NOVI KONCEPTI I PRISTUPI U MENADŽMENTU Živimo u vremenu sve bržih, dramatičnijih,

kompleksnijih i nepredvidljivijih promjena, koje sve značajnije utiču na ponašanje i upravljanje u organizacijama. Za takve procese upotrebljava se izraz hiperpromjene.

James Champy (stavovi):1. Ništa više nije jednostavno,2. Sada, šta god da radimo, nije dovoljno,3. Sve je pod znakom pitanja,4. Sve se mora mijenjati.

ORGANIZACIJA KOJA UČIUčenje, u uslovi visokog nivoa turbulencije i

ubrzanja promjen, sve više postaje osnovna pretpostavka da organizacije razvijaju suštinu svoje kompetentnosti i na taj način uspjevaju da odgovore novim menadžment izazovima.

Pet disciplina učenja (Peter Senge):1. Lično usavršavanje,2. Mentalni modeli,3. Zajednička vizija,4. Timsko učenje,5. Sistematsko razmišljanje.

SUŠTINA JEZGRA KOMPETENTNOSTI ORGANIZACIJE Jezgro kompetentnosti predstavlja jedan od koncepata

organizacije za sticanje konkurentske prednosti. Koncept je razvijen od strane Prahalada i Hamela 1990. godine.

Jezgro kompetentnosti predstavlja kolektivno učenje u organizaciji, posebno o tome kako koordinisati različite proizvodne sposobnosti i vještine, i integrisati tehnološke multitokove.

Jezgro kompetentnosti se odnosi na ono što jedna organizacija radi posebno dobro.

Jezgra kompetentnosti potrebno je poboljšavati, kao i razvijati nova jezgra kompetentnosti u skladu sa novom vizijom, misijom, ciljevima i strategijskom intencijom.

SUŠTINA KONCEPTA MENADŽMENTA ZNANJA (KNOWLEDGE MANAGEMENT) Menadžment znanja predstavlja interdisciplinarni poslovni

koncept koji u svom fokusu ima organizaciono učenje.

Postoje mnogobrojne definicije menadžmenta znanja. Kao zajedničke elemente mogli bi istaći:1. Korišćenje dostupnog znanja iz eksternih izvora,2. Ugradnja i čuvanje znanja u poslovnim procesima, proizvodima i uslugama,3. Predstavljanje znanja u bazama podataka i dokumentima,4. Promocija porasta znanja kroz organizacionu kulturu i motivaciju zaposlenih,5. Prenos i korišćenje znanja kroz cijelu oraganizaciju,6. Procjena koristi dobijenih primjenom znanja i njegovom ugradnjom u osnovu organizacije.

MENADŽMENT ODNOSA SA KUPCIMA(CRM)

Označava, u suštini, strategiju koja se koristi da bi se naučilo što više o potrebama i ponašanju kupaca i da bi se na taj način razvili što jači odnosi sa njima, sa ciljem povećanja njihove lojalnosti i maksimiziranja organizacionog profita.

Uglavnom se navode tri glavna uzroka pojave koncepta:1. Preusmjeravanje fokusa sa proizvoda na kupca,2. Preusmjeravanje sa masovnog marketinga na marketing jedan na jedan,3. Razvoj informacione tehnologije.

MENADŽMENT ODNOSA SA KUPCIMA(CRM) Suštinu procesa CRM čine sljedeći procesi:

1. Identifikacija kupaca,2. Diferencijacija kupaca po njihovim potrebama i vrijednostima koju oni stvaraju za kompaniju,3. Efikasna i efektivna interakcija sa kupcima,4. Kastumizacija nekih proizvoda i usluga koji se nude kupcima.

Savremeni koncept CRM se vezuje za razvoj informacionih tehnologija i podržan je odgovarajućim softverskim rješenjima:1. Analitičkog CRM-a,2. Operativnog CRM-a, i3. Kolaborativnog CRM-a.

SUŠTINA TOTAL QUALITY MANAGEMENT-A (TQM)

Susrećući se sa menadžment izazovima, na raskršću drugog i trećeg milenijuma, menadžeri moraju sve više biti proaktivni, inovativni, fleksibilni i u svemu fokusirani na kvalitet.

Kvalitet sve više postaje presudan tržišni i diferencirajući faktor organizacije.

Dimenzije kvalitetaOsam dimenzija koje iz potrošačkog ugla

definišu kvalitet su (David A. Garvin):1. Performanse,2. Odlike,3. Pouzdanost,4. Prilagođavanje standardu,5. Izdržljivost,6. Uslužnost,7. Estetika,8. Vidljivi kvalitet.

Evolucija kvaliteta

Pojam kvaliteta je evoluirao od upravljanja kvalitetom proizvoda, čija suština se odnosi na provjere, ispitivanje i verifikacije proizvoda, preko obezbjeđenja kvaliteta poslovnih procesa primjenom sistema kvaliteta.

SUŠTINA PROCESA TRANSFORMACIJE ORGANIZACIJE Transformacija organizacije podrazumjeva radikalne,

sveobuhvatne i vrlo intenzivne promjene koje obuhvataju sve komponente organizacije.

Danas možemo konstatovati da je praksa i teorija upravljanja transformacionim procesima definisala sledeće koncepte, metode i programe transformacije:1. Reinženjering poslovnih procesa,2. Restrukturiranje putem downsizing-a, downscoping-a i sl.3. Programi kvaliteta,4. Programi akvizicija i merdžera,5. Programi menadžmenta znanja i CRM-a,6. Programi strategijskih zaokreta,7. Programi promjene organizacione ili korporativne kulture,8. Programi E-commece i E-business u širem smislu.

Downsizing (smanjenje, kresanje) Downsizing se sastoji od seta aktivnosti, koje se preduzimaju od

strane menadžera, s ciljem da se poboljšaju efikasnost, produktivnost, i/ili konkurentnost.

Koncept downsizing-a može se opisati putem njegove četiri ključne karakteristike:1. Downsizing predstavlja set aktivnosti koji se sprovodi sa namjerom,2. Downsizing obično uključuje smanjenje broja zaposlenih, iako se ne ograničava samo na to,3. Downsizing se fokusira na poboljšanje efikasnosti organizacije,4. Downsizing podržava i utiče na radne procese, svjesno ili nesvjesno.

Vrste downsizing strategija

Tri vrste downsizing strategija:1. Strategija redukcije (smanjenja) broja zaposlenih,2. Organizacioni redizajn,3. Sistemska strategija.

Outsourcing – strategija spoljnjeg snabdijevanja

Spoljne snabdijevanje javlja se kao odgovor na ubrzanje promjena i fenomen globalizacije u poslovanju.

Još jedan način da se transformiše organizacija je putem njenog rekonstruisanja koje podrazumjeva eliminisanje određenih područja poslovanja, koji ne čine njenu osnovnu djelatnost, tj. jezgro kompetentnosti.

Sve više se smatra da organizacije treba da rade samo ona područja poslovanja gdje su najbolje. Sve ostale aktivnosti potrebno je prebaciti na tzv.spoljne partnere snabdijevanja, koji su u tim aktivnostima efikasniji i aktivniji.

SUŠTINA REINŽENJERINGA

Reinženjering podrazumjeva bacanje na stranu starih sistema, povratak na početak i smišljanje boljeg načina poslovanja.

Reinženjering predstavlja fundamentalno promišljanje i radikalni redizajn poslovnih procesa da bi se postigla dramatična, poboljšana, u kritičnim, bitnim mjerama performansi, kao što su troškovi, kvalitet, usluga i brzina.

SUŠTINA KONCEPTA BALANCED SCORECARD (BSC)

Balanced Scorecard – izbalansira lista mjerila. BSC dopunjava tradicionalne finansijske mjere sa kriterijumima mjerenja performansi organizacije iz tri dodatne perspektive: potrošača, internih poslovnih procesa, i učenja i rasta.

BSC traži kontinuirano odgovore na četiri vrste pitanja:1. Kako nas vide klijenti/mušterije? (marketing-potrošački ugao),2. Kako i u čemu postići perfekciju? (interni ugao poslovnih procesa),3. Možemo li kontinuirano unapređivati i kreirati vrijednost? (razvojni ugao – inovacija i učenje),4. Kako naš rad gledaju akcionari? (finansijski ugao).

SUŠTINA KONCEPTA BALANCED SCORECARD (BSC)Menadžerima se pruža mogućnost da koristeći

koncept BSC uvedu četiri nova menadžment procesa koji, pojedinačno ili u kombinaciji, doprinose povezivanju dugoročnih strategijskih ciljeva, sa kratkoročnim akcijama.

Ti procesi su:1. Prevođenje vizije,2. Komunikacije i povezivanje,3. Poslovno planiranje,4. Feedback i učenje.

STRATEGIJA KAO REVOLUCIJA – NOVA MENADŽMENT PARADIGMA

Promjene, kvalitet, fleksibilnost, kontinuirana inovacija i revolucija u razvoju i poslovanja, organizacije koje uče i sposobnost menadžmenta da upravlja takvim procesima čine lozinke novih pobjednika uspješnih – inovativnih organizacija.

Kako navodi Peter Drucker, sposobnost da organizacija kreira novo, zahtjeva da se u njeno tkivo ugrade tri sistematske prakse:1. Svaka organizacija zahtjeva stalno unapređenje svega što radi,2. Svaka organizacija moraće da nauči da iskorištava, tj. da razrađuje nove primjene iz sopstvenog uspjeha,3. Svaka organizacija mora da nauči da inovacija može i da treba da se organizuje kao sistematski proces.

STRATEGIJA KAO REVOLUCIJA – NOVA MENADŽMENT PARADIGMA Peter Drucker navodi da teorija poslovanja ima tri bitna dijela koja

moraju biti u središtu menadžmenta i stalno se balansirati:1. Pretpostavke o sredini preduzeća: društvu, njegovoj strukturi, potrošačima i tehnologiji,2. Pretpostavke o misiji preduzeća, i 3. Pretpostavke o jezgru ili suštini kompetentnosti potrebnog da se ostvari misija.

Definisanje suštine strategijskog pozicioniranja može biti zasnovano na:1. Potrebama potrošača,2. Potrošačkoj prihvatljivosti, ili3. Različitosti proizvoda ili usluga kompanije u odnosu na konkurenciju.

Novi koncept menadžmenta Japanski menadžment Švedski model menadžmenta