu.

"Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole! Ravnatelj, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te, ako je potrebno, surađivati s policijom i centrom za socijalnu skrb. Važno je da se škola pobrine za postojanje "sigurnog" mjesta na koje se mogu skloniti oni koji se osjećaju žrtvama, d-a vlastitim primjerom (tj. ponašanjem zaposlenika škole) daju model nenasilnog i pozitivnog ponašanja, kao i poštovanja učenika te da adekvatno nadgleda mjesta za koja učenici kažu da su potencijalna mjesta napada i zastrašivanja."15

"Škola može prevenirati nasilje unutar škole tako što će ostvariti dobru komunikaciju nastavnika, stručnih suradnika, roditelja i učenika; Izbjegavati stereotipe vezane uz spolove poput: "Dječaci trebaju biti snažniji i čvrsti"; izbjegavati poticanje natjecateljskog ponašanja među djecom; organizirati radionice socijalnih vještina, samopouzdanja, kvalitetne komunikacije, rješavanja konflikta i problema; osmisliti razredna pravila i kodekse; pohvaliti pozitivno, suosjećajno, prijateljsko ponašanje i davanje potpore; svakog dana učiti djecu neagresivnom ponašanju te promicati vrijednosti spolne, vjerske i nacionalne tolerancije; pokazivati vlastitim primjerom poštovanje i pružanje potpore; osmisliti grupe i aktivnosti kojima bi se manje popularni i povučeniji učenici izvukli iz socijalne izolacije i sl."16

11

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/825/1/ 12

http://recipeci.com/nasilje-medu-djecom/11391/ 13

http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/nasilje-medu-djecom/kako-prepoznati-nasilnika/ 14

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/ 15

http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/nasilje-medu-djecom/skola-u-prevenciji-nasilja/ 16

http://www.savjetovaliste.hr/OnlineSavjetovaliste/Savjeovaliste%20-%20Knjizice/Nasilje%20medu%20mladima_web.pdf

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/825/1/

http://recipeci.com/nasilje-medu-djecom/11391/

http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/nasilje-medu-djecom/kako-prepoznati-nasilnika/

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/

http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/nasilje-medu-djecom/skola-u-prevenciji-nasilja/



41


"U slučaju prijave nasilja ili dojave o nasilju među djecom imenovana stručna osoba za koordiniranje aktivnosti vezanih uz problematiku nasilja u odgojno-obrazovnoj ustanovi ili osoba koja je u slučaju njezine odsutnosti zamjenjuje, dužna je odmah poduzeti sve mjere da se zaustavi i prekine aktualno nasilno postupanje prema djetetu."17

IME I PREZIME Zorana Kljajčin i Jovana Tatić ŠKOLA SŠC "Petar Kočić" Srbac NASLOV O vršnjačkom nasilju u našoj školi i lokalnoj zajednici

Opština Srbac leži na ušću Vrbasa u Savu. To je malo mjesto sa oko 19 hiljada stanovnika. U našoj lokalnoj zajednici nije zabilježen porast vršnjačkog nasilja. Ustvari, ono i nije toliko izraženo. Težih slučajeva vršnjačkog nasilja nema. Prema podacima pedagoško-psihološke službe naše srednje škole, JU CSS "Petar Kočić" vršnjačko nasilje je zaista jako malo zastupljeno. Uglavnom se zabilježi jedan slučaj fizičkog nasilja u polugodištu. Kod takvih slučajeva,

nakon što pedagoško-psihološka služba obavi svoj posao, maloljetnike šalje u Centar za socijalni rad jer nasilnici dolaze iz razorenih porodica, porodica u kojima je prisutno nasilje. Dakle, osnova nasilnog ponašanja učenika jeste nasilje u porodici. Za razliku od fizičkog, verbalno nasilje je nešto više prisutno među našim učenicima. Verbalno nasilje ostaje samo na tome, ne prerasta u neki teži oblik nasilja. Problem se rješava odmah, bez odlaganja. Razgovor se vodi i sa nasilnicima i sa žrtvama. Vrlo često se problem riješi i na času odjeljenske zajednice sa razrednim starješinom. U Osnovnoj školi "Jovan Jovanović Zmaj" situacija sa vršnjačkim nasiljem nije zabrinjavajuća. Fizičkog nasilja ima neznatno više nego u srednjoj školi, a uzrok takvog ponašanja je isti. Problem se rješava odmah, tako da nema učenika koji su stalni akteri nasilja. Što se tiče seksualnog nasilja među vršnjacima, ono je prisutnije u osnovnoj školi, posebno među učenicima osmih razreda. Do ovih podataka smo došli u razgovoru sa školskim psihologom. U Centru za socijalni rad kažu da drastičnijih slučajeva nije bilo u posljednjih nekoliko godina. Iste podatke smo dobili iz policije. Na osnovu ovih podataka možemo zaključiti da je stopa vršnjačkog nasilja u našoj lokalnoj zajednici i školi na niskom nivou u odnosu na druge lokalne zajednice u BiH. Razlog tome je brzo reagovanje, kao i preventivne aktivnosti.

17





42

IME I PREZIME Zejna Šarić ŠKOLA Behram-begova medresa Tuzla NASLOV Moje poimanje vršnjačkog nasilja

Na samom početku želim da definišem sam pojam vršnjačkog nasilja. Nasilje predstavlja svaki oblik ponašanja koji ima za cilj namjerno povređivanje i nanošenje bola bilo da je u pitanju fizička ili psihička bol. Samim time i vršnjačko nasilje ima za cilj namjerno nanošenje bola ili povređivanje s tim da vršnjačko nasilje kao pojavu vezujemo prvenstveno za djecu i omladinu.

Kada govorimo o vršnjačkom nasilju neophodno je spomenuti da je ono jedan od najozbiljnijih problema današnjeg društva, te da na rješavanju ovog problema učešće trebaju zauzeti na prvom mjestu porodice i odgojno-obrazovne institucije a potom i lokalne zajednice. Prethodno spomenuti faktori koji trebaju zauzeti učešće u rješavanju ovog problema svoj posao ne obavljaju dobro i to je upravo ono što je uzrok velike stope vršnjačkog nasilja.

Međutim, to ni u kom slučaju ne znači da se oni nikako ne bave rješavanjem ovog problema. Bave se, ali to nije dovoljno dobro u onoj mjeri u kojoj bi trebalo biti. Stoga smatram da bi se i porodica i odgojno-obrazovne institucije morale više uključiti u rješavanje ovog problema i na taj način doprinijeti smanjenju stope vršnjačkog nasilja. Za mene kao mladu osobu, adolescenta, vršnjačko nasilje predstavlja izuzetno negativnu pojavu u društvu, koja ne samo da šteti žrtvama nasilja ili samo nasilnicima nego se te štete osjete u cjelokupnoj zajednici. Iako je vršnjačko nasilje česta pojava u društvu, unatoč tome ja sam se rijetko susretala sa tom pojavom. Međutim, na osnovu svih onih podataka sa kojim sam se upoznala tokom istraživanja za različite debatne aktivnosti ali i prilikom razgovora sa svojim školskim kolegama došla sam do zaključka da vršnjačko nasilje postoji i u mome užem okruženju. Na početku sam navela da pored porodice i odgojno-obrazovnih institucija učešće u rješavanju ovog problema treba uzeti i lokalna zajednica. Konkretno moja lokalna zajednica, Kladanj i kroz različita kulturna društva koja upravo okupljaju u najvećem broju djecu i mlade, radi na suzbijanju vršnjačkog nasilja.

Zahvaljujući školi, porodici ali i samoj lokalnoj zajednici na području moga grada u proteklih nekoliko godina zabilježeno je svega nekoliko slučajeva vršnjačkog nasilja. Ja kao mlada osoba koja je upoznata i koja se i dalje upoznaje sa štetnostima vršnjačkog nasilja u svojoj školi, lokalnoj zajednici također učestvujem u prevenciji vršnjačkog nasilja.

43


IME I PREZIME Admir Omerhodžić, Samna Durmo, Amina Ramić ŠKOLA Srednjoškolski centar "Nedžad Ibrišimović" Ilijaš NASLOV Vršnjačko nasilje i prevencija vršnjačkog nasilja u našoj školi

Svaki čovjek u djetinjstvu iskusi neki vid nasilja; bilo da je u ulozi nasilnika, žrtve, ili je jednostavno svjedok nasilja nad nekim drugim.

Kroz sljedeći izvještaj, pokušat ću obrazložiti stanje po pitanju problema vršnjačkog nasilja u našoj školi, i samoj lokalnoj zajednici.

Naime, odlučili smo se za kratki intervju s pedagogom-psihologom naše škole, Žanom Živkov, kako bi mogli ponuditi tačne podatke vezane za stanje po pitanju problema vršnjačkog nasilja u našoj školi. Također, pitali smo i učenike, te vam donosimo i njihova mišljenja po pitanju samog problema.

Kroz razgovor sa pedagogicom saznali smo da je u našoj školi kroz školsku 2014./15. godinu zabilježeno 11 slučajeva vršnjačkog nasilja, te da su najčešći oblici vršnjačkog nasilja, psihičko i fizičko nasilje. Svi slučajevi su uspješno riješeni, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, policijom i zdravstvenim ustanovama. Počinioci su učenici uzrasta od I do IV razreda, odnosno starosne dobi od 14 do 18 godina. Službene zabilješke i evidencija zaštićenih podataka o vršnjačkom nasilju, ponudili su nam jasniju sliku o spolu počinioca vršnjačkog nasilja. U izvještaju je navedeno da je broj ženskih počinioca 2, na polju psihičkog i socijalnog nasilja. Broj muških počinioca je znatno veći, 16 počinioca na polju fizičkog i psihičkog nasilja. Također, u izvještaju se navodi da su neki od učenika bili evidentirani više puta kao počinioci nasilja, što potvrđuje činjenicu da ukoliko se ne radi na prevenciji vršnjačkog nasilja, dolazi do pojave recidivizma.

Također smo proveli anketu među učenicima,te vam donosimo rezultate iste. Na pitanje da li je vršnjačko nasilje prisutno u našoj školi 66,50% ispitanika odgovorilo je potvrdno, dok se ostalih 25,5% izjasnilo suprotno. Pitali smo učenike i koji je to najzastupljeniji oblik nasilja u našoj školi, 50,6% ispitanika navelo je da je psihičko nasilje najzastupljenije, 44% fizičko nasilje, 7,7% učenika izjasnilo se da u našoj školi nema nasilja, 4,4% ispitanika navelo je seksualno nasilje kao najzastupljeniji oblik, 3,3% učenika-ispitanika navodi cyber bullying, dok samo 1% ispitanika smatra socijalno nasilje najzastupljenijim oblikom nasilja u našoj školi. Pitali smo učenike da li su ikada bili očevici vršnjačkog nasilja, 77,08% učenika se izjasnilo kao očevici nekog oblika vršnjačkog nasilja, dok je 16,92% reklo kako nikada nisu bili očevicem jednog događaja nasilja.


44

Želimo istaknuti da naša škola nastoji promovisati modele nenasilne komunikacije, međusobne tolerancije i uvažavanja putem decidnog provođenja Pravilnika o postupanju škole u situacijama nasilja, motiviranjem učenika da se uključuju u sekcije, klubove i udruženja, planiranjem i realizacijom vaspitnog rada na časovima odjeljenskih zajednica, održavanjem radionica edukativnog karaktera. Sve ovo je sadržano u Akcionom planu prevencije maloljetničke delinkvencije koji je sastavni dio Godišnjeg programa rada škole.

Nama, kao članovima Debatnog kluba naše škole cilj je skrenuti pažnju na problem vršnjačkog nasilja, dati do znanja našim vršnjacima da nasilje nije rješenje njihovih problema, te poboljšati način komunikacije, i dignuti nivo tolerancije među njima. U narednom periodu,u saradnji s našim trenerom planiramo predstaviti portfolij koji govori o vršnjačkom nasilju, i samoj prevenciji od istog. Cilj nam je uključiti što više učenika u radionicu koja bi bila edukativnog karaktera i za profesore i za učenike. Nadamo se da ćemo u narednoj školskoj godini biti još uspješniji, te smanjiti broj slučajeva vršnjačkog nasilja u našoj školi.

IME I PREZIME Selma Nukić ŠKOLA Gimnazija "Dr. Mustafa Kamarić" Gračanica NASLOV Vršnjačko nasilje u Gračanici

Gimnazija „Dr. Mustata Kamarić" Gračanica i Mješovita srednja škola Gračanica su doslovno dvije škole pod jednim krovom. Ulaz je zajednički, a zatim „raskršće"- kamo skrenuti, Gimnazija ili Mješovita? Također, ove dvije škole imaju zajedničku salu za Tjelesni i zdravstveni odgoj, gdje se nedavno, nažalost, desio fizički obračun između učenika Gimnazije i dva učenika Mješovite, koji je kao što to obično i biva, uslijedio nakon verbalnog obračuna. Na svu sreću, ako se to može nazvati srećom, takva dešavanja zaista su rijetka. Ono što

je znatno učestalije je verbalno nasilje na pomenutom "raskršću". Psovke, vrijeđanja i izrugivanja dio su "svakodnevnice", što je svakako zabrinjavajuće. Međutim, ono čime se možemo pohvaliti je da radimo na rješenju tog problema. Gračanica je uvijek bila „od posla čaršija“, tako kažu, pa su učenici škola u Gračanici i vršnjačko nasilje shvatili kao jedan ozbiljan problem, a prevenciju nasilja kao "posao" na kome rade. JU "Druga osnovna škola" Gračanica od ove školske godine ima sekciju pod nazivom "Prevencija vršnjačkog nasilja" u koju se uključuju učenici VII, VIII i IX razreda. Spremili su projekte koje su i prezentovali 19. novembra, za Dan prevencije nasilja nad djecom i 20. novembra za Međunarodni dan dječjih prava. Također, važnu ulogu u prevenciji vršnjačkog nasilja ima udruženje ANEA - mladi Gračanice, u kome djeluju volonteri srednjoškolci. ANEA svake godine organizuje više predavanja i radionica na teme: zdravlje mladih, alkohol i droga, spolno prenosive bolesti, ravnopravnost između spolova, nenasilna komunikacija i nasilje (porodično, rodno zasnovano, vršnjačko). Djeluje po principu da prvo učenici volonteri bivaju obučeni o zadanoj temi, kreiraju radionice i panoe i tako postaju vršnjački edukatori, a zatim se u suradnji sa školom organizuje prezentacija svega pripremljenog, na kojoj vršnjački edukatori stečeno znanje prenose vršnjacima. Naravno, u prevenciji vršnjačkog nasilja značajnu ulogu ima i debatni klub

45


"Demosten", koji u školi organizuje debate na temu vršnjačkog nasilja a ostali učenici, kao i profesori, prisustvuju tim debatama. U novembru 2014. godine bila je organizovana jedna takva debata sa učenicima iz Italije koji su došli u Gimnaziju. Debatu je propratio i lokalni Radio Gračanica. Sa nastavljanjem već navedenih aktivnosti, i pokretanjem novih, vršnjačko nasilje u Gračanici jednog će dana biti samo misaona imenica.

IME I PREZIME Amra Mahmutović ŠKOLA Behram-begova medresa Tuzla NASLOV Moje poimanje vršnjačkog nasilja

U debatnom programu sam tri godine i ponosna sam na svo znanje koje sam stekla o ovoj temi kroz mnogobrojne debate, seminare, razgovore, intervjue, pročitane članke itd. Posjetila sam mnogo institucija koje se bave ovom problematikom npr. Disciplinski centar za maloljetnike Tuzla, CROPS, MUP TK itd., i direktno se upoznala s njihovim radom i njihovim viđenjem ovog problema. U mojoj lokalnoj zajednici postoji niz institucija koje se bave prevencijom i sprečavanjem vršnjačkog nasilja, a posebno bih istakla moju školu, Behram-begovu medresu u

Tuzli, koja svake godine implementira trodnevne radionice pod nazivom AVP (Anti-violence project) koje govore o alternativama nasilju. Ovo sve mi je jako bitno zato što sam i sama bila žrtva vršnjačkog nasilja nekoliko puta, i to psihičkog i blagog fizičkog. Sve nabrojane aktivnosti su mi pomogle, kao prvo da prepoznam to nasilje, a i da naučim način na koji treba da reagujem na njega. Čitala sam kakve sve posljedice može imati vršnjačko nasilje ako se, blagovremeno, ne reaguje na njega. Mislim da je najveći problem u ovoj priči oko vršnjačkog nasilja taj što maloljetnici ne znaju pravovremeno prepoznati oblike nasilja te i kad ih postanu svjesni, ne reaguju i ne traže pomoć već se zatvaraju u sebe i ne žele da potraže ili prihvate pomoć stručnih lica. Smatram da srednjoškolci imaju najveću odgovornost po pitanju rješavanja ovog problema, odmah iza roditelja. Mladi ljudi mogu svojim aktivnostima uveliko doprinijeti smanjenju vršnjačkog nasilja jer mogu biti pozitivni primjer u svojim zajednicama i školama te mogu izvršiti najbolju edukaciju svojih vršnjaka. Jedan od takvih primjera gdje mladi mogu pozitivno djelovati u svojoj zajednici su njihovo učestovanje u debatnim programima i debatama posvećenim vršnjačkom nasilju. Tu mogu direktno svojim kreativnim idejama doprinijeti nalaženju rješenja, a kroz sve to će steći neprocjenjivo vrijedno iskustvo te će naučiti koji su uzroci i posljedice ovog problema. Ako imate mlade ljude koji su edukovani o ovoj temi, koji su podstaknuti da kreiraju planove i rješenja za ovaj problem te mlade koji su svjesni ozbiljnosti ovog problema za bh. društvo; onda možemo vjerovati u bolje sutra. Bez mladih ljudi koji će biti inicijatori promjena u našoj državi suludo je očekivati značajne napredak u ovoj oblasti. Ja, kao mlada osoba, pokušavam da vlastitim primjerom nekoga podstaknem na djelovanje i pomognem svojoj zajednici, vodeći se da izrekom: misli globalno, ali djeluj lokalno!


46

IME I PREZIME Anđela Dimitrić ŠKOLA KŠC "Sveti Josip" - Srednja medicinska škola Sarajevo NASLOV Moje poimanje vršnjačkog nasilja

Iznimna mi je čast biti članom Katoličkog Školskog Centra. Smatram da smo od samog početka školovanja jedna velika obitelj, da smo uvijek tu jedni za druge, u dobrim životnim trenucima, ali i u onim manje lijepim. Sretna sam što uvijek imam povjerenje i potrebnu edukaciju o svim životnim temama koje su danas veoma značajne. Jedna od neizbježnih tema je svakako i vršnjačko nasilje, kako ga prevenirati, kako adekvatno djelovati da se udio vršnjačkog nasilja smanji u društvu, te kako svoje znanje prenijeti i drugima. To smo uspješno ostvarivali na satima

razredne zajednice, gdje smo u okviru našeg školskog projekta "Grozd", pored svih tema koje se direktno tiču mladih ljudi, govorili svakako i o problemu zastupljenosti vršnjačkoga nasilja u našoj sredini. Održavali smo razne radionice kroz koje smo se educirati o realnom stanju u Bosni i Hercegovini.

Smatram da je veoma bitno za mlade generacije uvidjeti situaciju onakvu kakva zaista jeste, te naučiti kako na najbolji način aktivno djelovati po tom pitanju. Sretna sam i zahvalna svim zaposlenicima što nam ulijevaju povjerenje, potrebnu podršku i stvaraju nam jasnu predodžbu zastupljenosti vršnjačkog nasilja. Veoma je bitno da svi mladi ljudi, svi novi naraštaji koji će jednoga dana biti aktivni članovi društva, uzorni i aktivni građani, imaju razvijenu svijest o problematici vršnjačkog nasilja i prestupništva u svojoj lokalnoj zajednici. Kao što je Makarenko naglasio: "Pojedinac utječe na kolektiv i obratno", važno je da mladi ljudi znaju kako djelovati u slučaju nasilja u svojoj lokalnoj zajednici, te kako će time pozitivno utjecati na druge u svojoj blizini. Smatram da je bitno da pojedinac pruža adekvatan pristup svojoj sredini, da bi i ta sredina prema njemu bila tolerantna, da bi mu pružala ugodno utočište i podršku.

U Srednjoj medicinskoj školi do sada nisam bila svjedok bilo kakvog oblika nasilja. Smatram da glavnu zaslugu za ovu pojavu ima činjenica da su nam profesori, pedagozi i psiholozi od samoga početka držali predavanja, provodili različite aktivnosti i radionice educirajući nas o štetnosti čina nasilja, o negativnim posljedicama po žrtvu, po nasilnika i po čitavu zajednicu koju oni čine, te o samim oblicima i uzrocima nasilja, o stanju nasilnika i žrtve, o njihovom odnosu i o načinima na koje nasilje možemo prevenirati.

Svakako je značajna i suradnja roditelja sa nadležnim osobama našega Centra. Roditelji surađuju sa njima, podržavajući njihov rad, doprinoseći tako još većem učinku prevencije vršnjačkog nasilja među školarcima, te navodeći svoje prijedloge na sastancima Vijeća roditelja, gdje se posebno u obzir uzima vršnjačko nasilje iz perspektive roditelja, koje je također veoma značajno za napredak na polju prevencije vršnjačkog nasilja. Moji vršnjaci također veoma rado i uspješno surađuju sa školom,

47


dajući prijedloge na satima odjeljenske zajednice i vijeća učenika. Drago mi je što se naše mišljenje uzima u obzir, te se čak štoviše stavlja u prvi plan, pri čemu se ističu naši interesi, želje, problemi i sposobnosti.

Naposljetku bih samo dodala, da ako želimo zdravu sredinu u kojoj kao individue djelujemo, moramo i sami toj sredini pružiti adekvatan pristup, educirati se o aktuelnim zbivanjima i problemima u njoj, te nastojati takve probleme prevazići. Mislim da sve akcije koje su do sada provedene, i koje se još uvijek provode u našem Centru, stvaraju nam put ka bistrijoj budućnosti, gdje se aktivno borimo protiv nasilja u našoj blizini, gdje cijenimo jedni druge i gdje se jedni prema drugima odnosimo u duhu bratstva.

IME I PREZIME Selma Salkanović ŠKOLA Elektrotehnička škola Tuzla NASLOV Vršnjačko nasilje na području TK

Vršnjačko nasilje je fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci od njihovih vršnjaka, koje se počinjava s ciljem povređivanja i odražava neravnopravan odnos snaga koji je svojstven na dvjema ravnima: jači protiv slabijih ili skupina protiv pojedinca. Manifestuje se putem prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, zadirkivanja, uništavanja stvari i sl.18 Vršnjačko nasilje na području TK je česta pojava kako u osnovnim tako i u srednjim školama. Nasilničko ponašanje djece, poznato i kao buling (bullying, eng.

termin), razlikuje se od kratkotrajnih incidenata i dječjih svađa. Ovo nasilje odnosi se na različite vrste ponašanja koje najčešće klasificiramo kao: verbalno, socijalno, psihičko, fizičko/tjelesno, moralno, seksualno nasilje. 19

Posljedice vršnjačkog nasilja u SŠ kod žrtava psihičkog nasilja su: apatija; agresivnost; iritativnost; usamljenost; rijetko plaču; u komunikaciji ne gledaju sugovornika u oči; prisutan je negativan ili prazan afekt prema svima u njihovom okruženju. 20

Djeca koja su izložena vršnjačkom nasilju često su fizički povrijeđena i plašljiva. Gube samopouzdanje i često su depresivna. Osjećaju se nesigurno i veoma su plašljiva.

Neki od glavnih uzroka vršnjačkog nasilja su: emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju djeteta bez topline i empatije; Popustljivi roditelji ne postavljaju granice ili fizički kažnjavaju svoju djecu; Društveno-ekonomski uslovi porodice (ovisno o visini prihoda zatim nivoa obrazovanosti roditelja kao i standard stanovanja). Jedan od značajnih uzroka je nasilje koje se prikazuje putem medija (filmovi, crtani filmovi, ali i sadržaj kojima djeca pristupaju na internetu).21

Još jedan od zabrinjavajućih problema su učenici koji posmatraju nasilje, skloniji su stati na stranu nasilnika i pomoći mu svojom šutnjom ili uzvicima odobravanja što ohrabruje nasilnika a žrtvu dovodi u bezizlaznu situaciju. Zakonski propisi koji se odnose na problem su: Konvencija o pravima djece, Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u BiH, Krivični zakon FBiH, Zakon o javnom redu i miru TK i Protokol o prevenciji i postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja.

18

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, „Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini“, 2013., (str. 21) 19

http://www.etrafika.net/izdvojeno/23606/cutanje-produzava-agoniju-psihicko-nasilje-najcesci-oblik-nasilja-medu-djecom/ 20

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, „Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini“, 2013., (str. 29) 21

http://www.bhbebe.com/portal/dijete/nasi-skolarci/55-nasilje-medju-vrsnjacima

http://www.etrafika.net/izdvojeno/23606/cutanje-produzava-agoniju-psihicko-nasilje-najcesci-oblik-nasilja-medu-djecom/




48

ISTRAŽIVANJE STAVOVA SE OGLEDA U SLJEDEĆEM:

U razgovoru sa predstavnikom MUP-a TK Rankom Josićem smo saznali da se u slučaju da psihološko nasilje pređe u veći oblik nasilja, tada se postupa prema Zakonu o narušavanju javnog reda i mira TK počinioci se kažnjavaju kaznom od 100 do 500 KM. U slučaju da se počinitelj ponovo vrati u činjenje kaznenih djela propisanih ovim zakonom, proglašavaju krivim i terete za nasilno ponašanje. Istakao je kada govorimo o zakonu za Vršnjačko nasilje, on ne postoji niti na jednom nivou vlasti. Jedan od najvećih mana u radu Ministarstva unutrašnjih poslova je to sto u zakonodavstvu Tuzlanskog kantona ne postoji kategorija vršnjačko nasilje, već se taj oblik nasilja kategorizira prema vrsti ozljeda nanešenih žrtvi.

Direktor Disciplinskog centra za maloljetnike Tuzlanskog kantona Husić Denis, kazao nam je da se najčešći vid vršnjačkog nasilja upravo ogleda u psihičkom nasilju/zlostavljanju jer ga je najteže dokazati, a sama žrtva je izložena raznim prijetnjama počinioca. U izricanju odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar prednjači Općinski sud Tuzla sa 16 izrečenih mjera, zatim slijedi Općinski sud Gračanica 2 mjere, Općinski sud Kalesija 1 mjera, Općinski sud Gračanica 1 mjera i Općinski sud Živinice 1 mjera.

Pedagogica naše škole, Mirela Zahirović kazala je da ovaj problem u našoj školi postoji ali da je znatno smanjen uvođenjem video nadzora, pojačanjem kontrole dežurnih profesora te rigoroznijim mjerama prema počiniocima nasilja.

Prema informacijama koje smo dobili o neuropsihijatra UKC Tuzla - doktora Zihneta Selimbašića, kada je u pitanju vršnjačko nasilje, najčešće su počinioci pripadnici jačeg spola, dok je to prisutno i kod djevojaka ali dosta manje. Prema njegovim riječima ovo je ozbiljan problem na našem kantonu. Jedan od uzroka vršnjačkog nasija, kako kaže Selimbašić je taj što je upravo počinio bio nekada (ili je i dalje) žrtva nasilja. Upravo zbog toga je ovaj problem veoma ozbiljan. Teško da bi se moglo reći kako postoji i jedno jedino dijete koje nije bilo izloženo nekoj vrsti vršnjačkog nasilja, smatra Omir Tufo iz Centra za promociju civilnog društva te ističe kako je činjenica da naše društvo ne posvećuje dovoljno pažnje jednom velikom problemu koji se zove vršnjačko nasilje i koje sigurno ostavlja trajne posljedice za generacije koje tek trebaju preuzeti svoju ulogu u društvu. Sigurno je da bilo koja vrsta nasilja dijete jako frustrira i ostavlja posljedice smatra Tufo, te napominje kako je ogroman broj nezaposlenih roditelja kojima je prioritet da svojoj obitelji osiguraju egzistenciju pa samim time ne mogu se baviti svojom djecom, njihovim odgojem i kontrolom, zbog čega su ta djeca frustrirana pa svoje frustracije, među ostalim, ispoljavaju i prema svojim vršnjacima.22

Anketirali smo 230 učenika: medicinske, ekonomsko-trgovinske, mašinske i saobraćajne škole u Tuzli, mješovite škole u Živinicama i Srebreniku. Detaljna analiza se nalazi na 22

http://radiosarajevo.ba/novost/170450/u-bih-skoro-da-ne-postoji-dijete-koje-nije-bilo-izlozeno-vrsnjackom-nasilju



49


panou i dokumentaciji ali je simptomatično da 65% ispitanika poznaje neku žrtvu nasilja, a 70% smatra da je najznačajniji uzrok želja za dokazivanjem u društvu.

10. mart 2015. učenici su držali radionicu na temu "Vršnjačko nasilje i maloljetnička delinkvencija" na kojoj su prisustvovali pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova TK. Nakon radionice koje smo držali u saradnji sa predstavnicima MUP-a, ponovo smo organizovali svije radionice. Ovog puta, posebni gosti bili su predstavnici Disciplinskog centra za maloljetnike Tuzlanskog kantona. Iz ovih radionica učenici su saznali dosta toga o nasilju, krivičnim prijavama, zakonskim procedurama te postupcima nakon što se nasilje prijavi.

Vršnjačko nasilje kao i maloljetnička delinkvencija su problemi koji su zastupljeni u cijeloj državi, te se kao takvim prema njima treba obratiti pažnja. Učenici Elektrotehničke škole ističu da se nadaju da će i druge škole organizovati edukativne radionice na ovu temu, kako bi dotakli učenike da se ne upuštaju u taj problem i na taj način dobili bolje i zdravije društvo.

IME I PREZIME Amila Bričić ŠKOLA MSŠ Srebrenik NASLOV Vršnjačko nasilje u lokalnoj zajednici

Plenarna sesija, okrugli sto! Vršnjačko nasilje u lokalnoj zajednici. lako se već godinama raspravlja o ovome problemu, u malim sredinama poput Srebrenika još uvijek niko ne obraća pažnju na to. Još uvijek vlada mišljenje: „Ne miješaj se, ti ćeš 'fasovati'." Svaka dva, tri dana čujem priče potukli su se, vukle su jedna drugu za kosu ispred škole, ali niko ne obraća pažnju, o tome se priča 15 minuta i već je zaboravljeno. Ono što je najgore, jeste da se ovo ne dešava na pustim mjestima gdje nema posmatrača ili nekoga ko bi reagovao. Naprotiv, ovo se dešava na javnim mjestima, gdje nemamo samo posmatrače nego i navijače. Prije nekoliko dana se se dogodila tuča na pola šetališta, i dok sam

prolazila, jedan od saučessnika je krvario, oko njih dvojice se obrazovao krug navijača, a ono što mi se ucrtalo u pamćenje jeste djevojka koja sjedi mirno na klupi, jede sladoled i priča sa drugaricom kao d a pola metra ispred nje ne krvari momak i kao da njih 30ak ne viče: „Udari ga!“. Drug ih je pokušao razdvojiti i utom trenutku sam pokušala shvatiti zašto se uopšte desila tuča. Jedan od saučesnika koji je ležao na momku koji krvari je uporno vikao: „Šta si prič'o?!“ Dok je drugi govorio: „Nisam ništa ja prič'o!" i tako u krug. Na kraju se ispostavilo da je napadnut pogrešan momak, komunikacija, ili bolje rečeno nedostatak iste je uzrokovao fizičke ozljede. I da, sa sigurnošću tvrdim da vršnjačko nasilje nije problem, problem je nedostatak komunikacije koji uzrokuje isto.


50

IME I PREZIME Lejla Mujanović ŠKOLA MSŠ Srebrenik NASLOV Vršnjačko nasilje

Vršnjačko nasilje je tema stalne rasprave u školama, nevladinim organizacijama i uopšte u lokalnim zajednicama. U maloj sredini poput Srebrenika, međuvršnjačko nasilje je česta pojava. Najčešći oblik nasilja je verbalno, mada nije rijetka pojava i fizičkog nasilja, posebno u manjim zajednicama poput Srebrenika. Također, vrlo česta pojava su i predrasude zbog kojih najčešće i dolazi do nasilja, kako verbalnog, tako i fizičkog. U većini slučajeva, barem u Srebreniku, predrasude su uglavnom prema pripadnicima romske nacionalnosti nad kojima se

vrlo često vrši nasilje, pa te osobe kasnije i same postaju prestupnici i delikventi. Način na koji bismo mogli prevenirati vršnjačko nasilje su uglavnom radionice kreativnog tipa u koje bi bili uključeni svi. Od nižih uzrasta to jeste osnovne škole, do najstarijih razreda srednje škole. Vršnjačko nasilje nije samo problem samih vršnjaka, nego i njihovih roditelja i profesora. Ćutati o nasilju čini vas saučesnicima istog. Nije rijedak slučaj da se nasilje zanemaruje od strane profesora pa čak i roditelja. U Srebreniku, uglavnom se svi problemi rješavaju među vršnjacima izbjegavajući uključiti roditelje i profesore u problem. Najčešće to počne sa verbalnim nasiljem, pogrdnim nadimcima i sl., a završava tučom, vrlo često na školskom posjedu.

Profesori i roditelji nemaju pojma da se nasilje desilo u njihovoj blizini, i da su njihova djeca nasilnici. Vršnjačko nasilje je problem svjetskih razmjera i ne treba ga zanemarivati, svim silama se truditi prevenirati ga a ne liječiti posljedice istog. Posljedice vršnjačkog nasilja mogu biti užasne po jedno društvo, pogotovo manju lokalnu zajednicu. Najbezazleniji oblik nasilja može prerasti u nešto veće i kompleksnije, teže za riješiti u jednoj maloj lokalnoj sredini kao što je npr. Srebrenik.

IME I PREZIME Stefan Ličina ŠKOLA Gimnazija Banja Luka NASLOV Vršnjačko nasilje u našem društvu

Svijet se svakodnevno suočava sa velikim problemima, a jedan od najvećih u našem društvu, zasigurno je vršnjačko nasilje. Iako se ovaj problem smatra manje važnim, relevantni podaci pokazuju da je on veoma prisutan u našem društvu.

Kompleksnost ovog problema nam ne daje za pravo da ga posmatramo na trivijalan i jednostavan način. Uzroka je mnogo, ali je posljedica još više. Iako svi pokušavamo da pobjegnemo od ovog problema na neki način, moramo biti svjesni da se posljedice pojavljuju svakodnevno.

51


Glavno pitanje je ko i na kakav način može pomoći u rješavanju ovog problema.

Iako odgovor zvuči jednostavno, mi smo glavni faktor koji može uticati da se vršnjačko nasilje zaustavi. Taj proces nije brz i jednostavan, ali se upornim i predanim zalaganjem može smanjiti stopa vršnjačkog nasilja u našem društvu. Svakodnevno smo svjedoci novih slučajeva vršnjačkog nasilja, čitamo medijske članke u kojima se govori o vršnjačkom nasilju, a isti taj problem se trudimo izbjeći na svaki mogući način. Najnoviji slučaj vršnjačkog nasilja desio se upravo u Banja Luci. U jednom trenutku nestao je jedan mladi život, a ovaj drugi polako umire. Dvojica mladića zbog nerazriješenih problema, sukobila su se, a taj sukob je završio smrću jednog od mladića. Pretpostavljam da znate o kome je riječ - Aleksandar Rold.

I šta se onda dogodilo? Nekoliko dana smo bili bombardovani ovom užasnom viješću u svim sredstvima informisanja, a danas je pitanje koliko se ljudi sjeća ovog događaja. Razlog tome je to što se ljudi vode činjenicom da se to nije dogodilo u njihovoj kući i da je to daleko od njih.

I tako idemo u krug. Vršnjačko nasilje je oko nas, a mi se toga sjetimo samo kada se nešto dogodi u našoj okolini. Nekoliko dana se zgražavamo nad činjenicom da se tako nešto desilo upravo kod nas, a onda sve iz početka.

IME I PREZIME Vladana Đaković ŠKOLA Gimnazija Banja Luka NASLOV Moj grad kakvog ga pamtim i želim da bude

Kada me pitate gdje bih se ponovo rodila, živjela i mladost provela, ja bih vam sigurno rekla u Banjaluci. Za mene je to poseban grad, grad gdje su se susreli Istok i Zapad, grad u kojem se vide ostaci dva velika carstva Osmanskog i Austrougarskog. To je grad gdje se spajaju novo i staro, grad sa puno aleja, zelenila, parkova. U ovom gradu sam odrasla, ovdje pamtim najljepše trenutke djetinjstva. To djetinjstvo je bilo bezbrižno, kada smo se igrali na ulici, u parkovima, bez briga, kriminala i straha od otmice.

Igrajući se na ulicama, učili smo puno jedni od drugih, jedni sa drugima, pravili razne nestašluke, uživali u svom djetinjstvu. Kako smo odrastali, sve više smo bili izloženi nekim novim stvarima, koje su tek dolazile u naš grad. Tada su dječaci počeli ići na prve utakmice našeg fudbalskog kluba, djevojčice su počele da primjećuju međusobne razlike. Tada smo polako zaboravljali lijepe trenutke provedene na ulici u našim naseljima. Verbalno, fizičko nasilje među nama je bivalo sve izraženije. Sve se to promijenilo veoma brzo, razvijanjem tehnologije, popularizacijom interneta, novih nasilnih igara, svi smo postajali nestrpljiviji, imali smo lakši pristup novim stvarima koje smo pronalazili na internetu, ali ponovo to nije bilo toliko strašno, jer smo i dalje pored svega ostali prijatelji, jer poznato je da samo djeca mogu biti iskreni prijatelji. Na nas je to djetinjstvo uticalo, nismo podlegli iskušenjima koja su dolazila sa razvojem tehnologija u velikoj mjeri ostali smo oni stari prijatelji.


52

Danas kada je tehnologija mnogo razvijenija nego prije 10 godina, djeca odrastaju na drugačiji način. Ona provode više vremena za računarom ili ispred televizora, ali ponovo na ulicama srećem mnogo djece koja se druže, igraju, imaju "zdravo" djetinjstvo. Ali šta je drugačije? Oni više nisu sigurni, oni su izloženi stalnom strahu od otmice, kidnapovanja, mogu vidjeti tuče starijih i sl. A za to oni nisu krivi. Oni žele da budu veseli i bezbrižni u igri sa svojim prijateljima, pa da ta prijateljstva poslije postanu i prve ljubavi, doživotni prijatelji.

Mi ne treba da mijenjamo djecu, njihove svađe, prepirke, jer sve je to prirodno da svađaju i poslije da se mire. Mi treba da mijenjamo svijest odraslih, jer oni svojim primjerima utiču na djecu, a odrasli pokazuju sve više netrpeljivosti jedni prema drugima, zavisti, ljubomore. To je za mene glavni problem, koji ne treba da rješavamo u našem gradu, a samim tim riješićemo i vršnjačko nasilje u Banjaluci.

IME I PREZIME Ismail Ćidić ŠKOLA Behram-begova medresa Tuzla NASLOV Moje viđenje problema vršnjačkog nasilja s osvrtom na stanje

u lokalnoj zajednici i ličnim iskustvima Prema mom mišljenju, problem vršnjačkog nasilja ne nastaje jednim uzrokom. Čitav je niz uzroka koji mogu utjecati na to da se ovaj problem poveća što dodatno otežava prevenciju problema. Počevši od porodice, kada se djetetu ne posvećuje dovoljno pažnje, pa sve do društva koje, također, može imati veliki utjecaj na maloljetnika. Obično na ovakav način i nastaje problem maloljetničke delinkvencije i nasilja jer je djetetu, u njegovoj najranijoj dobi, potrebno pružiti punu brigu kako bi se na pravilan način odgojilo.

Posljedice ovog problema viđamo svakodnevno, pa se stoga možemo zapitati da li su naši gradovi i škole sigurni. Naročito se to odnosi na Tuzlu, gdje je u zadnjih godinu dana evidentirano nekoliko teških slučajeva vršnjačkog nasilja. To mene, kao mladu osobu, kao građanina ove zemlje, zabrinjava, ali svakako da se ne želim predati i pustiti da se to tek tako odvija. Putem svojih aktivnosti želim dati doprinos u procesu prevencije vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije i vjerujem da pozitivni vršnjački utjecaj može biti od velike koristi samo kad bismo svi htjeli da budemo aktivni.

53


U jednom periodu bio sam žrtva verbalnog i fizičkog nasilja koje je trajalo više od godinu dana. Razlog tome jeste moja borba za istinu, za prave vrijednosti. Iz čitave te situacije, koja je trajala preko godinu dana, izvukao sam nekoliko pouka: svijet je

generalno zao jer imamo malo onih koji su spremni boriti se za istinu do kraja, ali imamo mnogo onih koji ne prepoznaju prave vrijednosti i koji su se odali negativnostima ovoga svijeta. Druga pouka jeste da itekako vrijedi boriti se protiv vršnjačkog nasilja jer dajemo samo dobro ovome svijetu, ukazujemo drugima na ono što je loše, popravljamo njihovu situaciju. Samim time, mi postajemo otporniji na utjecaje s vana, ne dopuštamo da nas ovakve situacije oslabe, nego naprotiv, mi postajemo jači.

IME I PREZIME Bojan Belenzada ŠKOLA Gimnazija Banja Luka NASLOV Vršnjačko nasilje kao odraz stanja u društvu

Svakodnevno se suočavamo sa velikim problemima ali svakako jedan od najvažnijih problema sa kojima se suočava većina mladih ljudi u BiH je vršnjačko nasilje. U modernom svijetu se ovom problemu poklanja više pažnje jer je ovo problem koji razara društvo.

Bosna i Hercegovina nema jasnu strategiju borbe protiv vršnjačkog nasilja ili se te strategije ne sprovode kao i većina strategija u BiH. Vršnjačko nasilje oslikava stanje u društvu i daje pravi prikaz brige

države za mlade. Većina mladih nije svjesna da se nad njima vrši nasilje jer ne znaju da prepoznaju nasilje a samim tim niti da blagovremeno reaguju na sprječavanje.

Ubistvo Aleksandra Rolda, okrutnost i surovost koju prikazuju mladi pokazuje koliko je društvo u BiH zaostalo i kolika je uopšte briga državu za mlade i njihove probleme. Nebriga pedagoško-psiholoških institucija dovodi do čitavog kolapsa sistema koji se najbolje vidi na ulicama BiH. U večernjim satima, na ulicama možemo samo naći članove navijačkih grupa u alkoholiziranom stanju i naoružane, čime je ozbiljno ugrožena bezbjednost građana. Organi bezbijednosti ne pokazuju dovoljno interesovanje za rješavanje ovog problema kao i većina institucija koja se bavi problemom mladih u BiH.


54

Društvo u BiH prolazi kroz težak period tranzicije i oporavka od ratnih dešavanja čije se posljedice još osjete. Zavedeni nacionalizmom mladi sve više ispoljavaju bijes prema drugima i drugačijima čime pokazuju zaostalost i primitivnost. Većina njih ne zna da zapravo učestvuju u jednom najgorem obliku nasilja.

Vršnjaci već od predškolskog obrazovanja pokazuju znake nasilja prema vršnjacima, to možemo čuti i od relevantnih institucija prema čijim istraživanjima 69% mladih u osnovnim školama ispoljava nasilje prema vršnjacima. Takav trend nastavlja se i u srednjim školama i nakon određenog perioda imamo delinkventa na ulici.

Ovom problemu treba posvetiti više pažnje i čitavo društvo se mora uključiti u rješavanje ovog problema koji razara društvo i unazađuje društvo BiH.

IME I PREZIME Marko Romić ŠKOLA Gimnazija Banja Luka NASLOV Vršnjačko nasilje kao akutni hendikep našeg društva

Svjesni smo fakta da vršnjačko nasilje ima tendenciju porasta u okvirima ne samo školskog prostora nego i vanškolskog koji je posebno važan "rasadnik" nasilja.

Vršnjačko nasilje ima različite pojavne oblike odnosno manifestuje se na različite načine, posebno želim da istaknem verbalno nasilje jer fizičko nasilje je očiglednije i vrijeme u kojem živimo nosi sa sobom upravo određenu težinu verbalnog nasilja (o čemu je svojevremeno i Jung govorio).

Naime, potrebno je kako je to naslovljeno na samom početku prepoznati vršnjačko nasilje kao hendikep u društvu, a ne izbjegavati i tolerisati jer u tom slučaju se krećemo ka jednoj opštoj društvenoj razuzdanosti ili anarhiji.

Želio bih da istaknem posebno da je ovom opštem trendu porasta vršnjačkog nasilja doprinio brz razvoj i napredak informacionih tehnologija koje su upravo one koji predstavljaju generatore negativne energije i samim tim su uzrok vršnjačkog nasilja.

U nizu pojedinačnih slučajeva ono što se izdiže kao zajedničko u skoro svim formama nasilja to je da mora postojati uzrok odnosno povod za takvo ponašanje, navešću jedan primjer: kada se u školi na velikom odmoru (kada najviše vršnjačko nasilje i dolazi do izražaja) fizički obračunaju dva prijatelja onda se postavlja i ono neophodno pitanje zašto je došlo do toga? Smatram da bi u ovim slučajevima veliku ulogu imala zajednica koja mora da djeluje da se svijest o vršnjačkom nasilju ugradi u svakodnevno i rutinsko ponašanje djece kako bi shvatili pogubnost istog te kako bi i oni imali sigurnije i zdravije djetinjstvo.

55


Naravno, svaki problem zahtjeva rješenje stoga je nužno i na ovo tako zastupljeno i svakodnevno prisutno pitanje dati realna riješenja, među prvim krivcima svakako je potrebno identifikovati roditelje koji su početni stadijum u razvoju djece, a škola i društvo su samo kasniji mediji.

Djecu okruženu najčešće ili pretjerano posesivnim autoritativnim roditeljima ili korektnim ali hladnim prezaposlenim očevima i majkama, vaspitaju ne roditelji nego internet, fejsbuk, rijaliti TV šouprogrami i virtualne dadilje i tu se nalazi nukleus problema.

Također, sa ljudskih lica nestali su znaci radosti, iskre sreće, ustupivši mjesta sjenkama melanholije, ravnodušnosti i umora. Htjeli ne htjeli, gubimo jedan dio svog integriteta, odričemo se nekih suštinskih stvari i gubimo dio onog što nas čini samosvojnim, prepoznatljivim. Iz tog temeljnog sociopsihološkog jarka izviru razne bolesti, kao što su stres, depresija, alkoholizam, narkomanija, razne psihosomatske bolesti i vršnjačko nasilje kao uzrok ili čak konsekvenca svemu navedenom.

IME I PREZIME Emina Čengić ŠKOLA Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo NASLOV Vršnjačko nasilje u mojoj lokalnoj zajednici

„Poučite dijete da nikad ne daje svoje pravo ime ili osobne podatke na "chat"-u, jer nikad ne može znati govori li druga osoba istinu ili ima loše namjere. U situacijama nasilja među vršnjacima iznimno je važno naglasiti djetetu koje je žrtva nasilja kako ono nije ni na kakav način odgovorno niti krivo za ružne postupke drugih ljudi. Oni koji su nasilni odgovorni su za svoje ponašanje, te trebaju snositi prikladne posljedice. Odrasli ne bi smjeli tolerirati nasilje među djecom, makar im se činilo kao obična dječja igra. Trebalo bi potaknuti kod djece (i žrtava nasilja i onih koji čine nasilje) prihvaćanje različitosti među ljudima te razvijanje socijalnih vještina za mirno rješavanje sukoba.“ 23

„Vršnjačko nasilje među maloljetnicima u Bosni i Hercegovini poprima zabrinjavajuće razmjere, o čemu svjedoči i posljednji slučaj iz Bihaća, kada su četiri učenika petog razreda maltretirali i fizički napali svoju školsku drugaricu, inače djevojčicu s posebnim potrebama.

23




56

Prema izvještaju iz policije, dvije maloljetne osobe su djevojčicu držale za ruke, a druge dvije je udarale šakama po glavi. U policiji kažu kako su s roditeljima ovih maloljetnika obavljeni informativni razgovori te da su protiv njih pokrenute propisane zakonske mjere.

Majka napadnute djevojčice kaže da je njena kćerka već duže vrijeme izložena psihičkim i fizičkim torturama vršnjaka te je neprestano meta najvulgarnijih pogrda. Djevojčica se trenutno oporavlja od napada, a prema riječima njene majke, odbija svaku pomisao da bi se mogla vratiti u školu. Sociolozi i psiholozi u našoj zemlji kažu da su motivi nasilja među maloljetnicima brojni i raznovrsni.

U prvom redu to su nebriga o mentalnom zdravlju mladih, nekompetentni nastavnici i profesori te država koja ne pruža osjećaj sigurnosti. Međutim, amnestirani ne mogu biti ni roditelji koji nedovoljno vremena i pažnje posvećuju vaspitanju svoje djece. Zbog teških društvenih i ekonomskih prilika u kojima se nalazi današnje društvo, brojne porodice pucaju po šavovima. Ambijent u kojem djeca odrastaju, svađe bračnih drugova, traume i zlostavljanja neumitno oblikuju psihološke profile najmlađih. Veliku odgovornost snosi i država, odnosno sistem koji ne štiti svoje građane. Adolescentima je to jasna poruka da se mogu ponašati nasilno i provući se bez kazne!

Uzevši u obzir sve okolnosti, stručnjaci ističu da građani BiH mogu biti sretni što scene nasilja nisu još češće is većim posljedicama. Kada se sve okolnosti zbroje, jednostavno je zaključiti kako su u vaspitanju i brizi o najmlađima zakazali svi društveni mehanizmi.“ 24

„Prevencija malolietničkog prestupništva je ključni dio prevencije kriminala u društvu.

Prevencija maloljetničkog prestupništva obuhvata sve mjere kojima se smanjuje i na drugi način pridonosi kvantitativnom i kvalitativnom smanjenju prestupništva i osjećaja nesigurnosti kod građana, bilo kroz direktno odvraćanje od kriminalnih aktivnosti ili kroz politiku i intervencije osmišljene u cilju smanjenja potencijala za kriminal i uzroke kriminaliteta. To uključuje rad vlade, nadležnih vlasti,lokalnih vlasti, pravosudnih tijela, udruženja stručnjaka i stručnih pojedinaca, privatnog, nevladinog sektora, naučnika i javnosti potpomognutih medijima itd.

Prevencija znači intervenciju. Djelovati preventivno znači intervenisati na određen način svim raspoložim sredstvima i mjerama koje su usmjerene na sprečavanje pojave kriminaliteta uopće u odnosu na učinioca -izvršioea; žrtvu; okolnosti i zakon. U tom pravcu u Akcionom planu ćemo poduzimati aktivnosti i mjere. Osnov za razumijevanje termina prevencija, sadržan je u prefiksu - pre.

Glavni princip kojeg se treba držati u implementaciji Akcionog plana su ciljne skupine prema pretpostavci rizika, a podjele podrazumijevaju načine intervencije ovisno od faze. Značaj prevencije je određen i međunarodnim dokumentima - Rijadskim smjernicama.

Sprovođenje prevencije podrazumijeva sljedeće oblike rada:

Univerzalna prevencija (nizak rizik, opće mjere promovisanja socijalne pravde i jednakih mogućnosti, otklanjanje faktora rizika za pojavu maloljetničkog prestupništva, osnovni cilj rad sa najširom populacijom),

Selektivna prevencija ( rizična populacija, podrazumijeva mjere pomoći maloljetnim licima koja su identifikovana kao lica izložena većem riziku, naprimjer čiji roditelji/staratelji imaju poteškoće i nisu odgovorni roditelji, prestupnici i žrtve, potencijalne žrtve, populacija maloljetnih lica koja su na bilo koji način stigmatizirana, marginalizirane grupe, posebno ranjive grupe), podrazumijeva rad sa maloljetnim licima -učenju vještinama rješavanja problema

Indicirana prevencija (lica sa rizikom, podrazumijeva aktivnosti u radu sa licima sa rizikom, sa kojima se treba znati postupati, izbjegavanja formalnog pravosudnog sistema koliko je to moguće prema maloljetnim licima).

Uspješna prevencija maloljetničkog prestupništva zahtijeva napore cijelog društva kako bi se obezbijedio harmonični razvoj adolescenta, uz uvažavanje i unapređenje njihove ličnosti od ranog djetinstva.

24

http://www.nezavisne.com/index/nezavisnistav/Vrsnjacko-nasilje/293966


57


Sveobuhvatni preventivni programi treba da budu ustanovljeni na svim nivoima i da sadrže sljedeće:

detaljne analize problema i liste programa, službi, ustanova i raspoloživih resursa,

jasno definisanje odgovornosti kvalifikovanih organa, institucija i osoblja angažovanog na preventivnim aktivnostima,

mehanizme za odgovarajuću kordinaciju saradnje između vladinih i nevladinih tijela,

politiku, programe i strategiju, zasnovane na prognostičkim studijama koje treba da budu pod stalnim nadzorom i pažljivo procijenjene tokom pripreme, -metode za efikasno smanjivanje mogučnosti za izvršenje prestupa,

angažovanje zajednice kroz širok dijapazon službi i programa, -blisku interdisciplinarnu saradnju u konkretnim aktivnostima na prevenciji između nacionalnih, republičkih, okružnih i lokalnih vlada, sa uključivanjem privatnog sektora, predstavnika građana iz zajednice u kojoj se odvijaju aktivnosti, kao i ustanova za staranje o djeci i zdravstvenog obrazovanja, socijalnih službi, pravosudnih organa i službi za implementaciji zakona,

učešće mladih u politici i procesima prevencije prestupništva, uključujući korištenje resursa zajednice, samopomoći mladih i programa za nadoknadu i pomoć žrtvama, specijalizovano osoblje na svim nivoima.“25

IME I PREZIME Merima Kovačević ŠKOLA Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo NASLOV Kartica

Vraćajući se kući nakon završene nastave u drugoj smjeni često se zapitam koliko sam sigurna i zaštićena na tom povratku. U današnje vrijeme problem ne predstavljaju samo odrasli ljudi, kriminalci i pljačkaši koji bi za postizanje vlastite dobiti bili spremni počiniti fizičku bol nekom, nego nesigurnosti doprinosi i statistika koja kaže da je maloljetnička delinkvencija i prestupništvo u porastu. Da li je moguće da moj vršnjak, drug iz klupe bude spreman da nanese nekom zlo? Šta je uzrok tome? Ko je veća žrtva, on ili osoba nad kojom čini nasilništvo? Kako mu možemo pomoći?

Često ne želim priznati sama sebi da takva pitanja ignorišemo, kao i same nasilnike, jer je uvijek lakše konformistički pristati na postojeću situaciju, a ne uhvatiti se u koštac sa problemima.

Maloljetnički delinkventi i počinioci vršnjačkog na silja su osobe koje često dolaze iz disfunkcionalnih porodica, u kojima im od ranog razvoja nije pružena dovoljna pažnja, a koji su nerijetko bili svjedoci ili žrtve porodičnog nasilja. Takve osobe nisu našle na dovoljno podršku ni u drugom najvažnijem faktoru socijalizacije: školi. Školske ustanove smatraju se djelimičnim krivcima za nedovoljno informisanje, razgovor, pa naposljetku i kažnjavanje maloljetnika. Težeći liniji manjeg otpora, prosvjetni radnici takve stvari „guraju pod tepih“ pravdajući se nedostatkom vremena da se pozabave tim pitanjima.

25

Vlada Kantona Sarajevo, Nacrt Akcionog plana za prevenciju maloljetničkog prestupništva i rad sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom 2013. - 2015., juli 2013. (Str. 8-9)


58

Također, bitno je istaći i rad institucija na entitetskom i državnom nivou koje bi trebale donositi strategije za borbu protiv nasilja. Napravljeni su akcioni planovi za suzbijanje nasilja, međutim, nalaze na poteškoće u implemetaciji. Uzimajući u obzir da je delinkvencija i prestupništvo u porastu, a strategije ne daju rezultate zato što se ne primjenjuju na dobar način, javnost mora biti upozorena da propadanje društva karakteriše gubitak moralnih i ljudskih vrijednosti mladog čovjeka. Da bi se spriječio daljni gubitak neophodno je poduzeti određenje mjere na prevenciji maloljetničkog prestupništva kod djece u najnižim razredima onovne škole, kao i pravovremeno i ispravno procesuiranje osoba koje već pokazuju osobine nasilnika. Prevencija maloljetničkog prestupništva uključuje rad vlade, nadležnih vlasti, lokalnih vlasti, pravosudnih tijela, udruženja stručnjaka i stručnih pojedinaca, privatnog, nevladinog sektora, naučnika i javnosti potpomognutih medijima itd.

Počevši od škole, a uzimajući primjer Prve bošnjačke gimnazije, u kojoj se osobe koje odstupe od uobičajenih normi kažnjavaju društveno korisnim radom u kuhinji, gdje na velikom odmoru pomažu kuharicama u pranju suđa i čišćenju stolova. Ovim primjerom želimo dokazati da je moguće maloljetnike procesuirati koristeći interna pravila i odgojne mjere jedne škole, a da daju korisne rezultate u konačnici. Također, bitno je istaći i rad centara za socijalni rad u kojim treba poboljšati ulogu i kapacitet (ljudski resursi, tehnička opremljenost i poboljšanje uvjeta rada u ustanovama socijalne i dječije zaštite) i kontinuirano provoditi dodatne edukacije stručnih radnika i zapošljavati visokoobrazovane stručnjake. Zajedničkom koordinacijom pomenutih institucija u konačnici bi se mogli postići željeni rezultati a postojala bi nada u društvo bez nasilništva i prestupništva.

IME I PREZIME Ilma Mraković ŠKOLA Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo NASLOV Maloljetnička delikvencija

„Što je maloljetnička delinkvencija? Pod maloljetničkom delinkvencijom podrazumijevaju se kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina života Koja su to neprihvatljiva ponašanja? konzumiranje sredstava ovisnosti među mladima (opojne droge, alkoholna pića,

duhanski proizvodi) posjećivanje ugostiteljskih lokala, kladionica i sl. neprihvatljivo ponašanje u zonama odgojno -obrazovnih ustanova udaljenja maloljetnih osoba iz obiteljskog doma i bjegovi iz odgojnih ustanova skitnja i prosjačenje

nedozvoljeni noćni izlasci maloljetnih osoba do 16 godina starosti nedozvoljena i štetna druženja maloljetnih osoba do 18 godina starosti s osobama sklonim kriminalitetu, skitnji, raznim oblicima iskorištavanja maloljetnih osoba

izostajanje s nastave huligansko -vandalsko ponašanje (uništavanje imovine, pisanje grafita, sudjelovanje u navijačkim

neredima i sl.) vršnjačko nasilje (bulllying i cyberbullying).“26

26

http://www.mup.hr/1167.aspx


59


„Vrste nasilja Fizičko nasilje je namjerno nanošenje tjelesnih ozljeda Emocionalno ili psihičko nasilje je najčešće verbalni (može biti i

neverbalni) oblik nanošenja ozljeda nečijoj psihi Seksualno nasilje je specifičan oblik fizičkog nasilja, čine ga neželjeni

seksualni kontakti Strukturalno nasilje je neodgovarajuća ili nepostojeća akcije društva

(države).“27

Razlozi nasilja u BiH Na državnom nije usvojen zakon, ali prije nekoliko

godina je bio Nema dovoljno socijalnih radnika Mupovi - ozbiljnija i surovija djeca Tuče u školama Mladi čine svirepe zločine Rana prevencija - srednja škola Sve veći broj tuča u školama MUP Sarajevo - svaki dan se susreće sa sve većim brojem

takvih slučajeva Socijalne ustanove - jedine/ po meni koje su odgovorne za ovakav vid nasilja -

negiraju da je nasilje svaki dan sve gore i gore, naprotiv oni zagovaraju da to nije ozbiljan problem

Porodice - koje su osnovne čelije društva

„O bullyingu je riječ samo ako su uključena tri osnovna elementa (prema Olweus, 1998):

Negativni postupci - Negativan postupak je namjerno nanošenje ozljeda drugoj osobi. Mogu bitjjzički i verbalni. Fizičko nasilje je kada netko udara, gura ili sputava drugoga tjelesnim dodirom, dok verbalno uključuje izrugivanje, zadirkivanje, ali. iprijetn]u. Međutim, treba naglasiti kako se negativni postupci pojavljuju i bez uporabe riječi ili tjelesnog dodira - primjerice u obliku društvene izolacije, kreveljenjem, nepristojnim kretnjama ili odbijanjem da se udovolji željama druge osobe.

Opetovano i trajno -Da bi se neki negativan postupak smatrao nasiljem mora se ponavljati i biti trajan. Ovaj uvjet je postavljen u definiciju nasilja kako bi se iz pojave nasilja u školi isključili povremeni beznačajni sukobi između učenika, poput zadirkivanja, a koji su sastavni dio igre i relativno prijateljske naravi.

Asimetričan odnos snaga - Termin nasilništvo se rabi samo ako između učenika postoji nesrazmjer snaga. Stvarni i/ili percipirani nesrazmjer snaga može se javiti u situacijama izravnog nasilništva ako je učenik (žrtva) zaista fizički slabiji u odnosu na učenika (zlostavljača), ako žrtva sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom, ako postoji brojčani nesrazmjer između žrtve i zlostavljača. U situacijama neizravnog nasilništva nesrazmjer snaga može se javiti u slučaju izolacije učenika iz grupe, širenju glasina i tome slično.“28

„Vrijeme moderne tehnologije

A. Blog

Djeca danas već od ranih godina koriste Internet, te na zabavan i zanimljiv način uče o tome kako koristiti informatičku tehnologiju. Velika većina ih u znanju o tome daleko premašuje svoje roditelje. lako Internet pruža brzu dostupnost različitim i zanimljivim informacijama, kao i komunikaciju s velikim brojem ljudi, potrebno je biti svjestan i opasnosti koje može predstavljati. Glavni rizici upotrebe Interneta za djecu su: izloženost uznemirujućim, agresivnim ili nepristojnim e-mail porukama, direktna komunikacija s osobom koja traži neprimjerene odnose, izlaganje seksualnim sadržajima, pretjerana izoliranost djeteta koje proizlazi iz prečestog/dugotrajnog korištenja kompjutera/Interneta i sl..

27

https://prezi.com/n37ztdpapf2q/tolerancijom-protiv-nasilja/ 28


https://prezi.com/n37ztdpapf2q/tolerancijom-protiv-nasilja/



60

Među djecom Internet može postati novo područje za iskazivanje nasilja. Jedan od takvih novijih primjera je da djeca u tuđe ime otvaraju tzv. blogove. Potom na tim stranicama iznesu nekoliko istinitih detalja o navodnom vlasniku bloga, kako bi podaci bili uvjerljivi onima koji poznaju tu osobu. Nakon toga navede ružne detalje ili primjerice napiše da "vlasnik bloga" nudi seksualne usluge, te uz to navede točan broj telefona i adresu. Dijete na čije ime je otvoren blog ne može izbrisati stranicu niti lažne podatke, jer mu je za to potrebna šifra, koju ima samo onaj tko je uistinu otvorio blog. Uz ovaj primjer možemo navesti i iskustvo jednog dečka u SAD-u kojeg su vršnjaci na jednoj Internet stranici prozvali islamskim teroristom, za drugog su proširili "vijest" da je homoseksualac. To su samo neki od mnogih primjera nasilja na Internetu. No, ono što mnoga djeca, mladi, a ni odrasli ne znaju je da se takvi događaji mogu i trebaju prijaviti provideru, koji onda spornu stranicu uklone s neta, te na taj način zaustave nasilje.“29

Kao jedna srednjoškolka, osoba koja je tek stekla punoljetstvo, tek sam počela biti svjesna u kakvom okruženju zapravo živim i kakvim sam vršnjacima okružena. Uvijek sam vjerovala u plemenitost i dobročinstvo ljudi, naisvnost i prijateljstvo mladih i s tim optimizmom, kao da sam živjela u nekom drugom, nerealnom svijetu, dok se svijet oko mene kretao, mijenjao, slobodno mogu reći kvario. U svakoj situaciji bih pronašla nešto dobro, izvlačila bih trunku dobrobiti čak i ondje gdje je sigurno nije bilo. U svakom trenutku i uvijek kažem prelomnom, možda čak i kobnom. Zašto kobnom. Pa jer me iz

mog idealnog svijeta vratio u svijet prepunih popravnih domova, velikih dosijea, namloljetnika koji sa 14 godina ubijaju i svirepo, baš kao da su samo za to i odgajani. Najveći problem predstavljaju roditelji. Oni su ti koji treba da budu prvi stupanj socijalizacije. Zatim su tu škole, NVO institucije i mnogi drugi mehanizmi. Ukoliko se uključe sve ove institucije, sigurna sam da zajedničkim snagama možemo prevenirati i pobijediti vršnjačko nasilje.

B. Nasilje mobitelom Još jedan oblik nasilja među vršnjacima koji nam donosi moderno doba tehnologije je i nasilje putem mobitela. Ovaj oblik nasilja uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se na taj način prijeti -može biti tekstualna, video poruka, fotografija, poziv -odnosno, bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.

Savjeti koje možete dati svojoj djeci: Naglasite im da budu pažljivi kome daju broj mobitela. Pažljivo koristiti neku od "chat" usluga preko mobitela -ljudi obično nisu ono što tvrde da jesu. Ako dobiju poruku s nepoznatog broja, neka ne odgovaraju. Također ne treba odgovarati ni na

poznate brojeve ako se zbog sadržaja poruke osjećaju loše ili neugodno. Objasnite djeci kako šala može lako od smiješne postati uvredljiva, te ako su ljuti može se dogoditi da

učine nešto što kasnije mogu požaliti. Naglasite im da budu pažljivi kad šalju poruke drugima. Potaknite ih da se prije slanja poruke zapitaju može li ta poruka uvrijediti ili na bilo koji način

naštetiti primatelju? Postavite pravilo prema kojem nije dopušteno slati fotografije ili video zapise drugih ljudi bez'

njihovog dopuštenja, kao ni slati sadržaje koji mogu uvrijediti druge ljude. Dajte podršku djeci i potaknite ih da odmah razgovaraju s vama ili nekom drugom odraslom osobom

u koju imaju povjerenja (poput nastavnika, školskog psihologa), kako seproblem ne bi pogoršao. Ako se radi o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito ako sadrži zastrašujuće prijetnje, razmislite o tome

da sve prijavite policiji. U takvim slučajevima dobro je sačuvati poruke u mobitelu, ili negdje drugdje zapisati podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke.

Kako se na chat-u zaštititi od nasilja? Nadimak kojim se djeca predstavljaju pri korištenju ove usluge može uvelike utjecati na druge (primjerice "crnčuga") - zato potaknite djecu da izaberu nadimak koji ćeih zaštititi od mogućeg nasilja i koji ga neće poticati. Od nekog stručnjaka iz informatike saznajte načine kako se može onemogućiti dolazak poruka od

određenih "nadimaka" od kojih su ranije dolazile neugodne ili nasilne poruke.“30 29

http://www.cybermed.hr/clanci/nasilje_medu_vrsnjacima 30

http://www.cybermed.hr/clanci/nasilje_medu_vrsnjacima



61


IME I PREZIME Ivana Franjić Tubić ŠKOLA KŠC "Sveti Josip" - Srednja medicinska škola Sarajevo NASLOV Vršnjačko nasilje u lokalnoj zajednici i školama

Svoje bih izlaganje počela s opće prihvaćenim činjenicama o nasilju. „Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke ili fizičke boli.“31 „Vrste nasilja su: psihičko nasilje, fizičko nasilje, socijalno nasilje, seksualno nasilje, vršnjačko nasilje... Moja današnja tema jeste vršnjačko nasilje. Nasilje među vršnjacima (eng. bullying) se može odrediti na slijedeći način: učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano i trajno izložen negativnim postupcima jednoga ili više učenika (Olweus, 1998). Ova definicija naglašava negativno (agresivno) djelovanje koje se ponavlja kroz duži vremenski period.

U širem smislu, nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći, i to nanošenjem psihičke, odnosno fizičke boli.“32

Problem naše sadašnjice jest upravo taj što se ne znamo postaviti prema nekoj nasilnoj situcaciji,da možda pobjegnemo ili da pak pomognemo žrtvi. Nasilje se može spriječiti ovako:

a) Ako te netko zlostavlja, nemoj šutjeti i trpjeti! b) Ostani smiren i ne pokazuj strah. c) Makni se što prije od napadača ili izazivača. d) Nikad na nasilje ne uzvraćaj nasiljem. e) Ako se bojiš, pozovi prijatelje da budu blizu tebe. f) Povjeri se odrasloj osobi -nisi "tužibaba" ako prijaviš nasilje. g) Upamti: nisi kriv za to što ti se događa! h) Ne daj da te nagovore da sudjeluješ u nasilju prema drugima ni kad se radi o

ruganju. i) Kad vidiš zlostavljanje, odmah reci odraslima u koje imaš povjerenja. j) Pokušaj se sprijateljiti s onim kojeg stalno gnjave i pokaži mu da si na njegovoj

strani te da ima dobronamjerne djece. k) Pomogni i onome koji čini nasilje

U našoj školi točnije u "KŠC srednja medicinska" dana 21. veljače. 2015. se održala javna debata na razini regiona s ciljem podizanja svijesti o nasilju. Na tom događaju su prisustovali razni mediji, zatim predstavnici raznih sektora NVO, brojni učenici i profesori. Održane su brojne radionice koje su nam dale uvid u realnu situaciju našeg društva i koliko zapravo nasilje participira u njemu. Naučili smo vrlo važne tehnike kako prepoznati nasilje te kako reagirati.

Također su održane javne debate u kojima su debatanti istakli važnost prepoznavanja nasilje te kako ga prevenirati. Istakli su kako je potrebno ostvariti razne edukacijske programe kako bi djeca bila upoznata s nasiljem i njegovim pojavnim oblicima. Nasilje samo po sebi ostavlja brojne ne samo fizičke već i psihičke posljedice, djeca postaju zatvorenija, povlače se u svoj svijet, imaju problem s komunikacijom, imaju osjećaj manje vrijednosti.

31

http://www.hazud.hr/nasilje-izivljavanje-osoba-sa-poremecajima-osobnosti-nad-slabijima-i-tolerantnijima/ 32


http://www.hazud.hr/nasilje-izivljavanje-osoba-sa-poremecajima-osobnosti-nad-slabijima-i-tolerantnijima/



62

Ombudsman za djecu Republike Srpske Banja Luka (statistika): Jasno pokazuju da slučajeve vršnjakog nasilja imalo je 51% osnovnih i 64% srednjih

škola U osnovnim školama evidentirano je 334 sluaja nasilja, a u srednjim 166, -Slučajeve

su riješili u školi u 94% osnovnih i 91% srednjih škola Saradnju sa institucijama su ostvarili:

centar za socijalni rad: 46% osnovnih i 49% srednjih škola policija: 42% osnovnih i 58% srednjih škola zdravstvo: 17% osnovnih i 22% srednjih škola

Saradnjom sa navedenim institucijama je zadovoljno 51% osnovnih i 62% srednjih škola,

Završenih predmeta u osnovnim školama je 321, a u srednjim 158, Počinioci nasilja su najviše učenici VIII razreda - 25% i II razreda srednje škole -

29%, Žrtve nasilja su najviše učnici VIII razreda -25% i II razreda srednje škole - 29%, Počinioci nasilja u osnovnim školama su djevojčice 7%, a u srednjim 23%, Djeca nad kojima je izvršeno nasilje djevojčice - u osnovnim školama 21 %, a u

srednjim školama 35%, 33 Zaključak: što bolje upoznavanje činjenica o nasilju i posljedicama bilo psihičkim ili fizičkim svjesniji smo opasnosti ovoga akta i na taj način ćemo znati kako trebamo postupiti dođemo li u sličnu situaciju.

IME I PREZIME Irma Balićevac ŠKOLA Srednja zubotehnička škola Sarajevo NASLOV Pismeni prilog u vezi sa vršnjačkim nasiljem u našoj srednjoj

zubotehničkoj školi Naša Srednja zubotehnička škola je poznata u gradu Sarajevu kao jedna od mirnijih škola što se tiče vršnjačkog nasilja. Pri tome mislim na sve vrste nasilja (fizičko, psihičko, emocionalno i sl.) Vršili smo istraživanja o raznim vrstama nasilja u našoj školi.

Što se tiče psihičkog nasilja, svjesni smo da toga ima u svakoj školi pa i u našoj. To su uglavnom pogrdni nadimci, ništa više od toga. A i taj manji problem bude riješen unutar odjeljenske zajednice uz pomoć razrednika, pedagoga i psihologa. Škola bilježi samo jedan ozbiljniji slučaj emocionalnog nasilja koji se desio prije tri godine. Učenik kojem se to desilo htio je da počini samoubistvo. Ali uz pomoć psihijatra i lijekova uspio je da se izliječi.

Fizičko nasilje je jako malo zastupljeno u našoj školi. Prije dvije godine došlo je

33 http://djeca.rs.ba/uploaded/PREPORUKA.pdf

http://djeca.rs.ba/uploaded/PREPORUKA.pdf

63


do fizičkog nasilja učenika iz četvrtog nad učenikom iz prvog razreda. Međutim taj problem je brzo riješen uz pomoć policije i školskog osoblja. U naredne dvije godine nije došlo do fizičkog obračuna između učenika naše škole.

Prilikom istraživanja spoznali smo da iako najmanje zastupljeno tu ima i seksualnog nasilja o kojim učenici uglavnom ne žele da razgovaraju zbog stida, srama i straha da će se te stvari proširiti.

Škola radi na preventivnim mjerama spriiečavanja vršnjačkog nasilja putem odjeljenskih zajednica, Vijeća učenika, raznih radionica, izleta i sl.

Ideje za rješavanje problema vršnjačkog nasilja u lokalnoj zajednici

Neke moje klasične ideje koje smo vjerovatno do sada već čuli su razne vrste radionica u kojima svako mora prvenstveno da upozna sebe pa onda svoje vršnjake. Međutim jedna od mojih ideja jeste da učeniku kod kojeg primijetimo neke promjene u ponašanju damo da na dan ili dva on bude psiholog i pedagog koji će pokušavati da traži ideje i spriječava svoje vršnjake da vrše nasilje. Mislim da će mu to pomoći da on ustvari sam riješi svoj problem misleći da ga imaju njegovi vršnjaci i pokušavajući im pomoći. Samim tim on će da pomogne sam sebi. I neće mu trebati niko da mu ukaže na te greške i promjene ponašanja koje čini, a kojih nije bio svijestan.

Istraživački materijal

Za istraživanje je planirano 345 učenika naše škole, uzrasta 18-19 godina, to jest učenika četvrtih razreda srednjih škola u BiH. S obzirom da se radi o osjetljivoj temi, jedan od kriterijuma za odabir učenika je punoljetnost, iz dva razloga:

a) zrelost učenika, b) da mogu popuniti upitnike bez saglasnosti roditelja/

staratelja.

TABELA ISTRAŽIVANJA ZASTUPLJENOSTI RAZNIH VRSTA VRŠNJAČKOG NASILJA U NAŠOJ ŠKOLI

VRSTA NASILJA PROCENAT

Emocionalno nasilje 42,20%

Zanemarivanje 38,00%

Svjedočenje nasilju 31,50%

Fizičko nasilje 30,80% Seksualno nasilje 19,00%

Najveći broj učenika naše škole (42,2%) ima iskustvo emocionalnog zlostavljanja koje čine majka, otac i/ili prijateljo u školi, a koje podrazumijeva: ismijavanje, ruganje, vrijeđanje, vikanje, zastrašivanje, kritikovanje, zabrane i drugo.

Zanemarivanje koje je po učestalosti na drugom mjestu (38%) najčešće čini porodica i/ili prijatelji u školi. Na trećem mjestu po učestalosti je


64

svjedočenje nasilju u školi (31,5%) što čini osnovu sekundarne traumatizacije. Fizičko zlostavljanje je manje učestalo i nalazi se na četvrtom mjestu u našoj školi (30,8%), a podrazumijeva: tjelesno kažnjavanje, udaranje, povređivanje, šamaranje. Sve ovo upućuje na činjenicu da je ova vrsta nasilja ipak prisutna u našem društvu. Na posljednjem mjestu, ali ne značajno manje učestalo, je seksualno zlostavljanje koje je prisutno kod 19% učenika, što znači da skoro svaki treći učenik naše školi ima iskustva nekih vidova seksualnog zlostavljanja.

Samo 8% naših učenika prema njihovim iskazima nisu imali iskustva sa nasiljem, 13% je bilo izloženo jednoj vrsti nasilja, dok je veći broj učenika bio višestruko zlostavljan, i to 24% je bilo izloženo dvjema vrstama nasilja, 20% učenika bilo je izloženo trima vrstama nasilja, dok je 17% učenika iskusilo četiri vrste nasilja koje smo ovim upitnikom istraživali.

U našoj Srednjoj zubotehničkoj školi o nasilju se još uvijek malo govori i mnogi oblici zlostavljanja u opštoj populaciji nisu prepoznati kao nasilje, posebno oni koji se dešavaju među vršnjacima. Podatak da na pojedina pitanja, koja bismo mogli označiti kao osjetljiva, nije odgovaralo dosta naših učenika, govori o prisutnosti stida, straha i predrasuda da se o ovoj temi javno govori. Učenici koji su se izjasnili da su trpili nasilje u najvećem broju su dugotrajno i višestruko zlostavljani što govori o tendenciji da se ponavlja i poprima hroničan tok, te da se pojedini oblici nasilja rijetko javljaju izolovani, već su isprepleteni međusobno sa drugim oblicima.

Najčešći oblik zlostavljanja u našoj školi je emocionalno zlostavljaje koje se ispoljava u vidu ismijavanja, vrijeđanja, psovki, grube kritike, vike i neprimjerenih poređenja.

Rezultati ukazuju na značajnu međusobnu povezanost pojedinih oblika nasilja. Fizičko nasilje je najčešće udruženo sa emocionalnim, dok je zanemarivanje značajno povezano sa svjedočenjem nasilju. Takođe, značajno koreliraju emocionalno zlostavljanje i svjedočenje nasilju. Što dodatno potvrđuje činjenicu da se rijetko pojavljuju izolovani oblici nasilja već su oni na specifične načine međusobno isprepleteni i povezani. A to sve dodatno potvrđuje činjenicu da su djeca žrtve nasilja u većini slučajeva višestruko zlostavljana.

IME I PREZIME Marko Bulajić ŠKOLA Gimnazija Mostar NASLOV Vršnjačko nasilje u mojoj sredini

Za početak pobliže ću definisati pojam „moja sredina“. Za mene to je spektar sastavljen od svih ljudi, objekata, prirodnih i vještačkih supstancija u kojima se svakodnevno ili najčešće krećem. Dakle, tu potpadaju: škola, prijatelji, porodica, mediji, te javni gradski prostori. Analizirajmo slučajeve vršnjačkog nasilja u svakoj od ovih stavki ponaosob.

Što se same škole tiče, s ponosom i sigurnošću mogu tvrditi da u njoj postoji nulta stopa nasilja. Međutim, daleko od toga da nasilje unutar ostalih segmenata sredine ili ostalih škola ne postoji. Tuče između vršnjaka jesu nešto na što se prosječan Mostarac navikao i odavno ih prestao shvatati za ozbiljno.

konkretan primjer jeste masovna tuča (desetak učenika) u centralnom gradskom parku, a koja u medijima nije zauzela više prostora od jednog Internet članka. S druge strane ti

65


isti mediji u pretrpani nasilnim sadržajima, ali ne onima koje bi tretirali kao problem. u pitanju su naime, tek oni primjeri koji se smatraju zabavnim, a tretiraju površno („ultra akcioni“ filmovi, krvavi borilački sportovi - UFC), nasilne reality emisije npr. „luda kuća“ i sl.)

Na kraju, svedimo određene zaključke. vršnjačko nasilje u mojoj sredini intenzivno postoji, a prevenira se veoma malo ili nimalo. Dakle, jedan veliki problem na čijem ozbiljnom rješavanju treba početi raditi čim prije.

IME I PREZIME Anisa Mehremić ŠKOLA Srednja elektrotehnička škola Mostar NASLOV Vršnjačko nasilje

Svakodnevno smo svjedoci porasta vršnjačkog nasilja. Nažalost, koliko ga pokušavamo spriječiti, upitno je. Na koji način to radimo i kako se implementira, vrlo je bitno. Ali ipak, najbitnije je da to ustvari postoji. Mogu odgovorno tvrditi da se trudimo da ga smanjim u svojoj okolini koliko je moguće. U mojoj školi, Srednjoj elektrotehničkoj školi Mostar, nedavno se desio jedan slučaj verbalnog nasilja koji je na sreću svih nas uspješno rješen. Presretna sam jer sam imala udjela u tome. Svojim govorom sa

nasilnikom sam uspjela da ga natjeram da razmisli o svemu što je uradio. I uspjelo je. Dakle, želim vjerovati i želim da svi pokušamo dati sve od sebe da uspijemo riješiti ovaj problem. Pa zato smo tu, zar ne? Ujedinimo se, ujedinimo se i pokušajmo naći zajedničko rješenje, jer sam sigurna da to možemo. U mojoj školi je uspjelo u slučaju koji je naveden, a ima ih još mnogo u školama u mojoj sredini, a i van njih. Riješimo to zajedno, jer znam da možemo.

IME I PREZIME Irfan Durmić ŠKOLA KŠC - Opća realna gimnazija Sarajevo NASLOV Vršnjačko nasilje

Moje je ime Irfan Durmić i učenik sam prvog razreda KŠC – Opće realne gimnazije Sarajevo. Tema o kojoj ću govoriti danas jeste vršnjačko nasilje i fokusirat ću se na nasilje u našoj državi i konkretnije na nasilje u mojoj okolini (odnosno Sarajevu). Za početak, potrebno je znati šta je to uopće nasilje. Prema definicijama nasilje je – svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli. Iz same definicije vidimo da je nasilje štetna pojava u društvu jer nanosi bol; šteti stanovništvu.


66

Jedna pojava koja šteti stanovništvu, koči ujedno i razvoj društva te je izrazito bitno da se toj negativnoj pojavi u društvu posveti s velikom pažnjom. Kako bi se ova pojava u društvu spriječila, potrebno je da se ljudi još u mladim danima tj. već kao djeca nauče da je nasilje negativno, te da šteti njima, drugima, ali i svijetu u kojem žive. Kada govorimo o nasilju među maloljetnicima, govorimo o vršnjačkom nasilju. Istraživanje koje je učinila Vlada RS-a s temom vršnjačko nasilje, ovu vrstu nasilja je definirala na sljedeći način: Vršnjačko nasije podrazumijeva svako fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno na djecu od strane njihovih vršnjaka, koje je počinjeno sa ciljem povređivanja i ponavljanja istog obrasca ponašanja sa namjerom da se drugi povrijedi. Mi smo svjesni da nasilje postoji i da predstavlja problem koji je potrebno riješiti. No, kako bismo mogli napraviti plan rješavanja ovog problema, potrebno je sagledati trenutnu situaciju što se tiče vršnjačkog nasilja u našoj zemlji. Nažalost, nije napravravljeno istraživanje vezano za vršnjačko nasilje na nivou cijele BiH (ili možda jeste s tim da podaci nisu pristupačni svim stanovnicima BiH). Ali, postoje određena istraživanja koja su vršena na nivou entiteta i pojedinih kantona te statistički podaci MUP-a koji govore o statističkim podacima kriminaliteta. Konkretno, ja sam se fokusirao na istraživanje koje je 2010. godine napravio Ombdusman za djecu Republike Srpske34 (tema je vršnjačko nasilje s fokusom na vršnjačko nasilje u obrazovnom sustavu).

Analizirajmo navedeni izvor informacija. S obzirom da sam ja srednjoškolac i fokusiram se na nasilje među mojim vršnjacima, iznijet ću samo podatke istraživanja vezane za srednjoškolce. Podaci: od ukupno 55 ispitanih srednjih škola njih 35 prijavljuje da je imalo slučajeve vršnjačkog nasilja što čini 64%. U 35 škola, koje su evidentirale nasilje, bilo je ukupno 166 slučajeva vršnjačkog nasilja. U 35 srednjih škola koje bilježe nasilje, evidentirani su svi oblici vršnjačkog nasilja. Najviše je fizičkog nasilja, koje je evidentirano u 29 škola što iznosi 83%. Nešto manje je psihičko nasilje u 26 škola, odnosno 74%, a seksualno nasilje prijavljuje samo jedna škola u jednom slučaju.

Iz navedenih podataka, vidimo da vršnjačko nasilje definitivno postoji i to u relativno velikom broju. S obzirom da govorimo o vršnjačkom nasilju u svojoj okolini, naveo bih i neke primjere vidljive u društvu koje često susrećem. Vjerojatno ste i sami često svjedok situacije kada vas netko traži hranu jer nama novaca za nju, pa su te osobe u traženju ponekad i vrlo agresivne.

Vidimo da vršnjačko nasilje postoji i da ga je potrebno riješiti, ali postavljamo si pitanje „Kako?“. Odgovor na ovo pitanje možemo dati tek kada shvatimo zašto uopće postoji vršnjačko nasilje. Čovjek se ne rađa kao nasilnik, nasilje u čovjeku se razvija s godinama. Ljudi počinju vršiti nasilje zbog teške ekonomske situacije u našoj državi. Generalno, ljudi počinju vršiti nasilje upravo zbog teške ekonomske situacije u kojoj se nalaze. Usudio bih se reći da je država jednim dijelom kriva za određene oblike

nasilja u našem društvu. Jer pitanje je da li bi uopće bilo konstantnih pljački različitih objekata (opće je poznato koliko često neki Konzum bude opljačkan). Sama činjenica da nije moguće naći istraživanje o vršnjačkom nasilju pokazuje neodgovornost državnih

34

http://www.djeca.rs.ba/uploaded/NASILJE_WEB1%20%281%29.pdf


67


organa. Da se država pozabavi nasiljem u ranoj fazi života njezinih građana i da se nasilje već pri nastanku uništi, naše društvo bi bilo ako išta mnogo mirnije. Moj prijedlog za rješavanje vršnjačkog nasilja podrazumijeva aktivno sudjelovanje vlasti. Prema mom mišljenju, potrebno je prije svega na nivou države BiH napraviti jedno detaljno istraživanje o nasilju generalno te da se tu uključi i istraživanje vršnjačkog nasilja.

Naravno potrebno je uložiti dosta novca za takav projekat, ali treba gledati širu sliku. Kada shvatimo da ovakav projekatima potencijal da smanji nasilje u našem društvu, postat ćemo svjesni da dati novac za takvo nešto i nije toliko teško. Nakon što se napravi takvo istraživanje, bilo bi potrebno angažirati tim psihologa, pedagoga i sociologa koji bi na osnovu tih podataka dali prikladne mjere koje bi omogućile smanjenje nasilja. Onda bi se rezultat tog istraživanja i rad tog tima eksperata iskoristio u odgojno – obrazovnim isnstitucijama tj. educirali bi se profesori i pedagozi škola kako da spriječe vršnjačko nasilje, te kako pravilno reagirati u slučaju da dođe do vršnjačkog nasilja. jedan od sastavnih dijelova svake odjeljenske zajednice trebala bi biti edukacija mladih o vršnjačkom nasilju.

Na taj način, odgajali bismo nove generacije koje bi bile svjesne da je nasilje štetno te bi taj svoj zdrav način razmišljanja prenijeli na svoje potomstvo te bismo imali mnogo mirnije i bolje društvo. Jedno mirnije i bolje društvo omogućit će ujedno i napredak naše države jer gubitkom osjećaja za nasilje, razvija se osjećaj ejdnakosti, pravednosti i solidarnosti koji predstavljaju temelj razvitka jednog zdravog društva i napredne ljudske zajednice. Nije teško zaustaviti vršnjačko nasilje. Nije teško ostvariti napredak. Samoe je potrebno sagledati problem i odlučno krenuti ka budućnosti i napretku. Problem je potrebno identificirati, s naučnog aspekta sagledati i pristupiti njegovom rješavanju. A svim ljudima koji imaju mogućnost da nešto promjene, da nešto dobro učine, rekao bih: „Pogledaj dom svoj anđele i skini paučinu s očiju.“

IME I PREZIME Tarik Bešlagić ŠKOLA Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić" Tešanj NASLOV Događaj

28. marta 2015. nakon izlaska u grad dva maloljetna učenika su otišla u pekaru kako bi jeli. Ono što ih je zadesilo nisu mogli u snu naslutiti. Dok su radniku pekare govorili što žele, dva momka su počela da viču na njih i tjerali su ih van. Oni su se naravno protivili i rekli da nisu ništa uradili i da samo žele jesti. Momci su bez razmišljanja nasrnuli na njih i počeli im nanositi teške fizičke ozljede. Nakon toga su momci pobjegli. Na

svu sreću radnik pekare je prepoznao osobe koje su izvršile napad, a zatim prijavio događaj policiji. Policija je novčanom ali i uvjetnom kaznom kaznila počinioce.


68

IME I PREZIME Anita Šušnja ŠKOLA KŠC "Sveti Josip" - Srednja medicinska škola Sarajevo NASLOV Djeca i omladina su odgovorni za cyber bulling

Problem koji se javlja unutar društva jest povećana pojava Cyber bullyinga među mladim ljudima, odnosno nasilne online komunikacije. Poznata je činjenica da je komunikacija među mladima postala manjkava. Jezik je najznačajnije blago ljudskog roda i kao sistem znakova najsavršenije sredstvo za sporazumujevanje među ljudima. Jezik utječe i na razvoj mišljenja, a njime se prenose nove ideje, pogled na svijet i stečena iskustva, te stoga ima i ideološku funkciju u društvenom procesu. Svi se mi prilagođavamo društvu u kojem se nalazimo. Koriste se sve više žargonizmi, vulgarizmi ili to "ulično" izražavanje. Glavno i osnovno pravilo je da slušamo druge što pričaju,odnosno kad netko priča mi šutimo i slušamo i obratno.

Moj prvi argument glasi: „Cyber bullying je ozbiljan oblik nasilja kao i drugi oblici maltretiranja“. Cyber bullying ozbiljniji je od drugih oblika maltretiranja jer je širokog dosega što smatra četvrtina ispitanika (26%), dok ih većina (58%) smatra kako je to jednako ozbiljan oblik nasilja kao i drugi oblici maltretiranja. Svega 2% ispitanika smatra kako je cyber bullying manje ozbiljan, a ostatak (14%) ne može procijeniti ozbiljnost ovakvog nasilja.

„Nema osobnog kontakta pa je lakše i slobodnije vrijeđanje nekoga, brže se širi i moguć je pod skrivenim identitetima pa se osoba nema priliku braniti jer ne zna ni kome točno da se obrati,odrasli teže kontroliraju to područje jer im je manje poznato i djeca bolje plivaju u tom od njih“ - komentar jednog ispitanika35

Moj drugi argument glasi: „Neispravna komunikacija među mladim ljudima utječe, kako na naš razvoj, tako i na razvoj drugih mladih ljudi“.

"Najčešće je prisutno vrebalno nasilje. Najviše ispitanika (81%) trpilo je zadirkivanje i nazivanje pogrdnim imenima, te ogovaranje (61%). Ignoriranje je doživjelo 40% ispitanika. Vršnjačko nasilje najčešće se odvija za vrijeme odmora u osnovnoj školi. Čak 91% ispitanika, maltretiranje vršnjaka, proživjelo je za vrijeme trajanja osnovne škole." 36

Kao treći argument ću navesti: „Maloljetnička delikvencija je u porastu“.

35

EduCentar.net proveden tijekom siječnja i veljače 2015. godine 36

EduCentar. net proveden tjekom sječnja i veljače 2015. godine

69


Čak 69% ispitanika smatra da se nasilje među djecom povećava. Da je nasilja među vršnjacima sve više, žene (73%) smatraju u većoj mjeri nego muškarci (55%), koji u većoj mjeri smatraju da je nasilje isto kao i prije, ali se o njemu sada više priča.

"Iako je provedeno malo istraživanja na temu međuvršnjačkog nasilja putem interneta, neki rezulatiti su vrlo zanimljivi. Naime čak 18% djece u dobi od 12-14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11% njih izjasnilo se da su „internetski nasilnici“. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62% izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to,djevojčice su češće žrtve, ali i češće nasilnici na internetu od dječaka."37

IME I PREZIME Šejla Šehović ŠKOLA Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn u Sarajevu NASLOV Vršnjačko nasilje i maloljetničko prestupništvo u BiH

„Maloljetničko prestupništvo - kažnjivo ponašanje (razni oblici devijantnog ponašanja koji odstupaju od ponašanja većine), a za koje pravni poredak propisuje kaznu ili neku drugu sankciju jer se tim ponašanjima krše pravne norme (prohibitivne i/ili imperativne); maloljetni učinioci krivičnih djela - lica koja su u vrijeme prestupničkog ponašanja navršila 14 ali nisu napunila 18 godina. Akcioni plan zasniva se na principima koji proizilaze iz Ustava BiH i Ustava Kantona Sarajevo, uz poštivanje:

ljudskih prava maloljetnih lica ravnopravnosti (maloljetnici kao i punoljetna lica imaju ista prava, uz

obavezu društva da obezbijedi rodnu ravnopravnost) nediskriminacije (eliminacija svakog vida diskriminacije), najboljeg interesa djeteta kao prevashođnog, prava na život prava na opstanak i razvoj prava na participaciju djece u društvenim kretanjima pravo na dostojanstvo prava na sigurnost prava na odgovornost prava na dostupnost prava na solidarnost prava na saradnju pravo interkulturalizma (obezbjeđivanja poštivanja različitosti dijaloga među maloljetnicima, kao

dijaloga između maloljetnika i odraslih).

Akcioni plan je dokument u kojem Vlada Kantona Sarajevo definiše svoju politiku koja tretira i maloljetnike sa prestupničkim ponašanjem i maloljetnike kao žrtve} radi njihove zaštite od svih oblika zlostavljanja, zanemarivanja, iskorištavanja i nasilja. Akcioni plan je za sve maloljetnike} posebno za populaciju maloljetnika koji spadaju u ranjive kategorije:

djeca sa problemima u razvoju djeca bez porodice djeca bez roditeljskog staranja djeca iz porodica sa poremećenim odnosima djeca smještena u ustanove djeca žrtve nasilja djeca koja pripadaju društveno marginalizovanim grupama djeca manjinskih grupa (npr. romska djeca), djeca koja iz bilo kojih razloga napuštaju školu djeca o kojoj ne postoji nikakva evidencija djeca koja se odaju skitnji i prosjačenju djeca uključena u vršnjačko nasilje

37

Rezultati istraživanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona


70

djeca žrtve (određeni broj roditelja ima saznanja o krivičnom djelu učinjenom na štetu djeteta, a o svojim saznanjima ne obavještavaju policiju iz različtih razloga, tako da određeni broj krivičnih djela ostaje neotkriven)

djeca ovisnici o narkotičkim sredstvima ili drugim oblicima ovisnosti (gdje je potrebno preduzimati integrisane pristupe u smanjivanju rizičnog ponašanja).

djeca sa dijagnostiranim poremećajima ponašanja i/ili psihičkim poremećajima koji mogu rezultirati kriminogenim aktivnostima

djeca sa karakteristikama drugih društvenih anomalija. Sva djeca trebaju biti zaštićena od svih oblika zlostavljanja kroz kvalitetan i efikasan sistem: a) za prevenciju b) ranu detekciju c) pravovremenu intervenciju Akcionim planom. U tom smislu, Vlada Kantona Sarajevo animira sve subjekte, ministarstva, institucije, ustanove i organizacije civilnog društva, zainteresovane pojedince i druge socijalne partnere koji mogu dati svoj doprinos u ovoj oblasti da se uključe kao instrument za mobilizaciju. U narednom periodu, Vlada Kantona Sarajevo od nadležnih ministarstava i institucija u Kantonu Sarajevo očekuje sljedeće:

obezbjeđivanje jednake pravne zaštite usklađivanjem zakona i praksi u Bosni i Hercegovini} harmoniziranje propisa koji se odnose na maloljetna lica (prvenstveno Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku),

osiguravanje zaštite maloljetnih žrtava

rješavanje problema viktimizacije maloljetnika u predkrivičnim i krivičnim postupcima pristupanje rješavanju nadoknade štete maloljetnim žrtvama u krivičnim postupcima koji se vode

protiv punoljetnih lica (u praksi se u principu ne ostvaruje ovo pravo, već se lice upućuje u parnični postupak. Veoma je značajno da se ovo pitanje riješi zbog postizanja rezultata u generalnoj prevenciji maloljetničkog prestupništva i predupređivanja dodatnog kažnjavanja“38

IME I PREZIME Ahmedin Hurić ŠKOLA Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo NASLOV Djeca i omladina su odgovorni za cyber bulling

Cyber bulling -čine online zlostavljanja neke osobe kroz slanje različitih poruka putem online komunikacije a u kojima se šire neistine sastavljene o osobi i kojima se vrijeđa dostojanstvo te osobe, uobičajno anonimno;

1. ARGUMENT: Djeca i omladina svojevoljno koriste internet i sami su odgovorni za svoje postupke POTKREPA: „Na Internetu nitko nije zaštićen ni od cyber-krađa, niti od cyber-nasilja ili cyber-pornografije. I dok odrasli sami odgovaraju za svoju nepromišljenost, posljedice po djecu mogu biti katastrofalne jer samo mali broj djece koristi Internet u cilju

38

http://mup.ks.gov.ba/sites/mup.ks.gov.ba/files/Akcioni%20plan%20%202014.-16._0.pdf


71


obrazovanja. Činjenica je da se „digitalna generacija“ mnogo bolje razumije u suvremenu tehnologiju od roditelja, tako da im je lako izmanipulirati roditelje i upustiti se u različite avanture na Internetu.“ 39 (Što znači da su djeca i omladina itekako sposobna za cyber bullying i da to rade svjesnao, i s obzirom na to sposobni su i da budu odgovorni odnosno kažnjeni!)

2. ARGUMENT: Omladina i djeca koriste internet za širenje nasilja i maloljetničkog prestupništva „Društvene mreže se koriste i za promoviranje nasilja. Štoviše, učenici osnovnih i srednjih škola zakazuju tuče putem Facebooka. Postoje siteovi na kojima se pozivaju vršnjaci da glasaju za najružniju ili najdeblju djevojčicu u školi.“ 40 Shodno tome da bi se smanjio svaki vid nasilja pa tako i cyber bullying potrebno je regulisati uzroke istih, a to su u ovom slučaju upravo djeca i omladina.

„MALOLJETNICI - U ovoj kategoriji postoje dvije podgrupe: 1. MLAĐI MALOLJETNICI -osobe koje su navršile 14, a mlađe su od 16 godina. oni su kazneno odgovorni. Ako se utvrdi da su počinili kažnjivo djelo, mogu im se izreći odgojne mjere, i to disciplinske mjere, mjere pojačanog nadzora i zavodske mjere. 2. STARIJI MALOLJETNICI -osobe koje su navršile 16, a mlađe su od 18 godina. Njima se uz odgojne mjere može izreći i kazna maloljetničkogzatvora. Postupak prema maloljetniku pokreće se isključivo na inicijativu Državnog odvjetništva, neovisno o vrsti i težini kaznenog djela te propisanoj kazni. To znači da za kaznena djela uvrede, klevete, iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika postupak pokreće Državno odvjetništvo, a u pretkaznenom postupku informacije i dokaze o kažnjivom djelu prikuplja policija. Ukratko o zakonu Prema djeci, počiniteljima kažnjivih djela, ne može se voditi kazneni postupak. Mlađim maloljetnicima mogu se izreći samo odgojne mjere (sudski ukor, posebne obveze, upućivanje u centar za odgoj, pojačana briga i nadzor, pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojni zavod i upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu), ali NE i kazne. Starijim maloljetnicima, uz odgojne mjere, može se izreći i kazna maloljetničkogzatvora. Zbog primjene odredaba Zakona o sudovima za mladež, dob počiniteljakaznenih djela procjenjuje se u vrijeme njihova počinjenja. Dakle, svatko tko je korisnik bloga mora, uz poštovanje uvjeta koje je postavilo uredništvo, biti svjestan i osobne kaznene odgovornosti ako zloporabijuje tuđe osobne podatke, vrijeđa ili kleveće drugoga ili iznosi tuđe osobne ili obiteljske prilike.

IME I PREZIME Amina Sinanović ŠKOLA Behram-begova medresa Tuzla NASLOV Moje poimanje vršnjačkog nasilja

Vršnjačko nasilje je ozbiljan problem koji može imati dugotrajne posljedice ne samo na žrtve, već i na njihovu porodicu, prijatelje i zajednicu. Ne postoji metoda kojom bismo u potpunosti iskorijenili vršnjačko nasilje. Ono će nažalost uvijek biti dio problema društva. Ali zasigurno postoje metode koje bi uveliko smanjile stopu vršnjačkog nasilja, i osigurale sigurnost mladima i zdraviju okolinu od one danas.

39

Nova prisutnost 9 (2011.), Nataša Ruždić, zaštita djece na internetu, (str. 155) 40

Nova prisutnost 9 (2011.), Nataša Ruždić, zaštita djece na internetu, (str. 159)


72

Ukoliko želimo riješiti neki problem, moramo ga dobro upoznati, analizirati i što je ključno, utvrditi uzroke tog problema. Kada je riječ o problemu vršnjačkog nasilja u našoj lokalnoj zajednici malo se radi na rješavanju ovog pitanja, a i kada se radi većinom je pažnja usmjerena ka posljedicama; nastojanjem da se pronađe rješenje za već učinjeno.

Kako bismo značajnije smanjili postotak vršnjačkog nasilja bitno je da radimo na uzrocima, jer ukoliko se baziramo samo na posljedice, kao što se danas radi, kao rezultat možemo dobiti nekoliko riješenih slučajeva, ali nećemo zaustaviti pojavljivanje novih. Zbog toga je bitno da se radi na prevenciji vršnjačkog nasilja. Cilj prevencije je jednostavan - sprečavanje pojave nasilja. Cilj prevencije je istovremeno podjednako komplikovan kao i problem.

Uzroka maloljetničke delinkvencije ima nebrojeno mnogo. Razni faktori utiču na pojavu devijantnog ponašanja kod mladih, no smatram da su osnovni uzroci za ovu pojavu loš odgoj i nezainteresovanost škole.

S obzirom da je dijete okruženo porodicom od svog prvog dana, da od njih stiče prva znanja, da su porodične veze najčvršće i da se u porodici često preuzimaju navike jedni od drugih, sasvim je logično da porodica igra bitnu ulogu u odgoju djeteta. Ako porodica zakaže u odgoju djeteta, ne pruži mu dovoljno ljubavi i brige, ne posveti dovoljno pažnje ili olahko shvati svoju ulogu, ne bude poticala dijete na razvoj i ne pruža podršku, te ako ne daje primjere pozitivnog djelovanja dijete će izrasti u loše odgojenu mladu osobu za koju se može više očekivati učini vršnjačko nasilje nego što se to očekuje za dobro odgojenu osobu.

Odmah poslije porodice dolazi škola. Škola bi trebala, kao odgojno-obrazovna institucija, da podjednako radi na odgoju kao i na obrazovanju. Smatram da iako dijete u porodici počinje učiti od svog rođenja, 6 godina prije polaska u školi, škola ima skoro isti doprinos u podučavanju djeteta s obzirom da dijete u školi aktivno nekoliko sati podučavaju stručne osobe odgovarajućim metodama, za koje neki roditelji ne znaju. Nastavnici i profesori bi trebali više posvetiti pažnje svom ponašanju shodno tome što ih učenici uzimaju za uzor jer su oni u njihovim očima primjer jedne obrazovane i stručne osobe. Nekada nastavnici i profesori nesvjesno urade nešto ili neku stvar koju su učinili ne smatraju bitnom, a to kod učenika ostavlja veliki utisak: izdvajanje jednog pojedinca, popuštanje određenim učenicima, zanemarivanje problema i sl.

Smatram da ukoliko se odgovorne osobe u školi dovoljno potrude i iskažu želju za tim, mogu značajno uticati na svijest svojih učenika, te ukoliko je šestogodišnje dijete došlo iz porodice sa lošim odgojem, da mogu to promijeniti, s obzirom da dijete još uvijek brzo

73


upija znanje i nema jasnu sliku o svijetu. Škola, tj. njeni uposlenici, prvenstveno pedagozi ne obavljaju svoj posao adekvatno te da bi se u tom segmentu trebale napraviti promjene.

U školama, nažalost, nije praksa da pedagozi razgovaraju sa učenicima. Pažnju u većini slučajeva usmjeravaju samo ka problematičnim učenicima. Na razgovor pozivaju učenike tek nakon nekog prekršaja i počinju pratiti njihovo ponašanje tek tada. Smatram da se mnogi slučajevi vršnjačkog nasilja ne bi ni desili da se sa učenicima, počiniocima tog nasilja, razgovaralo ranije. Ukoliko se u razgovoru između pedagoga i učenika, primjete neke naznake devijatnog razmišljanja i ponašanja učenika onda bi se trebalo početi pratiti njegovo ponašanje i takvog učenika češće zvati na razgovore kako bi uticali na podizanje njegove svijesti o štetnosti nasilja među vršnjacima. Još jedan od načina prevencije vršnjačkog nasilja jesu razgovori pedagoga sa svim učenicima.

Kao što sam već ranije navela, učenici prate i usvajaju ponašanje nastavnika, profesora. Kako bi pružili djeci što bolji primjer, za profesore bi trebali biti organizovani seminari gdje bi ih stručne osobe podučavale o uzrocima i posljedicama devijantnog ponašanja, kao i mirnim rješenjima konflikata.

Budući da je ovdje riječ o nasilju među mladima neophodno je uključiti i mlade. Koliko god se profesori uključili, ukoliko nemamo povratnu informaciju od učenika, nećemo dobiti željeni rezultat. Mladi najbolje znaju šta ostavlja trag kod drugih mladih i na koji način im prići, obratiti se. Aktivizam kod mladih možemo i moramo probuditi na razne načine. Jedan od načina jeste i uključivanje mladih u debatne klubove gdje bi se oni kroz razne teme upoznavali sa štetnim posljedicima nasilja.

Kao pozitivan primjer navela bih moju školu, Behram-begovu medresu, u kojoj već par godina unazad nije zabilježen slučaj vršnjačkog nasilja. Debatni klub Medrese radi već petnaest godina te su mnogi učenici bili dio njegovog tima. Također, Medresa organizuje i razne druge radionice koje govori o prevenciji nasilja, nasilja među vršnjacima i nasilja na internetu.

Zbog kompleksnosti ovog problema ne mogu se očekivati brzi rezultati. To je dugotrajan proces u koji se moraju uključiti svi, od roditelja, profesora, učenika i cijelog društva.

Bitno je da svako da bar i mali doprinos, a ono što mi, učenici, možemo učiniti jeste da svojim djelovanjem pružamo drugima pozitivan primjer, te da stalno govorimo o štetnosti nasilja među vršnjacima i potičemo druge naše vršnjake da nam se pridruže u tome.

IME I PREZIME Edna Đuliman ŠKOLA Gimnazija Mostar NASLOV Vršnjačko nasilje

Nasilje među vršnjacima, u današnje vrijeme postaje sve veći problem. Pod nasiljem podrazumijevamo svjesnu okrutnost usmjerenu prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli. Nasilnici se ne rađaju kao nasilnici. Brojni faktori utječu na ponašanje nasilnika. Urođeni temperament je jedan od njih, ali tu su i uticaji okoline: porodična atmosfera, školski život, zajednica i kultura (uključujući medije), koji dopuštaju ili potiču takvo ponašanje.


74

Nasilje može biti: direktno ili indirektno i verbalno ili fizičko. Dijete se rađa sa agresivnim potencijalom koji se raznim socijalnim uticajima oblikuje. Ono u toku života stiče sposobnost da se na odgovarajući način nosi sa svojim nagonima, tako da djeca koja ne nauče da koriste drugačije načine za postizanje svojih ciljeva ili rješavanje konflikata sa drugom djecom, mogu da postanu povučena i defanzivna, ili pak da nauče da pribjegavaju nasilnom ponašanju kao mjeri koja će ih dovesti do cilja.

Termin nasilništvo se koristi samo ako između sudionika postoji nesrazmjer snaga. Stvarni i/ili percipirani nesrazmjer snaga može se javiti u situacijama izravnog nasilništva ako je žrtva zaista fizički slabija u odnosu na zlostavljača, ako žrtva sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom i ako postoji brojčani nesrazmjer između žrtve i zlostavljača. Svi smo mi zasigurno upoznati sa pojmovima verbalno i fizičko nasilje. Verbalno nasilništvo je najčešći oblik nasilja koje koriste i djevojčice i dječaci. Riječi mogu biti puno snažnije od udaraca, one su brze i bezbolne za nasilnika, a mogu biti izuzetno štetne za žrtvu. Ako se ono dopušta ili ignorira, postaje normalno zbog čega se žrtva dehumanizira. Fizičko nasilje odnosi se na sve vrste fizičkog nasrtanja, oštećivanja ili uništavanja imovine žrtve. Tek trećina slučajeva nasilništva koje prijavljuju djeca odnosi se na fizičko nasilništvo. Ono je najočitije, zbog toga se i najlakše identificira. Također, sve je više prisutan problem virtualnog vršnjačkog nasilja.

„Djeca ne shvataju ozbiljno mogućnosti zloupotrebe interneta, kao ni potencijalne posljedice, a opet, spremni su da učestvuju u "igrama" i "šalama" koje su usmjerene prema drugoj djeci ne shvatajući da mogu da dovedu do povrijeđenih osjećaja, narušenog samopouzdanja, ozbiljnih trauma pa i do dramatičnih posljedica...

Veliki broj maloljetnika ovo ne smatra ozbiljnim problemom, niti shvata kolike posljedice takvo ponašanje može ostaviti. Iako većina njih poznaje nekoga iz svog okruženja ko je imao problem sa virtualnim nasiljem ne pridaju dovoljno pažnje ovoj temi. Ovo su neki od zaključaka istraživanja koje je u razgovoru sa đacima osnovnih i srednjih škola u Vojvodini sprovela nevladina organizacija iz Novog Sada Centar za prevenciju devijantnog ponašanja kod mladih - Target koja se godinama bavi problemom nasilja i zlostavljanja među djecom.“41 „Bez obzira na to je li blago, umjereno ili teško, nasilje nije 'normalno'. Ono je antisocijalno i kao takvom mu treba pristupati. Svako može biti žrtva i postati predmetom verbalne ili fizičke agresije u odnosima, iz jednostavnog razloga jer je on ili ona na neki način drugačiji od drugih. Nasilnici trebaju mete na kojima mogu iskaliti svoju agresiju, a različitosti koje se identificiraju kao opravdanja za napade su u najboljem slučaju izmišljene, a u najgorem slučaju besramni izgovori.“42

Svako dijete, po domaćim i međunarodnim zakonima, ima pravo na zaštitu od svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja i pravo na zaštitu od bilo kog vida iskorištavanja, a postoje brojni načini prevencije nasilja koje se manifestuje kroz zakone, nevladine organizacije I sl. Zbog toga smo mi danas ovdje, da podižemo svijest o nasilju kroz debatu, da utičemo na savjest mladih ljudi i da mijenjamo mišljenje maloljetnika o ovom rastućem problemu.

41

http://csai.iscserbia.org/serbian/how_weve_helped/klikni_bezbedno/ 42

http://ss-druga-ekonomska-zg.skole.hr/roditelji/pedago_ke_konzultacije?only_mod_instance=52_993_0&st3_action=move_doc&st3_id=

http://csai.iscserbia.org/serbian/how_weve_helped/klikni_bezbedno/

http://ss-druga-ekonomska-zg.skole.hr/roditelji/pedago_ke_konzultacije?only_mod_instance=52_993_0&st3_action=move_doc&st3_id


75


IME I PREZIME Dženana Kukić ŠKOLA Ekonomska škola Brčko NASLOV Posljedice vršnjačkog nasilja

„Vršnjačko nasilje je ozbiljan problem koji postoji u svakoj zemlji. Praktično svakog dana neko dijete je žrtva maltretiranja njegovih školskih drugara, a takav stres, upozoravaju stručnjaci, može da ostavi dalekosežne posljedice tokom odrastanja. Zbog toga država ulaže velike napore da pruži adekvatnu pomoć ugroženima, ali i da socijalizuje nasilnike. Koliko je situacija alarmantna pokazuje podatak da je čak 65 odsto učenika barem jednom bilo izloženo nekom obliku agresivnog ponašanja.

Poslednji u nizu slučajeva vršnjačkog nasilja dogodio se u Boru (Srbija), kada je grupa roditelja djece uzrasta od osam do 10 godina, podnijela prijavu protiv petnaestogodišnjeg maloljetnika i njegovih roditelja zbog zlostavljanja i mučenja. Kako se sumnja, stariji dečak je u prethodnih godinu ana tukao i maltetirao mlađu decu. Sve je povremeno snimao mobilnim telefonom i djecu ucjenjivao da će, ukoliko ga ne slušaju snimak .okačitl" na "Jutjub".

Navodno, stariji dečak je imao običaj da mlađe dečake postavi na klupu i tera ih da svi onanišu (da se samozadovoljavaju) pred njim. Dok su uplašena djeca to radila, nasilnik ih je snimao mobilnim telefonom. One koji bi to odbili brutalno je tukao. Potom ih je, preteći im da ništa ne smiju da kažu roditeljima, plašio i ucjenjivao da će video klip postaviti na internet i da će "svi da im se smeju". Ovaj slučaj odjeknuo je u javnosti.

Zbog ekstremnog oblika zlostavljanja, ali nažalost, djeca u Srbiji, ali i u susjednim državama I šire, svakodnevno trpe ili su svedoci, uglavnom blažih oblika maltretiranja. Istraživanja pokazuju da je 65 odsto učenika barem jednom bilo izloženo nekom obliku agresivnog ponašanja. Istim analizama utvrđeno je da u prosjeku svaki četvrti đak u toku svog školovanja više puta trpi maltretiranje od "drugara" iz klupe - podaci su analize UNICEF-a. Najzastupljeniji oblici nasilnog ponašanja su verbalno nasilje, širenje laži i spletkarenje, pa zatim prijetnje i zastrašivanja.“43

Krivičnim zakonom Federacije BiH u članu 87. utvrđene su vrste odgojnih mjera koje sud može izreći maloljetnom počiniocu krivičnog djela i to:

1. disciplinska mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike;

2. mjere pojačanog nadzora: od roditelja, usvojitelja ili staratelja; nadzora u drugoj obitelji; nadzora od nadležnog tijela socijalne zaštite;

3. zavodske mjere: upućivanje u odgojnu ustanovu, u odgojno-popravni dom...

43

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/hronika/aktuelno.291.html:448903-Svaki-cetvrti-ucenik-zrtva-vrsnjackog-nasilja




76

IME I PREZIME Mehmed Džiho ŠKOLA Srednja elektrotehnička škola Mostar NASLOV Vršnjačko nasilje u mom mjestu

Počet ću prvo sa mojom trenutnom Srednjom elektrotehničkom školom u Mostaru. Što se tiče nasilja, najmanje je zastupljeno fizičko nasilje, barem ono prijavljeno, ali nedavno se saznalo da je jedna djevojka iz mog razreda bila žrtva i fizičkog i verbalnog nasilja. Nasilje su činile njene „prijateljice“. Niko nije mogao vjerovati jer one zajedno dolaze u školu i dosta vremena su zajedno. Već gotovo dvije godine idemo zajedno u razred, a niko nije ni pomislio da imamo u razredu žrtvu konstantnog nasilja, sve dok nije nedavno otišla direktoru i prijavila svoj problem. Problem je riješen dugim razgovorom sa djevojkama.

Dakle, nakon ovoga događaja, ne mogu reći koliko je zapravo zastupljeno fizičko nasilje u mojoj trenutnoj školi. Što se tiče verbalnog nasilja, svjedok sam da je dosta prisutnije od fizičkog nasilja, što je očekivano. Često se na hodnicima, a i u učionici učenici međusobno vrijeđaju, često prave šale na račun drugih te se sarkastično i drsko ponašaju jedan prema drugom. Pogotovo kada učenik odgovara usmeno, onda nakon svake greške bude ismijavan neko vrijeme (u zavisnosti od greške). Ovo su sve neke, naizgled sitne stvari, koje utiču na učenika i ne samo na njegov društveni život, nego i na akademski uspjeh. l tako dobijamo lanac nasilnika koji je nemoguće prekinuti. Sada ću reci nešto o mojoj osnovnoj školi odnosno o mom rodnom kraju odakle dolazim. Tu je situacija mnogo gora od situacije u srednjoj školi.

Tamo gdje ja živim, i verbalno i fizičko nasilje su veoma prisutni. U mom razredu iz osnovne škole, nekoliko učenika su bili konstantne žrtve vršnjačkog nasilja. Kod muškaraca je bilo prisutno uglavnom fizičko nasilje koje je ponekad znalo dovesti do ozljeda i uništene školske imovine. Nije prošao ni dan a da se neko nije potukao. Uglavnom su tuče započinjali isti učenici, ali priznat ću da sam i ja

sam znao ponekad učestvovati u tuči. Jako puno učenika je imalo smanjeno vladanje, međutim ni to ih nije spriječilo da nastave praviti probleme. Što se tiče djevojaka, kod njih je uglavnom bilo zastupljeno verbalno nasilje. Česte provokacije, izolovanje pojedinih grupa učenica, vrijeđanje i ismijavanje i mnoge druge ružne stvari su bile dio gotovo svakog školskog dana. Nekad više, nekad manje. Ovo je trajalo sve do kraja osnovnog školovanja, ali problem nije riješen jer i dan danas postoji određena netrpeljivost među onima koji su se sukobljavali u osnovnoj školi.

77


IME I PREZIME Irma Dautović ŠKOLA SŠC "Đuro Radmanović" Novi Grad NASLOV Vršnjačko nasilje

Vršnjačko nasilje predstavlja veliki problem u našem društvu. Nasilje je u stalnom porastu i to treba da zabrine društvo i uputi na preventivne akcije. Na porast nasilja utiču: porodično okruženje, školsko okruženje i mediji. Da bi se nasilje smanjilo potrebno je sve ove činioce upotrijebiti protiv njega. Fizičko nasilje među učenicima srednje škole „Đuro Radmanović“ u Novom Gradu nije aktuelno i rijetki su slučajevi većih ili organiziovanih tuča. Kad bi govorili o fizičkom nasilju među vršnjacima rekli bi da ga skoro nema. Ni jedna škola ne pamti ni jedan ozbiljan slučaj u skorije vrijeme.

U manjoj mjeri je prisutno verbalno nasilje koje je izazvano nedostatkom bliskosti i međusobnog poštovanja. Slučajevi verbalnog nasilja među učenicima rješavaju se poduzimanjem mjera u školi, razgovorom sa psihologom i pedagogom i obavještenjem roditelja. Pošto nema velikih klasnih razlika među učenicima, svi su jednakog ili sličnog ekonomskog ili socijalnog statusa i zbog toga nema netrpeljivosti i nedostatka tolerancije među učenicima.

Društvena zajednica je obezbjedila djeci uključenje u razne sportove kao što su: atletika, košarka, odbojka i fudbal, pa su djeca okupirana svojim sportskim obavezama i „nemaju slobodnog vremena za nasilje“. Zbog loše ekonomske situacije, djeci nisu dostupni razni opijati tako da je i to uticalo na smanjen broj fizičkog nasilja. Ipak, u našoj zajednici veliki je uticaj medija. Najzastupljeniji oblik su internet i televizija koji omogućuju djeci lagan pristup neprimjerenim sadržajima. Nasilje preko interneta je prisutno kroz: slanje uznemirujućih poruka, virusa i napade na privatnost. Razvojem tehnologije internet je dostupan većem broju osoba čime se povećavaju šanske za nastanak nasilja.

Roditelji su dužni ukazati svojoj djeci na ovaj problem i djelovati preventivno štiteći svoju djecu od svakog oblika nasilja. Tokom nastave u školi djeca su pod nadzorom uprave i njihovih profesora, dok vrijeme provedeno izvan škole (npr.izlasci u grad) podrazumjevaju angažovanost i nadzor roditelja. Sve veće šanse za nasilje su u izlazcima omladine u grad, što je u našoj lokalnoj zajednici aktuelno ne samo među srednjoškolcima nego i osnovcima. Tokom izlazaka mladima je dostupan alkohol koji je najveći uzročnik nasilja. U gradovima kao što su Banja Luka, veći grad RS, razvijenij, nasilje je u znatnom porastu, kako fizičko i tako i verbalno. Djeca koriste oružje što u našoj opštini nije slučaj. Smatram da kroz ovakav debatni program doprinosimo stopi smanjivanja nasilja.


78

IME I PREZIME Nikolina Stupar ŠKOLA Ekonomska škola Brčko NASLOV Uloga škole u zaštiti djece od nasilja

„Vršnjačko nasilje se najčešće dešava u školama, i to u vrijeme odmora u učionici, na hodniku, ili u dvorištu. Svaka nepravda koju dožive učenici može biti podsticaj povrijeđenom učeniku da svoj bijes, umjesto na onog ko je nepravdu učinio, usmjeri na vršnjaka. Ovakve reakcije ne moraju biti izazvane frustracijama nastalim u nastavnom procesu. Neka djeca žele da se pokažu kao „face“, hoće da fasciniraju svoje vršnjake, a nereagovanje nastavnika, profesora, roditelja i stručnih radnika na nasilna ponašanja učenika loš nadzor u određenim dijelovima škole (igralište, hodnici..) samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i da zastrašuju druge učenike.

O bilo kojem uzroku vršnjačkog nasilja da govorimo, jasno je da i djeca koja čine nasilje, kao i djeca koja ga trpe, imaju problem. Škola, kao mjesto gdje djeca organizovano, zajedno provode najviše vremena u toku dana, treba da preuzme primarnu ulogu u prevenciji i zaštiti djece od nasilja. Najbolji rezultati se mogu postići ako se u školi njeguje atmosfera uvažavanja, razumijevanja i tolerancije. Samo se u školi u kojoj vlada prijatna atmosfera, u kojoj su svi akteri zaštićeni i uvažavani, u kojoj se problemi rješavaju nenasilnim metodama, može učiti nenasilništvo.“44 „Nasilje podrazumijeva 6 faktora: namjera da se povrijedi ili nanese šteta; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; manjak podrške; posljedice.“45 „Koliko je ozbiljna pojava nasilja među djecom, govori činjenica da ono ostavlja posljedice, kako na djecu koja su žrtve nasilja, tako i na one koji vrše nasilje, ali i na onu djecu koja posmatraju nasilje.“46 „Svi zaposleni u školama, dužni su da spriječe nasilje koje se dešava u istoj, ali i da reaguju u slučaju sumnje da se nasilje među djecom dešava u okviru porodice, ili na nekom drugom mjestu.“47 Škola po tom pitanju treba da surađuje sa policijom, centrom za socijalni rad, zdravstvenim institucijama. „U slučaju da učenik prijavi nasilje nastavniku ili stručnom saradniku, nužno je preuzeti sve adekvatne mjere da bi se taj problem riješio. Ni u kom slučaju se ne bi smjelo iznevjeriti ukazano povjerenje i učenika koji je prijavio nasilje dodatno izložiti neprijatnostima.“ 48 „Svako nasilje treba da bude prijavljeno blagovremeno, kako bi se adekvatno postupilo i spriječilo veće probleme.“49 Žrtve nasilja obično osjećaju sram, zbog čega često ne prijavljuju nasilje, međutim nisu oni ti koji treba da osjećaju sram, nego onaj ko vrši nasilje, jer NASILJE NE ZASLUŽUJE NIKO!

44

http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=19 45

Priručnik „Program prevencije vršnjačkog nasilja u školama“. Dr Ivana Zečević, 2010. (str. 5) 46




Priručnik „Program prevencije vršnjačkog nasilja u školama“. Dr Ivana Zečević, 2010. (str. 9)


79


Uzimajući u obzir definiciju nasilja, koje kao takvo opisuje svaki oblik ponašanja sa ciljem namjernog povređivanja i nanošenja bola, bilo fizičkog ili psihickog, postavlja se pitanje kako striktno i precizno definisati ono koje se dešava u svim lokalnim zajednicama među vršnjacima. Da li vršnjačko nasilje podrazumijeva neukusne šale, doskočice koje današnja omladina većinom shvata kao humorističan vid izražavanja i međusobne komunikacije ili su to ipak pretjerivanja. Mišljenja su

podjeljena, ali ipak one nam predstavljaju svjedoke vremena jednog društva sa narušenim normama ponašanja, shvatanja svijeta oko sebe i doživljaja ljudi sa kojima provodimo vrijeme. Da je u današnjem društvu sramota reći da si žrtva nasilja govori anketa koja je provedena u mojoj srednjoj školi, a podaci koje ona iznosi odstupaju od standardnih podataka iznesenih u javnosti. Prema anketnim rezultatima u kojima je učestvovalo oko 120 učenika Gimnazije samo 30 posto učenika je priznalo da su nekada u toku školovanja bili žrtve ili vršioci nasilja, dok se većina izjasnila da nikada nisu bili u takvim pozicijama. Zvanični podaci ukazuju na činjenicu da su svi iskusili neki vid nasilja, ali pitanje je koliko to ozbiljno shvataju pojedinci, škole i cjelokupno društv, dok, naravno, ne dođe do posljedica. Ne postoji posljedica bez uzoka, a uzroci su uvijek tu. Nekada su čak maskirani, navodno nevidljivi, ali su uvijek tu, opipljivi i prisutni, čiji korijeni dospijevaju čak do samih početaka, odnosno roditeljskog staranja. Nedavni slučaj ubistva učenika Ugostiteljske škole u Banjaluci, Aleksandra Rolda koje je počinio njegov vršnjak govori u prilog tvrdnji da su naznake ovakvog stravičnog čina postojale, samo su ignorisane. Neozbiljni doživljaj verbalnog nasilja koje je postojalo u samoj srži je dovelo do eskalacije i velikih gubitaka. Vršnjačko nasilje ne počinje sa fizičkim, tu je uvijek u pozadini drugi vid, te se sa pravom mogu citirati čuvenog Branka Miljkovića „Ubi me prejaka riječ“.

IME I PREZIME Erna Salčinović ŠKOLA Elektrotehnička škola Tuzla NASLOV Nasilje

Mnogo toga je urađeno da bi se uočilo šta je to što uzrokuje nasilje i da li se povećalo ili smanjilo nasilje: fizičko nasilje, zanemarivanje nasilja, psihičko nasilje, svjedočenje nasilju, seksualno zlostavljanje… Statistika: „Vrste zlostavljanja: 1) Emocionalno zlostavljanje 62% 2) Fizičko 58% 3) Svjedočenje nasilju 43% 4) Zanemarivanje 27% 5) Seksualno zlostavljanje 23,4% Najveći broj ispitanika (62%) ima iskustvo emocionalnog zlostavljanja od strane majke, oca i drugih, a koje podrazumijeva: ismijavanje, ruganje, vrijeđanje, vikanje, zastrašivanje,

kritikovanje, zabrane i drugo. Zatim fizičko zlostavljanje je učestalo i nalazi se na drugom mjestu (58%), a podrazumijeva: tjelesno kažnjavanje, udaranje, povređivanje, šamaranje. Sve ovo upućuje na činjenicu da je ova vrsta nasilja prisutna u našem društvu. Na trećem mjestu po učestalosti je svjedočenje nasilju u porodici (43%) što čini osnovu sekundarne traumatizacije.


80

Zanemarivanje u porodici je na četvrtom mjestu po učestalosti (27%), a podrazumijeva neadekvatnu brigu i neadekvatan i nepravovremen odgovor na potrebe ispitanika. Na posljednjem mjestu, ali ne značajno manje učestalo, je seksualno zlostavljanje koje je prisutno kod 23,4% ispitanika, što znači da skoro svaki četvrti ispitanik ima iskustva nekih vidova seksualnog zlostavljanja. Samo 12% naših ispitanika prema njihovim iskazima nisu imali iskustva sa nasiljem, 11% je bilo izloženo jednoj vrsti nasilja, dok je veći broj ispitanika bio višestruko zlostavljan, i to 25% je bilo izloženo dvjema vrstama nasilja, 27% ispitanika bilo je izloženo trima vrstama nasilja, dok je Istraživanje o iskustvima mladih u BiH vezanim za razli 17% ispitanika iskusilo četiri vrste nasilj koje smo ovim upitnikom istraživali. Najčešće su udruženi emocionalno i fizičko nasilje, kao i zanemarivanje i svjedočenje porodičnom nasilju. Percepcija zlostavljanja u djetinjstvu: Od ukupnog broja ispitanih, 6% ispitanika se izjasnilo da je bilo zlostavljano u djetinjstvu, 8% su se izjasnili da nisu sigurni što upućuje na ambivalentan stav ispitanika. Traumatska iskustva unutar porodice imalo je 59% naših ispitanika, dok je traumatskom iskustvu van porodice bilo izloženo 76% ispitanika. Ukupan broj ispitanika koji su bili izloženi traumatskom iskustvu je 86%, što znači da su neki ispitanici višestruko traumatizovani, unutar i van porodice, što možemo objasniti time da oni koji imaju iskustvo zlostavljanja i trauma unutar porodice postaju ranjiviji i podložniji različitim traumatskim iskustvima van porodice. Samo 12% naših ispitanika prema njihovim iskazima nisu imali iskustva sa nasiljem, 11% je bilo izloženo jednoj vrsti nasilja, dok je veći broj ispitanika bio višestruko zlostavljan, i to 25% je bilo izloženo dvjema vrstama nasilja, 27% ispitanika bilo je izloženo trima vrstama nasilja, 17% ispitanika iskusilo četiri vrste, dok je a 8% ispitanika je bilo izloženo svim vrstama nasilja koje smo ovim upitnikom istraživali. Najčešće su su udruženi emocionalno i fizičko nasilje, emocionalno zlostavljanje i svjedočenje nasilju, kao i zanemarivanje i svjedočenje porodičnom nasilju. Percepcija zlostavljanja u djetinjstvu: Od ukupnog broja ispitanih, 6% ispitanika se izjasnilo da je bilo zlostavljano u djetinjstvu, 8% su se izjasnili da nisu sigurni što upućuje na ambivalentan stav ispitanika. Traumatska iskustva unutar porodice imalo je 59% naših ispitanika, dok je traumatskom iskustvu van prodice bilo izloženo 76% ispitanika.“50 Što se tiče nasilja u školama u BiH, Tuzli imamo mnogo primjera. Da li se povećavaju ili smanjuju događaji vezani za vršnjačko nasilje? 50

Istraživanje o iskustvima mladih u Bosni i Hercegovini vezanim za različite oblike nasilja i traume u djetinjstvu, Nada Letić i Branka Ivanović, 2010, (str. 14 - 15)

81


Nasilje u školama u BiH51 „'Sramotni snimak šokirao tuzlansku javnost: Izvele učenicu iz škole, sjekle joj kosu,

a potom brutalno pretukle!' 'Intezivan porast vršnjačkog nasilja' 'Facebook rasprava uzrok incidenta između učenica u Tuzli?' 'Tuzla u šoku: Pretukle školsku drugaricu, a snimak surovog maltretiranja objavile

na Internet' 'Nasilje u Lukavcu: Učenika Elektro-mašinske škole mjesecima maltretirali, tukli i

pljačkali' 'Zabrinjavajući rezultati istraživanja o nasilju: 70 posto djece i mladih se plaši da

prijavi nasilje" 'Nasilje u bh. školama: Šokira brutalnost tinejdžera' 'Federacija nemoćna da suzbije porast maloljetničkog kriminala u Bosni' 'Više od 1.000 maloljetnika u BiH ima policijski dosje'“52

Evidentno je da je nasilje u školama BiH postalo svakodnevnica i da se trebamo zabrinuti za budućnost naše omladine. Imamo mnogo vrsta nasilja kojima treba stati u kraj. Nasilje se rađa iz velike slobode, a društvene mreže su još više potakle rađanje nasilja. Nasilju možemo stati u kraj prijavljivanjem za izvršeno nasilje i uključenjem mladih u mnogo sekcija kojim bismo im približili taj ozbiljan problem.

IME I PREZIME Merima Malkić ŠKOLA Elektrotehnička škola Tuzla NASLOV Nasilje

„Nasilje među vršnjacima se može odrediti na sljedeći način: učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano i trajno izložen negativnim postupcima od strane jednoga ili više učenika. Ova definicija naglašava negativno djelovanje koje se ponavlja kroz duži vremenski period. U širem smislu nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći, i to nanošenjem psihičke, odnosno fizičke boli.

Nasilje među djecom možemo podijeliti u više oblika: fizičko, verbalno, emocionalno, seksualno, kulturalno i ekonomsko. Fizičko nasilje je najoučljiviji oblik, te podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje, čupanje i sl, dok verbalno nasilništvo najčešće prati fizičko, te podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasnina, stalno zadirkivanje, ismijavanje, itd. Emocionalno nasilje podrazumijeva namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječije grupe, kao i ignoriranje. Seksualno nasilje uključuje neželjeni fižički kontakt i uvredljive komentare. Kulturalno nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi. I na kraju, ali ne manje važno, ekonomsko nasilje uključuje krađu i iznuđivanje novca.“53

51 Str: http://www.omladina-bih.net/ 52

http://srdocz.com/doc/31616/%E2%80%9Csramotni-snimak-%C5%A1okirao-tuzlansku-javnost--izvele-u%C4%8Denic... 53


http://www.omladina-bih.net/

http://srdocz.com/doc/31616/%E2%80%9Csramotni-snimak-%C5%A1okirao-tuzlansku-javnost--izvele-u%C4%8Denic




82

10. marta ove godine, učenici su držali radionicu na temu "VRŠNJAČKO NASILJE I MALOLJETNIČKA DELINKVENCIJA"

Učenici Elektrotehničke škole koji u okviru "projekt građanin/Ja Građanin", istražuju problem vršnjačkog nasilja u srednjim školama na području našeg kantona. Nakon radionice koje su održali u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (MUP TK), danas su ponovo organizovali 2 radionice. Ovoga puta, posebni gosti bili

su predstavnici Disciplinskog centra za maloljetnike Tuzlanskog kantona. Uz njihovu pomoć, učenici su saznali dosta toga o nasilju, krivičnim prijavama, zakonskim procedurama, te postupcima nakon što se nasilje prijavi.

„Na radionici su prisustvovali pripadnici Ministarstva Unutrašnjih Poslova TK. Nakon predavanja o Vršnjačkom nasilju kojeg su organizovali učenici sekcije CIVITAS, a u dogovoru sa menadžmentom škole, pripadnici MUP-a TK informisali su ih o kaznenim mjerama i krivičnim postupcima koje se vode protiv maloljetnih delikvenata. Cilj ove radionice bilo je informisanje učenika o kaznenim mjerama koje se mogu vršiti nad njima, aludirajući na problem vršnjačkog nasilja. Učenici su imali priliku da se upoznaju sa zakonskom regulativom vezano za starije i mlađe maloljetnike. Vršnjačko nasilje kao i maloljetnička delinkvencija su problemi koji su zastupljeni u cijeloj državi, te se kao takvim prema njima treba obratiti pažnja.

Nadamo se da će i druge škole organizovati edukativne radionice na ovu temu, kako bi dotakli srednjoškolce da se ne upuštaju u taj problem i na taj način dobili bolje i zdravije društvo njihovu pomoć, učenici su saznali dosta toga o nasilju, krivičnim prijavama, zakonskim procedurama te postupcima nakon što se nasilje prijavi.“54

„Zabrinjavajući rezultati istraživanja o nasilju: 70 posto djece i mladih se plaši da prijavi nasilje U okviru projekta "Zaštita djece", World Vision Bosne i Hercegovine je organizirao višemjesečno istraživanje o nasilju nad djecom i mladima u općinama Sapna, Kalesija i Zvornik. Ove općine dio su World Visionovog razvojnog područja Majevica, a istraživanje je proveo lokalni Odbor djece i omladine. Istraživanje o nasilju nad djecom i mladima, u kojem je učestvovalo 336 ispitanika/ca starosne dobi od 12 do 18 godina, pokazalo je da je procenat neprepoznavanja nasilnih oblika ponašanja u ovim općinama zabrinjavajuće visok. Provedeno istraživanje je otkrilo sljedeće:

54

http://tuzlanski.ba/ucenici-elektrotehnicke-skole-odrzali-dvije-radionice-foto/


83


67% ispitane djece i mladih ne prepoznaje guranje kao nasilno ponašanje; 64% ispitane djece i mladih neprijatno dodirivanje ne vidi kao nasilno i štetno

ponašanje; 64% ispitane djece i mladih ne prepoznaje nasilje putem interneta kao štetno

ponašanje; Svaka sedma ispitana osoba je nekoliko puta mjesečno imala iskustvo sa fizičkim

dodirivanjem na način koji im je bio neprijatan; Oblici nasilnog ponašanja koje djeca i mladi ne prepoznaju kao štetno također su:

uskraćivanje hrane, ogovaranja, izlaganje neprimjerenim sadrtajima, te potkradanje ili otimanje stvari.

18% dječaka i 12% djevojčica nisu se nikome požalili kada se prema njima ponaša na način koji im je neprijatan ili čini da se osjećaju loše;

70% djece i mladih se plaši da prijavi nasilje. Navedeni rezultati samo su jedan dio istrativanja koje je proveo Odbor djece i

mladih, uz stručnu podršku uposlenika World Visiona i vode istrativačkoq tima dr. sci. Hariza Šarica, akademskog stručnjaka iz oblasti istrativanja nasilja nad djecom i socijalnog rada.“55

„Činjenica je da je trenutna tendencija rasta maloljetničke delinkvencije veliki društveni problem, koji kod većine građana stvara osjećaj nesigurnosti i zabrinutosti. Sve dok nadležni organi jasno ne percipiraju neminovnu spregu zakonodavstva, prevencije, alternativnih mjera, institucionalnog tretmana, primjene krivičnog zakonodavstva za maloljetnike u praksi, kao i održivog sistema podrške u strateškom tretiranju problematike maloljetničke delinkvencije, teško možemo govoriti o sistemskom rješavanju problema. Ali, bez sumnje, i građani imaju svoju ulogu, koju je potrebno naglašavati kako bi se pozicija pasivnog posmatrača zamijenila statusom aktivnog učesnika. Ovo iz razloga kako bismo svi skupa uživali visok stepen stanja bezbjednosti u vezi s ponašanjem maloljetnika, odnosno pojavama devijantnosti u njihovom ponašanju.“56

55

http://tuzla.danas.info/2013/11/14/zabrinjavajuci-rezultati-istrazivanja-o-nasilju-70-posto-djece-i-mladih-se-plasi-da-prijavi-nasilje/ 56

http://www.atlantskainicijativa.org/bos/index.php/newsletters/488-maloljetnika-delinkvencija-sve-vei-problem-u-bosni-i-hercegovini.html

http://tuzla.danas.info/2013/11/14/zabrinjavajuci-rezultati-istrazivanja-o-nasilju-70-posto-djece-i-mladih-se-plasi-da-prijavi-nasilje/





84

KREATIVNO PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA (Oskar ide u ruke… Neka čitatelji odluče)

NE DOLAZI U OBZIR

Uvodna špica

ILUSTRACIJA

NAZIV GRUPE KOJA REALIZIRA IGROKAZ: Profesionalna četvorka Irma Balićevac Halid Moranjačkić Edna Đuliman Emina Suljagić

85


Uvod u temu

Zbog čega igrokaz o temi vršnjačkog nasilja? Zbog toga što je vršnjačko nasilje u porastu i zbog neophodnosti povećanja svijesti o važnosti rješavanja problema vršnjačkog nasilja.

Što se dešava u BiH i u vašoj školi, a što utječe na uvećanje stope ove pojave? Nepostojanje preventivnih mjera u školama za spriječavanje uvećanja stope ove pojave i nepostojanje adekvatnih zakona u BiH

Koga smatrate odgovornim za nerješavanje problema vršnjačkog nasilja? Smatramo odgovornima prvenstveno roditelje koji nisu educirani o ovom problemu, zatim školu koja ne poduzima preventivne mjere u spriječavanju porasta problema, te policiju i sudstvo koji ne implementiraju adekvatne mjere.

Zbog čega je važno čim prije riješiti problem? Problem je važno riješiti čim prije kako bi bile spriječene posljedice vršnjačkog nasilja, i porast ovog problema.

Tko bi trebao riješiti problem? Problem vršnjačkog nasilja treba riješiti cijela zajednica, počevši od debatantata CKD-a.

Kako? Tako što ćemo širiti svijest i povećati interesovanje mladih o ovom problemu, te njihovom rješavanju. Te im pokazati da i za nasilje postoji alternativa.

PORUKA: Nasilje kod djece ne postaje nasilje kada ga vidimo (uočimo) nego je njegov uzrok mnogo dublji i proizlazi iz ponašanja njegove okoline.

Ilustracija teme

GLAVNI LIKOVI: Majka - Irma Balićevac Otac - Halid Moranjačkić Dijete s kompleksom niže vrijednosti - Edna Đuliman Dijete sa kompleksom više vrijedonsti - Emina Suljagić SPOREDNI LIKOVI: Čelebić Azemina Mehmed Ketanović TEMA/NAZIV IGROKAZA: Nasilje u porodici iz kojeg proizlazi vršnjačko nasilje. Naziv: Ma ne dolazi u obzir DETALJAN SCENARIJ/OPIS DEŠAVANJA: (uvod) Svjesni smo da vršnjačko nasilje ima korijenje koje je pretežno u obitelji. Roditelji su ti koji su odgovorni za porast nasilja. U našem slučaju roditelji svojim primjerima ponašanja potiču djecu da vrše nasilje među vršnjacima. Zanemarivanjem djece i njihovih potreba postaju odgovorni i za cyberbulling. A ne tretirajući djecu jednako dovode do stvaranja kompeksa više i niže vrijednosti koje će dovesti do nasilja. (zaplet)


86

I scena Edna se obraća ocu zbog problema koji joj se upravo desio. Prijateljica joj je napisala uvredljive riječi na društvenoj mreži, te Edna traži pomoć od roditelja. Prvo je odbija otac Halid jer je umoran i govori da se obrati majci. Majka je odbija jer pravi ručak i ima obaveza. Edna: Tata, drugarica mi je poslala jako uvredljivu poruku na fb-u. Možeš li mi pomoći? Halid: Ne dolazi u obzir! Umoran sam! Obrati se majci! Edna: Majko, možeš li mi pomoći? Irma: Ne mogu! Pravim ručak i imam kućanskih obaveza poslije. II scena Kćerka Emina pita roditelje da ide u grad sa drugaricama. Roditelji je odmah puštaju i daju potreban džeparac. Zatim druga kćerka Edna traži da je roditelji puste u grad. Na što oni reaguju riječima: „NE DOLAZI U OBZIR!“ Emina: Majko, mogu li u grad sa prijateljicama? Edna: Mogu li i ja majko? Irma: Emina, kćeri, možeš. Pitaj oca da ti da džeparac. Za tebe Edna, izlazak ne dolazi u obzir.

III scena Irma i Halid (roditelji) daju kćerkama primjer nasilja, tako što Halid povisuje glas na Irmu (majku), te je ošamari zbog toga što mu nije našla šta da obuče. Halid: Nisi mi našla šta da obučem? Irma: Nisam stigla Halid: Kravo jedna, jesi ti

normalna šta da ja sada radim? Ni zašta te Bog nije dao. (vrhunac) I scena Edna sada vrijeđa svoju prijateljicu i ostale prijatelje na društvenoj mreži (cyberbulling) jer joj roditelji nisu ukazali da je to neispravno, a zbog osjećaja niže vrijednosti želi da se nekako (pogrešno) dokaže. II scena Kćerka Emina, s druge strane, također, postaje činitelj nasilja nad svojim vršnjacima jer su joj roditelji sve dozvolili i stvorili kod nje kompleks više vrijednosti. Ona ponižava vršnjake i naziva ih pogrdnim imenima. Druga kćerka Edna se povlači iz društva. Pušta da se na njoj vrši nasilje jer je tako navikla još kod roditelja koji je zanemaruju, te je kod sebe stvorila kompleks niže vrijednosti. III scena Edna i Emina vrše nasilje nad svojim vršnjacima jer su to vidjeli od svojih roditelja (Irma i Halid) i smatraju da je to normalno ponašanje. (rasplet) Obratno ponašanje od zapleta kao rješenje problema. Roditelji uviđaju grešku u odgoju djece.

87


I scena Otac i majka se odmah odazivaju na poziv kćerke Edne, te joj govore da ona ne vrijeđa drugaricu, te da joj kaže da to što joj je rekla nije lijepo ponašanje. II scena Roditelji puštaju i Ednu i Eminu da idu u grad, samo govoreći Edni da dođe ranije jer je mlađa isključivo zbog njene bezbijednosti.

III scena Roditelji ručaju zajedno sa kćerkama. Razgovaraju lijepo bez i naravno bez fizičkog nasilja.

Mehanizmi za

rješavanje problema danog u

temi

Kako vi vidite problem vršnjačkog nasilja u svjetlu slučaja koji je prikazan u igrokazu? Problem vidimo u roditeljima. Roditelji su korijen problema iz kojeg proizlazi vršnjačko nasilje

Zbog čega je važno mlade uključiti u proces kreiranja održivih rješenja i uključiti ih u kreativne radionice za rješavanje problema? Mlade je važno uključiti u proces kreiranja održivih rješenja zbog toga što se djeca moraju sama edukovati, osvijestiti jer očigledno ni roditelji ni sistem (kako školski tako i državni) nemaju preventivne mjere u spriječavanju nasilja.

Kako smanjenje vršnjačkog nasilja može doprinijeti uspostavi stabilnijeg društva u BiH? Smanjenjem vršnjačkog nasilja, društvo će postati sigurnije i zdravije, a time i stabilnije.

Koje mehanizme ste igrokazom htjeli da predstavite ili na nedostatak kojeg mehanizma ste igrokazom htjeli da ukažete? Htjeli smo da predstavimo problem nasilja unutar porodice iz kojeg prizlazi vršnjačko nasilje. Nedostatak pažnje i ljubavi prema djeci stvara buduće nasilnike.

Poruka Što biste poručili vršnjacima o nasilju međi mladima?

Mi sami moramo pokrenuti svijest među nama o vršnjačkom nasilju, što mi zapravo i radimo, zahvaljujući CKD-u. U većini situacija smo vidjeli da se mnogi ne mogu osloniti na roditelje, kao ni na školu tj. profesore, pedagoge i drugo osoblje škole. Mi moramo pokrenuti inicijativu i edukaciju o spriječavanju vršnjačkog nasilja.


88

Odjavna špica

ČLAN 1.: Edna Đuliman ČLAN 2.: Emina Suljić ČLAN 3.: Irma Balićevac ČLAN 4.: Halid Moranjačkić ULOGA 1.: kćerka Edna ULOGA 2.: kćerka Emina ULOGA 3.: majka Irma ULOGA 4.: otac Halid NAZIV GRUPE: Profesionalna četvorka

TAMNA STRANA MJESECA

Uvodna špica

ILUSTRACIJA

NAZIV GRUPE KOJA REALIZIRA IGROKAZ: EAM Merima Malkić Erna Salčinović Anita Šušnja

89


Uvod u temu

Zbog čega igrokaz o temi vršnjačkog nasilja? Igrokazom na temu "vršnjačko nasilje" ljudima možemo približiti opasnost i sve učestaliju pojavu nasilja, kako bi nasilje shvatili kao ozbiljan problem!

Što se dešava u BiH i u vašoj školi, a što utječe na uvećanje stope ove pojave? O nasilju se svakodnevno priča ali 90% ljudi ne uvažava to kao ozbiljan problem. Problem je što škole moraju obezbijediti svakom učeniku sigurno školovanje i uključiti „obavezno“ sve učenike u sekcije koje govore o nasilju. Učenici koji su odlični, primjerni, redovno su na tim sekcijama dok oni koji se ponašaju nasilno ne učestvuju u radu sekcija i nastavljaju fizički i psihički ugrožavati svoje vršnjake.

Koga smatrate odgovornim za nerješavanje problema vršnjačkog nasilja? Cijelo društvo je na svoj način krivo za porast nasilja. Ljudi se premalo edukuju o tom problemu, a onda se pitaju odakle ovoliko nasilnika i diskriminacije?

Zbog čega je važno čim prije riješiti problem? Problem je potrebno riješiti što prije jer se situacija s protokom vremena pogoršava. Nasilnici dočekuju nove generacije, a sami snamo da nasilje rađa nasilje

Tko bi trebao riješiti problem? Za rješavanje problema potrebno je krenuti prvo od sebe, pokušati edukovati ljude oko sebe i ukazati im na taj problem. Dužni su svi učestvovati u rješavanju problema, od profesora, nadležnih organa, roditelja…

Kako? Da bi se riješio problem potrebno je organizovati razne radionice, igrokaze, javne debate o sprečavanju nasilja, u školama su potrebni sati o educiranju spriječavanja nasilja.

Ilustracija teme

GLAVNI LIKOVI: Merima (depresivna djevojka koja želi biti prihvaćena u društvu i

imati svoju slobodu) -Merima Malkić Anita (umišljena djevojka, dobra učenica koja potcjenjuje ostale na

osnovu izgleda i znanja) - Anita Šušnja SPOREDNI LIKOVI: Profesorica (nepravedni profesor koji neće da ulazi u razgovore, sa

učenicima koji su drugačiji, čudniji, ne žele biti poslušni) - Erna Salčinović

TEMA/NAZIV IGROKAZA: Ne sudi knjizi po njenim koricama! DETALJAN SCENARIJ/OPIS DEŠAVANJA: (uvod u radnju) Svakodnevno se susrećemo sa različitim oblicima nasilja bilo to fizičko ili psihičko nasilje. No, što smo mi spremni učiniti po pitanju toga? Da li profesori dovoljno razgovaraju sa učenicima u vezi sa nasiljem i da li znaju u kakvoj se situaciji nalaze pojedini učenici? (zaplet)


90

U učionici su mir i tišina. Učenici se priremaju za

odgovaranje. Profesorica lista papire i

priprema pitanja za ispitivanje.

Merima (sjedi, želi da odgovara, uzbuđena,

naučila je sve) - obraća se Aniti: „Jesi li se

spremila za čitanje?“ Anita (cinično se

smije): „Dobit ću ja bolju ocjenu od tebe

kako god (štreberko)!“ Profesorica (već zna kome će koju ocjenu dati): „Jeste li spremni za ispitivanje? Počnimo sa I svjetskim ratom. Sigurna sam da ste to naučili.“ (vrhunac) Profesorica (pita učenike, izbezumljeno gleda, galami ali i ne obraća pažnju na Merimu koja se javlja jer zna tačne odgovore): „Pa zar niste mogli pročitati preko vikenda niti jednu jedinu rečenicu? Teško meni s vama!“ Merima (iznenađena, diže ruku, želi odgovarati, ali ne dobiva dopuštenje): „Profesorice, ja...ja...“ Anita (pregleda svoju svesku, u velikoj brzini i vrti olovkom kosu i progovara bez dizanja ruke): „Aaaa, profesorice, znam ja“ Profesorica (uzbuđena što se neko od miljenika javlja): „Oooo pa hvala Bogu, Anitice reci im!“ Anita (sretna iščita sve, kaže odgovor... kaže sve za I svjetski rat) (rasplet) Profesorica (presretna što je na pitanje odgovoreno hvali Anitu): „Bravo...Anitice, učenice, srce!“ Ispitivanje je trajalo još neko vrijeme gdje je Anita bila "najbolja", a Merima nije dobila riječ, niti pravo da dobije ocjenu. Zvono je označilo kraj časa. Merima (tužna zbog časa historije i profesoricinog ponašanja, želi da razgovara sa profesoricom): Zašto mi niste dali riječ pa učila sam cijelu noć ... sve sam znala? Profesorica (ljuta): „Popravi to svoje ponašanje i oblačenje, budi primjer! Pogledaj kakava si!“

Mehanizmi za


temi

- Kako vi vidite problem vršnjačkog nasilja u svjetlu slučaja koji je prikazan u igrokazu?

Problem vršnjačkog nasilja jeste i psihičko zlostavljanje i zlostavljanje na osnovu izgleda, tu se narušavaju ljudska prava i sloboda izražavanja. Posljedica toga na žrtvi takvog nasilja su depresija i suicidalonost.

- Zbog čega je važno mlade uključiti u proces kreiranja održivih rješenja i uključiti ih u kreativne radionice za rješavanje problema?

Potrebno je uključiti mlade u radionice kako bi se upoznali sa problemom nasilja i znati ga ukloniti i riješiti.

91


- Kako smanjenje vršnjačkog nasilja može doprinijeti uspostavi stabilnijeg društva u BiH? Što je manje nasilja bit će manje i diskriminacije i država će bolje funkcionisati

- Koje mehanizme ste igrokazom htjeli da predstavite ili na nedostatak kojeg mehanizma ste igrokazom htjeli da ukažete? Nedostatak razumijevanja, nedstatak profesorske pažnje, stereotipi, diskriminacija na osnovu izgleda

Poruka - Što biste poručili vršnjacima o nasilju međi mladima? Nažalost, ovo nam je svakodnevna situacija u našim školama i životima. Učenici trpe diskriminaciju i nasilje od strane profesora i učenika na osnovu njihovog ponašanja i odjevanja. Roditelji često nemaju adekvatno rjeenje za takve probleme te učenici padaju u depresiju i suicialno ponašanje. Nadamo se da vam je ovaj film otvorio oči.

Odjavna špica

Odjavna špica treba da sadrži imena i prezimena članova grupe koji su učestvovali u kreiranju igrokaza, raspodjelu uloga kao i naziv vaše grupe. ČLAN 1.: Merima Malkić ČLAN 2.: Erna Salčinović ČLAN 3.: Anita Šušnja ULOGA 1.: učenica Merima ULOGA 2.: Profesorica ULOGA 3.: Učenica Anita

SLIKA DRUŠTVA

Uvodna špica

ILUSTRACIJA

NAZIV GRUPE KOJA REALIZIRA IGROKAZ: MEŠIR Irma Dautović Šejla Šehović Mehmed Džiho


92

Uvod u temu

- Zbog čega igrokaz o temi vršnjačkog nasilja? Vršnjačko nasilje je aktuelan i veoma proširen problem u našem društvu. Ovaj problem unazađuje i degradira društvo u kojem živimo. Problem ne utiče samo na društvo i međuljudske odnose već utiče i na državu generalno. Vršnjačko nasilje usporava razvoj i prosperitet države i nerješavanje ovog problema može dovesti do katastrofalnih posljedica.

- Što se dešava u BiH i u vašoj školi, a što utječe na uvećanje stope ove pojave?

Evidentno je da u BiH i svim njenim školama postoji visoka stopa vršnjačkog nasilja, koja se povećava iz godine u godinu. Na uvećanje ove stope utiče više faktora: nepažnja i neodgovornost roditelja, pasivnost škole kada je u pitanju sprečavanje i preveniranje nasilja, mediji itd.

- Koga smatrate odgovornim za nerješavanje problema vršnjačkog nasilja?

Za nerješavanje problema vršnjačkog nasilja najviše smatramo odgovornim državu jer nema dovoljno planova kojima bi pokušala riješiti problem. Dalje smatam odgovornim roditelje jer ne čine dovoljno da svoju djecu edukuju o ovom problemu. Također jednim dijelom smatram odgovornim i školu koja također ne čini dovoljno da edukuje učenike o problemu.

- Zbog čega je važno čim prije riješiti problem? Ovaj problem treba riješiti što prije zbog njegove ozbiljnosti i brzine porasta. Kad bismo riješili ovaj problem što brže i efikasnije to bi naše društvo brže uznapredovalo i mladi ljudi bi se osjećali sigurnije i bili bi puni želje da pomognu napretku države.

- Tko bi trebao riješiti problem? Kao što smo prethodno rekli na ovaj problem utiče mnogo faktora. Svi oni odgovorni koje sam naveo bi trebali da budu faktori koji će riješiti problem. Međutim oni to ne rade dovoljno dobro, tako da na kraju sve ostaje na nama mladima koji smo svjesni ovog problema.

- Kako? Mi mladi se moramo angažovati te vrijedno i odvažno iskoristiti sve moguće načine da spriječimo nasilje. Putem raznih seminara, prezentacija, sastanaka i ozbilje suradnje osmisliti strategiju koja bi dovela ovaj problem na minimum.

- Na kraju ovog dijela dajete i jednu prijelaznu rečenicu kojom gledatelje uvodite u radnju igrokaza.

Ovim igrokazom želimo da pokažemo društvo nasilje i reagovanje društva na nasilje.

Ilustracija teme

GLAVNI LIKOVI: Irma Dautović Šejla Šehović Mehmed Džiho

SPOREDNI LIKOVI: Ostali prisutni

DETALJAN SCENARIJ/OPIS DEŠAVANJA: (uvod u radnju) Radnja se dešava u školskom dvorištvu i učionici, sukob između dvije djevojke Irme i Šejle se desio zbog nesuglasica i klevete. Irma je Šejlu, inače svoju najbolju drugaricu, optužila da je lopov. Optužila ju je zato što je bila

93


zavidna. Sukob se dešavao dva dana. Mehmed je prvi put reagirao i spriječio sukob, a drugi put je odustao od toga. Djevojke su nastavile sa sukobom i problem nije riješen.

(zaplet)

Irma napada Šejlu u školskom dvorištu

Mehmed sprečava sukob (vrhunac)

Sukob se nastavlja u školi (rasplet)

Mehmed odustaje od rješavanja problema

Mehanizmi za


temi


U ovom igrokazu vidimo da je vršnjačko nasilje sve više prisutno među mladima i da se ne čini dovoljno u sprečavanju nasilja.

- Zbog čega je važno mlade uključiti u proces kreiranja održivih rješenja i uključiti ih u kreativne radionice za rješavanje problema? Zato što smo mi mladi i potencijalne žrtve, a i nasilnici i zato moramo biti spremni i obučeni da reagujemo na pravi način kada dođemo u susret sa vršnjačkim nasiljem

- Kako smanjenje vršnjačkog nasilja može doprinijeti uspostavi stabilnijeg društva u BiH?

Vršnjačko nasilje je kao bolest koja može dovesti do katastrofalnih posljedica. Ako spriječimo i smanjimo vršnjačko nasilje, naše društvo će ozdraviti i napredovati

- Koje mehanizme ste igrokazom htjeli da predstavite ili na nedostatak kojeg mehanizma ste igrokazom htjeli da ukažete?

Htjeli smo da ukažemo na neistrajnost društva da riješi ovaj problem te na nedovoljne aktivnosti škole i roditelja da pokušaju riješiti problem.

Poruka - Što biste poručili vršnjacima o nasilju međi mladima? Želimo samo da podvučemo važnost mirnog rješavanja sukoba među vršnjacima, i da ih potaknemo da sprečavaju i bore se protiv nasilja.

Odjavna špica

ČLAN 1.: Irma Dautović ČLAN 2.: Šejla Šehović ČLAN 3.: Mehmed Džiho ULOGA 1.: Irma Dautović ULOGA 2.: Šejla Šehović ULOGA 3.: Mehmed Džiho


94

SAN ODLUKE Uvodna

špica ILUSTRACIJA

NAZIV GRUPE KOJA REALIZIRA IGROKAZ: TIA Tarik Bešlagić Irfan Durmić Ahmedin Hurić

Uvod u temu

- Zbog čega igrokaz o temi vršnjačkog nasilja? Kada je riječ o vršnjačkom nasilju i problemima u društvu, mi mladi smo u stanju da obrazložimo ovaj, za nas, najdominantniji problem u masi svih ostalih problema. Taj problem je vršnjačko nasilje. Mi kao osviješteni pojedinci ne možemo djelovati individualno toliko efikasno kao što možemo djelovati u zajednici i udruženim snagama, kao što će to danas prikazati ekipa TIA


U današnjem društvu, najdominantniji i naistaknutiji pojedinci u društvu su u većini slučajeva oni koji zagovaraju nasilje. Sama želja za afirmacijom u društvu i priključivanju dominantnim skupinama na nasilje i pojedincima navodi mlade na nasilje i dovodi ih u začarani krug nasilja.


Odgovornim za rješavanje ovog problema smataramo državu i institucije koje su zadužene da sankcioniraju nasilje u početnom stadiju.

- Zbog čega je važno čim prije riješiti problem? Vršnjačko nasilje predstavlja korijen nasilja i njegov početak. Ukoliko

95


riješimo problem u korijenu tj. uklonimo vršnjačko nasilje, dobit ćemo sigurno i napredno društvo koje ima sistem vrijednosti koji je znatno napredniji od našeg trenutnog.

- Tko bi trebao riješiti problem? Problem bi trebali pokušati riješiti sami pojedinci koji se nalaze u tom problemu. Međutim, ukoliko pojedinci nisu dovoljno sposobni da riješe problem, institucije su dužne da pruže, zakonom zagarantovanu, podršku pri rješavanju tog problema.

- Kako? Prvo je potrebno spoznati problem, njegovu suštinu te ga analizirati. Davanjem statističkih podataka i analizom samog problema moguće je djelovati ka njegovom rješavanju. Zasigurno najbolji način bi bio da država na osnovu tih informacija analiza i sl educira svoje građane kako da se bore protiv nasilja i reagiraju u slučaju nasilja.


Kada ideje presuše, neka snovi govore! Ilustracija

teme GLAVNI LIKOVI: Matija Nasiljić Naser Pravdić Izet Zbunjetović SPOREDNI LIKOVI: Hamza Nepravdić DETALJAN SCENARIJ/OPIS DEŠAVANJA: (uvod u radnju)

Hamza udara Izeta u školi. Izet Zbunjetović dolazi kući nakon što ga je Hamza Nepravdić fizički napao u razredu. Izet se nalazi u svojoj sobi i u njegovoj glavi se prepliću ideje mogućeg rješenja između ideje riječi i ideje nasilja (Matija Nasiljić i Naser Pravdić). Izet nakon brainstorminga naglo zaspi, a Nasiljić i Pravdić nastavljaju

iscrpnu debatu o Izetovoj sudbini na granici između dobra (nenasilja) i zla (nasilja). Izet (zbunjeno): "Danas me u školi Hamza Nepravdić opalio šakom i ponizio pred cijelim razredom. Pitam se stvarno kako dalje..." Na uši mu šapću Naser i Matija. Naser ponavlja mu na desno uho "Ne smiješ si dopustiti da uđeš u nasilje". Matija ponavlja na lijevo uho "Ma trebao si i ti njega šakom. Šta fali nasilju?". Matija i Naser se raspravljaju, Izet je između njih i pada u san. (zaplet) Matija i Naser zauzimaju svoje "položaje". Jedan sjeda za jedan stol, a drugi za drugi. Raspravljaju čiji pogled na nasilje je pravilan te, kakva treba biti Izetova sudbina. Naser: Čovječe, ne možeš mu reći da i on njega udari! Matija: Što da ne? Buraz, trebao ga je nogama razvaliti!


96

Naser: Ali, postoji bolji način da se rieši problem (prekida ga) Matija (odlučno): Ma treba fino doći u školu s palicom da prebije Hamzu. Brate, svako se danas bije, ljudi se kokaju, nasilje je svuđe. Što da on bude mimo svijeta?! Naser: E upravo zbog tog načina razmišljanja i jeste svijet ovakav. Zašto na nasilje reagirati nasiljem? Matija: Zato što ako on meni razbije nos, ja ću njemu glavu. Naser: Zar nije lakše jednostavno zaustaviti taj krug nasilja? (vrhunac) Matija se sve više i više nervira. Naser zadržava svoju smirenost. U jednom trenutku Matija se potpuno počne živcirati te ode. Naser se obraća Izetu. Matija: Bolje je i zabavnije nasilje Naser: E nije, zar nije bolje da se ljudi druže, piju piće skupa, a ne da flaše kupuju čisto da bi se međusobno gađali? Matija: Buraz, utakmica bez nasilja nije utakmica!

Naser: Zapravo utakmica se odvija na terenu, a ne na tribinama. Pogledaj ovu sliku. Vidiš da imamo dvije opcije. Jedna opcija nas vodi u propast. Taj put je put čemera, smrti i jada. Drugi put nas vodi ka miru, ljubavi i razumijevanju. Nije li dovoljno krvi proliveno na ovom svijetu? Nije li dovoljno ljudi stradalo? Mi moramo konačno zaustaviti nasilje, a posebno vršnjačko nasilje. Ovo dijete će imati djecu i njegova djeca će učiti od njega. Ako on bude nasilnik, bit će i oni. I gomila takvih slučajeva postoji. Stanimo nasilju u kraj i krenimo (Pokazuje na sliku pozitivne planete) u ovome pravcu. Matija iznerviran odlazi. (rasplet) Izet se polako budi i pravi konačnu odluku. Naser: Izete, sada znaš kako stvari stoje. Odaberi pravilan put. Ne samo radi sebe, već i radi drugih i radi cijelog svijeta. (odlazi) Izet: Sada mi je sve jasno. Zašto da širimo negativne ideje kada je svijet stvoren u pozitivnom smislu? Zašto da širimo nasilje kada je društvo stvoreno za mir i suradnju. Zbog svega toga okrenimo se nenasilju jer ono vodi ka dobru, a ne nasilju jer ono ne vodi nigdje.

97


Mehanizmi za


temi


Slučaj koji je prikazan u igrokazu je univerzalni i početni tip nasilja koji za sobom povlači nasilje i negativne posljedice, ali se racionalnim i savjesnim idejama može vrlo brzo riješiti.


Zbog toga što će mladi tom vrstom edukacije uvidjeti negativne i tamne strane nasilja, a što će im omogućiti da uvide zlo koje nasilje nosi sa sobom.

Kako smanjenje vršnjačkog nasilja može doprinijeti uspostavi stabilnijeg društva u BiH?

Rješavanjem vršnjačkog nasilja otklanjaju se barijere koje stoje na putu kreativnih i bistrih mladih umova.


Samim tim što nije imao podršku, morao je donijeti sam odluku. Igrokazom želimo prikazati nedostatak mehanizma u društvu koji će pomoći pojedincima da donese pravilnu odluku.

Poruka - Što biste poručili vršnjacima o nasilju međi mladima? Birajte metode koje vam neće oduzeti vrijeme i otklanjanje onih barijera koje stoje na putu kreativnih razmišljanja

Odjavna špica

ČLAN 1.: Tarik Bešlagić ČLAN 2.: Irfan Durmić ČLAN 3.: Ahmedin Hurić ČLAN 4.: Tarik Bešlagić ULOGA 1.: Matija Nasiljić ULOGA 2.: Naser Pravdić ULOGA 3.: Izet Zbunjetović ULOGA 4.: Hamza Nepravdić


98

Fragmentarnost prividnih suprotnosti Uvodna

špica ILUSTRACIJA

NAZIV GRUPE KOJA REALIZIRA IGROKAZ: Mladi gorani Sara Latinović Nikolina Stupar Dženana Kukić

Uvod u temu

- Zbog čega igrokaz o temi vršnjačkog nasilja? Zato što je to tema koja je najviše zastupljena u našem društvu. Vjerska netrpeljivost, nedostatak komunikacije i nedovoljna edukacija, samo su neki od uzroka koji dovode do ovog problema i do razarajućih posljedica.


Na nivou naše države je nebriga. Ako je i u lokalnim zajednicama problem vjerske netrpeljivosti prisutan zbog nedovoljne upućenosti u sam problem treba ga rješavati. Zbog nezaiteresovanosti da svijet i našu državu učinimo boljim i ljepšim mjestom za život.


Sve karike lanca društva i roditelje, profesore, nastavnike, pedagoge, medije, simbole i pravni sistem u cjelini

- Zbog čega je važno čim prije riješiti problem? Važno je što prije riješiti ovaj problem kako bi svojoj djeci i svim budućim generacijama osigurali miran i siguran život, jer se samo u takvim uslovima može učiti nenasilje.

- Tko bi trebao riješiti problem? Svi gore navedeni odgovorni pripadnici društva - društvene zajednice.

- Kako? Edukacijom prvenstveno nastavnog osoblja, roditelja putem radionica, okruglih stolova, zajedničke aktivnosti i javne debate.

99



Jednog burnog proljetnog jutra došlo je do sukoba dva naizgled suprotstavljena svijeta.

Ilustracija teme

GLAVNI LIKOVI: Roker - Sara Latinović Vođa popularne grupe/

protivnik rokera - Dženana Kukić SPOREDNI LIKOVI: Narator i profesor - Nikolina

Stupar DETALJAN SCENARIJ/ OPIS DEŠAVANJA:

(uvod u radnju) Sara Latinović ima 18 godina. Povučena je, sluša rok muziku, tiha, introvertna ličnost koja ima formiran spostveni mikrosvijet. Razlog toga jeste rana pogibija njene majke u ratu, koji je vođen na ovim prostorima tokom 90-tih. Sarin otac, fizički radnik

je od tada čitav život posvetio postizanju prosperiteta svoje kćerke, te izuzetno malo vremena provodi s njom. Dženana Kukić, učenica IV-og razreda u koji ide i Sara, pripadnica je tzv. Popularnog klana. Njeni roditeli su vlasnici najvećeg kluba u gradu, savršeno opisuje onu Tolstojevu: "Sve srećne porodice liče jedna na drugu, a svaka nesrećna je nesrećna na svoj način." Ima izuzetno slobodnog vremena koje troši tako što pokušava podići svoju vrijednost omalovažavajući druge. (zaplet) Dženana: Kakav je to telefon, zar ti ćale nije mogao kupiti telefon bar s boljim zvučnikom da možeš slušati tu svoju odvratnu muziku? Sara: Ostavi me na miru Dženana: Nije ni čudo što nemaš niti jednog prijatelja, koji će uzeti u obzir to što samo šutiš, što si čudna, što furaš neki svoj stil i što ti je otac četnik. Upozoravam te, ne idi mi na oči jer ćeš u suprotnom vidjeti svog Boga! Sara: Dobro, dosta je... (vrhunac) Dženana: jesam li ti rekla šta će se desiti sljedeći put kada mi izađeš na oči, četniče? Jesam li?! Sara: Pusti me. Dženana: Takvi kao ti ne zaslužuju da udišu isti vazduh kao ja. Zašto ne učiniš uslugu svijetu i ne okončaš svoj život? Mora da ti je majka ista bijednica kao i ti čim je nikad nisi vidjela. Sara: Dosta više molim te. Ti nemaš predstavu koliko si sebična. Moja majka je pomagala ranjenim vojnicima, bila je junak, poginula je kao junak. Previjala je s obje strane, vodeći se logikom srca, a ne poretkom koji je nametnuo sistem. Sada mi nije jasno za kakve se to vrijednosti borila, kada ti meni ovo radiš? Učenik dolazi, pokazuje na sukob, nastavnica ne reaguje, govoreći da su to samo dječja posla.


100

(rasplet) Nastavnica sreće Saru, koja plače

i priznaje joj sve što je muči. Nastavnica šokirana, odlučuje da se edukuje o ovom problemu, te organizuje radionice, zajedničke

aktivnosti i javne debate. Mjesto radionice: Dženana

govori da je njen najveći strah da će biti usamljena.

Scena - pošumljavanje: Dženana pada, Sara joj pruža ruku.

Javna debata: ljudi koji slušaju agresivnu muziku su drugačiji. Dženana negira tezu, ustaje i

govori da smo svi ljudi, da smo u suštini svi isti i da su to samo predrasude.

Mehanizmi za


temi

U ovom dijelu igrokaza opisujete sljedeće: - Kako vi vidite problem vršnjačkog nasilja u svjetlu slučaja koji

je prikazan u igrokazu? U igrokazu koji ćemo pokazati, problem vršnjačkog nasilja prvenstveno prizlazi iz verbalnog nasilja, koji je nazatupljeniji oblik nasilja u školama i drugim zajednicama, nedostatak razumijevanja tuđih prblema (empatije), sukob suprotstavljenih svijetova koji poslije razgovora shvataju koliko su zapravo isti


Važno je ukoliko mladi žele, ukoliko pokažu inicijativu za mirnim i sigurnim svojim, a i životima budućih generacija. Samo kroz kreativne radionice, kvalitetnu komunikaciju i empatiju se mogu riješiti problema koji su aktuelni u našem okruženju.

- Kako smanjenje vršnjačkog nasilja može doprinijeti uspostavi stabilnijeg društva u BiH?

Smanjenjem vršnjačkog nasilja, ne samo da ćemo uspostaviti stabilnije društvo u BiH, nego ćemo živjeti u mirnom i sigurnom okruženju bez osjećaja straha za svoj život.


Predstavili smo nedostatak našeg društva: nedostatak komunikacije, empatije, te kako riješti problem vršnjačkog nasilja.

Poruka - Što biste poručili vršnjacima o nasilju međi mladima? Nenasilje je etika svekolike evolucije!

Odjavna špica

ČLAN 1.: Sara Latinović ČLAN 2.: Dženana Kukić ČLAN 3.: Nikolina Stupar ULOGA 1.: Učenica Sara ULOGA 2.: Učenica Dženana ULOGA 3.: Narator i profesor Nikolina

101


PROFESORI PREDLAŽU RJEŠENJA ZA PROBLEM VRŠNJAČKOG NASILJA

TEZA: „Svi treneri debatnog programa trebaju doprinijeti smanjenju vršnjačkog

nasilja u lokalnoj zajednici“

Autori: Danijela Zuletović (KŠC Srednja medicinska škola Sarajevo)

Dario Vrdoljak (KŠC Gimnazija „Sveti Pavao“ Zenica) Demond Đonko (Elektrotehnička pkola Mostar) Dragana Kartal (SŠC „Nedžad Ibrišimović“) Ilijaš Dušanka Marin (Elektrotehnička škola prijedor)

Dušica Čukle (Srednja škola Konjic) Nađa Brkić (Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ Tešanj),

DEFINICIJE KLJUČNIH TERMINA Treneri debatnog programa su prosvjetni radnici (svih odgojno - obrazovnih

područja) koji vode sekcije/izvannastavne aktivnosti u srednjim školama Vršnjak - osoba iste životne dobi, odnosno po godinama starosti Lokalna zajednica je opština (mjesna zajednica) kao najniži oblik institucionalnih

organa Debatnim programom promoviramo kulturu govora, toleranciju

KRITERIJ Kreirajmo humano društvo

PROBLEM

Agresivnost je u porastu u osnovnim i srednjim školama.

Disfunkcija porodice kao ćelije društva je sve prisutnija.

Problem je zaista gorući jer učenici već u prvom razredu osnovne škole imaju agresivne nastupe u smislu da jedni drugima oštećuju lične stvari ili tuku jedni druge.

Problem se manifestira i u osnovnim i srednjim školama najviše na odmorima, ali ponekad i na časovima. Također se manifestira već od momenta kada se djeca uključe na društvene mreže (a sve mlađi imaju pristup internetu i nasilnim igricama)

Manifestira se tučama, gurkanjem, verbalnim vrijeđanjem.

Učenik bez povoda, provocira vršnjaka na hodniku

Nastavnici nisu uvijek prisutni i ne vide sukobe te ne mogu preventivno djelovati


102

Prepoznaje se jer su isti učenici agresivni i u razredu na nastavi

Primijeti se u srednjim školama, ali i na mjestima gdje se okuplja veliki broj mladih

Od općeg značaja je jer postoji u svim sredinama

UZROK

Nedovoljan rad roditelja sa djecom u porodici

Moguće da je u porodicama povećan stepen svih vidova agresisvnost među roditeljima i roditeljima prema djeci

Uzročnik nastanka agresivnosti kod djece i mladih je zapostavljanje djece u porodicama. Sve više roditelja je agresivno u bilo kojem obliku prema djeci

Needuciranost roditelja

Politika i država, pa čak i opštine vode malo računa o mladima. Mladi su prepušteni sami sebi. Malo je omladinskih organizacija gdje bi se mladi edukovali za kvalitetnog građanina, da rade volonterski, da cijene bilo šta drugo izuzev materijalnih dobara, da poštuju i cijene jedni druge po ponašanju, znanju i poštenju.

PLAN

Educirati osobe koje čuvaju malu djecu, obdaništa, učitelji, nastavnici, profesori, pedagozi, psiholozi, direktori i u školama

Javne ustanove od centara za socijalni rad, strukture u opštini kao službe za rad sa omladinom trebaju kroz razne sportske i kulturne programe raditi više sa mladim nasilnicima

Educirati roditelje koliko je moguće putem roditeljskih sastanaka i organizacijom javnih tribina u gradu

gdje bi se organizovala i predavanja stručnih osoba.

Educirati sve radnike u školi.

Uključivanje trenera sa timom debatanata kao volontera u centre koji se bave prevencijom nasilja.

KORISTI

Moramo pokazati da je problem bitan i da se trebaju uključiti svi, ama baš svi od roditelja do svih nivoa vlasti u lokalnoj zajednici, ali i na višim nivoima i, koliko je moguće trebamo, stvoriti uslove da se djeca svih uzrasta više druže kroz sportske i druge aktivnosti van škola i da slobodno vrijeme provode u nečemu kreativnom umjesto ispred TV-a i kompjutera

Problem se u budućnosti može prevenirati, a ne i potpuno iskorijeniti jer mediji (TV i Internet) nude malo edukacijskih programa

103


MLADI BI OVAKO RIJEŠILI PROBLEM VRŠNJAČKOG NASILJA...

NIKOLINA STUPAR, EKONOMSKA ŠKOLA BRČKO

Teza: DEBATNI KLUBOVI MREŽE CKD-A, TREBA DA PONUDE

TROGODIŠNJU STRATEGIJU ZA PREVENIRANJE VRŠNJAČKOG NASILJA

BOLEST

Zašto je odabrani

problem zaista problem?

Vršnjačko nasilje je nažalost veoma zastupljeno kod nas. Nasilje samo po sebi je strašno jer osobe nad kojima se vrši nasilje postaje spremne da izvrši samoubistvo. Vršnjačko nasilje je zastupljeno u svim zemljama.

Što nam ukazuje na postojanje

odabranog problema?

Ukazuje na to da je veoma opširan problem i da ga je potrebno što prije riješiti jer svaki problem ima svoje rješenje

Gdje se problem manifestira?

Problem ili vršnjačko nasilje najviše se manifestira u školama, ulici, igralištu, porodici

Pokušati opisati kako se odabrani

problem manifestira u

praksi?

Mogu da navedem primjer koji se desio u našoj školi, kada je jedan mladić pokušao da siluje djevojčicu. Gurnuo ju je u školski WC i pokušao da siluje!

Detaljan opis problema

Vršnjačko nasilje je mnogo ozbiljniji i složeniji problem. Većina ljudi zna da je to jedan od najvećih problema u državi, ali ne poduzimaju ništa po tom pitanju. Kod vršnjačkog nasilja uvijek je prisutna podjela na onog koji nasilje rši i onog koji nasilje trpi. Nasilnik je starije ili jače dijete, popularnije, spretnije ili na bilo koji drugi način je dominantno. Fizički jača djeca će napadati fizički slabiju djecu.

Zašto je to problem?

Ovo je problem jer svako oko nas ima pravo na svoju slobodu, a ne da nam je neko narušava. Ako neko dijete želi da bude povučeno i da uči, to je njegova volja, a ne da je neko drugi narušava.


104

Kako se može prepoznati?

Najčešće se u školama vršnjačko nasilje može prepoznati po samom ponašanju učenika.

Gdje se najviše primijeti (u

kojem segmentu)?

Po tome da se u školi vidi koje je dijete povučeno, a koje sebi pribavlja pažnju. Jasno se vidi da (npr.) sa tim djetetom koje je povučeno nešto nije uredu i na to treba obratiti pažnju.

Zašto je općeg značaja?

Opšteg značaja je zbog toga što je veoma ozbiljan problem, jer nasilje nije mala stvar. Vršiti nasilje nad nekim je netolerantno.

UZROK

Definiranje uzročnika problema

Nasilnik može postati bilo ko od nas, čak i žrtva nasilja, najveći uzrok nasilja je zlostavljanje djeteta, loše društvo, previše sebičnosti. Kada je riječ o zapostavljanju djeteta, u većini slučajeva su krivi sami roditelji, jer malo vremena provode sa svojom djecom. Loše društvo mnogo može da utiče da neko dijete izvrši nasilje kako bi se pokazali da su face u društvu, ali to nije dobro.

Ko je krivac (uzrok ili

uzročnik)?

Sve počinje od odgoja djece. Ako roditelji nauče svoje dijete da nasilje nije sve, da ne treba da ga vrše nad drugom djecom, može puno pomoći. Ali djeca mogu kod kuće da budu dobra i fina, ali kada izađu iz kuće mogu da budu nasilna, tu dolaze do lošeg društva kao uzrok nasilja.

Što to oni rade i zašto je to što

rade (problem) loše?

Nasilnici vrše nasilje nad drugom djecom, a to rade da bi pokazali da su jači od druge djece, da bi sebe napravili jačim, osjećali se moćnije. Loše je jer zlostavljanje druge djece nije uredu, svi potreba da budemo jednaki, isti, da se ne gleda šta ko oblači, koje je nascionalnosti, koju muziku sluša, da li je povučen, da li je štreber…

Stav o status quo politici? Važna je

kvaliteta, a ne kvantiteta

objašnjenja.

Današnji status naše quo politike jeste da su uveli zakon u kojem maloljetna lica ne smiju da budu vani od 23 sata, to su uveli jer se vršnjačko nasilje najviše odigrava u to doba. Ja smatram da to nije rješenja problema vršnjačkog nasilja, da tim se nasilje ne može zaustaviti. Političari su umjesto toga mogli da uvedu zakon da svaki učenik u školama mora da priča sa psihologom ili psihijatrom o svojim problemima. Ukoliko se ustanovi da je neka osoba bila žrtva nasilja ili se ustanovi da je dijete nasilnika treba mu pomoći i riješiti to na pravi način.

PLAN

KO i zašto će biti implementator

navedenog plana?

Implementator borbe protiv vršnjačkog nasilja mogu biti škole u kojima se nalazi vannastavna aktivnost, debatni klubovi, mreže "Centra za kulturu dijaloga".

105


ŠTA će se realizirati u

sklopu implementacije

plana?

Prvo se treba realizirati kako riješiti vršnjačko nasilje u što bržem vremenu, zatim kako pomoći nasilniku ili dijete koje vrši nasilje da to nasilje ne ponovi u budućnosti.

KAKO će se realizirati plan?

Najbolje je realizirati plan kroz pravila škole da svako dijete priča sa psihologom ili organizirati brojne masovne radionice. Nikoga nije moguće nagovoriti da ide na radionice jer to je slobodna volja učenika, ali razgovor sa učenikom koji vrši nasilje ili je žrtva nasilja može dosta toga da promjeni.

KOLIKO će resursa biti uloženo u realizaciju

navedenog plana kao i kolika je

korist od realizacije

plana?

Nije potrebno puno materijala. Najviše je

potrebno truda i rada u realizaciji projekta i da se

nikada ne odustane. Imamo velike koristi od

toga plana jer se smanjuje nasilje.

KOLIKO traje? Ovo je potrebno da traje uvijek sve dok se nasilje ne zaustavi.

KOJE će promjene napraviti?

Moguće su promjene: da nasilnici shvate da to nije uredu; da bolje upoznaju žrtve nasilja; da se smanji nasilje.

KOJA je korist od primjene vašeg

plana: kratkoročna

korist, dugoročna

korist.

Npr. radionice koje smo imali u školi su smanjile nasilje u našoj školi. To je dugoročna korist jer nasilnika vratimo u "pravog čovjeka" koji poštuje svoj, a i tuđi život. Debatni klubovi mreže CKD-a mogu puno da pomognu učenicima koji su bili nasilni. Uključiti ih u sekcije, a tako ih praviti i društveno korisnim.

KORIST

Pokazati SVE prednosti koje se

ostvaruju realizacijom

plana

Mogu da navedem primjer sa djevojkom koju je profesorica upoznala sa programom debatnog kluba i uključila je u debatni klub. Bila je nasilna prema drugim učenicima, ulaskom u debatni klub njeno ponašanje se promijenilo, popravila je ocjene, upisala fakultet, pomaže ljudima.

Kakav će efekt imati u

budućnosti, tj. hoće li se voditi računa da se taj problem ponovo

ne nametne?

Djeci koja su bila nasilnici i koja su shvatila da to što rade je pogrešno u budućnosti kada dobiju djecu, osnuju porodicu neće opet pokušati da počine neko djelo, a to znači da je realizacija plana i radionica uspjela. Postoje ljudi koji imaju posljedice od nasilja i dalje ih ima u njima, ali sve je stvar volje i želje da se nasilje zaustavi.

Zaključivanje govora

Nasilje je loše. Da bi ga zaustavili potrebno je da pomognemo ljudima koji vrše nasilje nad drugom djecom pomoću radionica, uključivanja u određene edukacije. Treba pomoći i djeci koja su žrtve nasilja, razgovarati sa psihologom.


106

MERIMA MALKIĆ, Elektrotehnička škola Tuzla



BOLEST

Zašto je odabrani


Problem je jer se vršnjačko nasilje često ne shvata ozbiljno i time omogućava djeci da vrše nasilje jedni nad drugima, što ostavlja ozbiljne posljedice na žrtvu. Nerijetko žrtve nasilja počine samoubistvo.

Što nam ukazuje na postojanje odabranog problema?

O postojanju tog problema govori sama statistika djece koja su iskusila to nasilje i činjenica da djeca danas pokazuju inertno ponašanje, više izbjegavaju ljude uopšteno ili se boje.

Gdje se problem

manifestira?

Manifestira se u nasilnim porodicama, u školama, među "jačim" ličnostima i svakodnevnom tinejdžerskom životu.

Pokušati opisati kako se

odabrani problem

manifestira u praksi?

U praksi se manifestira pretežno kroz nebrigu roditelja koji ne pomažu svom djetetu, strahu žrtve da traži pomoć, nereagiranju države na taj problem i nedostatak kazni.


Sve počine na osnovu diskriminacije među učenicima, što dovodi do verbalnog nasilja, pa čak i gore. Sljedeća faza je konstantno nasilje koju žrtva trpi, onda pokušaj žrtve da traži pomoć najčešće od roditelja koji tu budu ili bespomoćni ili nezaiteresirani. Time žrtva praktično ostaje bez opcija, pada u depresiju i u nekim slučajevima dovodi do samoubistva. Ako ne dođe do samoubistva, oštećeni su za cijeli život i žive u stahu.

107



Problem je zato što je nasilje sprečivo edukacijom u školama i kući a tamo se ne sprečava. Nitko ne želi da bude žrtva nasilja, svi bi željeli da živiomo sretno a ne u strahu od vlastitih vršnjaka. Glavni problem je to što se brojni životi gube dnevno zbog problema koji je mogao biti spriječen.


Žrtve se mogu prepoznati po introvertnom ponašanju, izbjegavanju ljudi, gušenju interesa za stvari u kojima inače uživaju, depresiju, posjekotinama po tijelu.


kojem segmentu)?

Najviše se primijeti u školama, gdje djeca imaju malo veću slobodu jer nisu pred roditeljima, a nisu nerijetki slučajevi tuče na odmorima u školama. To je najočigledniji primjer.


Općeg je značaja jer moramo mlade učiti toleranciji i lubavi jedni prema drugima jer su oni naša budućnost.

UZROK


Uzroci su najčešće djeca iz nasilnih porodica, koja su navikla na takvo ponašanje i ne vide tu problem. Također je uzrok tog problema potpuno zanemarivanje ove teme od strane države, škola i roditelja. Također je uzročnik bosanski menatalitet "Šuti i trpi", što stvara još veći problem.


uzročnik)?

Kriva je država jer se uopće ne interesuje za vršnjačko nasilje. Ne organizuju se programi edukacija mladih niti postoje zakonske mjere za većinu vrsta nasilja. Kažnjivo je samo fizičko, ali ono nije jedino. Verbalno, kulturno i

drugi su jednako štetni.

Što to oni rade i zašto je to što rade (problem)

loše?

Vršnjačko nasilje je vrsta zlostavljanja. Niti jedan čovjek nema pravo zlostavljati drugog čovjeka. To je po definiciji kažnjivo zakonom. Ali fizičko nasilje je jedino kažnjivo. Verbalno nasilje dovodi do depresije i suicidalnog ponašanja u mladih.

Stav o status quo politici?

Važna je kvaliteta, a ne

kvantiteta objašnjenja.

Da naša država preduzima potrebne mjere mi ne bi morali boriti se za naša prava sigurnosti u životu koju bi trebali da imamo. Nema zakona kojima se uređuje društveno prihvatljivo ponašanje.

PLAN

KO i zašto će biti

implementator navedenog

plana?

Implementatori će biti debatni klubovi iz BiH uz podršku CKD-a jer je ova organizacija svjesna problema vršnjačkog nasilja i žele pomoći mladima.


sklopu

Ako se ovo realizira imat ćemo svijetlu budućnost sa mladima koji nisu traumatizirani od strane nasilnika, opast će broj samoubistava i depresija kod mladih. Škole će biti puno kvalitetnije za pohađanje,


108

implementacije plana?

roditelji neće morati brinuti da će njihovo dijete odustati od svog života, niti da će u školi imati distrakciju od učenja i finog druženja.

KAKO će se realizirati

plan?

Najbolji način da se realizira plan su programi i radionice za edukaciju cijelog društva, a ne samo mladih i uvođenje mjera u zakon za vršnjačko nasilje svih vrsta.

KOLIKO će resursa biti uloženo u realizaciju navedenog plana kao i

kolika je korist od realizacije

plana?

Nije potrebno uložiti mnogo resursa nego bi čak za rad dovoljno bilo da debatanti obrade više različitih teza o vršnjačkom nasilju u svojim školama i čak uvesti tu temu na čas odjeljenske zajednice. Za rad u školama već postoje izdvojeni novci. Ovdje se radi o kvalitetnijim rješenjima bez novca.

KOLIKO traje? Trajat će dugo da se kompletno iskorijeni problem, ali mislim da će se već nakon 2-3 godine uočiti poboljšanje.


Neće više biti nasilja među mladima, škole i ulice će biti sigurnije za sve. Roditelji će biti upućeni u to te će stoga moći pomoći svojoj djeci na pravi način. Biti će kazne za nasilnike...

KOJA je korist od primjene vašeg plana: kratkoročna

korist, dugoročna

korist.

Korist će biti dugoročna jer će se nasilje iskorijeniti. Depresiju i suicidalnost će se smanjiti kada mloadih. Roditelji neće morati brinuti da će njihovo dijete biti žrtva nasilništva. Kvalitetniji život će i žrtve i nasilnici imati.

KORIST

Pokazati SVE prednosti koje

se ostvaruju realizacijom

plana

Najveća prednost je očuvanje života mladih, smanjenje depresije i suicidalnosti, traumatičnog ponašanja, kvalitetniji život djeci, nenasilne obitelji, pohađanje škole bez dodatnog stesa od strane vršnjaka.


budućnosti, tj. hoće li se voditi

računa da se taj problem ponovo ne nametne?

U budućnosti kada ovaj

problem bude iskorijenjen, niko ga neće nametnuti nazad

zbog već dovoljne educiranosti o tom problemu i

posljedice koje ostavlja.


Nije potrebno puno da napravimo promjenu u društvu što se tiče teme vršnjačkog nasilja i obezbijedimo bolju budućnost našoj djeci.

109


ERNA SALČINOVIĆ, Elektrotehnička škola Tuzla



BOLEST

Zašto je odabrani


Ljudi nisu dovoljno educirani o nasilju kao problemu i ne shvataju to ozbiljno, pa se stopa nasilja sve više povećava.


Na postojanje odabranog problema posebno nam ukazuje ponašanje ljudi, manjak osjećajnosti prema drugim ljudima, depresivnost, strah i naravno svi događaji koji se konstantno vezuju za nasilje

Gdje se problem

manifestira?

Problem se manifestira svugdje oko nas .... konstantno se susrećemo sa tim problemom u školama u kućama, skoro svim zajednicama imamo problem manjka komunikacije i povećanja nasilnog ponašanja.


odabrani problem


20% ljudi pokušava da prikaže taj problem i pronađe rješenje za taj problem, ali ih 80% ljudi u tome zaustavljaa nemarnim ponašanjem. 20% ljudi organizuje razne radionice gdje se vrši prevencija vršnjačkog nasilja ali većina to ne shvata ozbiljno.


Najveći problem je u tome što su svi ljudi čekali da se njima dogodi nešto strašno vezano za nasilje da bi uopće pokrenuli nešto protiv širenja nasilja. Na neki način svi smo svjesni događaja širom svijeta i ne nastojimo to spriječiti. Stariji ne mare za nasilje a žele shvatiti svoju djecu, dijele im loše savjete da uzvraćaju nasilje i tada pogoršavaju stvar u pokušaju da zaštite dijete jer nasilje rađa nasilje.


Problem je u tome što se sve može riješiti edukacijom, radionicama, možemo spriječiti nasilje ... Nažalost niko neće da sudjeluje u takvim radionicama a očekuju da će nasilje u bilo kojem obilku samo nestati i da će biti zaštićeni.


110


Može se prepoznati svakako u našem okruženju. Pogledom na škole možemo shvatiti problem i o kojem obliku nasilja se radi.


kojem segmentu)?

Nasilje kao problem najčešće možemo primijetiti u školama. Tu djeca uglavnom imaju neku slobodu gdje se nedovoljno razgovara s njima. Primjećujemo u okruženju da nasilje. Vrše ga ljudi u zavisnosti od ponašanja koje ispoljavaju: fizičko, psihičko, ekonomsko…


Mladima trebamo pokazati svijetlu budućnost, da žive bez straha i pomoći im da oni dalje generacije upute u pravedne tokove života, a kroz radionice protiv nasilja.

UZROK


Uzrok problema kao što smo svi svjesni je društvo u kojem se nalazimo. U društvu se pokreće sve na osnovu čega dolazi do psihičkog i fizičkog nasilja.


uzročnik)?

Krivci su ljudi koji sačinjavaju neko društvo gdje se učestalo odvija neki oblik nasilija (roditelji-porodica, profesori - škola ...itd.)


loše?

Ljudi su po prirodi bića koja žele da budu u centru pažnje i to ih tjera da učine bilo šta da budu zapamćeni, npr. pokretanje svađe, tuče, provokacije itd. Kada ne mogu da se istaknu inteligencijom ili talentom okreću se nasilju.




Trenutno stanje je veoma loše. Da su provedene mjere koje su potrebne i da su ljudi kažnjeni za djela (nasilna) kako to spada, sada se ne bi morali brinuti kako ćemo sprijećiti takve probleme. Trenutno i nemamo neke nadležne organe koji bi se pobrinuli za edukaciju i sve ostalo.

PLAN



plana?

Bit će todebatni klubovi, Centar za kulturu dijaloga. Oni mogu okupiti mlade. Trebaju pomoći ljudima u shvatanju problema.



plana?

Trebamo upoznati ljude sa problemom, otvoriti im oči pomoću radionica i debata i ukazati im na sadašnjost i na budućnost koja nas, nažalost, čeka ako ne popravimo i ne spriječimo ništa u sadašnjosti.


plan? Plan će se realizirati pomoću raznih radionica i debata.



korist od realizacije plana?

Ne trebamo ulagati resurse. Dovoljno je da iskusni debatanti drže debate u svojim školama, organizuju radionice koje mogu pomoći u edukaciji protiv nasilja. Korist realizacije planova će biti zadovoljena ukoliko iskusni ljudi u svom društvu prenesu pozitivno mišljenje i nauče druge ljude da ružne riječi i nasilno ponašanje nisu pravo rješenje

111


KOLIKO traje? Vremenski će trajati dok ljudi ne shvate u čemu griješe i ne riješe problem.


Promijenit će razmišljanje mladih. Stavljanjem različitih ljudi u različite grupe na radionicama upoznat će više jedni druge, promjeniti mišljenje i nastojati spriječiti nasilje.


korist, dugoročna

korist.

Kratkoročna korist jeste uljučivanje čitave jedne generacije mladih u edukaciju koji će kasnije pomagati mladima

KORIST



plana

Prednosti su u tome što će djeca više komunicirati i pomoći jedni drugima u nalaženju rješenja za svoje problem. Dovoljno će biti upoznati jedni s drugima. Neće biti potrebe za prozivanjem i nasiljem među njima.




Ako budemo vodili računa i nastojali dovoljno edukovati o svemu našu omladinu i generacije koje dolaze ovaj problem neće biti akutan, a mladi će biti svijesni sebe i ljudi oko sebe.


Potrebno je samo malo da bi smo učinili tako puno za generacije koje dolaze.

TARIK BEŠLAGIĆ, Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić" Tešanj

Teza: DEBATNI KLUBOVI MREŽE CKD-a, TREBA DA PONUDE


BOLEST

Zašto je odabrani


Problem: Nema strategije za preveniranje vršnjačkog nasilja. Debatni klubovi mreže CKD-a treba da ponude trogodišnju strategiju za preveniranje vršnjačkog nasilja je zaista problem zbog porasta stope vršnjačkog nasilja, a debatni klubovi okupljaju mlade tj. ciljnu grupu na koju se problem najviše odnosi.


112


Na postojanje problema ukazuju statistike povećanja stope vršnjačkog nasilja kao i brojni medijski natpisi u kojima su prikazani brojni događaju u kojima se maloljetne osobe počinitelji krivičnih djela.

Gdje se problem

manifestira?

Problem se najviše manifestuje u lokalnim zajednicama, ali je najveća stopa porasta vršnjačkog nasilja u većim gradovima.


odabrani problem


Problem se u praksi manifestira najrazličitijim krivičnim djelima koja čine mlade osobe. Ove osobe su nerijetko maloljetnici i djeca, što dodatno komplikuje situaciju.


Vršnjačko nasilje je u porastu. Sve je veći broj maloljetnih počinitelja krivičnih djela koji se vraćaju činjenju nezakonitih radnji.


Nasilje je problem jer dovodi do uništavanja pojedinaca, porodica i cjelokupnog društva. Ukoliko se ne spriječi nasilje, ne može se spriječiti ni propadanje društva.


Problem se, nažalost, može prepoznati i samo izlaskom na ulicu

na kojoj niste više sigurni. Vlasti donose različite dokumente kojima žele spriječiti nasilje ali u kreiranje

dokumenata ne uključuju nas mlade, i onda dobivamo rješenja koja se

nama ne dopadaju, a praktično i ne dovode do smanjenja stope

vršnjačkog nasilja (npr. Zabrana izlaska maloljetnicima iza 23 sata)


kojem segmentu)?

Najviše se primijeti u povećanju stope vršnjačkog nasilja premda postoje različute strategije za sprečavanje ovog problema.


Općeg je značenja jer obuhvata cijelo društvo.

UZROK


Uzročnik problema je neuključivanje mladih u kreiranje dokumenata koji bi trebali riješiti njihove problem. Ovakvim načinom dobivamo mnogo dokumenata koje mladi ne žele da poštuju.


uzročnik)?

Krivci za postojanje problema su i mladi i odrasli. Niti jedni niti drugi ne žele da sarađuju i uključe se u zajedničke akcije kreiranja dokumenata koji će ZAISTA riješiti problem.


loše?

Problem je u tome što oni ništa i ne rade. Ni mladi ni odrasli.

113





Debatni klubovi se bave već duže vrijeme temom vršnjačkog nasilja ali se ne radi ništa mnogo po pitanju tih nasilnika. Potrebno je ujedinjenje svih klubova te rješavanje tog problema.

PLAN



plana?

Implementator navedenog plana će biti upravo debatna organizacija zbog toga što bi upravo ona uvodila reforme.



plana?

Realizirati će se obrazovni dio te smanjiti nasilje na minimum. Uvele bi se mnoge zabavne igre i slično pri čemu bi se olakšalo rješavanje problema.


plan?

Plan bi se mogao realizirati tako što bi se svi ili barem većina debatnih klubova iz države spojili i ozbiljno shvatili problem vršnjačkog nasilja. Zatim organizovanjem časova tj. škole za prevenciju vršnjačkog nasilja, te upotreba "nensilne komunikacije"



plana?

Potrebno je poprilično mnogo resursa koji bi mogli biti

obezbijeđeni kroz zajedničku humanitarnu akciju na državnom

nivou, ali je korist velika. Promijenila bi se budućnost

mnogih a i smanjile bi se štete na nivou države.

KOLIKO traje? Trajalo bi od jedne do tri godine.


Smanjit će se broj zlostavljanja, nasilja, agresivnosti ... poboljšat će se školovanje.


korist, dugoročna

korist.

Korist je dugoročna i promjenila bi stanje države, a i maloljetnika i punoljetnika u njoj. Ne bi se strahovalo za život niti za budućnost društva.

KORIST



plana

Smanjivanje fizičkih i verbalnih napada. Poboljšanje školovanja. Uvođenje poštivanja kulturnih obrazaca ponašanja. Smanjenje broja ubistava. Slobodnije kretanje u društvu.


114


budućnosti, tj. hoće li se voditi računa da se taj

problem ponovo ne nametne?

Ako se problem riješi ovom metodom ne treba postojati već treba nastaviti sa časovima i projetkima kako ne bi opet došlo do toga. Naravno da bi se vodilo računa o tome da se ne nametne ponovo.


Debatni klubovi treba da uvedu trogodišnju strategiju za preveniranje vršnjačkog nasilja. Treba da mislimo na budućnost, na nas, na djecu koja će živjeti poslije nas. Treba da se riješi problem!!!

DŽENANA KUKIĆ,Ekonomska škola Brčko



BOLEST

Zašto je odabrani


Problem vršnjačkog nasilja je problem koji se proteže dug niz godina, jer kontinuirano raste i sve su veće posljedice ovog problema, a sve manje mjera i načina za suzbijanje istog.


Ukazuje nam mnogi teški događaji vršnjačkog nasilja o kojima svakodnevno imamo prilike čuti od strane medija ili ne njih to je nešto što se dešava među nama svakodnevno i od toga jednog problema nastaju mnogi drugi.

Gdje se problem manifestira?

Problem se manifestira u školama, u porodičnoj kući, na ulici, na dvorištu, igralištu…


odabrani problem


Manifestira se kroz verbalno nasilje među vršnjacima, fizičko nasilje pa sve do najtežih slučajeva ubistva, a sve to zbog mnogih uzroka koji nažalost postoje.

115



Problem je kako prevenirati vršnjačko nasilje, šta učiniti da se ono smanji te da se tako poboljša stanje u našoj zemlji. Debatni klubovi koji promovišu kroz svoje debate rješenje problema vršnjačkog nasilja, govore da je ono itekako prisutno među nama. Oni treba da kreiraju strategiju radi suzbijanja problema, jer ako nema strategije radit će se stihijski, a to nije dobro.


Problem je, jer iako evidentno postoji potreba, sa djecom u školama ne rade pedagozi, kao ni profesori (osim aktivnosti koje su jasno precizirane u planovima škola) zato što nastavnici, profesori pored nastavnog plana i programa nemaju vremena za to isto tako i roditelji zbog poslovnih obaveza rijetko stižu da vode računa o svojoj djeci.


Može se prepoznati u našem društvu, promjeni našeg društva, nedostatku komunikacije među ljudima, nedostatku razumijevanja, empatije i mogim drugim pokazateljima.


kojem segmentu)?

Ovaj problem se najviše primijeti po zakonima tj. onima koji ne postoje na nivou države, dakle, ne postoji jedinstven državni zakon koji tretira pitanje maloljetničke delinkvencije nego su ti zakoni na nivou entiteta I distrikta.


Općeg značaja je jer to nije problem kojeg nalazimo samo u našem okruženju, društvu, nego diljem svijeta, zbog čega je neophodno početi rješavati ovaj problem.

UZROK


Nedostatak empatije, nerazumijevanje, nedovoljna komunikacija kako među mladima tako i među odraslima, bezbrižnost, nepridavanje pažnje, neodgovornost


uzročnik)?

Mediji, škola, roditelji, simboli, odgoj…



Roditelji su ili previše posesivni prema djeci ili uopće ne obraćaju pažnju na njih zbog čega oni putem medija (videoigrica) počinju da umišljaju da su ti "igrači" i počinju nasiljem rješavati svoje probleme. Mogući pokazatelji i razlozi - ukoliko roditelji uče dijete da ne voli, da se ne druži sa vršnjacima druge vjere, sve to dovodi do nasilja.




Važna je kvaliteta, a ne kvantiteta. Nije važno koliko imate nekih podataka o nečemu, bilo to malo ili mnogo, bitno je da su to valjani podaci, podaci koji će kratko ali jasno objasniti suštinu. Političari koriste status quo politiku, jer za takvu politiku već imaju osigurana finansijska sredstva.


116

PLAN



plana?

Implementatori: Debatni klubavi, mreže CKD-a, stručni radnici, zato što su najkompetentniji za prevenciju ovog problema, zato što se bave suštinom navedenog problema, često rade različita istraživanja o ovoj temi i imaju validne podatke.



plana?

Realizirati će se kulturni i obrazovni sadržaji koji imaju za cilj smanjiti nasilje na minimum.

KAKO će se realizirati plan?

Plan: edukacija profesora, nastavnika, roditelja, učenika kroz okrugle stolove, prezentacije, radionice, javne debate, govore, kako bi ukazali prvenstveno na problem, pa tek onda na načine sprečavanja problema jer prvo je potrebno educirati javnost da problem postoji i tek onda tražiti adekvatna rješenja.

KOLIKO će resursa biti uloženo u

realizaciju plana kao i kolika je


Nije mi poznato koliko bi koštala trogodišnja strategija, a korist je sigurna sam, velika. Ne samo da će se i mladi i stariji edukovati nego će se osposobiti možda i za trenere kako bi ta svoja znanja prenijeli na buduće generacije.

KOLIKO traje? 3 godine


Smanjenje vršnjačkog nasilja, podizanje svijesti o kvalitetnoj komunikaciji, razvoju empatije, razumijevanju svojih i tuđih problema i postupaka, načinima nenasilnog rješavanja problema…


plana: korist, dugoročna korist.

Kratkoročna korist: smanjenje stope vršnjačkog nasilja u roku od godinu dana. Dugoročna korist: educiranje budućih vršnjačkih edukatora koji će educirati druge i tako će nastati krug kontinuirane edukacije o problem i smanjivanje stope vršnjačkog nasilja i dugoročno.

KORIST



plana

Smanjenje vršnjačkog nasilja, podizanje svijesti o kvalitetnoj komunikaciji, dijalogu, razvoju empatije, razumijevanja…



ne nametne?

Vodiće se računa da se taj problem više ne ponovi jer će učesnici koji završe obuku tj. edukaciju sigurno svoje znanje prenositi na druge.


Jasno je da se problem vršnjačkog nasilja mora riješiti, što prije, kroz sve moguće mjere, radi postizanja blagostanja, cjelokupne zajednice. "NENASILJE JE ETIKA SVEKOLIKE EVOLUCIJE!!!"

117


MEHMED DŽIHO, Elektrotehnička škola Mostar



BOLEST

Zašto je odabrani


Problem koji sam uvidio, kojeg smo svi svjesni, kojeg smo osjetili i na svojoj koži, a kojeg većina nas zanemaruje je rast stope vršnjačkog nasilja. Porast stope vršnjačkog nasilja neminovno znači i propadanje onog segmenta društva za koji kažemo da je naša budućnost - mladih! Ukoliko mladi ne usvoje principe mirnog Ii nenasilnog rješavanja problema prijeti nam propast cjelokupnog društva jer društvo čiji su temelji izgrađeni na nasilju ne može opstati!


Da je ovaj problem akutan i da je zaista veoma široko prisutan u našoj zemlji govori nam naš svakodnevni život. Također postoje i razne statistike u kojima je vidljiv rast stope nasilja.

Gdje se problem

manifestira?

Vršnjačko nasilje susrećemo svugdje ali najviše u školi, na ulici, a u posljednje vrijeme i na internetu odnosno na društvenim mrežama.


odabrani problem


Često se vršnjačko nasilje dešava u vidu ili fizičkog ili verbalnog nasilja, koje može dovesti do katastrofalnih posljedica.


Da bi zaista shvatili koliko je ovaj problem ozbiljan i akutan u našem društvu, navest ću konkretan primer: “šesnaestogodišnjakinja iz Hrvatske počinila samoubistvo nakon cyber-bullinga” odnosno nasilja preko društvenih mreža. Naravno, ovo sam parafrazirano, ali svi smo čuli ovakve ili slične

primjere.


Ako nešto može da povrijedi drugu osobu, a pogotovo da je dovede do samoubistva, onda je to zaista veliki problem i svi ćemo se složiti sa time.


118


Osnovni problem zapravo izbjegavanje problema, a kada vidimo vršnjačko nasilje ne smijemo ga ignorisati. Vršnjačko nasilje najbolje možemo primijetiti među mladim učenicima i učenicama.


kojem segmentu)?

Mladi su najviše pogođeni ovim problemom, a problem je naviše vidljiv u školama koje nerijetko postaju borilišta umjesto učilišta.


Ovaj problem utiče na cijelo društvo i zato mora biti riješen na globalnom - državnom nivou.

UZROK


Ako razmislimo o tome gdje to mladi ljudi provode najveći dio dana, zaključit ćemo da su to njihova kuća i škola na osnovu toga smatram da su za ovaj problem odgovorni škola i roditelji.


uzročnik)?

Roditelji - jer sa djecom ili ne provode dovoljno vremena kako bi ih odgojili u stabilne osobe koje svoje sukobe rješavaju mirno, ili svojim ponašanjem nameću nasilje kao prihvatljiv obrazac ponašanja. Škola - skoro da je u potpunosti zanemarena odgojna uloga škole. Nastavni planovi su preopterećeni i nastavnici nemaju vremena biti i odgajatelji.


loše?

Što se tiče roditelja, mislim da njihova neodgovornost i nepažnja i nezaiteresovanost za život njihove djece najviše dovodi do ovog problema, a što se tiče škole, pa ona je ta koja treba da i edukuje i odgaja učenike i da pokuša ispraviti eventualne propuste u odgoju djece koje naprave roditelji.




Da je status quo politika dobra, sada ne bismo ovoliko govorili o vršnjačkom nasilju. Očito je da niko u društvu ne radi dovoljno kako bi problem bio riješen i spriječen!

PLAN



plana?

Kada razmislimo o svim mogućnostima idejama kako da smanjimo stopu vršnjačkog nasilja zaključujem da je to najbolje kroz vannastavne aktivnosti, a pogotovo debatu. Dakle, onaj ko će sprovesti ovaj plan je debatni klub, odnosno mreža debatnih klubova.



plana?

Svjestan sam da već postoji strategija CKD-a, koja uključuje razne seminare, takmičenja, radionice itd. No međutim mislim da to nije dovoljno. Mislim da treba da se i samo debatni klubovi više angažuju. Ja predlažem bolju kooperativniju saradnju debatnih klubova. Predlažem trogodišnju strategiju koja bi bila dosta različita od trenutne. Neke od stvari koje bi bile sastavni dio ove strategije su:

- Saradnja i mjesečne uzajamne posjete između različitih škola lokalne zajednice

- Kreiranje zajedničkih radionica i npr. Izložbi literarnih i likovnih radova u kojima se promovira nenasilje

- Posjeta državnim institucijama i ukazivanje na važnost rješavanja problema

119



plan?

Ovaj plan će biti realizovan u školama koje će besplatno dati prostorije na korištenje, a u kreiranje strategije trebaju biti uključeni i svi profesori škole kako bi mladima pomogli u jasnom iznošenju svojih planova.



plana?

Ukoliko profesori i mladi budu radili na volonterskoj osnovi

jedini trošak mogu biti troškovi prevoza između škola troškovi

osvježenja tokom trajanja radionica.

KOLIKO traje?

Trajat će tri godine, a nakon toga će čitav process biti evaluiran kako bi se ocijenila njegova uspješnost.


Promjene: smanjenje stope nasilja, povećanje uzajamne saradnje i razumijevanja, unapređenje saradnje između škola i državnih institucija…


korist, dugoročna

korist.

Kratkoročna korist: povećanje uzajamnog razumijevanja i saradnje. Dugoročna korist: smanjenje stope vršnjačkog nasilja

KORIST



plana

Prednosti: najznačajnija je smanjenje stope nasilja među mladima, uzajamna saradnja na rješavanju problema znači veće šanse da će problem biti riješen, uključivanje institucija vlasti znači I institucionalnu podršku za planove koje kreiraju mladi.




Svakako da će imati pozitivan efekat. Jedan od koraka će biti i redovno analiziranje smanjenja/povećanja stope nasilja kao i blagovremeno reagovanje ukoliko bude uočen rast stope nasilja.


Mi mladi možemo!


120

IRMA BALIĆEVAC, Srednja zubotehnička Sarajevo



BOLEST

Zašto je odabrani


Odabrani problem je zaista problem zbog konstantnog porasta vršnjačkog nasilja, a ne poduzimanja nikakvih preventivnih mjera u pitanju ovog problema.


Cijelo naše društvo nam ukazuje na postojanje odabranog porasta. Društvo nije zdravo, sve je veći broj nasilnika i ne možemo niti u jednoj lokalnoj zajednici reći da nasilja nema. Ima! I to u svim oblicima.

Gdje se problem

manifestira? Problem se manifestira u školama, na ulici, u porodici...


odabrani problem


Odabrani problem se manifestira u praksi kroz sve vidove nasilja (fizičko, emocionalno, seksualno, ...)


Problem kao takav prizilazi iz raznih faktora (porodica, prijatelji, škola i sl.). ni roditelji, ni profesori, ravnatelji, pedagozi, niko se ne bavi adekvatnom prevencijom ovog problema. Nasilnici se samo kažnjavaju se, a niko nema tu da im probudi svijest o tome i ukaže na greške koje prave. To se zanemaruje.


To je problem zato što mi treba da odrastemo u zdravom društvu. Treba da se smanji broj vršnjačkog nasilja, a ne da je on stalno u poratu


Prepoznati se može u ponašanju kod odrasle osoba kojima se vrši nasilje.


kojem segmentu)?

U mom istraživanju vršnjačko nasilje je najviše zastupljeno u školi i tu je najviše primjetno.


Općeg značaja je po pitanju svega i po pitanju svih vrsta nasilja i po pitanju segmenata i počinioca. Zato što je nasilje kao takvo uopšten problem svih nas.

121


UZROK


Uzročnik problema je zapravo ono što je uzrok vršnjačkog nasilja. Uzročnici su uglavnom roditelji od kojih sve to proizlazi i krivci za ponašanje njihove djece, a zatim profesori, ravnatelji i psiholozi koji ne rade ništa na prevenciji ovog problema.


uzročnik)?

Krivac su uzrok i uzročnik, jer uzrok nečega je naveo uzročnika da on postane uzrok nasilja. Problem su zapravo uzrok i uzročnik.


loše?

Oni zanemaruju problem koji postoji prvenstveno i ne daju mu apsolutno nikakvo značaj. Zatim svjesno ili nesvjesno postaju uzrokom nasilja svojim ponašanjem i svojim stavovima. Preveniranje ovog problema i prevazilaženje alteranitive im je na posljednjem mjestu.




Smatram da se političari često pozivaju na status quo politike radije nego na formaliziranje statusa. To je za njih jedino rješenje za nešto što zapravo nema rješenja s njima. Time se oni ograničavaju po pitanju svega. Javlja se kao suprotnost potrebe za radikalne i važne promjene. To je u biti stanje sadašnje politike. Ono stanje u kojem se trenutno nalazimo. E problme je upravo to što se malo govori i radi na tome da se ovo stanje u kojem se nalazimo promijeni.

PLAN



plana?

Implementatori će biti Debatni klubovi mreže CKD-a jer oni mogu, kao i do sada, biti od velike koristi u preveniranju vršnjačkog nasilja u našem okruženju.



plana?

U skladu sa planom implementacije realizirat će se trogodišnja strategija za preveniranje vršnjačkog nasilja. Svoj doprinos u pisanju strategije će dati svi debatni klubovi dajući svoje ideje i rješenja.


plan?

Plan će se realizirati putem odjeljenskih zajednica u školama gdje će učesnici Debatnih klubova u svojim školama raditi edukaciju učenika i profesora, te razne radionice, kao i održavanje debata na temu prevencije vršnjačkog nasilja.



plana?

Resursi za realizaciju navedenog plana su samo materijal za radionice i edukacije koje već postoji u školi, te prostor za plan, a to su učionice koje također postoje. Dakle dodatni novčani resursi nisu potrebni, što je veoma važno.

KOLIKO traje? Sve edukacije, radionice i debate bi se uvrstile u nastavni plan i program predviđen za odjeljensku zajednicu. A plan bi trajao 3 godine jer smo već spomenuli da je riječ o trogodišnjoj strategiji.


122


Mladima bi se povećala svijest o alternativi nasilju, posljedicama nasilja, sprečavanju nasilja. Učenici bi se kroz sve to zbližili, nestalo bi predrasuda. I samim tim bi došlo do smanjenja vršnjačkog nasilja u školama, lokalnim zajednicama, pa i u državi.


korist, dugoročna

korist.

Kratkoročna korist je prevencija vršnjačkog nasilja i trenutna svijest o ovom problemu. Dugoročna korist je to što će oni izaći iz škole kao ličnosti koje neće biti pokretači niti izvršioci nasilja tokom svog života.

KORIST



plana

Povećanje svijesti o problemu vršnjačkog nasilja Traženje alternative nasilju Poboljšana komunikacija među učenicima Osposobljavanje profesora za daljnju edukaciju i prevenciju

ovog problema Smanjena stopa rasta vršnjačkog nasilja




Imat će veliki efekat u budućnosti ukoliko se krene sa prevencijom na vrijeme, mada i sada je već gotovo pa isteklo vrijeme. Jer ono što naučimo dok smo mladi prati nas čitav život


Debatni klubovi mreže CKD-a treba da ponude trogodišnju strategiju za preveniranje vršnjačkog nasilja jer će plan koji bude proveden biti od velike koristi za učenike i za profesore koji prođu kroz ovu trogodišnju strategiju.

123


EDNA ĐULIMAN, Gimnazija Mostar



BOLEST

Zašto je odabrani


Vršnjačko nasilje je veliki problem zbog toga što je vršnjačko nasilje problem koji je stalno u porastu, a posljednice koje se javljaju kod žrtava su često razlog za stvaranje nove generacije potencijalnih nasilnika.


Na postojanje ovog problema ukazuje anketa izvršena u pojedinim školama u BiH. Rezultati ankete su pokazali da većina maloljetnika poznaje nekoga ko je bio žrtva nasilja, a čak 47% njih smatra da verbalno naislje nije slučaj koji se treba prijaviti.

Gdje se problem

manifestira?

Problem se manifestira većinom u odgojno-obrazovnim ustanovama, ali i značajan je broj slučajeva u ostalim okruženjim u kojima se maloljetnici nalaze.


odabrani problem


Manifestiranje ovog problema u praksi vidimo u sve većem broju prijavljenih slučajeva vršnjačkog nasilja, ali i u broju žrtava koji snose posjednice takvog ophođenja, zbog toga što nisu upoznati sa problemom.


Pod nasiljem podrazumijevamo svjesnu okrutnost usmjerenu prema drugima sa ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja fizičke ili psihičke boli. Problem je što maloljetnici nisu dovoljno svjesni problema vršanjačkog nasilja, a malo je vladinih/nevladinih organizacija koje se bave edukacijom maloljetnika o alternativama za nasilje. Iako je takvih organizacija malo, smtram da postoji način da se proširi svijest o ovom problemu.


Taj problem postoji zbog toga što se u osnovnoj edukaciji maloljetnika ne nalazi dovoljno prostora za informiranje o svim mogućim vrstama pravilne komunikacije i zbog toga što se sa maloljetnicima ne radi dovoljno na unapređenju njihovih vještina u sagovorništvu.


Može se prepoznati proučavanjem plana rada odgojno-obrazovnih ustanova i putem informativnih razgovora sa učenicima.


124


kojem segmentu)?

Najviše se primjeti u odnosima između maloljetnika, te u njihovom stavu prema ovoj tem i u njihovom odnosu prema okolini.


Problem je općeg značaja zbog toga što tolerišući vršnjačko nasilje pravimo slobodan prostor za stvaranje novih problema vezanih za vršnjačko nasilje i nasilje općenito. Time rizikujemo izlaganje većeg broja maloljetnika ovoj vrsti nasilja.

UZROK


Uzročnici problema su odgojno-obrazovni sistem, a i debatni klubovi mreže CKD-a koji nisu u svoje projekte uključili najveći mogući broj učesnika i mnogo više aktivnosti.


uzročnik)?

Još jedan dio krivice, podjednako važan, pripada nezainteresovanim maloljetnicima koji ne žele da prisustvuju već organizovanim radionicama i aktivnostima.


loše?

Svima nam je poznato da CKD organizuje određen broj radionica ili debata na kojima mi sami trenutno učestvujemo. Smatram da takve aktivnosti nisu svima dostupne, jer fizički nije moguće obuhvatiti sve zainteresirane, te je zbog toga vršnjačka edukacija vrlo važna, ali je i nedostaje.




Trenutno stanje ovog problema je zabrinjavajuće. Stopa nasilja raste iz dana u dan, a nedovoljno je onih koji o tome vode brigu. Moramo shvatiti da su faktori koji utiču na ponašanje nasilnika brojni ali i da za svaki od tih faktora postoji jedno jedinstveno rješenje, a to je informiranje što većeg broja maloljetnika i njihovo uključivanje u sve segmente organizovanih aktivnosti.

PLAN



plana?

Implementator plana će biti debatni klubovi mreže CKD-a, u suradnji sa ministarstvima obrazovanja.



plana?

U sklopu implementacije bi se trebali realizirati razgovori sa članovima ministarstava, te direktorima što većeg broja škola na području BiH. Takvim razgovorima trebali bi dogovoriti organizaciju obavezne radionice o prevenciji vršnjačkog nasilja u sklopu nastavnog plana i programa. Ujedno treba organizirati aktivnosti u koje će biti uključeni nasilnici i oni koji teže nasilju.


plan?

Plan se može realizirati tako da u radionice uključimo sve učenike da bi se proširila svijest o problemu. Takav plan ne zahtijeva velike promjene u planu rada škola, a definitivno iz pohađanja takvih radionica maloljetnici imaju neki benifit.




Utrošak ne mora biti veliki. Škola bi bila dužna obezbijediti prostor, a radionice se mogu održavati nakon predmetne nastave u trajanju od po dva školska časa, po dva dana, jednom u toku svake školske godine

125


KOLIKO traje? Trajanje ne mora biti fiksno, bitno je da se ponavlja kroz čitavo školovanje uz uslov da je navedeno vrijeme određen minimum za izvođenje plana.


Stvaranje takvih dodataka u obrazovnom programu dovest će do toga da su mladi ljudi konstantno svjesni problema porasta vršnjačkog nasilja, te da u redovnim razmacima dobivaju informacije o njegovom stanju, a da pritom nauče na koji način se ono može izbjeći. Takvom vrstom edukacije će se razvti empatija kod maloljetnika i trudit će se da izbjegavaju stvaranje konfliktnih situacija.


plana: korist, dugoročna

korist.

Korist primjene plana, bi svakako bilo smanjenje broja žrtava nasilja, stvaranje mirnije životne sredine i izbjegavanje razvijanja problema u budućnosti.

KORIST



plana

Prva prednost je smanjenje broja maloljetnih nasilnika. Zatim minimiziranje psihičkih i fizičkih posljedica kod žrtava nasilja, a i samog broja žrtava.




Kontinuiranim izvođenjima plana može se izbjeći vraćanje ovog problema zbog toga što će upozorenja biti konstantna i veoma jasno predstavljena.


Na taj način ćemo spriječiti porast broja slučajeva vezanih za vršnjačko nasilje, a beneficije za obe strane su ogromne. Ovakvim načinom razmišljanja, mi, mladi ljudi, možemo napraviti značajnu razliku u našem društvu.


126

AHMEDIN HURIĆ, Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo



BOLEST

Zašto je odabrani


Problem: Debatni klubovi se ne organiziraju dovoljno na planu suzbijanja vršnjačkog nasilja. Problem je zbog toga što neorganiziranom strategijom ne možemo doći do željenih rezultata prevencije vršnjačkog nasilja. Stoga, treba hitno napraviti trogodišnju sveobuhvatnu strategiju koja će se provoditi među klubovima i u školama.


Dokaz da problem postoji jesu javne debate i debatna druženja koja se veoma rijetko dešavaju unutar debatnih klubova i veoma rijetko se ostvari vrhovna vrijednost i cilj za koji se zalagala određena debatna vježba.

Gdje se problem

manifestira?

Problem se manifestira u više faktora, jedan od tih je i nedostatak zanimanja i nepoznavanje načina preveniranja vršnjačkog nasilja.


odabrani problem


Problem se manifestira u praksi na način da debatanti i debatni klubovi bez organizovane strategije za duži vremenski period nisu individualno sposobni da sami riješe problem ili da preveniraju vršnjačko nasilje.


Problem se očituje u tome što klubovi bez strategije i obavezne međusobne uvezanosti nemaju mogućnost da u adekvatnoj mjeri odgovore na probleme društva i zajednice, u ovom slučaju prevencije vršnjačkog nasilja. Mjesečna, sedmična ili polugodišnja strategija u previše kratak period za aktivno preveniranje problema kao što je vršnjačko nasilje.


To je problem jer debatni klubovi pojedinačno i bez strategije nisu dovoljno sposobni da preveniraju vršnjačko nasilje, dok bi sa stalnom strategijom i obavezujućim planovima bili uvezani i trogodišnjom strategijom bi mogli u najmanjoj mjeri aktivno prevenirati i usporiti širenje vršnjačkog nasilja.


Prepoznaje se u tome da su sami treneri debatnih klubova izjavili da bez zvanične strategije i plana nisu u stanju prevenirati vršnjačko

127


nasilje na kvalitetan način.


kojem segmentu)?

Ovaj problem se najviše očituje u zajednici u kojoj su debatni klubovi najorganizovaniji i najprihvaćeniji oblik samoinicijativne prevencije vršnjačkog nasilja (škole, organizacije). Upravo zato se tu najviše radi na ovom problemu.


Rješavanje ovog problema je od općeg značaja jer bi se kreiranjem strategije i trogodišnjeg plana debatne mreže aktivirale i bile konstantno uvezane i radile bi u cilju prevencije vršnjačkog nasilja tokom cijele godine, a ne samo u vrijeme debatnih seminara.

UZROK


Uzrok ovog problema jeste slaba komunikacija između debatnih klubova i mreža zasnovanih na planu prevencije vršnjačkog nasilja i maloljetničkog prestupništva


uzročnik)?

Krivac za ovako stanje jesu organizacijski odbori debatnih klubova koji kreiraju planove i nedostatak finansija za sveobuhvatniji rad.


loše?

Oni kreiraju kratkoročne planove koji nisu dovoljno vremenski široki i koji ne mogu izazvati promjene ili uspješno rješenje i provođene prevencije vršnjačkog nasilja




Status Quo politika je veoma loša i nestabilna zbog nedovoljne organizovanosti i nemara pojedinih faktora za potrebe prevencije vršnjačkog nasilja. Organizovanošću i potpunim zalaganjem društvo bi se kompletno aktiviralo i u potpunosti primijenili svi detaljno već prepoznati najbolji načini za prevenciju vršnjačkog nasilja (planovi, debatna druženja, okrugli stolovi, tribine, seminari)

PLAN



plana?

Implementator i zagovornik kreiranja trogodišnje strategije će biti Centar za kulturu dijaloga koji će uspostaviti i temeljito organizirati strategiju koja bi uspješno pomogla u prevenciji vršnjačkog nasilja



plana?

Plan koji bi donio rješenje jeste plan i strategija u kojom će doći do zvaničnog debatnog programa koji će se konstantno odvijati i djelovati tokom cijele godine (odnosno tri godine).


plan?

Mjesečna debatna druženja, takmičenja i okrugli stolovi na nivou države te prenošenje svih zaključaka i usvojenih podataka koji bi se donijeli i usvojili na tim događajima nadležnim institucijama koje su nadležne za rješavanje tog problema (MUP, ministarstvo nauke, kulture i sporta).


128



plana?

Resursi koji bi se trebali uložiti u predviđeni plan su minimalni u odnosu na koristi koje donosi sa sobom (svaki debatni klub 3 puta mjesečno organizuje i snosi troškove organizicaije nekog od raznih vidova debatnog druženja). Ovim planom zajednica će iz prve ruke biti bitno infomisana i upoznata sa problemima,

uzrocima, planovima i koristima koje taj plan donosi a i bit će uključena u prevazilaženje vršnjačkog nasilja.

KOLIKO traje? Ovaj predviđeni plan će trajati koliko i strategija, tj. tri godine


Napravit će ogromne promjene u društu: društvo će biti upoznato i uključeno u problem vršnjačkog nasilja, zajednica će biti uključena u uspješno preveniranje vršnjačkog nasilja, te implementaciju predviđenih planova.


korist, dugoročna

korist.

Korist ovog plana je dugoročna

jer se predviđenim planom dugotrajno prevenira vršnjačko

nasilje u zajednicama u kojima se plan i strategija implementira.

KORIST



plana

Uključivanje kompletne zajednice u sprečavanje vršnjačkog nasilja i prevenciju vršnjačkog nasilja, udruživanje debatnih klubova i kreiranje strategije kojom će se znatno poboljšati put rješavanja i preveniranja vršnjačkog nasilja i nasilja općenito u zajednici u kojoj se implementira.




Ukoliko se strategija poikaže uspješnom u prve tri godine to neće biti kraj već će to biti put ka još dugotrajnijem planski utvrđenom rješavanju problema iz kompletne zajednice i društva, a posebno iz oblasti nasilja.


Ovim planom će društvo riješiti temeljne probleme koji su uzrok beznadežnog stanja u kojem se nalazimo te udruženim snagama i snagom argumenta riješiti problem vršnjačkog nasilja.

129


AMINA SINANOVIĆ, Behram-begova medresa Tuzla



BOLEST

Zašto je odabrani


Pojava vršnjačkog nasilja predstavlja veliki problem jer se većina mladih susretne s njim u većoj ili manjoj mjeri. Problem biva veći zbog nedostatka programa koji rade na prevenciji istog.


Svakodnevni novi slučajevi nasilja među mladima i nerazgovaranje o prevenciji vršnjačkog nasilja nam ukazuju na postojanost ovog problema.

Gdje se problem

manifestira?

Problem se manifestira kod mladih, koji vrše nasilje kao onih koji su žrtve nasilja. Vršnjačko nasilje se manifestira i u društvu jer su mladi članovi društva.


odabrani problem


Problem se manifestira kroz konstantnu pojavu novonastalih slučajeva budući da se ne radi na otklanjanju uzroka, ono što podstiče nasilje.


Iz problema pojave vršnjačkog nasilja dobijamo još jedan problem nedostatka prevencije vršnjačkog nasilja. Kada se radi na smanjenju ove pojave, iako se rijetko radi, većina se fokusira na posljedice, rješavanju učinjenog, a malo se institucija brine za prevenciju, nastojanje da do nasilja uopšte i ne dođe


Ukoliko se baziramo na posljedice, kao što se danas radi, kao rezultat možemo dobiti par rješenih slučajeva, ali nećemo zaustaviti njihovu ponovnu pojavu. Nakon što riješimo jedan slučaj, dolazi drugi neriješen, zatim treći i tako u nedogled. Vršnjačko nasilje na taj način i dalje ostaje podjednako veliki problem.


Činjenica da postoje mnogi zakoni o rješavanju slučajeva vršnjačkog nasilja, maloljetničkih zatvora, disciplinskih centara, a manjak programa koji rade na prevenciji nasilja su dovoljan pokazatelj prisutnosti ovog problema.


130


kojem segmentu)?

Problem se primijeti najviše kod mladih.


Mladi su dio društva. Ukoliko se ne radi na jednom od najbitnijih problema za mlade, ne radi se ni na velikom problemu za cijelo društvo.

UZROK


Uzrok problema su svi faktori koji utiču na pojavu vršnjačkog nasilja, ali i na rad onih koji su u stanju da promijene nešto od vlasti, NVO, preko raznih drugih institucija kao što su škole, ali i debatni klubovi.


uzročnik)?

Uzrok, jedan od njih, jeste i nepovezanost debatnih klubova, i manjak saradnje debatnih klubova i CKD-a sa organima vlasti.



Mnoge institucije ne rade dovoljno na sprečavanju vršnjačkog nasilja, ali i debatni klubovi zbog manjka saradnje ne nude dobro razrađena rješenja, to jeste tačno preciziranu strategiju.




Rad debatnih klubova i CKD-a je dobar upoređujući ga sa većinom ostalih institucija, ali to ne znači da oni trebaju da se zaustave na ovom danas. Oni treba da rade da se poveća rad na prevenciji vršnjačkog nasilja.

PLAN

KO i zašto će biti implementator

navedenog plana?

Implementator plana jesu debatni klubovi jer oni zbog svog stava "snaga argumenta umjesto argumenta snage" treba da rade na tome da riječ uvijek dođe ispred nasilja tj. da rade na prevenciji, pravljenju odgovarajućih strategija.



plana?

U sklopu implementacije plana debatni klubovi će više komunicirati jedan između drugog kako bi se što više ideja i znanja razmijenilo. Također, potrebno je razmotriti koje radionice i seminari su imali dobre rezultate, te ih implementirati u školama. Kako bi se znala uspješnost plana vodit će se evidencije i analize.


plan?

Voditelji debatnih klubova kao edukatori će razmotriti radionice koje su se do sada pokazale uspješnim, a zatim ih uz volontiranje debatanata realizirati u školama. Debatni klubovi će biti raspodijeljeni u školama po svojim regijama. Kapiteni debatnih klubova će raditi ankete na početku i na kraju godine kako bi, usporedbom podataka mogli kreirati zaključke o uspješnosti radionica. Također, kroz radionice će se promovirati debate te nastojati da se formiranju debatni klubovi u školama koje ih nemaju kao dodatna snaga.




S obzirom da će debatni članovi raditi dobrovoljno, a potreban materijal jeste materijal koje je inače potreban za održavanje radionica i edukacija, plan neće koštati mnogo. Naročito kada se usporedi s koristima koje se ne mogu tačno izračunati s obzirom da se radi na podizanju svijesti i znanja kod mladih.

131


KOLIKO traje? Plan će trajati 3 godine, a ako se pokaže uspješnim, plan se može nastaviti i dalje realizovati.


Ključna promjena jeste smanjenje stope vršnjačkog nasilja; a zatim bolja umreženost debatnih klubova, veći rad na prevenciji nasilja samim tim manja pojava istog; jasno definisana strategija, te formiranje novih debatnih klubova.


korist, dugoročna

korist.

S obzirom da radimo na podizanju

svijesti kod mladih, smanjenju stope jednog dugoročnog problema tako

imamo više dugoročnih koristi.

KORIST



plana

Prednosti dobijene realizacijom ovog plana jesu: smanjenje vršnjačkog nasilja, aktiviranje i volontiranje mladih koji će provoditi radionice, formiranje debatnih klubova koji će pomoći smanjenju problema, podignuta svijet kod mladih o nasilju; otklanjanje uzroka nasilja što u nekoj mjeri onemogućuje pojavu novih slučajeva.




Dobra saradnja debatnih klubova ostvarena kroz ovaj plan će motivirati članove da i dalje surađuju na realizaciji ovog, ali i sprovođenju novih planova.


Potrebno je mnogo

truda i zalaganja sa svih strana da se stopa

vršnjačkog nasilja svede na minimum, jer ne postoji način da se u potpunosti iskorijeni

ovaj problem.

Ali, kao što je već navedeno, postoji način da se bitno smanji ova loša pojava, a jedan od

načina jeste aktivan rad uvezanih debatnih

klubova mreže CKD-a na prevenciji vršnjačkog

nasilja.


132

ŠEJLA ŠEHOVIĆ, Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo



BOLEST

Zašto je odabrani


Problem vršnjačkog nasilja je nažalost aktuelan problem koji svoju potpunu formu ostavaruje agresivnim ponašanjem prema profesorima i učenicima u školskim prostorima i dvorištima.


Potvrda toga da je vršnjačko nasilje u BiH aktuelan problem su izvještaji raznih medija koji svakodnevno izvještavaju o vršnjačkom nasilju koje se dešava u prostorijama škola i njihovim dvorištima.

Gdje se problem

manifestira?

Ovaj se problem dešava najčešće u kući, školama, ulicama, diskotekama i gdje god dijete provodi svoje vrijeme.


odabrani problem


Problem se najčešće počinje manifestirati još u porodici jer najviše vremena tu provode. I ako je porodica nasilna takvo će i dijete biti.


Nasilje može biti verbalno, fizičko... Fizičko nasilje je napadanje druge osobe tj. prijatelja ili bilo koga drugog, tuča koja se danas najviše može vidjeti na ulicama, školama… Verbalno je vrijeđanje, ogovaranje drugih…


To je problem zato što loše utječe na društvo, naše vrijednosti, prava, i slobode, sretno odrastanje dijettae i život čovjeka.


Prepoznati se može najčešće u školama, okolini, društvu, porodici…


kojem segmentu)?

Najviše se može primijetiti u školama, ulicama, društvenim grupama, u porodici, u vozilima javnog prevoza.

133



Općeg značaja je zato što uključuje čitavu zajednicu i svi su odgovorni zato što se dešava.

UZROK


Uzročnik problema je najčešće porodica, društvo, ulica, loš odgoj. Jer ako ih roditelji nisu fino i kulturno odgojili ne mogu očekivati od djece da im budu fina i da ne prave neke greške u životu.


uzročnik)?

Krivac svega toga je društvo, okolino, škola, porodica, mediji.


loše?

Neki su navikli na ova dešavanja u svijetu. Kao da za njih to ne predstavlja nešto čudno i zabrinjavajuće.




Status quo politika ne donosi rezultate i treba je mijenjati.

PLAN



plana?

Plan će implementirati debatni klubovi kroz različite radionice sa ciljem prevencije nasilja, a koje će biti orzanizirane u školama.



plana?

U sklopu realizacije će biti organizirane interaktivne radionice, javne debate, parlaonice, istraživanja, ankete, okrugli stolovi sa predstavnicima vlasti. Meni su najbolje radionice "simulacije slučajeva".


plan?

Plan će realizirati debatni klubovi uz koordinaciju CKD-a i akcenat će biti stavljen na saradnju svih društvenih aktera.



plana?

Neće biti uložen novac jer će se realizirati u školama, ali je zato dobit višestruka jer će različite osobe imati i direktnu i indirektnu korist od implementacije plana.

KOLIKO traje? Plan bi trebao da traje veoma dugo i da se u taj plan uključe svi kako bi išlo sve kako treba i kako bi bolje bilo za sve.


Promjene koje je moguće očekivati: samanjenje stope nasilja među mladima,


134


korist, dugoročna

korist.

Kratkoročna korist: smanjenje stope nasilja,

povećanje saradnje među svima u društvu.

Dugoročna korist: dugotrajno rješenje

problema preko generacija koje će prenositi znanja.

KORIST



plana

Ovim planom će biti ostvarene brojne koristi ali su najvažnije one koje su u vezi sa rješavanjem problema vršnjačkog nasilja. Predviđene koristi su: Smanjenje stope vršnjačkog nasilja Povećanje uzajamne saradnje na rješavanju problema Povećanje svijesti svih građana o važnosti rješavanja problema Kreiranje zajedničkih i održivih rješenja za problem nasilja Kreiranje preventivnih akcija za rješenje problema



ne nametne?

Vršnjačko nasilje nije moguće u potpunosti iskorijeniti ali je moguće smanjiti ovu pojavu i kreirati sigurnije društvo za generacije koje dolaze.


Značajno je da sve probleme riješimo i da podignemo svijest mladih što je značajno za ovaj problem. Na kraju poruka mladima je: država je stvorena za čovjeka, a ne čovjek za državu.

IRFAN DURMIĆ, KŠC - Opća realna gimnazija Sarajevo

Teza: DEBATNI KLUBOVI MREŽE CKD-A, TREBA DA PONUDE TROGODIŠNJU

STRATEGIJU ZA PREVENIRANJE VRŠNJAČKOG NASILJA

BOLEST

Zašto je odabrani


Svjesni smo da je vršnjačko nasilje štetna pojava u društvu koju je potrebno riješiti. CKD se već dugi niz godina bavi vršnjačkim nasiljem te predstavlja zasigurno najkvalifikovaniju instituciju za ovakav zadatak. Vršnjačko nasilje podrazumijeva svako fizičko i/ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno na djecu od strane njihovih vršnjaka koje je počinjeno sa ciljem povrijeđivanja i ponavljanja istog obrasca ponašanja s namjerom da se drugi povrijede.

135



Istraživanje koje je provela Vlada RS-a (konkretno Ombdusman za djecu RS-a) jeste najbolji izvor u BiH koji ukazuje na postojanje vršnjačkog nasilja. Prema istraživanju, u 64% (33/53) škola u RS-u je bio slučaj vršnjačkog nasilja.

Gdje se problem

manifestira?

Problem se najviše manifestira u školama (na šta ukazuje prethodni navedeni izvor). Ali, vršnjačko nasilje nije ograničeno na škole i svjedoči koliko je često vršnjačko nasilje na ulicama naših gradova.


odabrani problem


Problem se manifestira nasiljem između srednjoškolaca (vršnjaka) - istraživanje pokazuje da je u 83% škola u kojima je zabilježen slučaj nasilja (vršnjačko) bilo fizičko nasilje, u 74% psihičko, a u jednoj školi zabilježen je slučaj seksualnog.


Kako bismo pristupili problemu, spomenimo definiciju nasilja. Nasilje - svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke ili fizičke boli. Iz same definicije slijedi da je nasilje problem, škodi građanima države te kao takva pojava nasilje šteti razvoju BiH. Vršnjačko nasilje predstavlja početak nasilja. Stoga je izrazito bitno zaustaviti nasilje na početku (tj. Vršnjačko nasilje) kako se ono ne bi dalje razvijalo


Vršnjačko nasilje je problem jer koči razvoj države. Kako se može razvijati država u kojoj vlada strah i pogrešan standard vrijednosti? Kako da se razvija zemlja u kojoj vlada nasilje i gdje već djeca uče da je nasilje normalno? Odgovor je: nikako. Nasilje jeste prepreka budućnosti ove zemlje i ovog naroda.


Nasilje se može prepoznati prema tome da li jedna osoba/strana nanosi bol/štetu drugoj osobi/strani.


kojem segmentu)?

Vršnjačko nasilje se prema istraživanju koje sam ja analizirao javlja u relativnom velikom broju u školama. No, iz svakodnevice (novine, vijesti i slično) svjesni smo da je nasilje istaknuto često kod osoba koje su u teškoj materijalnoj situaciji.


Problem vršnjačkog nasilja jeste općeg značaja svim ljudima ove zemlje jer nam je kao ljudima u cilju da živimo što duže i što bolje. S izraženim vršnjačkim nasiljem, tako nešto nije moguće.

UZROK


Postoji nekoliko uzroka. Jedan od značajnijih uzroka vršnjačkog nasilja jeste ekonomska situacija u našoj zemlji. Svjedoci smo koliko često djeca na vrlo agresivan/nasilan način taže novac za hranu kako bi preživjeli. Nebriga države, te neadekvatan način reagovanja na ekonomsku krizu uzročnik su (između ostalog) ovog problema. Ali i sama nebriga države za vršnjačko nasilje jedan je od uzročnika ovog problema.


uzročnik)?

Uzročnik problema vršnjačkog nasilja jeste očigledna nezainteresi-ranost države i državnih institucija za ovaj problem. Najbolji pokazatelj toga jeste nepostojanje nikakvih statističkih podataka/istraživanja na ovu temu na nivou države (mada ili možda čak postoje s tim da podaci nisu pristupačni svim stanovnicima BiH).


136


loše?

Dva su načina interpretacije pitanja. Oba navedena: 1. ono što rade nasilnici je loše iz prostog razloga što nanose bol/štetu drugima (vidjeti definiciju nasilja) 2. Državni organi su neizainteresirani za ovaj problem što je loše jer onda državni organi pokazuju nebrigu za svoje stanovnike i za budućnost države. A nije li cilj vlasti da radi na opstanku i napretku države?




Trenutna politika vezana za nasilje jeste negativna. Naime, država je potpuno nezainteresovana za problem vršnjačkog nasilja. To je nedopustivo jer država mora da zagarantira sigurnost svojih građana. Ali, s obzirom da država ne radi ništa efikasno na sprječavanju vršnjačkog nasilja te time ugrožava svoje najmađe stanovnike. Koji je smisao države uopšte ako ona ne radi na zaštiti svojih građana?

PLAN



plana?

Sam plan će implementirati debatni klubovi mreže CKD-a (oni će napraviti istraživanja vezano za problem i na osnovu toga dati prijedlog za rješavanje istih u suradnji sa državnim organima). Oni imaju mogućnost da implementiraju te prijedloge/ideje.



plana?

Plan izgleda ovako: Na osnovu dugogodišnjeg iskustva debatnih klubova na temu vršnjačkog nasilja, CKD je sjajan izbor (u smislu organizacije koja bi pomoću svog iskustva te uz pomoć određenih istraživanja koja bi finansirala država bila u stanju da nađe rješenje problema). CKD bi u suradnji s državom nastavio da širi svijest o nenasilju, te uz pomoć analiza statističkih podataka o nasilju i tima eksperata (sociologa, psihologa, pedagoga) dao riješenje problema. Ja bih se zalagao za edukaciju društva prije svega putem odgojno obrazovnih institucija tj. edukaciju profesora i pedagoga kako se postaviti u odnosu na nasilje.


plan?

Plan će se realizirati uz pomoć države koja će sve finansirati. Prvo će se napraviti istraživanje na nivou cijele BiH o nasilju, nakon toga, te podatke će analizirati tim eksperata (sociologa, psihologa) koji će dati svoje prijedloge kako pristupiti rješavanju problema. CKD bi tu zbog svoje razvijene mreže debatnih klubova imao ulogu da proširi ta saznanja i pokaže smisao istraživanja (zašto je bilo dobro, efekat rezultata i sl.)



plana?

Bit će potrebno uložiti velike količine materijalnih sredstava, te sredstava u ljudstvu. To sada izgleda kao mnogo, ali treba gledati širu sliku. Ovaj plan ima potencijal da smanji, a možda čak i s vremenom potpuno uništi nasilje. Nije li to nešto čemu svi težimo? Mir i ljubav, svijet bez nasilja. Gubitkom osjećaja za nasilje, ljudi dobivaju osjećaj za pravednost, solidarnost i jednakost. A te vrijednosti redstavljaju temelje razvoja napredne ljudske zajednice

KOLIKO traje? Plan bi trajao 3 godine (tj. samo istraživanje te početak implementacije plana)

137



Promijenit će se stav škole prema učenicima, više će se raditi na istrebljenju vršnjačkog nasilja. Uklanjanjem vršnjačkog nasilja, formiramo generacije sa zdravim načinima razmišljanja (nenasilni način razmišljanja). Taj svoj način razmišljanja prenose na potomstvo te dobivamo generacije koje ne promoviraju nasilje, već istinske ljudske vrijednosti.


korist, dugoročna

korist.

Korist je dugoročna. Naime, primjenom plana razvija se zdrav način razmišljanja među ljudima koji oni prenose na svoje potomstvo.

KORIST



plana

Država bez nasilja. Manje nasilja, smanjen mortalitet. Povećan osjećaj sigurnosti u zemlji. Više ljudi će htjeti živjeti u BiH ako je smanjeno nasilje, ljudi teže životu u državama s visokom kvalitetom življenja.



ne nametne?

Naravno. Kada se problem riješi moramo da radimo na tome da se opet ne pojavi. No metoda ovog plana (edukacija svih stanovnika te potomstvo koje ne promovira nasilje) su garancija da se problem opet ne pojavi. Samo je bitno držati se nenasilnog načina razmišljanja.


Nije teško zaustaviti vršnjačko nasilje. Nije teško ostvariti napredak. Samo je potrebno sagledati problem i odlučno krenuti ka budućnosti i napretku. Problem je potrebno identificirati s naučnog aspekta sagledati i pristupiti njegovom rješavanju. A svim ljudima koji imaju mogućnost da nešto promijene, da nešto dobro učine rekao bih: "Pogledaj dom svoj anđele i skini paučinu s očiju"


138

IRMA DAUTOVIĆ, SŠC "Đuro Radmanović" Novi Grad



BOLEST

Zašto je odabrani


Vršnjačko nasilje je problem zato što utiče na čitavu zajednicu. Ljudska zajednica treba da čuva prava i slobode i da očuva zdravo društvo. Nasilje remeti društvo i sprečava napredak. Problem je zato što je sve više prisutan kod mladih osoba i u stalnom je porast. Sa ovim problemom mladi su sve više opterećeni i žive u strahu što loše djeluje na njihov razvoj.


Ukazivanja na ovaj problem su velika, samim tim što svaki dan imamo priliku da vidimo nasilje u svojoj okolini bilo ono verbalno ili neverbalno. Prema razgovoru sa učenicima iz moje škole, a i iz svog iskustva mogu da kažem da skoro pa i ne postoji dijete koje nije bilo žrtva ili nasilnik i da smo svi imali tu neprijatnu situaciju. Ljudi su sve više udaljeni jedni od drugih zbog postojanja straha i agresije.

Gdje se problem

manifestira?

Ovaj problem se odražava svagdje počevši od porodice koja je ključna u odgoju djeteta, pa zatim u školama koje su dužne za vaspitanje i obrazovanje pa u sve jednom dijelu djetetovog provođenja vremena i okruženju.


odabrani problem


Problem ima mnoge uzroke ali najbitniji je porodica jer ono što dijete nauči u porodici to i primijenjuje u praksi. Ako se roditelji stalno svađaju ili fizički obračunavaju to dijete počinje da primijenjuje kada je sa svojim vršnjacima.


Ovaj problem tj. vršnjačko nasilje utječe na obe strane i na žrtvu i na nasilnika. Nasilnik se ne bi trebao kazniti jer time mu se ne može pomoći. Ako se ne upozori ili mu se ne pomogne on postaje sve agresivniji. Žrtva ima trajne posljedice: strah, traume, pada u depresiju, a neke što pokušavaju da se ubiju. Na osnovu tih problema koje razvijaju kod čovjeka i njegovoj psihi možemo da zaključimo da je ovo stvarno ozbiljan problem. Jer ako čovjeku oduzmemo mirno i srećno djetinjstvo dajemo mu mogućnost da i on nekome drugome uradi to isto, a ljudi koji imaju traume iz djetinjstva najčešće su agresivni.

139



Svaki problem u društvu bi se trebao riješiti. Ovo je problem našeg društva dugi niz godina. Sve više i više se povećava dok je društvo nijemo i slijepo za njegovo uništenje. Po ustavu Republike Srpske svi ljudi imaju pravo da vode miran i slobodan život, bez prava da mogu ikoga ugrožavati, a ovaj problem ugrožava život. On je još jedna posljedica rata, jer on širi agresiju i mržnju. Dok mediji sve više potiču a nasilje i na mržnju.


Ovakav problem je naoko lako vidljiv jer on stvara nesigurnost, strah, lošu atmosferu i svako ko je protivnik nasilja može to prepoznati. Nasilnici se obično prepoznaju po agresivnom ponašanju, nekulturi.


kojem segmentu)?

Najviše se primijeti u školskom okruženju jer tu dijete dnevno provede oko 5 do 6 sati najveća je mogućnost da tu dođe do sukoba. Iz svog iskustva mogu da kažem da je više bilo izraženo u osnovnoj školi nego u srednjoj, mada to ne znači da je tako i u drugim školama.


Općeg značaja je zato što utiče na sve i zato što su svi zaduženi za to i porodica, škola i država. Oni su također dužni i u preveniranju ovog problema. Da bi se spriječilo svi se moraju angažovati. Jer mladi su oni na kojima svijet ostaje a ako mladi udu nasilnici imaćemo svijet mržnje i agresivnosti.

UZROK


Uzročnik problema je porodica, škola i društvo. Loš odgoj i loši primjeri u porodici stvaraju loše dijete. Ako škola i društvo ne reagiraju to povećava problem. Mediji su također značajni jer djeca sve više vremena provode pred televiziji i na internetu. A na internetu i televiziji nasilje je sve više prisutno.


uzročnik)?

Uzroci su razni. O tome sam već pisala, ali važno ih je opet napomenuti a to su: škola, porodica, okruženje i mediji.


loše?

Društvo jednostavno ignoriše ovaj problem ili se trudi da ga ne primijećuje. Neki su se jednostavno navikli i to im više nije ni čudno. Za njih je to normalno. Ja se pitam kako nasilje može biti normalno. Dok drugi su samo posmatrači i ne žele da se mješaju u nasilje nešto će ga spriječiti zato što su nezainteresirani i nisu spremni pomoći drugima u nevolji.




Da bi se iskorijenio problem ne treba se da se djeca kažnjavaju ili uvode neke nove sankcije. Ako nekoga kaznimo ili mu nešto zabranimo ništa ne postižemo u spriječavanju nasilja. Šta je onda sa onima što su veći nasilnici? Djeci treba pomoći njima. Treba razgovarati i uputiti ih, uključiti ih u neke aktivnosti (kao što je debata) da porade na svom ponašanju. Svakako izlazak poslije 23:00 navečer ne bi trebao biti dozvoljen maloljetnicima.

PLAN



plana?

Moj plan je taj da kroz debatu trebaju da se organizuju još neke priredbe koje bi omogućile učenicima i djeci da se više zainteresiraju za debatiranje i da pristanu biti članovi. Također bi se trebale održati javne tribine u kojima bi učestvovali debatanti i spotrska takmičenja. Nešto kao državna debatna takmičenja gdje to sve ima.


140



plana?

Realiziraće se okupljanjem djece iz različitih država pa će se sa njima razmijenjivati iskustva o također bilo bi prihvatljivo organizirati promociju nensilja dijeleći letke i držeći predavanja o štetnosti nasilja za društvo. Također treba da se uključi društveno koristan rad jer treba ljudima pružiti mogućnost da se poprave.


plan?

Plan se treba realizirati time što će se čitava zajednica uključiti u pomoć organizovanja raznih akcija.



plana?

Resurse moramo obezbjediti iz budžeta vladinih organizacija koje su voljne da pomognu u realizaciji ovog plana. Resursi bi trebali da budu oko 200 000 KM. Od ovog plana i realizacije ovog plana cjelokupna zajednica bi imala koristi jer je ovaj problem bitan za cijelo društvo.

KOLIKO traje? Realiziranje plana trebalo bi da traje 1 godinu s time da svi uključeni budu zainteresirani za ovaj projekat


Promjene: sprečavanje nasilja.


korist, dugoročna

korist.

Korist ovog plana je kratkoročna mada postoje mogućnosti da se realiziranje ostvari i plan postane dugoročan.

KORIST



plana

Dobivamo zdravu i kvalitetnu ljudsku zajednicu bez vršnjačkog nasilja i bolju budućnost.




Sve većom prevencijom i stalnim oprezom društvo može izbjeći da se ovaj problem ponovo ne nametne

141



Bitno je konstantno ukazivati na ovaj

problem, svakako i rješavati ga. Bitno je

također da i mi pojedinci pođemo

samo od sebe i to će biti prvi korak u prevenciji. Da bi

dobili zdravo društvo, djecu sretniju koji će kasnije biti sretniji ljudi treba svi da se

potrudimo i da budemo ono što

jesmo, ljudi pre svega. "Kada bi išli oko za oko svi bi ljudi bili

slijepi"


142

ZAKLJUČCI, KOMENTARI, PREPORUKE, IDEJE

Škole trebaju biti više uključenje u rješavanje problema vršnjačkog nasilja. Učenike problematičnog ponašanja treba resocijalizirati umjesto izricanja

mjere izbacivanja iz škole. Samo zajednička suradnja svih nadležnih institucija može doprinijeti

smanjenju stope vršnjačkog nasilja. Prilikom kreiranja rješenja problema bullyinga treba u proces uključiti mlade

ljude jer njih ovaj problem najviše tangira. Veći nadzor učenika tijekom malog i velikog odmora u školi. Uključivanje većeg broja učenika u školske sekcije. Afirmacija pozitivnih vrijednosti nenasilnog rješavanja konflikta. Organiziranje radionica namijenjenih prepoznavanju svih oblika vršnjačkog

nasilja i blagovremeno reagiranje na pojavu. Omogućiti anonimno prijavljivanje pojava vršnjačkog nasilja putem

elektronske pošte. Fizičko nasilje među učenicima može biti riješeno organiziranjem zajedničkih

radionica na kojima će participirati i žrtve i počinitelji nasilja, a tijekom kojih će biti prezentirane tehnike samoodbrane.

Učenici trebaju prijaviti profesorima ili pedagozima škole svaki slučaj bilo verbalnog bilo fizičkog nasilja.

Počinitelji nasilja ne smiju biti isključivani iz društvenih tokova jer se na taj način povećava mogućnost povratka u činjenje krivičnih djela.

Nedostatak kvalitetne komunikacije među svim akterima društva je jedan od osnovnih uzroka vršnjačkog nasilja.

Nedostatak komunikacije ima i kratkoročne i dugoročne loše posljedice po napredak društva

Nedostaju mehanizmi koji su neophodni za rješavanje bilo kojeg problema. Porodica, škola i društveno odgovorne institucije trebaju posvetiti više pažnje

preveniranju vršnjačkog nasilja. U javnom prostoru treba zabraniti upotrebu govora mržnje. Postoje brojne alternative nasilju koje treba unaprijediti u bh. društvu a

najvažnije su razgovor i prevencija. Škole, uz pomoć ministarstava obrazovanja, trebaju organizirati više

zajedničkih aktivnosti sa ciljem smanjenja stope vršnjačkog nasilja. Potrebno je kreirati jedinstvenu medijsku kampanju kojom bi se ukazalo na

važnost rješavanja problema nasilja u školama. Svi subjekti društva u planove za rješenje problema moraju uključiti mlade

ljude na koje se problem odnosi kako bi bila osigurana održivost rješenja. Škole trebaju organizirati više dešavanja u kojima će učestvovati mladi, a

tijekom kojih će biti educirani za nenasilno rješavanje konflikta. Mediji nedovoljno izvještavaju o primjerima pozitivne prakse i građanskog

aktivizma mladih koji nastoje riješiti problem vršnjačkog nasilja. Predstavnici vlasti trebaju više raditi sa mladima na rješavanju problema,

kako bi rješenja bila prilagođena mladima kojih se najviše tiče problem. Nasilje nikada ne može imati opravdanje i cijelo društvo treba aktivno raditi

na ukidanju svih oblika nasilja, a posebno vršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja.

143


Škole trebaju za mlade organizirati različite aktivnosti kroz koje će biti educirani o metodama nenasilnog rješavanja konflikta.

„Nasilje rađa nasilje“ i jedini način za rješavanje problema nasilja jeste odmah prestati upotrebljavati društveno nametnute obrasce i principe da je „batina iz raja izašla“.

Škole trebaju organizirati više zajedničkih međusobnih aktivnosti sa ciljem sprečavanja vršnjačkog nasilja.

Javnost treba više biti upoznata sa nasiljem koje se dešava na društvenim mrežema jer predstavlja najnoviju vrstu nasilja koja može postati veliki problem ukoliko se na vrijeme ne reagira.

Za efikasno rješavanje problema potrebna je saradnja svih aktera društva i njihov aktivan angažman na rješavanju problema nasilja u školama.

Mladi su spremni da se aktivno uključe u rješavanje problema vršnjačkog nasilja, ali nemaju institucionalnu podršku za rješenja koja kreiraju.

Škole ponekad ignoriraju problem vršnjačkog nasilja zato što nastavnici nisu dovoljno educirani o načinima na koje se može problem pokušati riješiti.

Roditelji učenika problematičnog ponašanja rijetko participiraju u aktivnostima koje se odnose na prevenciju nasilja, čime se problem nasilja dodatno produbljuje.

Škola kao ustanova u kojoj djeca provode veliki dio svog vremena treba kreirati posebne mehanizme zaštite učenika od nasilja. Trebaju biti riješeni i problemi djece koja su žrtve nasilja ali i djeca nasilnici.

Treba raditi na povećanju svijesti javnosti o važnosti rješavanja problema. Treba kreirati povjerljivo okruženje u kojem učenici mogu slobodno

razgovarati o problemima sa kojima se suočavaju. Stalno i u svim školama ponavljati aktivnost koje provodi CKD.


144

PRILOG: Nasilje preko interneta -cyberbullying

Nasilje preko interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying, opći je pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Tim oblikom nasilja među vršnjacima obuhvaćenesu situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem interneta ili mobilnog telefona.

Vršnjačko nasilje preko interneta

Kako radi internet?

Za internet kažemo da je svjetska komunikacijska mreža. To znači da se na njemu sve odvija međusobnom komunikacijom. Kao što korisnici komuniciraju jedni s drugima putem elektronske pošte ili chata, tako i računala komuniciraju međusobno,što nam omogućuje posjećivanje stranica, slanje i primanje elektronske pošte i sve ostalo što radimo na internetu. Pružatelji internetskih usluga (provideri) su tvrtke koje omogućuju pristup korisnicima interneta na svjetsku mrežu. U

Hrvatskoj su to, među ostalim, T-com, CARNet, Iskon, Vipnet, Globalnet i Vodatel. Svaki korisnik (pojedinac ili organizacija) odabire jednog pružatelja usluga, koji mu dodjeljuje korisničko ime i lozinku. Na taj je način računalu korisnika omogućenakomunikacija s računalima providera, koji ga "propuštaju" na globalnu mrežu -internet. Kad utipkamo adresu stranice koju želimo posjetiti, zapravo šaljemo signal računalu (poslužitelju) na kojem se ta stranica nalazi, putem računala posrednika (servera) našeg poslužitelja. Server prima zahtjev našeg računala za tom stranicom, preusmjerava ga do poslužitelja na kojem je ta web stranica. Tako se stvara veza između našeg računalai poslužitelja tražene internetske stranice.

Što kaže statistika?

Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, u kojem je sudjelovalo 4000 učenika iz 19 osnovnih (od četvrtog do osmog razreda) i dvije srednje škole (prvi i drugi razred) u deset gradova Republike Hrvatske, pokazalo je da 73 posto djece ima neko iskustvo u korištenju internetom, pri čemu upotreba raste s dobi. Zanimljivo je da se čak 47 posto djece koja nemaju računalo kod kuće koriste internetom. Gotovo svakodnevno njime se koristi 58 posto djece, jednom tjedno 26 posto djece, a 17 posto njih jednom mjesečno ili rjeđe.

Što je to ...

CHAT?

Chat sobe vrlo su popularan način internetske komunikacije, osobito među djecom i mladima. Predstavljaju nešto poput soba za razgovor tl kojima posjetitelji mogu međusobnorazgovarati, upoznavati se, raspravljati o određenoj temi... Korisnici mogu razgovarati međusobno,ali se i izdvojiti te

145


komunicirati privatnim porukama, koje su vidljive samo tim osobama. Na chatu je moguće susresti i korisnike iz drugih zemalja, pa i s drugih kontinenata, te doznati više o njima, njihovoj zemlji i običajima.

FORUM?

Forumi ili stranice za diskusiju su internetske stranice na kojima se okupljaju korisnici interneta kako bi dali svoje mišljenje o nekoj temi ili zatražili mišljenje i savjet drugih. Vrlo su popularni i okupljaju mnogo korisnika različitih dobi i interesa. Postoje forumi o mnogim temama, kao što su politika, zdravlje, sport, glazba, škole, pomoć oko računala. Tako je, primjerice, moguće komentirati film, glazbu, doznati što se novo događa u gradu, potražiti savjet kako se pomiriti s prijateljicom ili koji je najbolji zubar u gradu. Za razliku od chata, gdje se sadržaj briše jednom kad osoba izađe iz chat sobe, zapisi na forumu su trajni, odnosno moguće ih je vidjeti i komentirati rasprave otprije nekoliko mjeseci.

BLOG?

Blog je skraćenica od engleske riječi weblog, što u doslovnom prijevodu znači "internetski dnevnik". To je internetska stranica na kojoj pojedinac, obično kronološkim redom, bilježi svoja razmišljanja i stavove. Pomoću bloga svaki korisnik interneta može, jednostavno i potpuno besplatno, pisati vlastitu kolumnu, pa ga se zato često uspoređuje s internetskim novinarstvom. Autor bloga može komentirati aktualne teme, izvještavati o događajima na kojima je sudjelovao, ili pak objavljivati vlastite umjetničke radove -pjesme, priče, eseje, pa čak i fotografije koje je snimio. Posebna je mogućnost da posjetitelji bloga mogu upisati javni komentar pojedinih članaka. Zato se kaže da je blog interaktivan -jer omogućuje izravnu komunikaciju autora i Iljegovih čitatelja. Mnoge poznate osobe pišu svoj blog, od političara i sportaša do pjevača i glumaca. Uz to, mnogi koji su počeli kao anonimni autori bloga (bloggeri) zbog svog načina pisanja postali su vrlo popularni u svijetu interneta, pai šire.

POD MASKAMA...

Ono što je zajedničko chatu, blogu i forumu jest korištenje nadimaka koje posjetitelji sami izaberu, što im pruža anonimnost. To znači da korisnici međusobno ne znaju tko je tko u stvarnom životu, ne znaju imena i prezimena, adresu, broj telefona. Jedni o drugima znaju samo ono što se iznese na internetu. Anonimnost stoga omogućuje ljudima da budu otvoreni i podijele s drugima stvari koje bi im bilo neugodno izreći nekome tko ih poznaje. Moguće je zatražiti pomoć u rješavanju nekog problema ili izreći mišljenje o nekoj temi, bez straha da će biti prepoznati i da će zbog toga imati neugodnosti. Međutim, anonimnost može biti i otvorena pozivnica svima koji žele zloporabiti takav način komunikacije. Često na forumu ili chatu mogu se naći prijatelji s kojima dopisivanje može biti vrlo zabavno i poučno. Ali nisu svi korisnici interneta dobronamjerni, a od

nekih se mogu doživjeti i velike neugodnosti. Netko na chatu, forumu ili blogu može vrijeđati, prijetiti ilili pisati o drugima stvari koje nisu istinite ili koje su privatne i tajne.


146

Često je to netko koga poznajemo, možda prijatelj iz razreda s kojim smo se posvađali ili netko iz društva tko je ljubomoran. Ta osoba može misliti da, ako koristi nadimak i nitko ne zna kako se zove, može činiti što želi, pa i glLjaviti druge. Ali nije baš tako! U posljednje vrijeme među djecom i mladima blogovi su postali jedan od najpopularnijih oblika komunikacije. Na internetu ih ima na milijune i njihovi vlasnici su ljudi iz svih slojeva društva i različitih zanimanja. Blogovi se po načinu vođenja dijele na kolaborativne (u njihovoj izradi sudjeluje više ljudi) ili individualne. U Sjedinjenim Državama, primjerice, blog je danas zajednica toliko snažna i brojna da ima utjecaj i na javno mišljenje.

Zašto koristiti blogove?

Osim što se koriste za zabavu, blogovi su odlični komunikacijski alati koji povezuju korisnike interneta, timove ili poslovne ljude. Pomažu malim grupama da komuniciraju lakše nego putem e-mai1aili diskusija na forumima. Drugim riječima, blog svakome bez tehničkog znanja omogućuje da bude prisutan na "mreži svih mreža" bez ikakvih ograničenja. Svatko može graditi svoju internetsku stranicu i na njoj stvarati sadržaje kakve god želi i na način koji želi. Takvi "privatni dnevnici", dostupni milijunima stranaca, privlače pozornost dok je osoba skrivena iza svoga računala.

Blogiranjem se razvijaju socijalne vještine, ispunjava se potreba za samoekspresijom te se poboljšavaju sposobnosti pisanja. Blogove može pisati bilo tko, o bilo čemu: školskom ručku, popularnoj glazbi, pročitanim knjigama i dr.

Glavne karakteristike internetskih blogova: to je oblik internetske stranice koja se može lako i brzo stvoriti organiziran je vremenski (kronološki unatrag) organiziran je prema komentarima komentari su uglavnom kratki i često se postavljaju organiziran je prema vremenima ulazaka (svaki ulazak je obilježen vremenom) omogućuje trenutačno uključivanje na internet, ne iziskuje poznavanje korištenja

nekog specifičnog računalnog programa obično je djelo samo jedne osobe, no postoje i blogovi koje stvara više osoba mogu biti besplatni ili vrlo jeftini kroz njih se očituju autorov glas i osobnost.

Kako učitelji gledaju na internetske blogove: oni su način da se unaprijedi pisanje mjesto razmjene iskustava jednostavan način da se brzo kreira internetska stranica način da se poveže s drugim ljudima savršeno mjesto za brzo pisanje mjesto za pisanje organizirano prema osobnom ukusu savršeno za razmišljanje izvan društvenih okvira mjesto na kojem se učenici mogu slobodno izražavati internetska stranica koja potiče aktivno uključivanje učenika i profesora mjesto za surađivanje primjeren način uključivanja roditelja u školski proces.

Kako učenici gledaju na internetske blogove: zabavno mjesto za pisanje mjesto slobodnog izražavanja osobnih mišljenja, stavova, uvjerenja mjesto vježbanja vještine pisanja

147


mjesto na kojem mogu biti glavni mjesto izmjene mišljenja, iskustava mjesto na kojem mogu pokazati pravoga sebe mjesto za učenje mjesto na kojem se mogu doznavati nove informacije može se odgovarati na nešto što je netko drugi napisao zabaviti se i učiti istodobno nitko ne može kontrolirati napisano mogu se koristiti nadimci, a ne pravo ime i prezime dobivanje povratne informacije o napisanom od ostalih posjetitelja bloga blog se može voditi još dok si dijete, bez čekanja da se odraste.

BIogiranje kod mladih ima pozitivne učinke: unaprjeđuje važne socijalne vještine, zadovoljava potrebu za samodokazivanjem i izgrađuje sposobnost pisanja. Takvi pozitivni učinci su najčešći. No, lakomisleno blogiranje može biti opasno zbog nekoliko razloga. Jedna od opasnosti je dostupnost informacija velikom broju ljudi, uključujući i pedofile, za koje je internet postao savršeno virtualno igralište na kojem mogu doći do djece, skriveni u anonimnosti svojih domova. Naime, pedofil cijelo vrijeme prikuplja informacije s bloga da

bi ih složio u osobni profil djeteta. Ime škole, imena prijatelja, nastavnika, adrese, imena ulica, grad -bilo koju od tih informacija mogu iskoristiti osobe s neprijateljskim namjerama, primjerice seksualni zlostavljači. Dok tinejdžer misli da su detalji koje daje na internetu bezazleni, pedofil ih u realnosti koristi kao putokaz do djetetove kuće. Naime, anonimnost djetetu daje lažni osjećaj sigurnosti te može dovesti sebe u opasnost dajući dovoljno podataka o sebi kako bi pedofil stupio s njim u kontakt. Pedofili vole polako sastavljati priču o djetetu, a svaka osobna informacija njima je nova pojedinost. Čak i mala informacija pomaže im da slože puno veću priču. Oni vole slagati puzzle. Svaki djelić osobne informacije daje im jednu životnu slagalicu. Djeca i tinejdžeri trebaju imati na umu da mala informacija vodi k velikim odgovorima za onoga koji traži žrtvu. Dobivajući dovoljno komadića, sposobni su vidjeti cijelu živomu priču -sve iz informacija koje im djeca i ne znajući otkriju. Stoga pružanjem sitnih detalja o sebi, djeca zapravo omogućuju osobama s neprijateljskim namjerama da oblikuju potpunu priču -sastavljenu od informacija koje su im malo po malo nehotice davala. Stoga je bitno da djeca i mladi svoj blog drže privatnim, odnosno zaštite ga. Cyberbullying Nasilje preko interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying, opći je pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber telmologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Tim oblikom nasilja među vršnjacima obuhvaćene su situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem interneta ili mobilnog telefona. Odnosno i počinitelj(i) i žrtva(e) su maloljetnici.


148

Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad preko posrednika. Izravan napad događa se kad maloljetnik: šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu postavlja internetske ankete o žrtvi šalje viruse na e-mail ili mobitel šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobitel lažno se predstavlja kao drugo dijete.

Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna. Primjerice, neko dijete dozna lozinku drugog djeteta za njegovu e-mail adresu ili nadimak na chatu. Tako s njegove e-mail adrese može slati uznemirujuće

poruke njegovim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, chatu ili forumu. Svima se tako čini da je žrtva zapravo ta koja čini loše stvari. Prijatelji će se posvađati s njime, administrator će isključiti. njegov nadimak ili e-mail adresu, roditelji će se naljutiti na njega i bit će kažnjen. oni su posrednici u zlostavljanju, a toga nisu ni svjesni. Počinitelj može staviti oglas seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve s njezinim brojem mobitela ili adresom. Na taj način dijete

može doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti. Napad preko posrednika najopasnija je vrsta nasilja preko interneta jer često uključuje odrasle, među kojima ima mnogo ljudi s lošim namjerama. Bez fizičkog kontakta s publikom, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Školski tračevi nađu svoj put do bloga i žrtva trača osjeća da je u rukama nepoznatog internetskog napadača. Što obuhvaća takav oblik nasilja? Međuvršnjačkonasilje putem interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Takvo se nasilje, nadalje, odnosi i na slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi. Djeca katkad na određenoj popularnoj internetskoj stranici traže od ostalih da navedu osobu koju najviše mrze te da o

149


njoj napišu nekoliko riječi, a sve s ciljem da žrtvu osramote pred što većim brojem ljudi. Nasilje na internetu uključuje i 11 provaljivanje" u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima. Nasilje među vršnjacima sve češće se odnosi na nekoliko oblika komunikacije, uključujući zvuk, slike, animacije i fotografije. Cyberbullying se najčešće izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven. Nedostatak socijalnih i kontekstualnih naznaka, kao što su govor tijela i ton glasa, može imati mnoštvo učinaka: nema opipljive, afektivne povratne informacije o tome je li ponašanje preko interneta prouzročilo štetu drugome. Anonimnost počiniteljimanasilja preko interneta daje osjećaj da nekažnjeno mogu ne poštovati socijalne norme i ograničenja, što rezultira već navedenim ponašanjem.

Što kažu istraživanja?

Iako je provedeno malo istraživanja na temu međuvršnjačkognasilja putem interneta, rezultati su vrlo zanimljivi. Naime, čak 18 posto djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 posto njih izjasnilo se kao "internet nasilnici". Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 posto izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka.

Istraživanje u SAD-u, koje je uključivalo djecu u dobi od 10 do 17 godina koja se redovito koriste internetom, pokazalo je da je 19 posto njih bilo izloženo seksualno neprimjerenim porukama. Od izložene djece, njih 25 posto pokazivalo je veći stupanj stresa nakon toga. Najveći stres bio je prisutan kod mlađe djece (od 10 do 13 godina), kod djece koja su se koristila računalom izvan vlastitoga doma, djece koja su dobivala agresivne poruke seksualnog sadržaja, te u slučajevima kad je druga osoba pokušala dijete nagovoriti na susret.

Rezultati istraživanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona (2005.) pokazali su da je 27 posto djece bilo izloženo porukama sa seksualnim sadržajima. Primljene poruke su II 59 posto slučajeva sadržavale fotografije golih osoba, 46 posto poruka bilo je s fotografijama seksualnih radnji, 12 posto slika sadržavalo je nasilje i seks, a četiri posto poruka sadržavalo je fotografije djece. Najveći broj tih izlaganja dogodio se dok su djeca pretraživala internet (67 posto), sedam

posto djece dobilo je poruku s adresom na koju da se jave, 25 posto poruka pristiglo je na osobni e-mail s nepoznate adrese, a 8 posto poruka stiglo je na osobni e¬mail s poznate adrese, najčešće od prijatelja.

Čini se da, što je dječja aktivnost na internetu više istraživačka, veća je vjerojatnost izlaganja nepoželjnom seksualnom sadržaju. Većina nepoželjnih izlaganja dogodila se dok su se djeca koristila računalom kod kuće, a 7 posto djece susrelo se s porukama koristeći se računalom u školi. Djeca čiji roditelji nemaju pristup njihovim e-mailovima češće su primila poruke sa seksualnim sadržajima (32 posto prema 20 posto djece koji se koriste adresom roditelja za dopisivanje). Naime, pokazalo se da 49 posto djece izjavljuje da roditelji nemaju pristup njihovoj pošti, a kod 16 posto njih da «možda imaju», što upućuje


150

na smanjenu mogućnostnadzora sadržaja koji dijete prima putem e-mallova. Roditelji imaju pristup e-m.ailovima kod 22 posto djece. Trećina ove djece (33 posto) nije nikome povjerila svoje iskustvo dobivanja poruka sa seksualnim sadržajima. A oni koji su se povjerili, najčešće su to učinili: prijateljima (52 posto), roditeljima (17 posto), a četiri posto djece reklo je nekoj drugoj odrasloj osobi, najčešće profesoru u školi. Djevojčice češće odmah obrišu ili zatvore pristigle poruke od dječaka (53 posto prema 24 posto). Dječaci češće odu na ponuđeneinternetske stranice (20 posto prema pet posto). Četvrtina djece koja su bila izložena porukama sa seksualnim sadržajima izjavljuje da su imala uznemirujuću emocionalnu reakciju, češče djevojčice (47 posto, dječaci -19 posto) i mlađa djeca. Internetski bullying uključuje populaciju koja je većim dijelom srednja klasa, djecu najčešće poznatu kao"dobru" ili "one od kojih bismo najmanje očekivali" zlostavljanje ili ponižavanje drugih. Internet izaziva neobuzdano ponašanje dijelom i zbog činjenice da je riječ o "sivom području" društvene interakcije.

Stručnjaci... ...ističu da internet briše društvene kočnice. Dopušta djeci da govore i čine stvari koje ne bi mogli napraviti II interakciji "licem ulice", i ona imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarali za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.

Djeca... ...se s time slažu. "E-mailovi i blogovi mnogo su manje osobni", rekla je jedna 18-godišnjakinja. "Toliko su neformalni i neposredni da je ljudima lakše biti iskreniji i čak bezobrazniji zbog toga. Ljudi mogu biti bezobrazni i okrutni koliko žele jer se ne suočavaju izravno s osobom. Isto kao kod komunikacije telefonom. No, ovo je još jedan korak dalje. Ne samo da ne moraš vidjeti reakciju osobe, ne moraš ni čuti njezin glas." /I Ako se situacija užari pri komunikaciji preko interneta", dodaje druga 16-godišnjakinja, "tinejdžeri se mogu odjaviti, i kad ih se pita, glumiti kao da se ništa nije dogodilo. Mogu čak reći da se netko drugi koristio njihovim screen imenom. Ne moraju priznati vlastitu agresiju."

Još malo o opasnostima karakterističnimaza cyberbullying...

Posljedice nasilja preko interneta katkad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkimnasiljem II stvarnim situacijama. Naime, publika nasilja preko interneta često je mnogo šira od one na školskom igralištu ili u razredu. Uz to, kod nasilja na internetu postoji snaga pisane riječi, jer žrtva može svaki put ponovno pročitati što je nasilnik o njoj napisao, a u verbalnom obliku uvrede se lako mogu zaboraviti. Pisana riječ djeluje konkretnije i realnije od izgovorene. Nadalje, vrlo je mala mogućnostza izbjegavanje nasilna ponašanja, s obzirom na to da se na internetu može dogoditi bilo kad i

bilo gdje. Budući da nasilnik može ostati anoniman, velikom broju djece upravo ta činjenica služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnom svijetu vrlo vjerojatno ne bi bila nasilna. Kako se okrutnost preko interneta može intenzivirati udaljenošću između počinitelja i žrtve, tako se mijenja koncept zlostavljanja. Djeca više nemaju tu sigurnost da mogu otići kući i izbjeći zlostavljanje. Prije deset godina, ako bi dijete bilo zlostavljano, moglo je otići doma i sjediti

ispred televizora. Danas kad djeca provode toliko vremena ispred računala, bilo da kupuju, istražuju nešto za školu, igraju igrice ili se samo druže s prijateljima, lakše postaju metom zlostavljanja. Djeca imaju pristup jedno drugome dvadeset i četiri sata dnevno. Mogu se, primjerice, međusobno zlostavljati čak iu ponoć. Školski djelatnici najčešće ne odobravaju

151


takvo ponašanje, ali ne poduzimaju ništa, s argumentom da se to događa izvan školskog okruženja. Ipak, kao što svako dijete zna, 1/ sočan" materijal brzo se prenosi, nepovratno ostavljajući trag u razredu, školi, među učenicima.

Nasilje mobitelom

Jedan od popularnih oblika nasilja među vršnjacima koji donosi moderno doba tehnologije je i nasilje putem mobitela. Uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se tako prijeti -može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv -odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.

SAVJETI KOJE RODITELJI MOGU DATI SVOJOJ DJECI Naglasite im da budu pažljivi kome daju broj mobitela. Neka pažljivo koriste neku od chat usluga preko mobitela. Ako dobiju poruku s nepoznatog broja, neka ne odgovaraju. Ne trebaju odgovarati

ni na poznate brojeve ako se zbog sadržaja poruke osjećaju loše ili neugodno. Objasnite djeci kako šala može lako od smiješne postati uvredljivom, i to da, ako su

ljuti, mogu učiniti nešto zbog čega poslije mogu požaliti. Istaknite im da budu pažljivi kad šalju poruke drugima.

Potaknite ih da se prije slanja poruke zapitaju može li ona uvrijediti ili na bilo koji način naštetiti primatelju?

Postavite pravilo prema kojem nije dopušteno slati fotografije ili videozapise drugih ljudi bez njihova dopuštenja, kao ni slati sadržaje koji mogu uvrijediti druge ljude.

Ako dijete dobije neprimjerenu poruku, poziv ili je izloženo nasilju, dajte mu podršku i potaknite ga da odmah razgovara s vama ili nekom drugom odraslom osobom u koju ima povjerenja (poput nastavnika, školskog psihologa), kako se problem ne bi pogoršao.

Ako je riječ o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito zastrašujućimprijetnjama, razmislite o tome da sve prijavite policiji. U takvim slučajevimadobro je sačuvati poruke u mobitelu, ili negdje drugdje zapisati podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke ili poziva.

Nasilje na chatu Chat je vrlo popularan kod mladih, pa je stoga i privlačan osobama koje ga žele zloporabiti. Zloporaba vršnjaka najčešće uključuje prijeteće ili ucjenjujuće poruke koje jedno dijete ili više njih upućuje drugom djetetu. U takvim situacijama treba biti oprezan jer nasilnik može biti doista opasna osoba. Kako se na chatu zaštititi od nasilja? Nadimci kojima se djeca predstavljaju pri korištenju ove usluge mogu uvelike

utjecati na druge -bilo bi dobro birati nadimak koji će djecu zaštititi od mogućegnasilja i koji ga neće poticati.

Većina chatova sadrži mogućnostzaustavljanja (Block) ili zanemarivanja (Ignore), kojima se zaustavljaju daljnje poruke od neželjenih korisnika. Ako je riječ o nekome tko je jednostavno dosadan, blokiranje poruka najčešćeje dovoljno da se problem


152

zaustavi. No, ako je posrijedi osoba koja iznosi stvarne prijetnje, važno je da dijete o tome obavijesti odraslu osobu u koju ima povjerenja.

Kontaktirati administratora koji potom može onemogućitidolazak poruka od određenih "nadimaka", od kojih su prije dolazile neugodne ili nasilne poruke.

Djeca nikad ne bi trebala davati svoje pravo ime ili osobne podatke na chatu, jer je nemoguće znati govori Ii druga osoba istinu ili ima loše namjere.

Nasilje na forumu

Od svih oblika komunikacije na internetu, forumi su najčešće najbolje organizirani. Na njima se nalaze administrator (jedan ili više njih) i moderatori, zaduženi za posebne dijelove foruma. oni čitaju sve teme i diskusije te paze da ne bude vrijeđanja, prijetnji, objavljivanja privatnih podataka i kršenja prava. Na većini foruma postoji mogućnostObavijesti moderatora ispod nečijeg zapisa/tako da se jednim klikom može obavijestiti moderatora o nekomu tko zloupotrebljava forum. Moderator ili administrator će izbrisati taj zapis, upozoriti korisnika ili mu zabraniti daljnji pristup ako se to ponovi.

NASILJE PUTEM BLOGA

Nasilje putem blogova odnosi se ponajprije na "otimanje" blogova drugim ljudima (žrtvama) te nadopunjavanje osobnim uvredama i/ili seksualnim sadržajima. Takvim se oblikom nasilja narušava ugled i ugrožava privatnost druge osobe. Toj vrsti međuvršnjačkognasilja posebno su podložna djeca koja šalju fotografije i osobne podatke s ciljem da pronađu prijatelje na internetu. Takvu djecu

nasilnici zlostavljaju preko njihove osobne internetske stranice. Naime, komentari koji se nadopisuju u blogove kod žrtve uzrokuju nemir i stres, a ovisno o jačini, mogu dosegnuti i razinu zlostavljanja. Tako se, primjerice, događa da tinejdžer objavi sliku bivše djevojke tako da fotomontažom spoji njezinu glavu s tijelom pornoglumice. Neke poruke idu i dalje od zlostavljanja, sadrže čak prijetnje smrću. Šteta učinjena nasiljem preko interneta može doista biti velika. Tinejdžeri katkad zaboravljaju, pogotovo kad je riječ o blogovima, da bilo što objavljeno na internetu ima neželjenu publiku, a time i neželjene posljedice, koje u ekstremnim slučajevimamogu dovesti i do destruktivna ili autodestruktivna ponašanja.

KRATKI SAVJETI ZA DJECU 1. Nikad ne daj osobne informacije na internetu, bilo na chatu, blogovima ili osobnim

web stranicama. 2. Nikad nikome, osim roditeljima, ne reci svoju lozinku, čak ni prijateljima. 3. Ako ti netko pošalje zlonamjernu ili prijeteću poruku, nemoj odgovoriti. Pokaži je

odrasloj osobi kojoj vjeruješ. 4. Nikad ne otvaraj e-mailove koje ti pošalje netko koga ne poznaješ ili netko za koga

već znaš da je zlostavljač. 5. Ne stavljaj na internet ništa što ne želiš da vide tvoji prijatelji iz razreda, čak ni u e-

mailu. 6. Ne šalji poruke kad si ljut. Prije nego što klikneš "Pošalji" zapitaj se kako bi se ti

osjećao da primiš tu poruku.

153


7. Pomozi djeci koju na taj način zlostavljaju tako da ne prikrivaš nasilje i da odmah obavijestiš odrasle.

8. I na internetu poštuj pravila ponašanja kao i u svakodnevnom životu. KAKO SIGURNO BLOGIRATI? Ako blogirate, uvijek postoji šansa da netko pronađe vaš biog, a to mogu biti upravo ljudi za koje najmanje želite i očekujete da vas pronađu. Činjenica je da svatko može pronaći vaš blog ako je u njemu u bilo kojem obliku naveden vaš identitet. Kako održati privatnost svog bloga: Zaštitite blog lozinkom. Ako je netko zna, neka to budu vaši roditelji. Ne navodite u blogu osobne i detaljne informacije. Kad pišete o sebi, pišite što

općenitije. Nemojte navoditi gdje živite, gdje izlazite i slično, jer svaka osobna informacija može otkriti vaš identitet.

Ne spominjite u blogu nikakva imena, adrese, brojeve telefona, školu, e-mail adrese i slične informacije. To su upravo informacije koje traže pedofili, stoga ih izbjegavajte. U zamjenu, možete upotrebljavati pseudonim, no nastojte da on ne podsjeća na vaše pravo ime.

Ne navodite u blogu-ni informacije o bilo koine koga poznajete, kako ne biste mogućeg pedofila informirali da, iako vi niste zainteresirani za "čavrljanje" s njim, vaša prijateljica Maja baš jest.

Ne stavljajte fotografije vas i vaših prijatelja u svoj blog. Ne ostavljajte blog otvorenim, a računalo bez nadzora, jer bi netko mogao upisati

nešto nepoželjno. Ne ogovarajte i ne širite tračeve o svojim prijateljima iz razreda. Nemojte biti u rezultatima pretraživanja. Ako ne želite da se vaš blog pojavljuje u

rezultatima pretraživanja, možete kreirati poseban file u kojem ćete od pretraživačkih službi zatražiti da ignoriraju vašu domenu. Takav file zove se robots.txt.

OPASNOSTI BLOGA (ukratko) OBJAVLJIVANJE PRIVATNIH INFORMACIJA -Ako djeca objavljivaju informacije o

sebi i svojoj obitelji, to može navesti osobe s lošim namjerama da pokušaju uspostaviti kontakt s njima.

PROFILI -neke blog stranice sadrže mogućnostobjavljivanja profila -informacija o autoru bloga, poput bilješke o piscu, što je u obliku linka dostupno svim posjetiteljima bloga. Djeca često upisuju svoje prave podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu škole i sl.) ili objavljujtl vlastite fotografije, nesvjesni opasnosti koje to povlači za sobom. Na najpoznatijoj hrvatskoj stranici Blog.hr, blogovi nemaju profile, ali opasnost svejedno postoji jer djeca unutar bloga mogu odati svoje podatke ili staviti fotografije.

NEODGOVARAJUĆI SADRžAJI -Djeca mogu pretraživati biogove drugih ljudi i naći sadržaje ili rasprave neprikladne za njihovu dob.

NASILJEPREKO INTERNETA -Djeca mogu koristiti blogove kao put do nasilja ili zastrašivanje druge djece.

NACIONALNA, VJERSKA I RASNA MRžNJA -Djeca mogu koristiti blogove za poticanje mržnje na temelju nacionalne, vjerske ili rasne pripadnosti.


154

OBJAVA NEPOUZDANIH INFORMACIJA -Nepouzdane informacije može objaviti i kreirati bilo tko, upravo kao što svatko može kreirati stranicu na internetu. Djeca trebaju biti pažljiva s tim što čitaju i publiciraju.

Još malo savjeta; Oprezno sa slikama! Lijepo je ukrasiti svoj blog ili web stranicu fotografijama, no

ako se na njima može prepoznati tvoje lice, lica članova tvoje obitelji ili prijatelja, onda možeš biti u opasnosti kao da piše tvoje ili njihovo puno ime i prezime te adresa. Pokušaj ne stavljati svoje i fotografije svojih prijatelja/obitelji, a ako ipak želiš, mogu se jednostavno prilagoditi tako da lica nisu prepoznatljiva.

Čuvajmo sebe i druge! Sve što vrijedi za čuvanje naših podataka, vrijedi i za čuvanje tuđih. Kao što nećemo pisati svoje pravo ime i ostale podatke, tako bismo se trebali ponašati i prema drugima. Mnogi nisu svjesni opasnosti koje vrebaju iza ekrana i ne razumiju da su na internetu i ljudi s neprijateljskim namjerama koji mogu povrijediti nas, naše prijatelje ili obitelj. Koliko god se naljutili na prijatelja, zar zaista želimo da ga netko zastrašuje, muči i ozlijedi?

Pronađi se! ("Googlaj se!") Posjetistranicu www.google.comiupiši svoje ime i prezime pod navodnim znakovima (npr. "Pero Perić"). Google će pronaći sve internetske stranice na kojima se spominje tvoje ime. Na taj način možeš otkriti postoji li neka web stranica ili blog o tebi. Isto napravi sa svojim brojem mobitela, e-mail adresom, pravom adresom i nadimkom na chatu. Možda negdje netko piše o tebi i daje tvoje podatke, a ti to i ne znaš. Pokušaj to činiti što češće, a možeš napraviti i "Google Alert", alarm koji će ti stizati na mail svaki put kad i ako se na internetu pojavi stranica na kojoj se spominje tvoje ime.

RODITELJI I UČITELJI!

Nasilja na internetu sve je više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini da zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo kako bi ga zaustavili. Djeci je dostupnije sve više moćnih tehničkih sredstava, a odrasli, nažalost, najčešće nisu svjesni opasnosti koje tehnologija nosi sa sobom. Često ne kontroliraju što djeca rade različitim tehničkim pomagalima (što pišu u porukama, što slikaju mobitelima i sl.) zato što ili nemaju vremena ili ih je strah da ne naruše privatnost vlastite djece. Mnogi roditelji se i zbog vlastitog neznanja i neiskustva u elektroničkom području osjećaju nesigurnima i nemoćnima da uopće pokrenu pitanje pravilna korištenja. Često se

osjećaju prilično bespomoćnima, jer ne znaju što učiniti. Za razliku od toga, svaki roditelj zna kako naučiti dijete da prijeđe prometnu ulicu. Kad su djeca premala da bi prepoznala opasnost i nemaju vještine da sigurno svladaju prelazak ulice, čuvarno ih na sigurnim mjestima i dopuštamo im da se približe prometnoj ulici samo kad ih odrasla osoba drži za ruku. Govorimo im o opasnostima i učimo ih vještinama nužnima da bi se one izbjegle. Ističemo važnost donošenja sigurnih odluka. Postupno im dopuštamo više slobode, ali pazimo na bilo kakvo opasno ponašanje. Ako se dogodi opasno

155


ponašanje, koristimo to kao primjer u učenju kako bismo djecu naučili vještinama nužnima da bi ih se izbjeglo. Kad su djeca dovoljno stara i kad pokažu razumijevanje u donošenju ispravnih odluka, dopuštamo im da sama prijeđu ulicu. Istu strategiju možemo upotrijebiti kako bismo pomogli djeci da steknu znanja, vještine i motivaciju vezane uz korištenje virtualnih oblika komunikacije na siguran i odgovoran način. Kako bi mladi ljudi stekli neovisnost u upotrebi interneta, trebaju razviti strategije koje im omogućuju prepoznavanje mogućih opasnosti, te steći praktične vještine kako bi se mogli nositi s opasnim ili zavodljivim situacijama koje donosi internet. Edukacija, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive su važnosti za razvijanje prikladna ponašanja. Što mogu napraviti učitelji i roditelji kako bi pripremili djecu i mlade da budu sigurni u virtualnom okruženju?

Za početak bilo bi dobro da u školi postoji edukacija o korištenju interneta na siguran i odgovoran način. Uz informatičku nastavu u školi, djeci se može omogućiti uključivanje i u programe edukacija informatičkih učilišta. Primjerice, Ergonet Internet centar razvio je poseban program radionica prilagođenupravo djeci i tinejdžerima. Provode ga voditelji koji su godinama i interesima bliski mladima, stvarajući tako odnos povjerenja i razumijevanja, s posebnim naglaskom na zaštitu i

sigurnost. Na taj način, u neformalnoj atmosferi i dobrom društvu, djeca izmjenjuju iskustva, te grade odgovoran stav prema korištenju interneta. Uz edukaciju postoje i drugi alati u službi sigurnosti, poput softverskih rješenja. No ipak, razni kompjutorski programi zaštite koji filtriraju i blokiraju neprikladne Internet poruke, ne pružaju dugotrajno rješenje. Potrebno je razviti mehanizme za filtriranje i blokiranje unutar ponašanja djece kako bi "izgradili učinkovite.strategije donošenja odluka i razvili kritičku medijsku pismenost.

Važno je kod djece razvijati osobnu odgovornost za ispravno i pogrešno (dobro i loše), i promijeniti uvjerenje kako je neko ponašanje "ispravno i pogrešno" samo kad se može otkriti ili kazniti. Disciplina koja se temelji samo na otkrivanju i kažnjavanju neće biti učinkovita bez primjerene edukacije i senzibilizacije o tome koje sve posljedice po žrtvu može imati cyberbullying. Djecu i mlade treba educirati o učinkovitim strategijama pretraživanja i naučiti ih kako da brzo napuste neprikladne internetske stranice, Dio tog procesa razvoja odgovornosti odnosi se i na upozoravanje kako anonimnost virtualnog prostora ne znači da je taj prostor bezopasan (ne podrazumijeva da ne može imati žrtve). Djeca i mladi moraju postati svjesni kakve posljedice može imati njihovo ponašanje na internetu.

Dobro je poticati adolescente da govore o svojim iskustvima ili iskustvima svojih prijatelja. U većini slučajeva, kad se razotkrije prava žrtva, prestaje negativno ponašanje. Uza sve navedeno, iznimno je važno istaknuti kako su i distribucija i prosljeđivanje nasilne, uvredljive, ponižavajuće poruke jednako loši i mogu imati jednako teške posljedice kao i ponašanje osobe koja je začetnik poruke.


156

Nadalje, jako je važna uključenost odraslih u virtualni svijet. S djecom (učenicima) pretražujte zanimljivosti na internetskim stranicama. Podaci otkrivaju da većina mladih sama gleda televiziju i ide na internet. Postavite računala na otvorenim, lako vidljivim mjestima. Učitelji i roditelji trebali bi promatrati aktivnost učenika na internetu, davati im posebne zadatke te razgovarati o dobrim i lošim informacijama koje postoje u virtualnom prostoru. Dok god je to moguće, dobro je nadgledati pristup internetu, sve dok se ne pokaže kako su djeca i mladi spremni suočiti se s opasnostima koje prijete u tom okruženju te prikladno reagirati i zaštititi se. Uz to, pružite mladima mogućnostkorištenja virtualnih medija za promoviranje vlastitih pozitivnih poruka. Primjerice, možda bi mogli kreirati nenasilnu intemetsku stranicu. Općenito, djeca i mladi trebali bi naučiti strategije koje ih osposobljavaju da donose sigurne i odgovorne odluke pri korištenju cyber komunikacije. I u školskom i kućnom okruženju trebamo paziti da ne potičemocyberbullying makar to bilo i nenamjerno. Primjerice, neke škole imaju pravila o pokazivanju fotografija adolescenata na svojim internetskim stranicama, a druge objavljuju školske novosti koje sadrže imena i slike učenika. Takve informacije mogu postati nenamjeran okidač za nasilje preko interneta.

Kako prepoznati znakove cyberbullyinga?

Učitelji i roditelji često postavljaju pitanje -koji su znakovi koji upućuju na to da je dijete uključeno u neprikladne aktivnosti putem virtualne komunikacije (bilo kao nasilnik ili žrtva). Na to pitanje teško je odgovoriti. U većini slučajeva djeca komuniciraju u svijetu s kojim nastavnici i roditelji često nisu u kontaktu, a katkad o tome znaju manje od njih. Čini se da je upotreba virtualne komunikacije toliko rasprostranjena, da mnogim tinejdžerima donosi puno pozitivnih aspekata.

Tinejdžeri koji osjećaju da im prijatelji i roditelji ne pružaju oblik podrške i socijalne interakcije kakav im je potreban, češće su posjetitelji pornografskih i nasilnih internetskih stranica. oni su i rizičniji za zlostavljanje drugih učenika putem interneta. Zanimljivo je da mnogi roditelji tvrde kako njihova djeca nisu oduvijek bila izolirana, nego su se većim povezivanjem s virtualnim svijetom udaljavala od stvarnosti svakodnevnog, realnog života. Za tinejdžere koji u stvarnom svijetu nemaju odnos ispunjen ljubavlju s brižnim odraslima i zdrave odnose s vršnjacima, vjerojatnije je da"če biti kako'počinitelji tako i-žrtve u virtualnom prostoru.Najvećirizikda¬postanu dijelom neprikladnih virtualnih aktivnosti izražen je kod učenika za koje se smatra da su u rizičnoj skupini kad su posrijedi ostali problemi u ponašanju, osobito kod"dežurnih krivaca". Veća je mogućnost da će učenik koji se ne osjeća dijelom školske zajednice tražiti online zajednicu koja može iskoristiti njegovu usamljenost i osjećaj disfunkcionalnosti, Pomaganje učenicima da se osjećaju povezanima i voljenima u domu, školi i među vršnjacima dobiva još više na važnosti ako znamo da ih izostanak povezanosti i brige čini rizičnim za cyberbullying.

Kratki savjeti za roditelje 1. Pronađite vremena za djecu. Nemojte koristiti računalo i Internet umjesto dadilje. 2. Naučite više o računalima tako da možete razgovarati s djecom o njima

zanimljivim temama.

157


3. Ograničite korištenje računala na jedan ili dva sata dnevno (dobro je uvesti jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća).

4. Razgovarajte s djetetom o opasnostima interneta i poučite ga da ne daje osobne podatke ni fotografije na internetu te da ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima. Ako se dijete jako želi susresti s osobom koju je upoznalo preko interneta, onda to mora biti na javnom mjestu i u prisutnosti roditelja.

5. Stavite računalo u dnevni boravak, ne u dječju sobu. Tako možete nadgledati djecu dok su na internetu i vidjeti koje stranice posjećuju.

6. Pazite da vaše dijete ne provodi previše vremena ispred računala. 7. Potičite korištenje računala kao oruđa za učenje i druženje, a ne isključivo za

zabavu (npr. igrice). 8. Upoznajte njihove internetske prijatelje onoliko koliko poznajete i ostale prijatelje. 9. Naglasite svojoj djeci kako oni nisu krivi ako su žrtve virtualnog nasilja. Recite da

im nećete zbog toga oduzeti pravo na korištenje računala -to je glavni razlog što djeca ne govore odraslima kad su žrtve nasilja na internetu.

Ako roditelji doznaju da im je dijete žrtva nasilja preko interneta, trebaju poduzeti sljedeće: poučiti dijete da ne odgovara na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive

poruke ne brisati poruke ili slike, jer mogu poslužiti kao dokaz pokušati otkriti identitet nasilnika kako bi se mogle poduzeti adekvatne mjere za

sprječavanje nasilja kontaktirati internet providera kontaktirati školu ako je identitet nasilnika poznat, pokušati kontaktirati njegove roditelje Gerpostoji

velika vjerojatnost da oni ne znaju kako se njihovo dijete nasilno ponaša) kontaktirati policiju ako poruke preko interneta sadrže prijetnje nasiljem,

uhođenje, napastovanje, dječju pornografiju i sl.

Najčešće se roditelji ne ustručavaju preuzeti odgovornost za ponašanje svoje djece u igri, školi ili u kući nekog drugog. Ne mora biti drukčije ni kad je riječ o onome što se događa posredstvom moderne tehnologije. Roditelji trebaju

razgovarati sa svojom djecom o kompjutorskoj etici, dogovoriti pravila ponašanja na internetu i, kao najvažnije, definirati posljedice kršenja tih pravila. Trebaju poučiti djecu da nikad ne pokazuju svoje lozinke ili da se ne svađaju i ne ponašaju nasilno na internetu. ZAPAMTITE! Vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu: Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje. Vi ste još uvijek roditelj! Informirajte se i o programima koji filtriraju web stranice za koje ne želite da budu dostupne vašem djetetu. Većina tih programa mogu se kupiti preko interneta, a neki su i besplatni. Neki internet preglednici (Internet Explorer) imaju ugrađene filtre koji se mogu uključiti kako ne bi


158

dopuštali pristup stranicama određena sadržaja. Najčešće korišteni filtri su ContentProtect, CYBERsitter i NetNanny. Programi za filtriranje koristan su alat za roditelje kako bi mogli usmjeriti pažnju svoje djece na poučne i primjerene sadržaje umjesto nepoželjnih. Ni takvi programi, međutim, nisu savršeni te ih treba koristiti samo kao pomoćno sredstvo. Najbolji filtar ipak su vaša nazočnost, nadzor i podrška. Prevencija nasilja preko interneta Istraživanja provedena posljednjih dvadeset godina o prevenciji međuvršnjačkog nasilja u svakodnevnim situacijama pokazala su da postoje četiri područja koja su se pokazala uspješnima u smanjivanju nasilja u školama. Podizanje svijesti

Jedan od prvih koraka u bilo kojem programu prevencije je postizanje svjesnosti ljudi o postojanju problema. U prevenciji nasilja u školama problem je bilo (a u nekim slučajevima još uvijek jest) negiranje postojanja međuvršnjačkog nasilja. Uz to, postoje mitovi o zlostavljanju koji se neprestano ponavljaju u školama i na koje se treba osvrnuti. Primjerice, neki ljudi smatraju kako je nasilje među vršnjacima normalan dio odrastanja ili da je to samo šala i zaigranost, ili da je nasilje u biti

korisno za "izgradnju karaktera". Kako bi prevencija bila uspješna, važno je da učitelji, roditelji i učenici postanu svjesni cyberbullyinga, kao i nasilja među vršnjacima uopće. Potrebna su kontinuirana profesionalna usavršavanja učitelja, koja bi im pružila uvid u prirodu cyberbullyinga i u stvarne posljedice oštrog i kontinuiranog oblika nasilja. Roditelje također treba upoznati s metodama cyberbullyinga, kao što su slanje poruka usred noći ispod pokrivačai slanje uvredljivih e-mailova s računala u sobi. Bitno je da roditelji i učitelji razgovaraju s učenicima o tom obliku nasilja. Jedno istraživanje pokazalo je kako većina učenika osmih razreda vjeruje da odrasli ne znaju ništa o njihovim online aktivnostima, a jedan je čak komentirao da učitelji ne mogu poduzeti korake protiv SMS nasilja među vršnjacima jer i nemaju mobitele. Škole bi mogle, pri provođenjuradionica za podizanje svijesti o nasilju u stvarnim životnim situacijama, dio vremena posvetiti i zlostavljanju preko interneta, ili upotrijebiti cyberbullying kao novi kut gledanja na fenomen nasilja u školama pri podizanju javne svijesti. Školska pravila Cjelovito djelovanje škole pokazalo se učinkovitim u suočavanju sa zlostavljanjem u školi inače. No, važno je napomenuti kako svaka škola mora sebi prilagoditi plan djelovanja, i ne može je u potpunosti preuzeti od druge. Proces ili put stvaranja vlastitog načina borbe protiv nasilja podjednako je važan koliko i sam rezultat. Škola mora postaviti jasna pravila koja ne dopuštaju nasilje i definirati posljedice ako se pojavi takvo ponašanje. Nužno je da se ta pravila primjenjuju svakodnevno, jer jedino će na taj način zlostavljanje prestati.

159


Nadzor Prisutnost odraslih koji nadgledaju situaciju na igralištima umanjuje broj sukoba među vršnjacima. U školama koje povećaju broj dežurnih nastavnika na hodnicima, igralištima, u -dvorištu, smanjen je broj nasilnih incidenata. Isto se može primijeniti na nasilje koje se događa korištenjem modeme tehnologije, odnosno treba nadgledati i učeničko korištenje računala. Kod kuće roditelji trebaju postavljati granice i pravila pri korištenju računala jednako kao što to rade za druge oblike dječjeg ponašanja. Škole mogu pomoći roditeljima u postizanju toga te im savjetovati da razgovaraju s mladima o tehnologiji. Tako će mladi shvatiti da i odrasli znaju nešto o tehnologiji, te da im se mogu obratiti za pomoć kad im je potrebna. Programi Promatrači, najčešće vršnjaci, igraju važnu ulogu u stalnom ponavljanju vršnjačkog nasilja. Kod njih treba probuditi suosjećanje tako da promatračiobavijeste odraslu osobu o nasilnu ponašanju, a ne da šutnjom odobravaju ono što se zbiva. Programi za pomoć vršnjacima podržavaju uzajamno pomaganje u školi. Nastavni bi programi koji se sastoje od direktnog poučavanja vrijednosti, vježbanja empatije i upotrebe priča i drama, te od izravnog učenja o neprikladnom ponašanju, mogli pridonijeti smanjivanju broja slučajeva nasilja preko interneta. Iz navedenog se može zaključiti kako su metode prevencije zlostavljanja putem interneta vrlo slične metodama prevencije međuvršnjačkog nasilja u svakodnevnim situacijama. S obzirom na novost tog fenomena, ipak treba provesti dodatna istraživanja. Što kaže zakon? Prava i slobode djeteta zaštićeni su na razini cjelokupne međunarodne zajednice donošenjem Konvencije o pravima djeteta. Ona bi djecu trebala štititi i od zloporaba kojima su izložena na internetu. Ako to promatramo kroz primjere zloporabe na blogovima, posebno treba naglasiti članak 16. Konvencije o pravima djeteta, koji kaže: »Dijete neće biti podvrgnuto samovoljnom i nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili dopisivanje, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled», a stavak 2. istoga članka govori: «Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada». IP adresa - osobna iskaznica na internetu

Svakom računalu s internetom provider dodjeljuje poseban identifikacijski broj -lP adresu. Iz nje se može vidjeti gdje se nalazi određeno računalo i koji provider koristi za spajanje na internet. Računalu se nasumično dodijeli nova lP adresa svaki put kad se spoji na internet. Računala providera bilježe koja se lP adresa dodijelila kojem računalu i u koje vrijeme. Statistike web stranica bilježe lP adrese računala koja su posjetila tu stranicu. To znači da i vlasnik (administrator) internetske stranice i provider mogu znati vrijeme kad je neko računalopristupilo određenoj stranici, kao i gdje se ono nalazi. Provideri i administratori

internetskih stranica zakonom su obvezani držati u tajnosti privatne podatke posjetitelja stranica. To pogotovo vrijedi za stranice na kojima su e-mail, chat, forum ili blog. Privatni


160

podaci su ime i prezime, adresa, broj telefona, e-mail adresa, lozinka, te broj kreditne kartice, ali i lP adresa, s obzirom na to da se iz nje mogu doznati ostali podaci. Međutim, ako se iz nekog razloga protiv posjetitelja stranice podnese prijava policiji, administrator stranice i provider obvezni su surađivati s policijom i omogućiti im uvid u svoje statistike kako bi mogli identificirati i pronaći počinitelja. Nadalje, zloporabe bloga na internetu s kojima se susrećemo promotrit ćemo kroz prizmu hrvatskog kaznenog zakonodavstva i možemo ih prepoznati u nekoliko kaznenih djela protiv časti i ugleda, a to su: uvreda, kleveta i iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika. Pravo je svakog pojedinca da se poštuje i ne omalovažava njegovo dostojanstvo. UVREDA Tko uvrijedi drugoga putem tiska, radija ili televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je uvreda postala pristupačnavećem broju ljudi, kaznit će se . Počinitelj uvrede može biti svatko. Njome izražava omalovažavanje druge osobe ili nepoštovanje njegova dostojanstva. Uvreda je u osnovi negativan vrijednosni sud o drugoj osobi, a dodatno na težini dobiva ako je izrečena putem tiska, radija, televizije, interneta, pred više osoba ili na drugi način, zbog čega je postala pristupačnavećem broju ljudi. Upravo takvom može se smatrati uvreda preko bloga. KLEVETA Tko o drugom iznese ili pronese nešto neistinito što može štetiti njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija ili televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je kleveta postala pristupačnomvećem broju osoba, kaznit će se .... Klevetu čini osoba koja o drugom iznese ili prenese nešto neistinito što može štetiti njegovoj časti i ugledu. Iznošenje ili prenošenje klevete u pravilu se čini usmeno ili pismeno, a iznesena tvrdnja mora biti takva da izaziva prezir okoline i umanjuje ugled osobe u sredini u kojoj živi. Kao i kod uvrede, riječ je o težem obliku kažnjiva djela ako je kleveta počinjena putem tiska, radija, televizije, interneta, pred više osoba, ili tako da je postala pristupačnavećem broju osoba. IZNOŠENJE OSOBNIH ILI OBITELJSKIH PRILIKA Tko iznese ili prenese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može štetiti njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija ili televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se . To kazneno djelo sastoji se od iznošenja ili prenošenja bilo kakvih sadržaja iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe, koji mogu naškoditi njezinoj časti ili ugledu. Razlika između ovog djela i klevete je u tome što se ovdje prelazi okvir pojedinca i ulazi u njegov obiteljski život. Činjenice koje se iznose mogu se odnositi na bilo koje područje intimnog ili obiteljskog života, primjerice na način vođenja obiteljskog života, pojedine negativne sklonosti, činjenice koje se odnose na obitelj, uz napomenu da ono što se iznosi može biti kako istinito, tako i neistinito. Usprkos brojnim teškoćama u utvrđivanju počinitelja spomenutih kažnjivih djela kroz zloporabu bloga, obveza je policije utvrditi počinitelje i prikupiti dokaze za daljnji kazneni postupak. Ako se utvrdi počinitelj, realno je očekivati da

161


to mogu biti i osobe, djeca ili maloljetnici koji se u kaznenom postupku tretiraju na specifičannačin. DJECA Djeca su osobe mlađe od 14 godina. Ona nisu kazneno odgovorna, što znači da se dijete ne može kazneno ni prekršajno goniti, ne može ga se tužiti, ni kazniti. Međutim, ipak su propisani načini zaštite od kriminalne djelatnosti djece, i to kroz mjere obiteljsko-pravne zaštite. To znači da će policija, kad utvrdi da je dijete počinilo kažnjivu radnju, o tome obavijestiti mjerodavni Centar za socijalnu skrb, koji će provesti postupak i eventualno izreći mjeru obiteljsko-pravne zaštite (npr. nadzor nad provođenjemroditeljskog prava). Dakle, i kažnjivo ponašanje djece izaziva institucionalnu reakciju (policije i socijalne službe) radi sprječavanjadaljnjeg kriminalnog ponašanja i poduzimanje mjera za zaštitu djeteta od šteta koje takvo ponašanje može imati na njegov daljnji razvoj. “57

57

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/



162

BIBLIOGRAFIJA

1. Ivana Zečević, Priručnik „Program prevencije vršnjačkog nasilja u školama“, Zdravo da ste, Banja Luka, 2010.

2. "Nacrt Akcionog plana za prevenciju maloljetničkog prestupništva i rad sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom 2013. - 2015.", Vlada Kantona Sarajevo, , Sarajevo, 2013.

3. Nada Letić i Branka Ivanović, Istraživanje o iskustvima mladih u Bosni i Hercegovini vezanim za različite oblike nasilja i traume u djetinjstvu, In fondacija, Banja Luka, 2012.

4. Nataša Ružić, "Zaštita djece na Internetu", Nova prisutnost 9 (2011) 1, 155-170

5. Priručnik "Nasilje među djecom i mladima" priručnik za djecu, mlade, roditelje i školske djelatnike, Savjetovalište ''Luka Ritz'', Zagreb, 2013.

6. Priručnik "Nasilje u školi", Užički centar za prava deteta, Užice, 2009.

7. „Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini“, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2013.

Internet izvori:58

1. http://csai.iscserbia.org/serbian/how_weve_helped/klikni_bezbedno/ 2. http://djeca.rs.ba/uploaded/PREPORUKA.pdf 3. http://mup.ks.gov.ba/mup.ks.gov.ba/files/akcioni%20plan%20%202014.-16._0.pdf 4. http://mup.ks.gov.ba/sites/mup.ks.gov.ba/files/Akcioni%20plan%20%202014.-

16._0.pdf 5. http://os-rugvica.skole.hr/roditelji/kako_potaknuti_djetetove_dru_tvene_vje_tine_ 6. http://portal.skola.ba/start/LinkClick.aspx?fileticket=XicBJUYfSjM%3D&tabid=204 7. http://radiosarajevo.ba/novost/170450/u-bih-skoro-da-ne-postoji-dijete-koje-nije-

bilo-izlozeno-vrsnjackom-nasilju 8. http://recipeci.com/nasilje-medu-djecom/11391/ 9. http://srdocz.com/doc/31616/%E2%80%9Csramotni-snimak-%C5%A1okirao-

tuzlansku-javnost--izvele-u%C4%8Denic... 10. http://ss-druga-ekonomska-

zg.skole.hr/roditelji/pedago_ke_konzultacije?only_mod_instance=52_993_0&st3_action=move_doc&st3_id=

11. http://tuzla.danas.info/2013/11/14/zabrinjavajuci-rezultati-istrazivanja-o-nasilju-70-posto-djece-i-mladih-se-plasi-da-prijavi-nasilje/

12. http://tuzlanski.ba/ucenici-elektrotehnicke-skole-odrzali-dvije-radionice-foto/ 13. http://www.atlantskainicijativa.org/bos/index.php/newsletters/488-maloljetnika-

delinkvencija-sve-vei-problem-u-bosni-i-hercegovini.html 14. http://www.bhbebe.com/portal/dijete/nasi-skolarci/55-nasilje-medju-vrsnjacima 15. http://www.cybermed.hr/clanci/nasilje_medu_vrsnjacima 16. http://www.djeca.rs.ba/uploaded/NASILJE_WEB1%20%281%29.pdf

58

Pristupano u periodu februar - maj 2015.

http://csai.iscserbia.org/serbian/how_weve_helped/klikni_bezbedno/

http://djeca.rs.ba/uploaded/PREPORUKA.pdf

http://mup.ks.gov.ba/mup.ks.gov.ba/files/akcioni%20plan%20%202014.-16._0.pdf



http://os-rugvica.skole.hr/roditelji/kako_potaknuti_djetetove_dru_tvene_vje_tine_




http://recipeci.com/nasilje-medu-djecom/11391/














163


17. http://www.dugirat.com/novosti/99-odgoj/15112-naslje-i-mrnja-u-kolskim-klupama-v15-15112

18. http://www.dw.de/bih-sve-vi%C5%A1e-nasilja-u-osnovnim-%C5%A1kolama/a-3806043

19. http://www.etrafika.net/izdvojeno/23606/cutanje-produzava-agoniju-psihicko-nasilje-najcesci-oblik-nasilja-medu-djecom/

20. http://www.hazud.hr/nasilje-izivljavanje-osoba-sa-poremecajima-osobnosti-nad-slabijima-i-tolerantnijima/

21. http://www.mup.hr/1167.aspx 22. http://www.nezavisne.com/index/nezavisnistav/Vrsnjacko-nasilje/293966 23. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/hronika/aktuelno.291.html:448903-Svaki-

cetvrti-ucenik-zrtva-vrsnjackog-nasilja 24. http://www.omladina-bih.net/ 25. http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/ 26. http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/ 27. http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/nasilje-medu-djecom/kako-prepoznati-

nasilnika/ 28. http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/nasilje-medu-djecom/skola-u-prevenciji-

nasilja/ 29. http://www.savjetovaliste.hr/OnlineSavjetovaliste/Savjeovaliste%20-

%20Knjizice/Nasilje%20medu%20mladima_web.pdf 30. http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/825/ 31. http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=19 32. https://prezi.com/n37ztdpapf2q/tolerancijom-protiv-nasilja/













http://www.omladina-bih.net/

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/










https://prezi.com/n37ztdpapf2q/tolerancijom-protiv-nasilja/