Download pdf - Novi Muallim br. 29

Transcript
Page 1: Novi Muallim br. 29
Page 2: Novi Muallim br. 29

Senada HasanbašićUVODNIK .............................................................................................. 2

PUTOKAZISead Seljubac: IBRAHIM, A.S., I ČETIRI ZLATNE PTICE ......... 4

Kenan Musić: ALLAHOV POSLANIK MUHAMMED, S.A.V. S., AKTUELNOST LIČNOSTI I STIL ŽIVOTA .......................... 13

SAGLEDAVANJAEnver Ferhatović: ELEMENTI DEMOKRATIJE U ISLAMU .... 20

W. Shadid / P.S. Van Koningsveld: MUSLIMANSKA ODJEĆA U EVROPI: DEBATE O MAHRAMI ................................... . 32

Ifet Mustafić: PRIJEVODI KUR’ANA NA ENGLESKI JEZIK (PRVI DIO) ...................................................................................... 40

MUALLIMSabina Mrkonjić: DOMAĆA ZADAĆA U ODGOJNO-

OBRAZOVNOM RADU ............................................................. 46

Amra Imamović: NASTAVNA JEDINICA: MOJE ZDRAVLJE .. 50

Aida imamović-Terzić: INTERPRETACIJA LIRSKO-EPSKE PJESME “HASANAGINICA” U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE ............................................................................ 54

Selvira Draganović: USPJEŠNO RODITELJSTVO ........................ 63

Muamer Tinjak: SOCIJALNA I EMOCIONALNA KLIMA U RAZREDU ..................................................................................... 69

TEFSIR“RISALA” IMAMA ŠAFIJE (DRUGO POGLAVLJE) ................ 76

HISTORIJA OBRAZOVANJAAhmed Mehmedović: ALIMSKE PORODICE:

RIFDI-ĆERIMOVIĆ ................................................................... 80

Andrea Bistrich: HILJADU I JEDAN IZUM .................................. 86

PREGLED .............................................................................................. 92

†uallim

IzdavačUdruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH

Za IzdavačaMuharem Hasanbegović

Glavni urednikDževad Hodžić

Izvršni urednikSenada Hasanbašić

Redakcija: dr. Ismet Bušatlić, dr. Fuad Sedić, mr. Zehra Alispahić,

Almedina Ćelebić, mr. Ahmet Alibašić, mr. Nedžad Grabus, mr. Ferid Dautović

Savjet časopisa:dr. Enes Karić, dr. Hilmo Neimarlija, dr. Dževdeta Ajanović, dr. Fikret Karčić, dr. Edina Vejo, dr. Safet Halilović, dr. Enes

Pelidija, Ševko Omerbašić, Husein Kavazović, mr. Muharem Omerdić, Seid Smajkić, Hasan Makić, Ishak Alešević

Sekretar RedakcijeAmir Zimić

Lektura Isnam Taljić

Prijevodi rezimeaSubhi Wassim Tadefi (arapski)

Amra Kaljanac (engleski)

KorekturaAmir Zimić

Tehničko uređenje i naslovna stranaSenada Hasanbašić

Štampa: BEMUST

Tiraž:2.300

Adresa: Sarači 77, 71000 Sarajevo, Telefon: ++387 (33) 236-391; Fax:++387 (33) 236-002;

[email protected]@bih.net.ba

Uplate: U KM na žiro-račun: 1602005500015065 kod Vakufske banke DD Sarajevo uz naznaku ”za Novi MUALLIM”. Uplate iz inostranstva mogu se slati na devizne račune Vakufske banke: u Austriji kod bank fuer Arbeit und Wirtschaft AG/BAWAG/Wien na broj: ATS (Austrian shillings) no 00118-005-376, USD (American dollars) no 00151-082-106, DEM (German marks) no 00151-082-823. SWIFT Code je: VAKUBA 22. • U NJEMAČKOJ kod DEUTSCHE BANK AG FRANKFURT/M na broj: DEM (German marks) no 936 53 47, USD (American dollars) no 936 53 47. SWIFT Code je: VAKUBA 22. •U ©VICARSKOJ kod UNION BANK OF SWITZERLAND ZÜRICH na broj: CHF (Swis francs) no 60.291.05 E SWIFT Code je: VAKUBA 22. • Za sve uplate staviti naznaku: ”za Novi MUALLIM”.

ČASOPIS IZLAZI TROMJESEČNO

Rukopisi, fotosi i diskete se ne vraćaju!

Časopis za odgoj i obrazovanjegod. VIII, br. 29, Sarajevo, 10. rebiu-l-evvel 1428. h.g. / 29. mart 2007.

novi

SADRÆAJ

Page 3: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

� novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

UVODNIK†

N

ovi Muallim broj 29 u rubrici PUTOKAZI donosi tekst pod naslovom „Ibrahim, a.s., i četiri zlatne

ptice“ autora Seada Seljubca. Tekst predstavlja svojevrstan komentar tri ajeta kur’anske sure el-Bekare, iz čijeg konteksta, moguće je izvesti pouke, važne u našem odnosu prema Bogu, odgovornosti prema tekstu Objave, te svijetu i životu, uopće.

U istoj rubrici, objavljujemo i tekst Kenana Musića „Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s. , aktuelnost ličnosti i stil života“, koji nam predstavlja Božijeg poslanika kao uzora, čije život bi trebao biti stalna inspiracija za muslimane u poboljšavanju sebe, i svijeta oko sebe.

U rubrici SAGLEDAVANJA objav- ljujemo studiju Envera Ferhatovića „Elementi demokratije u islamu“. Naime, riječ je raspravi koja istražuje konceptualne i ideološke izvore savremenog pristupa politici u muslimanskoj misli, te razumjevanju islamske države. Za moderno koncipiranje demokratije u islamu, autor navodi koncepte iz islamske historije političkih ideja, koji bi se mogli uzeti kao osnova. Stvarno stanje muslimana na modernoj političkoj sceni u svijetu, te želja za sticanjem potpune političke nezavisnosti navela je vodeće muslimanske mislioce na reinterpretaciju primarnih izvora islamskog zakonodavstva, a autor je kroz ovu raspravu predstavio neke od njih.

U prijevodu Hamide Karčić, donosimo i prvi dio teksta W. Shadida i P.S. Van Koning- svelda „Muslimanska odjeća u Evropi: debate o mahrami“. Pitanje odijevanje muslimanke u Evropi, tema je koja se, posebno u zadnjem desetljeću, nalazi na stalnom dnevnom redu muslimanskih mislilaca, boraca za ljudska prava, političkih partija, ljevičara, desničara, liberalnih i konzervativnih krugova, pa i najšire javnosti. Ovaj tekst bavi se značenjima koja implicira

takvo prezentiranje i predstavlja debate i pitanja koje je pokrenulo odijevanje muslimanke na Zapadu.

„Prijevodi Kur’ana na engleski jezik“ (prvi dio) tekst je Ifeta Mustafića, koji se bavi prijevodima Kur’ana na engleski jezik, sa svim njihovim karakteristikama, posebnostima, intencijama, strukturom, stilovima, motivima, specifičnim i diskutabilnim prevodilačkim rješenjima, prevodiocima, istovjetnostima i posebnostima, sličnostima i razlikama. S obzirom da je Kur’an jedna od najprevođenijih knjiga na svijetu, preveden je na preko šezdeset i pet različitih jezika, ovaj tekst predstavlja zančajan uvid u historiju prevođenja Kur’ana.

U rubrici MUALLIM u ovom broju naši vjeroučitelji, muallimi, imami i hatibi, nastav- nici i pedagozi mogu čitati sljedeće radove: „Domaća zadaća u odgojno-obrazovnom radu“ – Sabina Mrkonjić; nastavnu pripremu za ogledni sat iz vjeronauke „Moje zdravlje“ – Amra Imamović; „Interpretacija lirsko-epske pjesme Hasanaginica u nastavi islamske vjeronauke“ – Aida Imamović-Terzić; „Uspješno roditeljstvo“ – Selvira Draganović i „Socijalna i emocionalna klima u razredu“ – Muamer Tinjak.

Rubrika TEFSIR donosi drugi dio znamenite Risale Imama Šafije u prijevodu Muriza Mešića.

U rubrici HISTORIJA OBRAZOVANJA Ahmed Mehmedović piše o alimskim porodicama. U ovom broju o porodici Rifdi-Ćerimović.

U istoj rubrici Andrea Bistrich autor je teksta „Hiljadu i jedan izum“, koji je značajan prilog izučavanju povijesti znanosti u muslimanskom svijetu.

U Muallimovom PREGLEDU donosimo osvrte na knjige i publikacije koje mogu pobuditi pažnju naših čitalaca.

Senada HASANBAŠIĆ

Page 4: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

� novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

IBRAHIM, A.S., I ČETIRI

PTICE

Sead SELJUBAC

V

Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: “Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje”, on odgovori: “Ja dajem život i smrt!” “Allah čini da Sunce izlazi sa istoka”, reče Ibrahim, “pa učini ti da grane sa zapada!” I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put.

Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog od temelja porušenog grada, povikao: “Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?” I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: “Koliko si ostao?” “Dan ili dio dana”, odgovori. “Ne”, reče On, “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima – a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo”. I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može!”

A kad Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!”, On reče: “Zar ne vjeruješ?” “Vjerujem”, odgovori on, “ali bih da mi se srce smiri.” “Uzmi četiri ptice”, reče On, “i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.”

El-Bekare, 258-260.

jerovanje u Božiju stvaralačku moć, u istinu da On daje život i smrt, jedan je od bitnih sastavnih dijelova

islamskog vjerovanja. Čovjekova umišljenost da je gospodar života i smrti mnogo puta ga je odvela preko ivice ponora. To mu se najčešće događalo onda kada ga je Dragi Bog stavljao u poziciju iz koje je mogao donositi odluke o pravima drugih ljudi, pa i njihovom pravu na siguran i dostojanstven život. Zle sile u njemu i izvan njega donesu mu osjećaj neovisnosti,

toliko izražen da pomisli kako je on sam bog i da, sačuvaj Bože, nikakav drugi bog više ne postoji, niti je uopće potreban.

Kur’an Časni, Riječ Božija, na mnogo mjesta upozorava čovjeka na opasnost koju nosi takva vrsta umišljenosti, ali i na njenu neosnovanost i ispraznost. Jedno od tih upozorenja nalazimo u suri El-Bekare, u kontekstu koji čine tri ajeta povezana istom temom – Dragi Bog, samo On, Gospodar je života i smrti.

Page 5: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

PUTOKAZI †

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. �

***Prvi od ta tri ajeta iznosi podatak da

se Božiji poslanik Ibrahim, a.s., raspravljao sa čovjekom koji je bio u poziciji vladara i koji nije odolio iskušenju da iz te pozicije negira moć drugih, čak i samog Svemoćnoga Boga.� Njihov dijalog tekao je na dva nivoa. U prvom, Ibrahim, a.s., iznosi istinu da njegov Gospodar daje život i smrt, na šta vladar uzvraća da je on taj koji život i smrt daje. Tu su obojica na teoretskoj ravni. Nužan je argument za dokaz tvrdnje jednog ili drugog. Ibrahim, a.s., prethodno izrečenoj istini dodaje izazov vladaru na koji on treba odgovoriti. Pejgamber Ibrahim, prijatelj Milostivog, zahtijeva od vladara da svoju tvrdnju dokaže tako što će učiniti da Sunce umjesto sa istoka, odakle, Božijom voljom, izlazi, iziđe sa zapada. Jedino čime je vladar mogao odgovoriti na ovakav izazov bila je njegova šutnja proistekla iz zbunjenosti. Njegovo nijekanje Izvora Istine i moći bilo je poput visokog i neprobojnog zida, koji nije dozvoljavao da do njega dopre zraka Upute.

Mufessiri racionalisti u tome vide upozorenje da se s puta zablude ne može vratiti onaj ko se “namjerno okrene od svjetla (vodstva) koje daje Bog”.2

Tradicionalisti uz ovaj ajet vežu komentar tvrdeći da je spomenuti vladar bio kralj Babilona Nemrud� te da ga ni dokaz

� Ovaj kralj (Nemrud) prisiljavao je narod da se klanja pred njim zbog njegove kraljevske moći i oholosti. Kad je Ibrahim, a.s., došao pred njega, nije mu se poklonio. Upitan zašto to nije učinio, odgovorio je: „Ja se ne klanjam ni pred kim izuzev pred svojim Gospodarom!“ Nemrud reče: „Tvoj gospodar sam ja!“ Ibrahim odgovori. „Ja vladara ne nazivam gospodarom jer je Gospodar Onaj Koji daje život i smrt!“Nemrud pozva dva zatvorenika: nevinog je ubio, a oslobodio lupeža i rekao: „Uistinu ja dajem smrt kome hoću i dajem život onome koga neću da usmrtim“. Na to je Ibahim, a.s., učinio da ova ohola budala ostane bez odgovora argumentiranjem o izlasku i zalasku sunca. Ali, uprkos tome, on nije povjerovao Ibrahimu, a.s. (Ovu napomenu nalazimo u: Kur’an, prijevod, komentar, index (preveo Mustafa Mlivo), Bugojno, 2004., str. 654.)2 Ovakvo zapažanje iznosi Muhamed Asad u Poruci Kur’ana (preveo Hilmo Ćerimović), Sarajevo, 2004., na strani 56., pri čemu se poziva na stav Muhammeda Abduhua, iznesen u Menaru (III, 47.).� Doktor Enes Karić, u svojoj bilješci uz ovaj ajet, nudi podatak da se radi o kaldejskom kralju

pejgambera Ibrahima, koji oduzima svaku riječ protuargumentacije, nije doveo do priznanja Božije svemoći, te Njegovog apsolutnog i isključivog prava na darivanje života i smrti. Kao posljedicu njegove upornosti u odbijanju prihvatanja Istine, tradicionalisti iznose podatak da je na njega i njegovu vojsku Dragi Bog poslao “jato komaraca, od kojih nisu vidjeli Sunce, davši da ih savladaju, jedu im meso i piju krv, ostavljajući ih samo kao kosture. Jedan od tih komaraca, po Allahovoj kazni, ušao je u nos vladaru, pa se on udarao maljem po glavi, čime ga je Allah uništio”.4

Sufijski mufessiri nude podatke da je Nemrud “prvi koji je stavio krunu na glavu i koji se toliko uzoholio da je sebi prisvojio epitet Gospodara svjetova”.5 Nakon izgubljene polemike, još više se zainadio. Pejgambera Ibrahima bacio je na lomaču. Međutim, Dragi Bog je dao da svu njegovu “silu” savlada sitni komarac. Vele ga je komarac mučio, a on se, pune četiri stotine godine, čekićem udarao po glavi, tako da je mučenje trajalo isto onoliko koliko je i vladao. To je isti onaj koji je u Babilonu sagradio kulu “do neba”, ali je Allah iz temelja zgrade njihove porušio, i krov se na njih srušio.6

Iz Nemrudovog slučaja sufije će izvući pouku koja će im pomoći u prečišćavanju vlastite duše. Oni kažu ovako:

Nabukodonosoru. (Vidi: Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, Sarajevo, 1995. str. 43). Uz ovaj podatak, on je stavio upitnik. Ismail Hakki navodi Mudžahidovu tvrdnju da su četverica vladali cijelim svijetom, dvojica su bili muslimani, a dvojica nevjernici. Dvojica muslimana bili su Sulejman i Zulkarnejn, a dvojica nevjernika Nemrud i Nabukodonosor. Za ovog posljednjeg Mudžahid dodaje da je to bio Šeddad b. Ad, koji je, u jednoj od pustinja Adena, izgradio Irem. Ako uzmemo u obzir podatak kojim Ibn Kesir precizira ime Nemrud, dodajući da je to Ibn Ken’an b. Kuš b. Sam b. Nuh, i Mudžahidovu izjavu da su Nemrud i Nabukodonosor dvije različite osobe, onda je razumljivo što Karić uz navedeni podatak stavlja upitnik, ukazujući da nema jedinstvenog mišljenja o tome o kojoj se od te dvije ličnosti radi 4 Ove podatke nalazimo i kod Ibn Kesira. (Vidi: Tefsir Ibn Kesir (prijevod skraćene verzije), Sarajevo, 2002., str. 170.5 Ovaj i druge podatke koje navodimo kao sufijski komentar preuzeli smo iz: Ismail Hakki, Tefsir Ruhu’l-bejan, Bejrut, 1985., I, str. 410. i dalje6 En-Nahl, 26. Ovaj podatak iznosi i Ibn Kesir (isto, str. 712.)

Page 6: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

� novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

“Allah je Nemrudu dao vlast kakvu nikome prije njega nije dao, a on je ustvrdio da je gospodar svjetova, što niko prije njega ustvrdio nije. To je tako jer je Allah čovjeku dao najljepšu spremnost da traži savršenstvo. Ljepota njegove spremnosti na traženje i krajnja granica njegove mogućnosti u suštini u je stalnom kretanju pri traženju savršenstva. Kad god se on usmjeri ka savršenstvu, on krene ka krajnjem njenom nivou, prema gore ili prema dolje.

Ako se, u traženju savršenstva, čovjek prepusti svom nefsu, osloni na samog sebe, pa bude gledao pogledom pet čula na osjetilne stvari, na dunjaluk, i bude vidio samo i jedino dunjaluk, on će savršensvo i vidjeti samo u njemu, pa će i krenuti da ga tu traži. Taj put je primjeren kretanju u njegovoj tjelesnoj prirodi. Stvoren je od zemlje. Zemlja je donji svijet, nizina, pa on i teži niskostima. Dunjaluk je nizina, pa on, po prirodi, njime hoda stopalima svoje prirode i traži savršenstvo. Na početku kretanja, on savršenstvo vidi u skupljanju imetka, pa ga skuplja. Potom vidi savršenstvo u slavi, pa svoj imetak troši da bi došao do nje. Onda savršenstvo vidi u visokom položaju i upravi, potom u zapovjedništvu i vlasti, pa krene ka tome sve dok ne poželi vladati cijelim svijetom, kakav je bio Nemrudov hal. Međutim, čovjekova priroda ne smiruje se u traženju savršenstva, nego – kad god se poveća njegova neovisnost – poveća mu se i pohlepa. Kad god mu se poveća pohlepa, poveća mu se i traženje da ne ostane ništa od niskosti a da on to ne posjeduje. Onda se okrene prema gore, višim svjetovima. Dolje je oduzimao vlast vladarima Zemlje, a sad hoće uzeti vlast i Vladaru svih vladara, Onome u Čijem posjedu je sve na nebesima i na Zemlji, pa se proglasi gospodarom svih svjetova, poput Nemruda. Upravo osjećaj neovisnosti bio je uzrok njegove pobune protiv Boga. Uzvišeni kaže: Čovjek se uistinu uzobijesti kad god se neovisnim osjeti!� Kad dođe u stanje potpune neovisnosti, upotpuni mu se i njegovo bezboštvo, tako da zaniječe božansko porijeklo blagodati. Sve se to događa kad je pokvarena njegova srž, jer se oslonio na svoj nefs, na samoga sebe.

� El-’Alek, 6.

Onaj čija je bit dotjerana odgojem, takav se ne prepušta svom nefsu, ne oslanja se na samog sebe, i takav je usmjeren ka savršenstvu, pripremljen na način o kom Uzvišeni kaže: ...Mene slijedite, ja ću vam na Pravi put ukazati!8 Takav odgoj posjeduje Vjerovjesnik, s.a.v.s., ili njegov halifa kojeg je on odgojio. Njegov odgoj sastoji se u njegovom distanciranju od svega što nije Allah, sve dok ne dostigne krajnju granicu svog savršenstva u traženju Savršenstva, a to je nestajanje vudžuda u postojanju Postojanja, da izgubi svoj vudžud, da postoji samo sa Onim Koji mu je vudžud darovao. Ako je, u pokvarenosti svoje srži i pokvarenosti ljepote svoje spremnosti na savršenstvo, govorio: Ja život i smrt dajem!, onda, u ispravnosti svoje srži i čistoj ljepoti svoje spremnosti u traženju Kemala, govori: “Postoji samo Allah!” Takav udara maljem La ilahe illallah po mozgu nemruda svog nefsa sve dok ne povjeruje u Allaha, a odbaci vjeru u sotonu, dok se ne odrekne svog vudžuda i svega što postoji osim Allaha.

Allah one koji Mu širk čine ne upućuje u svijet tevhida. Širk je ogromno nasilje. Kroz širk je u zabludu otišlo mnogo njih i udaljilo se od Pravog puta!”�

Odatle sufije pozivaju svakog razumnog insana da se oslobodi skrivenog širka, da svoju dušu očisti od ružnih svojstava te da ne dozvoli da bude zaveden imetkom i položajem, nego da se vrati Allahu, Uzvišenom Vladaru.

“Našao sam», kaže Ismail Hakki, «jednu poveću kamenu ploču i na njoj davno ispisane poruke:

‘To što se raduješ nečemu s Dunjaluka, dokaz ti je da si udaljen od Allaha.

To što te smiruje ono što imaš u rukama, dokaz ti je da kod Allaha nisi siguran.

To što se ljudima vraćaš u teškoj situaciji, dokaz ti je da ne poznaješ Allaha!’»

Bože naš, daj da budemo među onima čiji je život dug, a djelo dobro, koji imaju kratku nadu, a potpun razum.

Amin!

8 El-Mu’min, �8. Početak ajeta je: I onaj koji je vjerovao reče: O narode moj...� Hakki ovaj citat prenosi iz djela Et-Te’vilatu ‘n-nedžmijje (autor je Alauddevle el-Bejananiki)

Page 7: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

PUTOKAZI †

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. �

***Drugi ajet iz konteksta o kome govorimo

također je u vezi sa temom proživljenja. Radi se o čovjeku koji na magarcu dolazi do porušenog i opustošenog grada, koji su odavno prekrile duboke naslage prašine i pijeska. Gledajući u takav grad, u njemu se rađa pitanje: “Kako li će Allah priživjeti ove što su (ovdje) pomrli?” Kao odgovor na njegovo pitanje, Dragi Bog je dao da on umre u snu, da bi ga oživio tek nakon stotinu godina. Na njegove oči, sastavljale su se kosti njegovog magarca, na njih lijepilo meso i slagali se organi. Hrana koju je imao kod sebe uopće se nije pokvarila. Nakon toga mu je sve bilo jasno.

Racionalisti ovaj ajet posmatraju kao umetnuti primjer između dva slučaja u vezi sa pejgamberom Ibrahimom, a cilj mu je da, zajedno sa tim slučajevima, naglasi savršenstvo Božije stvaralačke moći.�0 Segment te stvaralačke moći jest sposobnost da oživi mrtvo. Ta sposobnost je očevidna i nadaje se jasno pogledu onih koji pažljivo posmatraju. Onima koji se čak samo zbunjeno zamisle, On nudi dodatne prizore koji im u potpunosti otklanjaju tu kratkotrajnu zbunjenost.

U tradicionalnim tefsirima ćemo za ovaj ajet naći vezana pojašnjenja koja kao mogućnost nude da se tu radi o Uzejru, a da je grad pred kojm se našao Kudus, Jerusalem, nakon što ga je Nabukodonosor porušio i pobio njegove građane. Tvrdi se da je, sedamdeset godina poslije Uzejrove smrti, grad ponovo podignut i naseljen te su se i Izrailćani vratili u njeg.��

Sufijski tefsiri donose više podataka. Tvrdi se da je Allah dao da Izrailćanima, nakon što su dostigli vrhunac u činjenu zla i nereda, �0 M. Asad, isto, str. 5�.�� Ibn Kesir, isto, str. 171. Ibn Kesir tvrdi da postoje razilaženja u pogledu odgovora na pitanje ko je ovaj prolaznik, odnosno je li to Uzejr, ili Hidr, ili je Eremija b. Halkija, ili Hazekijel b. Bevvar ili, pak, neki drugi Izrailćanin. U Čaušević-Pandžinom prijevodu Kur’ana navodi se da se to dogodilo 599. godine prije Isaova rođenja, a da je 537. godine dozvoljeno ponovno podizanje hrama. Vraćanje židova u Jerusalem, ponovno njegovo podizanje i naseljavanje trajalo je kroz čitav šesti vijek. Autori tvrde da se radi o Hizkijalu (Ezekijelu), a kao prilog tome navode citate iz 36. poglavlja Knjige Ezekijelove, gdje se govori o snu Ezekijelovu. Vidi: Čaušević-Pandža, Kur’an Časni (prijevod), Azher, 1993., str. 74.

zavlada babilonski kralj Nabukodonosor. On im je došao sa šest stotina hiljada zastava i pregazio cijeli Šam i porušio Jerusalem. Izrailćane je podijelio na tri trećine. Jednu trećinu je pobio, jednu je naselio u Šamu, a jednu je odveo u ropstvo. Bilo je tu stotinu hiljada dječaka, od kojih su neki već bili u pubertetu, a neki još nisu. On ih je podijelio vladarima koji su bili s njim. Svaki vladar lično je sebi uzeo po četiri dječaka. Među njima je bio i Uzejr. Nakon što ga je Allah, poslije određenog vremena, izbavio od njih, on je naišao pokraj Jerusalema i vidio ga u najružnijem stanju. Bio je to strašan prizor.

Tamo nalazimo predaju da je „on, nakon što je ušao u naselje, sjahao sa magarca i odsjeo u hladu nekog drveta. Svezao je magarca i krenuo u obilazak naselja. U njemu nije vidio nikoga, pa je kazao to što je kazao. Stabla u tom naselju već su bila dala plod. Nabrao je nešto voća – smokava, grožđa, a napravio je i nešto soka od grožđa. Nakon što je popio nešto soka, zaspao je. Allah ga je usmrtio dok je spavao. Tada je bio mlad. Pored njega su ostale one smokve, grožđe i sok. Ovo njegovo usmrćivanje bilo je radi pouke o protoku vremena, poput slučaja onih koji su koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: “Pomrite!”, a poslije ih je oživio.�2

Allah je usmrtio i Uzejrovog magarca. Potom je učinio da njegovo tijelo ni njegovog magarca ne mogu vidjeti ni ljudi, ni zvijeri, ni ptice. Nakon što je od njegovog usmrćenja prošlo sedamdeset godina, Allah je poslao jakog perzijskog vladara, koji se zvao Jušek, da izgradi Jerusalem. S njim je došlo hiljadu nadzornika, a uz svakog nadzornika po trista hiljada radnika. Počeli su sa radovima.

Allah je Nabukodonosora uništio tako što mu je komarac (kroz nos) ušao u mozak, a spasio preostale Izarilćane te ih vratio u Jerusalem. Vraćeni su u njega i oni koji su bili odvojeni i stavljeni pod nečiju brigu. Gradili su ga trideset godina, a za to vrijeme se i povećao njihov broj. Dostigli su svoje nekadašnje najbolje stanje.

Kad je proteklo stotinu godina od Uzejrovog usmrćenja, Alah ga je oživio... I upitao:

�2 El-Bekare, 243.

Page 8: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

� novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

“Koliko si ostao?” “Dan ili dio dana”, odgovorio je. “Ne”, reče On, “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo... “ Veli se da je on zatekao i one smokve i ono grožđe i sok onako svježim kakvi su bili kad je zaspao, “...a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima, a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo”. Kažu da je on čuo glas s neba koji govori: „Truhle i rasute kosti, Allah vam naređuje da se spojite jedna s drugom onako kako ste ranije bile te da se zaodjenete mesom i kožom!“ Svaka kost spojila se sa onom s kojom je i ranije spojena bila, tetivama, a na njih se polijepilo meso, potom koža. Nakon toga su se, iz kože, pojavile dlake, a na kraju je u njega bio udahnut ruh. I, eto, magarca, stoji i njače. I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može!”

Prenosi se da je on, onda, uzjahao magarca i došao u svoju mahalu. Niti je on znao ljude, niti su ljudi njega poznavali. Nije prepoznavao ni kuće. Išao je po sjećanju dok nije došao do svoje kuće. Tu je zatekao slijepu staricu da sjedi. Po godinama je mogla pamtiti Uzejrovo vrijeme. Pita on nju: „Je li ovo Uzejrova kuća?“ „Jest!“, veli ona i upita: „A gdje li je sad moj muž Uzejr? Izgubili smo ga prije toliko i toliko!“ Počela je žestoko plakati. On joj reče: „Ja sam Uzejr!“ Ona će na to: „Subhanallah, kako to može biti!?“ On joj ispriča: „Allah me usmrtio prije stotinu godina, a onda me oživio!“ Ona reče: „Uzejr je bio čovjek čije su dove kod Boga bile primljene, pa zamoli Allaha da mi vrati vid, kako bih te mogla vidjeti!“ On učini dovu svom Rabbu i protrlja rukom između njenih očiju. Ona progleda. Onda je on uze za ruku i reče joj: „Ustani s Allahovim dopuštenjem!“ Ona je ustala potpuno zdrava, kao da je oslobođena iz okova. Pogledala je u njega i rekla. „Svjedočim da si ti Uzejr!“ Potom su otišli u mahalu Izrailćana dok su bili u svom sastajalištu. Na tom mjestu bio je i Uzejrov sin. Imao je stotinu osamnaest godina. Njegovi unuci su već bili starci. Ona je povikala: „Ovo je Uzejr! Došao vam je!“ Oni joj nisu povjerovali, a ona je kazala: «Pogledajte me! Njegovom dovom, ja sam vraćena u ovo stanje!“ Ljudi su ustali i prišli mu. Njegov sin je rekao: „Moj otac je imao crn biljeg među plećkama sličan mladom mjesecu!“ On je otkrio

to mjesto i biljeg je bio tamo. Nabukodonosor je davno u Jerusalemu poubijao sve učače Tevrata. Njih četrdest hiljada. Tog dana oni nisu imali nijedan primjerak rukopisa Tevrata, a niko nije znao ni učiti ga. Uzejr im ga je proučio napamet, ne ispustivši nijedan harf. Jedan od potomaka zarobljenika, koji se vratio u Jerusalem nakon smrti Nabukodonosora, reče: „Moj otac mi je pričao da je moj djed, na dan zarobljavanja, zakopao Tevrat u krčag, u vinogradu. Ako mi pokažete gdje je bio vinograd mog djeda, ja ću vam ga otkopati. Otišli su do vinograda njegovog djeda, potražili ga i pronašli. Usporedili su ono što je u njemu sa onim što im je Uzejr, a.s., proučio napamet i nije bilo razlike ni u jednom harfu. Tada su oni (ne’uzubillah) uzviknuli: „Uzejr je sin Božiji!“

Iz ovog slučaja može se uzeti sljedeća pouka. Ukoliko onaj ko upućuje dovu vodi računa o adabima dove, na nju će brzo dobiti odgovor i bez muke koja bi je pratila. Ukoliko propusti adabe dove, slijedi muka, a odgovor ne dođe. Ibrahim, a.s., zamolio je: Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ! Pohvaljujući prvo Allaha kao Gospodara, pa tek onda moleći da mu pokaže kako oživljava mrtve. Allah mu je to pokazao na drugome, na pticama, i brzo mu odgovorio. Uzejr je kazao: Kako će Allah oživiti ove što su pomrli? On mu je to pokazao na njemu samom, i to tek nakon isteka stotinu godina od njegove smrti.��

Ovaj slučaj nas podsjeća da ima ljudi koji niječu tjelesno proživljenje mada vjeruju u proživljenje duše. Oni tvrde da je povezanost duše sa tijelom samo zbog njegovog upotpunjenja u svjetu osjetila. To je kao kad dijete pošalju u mekteb da bude podučeno edebu. Kad postigne svoju namjeru učenja u mjeri koja ga čini spremnim, on izlazi iz mekteba i ulazi u sastajalište učenih. S njima se druži mnogo godina i od njih nauči različite vrste znanja koje se ne mogu naučiti u mektebu, s tim što se on koristi znanjem učenih snagom edeba koji je naučio u mektebu. Tako on i sam postaje učen. Nakon što je odrastao i sazreo a njegova vrijednost porasla, nema više potrebe da se vraća u mekteb i na nivo djeteta. Tako

�� I. Hakki, isto, str. 414.-415.

Page 9: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

PUTOKAZI †

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. �

je i sa dušom. Pošto iziđe iz zatvora tijela i dođe u svijet svetih duša snagom znanja o pojedinačnostima, do čega je došla u svjetu osjetila, ona se okoristi od duša iz višeg svijeta te sazna o općenitostima kojih nema u svijetu osjetila, tako da ona više nema potrebe da se vraća u zatvor tijela. Međutim, ovim ljudima je njihov nefs ubacio zlu misao, a šejtan im je također ubacio ove sumnje.

Uzvišeni Allah je iz savršenosti Svoje dobrote i milosti prema Svojim iskrenim robovima usmrtio Uzejra na period od stotinu godina, a s njim i njegovog magarca. Onda ih je obojicu zajedno oživio da bi se time okoristili pametni, da Allah, kad oživljava Uzejra-ruha oživljava i magarca – njegovo tijelo. Pametan neće u to posumnjati zbog ubacivanja zlih misli i sumnji njegovog nefsa i šejtana, kao i sumnji filozofa u proživljenje tijela. Kao što će Uzejr-ruha biti u Sjedištu Istine kod Vladara Svemoćnoga, magarac njegovog tijela bit će u Džennetu. Uzejr-ruha pit će iz pehara Uzvišenosti čistotu Ljepote i Uzvišenosti, a točit će ih Peharnik; Njihov Rabb će ih pojiti pićem čistim.�4 Za to vrijeme će magarac tijela njegovog imati svoje pojilo, rijeke Dženneta, prijatne bazene i bašče, u njima ćete imati sve za čim duša žudi, i što je oku slatko.�5 Svi ljudi će vrelo iz kojeg će piti znati!�6

***Treći ajet ovog konteksta ponovo nas

vraća Ibrahimu, a.s., i to onom momentu u njegovom poslaničkom životu kad je njegovo srce poželjelo da se smiri u gledanju prizora božanskog stvaranja. Allah mu je to pokazao oživjevši na Ibrahimove oči četiri usmrćene ptice.

Ovako je bilo: Kad Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!”, On reče: “Zar ne vjeruješ?” “Vjerujem”, odgovori on, “ali bih da mi se srce smiri.” “Uzmi četiri ptice”, reče On, “i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.”

�4 El-Insan, 21.�5 Ez-Zuhruf, 71.�6 El-Bekare, 60. Ismail Hakki preuzima ovu raspravu iz Et-Te’vilatu ‘n-nedžmijje

Racionalisti će ovaj događaj vidjeti na nešto drukčiji način. Koristit će alternativno značenje imperativne forme surhunne, prevodeći to sa nauči ih da ti se pokoravaju. Pošto su se odlučili za tu formu, onda su i smisao samog događaja pojasnili ovako: „Ako je čovjek u stanju – kao što to, bez sumnje, jest – obučiti ptice da se pokoravaju njegovom pozivu, onda je očigledno da Bog, Čijoj se volji pokoravaju sve stvari, može stvarati jednostavno naredbom ‘Budi!’“�� Racionalisti tvrde da je drugi od ova tri ajeta „parabola s namjerom ilustracije Božije moći da oživi mrtvog; zato je izražajno smještena između Ibrahimovih riječi u ajetu 258.: „Moj Uzdržavatelj je Onaj Koji dariva život i daje smrt“ i kasnijeg traženja, u ajetu 260., da mu se pokaže kako Bog oživljuje mrtvog... Ukoliko uzmemo u obzir način na koji oni prevode i razumijevaju treći ajet, ajet o pticama, koje, smatraju oni, i nisu bile usmrćene, nego samo dresirane, onda takav pristup nije u duhu konteksta, a njihova ranije iznesena tvrdnja je u kontradiktornosti sa kasnijim razumijevanjem narednog ajeta.

Kod tradicionalista je smisao ajeta doslovan. Ibrahim ih je usmrtio. Njihova tijela je usitnio, sadržaj izmiješao i raspodijelio na četiri brda. O tome Ibn Abbas kazuje: „On je uzeo glave ptica, a zatim mu je Allah naredio da ih pozove, pa je on učinio kako mu je Allah naredio. Tada je vidio kako sve ide jedno drugom, perje perju, krv krvi, meso mesu, a dijelovi svake ptice se sastavljaju jedan s drugim dok sve ptice ne budu dovršene. Tada su one žureći krenule prema njemu. Da bi Ibrahim, a.s., jasnije vidio ono za šta je pitao, Allah je učinio da svaka ptica dođe i uzme svoju glavu, koja je bila u ruci Ibrahima, a.s., pa ukoliko bi se dogodilo da joj pruži glavu koja nije njena, ona bi to odbila, a ukoliko bi joj došla njena glava, tada bi se spojila s tijelom, Allahovom snagom i moći.“�8

Sufije idu dalje od toga, pa konkretiziraju vrstu ptica o kojima je ovdje riječ. Vele da su to bile: patka, paun, pijetao i vrana. El-Kušejri tvrdi: „Ovim je Ibrahim, a.s., tražio život svom srcu, pa mu je ukazano da se on nalazi u klanju tih ptica“.�� Svaka od četiri navedene ptice ima �� M.Asad, isto, str. 57. �8 Ibn Kesir, isto, str. 172.�� I. Hakki, isto, str. 416. i dalje

Page 10: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

10 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

svoje značenje koje je vezano za nefs. Paun se voli gizdati, vrana ima jaku želju, pijetao strast, a patka je pohlepna. Tako je Ibrahimu ukazano da, sve dok ne zakolje svoj nefs stalnom borbom protiv njega, njegovo srce neće oživjeti osvjedočenjem. U Mesneviji Dželaluddin Rumi veli:

«Pošto je ovo tijelo gnijezdo za četiri naravi ove,

One su dobile imena četiri ptice koje zlo traže.Želiš li da ljudi imaju život vječni,

Glave ove četiri loše i zle ptice odsijeci,Pa ih onda u vrsti drugoj oživi,

Da one nakon toga zlo nikakvo načinile ne bi....

Glave odrubi ovim četirima živim pticamaI vječnim učini stvorenja koja ne bi vječno

trajala.To su patka, paun, pijetao i vrana.

To su simboli za četiri naravi u dušama.Patka je pohlepa, a pijetao je strast,Slava je kao paun, a vrana je želja

dunjalučka».20

U Te’vilatima također nalazimo zanimljivo razmišljanje o ovome. Kaže se: „Te četiri ptice su četiri svojstva koja proističu iz četiri elementa od kojih je smiješana čovjekova ilovača. To su: zemlja, voda, vatra i zrak. Iz braka jednog elementa s njemu bliskim rađaju se dva svojstva. Od zemlje i njoj bliske vode rađaju se pohlepa i škrtost. I ta dva svojstva su bliska. Gdje se nađe jedno, tu je i ono drugo. Od vatre i njoj bliskog zraka rađaju se srdžba i strast. I to dvoje su bliski i dolaze zajedno. Svako od ovih svojstava ima svoj par, od njega stvoren, kao što je bilo sa Havvom i Ademom, a od njih se, opet, rađaju nova svojstva. Pohlepi je par zavidnost. Škrtosti je par mržnja. Srdžbi je par oholost. Za strast nema određenog para. Ona je ljubavnica svim svojstvima i ona s njom imaju posebnu djecu. Bilo bi predugo dalje objašnjavanje.

Ovih sedam svojstava (pohlepa i zavidnost, škrtost i mržnja, srdžba i oholost te strast) sedam su vrata za sedam katova Džehennema. Na njih će ljudi ulaziti u

20 Dž. Rumi, Mesnevija (preveo Velid Imamović), Sarajevo, 2005., IV, str. 26.-27.

Džehennem, jer on će sedam kapija imati i kroz svaku će određeni broj njih proći2�. Zavisno koje od navedenih svojstava ovlada njime, on će na ta vrata ući u Vatru. Allah je naredio svom prijatelju Halili- Ibrahimu da zakolje ova svojstva, koja su u četiri ptice. Pauna škrtosti, jer da nije uljepšanosti imetka u očima škrtice, kao što je nagizdanost pauna njegovim bojama, ne bi na njemu ni škrtario. Vranu pohlepe, jer ko za nečim hlepi, on poveća traženje toga. Pijetla strasti, a on je po njoj poznat. I orla srdžbe. Njemu se pripisuje ovo svojstvo jer se on prevrće pri letu iznad ptica, a to je svojstvo srditog. Kad Halili-Ibrahim ove ptice zakolje nožem iskrenosti i od njih odvoji, otrgne njihove potomke, neće mu ostati nijedna vrata na koja bi ušao u Vatru. A pošto je on u nju prisilno bačen katapultom, ona je njemu postala svježa i spasonosna.

Njihovo komadanje, trganje perja, otkidanje dijelova, miješanje perja, krvi i mesa jednog s drugim, ukazuje na nužnost brisanja tragova četiri navedena svojstva i rušenja njihovih temelja rukom Ibrahima-ruha, na zapovijed Šerijata i zamjenika Hakkovog, a to je šejh.

Dijeljenje i stavljanje komada na četiri brda, ukazuje da su ta četiri brda četiri duše na bazi kojih su formirane čovjekove sklonosti. Prva je organska duša, a zovu je i biljna. Druga je zapovijedna, a zovu je i animalni, životinjski ruh. Treća je šejtanska snaga, a zovu je i prirodni ruh. Četvrta je melekska snaga, a to je insanski ruh. Kad se ptice svojstava zakolju, iskomadaju i izmiješaju njihovi dijelovi jedni s drugima, i stave na svako brdo ruha, nefsa i kuvveta po jedan dio, emrom Šerijata bivaju, poput voća i usjeva na koje se baca zemlja izmiješana sa đubrivom i izmetom, sa odobrenjem predstojnika koji svoj posao pronicljivo i uviđavno obavlja i u njeg se dobro razumije, a baca se tačno određena mjera i u određeno vrijeme. Potom se zalijeva vodom, kako bi usjev ojačao snagom zemlje i gnojiva i kako bi promijenio organski, biljni nefs u izmiješanoj i mrtvoj zemlji, pa ga oživio Alahovim dopuštenjem, kao što Uzvišeni veli: Pogledaj tragove Allahove milosti – kako On

2� El-Hidžr, 44.

Page 11: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

PUTOKAZI †

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 11

oživi zemlju nakon mrtvila njezina!22 Tako je i sa ona četiri svojstva – pohlepom, škrtosti, strasti i srdžbom. Kad god neko od njih bude na svojoj poziciji dominantno nad ruhanijjetskom biti, ono zamuti njegovu čistoću i sprječava ga da se vrati na svoju izvornu poziciju i istinsko ishodište. A kad se razbije njegova moć i oslabi njegova snaga te umrtvi njegov plamen i izbrišu tragovi njegove prirode, emrom Šerijata, a njegovi raskinuti dijelovi se pomiješaju jedan s drugim, a onda se podijele na četiri dijela te se svaki od njih stavi na brdo snage, nefsa ili ruha, pa svaki od tih dijelova ojača od njihove snage i odgoji se njihovim odgojem, u njima promijeni insanski ruh, oživi ga, a one tmine, koje su karakteristike tih ružnih svojstava, budu zamijenjene nurom, a on je osobenost insanskog i melekskog ruha. Tako se osobinama ubiju one ružne karakteristike, a ožive se ruhanijjetski sifati.“2�

***Ponuđeni kontekst koji čine tri ajeta, sa

različitim komentarima ostavlja nam mogućnost da izvedemo nekoliko zaključaka:

– Vjerovanje u proživljenje je bitan element islamskog vjerovanja koji čovjeka postavlja na njegovo mjesto i obavezuje na ispravan odnos prema Bogu, svijetu, drugim ljudima;

– Pokazatelja Božije stvaralačke moći ima posvuda oko nas i u nama samima;

– Čitanje Božijih ajeta treba mijenjati ljudsku dušu u pozitivnom smislu, ma kolika bila razina razumijevanja tih ajeta i ma gdje bili ti ajeti, u Knjizi ili svijetu;

– Nijedan način razumijevanja smislova kur’anskih ajeta i njegovih poruka, koji nije u suprotnosti sa temeljnim istinama naše vjere, nije za odbaciti, jer se iz svakog od njih može nešto naučiti;

– Krajnji cilj učenja i dosezanja pouka jest primjena u svakodnevnom životu, na njegovoj vanjskoj razini, kao i u unutarnjem svijetu ljudske duše.

22 Er-Rum, 50.2� I. Hakki iznosi ovaj citata iz Te’vilata. Vidi isto, str. 416.-417.

Page 12: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

12 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

.

.

-–.

.

– .

:-

-

-

-

-.

IBRAHIM S.A.W.S. AND FOUR BIRDS

Sead Seljubac

To believe in the creative power of God, and to believe in the truth that He alone is the One that gives life as well as death, is one of the essential elements of the Islamic faith. By imagining that he himself is the master of life and death, man was often dragged over the edge of the abyss. This happens mostly, when the Almighty places a man onto a such a position where he can make decisions for others and where he can decide about their rights, security and dignity of their lives. Then the evil forces within the man make him feel independent to such an extent that he starts believing that he himself is a god, and that, God forbid, no other god exists. The Quran, the Word of God, in many places warns us of such dangers. One such warning we find in sura Al-Baqara, in the context of three ayats related by the same topic- God, only He is the Master of life and death.From this text and its various commentaries we can draw several conclusions:

- Faith in the resurrection after death is an essential element of the Islamic faith, it determines the position of man and requires of him the correct relation towards God, universe and others;

- Signs of Gods creative power are all around us as well as within ourselves;

- Recognizing these signs should alter the human sole in a positive direction whatever the level of the understanding of these signs may be, whether the signs are recognized in the Book or upon the horizons;

- No interpretation of these signs, unless it is conflicting with the fundamental truths of our faith, should be rejected, for every interpretation is our opportunity to learn something;

- The final aim of all the learning is the application of the knowledge attained in everyday life, its on its outwardly as well as inwardly level;

Page 13: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

PUTOKAZI †

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 13

ALLAHOV POSLANIK MUHAMMED, S.A.V.S.,

AKTUELNOST LIČNOSTI I STIL ŽIVOTA

Kenan MUSIĆ

roučavanje povijesti koje nam se nameće kao imperativ i preduvjet izgradnje budućnosti nalaže sagled-

avanje najznačajnijih ličnosti koje su obilježile prošlost ljudskog roda. Objektivna retrospektiva plejade fascinirajućih povijesnih ličnosti u dušama svih, a posebno mladih osoba, ulijeva dodatnu motivaciju i želju da se ostvare kao individue i u društvenom kontekstu budu korisni članovi ljudske zajednice. Naravno, pravilan odabir ličnosti koje su model ispravnog poimanja života od izuzetnog je značaja, u čemu svi ljudi koji žele dobro imaju u velikoj mjeri uravnotežene kriterije.

Postavlja se pitanje koji kriterij se može smatrati opće prihvaćenim u vrjednovanju doprinosa neke ličnosti čovječanstvu. Mnoge ličnosti zadužile su ljudski rod i zahvalnost koju im trebamo iskazati moralno je ogledalo koje vodi usavršavanju svega plemenitog u nama. Mjerilo koje je mnoge objektivne istraživače nemuslimane,1 a znatno prije njih muslimanske

� Michael M. Hart u knjizi, The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History; posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., stavlja na prvo mjesto kao najuticajniju ličnost u ljudskoj povjesti

povjesničare, sociologe i psihologe, dovelo do tvrdnje da je Muhammed, a.s., najznačajnija ličnost cjelokupne ljudske povijesti jest uticaj koji je svojom misijom ostavio na tok civilizacije te sadržajnost i kompleksnost poslanice koju je ostavio iza sebe. Svi aspekti života obuhvaćeni su i prožeti učenjem koje je dostavio Vjerovjesnik.

Zašto bi Muhammed, a.s., trebao biti uzor i obrazac?

Studije koje sociolozi i psiholozi razvijenih država poduzimaju i kojima je cilj prodrijeti u istančanu nit koja sve uspješne ljude povezuje pokazale su da intelektualne pretpostavke, porijeklo, obrazovanje, sredina i ostale bitne odrednice ljudskog života, uprkos svom značaju i težini, nisu vezivna nit za kojom tragaju. Nakon iscrpljujućih istraživačkih poduhvata, došli su do zaključka da je postojanje uzora koji su slijedili zajednička osobina svih uspješnih muškaraca i žena čiji je život bio predmet istraživanja. Ove studije otkrivaju nam dvije bitne činjenice. Prva je da uzor ima dominirajuću ulogu u nizu izbora na koje se odlučuje svaka osoba na svom životnom putovanju. Druga činjenica je da uspjeh u

P

Page 14: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

1� novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

okvirima života na ovom svijetu, a sigurna je povezanost sa budućim svijetom, prvenstveno ovisi od vrijednosti uzora koji ćemo slijediti i smatrati vrijednim našeg života.

Kad kažemo da je upravo posljednji vjerovjesnik, Muhammed, a.s., osoba koja nam svima treba biti uzor, dužni smo argumentirati i obrazložiti ovu tvrdnju. Najprije, pred nama je šarenilo ljudskog roda, različiti vremenski i prostorni konteksti te izuzetna raznolikost u intelektualnim i moralnim pretpostavkama koje su nam date na dar kroz samo stvaranje.

Zbog čega ljudi, bez obzira na spolnu pripadnost, vrijeme i prostor na kome žive trebaju uzeti Muhammeda, a.s., za uzor i obrazac u životu? Pitanje postavljeno jezikom savremenog doba glasi: Zašto je njegov stil života univerzalan i trebamo ga svi prihvatiti?

Prije analize i odgovora na ovo pitanje, trebamo kazati da je dobro koje je vjerovjesnik Muhammed, a.s., donio čovječanstvu neupitno, sveobuhvatno i ne bi trebalo biti predmet negiranja. Spomenimo činjenicu da je među ljudima koje je on promijenio i učinio čestitim i dobrim individuama bilo onih koji su prije prihvatanja islama zakopali četiri i više živih novorođenčadi samo zato što su ženska djeca. Izopačenost ljudske zajednice toga vremena išla je do te brutalnosti da se porodilja dovodila pred prethodno pripremljenu rupu, pa ako bi se rodilo žensko dijete, istog trena bi ga živo zakopali u pijesak.

Značajno je spomenuti da vrline kojima je Uzvišeni Gospodar preko Muhammeda, a.s., poučio čovječanstvo nisu ostale usamljeni slučajevi, već ih je kompletna zajednica prihvatila kao vodilju u svome djelovanju. Uticaj društva na pojedinca izuzetno je intenzivan i jak, do te mjere da se najgnusniji postupci mogu nazivati lijepim riječima i terminima. Primjer iz naše stvarnosti je abortus koji se naziva čišćenjem, a radi se o najozbiljnijem obeščašćenju i izdavanju povjerenja koje Stvoritelj preko roditelja povjerava generaciji koja dolazi.

Univerzalnost primjera koji vjerovjesnik Muhammed, a.s., ostavlja iza sebe manifestira se u tri bitne odrednice svake osobe.

Prva odrednica predstavlja skup pretpostavki koje utiču na razvoj i formiranje

osobe, čime se vrijednost formirane ličnosti može pojmiti na pravi način.

Druga odrednica je kvantitativna s obzirom da se relacije mogu pojavljivati u različitom broju u ovisnosti od vremenskih i prostornih okvira života ličnosti.

Treća odrednica je kvalitativna i odnosi se na karakteristike koje ličnost ima i kroz koje nastupa u svim životnim relacijama. Vjerovjesnik Muhammed, a.s., navedenim odrednicama jasno se može identificirati kao konstantno aktuelna ličnost i uzor koji vrijedi slijediti.

Šta je uticalo na formiranje Poslanikove, a.s., ličnosti?

Analizom Vjerovjesnikovog, a.s., života uočavamo da su njegovo rano djetinstvo i razvoj njegove ličnosti određeni izuzetno teškim i tegobnim momentima koje se mogu svrstati u prvu odrednicu ličnosti. Rođen je kao jetim – siroče, a to stanje, u kome je djetetu uskraćena očeva pažnja i zaštita, oduvjek se smatralo hendikepom koji će ostaviti neželjene posljedice i ograničiti osjećaje koje svaka osoba treba posjedovati. Zatim, preseljenje majke koje se dramatično odigralo kroz iznenadnu bolest i smrt pred očima šestogodišnjeg Muhammeda, a.s., dodatno otežava djetinjstvo i slabi pretpostavke izgradnje zdrave ličnosti. Kompletno djetinjstvo, ispunjeno nestalnošću, promjenom sredina – iz kuće djeda Abdulmutaliba među brojnu porodicu amidže Ebu Taliba, rad da bi se izdržavao, što se u plemenitoj duši dječaka javilo kao želja već u osmoj godini života, nije umanjilo veličinu ličnosti Muhammeda, a.s., niti od njega odvojilo bilo koju plemenitu osobinu koju ljudsko biće treba imati. Ovo nam kazuje da se radi o izvanrednoj i zadivljujućoj mudrosti Stvoritelja koji Svoga miljenika provodi kroz situacije koje će pokazati veličinu njegove ličnosti i istaći da se radi o istinskom Dostavitelju vjere. Zar želja mekanskog dječaka da već u osmoj godini pomogne amidži koji se o njemu stara time što će raditi i privređivati za život nije pokazatelj istančanog osjećaja i manifestacija prelijepog stila života? Koliko je jaka poruka koju nam Stvoritelj šalje samo jednom

Page 15: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

PUTOKAZI †

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 1�

osobinom Muhammeda, a.s., tada dječaka, a čime se kompletan ljudski rod poučava izgradnji dostojanstvene ličnosti i razvijanju vlastitih kvaliteta kojima će se steći neovisnost o drugim stvorenjima. Uprkos činjenici da Vjerovjesnik nije imao od koga naučiti očinsku nježnost, njegov stil života pokazao je da je Učitelj čovječanstva i u tom aspektu najljepši uzor ljudima. Najbliži Vjerovjesniku, a.s., posvjedočili su da nisu vidjeli osobu sa više obzirnosti i blagosti prema svima, a posebino prema svojim ukućanima. Ustajao bi na noge svojim kćerima, utemeljujući time međusobno poštovanje ukućana i općenito ljudi, a pred Zejda, r.a., kojeg je usvojio prije Objave, znao je istrčati i sa njim se zagrliti, iako mu nije sin, već mladi čovjek o kojem vodi brigu. Učio je ljude postupkom prije riječi, a obrazac ponašanja koji je ostavio nikad neće izgubiti na aktuelnosti i vrijednosti. Ovim se jasno pokazuje da prva odrednica Poslanikovog, a.s., života nalaže da se upravo on uzme za primjer i uzor koji treba slijediti.

Kako je Poslanik, a.s., živio lijepe i teške trenutke u životu?

Druga odrednica koja je kvantitativna, bila je presudna kod nemuslimana da Vjerovjesnika, a.s., stave na prvo mjesto među ličnostima koje su uticale na tok ljudske povijesti.

S obzirom da su nebrojene relacije u kojima se Muhammed, a.s., pojavljuje, te da su raznovrsni vremenski i prostorni okviri manifestacije njegove ličnosti, slobodno možemo tvrditi da može biti uzor svakoj osobi i u svakom vremenu. U ovom smislu, presjek života Muhammeda, a.s., iznova pokazuje moć i mudrost Stvoritelja koji ga odabire za Vjerovjesnika. Njegov život od rođenja pa do smrti obrazac je na koji način treba živjeti lijepe, ali i teške trenutke u životu, kako se treba radovati životu i uživati u širini dozvoljenog, ali ne zaboraviti smisao života. Način na koji se osoba odredi prema stanjima kroz koja prolazi ima veći značaj od samog stanja koje je prolazno. Muhammed, a.s., rođen je kao siroče, što ga nije spriječilo da bude ne samo čestito i porodici

odano dijete, već ga nije omelo u roditeljskoj zadaći. U svom braku sa Hatidžom, r.a., i drugim svojim suprugama, pokazao je sve plemenite ljudske osobine koje nije mogao vidjeti u relaciji između svoga oca i majke. Uzvišeni Allah učinio je da ga majka pouči najbitnijoj ljudskoj osobini kad ga je, iz Mekke u Medinu, povela za ručicu na očev mezar, na putovanje dugo pet stotina kilometara. Čovječanstvu je djelom data lekcija iz odanosti, koja treba biti osnovna ljudska vrlina u svim relacijama na koje osoba može stupiti na životnom putovanju. Nevjerovanje u Stvoritelja i poricanje Njegovih blagodati posljedica je nepostojanja ili nedostatka ove ljudske osobine. Život Muhammeda, a.s., manifestacija je vrhunca odanosti i vjernosti kojoj ga Stvoritelj poučava još u ranom djetinstvu preko hazreti Amine, odane majke i supruge njegovog rahmetli oca.

Činjenica je da Vjerovjesnik, a.s., živi potlačen u Mekki, a u Medini živi kao vladar i predsjednik države. Slabost koju doživljava u Mekki zamjenjuje snaga i moć koju mu Allah, dž.š., daruje u Medini učinivši ga zapovjednikom muslimanske vojske. Učitelj svih svijetova pokazuje kako se treba ponašati kad se izgubi voljeni bračni drug. Kad nekome preseli dijete, roditelj ili neko od bližnjih, u Muhammedu, a.s., ima najljepši uzor zadovoljstva određenjem i razumjevanja stvarnosti. Svojim postupcima Muhammed, a.s., sve nas poučava kako se tegobe dočekuju strpljenjem, a lijepi životni trenuci zahvalnošću. Sve lijepe osobine u svom sadržaju jesu izraz odanosti, čemu nas uči Vjerovjesnikov, a.s., život.

Muhammed, a.s., kao primjer odanosti i predanosti Gospodaru

Treća odrednica u bliskoj je vezi sa prethodnom s obzirom da su kvalitet i kvantiteta u stalnoj relaciji. Muhammed, a.s., može biti uzor svima ne samo zbog činjenice da svi u njegovom životu pronalaze identične ili gotovo identične situacije iz vlastitog života, već zbog neupitne vrijednosti i vrhunskih vrlina koje je Vjerovjesnik, a.s., pokazao prolazeći kroz njih. U odnosu sa Uzvišenim Stvoriteljem, primjer Vjerovjesnika, a.s., i njegov stil života pokazuju krajnju odanost i predanost Gospodaru.

Page 16: Novi Muallim br. 29

† PUTOKAZI

1� novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

Tišina noći, nakon obavljenih obaveznih namaza, bilo je vrijeme u kome se Muhammed, a.s., obraćao svom Gospodaru i zahvaljivao na neiscrpnim blagodatima u kojima svi ljudi uživaju, a napose na blagodatima vjere i poslanstva kojim ga je On, dž.š., počastio.

Prema drugim ljudima Muhammed, a.s., pokazivao je odanost čak i kad ne dijele ljepotu vjere sa njim, čime je uspijevao pridobiti njihova srca i otkriti plašt nezahvalnosti u koji su se ogrnule mnoge duše. U najtežim trenucima kad su ugroženi životi pokazivao je šta je bit njegovog poslanstva i veličinu Gospodara Kojem poziva. U Bitki na Uhudu, nakon što su ga neprijatelji žestoko ranili i lice Vjerovjesnika, a.s., oblila krv, on upućuje dovu: „Gospodaru moj, oprosti mom narodu jer oni ne

znaju šta rade!“ Ovim riječima Muhammed, a.s., moli Gospodara da uputi i oprosti onima protiv kojih se bori. Teške situacije najbolje pokazuju karakter ličnosti osobe i vrijednosti koje nosi u svome srcu.

Objektivno sagledavanje elementarnih odrednica ličnosti vodi nas zaključku da upravo život Muhammeda, a.s., može biti obrazac i uzor svim ljudima, a promišljanje o sadržaju Vjerovjesnikovog, a.s., života govori jezikom argumenta zašto čovječanstvo treba uzeti za uzor i primijeniti njegov stil života. Sreća kojoj svi ljudi strijeme i nadaju se da će se njihovi životi ispuniti zadovoljstvom kad je postignu, ne može se postići bez životnog stila koji je dostojan ljudskog života.

Page 17: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

PUTOKAZI †

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 1�

. .

.

.

.

MESSENGER MUHAMMED S.A.W.S.CONTEMPORARY IMPORTANCE OF HIS PERSONALITY

AND LIFESTYLE

Kenan Music

Everlasting human search for a role model in ones life oblige all those who have been introduced to the personality and the work of the last of the Messengers of God, Muhammed s.a.w.s., to further present to mankind the greatens and the richness of content of his life. Thin line that separates success from failure can often be expressed in just one word- model. We are all deeply aware of the fact that the values that were sent through Muhammed s.a.w.s. are relevant and contemporary in all the times regardless of geographic and temporal differences in the context of life we live, and his life stile allows for fullness and beauty of our life. True happiness and satisfaction with life can be experienced only by the person who managed to incorporate Prophet’s s.a.w.s. virtues, and the queen of all the virtues is devotedness. Only through devotedness in all the relations that man establishes on his life path can he attain that what was taught by the Prophet Muhammed s.a.w.s.

Page 18: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

20 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 21 20 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 21

MODERNI PRISTUP POLITICI U MUSLIMANSKOJ MISLI

ELEMENTI DEMOKRATIJE U ISLAMU

Enver FERHATOVIĆ

slamski svijet 20. stoljeća označen je oživljavanjem političkog islama i izazova koje nosi modernizam. Odnos

ove dvije pojave naveo je muslimanske mislioce da se osvrnu na islamsko razumijevanje države i islamskog društva u cjelini. Zajedno sa izazovima koje nosi moderno doba, javile su se netrpeljivosti između zagovarača modernizma, koji su često viđeni kao zagovarači zapadnjačkog imperijalizma i izdajice svojih islamskih vrijed-nosti, i onih koji izričito predstavljaju tradicio-nalni islam, koji su označeni kao pripadnici predmodernizma i antimodernizma.

U kontekstu debate među orijentalis-tima o padu islamske civilizacije, Bernard Lewis pita gdje se pogrešilo�. Stoljećima je islam bio na samoj prvoj liniji ljudske civilizacije i dostignuća. I u shvatanju samih muslimana, islam je bio sinonim za civilizaciju. Ali, javljanjem novog učenja (New Learning)2 i prosvjetiteljstva (Enlightenment) i traganjem za političkom slobodom u svojim zajednicama, zapadno društvo napredovalo je u naučnoj, tehnološkoj i sferi kulturnog nasljedstva, ostavljajući islam-ski svijet daleko iza sebe. Rodile su se mnoge

� Bernard Lewis, What WentWrong?, London, 2002., str. 62 Ibid., str. 6

teorije koje objašnjavaju razloge ove stagnacije i donekle nazadovanja, a posljednja je vezana za propitivanje samog islama i temelja na kojima su izgrađena muslimanska društva. Ako je, ipak, islam prepreka slobodi, nauci i ekonomskom razvoju, kako su, onda, muslimanska društva u prošlosti bila vodeća u ta sva tri segmenta, i to u doba kad su muslimani bili mnogo bliži izvori-ma i inspiraciji vjere nego što su to danas?� Jav-ljaju se pitanja kao što su: Šta je to islam uradio muslimanima?, dok drugi pitaju: Šta su to mus-limani uradili islamu? Neki moderni islamski mislioci smatraju da krivica pada na određene mislioce, doktrine i grupe iz islamske histori-je, koji su usvojili iskrivljene stavove i običaje, dok reformatori i modernisti imaju suprotan stav i uzrok vide u zadržavanju starih običaja, nefleksibilnosti i ubikvitetu islamske uleme�.

Ipak, realniji pristup u ovom modernom diskursu nije rasprava o islamu u cijelosti, već o islamskom konceptu društva i političkog poret-ka. Izgleda da je glavna dilema� – koja se javlja kod pitanja kompatibilnosti islama i demokrati-je – ona da se izborima uspostavljaju autori-tarni režimi koji ne brinu previše o slobodama � Ibid., str. ��6� Ibid., str. ��7� Fareed Zakariah, John Esposito, Fouad Ajami, Bernard Lewis

I

Page 19: Novi Muallim br. 29

20 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 21

†SAGLEDAVANJA

20 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 21

građana i koji čak rezultiraju sukobima između različitih grupacija. Čini se da su nedostatak slo-bode – naročito uma, oslobođenog ograničenja i indoktrinacije, koji propituje, istražuje i gov-ori – nedostatak privrede bez koruptivnog i sveprisutnijeg lošeg upravljanja, i nedostatak građana oslobođenih tiranije doveli do stag-nacije muslimanskog svijeta.

Danas više od �20 zemalja u svijetu bira svoje vlade putem izbora.6 Za većinski dio svi-jeta demokratija je jedini izvor političkog legiti-miteta. Riječima modernih islamskih mislilaca, islam predstavlja i religiju i državu,7 a islamska država ne zadovoljava sve standarde koje post-avlja moderna zapadna demokratija�. S druge strane, izazov koji postoji nije onaj isti izazov na koji se oni pozivaju, s obzirom da principi na kojima je zasnovana islamska država nisu kom-patibilni sa zapadnim konceptom demokratije.�

Stoga će početna teza za ovu raspravu biti istraživanje konceptualnih i ideoloških izvora savremenog razumjevanja islamske države. Upitno je mogu li se principi na kojima se temelji islamska država propitivati upotre-bom zapadnih parametara za demokratiju. Neo-phodno je istraživati islamske izvore�0 i koncepte društva – mehanizme koji podupiru vladavinu prava, razdvajaju ovlasti, štite autonomiju pojedinca, njegov dignitet i vlasništvo od napa-da bilo koje vrste – prije nego što se udubimo u raspravu o elementima demokratije u islamu. Kako bismo propitivali navedena pitanja, prvo ćemo ispitati savremene stavove o principima islamske države. Nakon toga ćemo posmatrati tumačenja o elementima demokratije u islamu. U glavnom dijelu analizirat ćemo osnovne ideje i najznačajnije stavove koji se javljaju u vezi sa ovim pitanjem. U zaključku ćemo predstaviti svoju ocjenu.

6 Fareed Zakaria, The Future of Freedom, London, 200�., ��7 John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. �� Asad, Ramadan, Bulac, Tibbi, Ghannouchi, Benabbi� Izraz liberalizam koristi se u značenju iz ��. stoljeća, ae znači biti zainteresiran za pojedinačne ekonomske, političke i vjerske slobode, što se ponekad naziva klasični liberalizam�0 Primarno, Kur’an, i tradiciju poslanika Muhameda

IDEJA ISLAMSKE DRŽAVE

Javljanjem muslimanskih slobodnih nacija nakon godina zapadne ekspanzije i impe-rijalizma, u muslimanskim društvima javila se potreba za redefiniranjem vodećih principa. Različiti modernistički islamski mislioci dali su svoj doprinos ovoj diskusiji, od Džemala el-Dina Afganija, Muhammeda Abduhua i Rešida Ride do Muhammeda Asada, Abula A’la Mevdudija, Rešida Ganučija do Tarika Ramadana.

Klasično muslimansko društvo koje je nastalo u stoljećima koja su slijedila nakon smrti poslanika Muhammeda dovelo je do konteksta u kome se definira islamski zakon kao pravni temelj islamske države. Ovo ogromno nasljed-stvo tog formaliziranog utjelovljenja islamske tradicije i prava omogućilo je temelje za razvoj koncepta privilegiranog pravnog reda iznad vladara i vlasti.

Razvoj političke misli u islamu

Tokom 20. stoljeća i početkom 2�. stoljeća, iznova se definiraju navedeni osnovni principi. Neki mislioci se fokusiraju samo na Kur’an i sunnet, dok većina i dalje koristi ukupni pravni, šerijatski korpus�� koji su definirali srednjovjekovni učenjaci.�2 Nisu sve pravne odredbe u islamskoj pravnoj tradiciji (fikh) zasnovane na uputama iz Kur’ana ili na tradiciji poslanika Muhammeda. Veći dio ove tradicije izgrađen je upotrebom deduktivnih metoda zasnovanih na analogiji�� (kijas). Ove deduktivne metode često su rezultirale subjektivnim rezultatima, uglavnom pod uticajem društvenih i intelektualnih okvira tog vremena. Glavni cilj šerijata bio je definiranje ljudskog života kroz podupiranje vrlina (marufat) i uklanjanja poroka (munkarat). Da bi se ove ideje postigle putem pravnog okvira, islamski pravnici postavljali

�� Islamsko pravo ne pravi razliku između vjerskog i sekularnog života, tako šerijat ne uključuje samo vjerske rituale, već mnoge aspekte svakodnevnog života, politiku, ekonomiju, bankarstvo, poslovanje ili ugovorono pravo i društvena pitanja�2 John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. ���� Mohammad Asad, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�., str. 2�

Page 20: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

22 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 23 22 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 23

su osnove ustavnog, upravnog, građanskog i krivičnog prava.��

Moderni islamski mislioci počeli su tražiti nova tumačenja ovih starih pravnih odredbi. Muhammed Asad naglašava da su te srednjovjekovne odredbe posmatrane kao sastavni dio islamskog prava postale prepreka za prilagođavanje modernizmu.�� Mogućnost postojanja moderne sinteze predstavlja jednu od tačaka mimoilaženja između konzervativnih mislilaca, koji drže da je jedini legitiman oblik islamske vlasti ponovno uspostavljanje hali-fata, jasno određenog oblika vlasti, i, s druge strane, progresivnih učenjaka, koji smatraju da politička teorija ne bi smjela biti zasnovana na historijskim tumačenjima, već na primjeni ranije navedenih osnovnih Kur’anskih principa i tradicije.

Klasični učenjak El-Šihristani, u svojoj knjizi El-Milal va-Nihal, navodi: “Zasigurno znamo da se različite situacije ne mogu prebrojati ili ograničiti; također, zasigurno znamo da obja-vljeni tekst ne definira detaljno ili sa direktnom referencom sve događaje od vremena Objave naovamo. Na svakom mjestu je tekst ograničen, dok događaji nisu te, stoga, događaji ne bi tre-bali biti kontrolirani onim što je ograničeno. Prakticiranje idžtihada treba definitivno zado-voljiti potrebe novonastalih situacija�6.”

Savremeni islamski učenjaci slažu se u tome da sve odredbe koje su ocijenjene kao nepo-recive ili potvrđene (nass) na osnovu Kur’anske objave ili tradicije poslanika Muhammeda, i dalje ostaju takve.�7

Asad prihvata Ibn Hazmovu�� sistem-atizaciju šerijatskog prava prema obavezema (farz), koje – ako se zanemare – vode ka grijehu ili prihvaćenim djelima, radnjama koje vode ka grijehu (haram) i radnjama koje ako se zane-mare ne vode ka grijehu (mubah). Mubah se

�� Abule’la Maududi, Islamic Law and Constitution, Lahore, ����., str. ���� Muhammad Asad, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�., str. 2��6 Fathi Osman, Šerijat u savremenom društvu: Dinamika promjene islamskog prava (Los Angeles, ����., str. 7�-76�7 Muhammad Asad,, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�., str. 2��� IbnHazm iz Kordobe (���-�.06�)

dijeli na preporučeno (mandub), nepoželjno (mekruh) i nedefinirano (mutlak) djelo.�� Asad tvrdi da sve što nije definirano na neporeciv ili potvrđen način pripada kategoriji mubah i zaslužuje savremeno tumačenje i razmatranje.20 Citirajući hadis poslanika Muhammeda: “Ne pitajte o onom što je ostavljeno nedefinirano, jer su oni prije vas bili prokleti što su postav-ljali (svojim poslanicima) previše pitanja te je to unijelo razdor među njih. Ako vam naredim da nešto uradite, poslušajte i uradite koliko je u vašoj moći, ali ako vam to zabranim, onda ga se klonite» (Muslim),2� Asad zaključuje: ”Kao što smo vidjeli, šerijat se namjerno usteže od pružanja detaljnih odredbi za sveukupno zakon-sko tijelo mijenjajući zahtjeve našeg društvenog opstanka. Time je očita potreba za kontinuitetom u savremenom zakoniku. U islamskoj državi bi ovakav zakonik tretirao mnoge upravne prob-leme koje šerijat uopće ne definira, kao i prob-leme za koje šerijat pruža općenite pricipe, ali ne detaljne propise. U svakoj od ovih situacija, na zajednici je da razvije relevantne, detaljne propise putem nezavisnog tumačenja (idžtihad) u skladu sa duhom islamskog prava i najboljim interesom naroda”.22

Mavdudi ovaj dio islamskog prava koji podliježe izmjenama u skladu sa potrebama i zahtjevima promjenjivih vremena dijeli na: a) tumačenja – koja se sastoje od dosezanja značenja naredbi koje se nalaze u Kur’anu i praksi Poslanika, b) dedukciju ili analogiju, c) nezavisno tumačenje pravnika/stručnjaka i d) pravne preferencije koje određuju propise u skladu sa duhom islamskog pravnog sistema.

Politički sistem zasnovan na šerijatskom pravu, koji nije zaveden u specifični pravni korups ili dokument, dostiže svoj vrhunac u upravnim institucijama i metodama prve četvorice pravednih halifa.2� Već u tom periodu se može pronaći značajan broj upravnih i zako-nodavnih uredbi zasnovanih na kur’anskim principima ili praksi poslanika Muhammeda, a

�� Muhammad Asad,, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�., str. �020 Ibid., str. ��2� Ibid., str. �022 Ibid., str. 2�2� Ibid., str. �2

Page 21: Novi Muallim br. 29

22 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 23

†SAGLEDAVANJA

22 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 23

glavni primjer je to što je drugi pravedni halifa Omer uspostavio državni trezor.

Odobrenje poslanika Muhammeda za upotrebu nezavisnog tumačenja naglašeno je u njegovom razgovoru sa Muazom ibn Džebelom prije nego što ga je imenovao vladarem Jemena: ”Na koji način ćeš izlaziti nakraj sa problemi-ma?», upitao ga je Poslanik. Muaz je odgovorio: “Ja ću djelovati/suditi u skladu sa Allahovom knjigom”. “A šta ako tamo ne pronađeš uputu?”, upitao je poslanik Muhammed. “Onda ću suditi u skladu sa tradicijom Poslanika (Muhamm-eda).” “A ako ni tamo ne pronađeš uputu?”, upitao je poslanik Muhammed. «Onda ću bez oklijevanja djelovati/suditi u skladu sa svojim mišljenjem.” 2� Naravno, nijedna od Muazovih kasnijih pravnih ili upravnih odluka nije post-ala stalni dio nususa, jasne tekstualne kur’anske evidencije.

Ubjedljiviji primjer je postupak odabira nasljednika poslanika Muhammeda ili nasljed-nika četverice pravednih halifa. Dok je Ebu Bekra odabrala skupina najprominentnijih imigranata (muhadžira) i lokalnih muslima-na iz Medine (ensarija), njegovog nasljednika Omera izabrao je sam Ebu Bekr. Omer je, opet, imenovao izborno tijelo od �6 najcjenjenijih Poslanikovih ashaba koje je odabralo njegovog nasljednika, dok je četvrti pravedni halifa Alija odabran putem većinskog glasanja udružene muslimanske zajednice.

Mevdudi rezimira islamski politički sistem u tri principa: Božije jedinstvo (tevhid), Muhammedovo poslanstvo (risalat) i namjesništvo (hilafet) čovjeka na zemlji.2�

Glavni principi islamske države

Asad objašnjava da je cilj islamske države osigurati politički okvir za muslimansko jedinstvo i saradnju koji se zasnivaju na sljedećem kur’anskom ajetu: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kad ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili

2� Ibid., str. �� (Hadis: Tirmizi, Ebu Davud)2� Abule’la Maududi, Islamic Way of Life, Delhi, ��67., str. �0

ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali”.26 Kur’an postavlja sljedeće smjernice za definiranje svrhe države: ”Muslimani su oni koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih…”27 Allah dalje definira ideale muslimanskog naroda opisujući ga kao narod bolji od svih koji se ikad pojavio, koji traži da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraća i u Allaha vjeruje.2�

Mevdudi kao vodeće principe islam-ske države navodi jedinstveno obožavanje i poslušnost prema Allahu na svim poljima, poštući prava roditelja i društveno ugroženih kategorija, dijeleći zaradu i oblikujući politiku na osnovu pouzdanog znanja i odbacujući uzuse arogancije i tiranije.2� Ganuči, s druge strane, definira zajednicu vjernika (umma) kao Božije namjesnike koji primjenjuju Njegove zakone, a predstavljaju utjelovljenje vjere u zajednici ljud-skih bića. Kako bi se olakšala ispravna primje-na islamskog zakona, zajednica vjernika mora uspostaviti državu čija će vlast biti odgovorna prema njima.�0

Legitimnost islamske države se također zasniva na osnovnim naredbama iz Kur’ana: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim”.�� Asad i Mevdudi zaključuju da islamska država ne smije ignorirati sadržaj islamskog prava pri definiranju zakonskog okvira države.�2 Još jedan vodeći princip jest obaveza poštivanja zakon-ski izabrane vlasti, sve dok se ona pokoravaju Bogu i Poslaniku i obavljaju namaz. Umno-gome je zloupotrebljavan (autoritarni režimi i

26 Kur’an, �:�0�, prijevod na bosanski jezik Besim Korkut27 Kur’an, 22:��; Abula’la Maududi, Islamic Law and Constitution, Lahore, ����., str.���2� Kur’an, �:��02� Abule’la Maududi, Islamic Law and Constitution, Lahore, ����., str.2�2�0 Azzam S.Tamimi, Rachid Ghannouchi, New York, 200�., str.�00�� Kur’an, �:���2 Muhammad Asad, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�, p.�2; Abule’la Maududi, Islamic Law and Constitution, Lahore, ����, p.��

Page 22: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

24 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 25 24 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 25

diktatori) hadis poslanika Muhammeda: ”Mus-limani su dužni slijediti i biti pokorni, bez obzi-ra sviđalo im se to ili ne, sve dok im ne bude naređen grijeh; tada je poslušnost ili pokor-nost isključena”,�� naglašavanjem potrebe za građanskom poslušnošću.

Značajan broj savremenih mislilaca zaključuje da apsolutna suverenost pripada nar-odu i njegovom konsenzusu na osnovu hadisa poslanika Muhammeda: „Allah nikad neće dozvoliti muslimanskoj zajednici da se složi u zlu”.�� Asad koristi Poslanikov hadis koji kaže da lična sigurnost, imovina, čast/integritet građana takve države moraju biti zagarantirani kako bi se dalje definirali principi islamske države.��

Institucionalni model islamske države

Vođstvo ili pozicija šefa ovakve islamske države predviđeno je isključivo za muslimane, s obzirom da islamski zakon zahtijeva predanost i vjerovanje u njegovu božansku prirodu. Naredba: ”Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslan-iku i predstavnicima vašim!” naglašava ustavni zahtjev da musliman bude vođa u zemljama sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Osta-li zahtjevi, zasnovani na Poslanikovoj tradiciji, jesu da vođa muslimana mora biti pobožan i predan musliman�6.

Muslimanska zajednica je, dalje, obavezna osigurati relevantne, detaljne zakone na osnovu nezavisnog mišljenja onih “koji se o poslovima svojim dogovaraju”.�7 Mev-dudi dodaje da islamsko zakonodavno vijeće, ili medžlis eš-šura, predstavlja predstavničko tijelo koje primjenjuje ovaj princip uzajamnih konsultiranja te se, shodno tome, kvalificira za namjesništvo ako primjenjuje sljedeće kur’anske principe: ”Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti”.�� Nijedna �� Ibid., str. �� (hadis prenose Buhari, Muslim)�� Ibid., str. 6� (hadis prenosi Tirmizi)�� Ibid., str.�2� (hadis prenosi Muslim)�6 Ibid., 200�., str.6��7 Kur’an, �2:�� (“Za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju”)�� Abule’la Maududi, Islamic Law and Constitution, Lahore, ����., str. ��, Kur’an, 2�:��

osoba koja nastoji postati član ovog zakono-davnog vijeća ili vladajuće strukture ne smije biti izabrana na tu funkciju na osnovu tradicije po kojoj niko ko traži ili nastoji da bude imenovan na poziciju ne smije biti imenovan.�� Različitosti mišljenja, izražena intelektualna sposobnost i društveni integritet predstavljaju neke od kara-kteristika koje moraju posjedovati predstavnici u šuri,�0 dok različitost njihovih mišljenja pred-stavlja znak Božije milosti�� i opravdava različita politička mišljenja. Odluke ovog parlamenta moraju biti podržane većinskim glasanjem, što je zasnovano na uputi poslanika Muhammeda o tome da je potrebno slijediti mišljenje većine.�2 Neophodna je podjela na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, zaključuju Asad i Mevdudi, naglašavajući da arbitraža i savjetovanje između ovih vlasti moraju imati kontrolnu ulogu.��

Dok naglašavaju potrebu za slobodnim demokratskim izborima, takvu potrebu oprav-dava tek nekoliko savremenih muslimanskih mislilaca. Asad navodi da je princip odobra-vanja većine, koji izbore koristi kao metod za odabir vlasti, zasnovan na kur’anskom principu: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim”.�� Mevdudi smatra da se demokratski sistem nikad ne može razviti ukoliko se izbori ne provedu na pravičan način i ukoliko pravilnik zakonodavaca nije pravičan i nepristran i ukoliko im njihove ovlas-ti ne dozvoljavaju da utiču na slobodu i nepris-tranost izbornog procesa.�� Mevdudi, ipak, odbija ideju organiziranja političkog života oko političkih stranaka, s obzirom da članovi nisu u stanju pristati na potpunu lojalnost Bogu, ustavu i državi, dok Ganuči, Bennabi, Asad ili Tibi predlažu da političke stranke vode politički život�6 unutar okvira islamskog prava.

�� Muhammad Asad, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�., str.7��0 Ibid., str.7��� Ibid., str.7��2 Ibid., str.77�� Muhammad Asad, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�., str. �7�� Kur’an, �:���� Abule’la Maududi, Islamic Law and Constitution, Lahore, ����., str. ��6�6 Muhammad Asad, Principi države i vlasti u islamu, Zagreb, 200�., str. �� ili Azzam S. Tamimi, Rachid

Page 23: Novi Muallim br. 29

24 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 25

†SAGLEDAVANJA

24 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 25

Iako predstavlja ideološku državu, islamska država ograničava svoje državljanstvo na ljude koji žive na njenoj teritoriji, sa konstantno obnovljenim ugovorom kojim se regulira zaštita pripadnicima drugih objavljenih religija (Dima), pod uslovom da oni priznaju dominaciju islama.�7 Ganuči zaključuje da je najznačajnije ljudsko pravo zagarantirano u islamskoj državi pravo na vjeroispovijest, koje je zasnovano na kur’anskom principu da u vjeri nema prisile��.

ISLAM I DEMOKRATIJA

Demokratija je početkom 2�. stoljeća najprihvatljiviji i najefikasniji način sudjelovanja naroda u vlasti i davanja smisla narodnoj vlasti. Od grčkog korijena, demokratija znači vladavina naroda. Demokratizacija društva je, tako, proces iznad sfere politike, jer vodi ka rušenju hijerarhija, otvaranju zatvorenih političkih sistema, a pritisak masa postaje glavni pokretač društvenih promjena.��

Još od vremena Herodota, politička demokratija bila je definirana kao vladavina naroda. Termin demokratija ukazuje na oblik vlasti gdje sve državne odluke direktno ili indi-rektno donosi i primjenjuje većina građanstva kroz pravičan izborni proces. Za zapadne mis-lioce, demokratija uglavnom podrazumjeva liberalnu demokratiju.

Liberalna demokratija je oblik predstavničke demokratije gdje je sposobnost izabranih predstavnika da primijene moć donošenja odluka podređena vladavini zakona i obuzdana ustrojem koji naglašava zaštitu prava i sloboda pojedinaca i manjina (također, naz-vana ustavnom demokratijom i ustavnim libe-ralizmom) i koja stavlja organičenja na nivo do kojega volja većine može biti provedena.�0 Ova prava i slobode uključuju pravo na pravedno suđenje, privatno vlasništvo, privatnost, jedna-Ghannouchi, New York, 200�., str.�00�7 Abule’la Maududi, Islamic Law and Constitution, Lahore, ����., str. ��7�� Azzam S.Tamimi, Rachid Ghannouchi, New York, 200�., str. 76�� Fareed Zakaria, The Future of Freedom, London, 200�., str. ���0 en.wikipedia.org/wiki/democracy

kost pred zakonom, slobodu govora, okupljanja i vjeroispovijesti.

Ustavni liberalizam, kako to postavlja Zakaria, nije fokusiran na proceduru za biranje vlasti, nego prije na cilj vlasti.�� To je zapadna tradicija koja teži odbraniti pravo pojedinca na život i imovinu, slobodu vjeroispovijesti i govora. Da bi osigurala ova prava, insistira na provjeri autoriteta vlasti, jednakosti po zakonu, nepristranim sudovima i tribunalima te odvo-jenosti crkve i države. Od ����., zapadne vlade u većini slučajeva predstavljaju demokratiju i ustavni liberalizam, a u međunarodnom svjetlu to prikazuju kao izvor napretka zapadnog svi-jeta.�2 Fukuyama je čak otišao tako daleko da je to proglasio krajnjim dometom ideološke evo-lucije ljudskog roda, a univerzalizaciju zapadne liberalne demokratije konačnim oblikom ljud-ske vlasti.��

Bennabi objašnjava da demokratija – koja se sastoji od dvije grčke riječi – u najj-ednostavnijem značenju predstavlja vladavinu naroda ili vladavinu masa ili, kako bi se moglo nazvati, vladavinu čovjeka. Bennabi naglašava da se odgovor na pitanje postoji li demokrati-ja u islamu ne može dobiti na osnovu pravila izvedenih iz Kur’ana ili tradicije Poslanika, već se može dobiti iz sveobuhvatnog shvatanja isla-ma.�� Nekoliko savremenih islamskih mislilaca, poput Eš-Šavija, Ganučija ili Bennabija, tvrde da je savremena demokratija evropsko viđenje islamske šure. Kroz hilafet četverice pravednih halifa prakticiranje šure bilo je obustavljeno, objašnjavaju, dok su Evropljani uspjeli uspostav-iti sistem vlasti utemeljen na šuri.55 Ganuči i drugi savremeni mislioci ne prihvataju izazov demokratizacije a da ne naglase ograničenja i manjkavosti liberalne demokratije, kao što su

�� Fareed Zakaria, The Future of Freedom, London, 200�., str. 20�2 Fukuyama ide tako daleko da je proglasio kraj historije zbog visokog nivoa poltičkog razvoja zapadnih društava, dok su drugi poput Samuela P. Huntingtona došli do zaključaka o budućim sukobima civilizacija, prvenstveno islamske i zapadne�� John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. ���� Azzam S. Tamimi, Rachid Ghannouchi, New York, 200�., str. 6755 Ibid.,str.81

Page 24: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

26 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 27 26 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 27

ograničenje nacionalnih granica i mogućnost da liberalnu demokratiju nadvladaju nacio-nalizam, rasizam ili bilo koji drugi oblik radi-kalizma.�6 Ganuči nudi dopunske božanske smjernice islamske države kao sistema čiji je cilj postizanje pravde i mira u svijetu.�7

Sejid Kutb nije naveo detalje o islams-koj državi, već je naglasio da država mora biti demokratska i utemeljena na principima sav-jetovanja,�� dok Jusuf Kardavi odbacuje ideju liberalne demokratije smatrajući je uvezenim rješenjem i nasiljeđem kolonijalizma.��

Sasvim suprotno modernom pristupu, Ajman Zavahiri, teoretičar frakcije Egipatskog islamskog džihada, smatra demokratiju pitan-jem pripisivanja Bogu druga.60 On smatra da monoteizam zahtjeva vjerovanje da je zakono-davstvo isključivo pravo Boga, dok je, po nje-govom shvatanju, demokratija vladavina ljudi u ime ljudi. Dok je u demokratiji zakonodavac čovjek, u monoteizmu je zakonodavac Bog. Sto-ga je demokratija idolopoklonstvo jer uzurpira Svemogućem pravo na zakonodavstvo i stavlja ga u ruke ljudi. Tvrdeći da svoje zaključke temelji na pisanju Mevdudija i Kutba, Zavahiri odbacu-je demokratiju smatrajući je novom religijom koja obožava ljude dajući im pravo donošenja zakona, ne bivajući ograničeni uzvišenim božanskim autoritetom. Cijela ova rasprava zas-niva se na argumentu da, pošto je demokratija spoznavanje suvereniteta ljudi, to, onda, mora predstavljati negiranje Božije suverenosti. Pre-ma tome, oni koji vjeruju u demokratiju, kao što vjeruje Muslimansko bratstvo poslije Kutba, i prihvataju vladavinu ljudi umjesto vladavine Boga, isti su kao oni koji pripisuju Bogu druga, čineći najveći grijeh – širk. Stoga je sudjelovanje u demokratskim procesima na bilo kom nivou haram i oni koji to počine otpadnici su i nevjer-nici.6� Treba napomenuti da samo nekolicina dijeli ovaj stav.�6 Ibid str. ���7 Ibid., 200�., str. ���� Yvonne Y.Haddad, u Enes Karić, Tumačenje Kur’ana i ideologije 20. vijeka, Sarajevo, ���7., str. �6��� Bassam Tibi, The Challenge of Fundamentalism, London, ����., str. ��760 Ibid., str. ���6� Azzam S.Tamimi, Rachid Ghannouchi, New York, 200�., str. ���

Zakaria smatra kur’anski model vođstva autoritativnim, dok Elie Kedourie rezimira najpoznatiji zapadnjački stav: „Ide-je zastupništva, izbora, prava glasa naroda, političkih institucija reguliranih zakonima koje je donijela parlamentarna skupština, zakona koje nadzire i potvrđuje nezavisno sudstvo, ide-je sekularnosti države strane su muslimanskoj političkoj tradiciji“.62

Elementi demokratije u islamu

Uprkos žestokom otporu tradicional-nih škola mišljenja i kritike orijentalista, mus-limanski mislioci definirali su islamski pogled na demokratiju. U ovom kontekstu, Esposi-to podsjeća da su ova dva procesa (islam i demokratija) kontradiktorni i konkurentni jedino ako se demokratija definira na ograničen način i ako se smatra mogućom jedino u specifičnom zapadnoevropskom i američkom obliku, ili ako se islamski principi definiraju kruto i na tradicionalan način.6�

Muslimanski mislioci slažu se da može postojati samo suverenitet Boga. Na osnovu ovih činjenica, neki mislioci tvrde da se koncept čovjekovog suvereniteta sukobljava sa suve-renitetom Boga. Po Mevdudijevom i Asadovom mišljenju, islam je izuzetno protiv teza seku-larne zapadne demokratije, ne priznajući filozo-fiju o čovjekovom suverenitetu i uspostavljajući namjesništvo čovjeka na temeljima suvereni-teta Boga. Ovo ne predstavlja odbacivanje ideje o demokratskom političkom sistemu, nego uspostavu teodemokratije kojom upravlja cije-la zajednica muslimana6� u skladu sa Božijom knjigom i praksom Njegovog Poslanika. Mevdu-di primjećuje da je u ovom sistemu svaki mus-liman, koji je sposoban i kvalificiran, ovlašten tumačiti Božiji zakon kadgod je to neophod-no.6� Koncept namjesništva obuhvata nasljed-stvo Poslanika. Političko mišljenje u srednjo-vjekovnom islamu bilo je skoncentrirano oko

62 Fareed Zakaria, The Future of Freedom, London, 200�., str. �2�6� John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. 2�6� Ibid.6� Ali nikada da izmijeni izričitu naredbu

Page 25: Novi Muallim br. 29

26 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 27

†SAGLEDAVANJA

26 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 27

hilafeta i, zapravo, predstavlja teoriju hilafeta.66 Konkretnije, politički sistem kojim je upravljao namjesnik trajao je od četverice pravednih hal-ifa do kraja Otomanskog carstva. Kao dodatno značenje namjesništva, koji je sadržan u arap-skom izrazu halifa, postoji, također, i izraz zamjenik, predstavnik, dok odlomci Kur’ana opisuju ljudska bića kao Božije namjesnike na Zemlji. Maududi zaključuje da se autoritet hilafeta nameće cijeloj jednoj grupi ljudi, zajed-nici koja je spremna ispuniti uslove predstavl-janja nakon prihvatanja principa tevhida.67 U tom kontekstu, muslimanski mislioci započeli su razvoj značajnih političkih teorija, stavljajući poseban naglasak na jednakost ljudi i obaveze ljudi kao nosilaca povjerenja vlasti, pružajući nova tumačenja dugoročnog islamskog kon-cepta savjetovanja (šura), konsenzusa (idžma) i nezavisnih tumačenja (idžtihad). Ovi koncepti nisu uvijek bili poistovjećeni sa demokratskim institucijama, ali, kao što Muhammed Hamidullah i Fazlur Rahman6� tvrde, jesu neophodni za demokratsku raspravu.

Doktrina uzajamnog savjetovanja politička je posljedica načela hilafeta ljudi i oni su ti koji prenose svoju ovlast na vladara i čije mišljenje mora biti traženo u vladanju državom.6� Ostavljeno je misliocima i vođama svake generacije i zemlje da odluče o broju i obliku izbora i trajanju mandata. Klasični muslimanski učenjaci definiraju to kao savjetodavni proces za jednu osobu, vladara, koji traži savjet od drugih ljudi. Rahman zaključuje: „...Učesnička asocijacija muslimanske zajednice (uma) kroz direktno potvrđivanje svoje volje, u političkim i zakonodavnim odlukama koje obuhvataju život zajednice, ne može biti odbijena niti odgođena“.70

Konsenzus je prihvaćen kao formalno punovažni pojam islamskog prava, utemeljenog na tradiciji poslanika Muhammeda koji 66 John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. 2�67 Islamski koncept monoteizma, vidi Abule’la Maududi, Islamic Way of Life, Delhi, ��67., str. ��6� John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. 276� Ibid., ���6., str. 2770 John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. 2�

je kazao: „Moja zajednica neće se složiti u zlu“.7� Međutim, za većinu islamske historije, konsenzus kao izvor islamskog prava težio je da bude ograničen konsenzusom učenjaka, a manje općenarodnim konsenzusom u specifičnim i operativnim aspektima života muslimanske zajednice. U savremenim raspravama, konsenzus i savjetovanje ipak su shvaćeni kao osnova za prihvatanje sistema koji priznaje glas većine.

Nekoliko savremenih učenjaka navo-di da struktura države nije jasno formulirana Kur’anom i da legitimnost, organizacija i moć države odražavaju konsenzus zajednice vjerni-ka.

Treći operativni koncept od velike važnosti jest primjena informiranog, slobod-nog prosuđivanja. Muhammed Ikbal je već �0-tih godina prošloga stoljeća spominjao vezu između konsenzusa, demokratizacije i primjene slobodnog prosuđivanja: „Razvoj republikansk-og duha i postepeno formiranje zakonodavnih skupšina u muslimanskim zemljama predstav-ljaju veliki korak naprijed. Prenošenje snage idžtihada sa pojednačnih predstavnika različitih škola mišljenja na muslimansko zakonodavno tijelo koje je, s obzirom na porast suprotnih sekti, jedini oblik koji idžma može zauzeti u savremenom dobu, osigurat će sudjelovanje u pravnim raspravama laicima koji imaju dubok uvid u problematiku.72

Dvije važne ideje pomažu da se u islam-skom nasljeđu postave konceptualne granice za neslaganje i protivljenje. To su građanski nemir (fitna) i razilaženje (iktilaf), a i jedno i drugo su osuđeni. Uprkos naglašavanju apsolutne jednoće Boga, postoje mnogi načini u kojima je priznata raznolikost. Među ovima bili su koncepti neslaganja muslimana i sljedbenika Knjige, definirajući značaj i položaj nemuslima-na u odnosu na muslimane u društvu. Moderni mislioci, poput Mevdudija ili Hasana el-Ben-na, vide u pravnoj različitosti korist prije nego poteškoću, dok Mevdudi navodi da razlike koje se pojavljuju u četiri pravne škole proizlaze iz

7� Ibid., str. 2�72 Mohammad Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu, Lahore, ��6�., str. �7�

Page 26: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

28 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 29 28 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 29

činjenice da je istina mnogostrana.7�

Drugi elemenat zapadnih demokratija, razdvajanje religije od države, može biti prove-den u muslimanskim društvima pošto se nije razvila formalna crkvena struktura.7� Konsenzus učenjaka, a ne naredbe i pravila halifa, postavili su temelje osnivanja islamskog prava.7� U ovom historijskom kontekstu moguće je reći da su religija i politika odvojeni u islamu, ali područje politike ostaje definirano i uobličeno islamskim pogledom na svijet.

Političko dudjelovanje muslimana u multireligijskim/ multietničkim društvima

Poenta naredne rasprave o oblicima demokratije u islamu je kontrast između konsenzusa i vladanja većine. U standardnoj konceptualizaciji zapadnog modela postoji naglašavanje izbora i vladanja većine. Kad su sljedbenici poslanika Muhammeda slijedili njegovo iseljenje u Medinu nakon �� godina tlačenja u Mekki, oni su predstavljali značajnu ali malu zajednicu u okviru pluralističkog konteksta.76 Sve različite religijske i etničke grupe savjetovale su se i složile sa principima postavljanja temelja novog grada-države sadržanih u Medinskoj povelji.77 U toku pripreme ugovora bili su prisutni zastupnici svih društvenih grupa, a članovi ugovora su doneseni u slobodnom okruženju, uključujući rasprave i pregovore.7�

Medinska povelja uključuje muslimane, jevreje i politeiste, pleme po pleme, i grupe koje su postale članice ugovora stavljajući svoja imena i potpise i time oni zastupaju ostale grupe s kojima su u savezu te potvrđuju jednaka prava i odgovornosti za njih. Plemena su spominjana pojedinačno da bi se potvrdio identitet vjerskih

7� Abule’la Maududi, Towards Understanding Islam, Kuvajt, ���2., str. ��67� Ali, jest klasa muslimanskih mislilaca, pod nazivom ulema7� John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. �776 Od �0.000 stanovnika Medine, �.�00 bili su muslimani, �.000 jevreji i �.�00 politeisti Arapi77 Ali Bulać, Medinska povelja, u Liberal Islam, ���7., str. �7�7� Ibid., ���7., str. �7�

i etničkih zajednica koje egzistiraju u društvu. U sferama vjere, zakonodavstva, pravosuđa, obrazovanja, trgovine, kulture i organizacije svakodnevnog života, svaka grupa ostala je u potpunosti autonomna. U tom smislu, islam jest obavezao muslimane, ali ne uključuje, niti obavezuje druge. S druge strane, povelja nadmašuje sve vjerske i društvene grupe svojim nepristranim odredbama. Muslimani, jevreji i politeisti nisu mogli prekršiti opće smjernice; Povelja je pravno bila iznad svetih knjiga ili uspostavljenih običaja.7� Dok je Povelja zahti-jevala pokornost vladavini zakona, čin rata je u odgovornosti centralnog autoriteta utemeljen-og na osnovu sporazuma među stranama. U slučaju takvog odbrambenog rata, strane preuz-imaju zajedničke finansijske i vojne odgovor-nosti, boreći se zajedno.�0

Dok je povelja prenijela vlast na central-ni autoritet u pravosuđu, odbrani i donošenju ratnih zakona, druga pitanja, poput kulture, nauke, umjetnosti, ekonomije, obrazovan-ja, zdravstva i ostalih usluga, prepuštena su autonomnim grupama. Kroz druga predanja o poslaniku Muhammedu preneseno je da je uti-caj vlade bio ograničen na poreze, pravosuđe i odbranu.�� U ovom kontekstu, islam daje pred-nost principu da pravo ne može biti odvojeno od religije u okviru same muslimanske zajed-nice, ali ne postoji imperativ za zvaničnu vjeru ili ideologiju nametnutu s vrha u multietničkom i viševjerskom društvu.�2

Političko sudjelovanje muslimana u zapadnim društvima

Drugi važan aspekt rasprave o demokra-tizaciji jest pitanje je li dozvoljeno muslim-anima-građanima da sudjeluju u političkom životu većinskih nemuslimanskih društava. Priroda društava koja su prihvatila muslimane kao građane zahtijeva ozbiljno razmišljanje o

7� Ibid., str. �7��0 Članovi ��, �7, ��, �� i 2� Medinske povelje, u Bulac Liberal Islam, ���7., str. �76�� Ali Bulac, Medinska povelja, u Liberal Islam, ���7., str. �7��2 S obzirom da u vjeru nema prisile (Kur’an, 2:2�6)

Page 27: Novi Muallim br. 29

28 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 29

†SAGLEDAVANJA

28 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 29

implikacijama tog statusa u svjetlu islamskih izvora.

Neki predstavnici tradicionalnih škola mišljenja�� odbili su bilo kakvu vrstu kontekstu-aliziranog pristupa, oslanjajući se na činjenicu da islamski principi nisu otvoreni za interpre-taciju, a sadržani su u pet glavnih tačaka: �) ne postoje izbori u islamu, a veza pojedinca i političkih lidera je ugovor o vjernosti; 2) čovjek ne smije željeti političku službu na osnovu riječi Božijeg poslanika: „Mi ne dajemo (politički) autoritet onima koji to sa velikom strašću žele“; �) musliman može biti odan samo mus-limanu, a u suprotnom se mora suzdržati od bilo kakvog političkog angažiranja; �) musli-man mora poštovati muslimanski politički autoritet, čak i ako on nije idealan, na osnovu kur’anskog ajeta koji naređuje muslimanima da se pokoravaju Bogu, Njegovom Poslaniku i svojim predstavnicima koji imaju politički autoritet; �) demokratski sistemi ne poštuju islamske kriterije i musliman u SAD-u, Evropi, izvan je svoje domovine (Daru-l-Islam��), mora se distancirati od sistema oprečnog islamskim vrijednostima.��

Drugi učenjaci razmatrali su ovo pitanje sa stanovišta iznimnih situacija (hala istithnai-yya), zatim neophodnosti (darura) ili potrebe (haja).�6 Po njihovom mišljenju, osnovna pravila su poznata, ali bi trebala biti ponovo razmatra-na u svjetlu aktualne situacije (el-vaki). To znači prakticiranje idžtihada i izdavanje fetvi�7 pod određenim okolnostima. Odgovori učenjaka reformista imaju cilj da ohrabre muslimane da sudjeluju u političkom životu svojih zemalja, ali s određenom rezervom, poštujući način na koji bi islamski okvir trebao biti definiran.��

�� Tariq Ramadan, Western Muslims and the Future of Islam, New York, 200�., str. ����� Srednjovjekovna podjela svijeta na Kuću islama i Kuću rata�� Tariq Ramadan, Western Muslims and the Future of Islam, New York, 200�., str. ����6 Ibid., str. �60�7 Pravni proglas u islamu, koji usvajaju eksperti iz vjerskog prava u vezi sa nekom određenom temom. Obično se fetva izdaje na zahtjev pojedinca ili sudije radi rješavanja nekog pitanja kad je fikh nejasan�� Tariq Ramadan, Western Muslims and the Future of Islam, New York, 200�., str. ���

Većina savremenih učenjaka reformista slaže se (idžma��) da je politički angažman dozvoljen i čak obavezan muslimanima u demokrats-kim zapadnim društvima. Pored ukazivanja na iznimnu situaciju muslimana koji se nalaze van većinskih muslimanskog društva, zaključili su da je neophodno da muslimani na zapadu budu društveno i politički aktivni, pokušavajući posvjedočiti da pripadaju islamu duhovno i suštinski, prilagođavajući svoje prisustvo etičkom senzibilitetu.�0 Prvi opći princip (el-asl) jest da ne postanu uključeni u sistem koji u potpunosti nije u skladu sa zahtjevima islamske duhovnosti, vrijednosti i morala, ali, zapravo, muslimani i dalje trebaju odgovarati na etičke zahtjeve: sprječavati nepravdu i zlo, što je više moguće biti posvećen u svim situacijama birajući manje zlo, pronalazeći rješenja koja će ljudima postepeno olakšati život i rad.��

Štaviše, novi načini tumačenja starih izvora pomogli su da se prevaziđe srednjo-vjekovni koncept podjele svijeta na svijet bez islama i konstantnih sukoba (Daru-l-Harb) te na svijet islamskog poretka (Daru-l-Islam). Oko �,� milijardi muslimana predstavljaju 20% svjetske populacije, A �00 miliona musli-mana su manjine u pretežno nemuslimanskim zemljama. Stari model definirao se rječnikom vjernika, nevjernika i principom gostoljubivo-sti i zaštite pripadnika drugih objavljenih vjera (Dima). Savremeni muslimanski mislioci, pop-ut Ramadana, Bulaća ili Arkuna, otišli su dalje od ovoga konfliktnog rječnika i razvili novi koncept, koji se temelji na stvarnoj činjenici da zapadna demokratska društva predstavljaju dom milionima muslimana – koncept društvenog ugovora (Daru-l-Sulh), ili vladavine zakona.�2

�� Idealno – konsenzus zajednice muslimana, u stvarnosti konsenzus islamskih učenjaka po pitanju nečega u islamskom pravu�0 Tariq Ramadan, Western Muslims and the Future of Islam, New York, 200�., str. �6��� Ibid., str. �6�. Prema Kur’anu: “Zato se Allaha bojte koliko god možete”(6�:�6); “Allah želi da vam olakša, a ne poteškoće da imate” (2:���), hadis ”Kad vam naredim da nešto uradite, uradite to što je bolje moguće” i “Činite stvari lahkima, ne teškima: širite dobre vijesti, ne tjerajte ljude od sebe”(Buhari i Muslim), sljedeći pravilo da od dva zla treba odabrati manje�2 Tariq Ramadan, Western Muslims and the Future of Islam, New York, 200�., str. �6�

Page 28: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

30 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 31 30 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 31

ZAKLJUČAK

Muslimanski imigranti i konvertiti u dominantno nemuslimanskim društvima na Zapadu već su se stopili sa kulturom tih društava i istrajavaju na duhovnim i etničkim modalitetima suživota kroz političke integracije, dok se rasprave o potrebi demokratizacije muslimanskog svijeta nastavljaju. Insistiranje na jednostranom, relativno specifičnom modelu demokratije, u kontekstu svjetske rasprave o širokom spektru demokratskih mišljenja, čini da se zapadni svijet pojavljuje kao neko ko ulaže velike napore da nametne neki posebni model.�� Dok se islamski sistem vlasti nikad nije potpuno razvio kako bi doživio svoj demokratski poten-cijal, službeno predstavljeni zapadni model i različiti koncepti zapadnih demokratija mogu imati ogroman uticaj na proces demokratizacije u islamskom svijetu.

Pokušaji Mevdudija, Asada, Ikbala, Ganučija, Bennabija ili Ramadana da definiraju nove realnosti i modele muslimanskog političkog angažmana, ponovo interpretirajući primarne izvore islamskog zakonodavstva, zaslužuju detaljnije razmatranje postojećih rasprava o izazovima današnjice i kompatibilnosti islama i demokratije. Zaključak ove rasprave fokusira se na trojnu muslimansku realnost u današnjem svijetu: muslimanska društva, multietnička i multireligijska društva, poput Bosne i Hercegov-ine, i sekularna demokratska društva zapadnog tipa sa značajnim muslimanskim manjinama. Spektar kur’anskih principa i prakse poslanika Muhammeda, kao direktnih izvora islamskog prava i političke moći od ranog mekanskog perioda�� i statusa muslimanskih manjina, preko ustavnog sporazuma muslimanskih imigranata i konvertita sa stanovnicima grada Medine�� do osvajanja Mekke i uspostavljanja musliman-ske vlasti na Arabijskom poluostrvu, pruža dovoljno zakonodavnih i političkih sadržaja za savremenu interpretaciju, naglašavajući duh

�� John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. 2��� Mustafa Spahić, Muhammed, a.s., Tuzla, ���7., str. 2�-���� Ali Bulać, Medinska povelja, u Charles Kurzman, Liberalni islam (Liberal Islam), New York, ���7., str. �6�-�7�

suživota, ustavne jednakosti muslimanskih i nemuslimanskih građana i uspostavu parla-mentarnih demokratija koje provode vladavinu zakona, podjelu moći i zaštitu imovine, života, časti i vjere pojedinca.

Savjetovanje, konsenzus i primjena slobodnog mišljenja neki su od potrebnih koncepata za artikuliranje elemenata demokratije u okviru jednoće i suvereniteta Boga i predstavničkih obaveza građana u islamu. Uprkos činjenici da se ovi termini dovode u pitanje i da postoje problemi sa primjenjivošću demokratija zapadnog stila u islamu, ovi termini pružaju korisna sredstva za razumijevanje odnosa islama i demokratije. Principi konsenzusa, savjetovanja, a također i mnoge pojedinačne tradicije mogu pružiti kon-cepte ustavne opozicije i ograničenja neobuz-danoj moći vlasti.�6 Koncepti poput iktilafa (razlike među mezhebima u islamu�7) te veza sa nemuslimanskim manjinama podloga su za uspostavljanje različitosti i oprečnosti u okviru islamske demokratije. Ograničeni suverenitet vladara, ideja društvenog ugovora i učinkovito odvajanje vlasti, koncepti su već dostupni kao elementi demokratije u islamu. Pitanja defin-icije suvereniteta, forme političke participacije, političkog pluralizma ili odnosa prema nemus-limanima nedovoljno su istraženi I, u smislu produbljavanja ove rasprave, bilo bi poželjno da se detaljnije istraže.

Posmatrajući civilizaciju kao kon-tinuitet, možemo zaključiti da će zapadno napredovanje u vlasti i upravi pomoći aktiviranje ili institucionaliziranje islamskih političkih vrijednosti, poput šure i idžme. Idući korak je prilagodba etičkih i zakonskih postulata islama, kao i stavova i institucija izazovima demokratije. Ako i muslimanski i zapadni mislioci i političari počnu razumijevati historiju i istinu kao proces, kako ga Hegel predstavlja, tada će projekt izmi-renja islama sa modernizmom i demokratijom dobiti vrijeme potrebno za razvoj.

�6 John Esposito, Islam and Democracy, New York, ���6., str. ���7 Islamska škola mišljenja

Page 29: Novi Muallim br. 29

30 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 31

†SAGLEDAVANJA

30 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 31

.

.120

.

:

.

.

.

.

.

MODERN APPROACH TO GOVERNMENT AND POLITICS IN MUSLIM THOUGHT

- ELEMENTS OF DEMOCRACY IN ISLAM -

Enver Ferhatovic

Islamic world of the 20th and the beginning of the 2�st century is marked by the revival of a political stream of Islam and the challenges that are born with modernism. The interrelation between these two elements led many Muslim thinkers towards deeper study of Islamic understanding of state and the Islamic society as a whole. Today we have more that �20 Muslim countries in the world that choose their governments through democratic elections. To use the words of Muslim scholars, Islam represents at the same time a religion and a state, it is questionable however, whether Islamic state complies with the standards of modern western democracy. We may also ask whether the principles upon which Islamic state is founded are compatible with western conception of democracy. Within this discourse, the author searches for conceptual and ideological bases of contemporary understanding of Islamic state. He reflects upon the thought of Mawdudi, Asad, Iqbal, Ganuchi, Bennabi and Ramadan and their attempts to define new realities and models of Muslim political engagements through reinterpretation of the primary sources of Islamic Law. Author concludes that Islamic elements of pluralism, like counseling, consensus and the use of free opinion are only some of the concepts necessary for articulation of the elements of democracy within the framework of the supremacy of oneness, sovereignty of God and representative duties of a citizen in Islam. Despite the fact that these terms are often subject of questioning, and that problem of the applicability of western stile of democracies on Islam is evident, they still represent useful tools for understanding the relation between Islam and democracy. Whilst the Islamic system of government never really developed to such an extent to present in practice its full democratic potential, officially proposed western model of democracy could have an enormous influence upon the process of democratization in the Islamic world.

Page 30: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

32 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 33 32 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 33

MUSLIMANSKA ODJEĆA U EVROPI: DEBATE O

MAHRAMIW. SHADID

P.S. VAN KONINGSVELD

1. UVOD: PRAVILA, DJELOVANJE, TERMINOLOGIJA

uslimanski učenjaci mogu u tri grupe svrstati različita mišljenja koja se tiču čednog odijevanja žena. Prvo,

postoji mišljenje koje ide u prilog cjelokupnog prekrivanja ženskog tijela sa izuzetkom lica i ruku. Ovo je stanovište značajnog broja učenjaka i predstavljeni su, naprimjer, poznatim izdanjem The Hijab of the Muslim Women in the Quran and the Sunna, (Pokrivanje muslimanke u Kur’anu i sunetu), jordanskog učenjaka Nasira el-Dina el-Albanija.� U evropskom okruženju ovaj pogled dijeli, naprimjer, Syed Mutawalli ad-Darsh, azharski učenjak porijeklom iz Egipta koji živi u Engleskoj.2 Druga, znatno manja grupa (konzervativnih) učenjaka smatra da ženska odjeća treba pokriti ne samo cijelo tijelo, nego i ruke i lice, izuzev očiju ili samo jedno oko.�

� Muhammad Nasir al-Din al-Albani, Hijab al-mar’a al-muslima fi ‘l-kitab wa-’l-sunna (Beirut: al-maktab al-Islami, �rd edn ��6�).2 Syed Mutawalli ad-Darsh, Muslim Women’s Dress: Hijab or Niqab (Kuala Lumpur: Islamic Book trust, ���7).� Vidi, naprimjer, Darwish Mustafa Hasan, Fasl al-khitab fi mas’alat al-hijab wa-’l-niqab (Kairo: Dar al-I’tisam, ���7).

Na kraju, treća grupa (najliberalnijih) mislilaca i feminista u cijelosti odbacuje valjanost u današnje doba islamskih propisa u pogledu pokrivanja, na široko različitoj osnovi.� Ova tri različita pristupa religijskim normama, koje se tiču čednog ženskog načina odijevanja, također su predstavljena i među muslimanima u cjelini, kako u muslimanskom svijetu, tako i među muslimanima koji žive na Zapadu.

Ženska čedna odjeća propisana u sadašnjim islamskim normativnim izvorima obuhvata a) pokrivanje glave (himar) i b) haljina ili ogrtač (džilbab). U njegovom cjelokupnom obliku, himar je glava prekrivena tako da podsjeća na koprenu opatice koja pokriva kosu, nisko do čela, preko obraza, da se sakrije vrat, i padajući preko prsa i leđa. S druge strane, džilbab je široka, dugih rukava do članaka, odjeća jednostavnih boja i debele tamne tkanine.� Iako � Vidi, naprimjer, Mahmud Muhammad Taha, The Second Message of Islam, uredio i preveo Abdullahi an-Naim (Syracuse, NY: Syracuse University Press, ���7); Muhammad Sa’id al- ‘Ashmawi, Haqiqat al-hijab wa-hujjiyyat al-hadith (Kairo: Al-kitab al-Dhahabi, 2002); Nasr Hamid Abu Zayd, Dawa’ir al-khawf, qira’a fi khitab al-mar’a (Beirut: Al-Markaz al-Thaqafi al-Arabi, 2002). � Fadwa El Guindi, s.v. ‘hijab’, u The Oxford Encyclopedia of the Modern Islamic World (Oxford: Oxford University Press, ����), ii. �0�-���.

M

Page 31: Novi Muallim br. 29

32 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 33

†SAGLEDAVANJA

32 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 33

mišljenja da žensko lice ne treba biti prekriveno može imati uporišta u autoritativnim klasičnim izvorima, ostali izvori predviđaju da pokrivanje glave treba obuhvatiti i lice, sa izuzetkom očiju ili oka (mišljenje koje i danas zastupa mala grupa konzervativnih naučnika). Prevlađujući islamski način odijevanja danas, zajednički od ��70-tih, uslijedio je poslije postepene zabrane prekrivanja lica početkom dvadesetog vijeka, proces koji se u nekoj mjeri i dalje nastavlja. Nikab je izraz za tkaninu koja se koristi za prekrivanje lica.

Odijevajući čednu islamsku nošnju, žena smatra se da nosi hidžab. U arapskom, ona je muhajjaba, što označava da se ona tako pokorava vjerskim propisima pristojnosti i odvajanja među spolovima, posebno u javnom životu. (Izvorno značenje hidžab je prekrivanje, umotavanje, zavjesa, veo, paravan, odvajanje). Kad su se, početkom dvadesetog vijeka, feministi u arapskom svijetu zalagali za skidanje vela, oni su također koristili riječ hidžab. I dalje diskusije, i u muslimanskom svijetu i na Zapadu, fokusirale su se žestoko na pokrivanju glave, hidžab se također počeo koristiti da indicira dio islamskog čednog načina odijevanja.6

U tom smislu se riječ hidžab također koristila u januaru 200�. u deklaraciji Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, odnoseći se na problem mahrame (hidžab) u Francuskoj. U tome je Vijeće navelo slijedeće: «Nošenje mahrame je vjerska zapovijed i obaveza propisana islamskim pravom i nije običan vjerski i politički simbol. Muslimanke smatraju to značajnim djelom prakticiranja i učenja njihove vjere. Ova odanost je propis koji nije uslovljen nekim (specifičnim) javnim mjestom, bez obzira je li to mjesto za vjerske obrede ili zvanična ili nezvanična ustanova. Po svojoj prirodi, islamsko učenje ne poznaje suprotnost ili diobu života muslimana koji prakticiraju svoju vjeru. Ovo je činjenica o kojoj su islamski učenjaci saglasni i u prošlosti i sadašnjosti i koju su potvrdili muslimanski stručnjaci u svim dijelovima svijeta».

Vijeće je naglasilo da je «nošenje mahrame od treba biti bazirano na ličnom ubjeđenju i na razumijevanju. Ako to nije slučaj,

6 Ibid.

tu gubi svoju religijsku vrijednost. Slično tome, nije dozvoljeno da se muslimanka prisiljava da skida mahramu sa glave kao cijenu svoga školovanja ili njenog zakonskog prava da koristi državne pogodnosti».7

Sa islamskog normativnog stanovišta, glavna funkcija pokrivanja glave sastoji se u prekrivanju i čednosti. Ovo je eksplicitno izraženo u pismu predsjedavajućeg Vijeća upućenom francuskom predsjedniku 2�. decembra 200�., u kome odbacuje ulogu prekrivanja glave kao «vjerskog simbola koji izražava vjersku pripadnost osobe koja je nosi».� Slični pogledi su i u brošuri koju je izdao Institut za islamske informacije i obrazovanje u Chicagu:

"Muslimanka se drži propisa hidžaba (pokrivajući glavu i tijelo) zato što je to Allah, dž.š., rekao da se to radi. Ostali razlozi uključuju zahtjev za čednost kod oba spola, i muškarca i žene. Oboje će poslije biti ocjenjivani po inteligenciji i sposobnosti, a ne izgledu i seksualnosti… Muslimanka pokrivanjem glavu izražava i činjenicu njenog identiteta. Bilo ko da je pogleda vidjet će da je muslimanka i da ima dobar moralni karakter. Mnoge muslimanke koje su pokrivene osjećaju dignitet i samopoštovanje; one su ponosne da budu identificirane kao žene muslimanke. Kao časna, čedna i čista žena, ona ni na najmanjem nivou ne želi svoju seksualnost unijeti u vezu sa čovjekom. Žena koja pokriva sebe skriva svoju seksualnost, ali dozvoljava da njena ženstvenost bude ispoljena."�

Ovaj normativan pogled na cilj i funkciju mahrame široko je prihvaćen u islamskim krugovima. To je, naprimjer, izraženo i u pisanom stručnom mišljenju koje je jedan musliman podnio Belgijskom sudu pravde ����. On navodi da je obaveza nošenja mahrame vanjsko iskazivanje učenja islama da djevojke i žene nisu seksualni objekti, nego su osobe

7 Bayan al-Majlis al-Urubi li-’l-Ifta’ wa-’l-buhuth hawla mas’alat al-hijab fi Firansa, Dublin, � Jan. 200�, str. 2.� Pismo Dr. Yusufa al-Qardawi Predsjedniku Francuske Jacques Chirac, datirano u al-Dawha, 2� decembra �00�, str. 2.� Hijab’, serijska brošura koju je objavio Institut za islamsko informiranje i obrazovanje (Chicago: IIIE, n.d.).

Page 32: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

34 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 35 34 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 35

koje trebaju biti poštovane. To je također jasan znak da je seksualnost rezervirana isključivo na relaciju u okviru porodice, a ne izvan toga.�0 U terminima izvedenim iz društvenih nauka, Fadwa el-Guindi na sljedeći način sumira normativnu ulogu mahrame: «S obzirom na to da je mahrama kod opatica prihvaćena kao izraz njene povučenosti i signal bezbračnosti i aseksualnosti, muslimanka nosi el-himar u namjeri da isključi seksualnost u javnom društevenom prostoru čiji je ona dio».��

I u Evropi i u islamskom svijetu muslimanka koristi veoma različite forme odijevanja. Prvo, postoje one koje nose kompletnu islamsku odjeću kao što je ovdje opisano, sa pokrivačem na glavi koji ostavlja veoma malo otkrivenog lica. Druga kategorija odijevanja je kompletno u evropskom stilu. U trećoj kategoriji, mnoge nose neki oblik pokrivala glave, dok ispuštaju kompletno nošenje hidžaba. Ovdje pokrivanje glave može slijediti opisani normativni način pokrivanja glave, ali, također, mogu ostaviti nepokriven vrat i, povremeno, nepokriven dio kose. Četvrto, izuzetno mali broj žena nosi veo koji prekriva i glavu i lice (nikab), obično kao dio kompletnog islamskog načina odijevanja. I, na kraju, treba znati da velika većina muslimanki uopće ne prekriva glavu u svakodnevnom životu, iako one uobičajeno stavljaju jednu vrstu prekrivala na glavu kad obavljaju namaz, posjećuju džamije ili na drugim specifičnim vjerskim manifestacijama. Pored specifične antropološke literature, ove različitosti – koje otkrivaju različite nivoe striktnosti u primjeni vjerskih pravila odijevanja – bično su potpuno nejasne u javnim, posebno političkim diskusijama na Zapadu. Izgleda da je zajednička karakteristika svih ovih diskusija nedostatak bilo kakvog razumijevanja fenomena islamskog načina odijevanja u cjelini, kao i kompleksnost i značenje tih različitosti. U nedostatku takvog razumijevanja, tendenciozna interpretacija postaje dominantna na Zapadu, pripisujući onima koji nose bilo koji oblik islamske nošnje raznorazne negativne karakteristike (pogledaj �0 Rechtbank Hasselt, Inleidende Zitting, �� mart ����.�� El Guindi, Oxford Encyclopedia of the Modern Islamic World, ii 108-111.

dio �). Veoma su oskudni iskustveni podaci oko stvarnog nošenja mahrame i odnosa prema tome. Na polju istraživanja koje je provedeno 2000. godine među muslimanskom i nemuslimanskom omladinom u Roterdamu, jedno pitanje je uključivalo i odnos prema mahrami. Prema nalazima, mahrama se može vidjeti, između ostalog, kao izraz svjesnosti muslimanskog identiteta.�2

Sedamdeset posto holandske omladine u Roterdamu misli da nošenje mahrame treba biti moguće; �6 posto nema o tome mišljenje, dok je �� posto protiv nošenja mahrame. Kad su u pitanju mladi turskog porijekla u Roterdamu, 2� posto smatra da nošenje mahrame treba biti omogućeno, 2� posto je neodlučno, dok je �6 posto protiv. Među mladima marokanskog porijekla, �� posto su se izjasnili u korist mahrame, �6 posto su bili neodlučni, a �� posto su bili protiv. Istraživanje koje je obavljeno u Francuskoj 200�., nakratko prije glasanja o novom zakonu o zabrani nošenja obilježja vjerske pripadnosti (uključujući i mahramu), pokazuje da to velika većina Francuza (6� posto) odbacuje, ali, u isto vrijeme, postoji izrazita podjela među muslimanima u Francuskoj (�2 posto u korist), uključujući i muslimanke žene (�� posto u korist).�� Ovi podaci, izgleda, pokazuju da je mahrama kontraverzno pitanje više među muslimanima nego među nemuslimanima, bar što se tiče omladine.

2. VJERSKE SLOBODE U EVROPI: ULOGA SUDA U STRAZBOURU

Islamska čedna ženska nošnja, posebno kad je prakticiraju djevojke u školama – i naročito na mješovitoj nastavi gimnastike i ostalih sportova – bila je predmet brojnih rasprava u mnogim evropskim centrima. Iako Evropska unija, na nivou i Komisije i

�2 K. Phalet, C. van Lotringen, i H. Entzinger, Islam in de multiculturele samenleving: opvattingen van jongeren in Rotterdam. (Utrecht: European Research Centre on Migration and Ethnic Relations (Utrecht University), 2000), ��.�� Program razvoja Ujedinjenih nacija, Human Development Report 2004: Cultural Liberty in Today’s Diverse World (New York: UNDP, 200�), �0�.* Taj zakon je u međuvremenu donijet – op. prev.

Page 33: Novi Muallim br. 29

34 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 35

†SAGLEDAVANJA

34 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 35

Parlamenta, obraća i prigodnu pažnju na pitanja koja su u vezi sa religijom, ne postoji jedinstvena evropska politika o ovome pitanju. U principu, veze između javnih autoriteta i vjerskih grupa, uključujući i određene religije u sferi javnog života, pada pod suverenitet i isključivu nadležnost svake države članice Evropske unije. Pošto su pravila javnog prava koja reguliraju ove odnose rezultat dugog historijskog procesa, koji se obično razlikuje između država, također se razlikuju rješenja pojedinih država u pogledu mahrame. Dok je u Velikoj Britaniji, naprimjer, studentima u državnim školama dozvoljeno nositi mahramu kao dio njihove školske uniforme, francuska vlada priprema zakon o zabrani nošenja vjerskih simbola, uključujući i mahramu.* Ovdje je mahrama postala političko pitanje par exellence: sjetimo se da je u ranim ���0-godinama francusko Državno vijeće zauzelo dijametralno suprotan stav u odnosu na ovo pitanje. Iako Vijeće priznaje da Francuska kao suverena država ima pravo donijeti zakon i pravna pravila koja se smatraju prikladnim, dodalo je:

Ovo pravo je također uslovljeno paktovima o ljudskim pravima, međunarodnim ugovorima i Poveljom Ujedinjenih nacija. Tako, nije razumljivo da bi suverenost bilo koje države legitimizirala pravna pravila koja su u suprotnosti sa ljudskim pravima i ličnoj i vjerskoj slobodi… Prisiljavati muslimanku da skine mahramu, koja izražava njenu vjersku savjest i njen slobodan izbor, smatralo bi se najžešćom vrstom pritiska na ženu, što je u suprotnosti sa francuskim vrijednostima koje pozivaju na poštivanje dostojanstva žene i njene vjere, ljudske i lične slobode.��

Ustvari, percepcija mahrame je pitanje koje je značajno za javnu raspravu, a i politika o tome razlikuje od se države do države. U nekim državama, naprimjer u Švedskoj, mahrama privlači vrlo malo pažnje u javnim debatama, u drugim zemljama – uključujuću Belgiju i Holandiju – to je postalo predmet mnogih

�� W. Shadid i P.S. Van Koningsveld, religions Freedom and the Position of Islam in Western Europe: Oportunities and Obstacles in the Acquisition of Equal Rights (Kok Pharos: Kampen, ����), 22�.

javnih rasprava.�� I pored toga, moguće je govoriti o evropskoj cjelini pravila koja se tiču slobode vjere, posebno na nivou evropskih konvencija o ljudskim pravima i pravila koja iz toga proizlaze u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazbouru.

Posebno drugi paragraf člana �. predviđa da «sloboda manifestiranja nečije vjere ili uvjerenje ne može biti predmet drugim zabranama osim onih propisanih zakonom, čineći mjere sigurnosti neophodne demokratskom društvu radi zaštite reda, zdravlja i javnog morala, ili zaštitu prava ili sloboda drugih». Čak i obim i valjanost ovih pravila evropejstva šira je nego teritorija Evropske unije: nekoliko nečlanica Evropske unije, kao naprimjer Turska i Švicarska, također su potpisnice ovih konvencija. Shodno tome, čak se i nečlanice obraćaju Evropskom sudu u Strazbouru, a odluke koje proiziđu iz ovih sporova postaju valjane – također i u pitanjima koja su u vezi sa vjerskim slobodama – za sve države članice Evropske unije. Zato je moguće zaključiti da Evropski sud za ljudska prava ima nadležnost da definira granice u okviru kojih će se nacionalne politike u vezi sa vjerskim slobodama razvijati ili mogu (nastavljaju) varirati od jedne države do druge. Muslimanska mahrama je slučaj u žiži – nedavni događaji u Francuskoj, naprimjer, moraju biti shvaćeni u svjetlu razvijajuće prakse Evropskog suda.

U odluci od �. maja ����. godine, Evropska komisija za ljudska prava riješila je nesporazum između turske žene i države Turske. Žena je tvrdila da država krši njeno pravo vjerske slobode koje ima prema članu �. Evropske konvencije o ljudskim pravima kad joj je odbijeno da joj se stavi fotografija na univerzitetsku diplomu na kojoj ona nosi mahramu. Komisija je primijetila da:

Izborom da studira na sekularnom univerzitetu, student se podvrgava njegovim/njenim pravilima. Ova ustanova može pružiti slobodu studentima da ispoljavaju svoju vjersku pripadnost sa određenim ograničenjima mjesta i načina zbog osiguranja miješanja studenata različitih vjerskih ubjeđenja. Posebno u zemlji

�� Pogledaj u globalu isto

Page 34: Novi Muallim br. 29

36 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 37

gdje velika većina pripada jednoj specifičnoj religiji, ispoljavanje obreda i simbola ove religije bez ograničenja mjesta i načina može predstavljati pritisak na druge studente koji ne prakticiraju spomenutu religiju ili na one koji pripadaju drugoj religiji. Kad uspostave pravila discipline u pogledu odijevanja studenata, sekularni univerziteti mogu kontrolirati da određeni osnovni pravac ne naruši javni red u višem obrazovanju i ne povrijedi vjerovanje drugih. Komisija je zaključila da u ovom slučaju nema prekršaja u odnosu na slobodu u vjeri i savjesti te Turkinje i odlučeno je u korist države Turske.�6 Interesantno, francuski pravnik prokomentirao je ovu presudu rekavši da je francusko Državno vijeće očigledno posmatralo slučaj mahrame znatno naklonjenije nego što je to zahtjevano u članu �. Evropske konvencije o ljudskim pravima.�7 Možemo ići čak i dalje i zaključiti da je francuska vlada, pripremajući novi zakon protiv nošenja vjerskih simbola u državnim školama, percepirala dolazeću odluku Evropskog suda kao podršku prijedlogu da se zabrani nošenje mahrame.

Drugu važnu odluku Evropski sud u Strazbouru donio je ��. februara 200�. godine u slučaju gospođe Dahlab protiv Švicarske. Žalba je bila usmjerena protiv zabrane nošenja mahrame nastavnicama u toku nastave, što je ona smatrala kršenjem njenog prava da slobodno ispoljava svoju religiju, kao što je to zagarantirano članom �. Sud je odbio ovu žalbu obrazlažući da nošenje mahrame nije dozvoljeno u toku nastave. Jer, prvo, time može vrijeđati vjerska osjećanja svojih učenika i drugih studenata i njihovih roditelja. Drugo, sud je našao da je to u suprotnosti sa principom konfesionalne neutralnosti države. Sud je, također, odbacio argument da, prema članu ��. Konvencije koja zabranjuje diskriminaciju među spolovima, nastavnicima ženskog spola treba biti dozvoljeno nošenje mahrame na nastavi s obzirom da muslimani muškarci mogu predavati u državnim školama, ali muslimanka ne može

�6 L. de Martelaere, ‚Rechtspraak over de hoofddoek‘, Acta Comparande ix (1998), �6.�7 Vidi K. Jbil, ‘L’Integrisme musulman a du plomb dans l’aile: Mouvement des Maghrebin laiques de France, 6 novembre 200�’ www.maghrebins-laiques.fr.st.

bez odricanja svoga vjerskog prakticiranja. Sud je istakao da je progres u pogledu jednakosti spolova važan cilj država članica Vijeća Evrope i da se samo na osnovu veoma jakog razloga različit tretman po osnova spola može smatrati da je u skladu sa Konvencijom.

U pravnoj praksi Evropskog suda, islamska mahrama je uglavnom prihvaćena kao oblik javnog ispoljavanja ili manifestacija vjerskog ubjeđenja koja je, onda, povezana sa principima neutralnosti sekularnog okruženja ili države u cjelini, kao i vjerskim slobodama drugih. Suprotno nekim sudovima u Belgiji i mnogim političkim diskusijama u različitim evropskim zemljama, Sud se nije zapitao o vjerskom položaju mahrame kao izvorne islamske obaveze, niti je to u bilo kom pogledu povezivao sa raznim negativnim odlikama široko pripisivanih mahrami u raznim evropskim medijima, kao i političkim i sudskim diskusijama. Jedini izuzetak sudskom, inače neutralnom odnosu prema mahrami, može se naći u referiranju presude iz ����. na «izvjesne fundamentalističke struje», koje, kaže se, imaju cilj «narušavanje javnog reda u visokom obrazovanju», navodno promovirajući mahramu koja kao takva može «vrijeđati osjećanja drugih». Izgleda da to indicira da je Sud prihvatio vezu između mahrame, na jednoj strani, i osnovnog vjerovanja da ona remeti javni red, na drugoj strani.

Međutim, na osnovu ove pravne prakse, moglo bi biti prerano zaključiti da nedavno doneseni francuski zakon koji zabranjuje mahramu u državnim školama ne krši i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, posebno član 2. stav �, koji se tiče prava na slobodu obrazovanja. Ovaj član navodi: ‘’Nijednoj osobi neće se osporiti pravo na obrazovanje. U izvršenju bilo koje funkcije koje preuzima u odnosu na obrazovanje i nastavu, država će uvažiti pravo roditelja da omoguće takvo obrazovanje i učenje u skladu sa njihovom vjerom i uvjerenjem». U presudi od 7. decembra ��76., Evropski sud je istakao da je «druga rečenica člana 2. obavezujuća za države ugovornice u vršenju svake funkcije – govori se o ‘’bilo kojim funkcijama’’ – koje one poduzimaju u oblasti obrazovanja i nastave, uključujući i one funkcije

Page 35: Novi Muallim br. 29

†SAGLEDAVANJA

36 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 37

koje se sastoje od organizacije i funkcionisanja državnog obrazovanja». Može se zaključiti da ovaj član, ustvari, štiti pravo djevojke muslimanke da nosi mahramu u državnim i u privatnim školama u svim državama koje su prihvatile Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

3. STEREOTIPI KOJI SE TIČU MAHRAME

Pitanje mahrame izazvalo je nebrojene diskusije među političarima i naučnicima koje su imale širok uticaj i u medijima informiranja. Oni su nametnuli mnogo stereotipa o ženi koja nosi mahramu i vjeri koja to traži od njih, kao i o islamu i odnosu muslimana prema zapadnoj civilizaciji i njihovoj spremnosti da se uključe u zapadno društvo. Gotovo bez izuzetka, ovim stereotipima pripisivane su visoko negativne karakteristike osobama o kojima je riječ. Kao takve, one se mogu smatrati grupom za kolektivno žigosanje, s obzirom da po prirodi njima nedostaje oblik iskustvenog potvrđivanja.�� Razmatranje ovih stereotipa usložnjava faktor da oni obično ne kruže izvan grupa kojima su usmjereni nego su u određenoj mjeri preuzeti i u krugu samih tih grupa. Stereotipi povezani sa islamskom mahramom predstavljaju slučaj za razmatranje: moglo se primijetiti da se koriste među nemuslimanima i muslimanima, gdje su oni direktno vezani za interne muslimanske diskusije za i protiv nošenja mahrame. Ostavljajući nastranu neodvojivu povezanost problema historijskog porijekla i raširenosti ovih stereotipa, bitno je ustanoviti jesu li ovi stereotipi korišteni u različitim procesima donošenja odluka – i političkih i sudskih – koji se odnose na mahramu. Stereotipi sa kojima se ovdje suočavamo mogli bi se grupirati u dvije kategorije: vjerske i društvene. Prva kategorija obuhvata nedoumice u vezi sa izvornim islamskim karakterom nošenja mahrame, kao i njihovom klasifikacijom kao izrazom fundamentalizma ili aktom vjerske propagande. Pod drugom kategorijom,

�� Vidi, John L. Espozito, ‘Modernizing Islam and Re-Islamization in Global Perspectives’, u id. I Francois Burgat (ured.), Modernizing Islam: Religion in the Public Sphere in the Middle East and Europe (London: Hurst, 200�).

mahrama se smatra izrazom potčinjenosti žene, nespremnošću za integraciju i, na kraju, nedostatkom privrženosti javnom i ustavnom redu. Raspravi o ovim kategorijama, međutim, prethodi pitanje nomenklature, koja se i sama može smatrati djelimično stereotipnom. U različitim zapadnoevropskim jezicima postoje izvjesne nejasnoće u nazivima koji su korišteni da se označi islamska mahrama. Neka okruženja nastoje to zvati veil, voile, tchador, Schleier, sluier i tako dalje. Sukob u Francuskoj koji se tiče djevojaka koje nose mahrame u državnim školama često se odnosio na rat sa velom (la guerre des voiles). Kako se riječ veil i njezin ekvivalenat u drugim evropskim jezicima može koristititi i za pokrivanje glave ili himar (prekrivanje kose) i nikab (prekrivanje i lica i kose), često se može sresti da ovu riječ koriste protivnici hidžaba koji preko mjere žele naglasiti kontradikciju u koju oni vjeruju da postoji između običaja nošenja toga i normi i vrijednosti modernog društva i civilizacije. Druga grupa daje prednost odvojenom pristupu, nastojeći koristiti riječ headscarf, foulard, Kopftuch, hoofddoek itd. Čini se da bi bilo najadekvatnije upotrebljavati riječ veil kao prijevod riječi nikab, označavajući komad platna koji prekriva i kosu i lice (obično sa izuzetkom očiju).

Vjerski položaj mahrame

U Belgiji su sudije pokušale odgonetnuti je li nošenje mahrame izvorni islamski propis ili nije. Međutim, kad su ti pokušaji uključili spekulacije o islamskim normama koji se tiču pokrivanja glave, sudije su se, sudjelujući u procesu, upustile u rizik sukoba autoriteta definiranja islamske pravovjernosti. Takav je slučaj kad je sudija počeo objašnjavati, naprimjer, stavove Kur’ana koji se odnose na mahramu ili, uzimajući u obzir činjenicu da je u zemlji kao što je Turska, «gdje je ova religija široko rasprostranjena, nošenje mahrame zabranjeno».�� Sudija nije imao kompetencije ocjenjivati bilo koji vjerski propis u općem ili apsolutnom smislu: on samo može ocjenjivati na osnovu argumenata koje su stranke podnijele �� Rechtbank van eerste aangel in Hasselt, 2�. novem. ����, str.�.

Page 36: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

38 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 39 38 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 39

sudu. Naprimjer, izjava jednog belgijskog sudije ����. da «postoji dovoljan broj sekti i/ili grupa u islamu u kojima nije propisano pokrivanje glave, pa čak ni prakticirano», nevalidna je i nebitna.20 Takvo razumijevanje zapostavlja različitosti među religijama u globalu i unutar islama posebno. To se pdnosi i na jednog drugog belgijskog sudiju koji naveo da se «muslimanski premijer Turske u javnosti pojavljuje bez vela».2�

Drugi belgijski sud slijedio je različitum ali proceduru koja više odgovara. U ovom slučaju, sudija je prihvatio «pisanu izjavu nekolicine autoritativnih osoba u islamskoj zajednici», pokazujući da lice koje je u pitanju «treba, kao i druge žene, nositi mahramu u javnosti».22 Sličnu presudu donio je još jedan belgijski sudija 2000. On je prihvatio pisanu izjavu Islamskog kulturnog centra Belgije da je nošenje mahrame u javnosti vjerski propis. Sudija je bio odlučan da je postotak nošenja mahrame dovoljan dokaz da to nije samo puki običaj nego i vjerski propis.2�

Mahrama kao izraz fundamentalizma

Analizom francuske štampe između ����. i ����. pokazano je da je mahrama često predstavljana kao oživljavanje izvornog islamskog fundamentalizma i kao simbol fundamentalizma te da to predstavlja prijetnju laicite i sekularnom ili vjerskom neutralnom karakteru francuskih državnih škola: «Islamska mahrama predstavljena je kao simbol pokornosti i vjerske gorljivosti/žestine ili indoktrinacije i manipulacije».2� Ova ideja je zajednička mnogim zemljaama Evropske unije, ne samo zato što je viđena kao prijetnja sekularizmu, nego zato što se uz fundamentalizam veoma

20 Isto.2� Verzokschrift in Hoger Beroep 18/01/1994 van de stad Beringen aan het Hof van Beroep in Antwerpen. 22 Hof van Beroep Antwerpen 14/2/1994, Inleidende zitting; vidi takođe Rechtbank Hasselt, Inleidende zitting 15/3/1994.2� Rechtbank van eerste aanleg in Hasselt, 2� Nov. ����, str.�.2� L.Molokotos Liederman, ‘Religious diversity in Schools: the Muslim Headscarf Controversy and Beyond0, Social Compass �7/� (2000), �7�-�.

često pripisuju netolerancija i terorizam. Tako je belgijska općina Beringen zaključila da želja da se nosi mahrama na fotografiji identifikacionog dokumenta «može biti potaknuta političkim fundamentalizmom umjesto vjerskim uvjerenjem».2� Na drugoj strani, belgijski sudija uključen u ovaj problem kvalificira prethodne poglede kao izraz neuvažavanja.26

Mahrama kao čin vjerske propagande

Drugi politički stereotip za mahramu u sudskoj praksi predstavlja ideja da se mahrama koristi kao oblik vjerske propagande. U tom smislu, neki smatraju da je to vid prekršaja neutralnosti, naprimjer, državnih škola. Međutim, ako je neutralnost definirana kao poštivanje svih religija i/ili filozofskih uvjerenja, teško je shvatiti zašto bi u suprotnosti sa tim moglo biti nošenje vjerskih simbola. Čak i ako neko prihvati ideju da je mahrama simbol vjerskog preobraćanja, to se opet čini neprihvatljivom osnovom za zabranu. Oni koji se zalažu za ove mjere očigledno su naklonjeni laicističkoj definiciji neutralnosti koja zahtijeva da vjerske razlike budu neopažene u javnom životu. U sklopu toga, Lionel Panafit referira presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Grčke protiv Jehovinih svjedoka, gdje je, između ostalog, podržano da se ekstravagantno obraćanje – ne obraćanje kao takvo – treba osuditi.27

Mahrama kao čin ženine potčinjenosti

U intervjuu objavljenom ��. okrobra 200�., predsjednik francuske Državne komisije za laicitet okarakterizirao je mahramu kao «znak otuđenja žene». On je također podvukao da muslimanke «nose mahramu posebno zbog svojih roditelja, njene starije braće, kao i zbog vjerskih grupa koje im nalažu da to čine. Ako

2� Rechtbank van eerste aanleg in Hasselt2�. nov. ����, str. �.26 Rechtbank Hasselt, ��/�/����, str. 6; cf. Verzoekschrift in Hoger Beroep ��/0�/����.27 LQuand le droit ecrit l’Islam: L’Integration juridique de l'Islam en Belgique (Brussels; Bruylant, ����), ��6.

Page 37: Novi Muallim br. 29

38 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 39

†SAGLEDAVANJA

38 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 39

žene to ne nose, one su vrijeđane».2� Katherine Bullock kvalificirala je raširenost stereotipa o mahrami kao simbol ženine inferiornosti prema muškarcu, kao «popularni kulturni pogled».2�

Ovi stereotipi također kruže i među muslimanima. U maju 200�., četiri muslimanke žene u Holandiji polemizirale su o značenju mahrame. Neke od njih smatraju da «mahrama može biti simbol emancipacije, kao što može biti i simbol potčinjenosti. Vjera može služiti pravdi, ali, također, i za ubistva i krvoprolića. Stvarno je bitno šta mahrama zaista predstavlja lično tebi. Zapadne žene često misle: Što je žena više prekrivena – manje je emancipirana. Ali, sloboda je u vašoj glavi». Međutim, neke druge žene osjećaju da «mahrama predstavlja podrugivanje emancipaciji i potčinjenosti žene u društvu».�0

Mahrama kao izraz nespremnosti za integraciju

Neki ljudi vjeruju da pitanje mahrame ne bi postojalo da nije povezano sa politikom integracije. Belgijske škole branile su na sudu odrednice svojih lokalnih propisa o zabrani mahrame ističući da je to «iz iskustva nekih, odbijanje da se integriraju u belgijsko društvo, kao i izraz želje da se razlikuju od ostalih». Belgijski sud zauzeo je stav da integracija znači prilagođavanje sebe zakonima, pravilima i običajima zemlje domaćina, neovisno o etničkom porijeklu i vjerskom ubjeđenju».�� Međutim, belgijski ministar unutarnjih poslova istakao je da «nošenje mahrame ili bilo kog načina pokrivanja glave, kao što je to praksa kod jevreja, naprimjer, nema nikakve veze sa pitanjem integracije».�2 Druga škola je dodala 2� Union des Organisations Islamiques de France, Lettre ouverte a monsieur Bernard Stasi, president de la Commission sur la laicite, Paris, � Nov. 200�.2� K. Bullock, Rethinking Muslim Women and the Veil: Challenging Historical and Modern Stereotypes (Herndon, Va.: International Institute of islamic Thought, 2002).�0 A. Feiter, ‚Een feministe met een hoofddoek, kan dat? Vier allochtone vrouwen in discussie‘, Opzij, May 200�, 22-7.�� Rechtbank van eerste aanleg in Hasselt, 2�. nov.����, str.�.�2 Chambre des Representants de Belgique, 48 Legislature, SO ����-����, PLEN 22.�2.��.

da djevojke imaju veće šanse da se zaposle ako ne nose mahramu. Sve ovo znači da su sudiju, ustvari, oponenati mahrame pozvali da donese presudu na čisto političkom prije negoli na pravnom osnovu, zato što integracija nema pravne osnove.�� Ako je to slučaj, onda neko treba i specificirati i obim njegovih kompetencija. Presude u Švicarskoj i Njemačkoj su, naprimjer, opravdale izostajanje učenika s određenih nastavnih sati koji se ne bi mogli pratiti uz održavanje respekta vjerskog ubjeđenja. Jedan od elemenata uvažavanja je da se «može zahtijevati politička integracija u demokratske institucije, ali ne i kulturna integracija».��

Stereotipi o tome da mahrama sprječava integraciju mogu se naći i među muslimankama u Francuskoj. U jednoj nedavnoj studiji, jedna trećina intervjuiranih muslimanki smatra da se treba zabraniti nošenje mahrame. Njihovi argumenti bi se mogli sumirati u slijedećem: Nošenje mahrame u školama nije u skladu sa integrativnom ulogom škole (adaptiraj se ili idi nazad!); mahrama je simbol fundamentalizma; ona nema ništa sa islamom; islam ne treba prakticirati vanjskim simbolima nego unutarnjim ubjeđenjem (u srcu’. U tom pogledu, Caitlin Killian bilježi:

Ovaj odgovor je posebno objelodanjujući za cijelu grupu muslimanki u Francuskoj. Mnoge žene imigranti koje su u zemljama svoga porijekla rasle sa mahramom napuštaju to u Francuskoj da bi radile i bile angažirane i da bi se uklopile u društvo. Dolazeći u Francusku, one postaju manjinske grupe i bivaju prekinute mnoge veze sa ostalim članovima njihovih porodica. Religija, koja je pitanje zajednice u sjevernoj Africi, postaje privatno pitanje u Francuskoj, pitanje srca. Pet žena koje su spomenule riječ srce u njihovim odgovorima imaju problema da razumiju zašto njihove kćerke ili njihove prijateljice izaberu da usvoje propise odijevanja koje su one same napustile poslije useljavanja. Samo nekoliko ovih žena razumije problem borbe za identitet generacija rođenih u Francuskoj i njihovu potrebu za afirmacijom vlastitog identiteta u javnosti kao način da se ustane protiv dominacije francuske kulture.��

(NASTAVAK U NAREDNOM BROJU)

Prijevod s engleskog:Hamida KARČIĆ

�� Vidi Panafit, Quand le droit ecrit l’Islam, ���.�� Isto�� C. Killian, ‘The Other Side of the Veil: North African Women in France respond to the Headscarf Affair’, Gender and Society, �7 (200�), 2��.

Page 38: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

40 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 41 40 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 41

PRIJEVODI KUR'ANA NA ENGLESKI JEZIK

(I)Ifet MUSTAFIĆ

UVOD

ur’an, kao Božija Poruka i materijalni izraz božanske Objave, jedna je od najobjavljivanijih i najprevođenijih

knjiga na svijetu. Prema Svjetskoj bibliografiji prijevoda značenja Časnog Kur’ana�, Kur’an je preveden na šezdeset pet različitih jezika. Prema istom izvoru, danas u svijetu ima više od 2.672 originalna prijevoda Kur’ana, od kojih je štampano ��� kompletan i ��� nekompletna prijevoda. Na engleskom jeziku postoji više desetina prijevoda Kur’ana, od kojih je više od četrdeset kompletnih publicirano te doživjelo i po više izdanja, neki čak i više od stotinu. Ovaj rad se bavi upravo ovom vrstom prijevoda Kur’ana, prijevodima na engleski jezik, sa svim njihovim karakteristikama, posebnostima, intencijama, strukturom, stilovima, motivima, specifičnim i diskutabilnim prevodilačkim rješenjima, prevodiocima, istovjetnostima i posebnostima, sličnostima i razlikama.

Pored naučne znatiželje i potrebe da se ova tema sistematičnije i cjelovitije istraži,

� World Bibliography of The Translations of The Meanings of The Holy Qur’an (���6) OIC Research Center, Istanbul

postoje i drugi – ako ne važniji a ono bar jed-nako važni – razlozi za bavljenje ovom temom.

Naime, s obzirom na teorijsko i praktično poimanje islama na Zapadu od vremena križarskih ratova pa sve do današnjih dana, može se kazati da je Zapad imao i još uvijek ima vrlo problematične i vrlo sporne stavove prema islamu uopće te prema Poslaniku Muhammedu, a.s., i Kur’anu, posebno. Imajući u vidu da je sva-ka interpretacija islama neodvojiva od prethod-ne ili uporedne interpretacije Kur’ana, logično je zapitati se kakvi su to prijevodi Kur’ana dostupni Zapadu te na emelju čijih i kakvih tumačenja Kur’ana Zapad formira svoje mišljenje i stavove o islamu, Poslaniku i Kur’anu. Sve veća manipu-lacija islamom i Kur’anom, kako na Zapadu, tako, posebno u novije vrijeme, i na musliman-skom Istoku, razlog je više da se bolje upoz-namo sa engleskim prijevodima Kur’ana kao mogućim izvorom nerazumijevanja i pogrešnog interpretiranja islama na Zapadu ili, pak, kao neizbježnom posljedicom imperijalističkih i misionarskih nakana i ciljeva istog tog Zapada. Ovu temu je, pored lingvističkog, teološkog, književnog, naučnog, fenomenološkog i dru-gih aspekata, važno istraživati i sa stanovišta praktične upotrebe ovih prijevoda u tumačenju

K

Page 39: Novi Muallim br. 29

40 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 41

†SAGLEDAVANJA

40 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 41

islama na Zapadu te njihove vjerske ispravnosti u podučavanju mladih generacija zapadnih muslimana njihovoj vjeri.

Sam rad ima tri osnovna cilja. Prvi je da se, multimetodološkim pristupom, prije svega historijskom i komparativno-analitičkom metodom, istraži i ustanovi koje su se sve religi-jsko-političko-naučno-nacionalne grupe bavile prevođenjem Kur’an na engleski jezik te gdje i koliko. Zatim, kad je ta djelatnost počela i kako se razvijala, šta su bili razlozi i motivi prevođenja Kur’ana na engleski jezik, ko se i koliko uspješno ili neuspješno time bavio i, napokon, kakav je kvalitet i upotrebna vrijednost postojećih pri-jevoda Kur’ana na engleski jezik. Drugi cilj ovog rada je da se, komparativnom i dijelom tekstu-alnom analizom, identificiraju i sistematski prikažu najbitnije karakteristike ove vrste pri-jevoda Časnog Kur’ana, dok je treći cilj da se ponudi dovoljno informacija i smjernica za još temeljitije, bilo parcijalno bilo integralno, bav-ljenje ovom temom.

Pitanjem prevođenja Kur’ana na engles-ki nezik, kao i pitanjem prevođenja Kur’ana uopće bavili su se mnogi, a ponajviše sami prevodioci Kur’ana u uvodima i predgovorima svojih prijevoda, kao, naprimjer, T. B. Irving, R. Bell, G. Sale, A. J. Arberry, M. Asad, J. M. Rodwell i drugi. Iako se o ovoj temi pisalo i na drugim jezicima, najviše je, sasvim razumljivo, napisano na engleskom jeziku. Pored njihovih prevodilaca, engleskim prijevodima Kur’ana i općenito prevođenjem Kur’ana na engleski jezik bavili su se, između ostalih, i istraživači poput Muhammada Hamidullaha, J. D. Pearsona, A. T. Welcha, A. Rippina, Mahmouda Ayouba, A. R. Kidwaija i dr. Na bosanskom jeziku o ovoj temi, osim Enesa Karića, Mustafe Mlive i Hilme Ćerimovića, koji je preveo Asadov engleski prijevod na bosanski jezik, malo je ko izravno pisao. Također se može kazati da se pisanje o ovoj, inače vrlo interesantnoj temi, uz nekoliko ozbiljnijih studija, uglavnom svodi na šturo prikazivanje prijevoda, njihovo kritiziranje i međusobno kompariranje, usputne rasprave o prevodiocima i njihovim intencijama, klasifici-ranje i interpretiranje pojedinih prijevoda i sl.

Ključni pojmovi u ovom radu su: islam, Kur’an, Poslanik, sura, arhetip Kur’ana, prijevo-

di Kur’ana na engleski jezik ili engleski prijevodi Kur’ana, muslimanski prijevodi, sektaški prijevodi, nemuslimanski prijevodi, kolinijalizam, misionar-stvo, orijentalizam, kadijanizam, istočno pitanje, (muslimanski, sektaški, nemuslimanski) prevo-dioci Kur’ana, Istok, Zapad/Okcident.

1. KRATKA POVIJEST PREVOĐENJA KUR’ANA NA ENGLESKI JEZIK

1.1. Prvi prijevodi i razlozi njihovog pojavljivanja

Potreba za prevođenjem arapskog originala Kur’ana na druge jezike koincidira sa širenjem islama i muslimanske države, s jedne, te kršćanskim misionarskim i kolonijalizatorskim pohodima, s druge strane. U prvom slučaju, širenjem muslimanske države, islam su primali narodi čiji maternji jezik nije bio jezik Kur’ana, odnosno arapski jezik. S obzirom da Arapi nisu nametali arapski jezik svojim novim državljanima, a mnogi od njih su primili islam, pojavila se potreba da se Kur’an prevede na njihov maternji jezik. Pošto se, tokom svog višestoljetnog širenja, muslimanska država nije susretala sa engleskom govornom populacijom, stoga nije ni postojala potreba da muslimani u to vrijeme prevode Kur’an na engleski jezik.

U drugom slučaju, kad su, raspadom velike muslimanske imperije, zapadnoevropske zemlje, među kojima i Velika Britanija, započele kolonijalizaciju islamskog svijeta, odnosno područja na kojima su u većini živjeli musli- mani, javila se potreba za prevođenjem Kur’ana na zapadnoevropske jezike, pa tako i na engleski.

Treba spomenuti da su sa kolonijalizatorima, a negdje čak i prije njih, u kolonijalizirana područja stigli i kršćanski misionari. Tri su konkretna razloga koji su u to vrijeme doveli do pojave prvih prijevoda Kur’ana na zapadnoevropske jezike, među kojima i na engleski. Prvo, kolonizatori su, radi lakšeg pokoravanja i vladanja kolonijaliziranim narodima, nastojali upoznati njihovu kulturu, vjeru i običaje. Jedan od načina da to postigne vidjeli su i u prevođenju Kur’ana na svoje jezike. S obzirom na njihovu svrhu i učinak,

Page 40: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

42 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 43 42 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 43

takvi bi se prijevodi mogli okarakterizirati i kao politički. Drugi razlog koji je doveo do prevođenja Kur’ana na engleski jezik bio je potreba kršćanskih misionara da se, s jedne strane, upoznaju s onim što žele pobijati a, s druge, da krivim i tendencioznim prevođenjem i interpretiranjem Kur’ana šire predrasude među onima koje žele preobratiti u kršćanstvo, ali da to čine i u kršćanskoj populaciji, kojoj su željeli predstaviti islam kao lažnu vjeru2, kao nešto retrogradno i necivilizirano, i time dobiti podršku za svoju osnovnu djelatnost, tj. pokrštavanje barbarskih i paganskih naroda. Treći razlog pojave prvih prijevoda Kur’ana na engleski jezik bila je potreba muslimana da odgovore na pogrešne i tendenciozne prijevode i iskrivljeno predstavljanje islama i Kur’ana. U novijoj povijesti prevođenja Kur’ana na engleski jezik pojavit će se novi razlozi za prevođenje, među kojima su i znanstvena i orijentalistička znatiželja Okcidenta te obrazovno-odgojne potrebe muslimana na Zapadu.

Imajući u vidu hronologiju pojavljivanja razloga za prevođenje Kur’ana na engleski jezik, nije teško zaključiti da su se, shodno njima, i sami prijevodi pojavljivali istim redoslijedom. S obzirom da su kolonizatori i kršćanski misionari u prvim godinama kolonijalističkih osvajanja dolazili, ako ne ruku pod ruku, ono bar ublizu jedni za drugima,� prve prijevode Kur’ana na engleski jezik koji su se tada pojavili moglo bi se – pored toga što su nemuslimanski� – okarakterizirati i kao političke i(li) misionarske. Ovi prijevodi obiluju netačnim prevođenjem, greškama te nedosljednošću i odstupanjem od kur’anskog arhetipa. Značajno je, također, da većina nije prevođena sa originala, nego sa prijevoda na neki od zapadnoevropskih jezika, najprije sa latinskog, a potom i drugih

2 G. Sale, The Koran: Commonly Called Alkoran of Mohammed, Preliminary discourse on Sira and the Qur’an (�7��) London (ovaj dio citata prenosi i A. R. Kidwai u svom radu „English Translations of the Holy Qur’an“)� Ustvari, teško je uopće razdvojiti ove dvije vrste prijevoda, kao što je, uostalom, teško razdvojiti kolonijalizam i kršćansko misionarstvo� Pod nemuslimanskim prijevodima Kur’ana u ovom radu prvenstveno se podrazumijevaju prijevodi čiji autori nisu muslimani

jezika. To su tzv. prijevodi prijevoda. Prvi takav prijevod, ali i prvi prijevod Kur’ana na engleski jezik uopće, sačinio je Škotlanđanin Aleksander Ross, �6��. godine. On je, ustvari, na engleski jezik preveo francuski prijevod Kur’ana, sa do sada najdužim naslovom.� Iako je prvi prijevod Kur’ana sa arapskog jezika na neki zapadnoevropski jezik bio prijevod na latinski, još oko ����. godine,6 prvi prijevod neposredno sa arapskog na engleski jezik uradio je George Sale (The Koran: Commonly Called the Alkoran of Mohammed), �7��. godine.7

Prvi muslimanski� prijevod Kur’ana na engleski jezik pojavio se tek početkom XX. stoljeća, tačnije ��0�. godine, a uradio ga je Mohammad Abdulhakim Kan.� Prema A. R. Kidwaiju, odlika prvih muslimanskih prijevoda Kur’ana na engleski jezik bila je u tome da su ih pisali ljudi koji nisu imali visoko formalno vjersko obrazovanje, niti su bili istaknuti islamski autoriteti svog vremena. Bili su to pobožni entuzijasti koji su se na taj način željeli oduprijeti misionarskim pritiscima i opovrgnuti njihove optužbe na račun islama i Kur’ana.�0 Njihovim prijevodima nedostaje stručnost i visoki vjerski kvalitet. Iako ne bez značaja i svrhe, vrijednost ovih prijevoda je ponajprije historijska.�� Kao primjer ovakvih prijevoda,

� Alexander Ross, The Alcoran of Mahomet, Translated out of Arabick into French. By the Sieur du Ryer, Lord of Malezair, and Resident for the French King, at Alexandria. And Newly Englished, for the satisfaction of all that desire to look into the Turkish Vanities. To which is prefixed, the Life of Mahomet, the Prophet of the Turks, and Author of the Alcoran. With a Needful Caveat, or Admonition, for them who desire to know what Use may be made of, or if there be danger in Reading the Alcoran (�6��) London6 J. D. Pearson, „Translations into specific languages“, u: A. T. Welch, „Al-Kur’an“, u: Encyclopedia of Islam V, str. ���7 Isto� Pod muslimanskim prijevodima Kur’ana u ovom radu prvenstveno se podrazumijevaju prijevodi čiji su autori muslimani� Mohammad Abdul Hakim Khan, The Holy Qur’an (��0�) Patiala�0 Vidi: A. R. Kidwai, „Translating the Untranslatable: a Survay of English Translations of the Qur’an“, The Muslim World Book Review, Vol. 7, No. �, Summer ���7�� Isto

Page 41: Novi Muallim br. 29

42 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 43

†SAGLEDAVANJA

42 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 43

Kidwai navodi prijevode već spomenutog Muhammada Abdulhakima Kana (The Holy Qur’an), te Mirze Hairata Dehlavija (The Koran) i Mirze Abu’lfadla (The Qur’an Translated into English from the Original Arabic).�2

1.2 Kasniji prijevodi

Iako su se prvi razlozi za prevođenje Kur’ana na engleski jezik (politički, misionarski i antimisionarski) zadržali i do danas, moderno doba donijelo je i svoje razloge i nove povode. Naime, tokom kolonijalističkog perioda te povlačenjem kolonizatora iz kolonijaliziranih područja, kao i pojavom industrijske revolucije i ekonomske emigracije, u zapadnoevropske zemlje doselio se veliki broj muslimana iz bivših zapadnih kolonija i Turske. Pojavom druge i treće generacije ovih muslimanskih emigranata, u njihovim novim domovinama javila se potreba za vjerskom literaturom na engleskom i drugim zapadnoevropskim jezicima, tako i za novim prijevodima Kur’ana koji bi zadovoljili potrebe novih generacija muslimana u zapadnoevropskim zemljama. Ovu potrebu pojačava i pojava sve većeg broja povratnika�� u islam među domicilnim evropskim stanovništvom.

Pojavom renesanse i postrenesansnih kretanja u Evropi i općenito razvojem nauke i orijentalistike kao njene posebne discipline te ponovnim otvaranjem istočnog pitanja, jačao je i naučni interes ne samo za antičku, nego i za istočne i bliskoistočne kulture i civilizacije, a time i za njihove svete spise. Iz pragmatizma naučne i orijentalističke znatiželje i potrebe, nastavljeno je prevođenje Kur’ana na engleski jezik, ali ovaj put sa ozbiljnijim, objektivnijim i nepristrasnijim pristupom i intencijama. Prijevodi Kur’ana na engleski jezik koji su nastali od kraja treće decenije XX. do početka XXI. stoljeća bili su ozbiljniji i stručno izrasliji. Kidwai kao primjer izdvaja prijevode Pickthalla, Jusufa Alija, Daryabadija, Mevdudija, Asada i

�2 Isto�� Ovo je termin kojim sebe najčešće označavaju osobe zapadnog porijekla koje su primile islam, objašnjavajući to time da se oni samo vraćaju vjeri sa kojom su i došli na ovaj svijet

Irvinga,�� a mogao bi im se pridodati i saudijski komisijski prijevod (����.) te prijevodi novijeg datuma, Majida Fakhry (2002.) i Abdel Haleema (200�.).

S druge strane, kod nemuslimanskih autora (premda ovi prijevodi i dalje obiluju brojnim greškama i upitnim prevodilačkim rješenjima), po ozbiljnosti bismo mogli izdvojiti A. J. Arberryjev The Koran Interpreted, objavljen ����. godine u Londonu.��

Sektaški pokreti među muslimanima, inspirirani željom za širenjem vlastitog učenja, također su se bavili prevođenjem Kur’ana. Nji-hovi prvi engleski prijevodi pojavili su se već početkom dvadesetog stoljeća. Među njima su se ponajviše isticali kadijanije i(li) ahmedije. Najpoznatiji kadijanijski�6 prijevod Kur’ana na engleski jezik je prijevod Muhammeda Alija The Holy Qur’an: English Translation, koji se po-javio ���7. godine.

(NASTAVAK U NAREDNOM BROJU)

�� Vidi: A. R. Kidwai, Isto�� Isto (u svom drugom tekstu, „English Translations of the Holy Qur’an“, Kidwai navodi ���7. godinu kao godinu londonskog izdanja, ne navodeći radi li se o ponovljenom izdanju ili ne ili je, pak, riječ o pogrešci)�6 Pod kadijanijskim prijevodima Kur’ana u ovom radu podrazumijevaju se prvenstveno prijevodi čiji su autori kadijanije/ahmedije

Page 42: Novi Muallim br. 29

SAGLEDAVANJA†

44 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. PB

TRANSLATIONS OF THE QUR’AN TO ENGLISH

Ifet Mustafić

The Qur’an is one of the most issued and translated books in the world. It has been translated to more than sixty languages, among these is English. During the half of the millennium, the Qur’an has been translated to this language by various people, with different motives, by Muslims as well as by non-Muslims, by religious and linguistic experts as well as by amateurs and linguistic dilettantes, by those with good intention, but also by those with malicious purpose. First people to take up the task of translating the Qur’an to English were non-Muslims. First Muslim translations of the Qur’an, however, appeared as a response to disputable, Orientalist and missionary translations of the Qur’an. This article deals with translations of the Qur’an to English language, discusses all the characteristics of these translations, their particularities, intentions, structure, stiles, motives, some specific and disputable translation options, translators, their similarities and differences. These translations of the Qur’an are mostly characterized by diversity of motives and aims of translating, as well as by the distinctiveness of the terminology and linguistic stiles. One of the features of English translations of the Qur’an is loads of disputable, if not absolutely wrong and unacceptable interpretations, what, undoubtedly makes the credibility of these translations questionable. In this article we identified, on the bases of religious background, motives and intentions of translators, three basic types of translations of the Qur’an: Muslim translations, sectarian and non-Muslim translations. The quality of the translations of the Qur’an to English language varies, depending on expertise of the translator, historical period in which it was written and finally upon the intentions and motives of the translator. Thus, not all the English translations of the Qur’an are relevant or suitable for the practical usage with the aim of the interpretation of the Islamic faith in the West, nor for educating young generations of Muslims in the West.

.

.

.

.

.

.–

– :

.

.

.

Page 43: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

46 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 47 46 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 47

DOMAĆA ZADAĆA U ODGOJNO-

OBRAZOVNOM RADU Sabina MRKONJIĆ

edovno prateći tokove nastavnog procesa, uočila sam da se na gotovo svakom nastavnom času učenicima

zadaje domaća zadaća. Njenoj svrsi, uticaju na razvoj učenika i ulozi nastavnika pri odabiru i zadavanju domaće zadaće, ne pridaje se dovoljno pažnje.

Nastavnici trebaju promijeniti svoj pristup zadavanju domaće zadaće te da obratiti više pažnje i vremena njenom osmišljavanju, planiranju i vrednovanju.

U odgojno-obrazovnom radu domaća zadaća je prisutna kao sastavni dio nastavnog procesa, svakodnevno i u gotovo svim nastavnim predmetima. Smatra se da je domaća zadaća poseban oblik realizacije sadržaja nastavnih planova i programa, bitan je element nastavnog procesa, a u nastavnoj praksi prepoznajemo različite oblike i postupke izrade. Kad govorimo o domaćoj zadaći, tada o njoj možemo govoriti u smislu samostalne učeničke aktivnosti.

Smisao i svrha domaće zadaće

Dugo, pa i danas, u vrijeme provođenja reforme obrazovnog sistema, raspravlja se i govori o opravdanosti domaće zadaće.

Obično se govori o tome kako domaća zadaća nepotrebno opterećuje učenike, kako se svodi na memoriranje sadržaja i vježbanje zadatih zadataka, kako se njome umanjuje slobodno vrijeme učenika, da svi učenici nemaju uslove za rad, da kod nekih učenika može razviti averziju prema školi i sl. Pojedine zemlje poduzele su i određene aktivnosti, pa je, tako, u Belgiji domaća zadaća zabranjena u nižim razredima, u Italiji su pokušali uvesti vremensko trajanje domaće zadaće, a neke zemlje uvele su cjelodnevni boravak u školi, koji učenici iskoriste za izradu domaće zadaće. Bez obzira na sve kritike, domaća zadaća se u našim školama i na našim nastavnim satima zadržala, a kod nekih nastavnika ona je obavezni dio nastavnog sata.

Smatramo da je svoj opstanak i postojanost u nastavnom procesu zadržala zbog smisla i svrhe koju postiže.

Smisao i svrha domaće zadaće ogleda se u sljedećem:

◆ Osamostaljivanje učenika za samostalan rad i učenje te razvijanje radnih navika;

◆ Osposobljavanje za samoobrazovanje i povezivanje sadržaja sa nastavnim sadržajem obrađenim na nastavnom satu;

R

Page 44: Novi Muallim br. 29

46 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 47

†MUALLIM

46 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 47

◆ Potvrđivanje i izgradnja pozitivnih osobina ličnosti i samopouzdanja;

◆ Pospješivanje trajnosti i kvaliteta usvojenog znanja;

◆ Razvijanje i učvršćivanje kvalitetnijih porodičnih odnosa, što je veoma važno danas, kad roditelji, zbog poslovnih i drugih egzistencijalnih obaveza, izdvajaju veoma malo ili čak nimalo vremena za druženje i razgovor sa svojom djecom. U tom slučaju, domaća zadaća je dobar razlog da roditelj komunicira sa djetetom, razmijeni mišljenja, pruži odgovarajuću pomoć ili, jednostavno, da jedan mali dio dana provede u društvu sa svojim djetetom.

Vrste domaće zadaće

U pedagoškoj literaturi spominju se različite vrste domaće zadaće, a u ovom radu ćemo govoriti o onim vrstama koje su najčešće u našoj pedagoškoj praksi.

◆ Domaća zadaća usmjerena na obradu novog sadržaja iz udžbenika, knjiga, časopisa, s interneta, TV i drugih medija. Nastavnik treba objasniti učenicima kako da urade zadatke, a na sljedećem satu obavezna je provjera naučenog gradiva i ispravljanje propusta.

◆ Zadaci za uvježbavanje. Samostalno vježbanje znanja stečenog na satu omogućava da se uspješnije nauče odgovarajuće radnje, tehnike, izražavanja, postupci rada, pri čemu je veoma bitno da nastavnik uputi učenika kako i šta tačno treba uraditi.

◆ Pripremni radovi. Ova vrsta domaće zadaće služi kao priprema za obradu novog gradiva, a svodi se na prikupljanje informacija neophodnih za uspješnu realizaciju odgojno-obrazovnog rada. Uloga nastavnika je da uputi učenike na materijal i literaturu koju može koristiti.

◆ Domaća zadaća u funkciji ponavljanja i utvrđivanja gradiva u praksi je i najčešća vrsta domaće zadaće, a svrha joj je da učenicima omogući trajniju upotrebu znanja.

◆ Zadaci za memoriranje su najjednostavniji zadaci, zasnovani su na reproduciranju onoga što se učilo na satu.

◆ Čitanje lektire je domaća zadaća propisana nastavnim planom i programom i kao takva je obavezna učenicima. Uloga nastavnika je dobra motivacija učenika za čitanje lektire.

◆ Pored navedenih, poznate su i sljedeće vrste: čitanje umjetničke literature, izrada stvaralačkih radova, rješavanje problema.

Uloga nastavnika u zadavanju domaće zadaće

Uloga nastavnika u zadavanju domaće zadaće izuzetno je bitna. Pri zadavanju domaće zadaće nastavnik treba imati smisla za odmjerenost i primjerenost zadataka uzrastu i sposobostima učenika.

Idealno bi bilo da nastavnici izrađuju individualizirane domaće zadatke. Ukoliko nastavnici nemaju dovoljno vremena za individualizaciju nastave, tada bi trebali zadavati onoliko zadaće koliko ona kod učenika može razviti mentalne sposobnosti i pozitivne osobine ličnosti, a poželjno je da zadaci budu pripremljeni na posebnim listićima i papirima ili u svesci za domaću zadaću.

Nastavnik treba posjedovati i određeni nivo taktičnosti, jer bi domaća zadaća trebala biti mnogo više od rješavanja zadataka iz udžbenika. Domaća zadaća kojoj je cilj razvijanje kreativnih potencijala trebala bi se sastojati od promatranja, mjerenja, pokusa, pravljenja bilješki, obilazaka kulturnih i društvenih događaja, što bi, svakako, postiglo funkciju korisnog provođenja slobodnog vremena.

Često je neplanirano i nepripremljeno zadavanje domaće zadaće, a prepoznaje se po tome što nastavnik na kraju sata, kad ostane malo vremena, učeniku izdiktira zadatke iz udžbenika koje treba riješiti, a nastavnici nemaju dovoljno vremena ukazati na ispravan način rješavanja i dati jasne upute šta i kako treba uraditi.

Da bi se izbjegao formalizam i preopterećenost učenika, nastavnik treba unaprijed pripremiti zadaću, procijeniti njenu težinu i odrediti obim koji neće predstavljati opterećenje učenicima.

Nastavnici bi trebali postići međusobnu saradnju na nivou odjeljenskog vijeća i dogovoriti se kad i iz kojih predmeta će biti zadata domaća zadaća, da se izbjegnu situacije

Page 45: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

48 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 49 48 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 49

da učenik za jedan dan dobije zadaću iz više nastavnih predmeta.

Nastavnik treba procijeniti koji dio nastavnog sata je najpogodniji za zadavanje domaće zadaće, kad je nivo pažnje i koncentracije takav da učenici mogu shvatiti upute te kad nisu umorni. Praksa nastavnika je da zadaću zadaju na kraju sata, što nije najpogodnije vrijeme, jer je moguća prisutnost umora i konfuzije kod učenika zbog gradiva obrađenog na satu, a posebno kad ga nije upotpunosti usvojio.

Uloga nastavnika je presudna za postizanje funkcije domaće zadaće. «Zato je organiziraniji i odgovorniji rad nastavnika vezan za domaće zadatake učenika jedini put prevazilaženja preopterećenosti formalizma, niske produktivnosti učenika i drugih pratećih slabosti.»�

Da bi domaća zadaća postigla didaktičko-metodičku vrijednost neophodna je kontrola, vrednovanje, ispravljanje grešaka, evaluacija urađenog i povratna informacija poslata učenicima o ishodu evaluacije. Ukoliko se ne vrednuje i ne kontrolira, domaća zadaća gubi na značaju, učenik se navikava na neodgovornost i izbjegavanje obaveza, nastavnik gubi na autoritetu i kvalitetu ličnosti, a može se javiti i odbojnost učenika prema nastavnom predmetu koji predaje taj nastavnik.

Prema opsegu i broju domaćih radova, diferencirana su četiri tipa nastavnika:

1. Nastavnici koji svakodnevno zadaju veliki broj zadataka. Ovi nastvanici isključivo se oslanjaju na zadatke iz udžbenika i teško zapažaju vrijednosti savremenih sredstava i drugih izvora iz koji učenici mogu mnogo naučiti;

2. Nastavnici koji na nastavnom satu organiziraju samostalan rad. To su nastavnici koji, primjenom savremenih oblika, metoda i sredstava rada, organiziraju nastavni proces tako da učenici gradivo nauče i domaće zadatke urade u školi. Ovi nastavnici postupaju ispravno, jer postoji tendencija da se učenici rasterete i da sve obaveze završe u školi.

� Nikola Filipović: Didaktika, Svjetlost, Sarajevo, �980., str. �64.

3. Nastavnici koji su protiv bilo kakavih zadaća. Smatra se da su postupci koji ne obavezuju učenike na dodatne obaveze, koje su u funkciji razvoja ličnosti i sticanja znanja, više štete nego koriste učenicima.

4. Nastavnici koji povremeno zadaju domaću zadaću.

Uloga roditelja u izradi domaće zadaće

Polaskom djeteta u školu, uloga roditelja postaje kompleksnija i odgovornija nego što je bila do tada. Roditelji trebaju pratiti razvoj svog djeteta, tok njegovog obrazovanja, izvršavanje školskih obaveza i pružati mu pomoć. Višestruka je pomoć roditelja u izradi domaće zadaće, a može biti:

– roditelj može djetetu pokazati na adekvatnom primjeru kako da riješi određeni zadatak i da mu pokaže pravilan način rješavanja;

– objasniti kako da dijete riješi neki od zadataka i da sudjeluje u traženju rješenja;

– bodriti i hrabriti dijete tokom izrade domaća zadaće;

– pohvala je nazaobilazno stimulativno sredstvo odgoja;

– kako se učenici sve više upućuju na posmatranja i istraživanja, praćenje događaja u društvu, time se mijenja i uloga roditelja. Roditelj treba djetetu omogućiti praćenje događaja u društvu, organizirati posjete kinima, pozorištima i drugim manifestacijama, osigurati literaturu, enciklopedije, pristup internetu i dr. Od roditelja se očekuje da, poslije obavljanja ovih vrsta zadataka, razgovaraju sa djetotom o sadržajima koje je dijete pratilo, razmijene mišljenja, daju svoju kritike i dr.;

– roditelj ima više obaveza i dužnosti vezanih za aktivno uključivanje u tokove djeteta, da provodi više slobodnog vremena sa djetetom u zajedničkim aktivnostima i druženjima, što predstavlja kariku koja ojačava porodične odnose i razvija povjerenje između njenih članova te daje priliku svakom članu porodice da kaže svoje mišljenje.

Page 46: Novi Muallim br. 29

48 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 49

†MUALLIM

48 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 49

Zaključak

Bez obzira koliko je negirali ili smatrali nepotrebnom, domaća zadaća je prisutna u nastavnom procesu, a zastupljeni su razni oblici i vrste. Potvrđeno je da doprinosi razvoju učenika ukoliko su zadaci odmjereni i primjereni uzrastu i mogućnostima učenika. Nastavnici se trebaju međusobno dogovarati o obimu i težini zadataka, redovno vrednovati i vršiti evaluaciju urađenih domaćih zadataka, učenicima poslati povratnu informaciju o kvalitetu urađenog i dati dodatna pojašnjenja ukoliko neki zadatak nije urađen na ispravan način.

Nastavnici trebaju mijenjati svoj pristup domaćoj zadaći te, umjesto zadavanja zadataka za vježbanje, učenike upućivati da im zadaća bude da istražuju, pronalaze informacije, prate kulturna događanja u društvu, prate i kritički razmišljaju o sadržajima koje nude TV, radio, internet, a sve sa ciljem da kod učenika podstaknu radoznalost, kreativnost, maštu i druge sposobnosti i razvoj pozitivnih osobina ličnosti.

Reforma obrazovanja pretpostavlja i drukčiji pristup domaćoj zadaći, koju treba osmisliti na način da učenikovo slobodno vrijeme ispuni korisnim i edukativnim sadržajima, da ih stavi u položaj istraživača i pronalazača informacija neophodnih za realizaciju nastavnih sadržaja te da im domaća zadaća predstavlja zadovoljstvo i radost, a ne opterećenje.

Literatura:

1.NikolaFilipović:Didaktika,Svjetlost,Sarajevo,1980.2.Grupa autora: Pedagoška enciklopedija, Sarajevo, Zagreb,

Beograd,1989.3.MarkoStevanović:Odgoj u obitelji i školi,Pula,1997.4.MladenVilotijević:Didaktika 3,BH Most,Sarajevo,2001.

Page 47: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

50 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 51 50 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 51

NASTAVNA PRIPREMA ZA OGLEDNI SAT IZ VJERONAUKE U PRVOM RAZREDU

NASTAVNA JEDINICA:MOJE ZDRAVLJE

(USVAJANJE NOVOG GRADIVA)

Amra IMAMOVIĆ

Škola Osnovna škola ‘’Fatima Gunić’’, SarajevoRealizator Amra ImamovićNastavni predmet Islamska vjeronaukaRazred i odjeljenje I 2

Datum 23. novembra 2006.Nastavna jedinica Moje zdravljeTip nastavnog sata Ogledni sat – usvajanje novih znanja o tome kako se trebamo

odnositi prema svom zdravljuNastavne metode Usmeno izlaganje, nastavni razgovor, ilustracije, igra,

demonstracijaOblici rada Frontalni oblik rada, grupni oblik rada, individualni oblik radaNastavna sredstva i pomagala Verbalna, tabla, udžbenik, slike, plakati, kasetofon, aplikacije,

koverte, svježe voće, tanjiri, torba, higijenska sredstva, salveteCilj nastavnog sata Razvijati spoznaju o važnosti čistoće, pravilne ishrane te bavljenja

spotskim aktivnostima za naše zdravlje; sistematski i planski uticati na razvijanje higijensko-zdravstvenih, radnih i kulturnih navika; razvijati zanimanje za spoznavanje i primjenu zdrave prehrane u svakodnevnom životu.

Zadaci nastavne jedinice

Obrazovni Nabrojati i imenovati pribor za održavanje čistoće i opisati njegovu upotrebu, objasniti važnost hrane za održavanje životnih aktivnosti, rast, razvoj i zdravlje, objasniti važnost bavljenja sportom za pravilan fizički razvoj.

Page 48: Novi Muallim br. 29

50 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 51

†MUALLIM

50 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 51

Odgojni Odgojne potrebe za redovnim održavanjem higijene, odgojne potrebe za pravilnim držanjem tijela i redovnim obavljanjem fiskulturnim vježbama, razvijanje osjećaja za redovnim uzimanjem obroka i umjerenosti u obrocima, razvijanje svijesti učenika o zdravoj ishrani

Funkcionalni Razvijati navike redovnog održavanja lične higijene, razvijati navike redovnog fiskulturnog vježbanja, razvijati navike zdrave i redovne prehrane u svakodnevnom životu

Koleracija s drugim nastavnim predmetima

Bosanaki jezik i književnost, priroda i društvo, likovna kultura, muzička kultura

Literatura - Ibrahim Begović: «Vjeronauka za prvi razred»,

- Ediba Pozderović, Zinaida Livnjak, Sabaheta Bijedić: «Moja okolina za drugi razred»,

- Barka Marjanović: «Svijet oko mene»,

- Muzički CD

PLAN SATAUvodni dio

(7 minuta)

Učenici se pripremaju za sat, stavljam CD ,,Kad vježbaju mala raja’’, nakon toga učenici sjedaju na svoje mjesto, podijelim im udžbenike i predstavljam goste, učenike pred gostima pohvalim za aktivnost i marljivost. Ponovimo prethodnu lekciju. Kako započinjemo svaki dobar-hairli posao? (Sa Bsmillom.) Pa, hajde da tako započnemo i ovaj naš današnji sat. (Učenici, svi zajedno, uče Bismillu.) Koju knjigu svaka kuća obavezno treba imati? (Odgovor je Kur’an.) Šta sadrži Kur’an? (Upute i svjete; učenici trebaju odgovoriti.)

Glavni dio

(30-35 min.)

Ističem cilj sata: Naučit ćemo kako treba čuvati svoje zdravlje redovnim čišćenjem, bavljenjem sportom te redovnom i zdravom ishranom.’MOJE ZDRAVLJE

U platnenu ukrašenu torbu, koju ću u toku realizacije sata zvati ‘’čarobnom torbom’’, prethodno stavim razna higijenska sredstva koja su potrebna za svakodnevno održavanje lične higijene. Potom izlazi određen broj učenika (jedno po jedno), zatvore oči i iz ‘’ čarobne torbe’’ izvlače nešto od tih higijenskih sredstava, opipaju prstima i pokušaju pogoditi šta je to, i tako redom za svaki predmet Za svaki izvučeni higijenski predmet kratko kažemo za šta služi i kako se koristi. Naglasiti da je tuširanje poželjno svaku večer, kupanje obavezno jednom sedmično, dok je pranje ruku obavezno prije i poslije jela, poslije korištenja toaleta, zube je poželjno prati poslije jela ako smo u mogućnosti, a obavezno je izutra i uvečer.

Page 49: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

52 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 53 52 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 53

Na tablu, pomoću magneta, stavim slike raznih sportskih aktivnosti. Učenici govore koje vježbe radimo izutra, kad ustanemo, a kad ostale vježbe; pri tom ustaju i urade par osnovnih vježbi koje bismo trebali uraditi svako jutro. Potom komentiramo zašto su poželjno te vježbe, a učenici govore kojim se sportskim aktivnostima najviše vole baviti.

Da bi se učenicici malo odmorili i pripremili za dalji tok sata, puštam pjesmu ‘’Moja užina’’. Podijelim koverte u kojima su aplikacije voća, povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda i po jedna aplikacija nekog slatkiša. Učenici trebaju pronaći aplikaciju koja ne pripada grupi. Nakon završenog zadatka, komentiramo zašto je sve potrebna hrana (zbog zdravlja, pravilnog rasta i da bismo mogli uspješno obavljati svoje zadatke), koliko često i kakvi obroci trebaju biti, kad i koliko ćemo uzeti slatkiše, poslije čega moramo, ako smo u mogućnosti, odmah oprati zube. Razgovaramo kako se treba ponašati za stolom: prije jela obavezno operemo ruke, pravilno sjedimo, prije jela proučimo Bismillu, hranu jedemo ispred sebe, jedemo koliko možemo, bez pretjerivanja, poslije jela operemo ruke.

Potom otvorim udžbenik na stranama 32-33 i dam zadatak da oboje voće i povrće koje najviše vole, kratko prokomentiramo zbog čega im je to omiljeno.

Završni dio

(5 minuta)

Kao sublimat, umjesto klasične provjere pripremila sam svakoj grupi po tanjir sa očišćenim i izrezanim voćem. Učenici bi, prije nego što počnu jesti, trebali obrisati ruke i proučiti Bismillu, uz pravilno sjedenje na svom mjestu. Pripremiti vlažne papirne salavetice u slučaju da to učenici zaborave i nenametljivo ih podsjetiti.

Zadaća Redovno jedite, jedite što više voća i povrća. Na sljedećem satu učimo jednu kratku dovu, zove se Rabbi jesir.

PRILOG Slike sportskih aktivnosti

Page 50: Novi Muallim br. 29

52 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 53

†MUALLIM

52 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 53

PREPARATION FOR THE EXPERIMENTAL CLASS ISLAMIC EDUCATION FOR THE FIRST GRADE

STUDENTSTEACHING UNIT: MY HEALTH

Amra Imamovic

This text attempts to present one class of Islamic education for grade I students. Considering the fact that in the first semester students are learning only through games this could be a small contribution to solving the problem of a creative representation of religious education.

:)(

.

.

Page 51: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

54 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 55 54 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 55

INTERPRETACIJA LIRSKO-EPSKE PJESME

"HASANAGINICA" U NASTAVI

ISLAMSKE VJERONAUKE Aida IMAMOVIĆ-TERZIĆ

UVOD

nastavi islamske vjeronauke veoma bitno sredstvo do postizanja cilja nastavne jedinice predstavlja i obrada

književnih vrsta, pa i lirsko-epske pjesme. Znači, veoma je bitna korelacija vjeronauke i bosanskog jezika i književnosti. Nastavnik islamske vjeronauke treba znati i pravilno obraditi lirsko-epsko djelo, jer se obrada ne svodi samo na čitanje naglas i prepričavanje pročitanog. Analiza lirsko-epskog djela znatno je složenija. Nastavnik može upotrijebiti i nedovršeni tekst koji učenici trebaju sami dovršiti. Odabrani odlomak priče mora izazivati spontano, iskreno pisanje (pričanje), na osnovu čega će vjeroučitelj imati priliku provjeriti učenikova gledišta, stavove, osjećaje, predodžbe, znanje, poimanje i iskustvo o nekoj problematici.

Hasanaginica može izvrsno poslužiti u postizanju cilja nastavnih jedinica iz područja ahlaka, fikha (oblast bračnog prava), arapskog

pisma i mnogih drugih. Neuvrštenost Hasanaginice predstavlja veliki nedostatak i veliku prazninu u udžbenicima islamske vjeronauke. Može se mnogo naučiti o njenom plemenitom odgoju, odgoju muslimanke.

NAČIN OBRADE I ANALIZA LIRSKO-EPSKOG DJELA

«Često se obrada proznog teksta svodi na to da učenici čitaju naglas i prepričavaju pročitano (što, u osnovi, nije obrada teksta, a još manje analiza), a da se zaobiđu bitni elementi analitičko-sintetičkog pristupa makar najvažnijim slojevima štiva.»� Nakon što se tekst pažljivo pročita i podvuku bitne činjenice, riječi i sl., prelazi se na njegovu analizu. Ovdje je jako bitno istaći moment ili momente «životnih istina, ideja, poruka, ljudskih raspoloženja, misli, etičkih vrijednosti, estetskih vrijednosti itd. I

� Refik Ćatić i Izet Pehlić, Metodika nastave islamske , str. 203, Islamska pedagoška akademija, Zenica,2004.

U

Page 52: Novi Muallim br. 29

54 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 55

†MUALLIM

54 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 55

sve to pretočeno u jezik, slikovit, figurativan, precizan, osmišljen – uzoran u svemu.»2 To postižemo u toku razgovora sa učenicima koji treba teći spontano, dijaloški, a ne šturo, tj. nastavnik pita – učenik odgovara, bez ikakvog dubljeg uživljavanja u pročitano. Učenik, zatim, pristupa otkrivanju važnih događaja iz života, analizi likova, prostora i vremena u kome se radnja događa. «Analiza likova predstavlja centralni dio svih analitičko-sintetičkih proučavanja epskog i dramskog štiva.»3

Likovi iz epskog ili dramskog štiva konkretne su ličnosti iz stvarnog života. Učenik u likovima prepoznaje dobro i zlo, kritikuje loše postupke i opredjeljuje se za dobro. Tako učenik saznanjem o datim likovima obogaćuje svoje životno iskustvo i trajno ga nosi u život. «Svaka analiza književnog lika, bez obzira na to je li on protagonist ili epizodna ličnost u razvoju događaja, podrazumijeva sljedeće važne etape:

– isticanje fizičkih crta,– uočavanje dominantnih duhovnih

osobina,– tumačenje ponašanja u konkretnim

životnim okolnostima,– otkrivanje i procjenjivanje konkretnih

piščevih ideja.»4

Pisac najčešće u fizičkom opisu ličnosti otkriva i neke njegove karakterne osobnosti (namršteno lice, blagi pogled, rumenilo u obrazima i sl.). «Učenika treba navikavati da, između fizičkih i duhovnih osobina književnog lika, uspostavlja prirodnu vezu, tako da, zahvaljujući takvom iskustvu i kreativnoj mašti, može kreirati jasnu predstavu o fizičkom izgledu i onih likova čiji portret pisac ne opisuje, što nije tako rijetko.»5

Učeniku je važnije da kroz fizičke crte ličnosti formira jasne predstave o čovjeku, njegove duhovne karakteristike i način na koji on reagira u različitim životnim situacijama. Učenik treba proniknuti u njihove misli i osjećanja, da na njihovim životnim greškama ne gradi vlastite. Bez svega toga, teško je proniknuti u piščeve poruke i ideje da saopći

2 Ibid., str.2043 Ibid., str. 2054 Ibid., str. 2065 Ibid., str. 206

čitaocu neko svoje viđenje života. Ovdje treba istaknuti da ne treba svakog čovjeka koji učini nešto loše u potpunosti smatrati lošim ili onoga koji učini dobro smatrati dobrim, jer svaki čovjek ima mahana i nedostataka, ali i vrlina, zasluga i priznanja. Ljudske slabosti ne treba samo osuđivati, nego i nastojati ispraviti. Učenik treba prepoznati i ukazati na mjesta u štivu u kojima se neka osobina određenog lika naročito ispoljava, npr. riječ stid:

«A ljubovca od stida ne mogla.» Ili, u dramatizaciji Hasanaginice: «′Ne mogu′, reče nevjesta. ′Jera′, pitam je. ′Ne mogu od stida′, reče.»

Ideja i poruka lirsko-epskog djela

U obradi lirsko-epskog djela mogu se koristiti razni oblici rada, kao i nastavna sredstva. Kombinacijom frontalnog, grupnog, partnerskog i individualnog rada i korištenjem pogodnih sredstava (nastavni listići, grafoskop, učeničke bilješke itd.), može se postići zavidan analitički nivo, bez obzira na to jesu li učenici istraživali na nastavnom satu ili su dobili uputstva i usmjerenja za samostalan rad kod kuće prije ili poslije takvog nastavnog sata.

Svako djelo nije napisano tek da bude napisano, nego da upozna ljude s piščevim idejama, porukama, zamislima. Obično je to piščevo viđenje života koje predstavlja istinu.

Hasanaginica – interpretacija lirsko epske pjesme

Bošnjačka muslimanska balada, zabilježena je �774. godine. Zapisao ju je Talijan Alberto Fortis (�74�.-�803.), svećenik, filolog, prirodislovac i putopisac i objavio u svojoj knjizi Putovanje po Dalmaciji u Veneciji �774., i to na bosanskom jeziku i u njegovom prijevodu na talijanski. Već �775. godine veliki njemački pjesnik Johan Wolfgang Goethe, oduševljen Hasanaginicom, služeći se ritmom originala, prevodi je na njemački. Ovu baladu kasnije su prepjevali Walter Scott, �799., na engleski, Charles Nodier (Šarl Nodie), �8�3., pa Porsper Merime i Gerard de Nerval, na francuski. Na ruski jezik preveo ju je Puškin, na poljski

Page 53: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

56 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 57 56 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 57

Adam Mickjewicz, a zatim su je prevodili i braća Grimm, Lamartine, Jernej Kopitar, Madam de Steal (d Stal) i dr. Sadržaj čuvene muslimanske balade Hasanaginica dramatizirao je Alija Isaković stavljajući ga čvrsto u kontekst historijskih zbivanja sedamnaestog stoljeća i u kontekst govornog jezika u tom vremenu i na tom prostoru. Ovdje donosimo tekst muslimanske balade Hasanaginica.

Hasanaginica

Što se b’jeli u gori zelenoj? Al’ su sn’jezi, al’ su labutovi? Da su sn’jezi već bi okopnuli,

Labutovi već bi poletjeli. Nit su sn’jezi, nit su labutovi, Nego šator age Hasan-age. On boluje u ranama ljutim. Ob’lazi ga mater i sestrica,

A ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam’ bolje bilo, Ter poruča vjernoj ljubi svojoj: «Ne čekaj me u dvoru b’jelomu, Ni u dvoru, ni u rodu momu!» Kad kaduna r’ječi razumjela, Još je, jadna, u toj misli stala,

Jeka stade konja oko dvora: I pobježe Hasanaginica

Da vrat lomi kule niz pendžere, Za njom trču dv’je ‚ćere djevojke: «Vrati nam se, mila majko naša!

Nije ovo babo Hasan-aga, Već daidža Pintorović beže».

I vrati se Hasanaginica, Ter se vješa bratu oko vrata:

«Da, moj brate, velike sramote, Gdi me šalje od petero dice!» Beže muči, ne govori ništa, Već se maša u džepe svione I vadi joj knjigu oprošćenja,

Da uzimlje potpuno vjenčanje, Da gre s njime majci uzatrage. Kad kaduna knjigu proučila,

Dva je sina u čelo ljubila, A dv’je ‚ćere u rumena lica,

A s malahnim u bešici sinkom Od’jeliti nikako ne mogla, Već je bratac za ruke uzeo,

I jedva je s’ sinkom rastavio, Ter je meće sebi na konjica,

S njome grede dvoru bijelomu. U rodu je malo vr’jeme stala,

Malo vr’jeme, ni nedjelju dana. Dobra kada, i od roda dobra.

Dobru kadu prose sa svih strana, A najveće imotski kadija.

Kaduna se bratu svome moli: «Aj, tako te ne željela, braco!

Nemoj mene davat‘ za nikoga, Da ne puca jadno srce moje

Gledajući sirotice svoje». Ali beže ne hajaše ništa,

Već nju daje imotskom kadiji. Još kaduna bratu se moljaše

Da njoj piše listak b’jele knjige, Da je šalje imotskom kadiji:

«Djevojka te l’jepo pozdravljaše, A u knjizi l’jepo te moljaše,

Kad pokupiš gospodu svatove, Dug pul’duvak nosi na djevojku:

Kada bude agi mimo dvora, Nek ne vidi sirotice svoje.

Kad kadiji b’jela knjiga dođe, Gospodu je svate pokupio,

Svate kupi grede po djevojku. Dobro svati došli do djevojke I zdravo se povratili s njome. A kad bili agi mimo dvora,

Dv’je je ‚ćerce s pendžere gledahu, A dva sina prid nju ishođahu,

Tere svojoj majci govorahu: «Vrati nam se, mila majko naša.

Da mi tebi užinati damo!» Kad to čula Hasanaginica, Starišini svatov‘ govorila:

«Bogom brate, svatov‘ starišina, Ustavi mi konje uza dvora, Da darujem sirotice moje». Ustaviše konje uza dvora, Svoju dicu l’jepo darovala,

Svakom sinku nazve pozlećene, Svakoj ‚ćeri čohu do poljane;

A malomu u bešici sinku, Njemu šalje u bošči haljine.

A to gleda junak Hasan-aga, Ter dozivlje do dva sina svoja:

«Hod’te amo, sirotice moje,

Page 54: Novi Muallim br. 29

56 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 57

†MUALLIM

56 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 57

Kad se neće smilovati na vas Majka vaša srca hrđavskoga!»

Kad to čula Hasanaginica, B’jelim licem u zemlju ud’rila, Upet se je s dušom rastavila Od žalosti gledajuć‘ sirota.

Balada je relativno kraća pjesma koju karakterizira jedinstvo nejednako zastupljenih elemenata epskog, lirskog i dramskog izraza. Ona ima narativni karakter po načinu iznošenja svoga sižea, a priča se, kao u epskoj pjesmi, kazuje u trećem licu. Fabula ili radnja bitno je uvjetovana i duboko prožeta najdubljim emocijama, pa je time srodna s lirskom pjesmom. Dramski karakter balade vidi se u dijalozima i monolozima koji otkrivaju sukobe naravi i strasti junaka, zatim u redukciji sižea, u slutnjama i nagovještajima umjesto epskog saznanja i odsustvu vanjskog opisa aktera balade. Nema, dakle, vanjskog fabuliranja, nego je unutarnji plan ljudskog života, zapravo, jedna od temeljnih odrednica balade. Predmet balade nisu junački podvizi kao u epici, nego unutarnji duševni potresi. Tehnika građenja sižea balade ne karakterizira se epskom postupnošću i hronologijom, nego skokovitim sprezanjem sadržaja. Najviše je bosanskih usmenih (narodnih) balada u desetercu, ali ih ima i u osmercu.

Psihološki i moralni sukobi na relaciji pojedinac – društvo i njegove norme, etičke krajnosti i njihovo razrješenje, moralna pobjeda i duševni heroizam u porazu pojedinca, pa i svih aktera balade, suštinske su karakteristike njenog sadržaja.

„Hasanaginica je balada o kojoj je najviše pisano i koja je najviše prevođena u svjetskoj književnosti, a samo na njemački prevedena je na više od 50 različitih načina, dok je na francuskom i engleskom jeziku poznato po više od 20 prijevoda. Osim na spomenute, Hasanaginica je prevedena na latinski, mađarski, češki, poljski, ruski, švedski, slovački, španski, portugalski, ukrajinski, rumunski, novohebrejski, turski, holandski, albanski, malajski, makedonski, danski, arapski, perzijski itd.“6

6 Fahrudin Rizvanbegović, Čitanka, 1. razred gimnazije, str. 204, RBiH Ministarstvo obrazovanja, nauke

Otvor za ulazak u strukturu socijalnih odnosa u Hasan-aginoj porodičnoj zajednici, odnosa na kojima se, ustvari, gradi drama ove balade, predstavlja socijalna situacija data u stihovima 2� i 22 Fortisovog teksta ove pjesme: «Nije ono babo Hasan-aga, već je ono Pintorović beže». Iz ovih stihova može se zaključiti da je junakinja ove balade begovskog porijekla, rodom iz begovske porodice, a udata je za agu, Hasan-agu, tj. došla je u aginsku porodicu. Narodni pisac pjesme je ne samo uvažavao nego i istakao ovu činjenicu: «Dobra kada, i od roda dobra», postavljajući se intimno, što se vidi u emocionalnom nagnuću cijele pjesme, na stranu glavne junakinje imanentno kao pripadnika begovskog soja i sloja, a protiv Hasan-age ne samo zbog brutalnosti njegovih postupaka nego i zbog toga što su ti postupci ujedno bili oznaka njegova neplemenitog bića. Begovat je u Bosni predstavljao zatvoreno kastinsko društvo koje je imalo svoje staleške regule i običajne kanone. Kad se sve ovo ima u vidu, jasno je da između Hasanaginice, begovice porijeklom, i brata joj, ponosnog i odlučnog bega Pintorovića, u zaleđu, na jednoj strani, i Hasan-age, te posebno njegove majke i sestre, na drugoj strani, morao postojati društveni jaz, što indicira na loše odnose u kući još prije vremena radnje same balade, na Hasan-agino, osjećanje manje socijalne vrijednosti, možda i na postojanje intrige, svekrvine i zaovine.

Stih «A ljubovca od stida ne mogla» može se shvatiti kao njihovo ironično pričanje Hasan-agi s akcentom na socijalno-kastinskom stidu njegove žene u odnosu prema njemu-agi. Nesumnjivo je da je beg Pintorović (Hasanagicin staratelj, jer nema oca), u nekakvoj konkretnoj obavezi ili pogodbi s Hasan-agom, imao i odlučujuću ulogu u njenoj udaji za Hasan-agu, iako se ni on, a ni njegova sestra nisu mogli osloboditi begovsko-kastinske psihologije u odnosu prema agi. U okvirima te socijalne psihologije, za njih je Hasan-aga mogao biti ne u begovskom posjedu nego u sablji i graničarskom vojevanju. To ukazuje na moguću junačku uslugu Hasan-age, na nekakvo ozbiljno junačko zaduženje, za koje je zauzvrat,

i kulture, Sarajevo, �994.

Page 55: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

58 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 59 58 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 59

kao vraćanje duga, dobio njegovu sestru za ženu i pored činjenice što sam nije bio beg nego aga. Begovsko držanje bega Pintorovića stvaralo je socijalni kompleks u Hasan-agi.

«Ob’lazi ga mater i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla». Ovi stihovi pokazuju, prvo, da su majka i sestra obišle ranjenog Hasan-agu, i to u odsutnosti nevjeste. Već kraj prvog od ovih stihova deminutivom sestrica stilski koncentrira svu nježnost situacije sadržane u ovoj posjeti najbližih teško ranjenom Hasan-agi, postavljajući oštru granicu za etički i emocionalno nerazumljivi kontrast drugog stiha. Već je u tome sadržano osjećanje i nagovještaj neslaganja u Hasan-aginoj kući. Izraz od stida predstavlja strukturni pojam cijele balade. Stih a ljubovca od stida ne mogla ne treba nipošto shvatiti u smislu stida žene pred porodicom njenog muža. Stid u ovoj baladi treba razumijevati kao socijalno-emocionalnu kategoriju suprotnu ponosu, inače tradicionalno vezanom za begovat. Stid treba, zatim, shvatiti kao stid koji je krasio i bio vrlina muslimanke pred tuđim svijetom i da nije njeno da ide na ratište među vojnike, nego da bude uz svoju djecu i da čuva svoju čast i svoga muža.

Stihom «Majka vaša, srca kamenoga/hrđavskoga», Hasan-aga je htio uvrijediti ženu u odgovoru na njenu „uvredu“.

Socijalni plan radnje, započet socijalnim uniženjem Hasan-age, nastavlja se Hasan-aginom reakcijom u poruci: «Ne čekaj me u dvoru bijelom, ni u dvoru, ni u rodu momu», koja ga pokazuje kao brutalnog i prijekog čovjeka, na šta, uostalom, upućuje i Hasanaginicin strah kad začuje jeku konja oko dvorca, ali ukazuje i na to da je njen nedolazak predstavljao samo kritični moment u braku koji se odavno klima i u sukobu koji vlada u ovoj porodici.

Hasanaginica je ipak odlučila udati se za kadiju, jer se mislila od njega i rastati nadajući se da će je Hasan-aga ponovo uzeti sebi (šerijatski propis). Tako se lik Hasanaginice, nakon ovih razmatranja, na kraju pokazuje raslojen na dvije dimenzije: na ponos begovice i ravnodušnost prema Hasan-agi te na osjetljivost i ljubav prema djeci. Hasanaginica je žrtva begovskokasti- nskih kanona, staleških predrasuda i socijalno-klasne psihologije.

PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT IZ ISLAMSKE VJERONAUKE

Razred: VINastavna tema: AhlakNastavna jedinica: Dužnosti roditelja prema djeciTip sata: Obrada novog gradivaOblici učenja: Problemsko-istraživački, kreativni, scenska izvedbaOblici rada: Frontalni, grupni, individualniNastavne metode: Metoda usmenog izlaganja, razgovor, metoda demonstracijeNastavna sredstva: Grafoskop, grafo-folija, kreda, tabla, učenički pribor, pribor potreban za uređenje scene ( grafo-folija sa oslikanom tvrđavom, ćilim, šilteta, demirlija, jastuci, đugum, lavor itd.), narodna nošnja, hamer papir itd.Literatura: Udžbenik vjeronauke, Hasanaginica – balada, Hasanaginica – drama Alije Isakovića

Ciljevi i zadaci nastavnog sata:Duhovni cilj: Uvažavanjem i razumijevanjem roditelja, stičemo Allahovo zadovoljstvo. Izvršavanjem roditeljskih obaveza, izvršava se Allahova naredba.

Odgojni cilj: Razvijanje razumijevanja i ljubavi djece prema roditeljima. Ljubav prema narodnoj poeziji. Razvijanje patriotskih osjećanja i plemenitosti. Razvijanje govorne kulture i upoznavanje sa starim bosanskim jezikom. Jačanje sabura i jačanje potrebe za prevladavanjem nepravednih međuljudskih odnosa. Razvijanje slobode ličnosti i prava na samostalno odlučivanje i opredjeljivanje. Poštovanje žene i majke. Razvijanje etičkih osjećanja i estetski razvoj ličnosti, osjećaj za pravdu, dostojanstvo, poštovanje, saosjećanje. Potreba za životom u skladnoj, porodičnoj atmosferi. Pobuđivanje želje za humanizacijom svijeta, otkrivanje istinskih vrijednosti u čovjeku.Funkcionalni cilj: Razvoj sposobnosti za kvalitetniju analizu činjenica te sposobnosti procjenjivanja, razumijevanja, zaključivanja i sl. Razvoj kreativnosti učenika. Koordinacija govora i mišljenja.

Page 56: Novi Muallim br. 29

58 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 59

†MUALLIM

58 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 59

Opis rada:Učenici su dobili zadatak na prethodnom

satu da kod kuće u cijelosti pročitaju dramu Hasanaginica A. Isakovića. Imali su zadatak da olovkom podvuku dijelove koji opisuju odnos Hasanaginice i djece i Hasan-age i djece. Učenici su na sekciji islamske vjeronauke uvježbali dijelove drame za scensku izvedbu. Jedna učenica iz literarne sekcije dobila je zadatak da nauči lijepo recitirati baladu Hasanaginica. U koordinaciji sa nastavnicom bosanskog jezika, učenici su napravili pano na kome su detaljno objašnjeni balada i dramsko djelo kao književne vrste. Urađene su i dvije grafo-folije:�. Sa slikom kule koja bi trebala predstavljati Hasan-agine bijele dvore,2. Sa ispisanim tekstom koji učenici trebaju prepisati u svoje bilježnice. Evo tog teksta:Dužnosti roditelja prema djeci:– da im daju lijepo muslimansko ime,– da se brinu za njihov život i zdravlje,– da ih nauče osnovnim islamskim propisima i da ih privikavaju na izvršavanje vjerskih obreda,– da ih odgajaju u duhu islamskih propisa,– da im osiguraju život bilo naukom bilo zanatom,– kad postanu punoljetni, da im pomognu zasnovati porodicu.

Nastavnik treba imati i pripremljena objašnjenja manje poznatih riječi da bi ih u toku sata spontano objasnio učenicima.

Opis učionice:U desnom uglu učionice je improvizirana

scena. Grafoskop je pripremljen. Učenici-glumci (ukupno �2 učenika: Hasanaginica, Hasan-aga, petero djece, beg Pintorović, Ajkuna, Hasan-agina majka, majka) također su na sceni. Djevojčica koja recitira stihove stoji u lijevom uglu. Odjevena je u narodnu nošnju koju škola posjeduje. Ostali učenici raspoređeni su u četiri grupe po tri učenika.Tok sata:

Uvodni dioEselamu alejkum! Svi ste imali zadatak da se upoznate sa jednom majkom koja je svoju ljubav prema svojoj djeci platila životom. Njeno pravo ime je Fatima, ali nama je poznatija kao

Hasanaginica. Zato se prisjetimo njene životne priče...

Glavni dio – najava cilja sataUčenica izražajno recitira stihove balade Hasanaginica. Nakon što završi, uključujem grafoskop sa već opisanom slikom koja se oslikava na zidu učionice i predstavlja pozadinu improvizirane scene. Hasanaginica je završila češljanje starije kćerke i sapliće joj pletenice. Mlađa kćerka ljulja brata u bešici. Tiho pjevuši uspavanku. Hasanaginica, sa suzama na licu, zamišljena (nastavak scenske izvedbe priložen je uz rad). Gasi se grafoskop. Vidjeli smo jednu majčinu žrtvu, vidjeli smo tragediju.Vidjeli smo jednu porodicu. Vidjeli smo roditelje i njihovu djecu. Sada bih vas zamolila da pažljivo pročitate instrukcije na listićima koje ću vam podijeliti, a zatim da uradite radne zadatke. Nakon što završite sa radnim zadacima, predstavnik grupe, kojeg ćete sami odabrati, izložit će vaša rješenja na zadate problemske zadatke.

Nastavni listići:�. Venovim dijagramom predstavite osobine Hasanaginice i Hasan-age, tj. njihove razlike i sličnosti.2. Venovim dijagramom predstavi razlike i sličnosti između balade i drame.3. Grozdovima predstavi dužnosti roditelja i djece.4. Grozdovima predstavi kulturu ponašanja roditelja i njihove djece.

Napomena za sve grupe: U prezentiranju zadatog, koristi dijelove dramskog teksta.

Završni dio:Učenici nakon obavljenih radnih zadataka izlaze ispred table sa hamer-papirom i predstavljaju svoja rješenja datih zadataka. Nakon toga, uključujem grafoskop I, sa folije broj 2, učenici prepišu tekst u svoje bilježnice.

Domaći zadatak je u međuvremenu napisan na tabli.

Domaći zadatak: Kako sam doživio Hasanaginicu?

(Napisati literarni sastav.)

Page 57: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

60 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 61 60 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 61

Radni zadaci:�. Venov dijagram razlike i sličnosti između Hasan-age i Hasanaginice. U sredinu dijagrama

napišite njihove zajedničke osobine.

Hasanaginicine osobine Hasanagine osobine

2. Venov dijagram – razlike i sličnosti između balade i dramskog djela.

Balada Dramsko djelo

3. Grozdovi – napiši dužnosti roditelja i djece.

Dužnosti djece prema roditeljima

Page 58: Novi Muallim br. 29

60 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 61

†MUALLIM

60 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 61

4. Grozdovi – kultura ponašanja roditelja i djece.

Literatura

1. Dr. Borislav Stevanović, Pedagoška psihologija, Zavod zaizdavanjeudžbenikaSRS-a,Beograd,1958.

2. Fatima Ćosić, Tekst u nastavi, Didaktički putokazi, br.15,Zenica,maj1999.

3.RefikĆatićiIzetPehlić,Metodika nastave islamske,Islamskapedagoškaakademija,Zenica,2004.

4.AlijaIsaković,Drame, Preporod,Sarajevo,1995.

5.FahrudinRizvanbegović,Čitanka, 1. razred gimnazije,RiH–Ministarstvoobrazovanja,naukeikulture,Sarajevo,1994.

Dužnosti roditelja prema djeci

Roditelji su...

Djeca su...

Page 59: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

62 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 63 62 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 63

ANALYSIS OF EPIC POEM “HASANAGINICA” IN THE CLASS OF ISLAMIC EDUCATION

Aida Imamovic-Terzic

Analysis of various literary genres, including epic poetry is an important tool in reaching the objective of a teaching unit. Hasanaginica is an epic that can be an exceptionally useful tool in the process of attaining the goals of a teaching unit, especially in the fields of ahlaq, fiqh (marital law), Arabic letters learning and many others. Teacher of Islamic education should be able to recognize those elements of Bosnian literature that are capable of offering spiritual values and moral education that the child will adopt and carry throughout his life.

" "

-

." "

) ( .

.

Page 60: Novi Muallim br. 29

62 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 63

†MUALLIM

62 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 63

USPJEŠNO RODITELJSTVO

Selvira DRAGANOVIĆ

oditeljstvo nije nikad bilo toliko zahtjevno kao danas, a mnogo je razloga za to. Uspješno roditeljstvo je,

kao nikad do sad, ekstremno važno ne samo za porodični uspjeh nego i za mentalno zdravlje pojednica i zajednice. Posljedice neuspjeha na ovome planu odražavaju se, ako ne podjednako, onda približno i na pojednica i na društvo.

Delikvencija, SIDA, seksualno prenosive bolesti, alkohol i alkoholom uzrokovani neredi i prijestupi, socijano neprilagođena ponašanja, nasilje, neosjetljivost na druge i njihove potrebe, emocionalna neinteligencija itd., samo su neki od mogućih rezultata koji se javljaju kao posljedica neuspješnih roditeljskih vještina od kojih pate i roditelji i djeca i društvo. Mnogo napora ulaže se u liječenje tih pojava, a malo toga se radi na sprječavanju da se one nikako ne dogode.Često smo svjedoci tih i sličnih turbulencija, a sve češće čujemo kako se ljudi pitaju: «Odkud sad to?» ili kako govore: «U naše vrijeme nije bilo tako». To su opravdane konstatacije, a na pitanje zašto u naše vrijeme nije bilo tako, možemo kazati slijedeće. U to vrijeme nije bilo ovoliko nauke i tehnike, kompjutera i igrica na kompjuteru, chatova, droge na ulicama, oružja u svakoj kući, TV-kanala, nasilnih crtanih filmova i igrica namijenjenih djeci, manje je bilo razvoda brakova, roditelji su manje radili i više

vremena provodili sa svojom djecom itd. Danas sve više čujemo izjave: «Hoću da im omogućim sve, da im dam da imaju ono što ja nisam imao» itd. Često čujemo i kako upravo takva djeca koja imaju sve nisu zadovoljna. «Dosadno nam je», kažu, svađaju se i prepiru s roditeljima i sa starijim općenito. Škola je, nasreću, donekle još uvijek ustanova u kojoj se zna red, sve ostalo je poremećeno. Djeca naređuju roditeljima, sve više zahtijevaju, sve manje imaju respekta, ranije stupaju u seksualne veze, puše, piju, drogiraju se, a sa time dolaze navedeni problemi. Roditelji sve više priznaju vlastitu nemoć nad tim događanjima, sve češće čujemo kako postupke djeteta opravdavaju pubertetom i ludim godinama. A nismo li možda i mi prošli kroz tu fazu puberteta, nismo li se možda i mi mogli ponašati isto tako, jer «su nam hormoni diktirali kako da se ponašamo»? Razmislimo i zapitajmo se zašto se mi nismo mogli tako ponašati.

Činjenica da se ljudi za svaki drugi poziv-zanimanje prilično dobro pripremaju može nam pomoći da pokušamo pojasniti ovakvo stanje. Za bilo koji zanat ide se u školu nakon osnovne škole još nekoliko godina i plus još na praksu, pa ponekad i na višu ili čak fakultet. Isto tako je za svaku drugu profesiju. Kako se pripremamo za stupanje u bračnu zajednicu koja bi trebala trajati «dok nas smrt ne rastavi»? Šta radimo

R

Page 61: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

64 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 65 64 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 65

kad otkrijemo da nam na svijet dolazi dijete, kako se pripremamo, idemo li u neku školu? Zar je biti zidar, zubar, tesar, knjigovođa, trgovac, ekonomist, profesor, fizičar, biolog itd. važnije od odgajanja čovjeka?

Ne postoje škole roditeljstva, ali ima mnogo knjiga koje govore o tome. Jesmo li možda nekad neku pročitali? Imamo li u kući neku skromnu vlastitu biblioteku? Ako nemamo i ne možemo to priuštiti, možemo li od nekoga posuditi, iz biblioteke, od prijatelja, rođaka? Stoji li nam knjiga na noćnom ormariću? Čitamo li barem imalo ili nam je sve drugo preče, TV, zatupljujuće sapunice, kahva sa društvom? Jesmo li možda odgodili kahvu kod susjede zato što želimo pročitati poglavlje u knjizi koje govori kako se pripremiti za brak, trudnoću, roditeljstvo?

Za sve drugo se pripremamo, samo najmanje za odgoj čovječansva. Smatramo da to dolazi samo po sebi. Često smo svjedoci izjava: «Hajde, bolan, pa ja sam troje odgojila», a kad se malo unesete u tu porodicu, otkrijete da je to troje djece, nažalost, samo othranjeno, a od odgoja tu nema ni početnog o.

U svemu ovome, najveće žrtve su upravo djeca, jer ona na svijet dolaze bezgrešna i čista, a mi od njih napravimo nešto drugo. Ona nisu birala nas za roditelje, nisu birala kad će se roditi, odluka je bila bliža nama, roditeljima.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao je: «Odgoj djeteta počinje 20 godina prije njegovog rodjenja».

Neko će se sada upitati: «Pa, kako to, kako se može odgajati dijete koje nije ni došlo na svijet?» Pa, lijepo! Tako što će se njegova majka odgajati, ali znatno prije nego već dođe u probleme sa vlastitom djecom, prije nego što joj svega bude preko glave, prije nego što kaže: «Ne mogu više ovako». Tako što će čitati knjige, umjesto sapunica pratiti edukativne emisije o djeci, njihovom rastu i razvoju, o roditeljstvu, o problemima i pošastima današnjice itd. Dakle, znatno prije nego što se i uda i odluči imati djecu, prije nego što zatrudni, a pogotovo prije nego što već donese dijete na svijet i posebno prije nego što dođe u priliku da rješava neki problem. Ovdje zagovaram pristup spriječiti a ne liječiti.

Efikasno roditeljstvo podrazumijeva poznavanje psihofizičkih faza djetetovog rasta i razvoja, poznavanje onoga realnog šta djeca mogu a šta ne mogu, poznavanje sebe, svojih prednosti i nedostataka, zajedništvo u donošenju odluka, strpljivost, odlučnost, dosljednost i spremnost na priznavanje pogreški i, po potrebi, spremnost traženja stručnih savjeta i pomoći.

O ČEMU SE RODITELJI MORAJU USAGLASITI U ODGOJU DJECE RADI EFIKASNOG RODITELJSTVA

Ukoliko žele uspješno roditeljstvo, roditelji vlastito zadovoljstvo i dobrobit cjelokupnoj zajednici u kojoj žive trebaju usaglasiti svoje stavove u vezi sa načinima i sredstvima odgoja svoje djece. William Lopez (2004.) tvrdi da uspješno roditeljstvo podrazumijeva slijedeće:– postavljane jasnih očekivanja,– ostajanje smirenim u napetim situacijama i kad se dijete uzruja,– konzistentno slijeđenje djeteta popraćeno pozitivnim i negativnim posljedicama,– biti pozitivan uzor svome djetetu,– igranje uloga u svrhu ispravke nepoželjnog ponašanja,– pohvala djeteta za njegovo ponašanje.

RAZVIJANJE JASNIH OČEKIVANJA

Prije nego što se usmjeri pažnja na discipliniranje djeteta, treba imati strategiju ili plan kako bi se djetetu stavilo do znanja kako se očekuje da se ono ponaša. Pri tome, istovremeno roditelji trebaju sami biti uzor. Razvijanje jasnih očekivanja podrazumijeva da roditelji naprave listu očekivanja (socijalnih, akademskih, vjerskih, porodično orijentiranih, lični izgled i higijena) od vlastitog djeteta. Kakvo dijete treba biti socijalno (npr., u slučaju tuče među djecom, šta se očekuje od djeteta). Često se događa da jedan roditelj smatra da dijete treba vratiti istom mjerom, a drugi da treba reći starijima da će, ukoliko oboje nastupe sa ovako različitim očekivanjima, dijete postati zbunjeno.

Kakvo dijete treba biti što se tiče vjere i vjerskih obaveza, kad ga treba početi slati na vjersku pouku, kad ga učiti prvim molitvama,

Page 62: Novi Muallim br. 29

64 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 65

†MUALLIM

64 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 65

koje dužnosti u porodici ono treba imati (npr., da pokupi igračke nakon igre, pospremi svoju sobu, stavi svoj tanjir u sudoper nakon jela), kad treba početi prati zube samo, kad ga odvikavamo od pampersa, itd. Ova očekivanja moraju biti u skladu sa rastom i razvojem djeteta. Naravno da ne možemo očekivati od dvogodišnjeg djeteta da pospremi stan ili da ne prosipa dok jede ili pije itd.

Jednom kad roditelji razjasne vlastita očekivanja u vezi sa djetetom, onda to treba prenositi jasno i riječima i djelom na samo dijete. To znači da, ukoliko očekujemo da dijete ne piše po trpezarijskom stolu ili zidu, kad to prvi put uradi, jasno, smireno i polahko, to djetetu stavimo do znanja, kažemo mu: «Trpezarijski sto je za objede. Ukoliko želiš pisati, evo ti papir ili teka». Ukoliko se ukaže potreba, ponavljati to nekoliko puta dok dijete ne shvati. Nekonzistentnost je najveća pogreška koja se često događa. Roditelj, ako je dobre volje, dozvoljava sve, nije mu teško pospremiti, očistiti za djetetom te mu popušta i dopusti sve. U suprotnom, kad je loše volje, kad ga/nju boli glava, ne dozvoljava ni inače dozvoljive stvari: «E, sad nećeš više ni olovku dobiti».

Dobro bi bilo, isto tako, kad bi bili organizirani mali porodični sastanci, recimo jednom sedmično, na kojima bi se iznosili porodični problem, diskutiralo o njima i zajednički dolazilo do rješenja. To donosi zadovoljstvo i radost i roditeljima i djeci, jer kod djece jača samovažnost i samopouzdanje, a kod roditelja zadovoljstvo i osjećaj uspjeha

OSTATI MIRAN U NAPETIM SITUACIJAMA

Isto kao i odrasli, djeca mogu biti, kako kaže Ray Burke (�997.), sarkastična, uvredljiva, neposlušna, a ponekad nasilna. Roditelje je veoma važno da ostanu mirni u takvim situacijama prije nego što pribjegnu bilo pozitivnim ili negativnim konsekvencama za takvo ponašanje. Roditelji se trebaju pripremiti za takve situacije i naučiti da ostanu smireni. Postoje situacije kad djeca roditelje toliko naljute da, naprosto, više ne mogu trezveno misliti. To su teške situacije i, ovisno o tome kako se roditelji postave, mogu dovesti ili do

jačeg sukoba ili do pozitivnijeg ishoda. Burke predlaže slijedeće tehnike roditeljima ukoliko se žele uspješno nositi u napetim situacijama: vježbati pozitivno razmišljanje, ne uzimati lično ono što dijete izjavi, fokusitati se na ponašanja umjesto na razloge zbog kojih je ili nije dijete nešto uradilo, i, na kraju, ako se ikad naljutite ili uradite nešto zbog čega kasnije zažalite, uvijek se povratite i kažite da ste pogriješili, da vam je žao, tražite oprost od djeteta. Time istovremeno igrate ulogu dobrog uzora i dajete primjer djetetu šta treba raditi u slučaju kad se uradi nešto a nije se htjelo ili željelo.

KONSEKVENCE I KONZISTENTNOST

Konsekvence i konzistentnost odonose se na osmišljavanje sistema nagrađivanja ili kažnjavanja za djetetovo nepoželjno ponašanje. Pozitivne konsekvence povećat će ili podsticati poželjno ponašanje, a negativne suprotno. Kad primjetite da dijete čini nešto dobro ili slijedi vaše upute, prilika je da primijenite pozitivne konsekvence. Vodite računa o tome da pozitivne konsekvence koje ste osmislili variraju od krakotrajnih nagrada, kao što je čokoladica ili malo duže vrijeme gledanja TV-a, pa sve do onih dugotrajnijih, kao što su izleti, putovanja ili skuplji darovi. Isto tako, vodite računa o tome ne samo da to budu konsekvence koje pale kod vašeg djeteta nego i da koristite konsekvence koje nisu novac, a koje djetetu mnogo znače (npr., pomaganje majci da pospremi namirnice koje ste kupili kao nagradu zato što je dijete bilo dobro u supermarketu ili pomaganje majci da napravi ručak). Zašto ne dati djetetu malo tijesta da i ono pravi pitu?!). Nevjerovatno je koliko ovakve nagrade znače djetetu, a tako malo se koriste. Roditelji često, zato što nemaju strpljenja sačekati da dijete nešto uradi, urade to za njeg. Takav nastup u djetetu brzo ne samo ubija znatiželju i želju da isprobava nove stvari i na taj način uči nego mu još daje signal: «Imam jednog slugu, on/ona će za mene sve činiti». Miller u svojoj knjizi Komunikacija sa djecom navodi pjesmu (Saslušaj me), u kojoj se kaže: «Kad uradiš nešto za mene, nešto što mogu i trebam uraditi sam/a, ti pojačavaš moj strah i bespomoćnost». Zašto se poslije čuditi

Page 63: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

66 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 67 66 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 67

kad otkrijete da vam dijete «neće ništa da radi» ili zašto nema radne navike? Jednostavnim nagradama kod djeteta istovremeno stvaramo radne navike koje će i nama i djetetu kasnije dobro doći. Negativne konsekvence Hurlok (�929.) definira kao «dodavanje negativnim posljedicama da bi se spriječilo ili umanjilo nepoželjno ili problematično ponašanje djece». One mogu varirati od ekstra rada u kući, oduzimanja pozitivnih konsekvenci ili nečega što je djetetu vrlo drago, zabranjivanje gledanja TV-a cijeli dan, zabrana izlaska itd. Djeca će brzo naučiti da je potrebno izbjegavati ponašanje koje donosi ovakve konsekvence.

Roditelji se moraju dobro potruditi da pronađu efikasne konzekvence za svoje dijete i trebaju biti istrajni u tome jer je to predstavlja pravi izazov. Istovremeno, treba voditi računa o tome da ostanu mirni, da ne reagiraju prenaglo niti ljutito, jer to dijete dovodi u situaciju da se brani. U tom slučaju se situacija zagrijava i nastaje nešto što se nije željelo, otvoreni sukob, jer je čovjek predisponiran da se brani prilikom napada. Ukoliko dijete nije uradilo domaću zadaću i dobilo lošu ocjenu u školi, treba mu sasvim mirno, bez mnogo buke i prašine, kazati: «Zato što jučer nisi uradio/la zadaću i dobio/la si lošu ocjenu, danas nikako nema televizije» ili nešto slično, i ostati ustrajan u tome. Roditeljima se ostavlja da vlastitom maštom pronađu najbolje nagrade i kazne, one koje će biti efikasne kod njihove djece. Kod jedne djece su neke metode uspješne, a neke ne, kod druge obrnuto. Veoma ja važno da se djetetu uvijek objasni razlog kažnjavanja, čak i onome malome, i da se bude dosljedno.

Sve navedeno ne bi ništa vrijedilo bez konsistentnosti. Konsistencija ili dosljednost je, prema mnogim stručnjacima, kičma discipline i ključ u nastojanju da se bude uspješan roditelj jer djetetu daje do znanja da ste pouzdani i ozbiljni.

BITI UZOR SVOME DJETETU

Glavna uloga svakog roditelja trebala bi biti uloga pozitivnog uzora, modela koji djeca posmatraju i prema njemu se i ponašaju. Nisu rijetke izjave koje čujemo od roditelja: «Radi

ono što sam ti rekao/la, a ne ono što ja radim». Djeca, isto kao i odrasli, ne žele raditi ono što im je rečeno, nego ono što i drugi rade. Ovdje bi dobro došao prijedlog korisne igre u kojoj se roditelji i djeca zajednički dogovore da igraju uloge. Robert Eimers (�977.) nudi jednostavan, način igranja uloga koji roditeljima pomaže da dijete nauče odgovarajućem ponašanju: �. određivanje uloga i zamjena uloge sa vašim djetetom2. napravite pozornicu, prepričajte sitaciju koja se dogodila vašem djetetu,3. zaigrajte uloge4. dajte kritiku dajući povratnu informaciju o performansu i, po potrebi, pohvalite učesnike.

Schaefer (�982.) tvrdi da tehnike kao što je igranje uloga pomažu djetetu da unaprijed razmisli i ponovi odgovarajuće reakcije na potencijalno frustrirajuće situacije, a dijete na taj način razumnije i fleksibilnije usvaja reakcije na svakodnevne probleme s kojima se susreće.

EFIKASNO POHVALJIVANJE

Pohvala je moćna. Ona ne samo djetetu nego i odraslima pomaže da gradimo samopoštovanje i samopouzdanje, osjećaj ličnog zadovoljstva te osjećaj sigurnosti i stabilnosti u vlastitoj koži. Bonnie Miller (2000.), u svom priručniku Komunikacija s djecom, navodi: «Djeca koja su stabilna i imaju samopuzdanja, imaju manje šanse da u životu zapadnu u poteškoće». Schaefer tvrdi da je pohvala «realistično, pozitivno vrednovanje dječijeg ponašanja». Svako ko je na svojoj koži osjetio pohvalu zna da pohvala dovodi do osjećaja sigurnosti i samozadovoljstva, jer znate da je neko obratio pažnju na vaš rad, na vas, i da vas, zbog vaših napora, bodri. Tako, znajmo da, pohvaljuću svoje dijete, bodrite ga da ustraje u tome što čini, dajete mu znak da nastavi, da ide dalje, da ne odustaje. To je bitan sastojak za zdrav psihofizički rast i razvoj. Međutim, pažnja!

Pohvaljivanje djeteta, ukoliko se čini nepažljivo, tj. ili previše ili premalo, djetetu može biti mač sa dvije oštrice. Previše pohvale može

Page 64: Novi Muallim br. 29

66 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 67

†MUALLIM

66 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 67

dovesti do toga da dijete počne stvari uzimati zdravo za gotovo ili do osjećaja arogancije, pogrešnog očekivanja o nepogrešivosti i, naravno, do toga da nam dijete postane razmaženo. Da bi se dijete efikasno pohvalilo, mora se imati u vidu balans u reagiranju. Burke (�997.) daje tri savjeta kako bi se lakše održao ovaj balans: a) pohvalite dijete za radnje u kojima su dobri, ali su roditelji to uzeli zdravo za gotovo, b) pohvalite dijete kad načini napredak u trenutnim vještinama ili zadacima, c) pohvalite dijete kad načini pozitivne pokušaje u novim vještinama ili kad isprobava nešto novo. Burke ujedno nudi i odgovor na pitanje koliko često i kad dijete treba pohvaliti a da na površinu ne isplivavaju negativna ponašanja.

Posljednje u spektru pohvaljivanja javlja se pitanje kako efikasno i jasno pohvaliti svoje dijete, na koji način. Sama pohvala može varirati od verbalne, kao što su: vao, bravo, odlično, super, lijepo je to što si uradio/la, napravio/la, nastavi tako (ovisno o uzrastu djeteta), pa do pohvale djelima, kao što su: zagrljaj, poljubac, klimanje glavom kao znak odobravanja, nabaci jednu, pljesak itd. Ove radnje pomažu djetetu da sazna koje radnje treba nastaviti činiti. Burke, povrh ovog, dodaje još jednu napomenu: Dajte djetetu do znanja zašto je to određeno ponašanje korisno njima ili drugima, jer im to pomaže da shvate vezu između odgovarajućeg ponašanja i njegovih posljedica.

ZAKLJUČAK

Biti efikasan roditelj, to ne dolazi samo po sebi. Nije svako ko je uspio donijeti dijete na svijet uspješan roditelj, isto kao što ni svako ko završi studije medicine nije uspješan doktor. Mnogima mnogi pacijenti podlegnu na operacionom stolu. Ne dozvolimo da se to nama dogodi. Odgajati dijete, i to još uspješno, ne znači omogućiti djetetu sve što poželi ili sve što imaju druga djeca. Isto tako, othraniti 2-3-4-5 djece ne znači da smo ih uspješno odgojili i da smo efikasni roditelji. To je 24-satni i cjeloživotni posao i zahtjeva znanje koje se treba sticati, tražiti, čitati, pitati, razmjenjivati. Biti efikasan roditelj podrazumjeva posvećenost, pažnju, ljubav i konstatno zapostavljanje disciplinskih

mjera nabrzinu, kao što su: disciplinska iza ušiju, fizičko kažnjavanje, tj. udaranje bilo rukom, prutem ili bilo čim drugim. To dijete zaboli ali ga ne nauči ispravom ponašanju. Dijete najčešće iz takvih disciplinskih mjera nauči da i ono tako komunicira sa drugima, pa kad njega neko ne posluša, kad ga naljuti, i ono pribjegne šamaru, udaranju i nasilnom ponašanju. U takvim slučajevima često nastaje začarani krug nasilja, iz čega nema izlaza bez stručne pomoći. Roditeljstvo je vjerovatno najvažniji posao i najvažnija uloga u životu. Zahtijeva veoma mnogo vremena i strpljenja, ali plodovi, koji su obično dugoročni, toliko su zadovoljavajući da ispunjavaju čovjeka u svakom smislu. Buduće generacije u svijetu (naša djeca) psihološki će se okoristiti ukoliko mi odlučimo posvetiti pažnju njihovom odgoju. Nadam se da će ovaj članak mnoge podstaći na takvo što.

Literatura:

1. Burke, R., & Herron, R. (1996.), Common Sense Parenting,Nebraska,Boys Town Press

2.Eimers,R.,&Aihtison,R.(1977.),Effective Parents/Responsible Children: A Guide To Confident Parenting, NewYork,McGraw-Hill Book Company

3.Hurlock,E.B.(1949.),Child Growth and Development(5thed.),NewYork,Webster Division, McGraw-Hill Company

4.Schaefer,C. (1982.),How to Influence Children: A Complete Guide for Becoming a Better Parent(2nded.),NewYork,Van Nostrand Reinhold Company

5. Lopez,W. (2004.), Successful Parenting Skills that Shape Childrens Behaviors, All Psych Journal

6.Miller,B. (2000.),Komunikacija sa djecom, Maunagić d.o.o.,Sarajevo

Page 65: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

68 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 69 68 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 69

SUCCESSFUL PARENTHOOD

Selvira Draganovic

Reflecting upon modern society, the author of this article concludes that the most of the contemporary problems are direct consequence of the lack of good preparation of young couples for parenthood, and therefore the bad parenthood. Thus, she believes that good and effective parenthood requires: acquaintance with the fazes of psychological and physical growth and development of a child, knowing the limits of a child in each faze of its development, knowledge of ones own self, that is knowing ones own qualities and weaknesses, knowing how to bring the decisions in a democratic way, patience, decisiveness, consistency, ability to admit ones own mistakes and readiness to seek professional help when required. She proposes the method of “preventing rather then curing”, which includes preparing parents before they even enter a marital relation, and before they are faced with the problems. With this purpose the article offers following techniques: setting of clear expectations, remaining calm in tens situations and when the child is disturbed, consistent rewards for the positive activities of the child and appropriate correction for negative activities, to be a positive model to the child, playing a role in order to correct undesirable behavior, words of praise for good behavior of the child. Parenthood is probably most important job as well as the most important role in ones life. It requires loads of time and patience, but at the same time it is also the most rewarding job that a person can have.

. :

." "

.

.

.

Page 66: Novi Muallim br. 29

68 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 69

†MUALLIM

68 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 69

SOCIJALNA I EMOCIONALNA KLIMA U

RAZREDU Muamer TINJAK

Kolika je uloga nastavnika u školi? Može li on i koliko svojim radom i ponašanjem uticati na rezultate učenja i nastavni proces? Ovo su pitanja koja često postavljamo. Nema jasnih odgovora na ova pitanja. Ali, sigurno možemo reći da je uloga nastavnika u kreiranju i ishodima nastavnog procesa velika, možda i odlučujuća.

Odnose ili relacije u školi odlikuje sticanje znanja, koje proizlazi iz ukupnih odnosa unutar škole (raspoloženja i ugođaja). Znanje se ne može sticati bez potrebnog ugođaja i raspoloženja, zadovoljstva i radosti.

Odnosi unutar škole mogu biti aktivni, pasivni i neutralni. Ranije su se odnosi nazivali atmosferom, pa je bila radna atmosfera i emocionalna atmosfera. Danas se to naziva klima (radna klima), pa imamo socijalnu i emocionalnu klimu ili ozračje. Povoljna radna klima je važan uslov uspjeha u jednom kolektivu, pa tako i u razredu.

Uticaj nastavnika na rezultate učenja

Ponašanje nastavnika uveliko utiče na rezultate učenika u učenju.

Ponašanje nastavnika, zajedno s reakcijama učenika, može izazvati specifičnu razrednu klimu koja se ogleda kroz:

a) emocionalno ozračje (toplina i podupiranje, suprotno kritici).b) socijalno ozračje (odnosi podređenosti, prava odlučivanja i inicijative),c) interakcija (stepen aktivnosti učenika i nastavnika i inicijative u procesu učenja),

Na nastanak pojedine karakteristične klime utiču:

• ličnost nastavnika, njegov karakter i temperament,• njegovo znanje i mišljenje o tome koje ponašanje daje dobre obrazovne rezultate,• njegova lična obrazovna filozofija: koje obrazovne ciljeve želi postići u svom radu. �

Emocionalna klima

Emocionalna klima predstavlja temelj ili osnovu radne klime. Ukoliko u nekom kolektivu nije prisutna vedra radna atmosfera, opuštenost, smijeh, šala, ushićenost, oduševljenje, pozitivan poticaj, međusobna tolerancija i uvažavanje, nije moguće govoriti o dobroj emocionalnoj

� Psihologija učenja i nastave, Vlado Andrilović i Mira Čudina-Obradović, Školska knjiga, Zagreb, �996. str. �3�

Page 67: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

70 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 71 70 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 71

klimi. A ukoliko nema povoljne emocionalne klime, teško je očekivati i povoljne rezultate. Emocionalne osobine nastavnika utiču na emocionalnu klimu u razredu.

Dobar nastavnik je uvijek inicijator pozitivnih procesa u okolini, bilo u razredu ili unutar samog kolektiva. Svojom kreativnošću, vedrinom, dobrim raspoloženjem i poletom za rad, utiče na svoju okolinu. Tamo gdje ima makar jedan nastavnik sa navedenim osobinama, moguće je očekivati pozitivnu klimu i radnu atmosferu.

S druge strane, ukoliko je nastavnik dovoljno komotan i ima širine te dozvoljava i potiče učeničku kreativnost, protok novih ideja, radoznalost i orginalnost, to je za svaku pohvalu. Učenici to razumiju na sasvim ispravan i poticajan način. Pomoći učeniku da se sam izražava, znači omogućiti mu kreiranje vlastite percepcije slike samog sebe, razvijanje vlastitog identiteta i osobnosti. Omogućiti mu da već postojeće osobnosti dopunjava novim idejama i sadržajima.

Autoritaran, represivan i nesiguran (plašljiv) nastavnik izaziva potpuno suprotan efekt. On svojim ponašanjem guši učeničku kreativnost, polet, zaustavlja nephodnu cirkulaciju novih ideja, sputava razvijanje osobnosti učenika. Gradi sliku učenika potpuno suprotnu od prethodne. Njegovo uspostavljanje autoriteta na satu nije bazirano na stvarnoj autoritativnosti i znanju, nego na prisili, strahu, strogoći i prijetnji. Takav nastavnik formira djeci sliku da trebaju učiti iz straha od slabih ocjena, a ne zato što je učenje stvarna potreba.

Važno je napomenuti da postoji potreba da svaki nastavnik povremeno ispita kom stilu i profilu nastavnika pripada. Ukoliko utvrdi svoje stvarno stanje, onda je moguće da izvrši i odgovarajuće korekcije u svom ponašanju. Ako ne želi spoznati svoje stanje i negira stvarnu sliku svoga rada, onda je već problem za takve nastavnike, jer oni odbijaju priznati svoje greške.

Razredna klima najviše zavisi od samog nastavnika. Sve zavisi od toga hoće li nastavnik stati iza svojih učenika, podržavati ih, poticati, ohrabrivati i uvažavati njihove ideje i inicijative. Stepen njegove kooperativnosti presudan je

u uspostavljanju razredne klime. Povoljna razredna klima doprinosi boljim rezultatima učenja, a dobri rezultati, opet, pomažu razvijanju povoljnije klime. Moglo bi se reći da su uzajamno povezani. Da bismo mogli sagledati ukupne rezultate rada, potrebno je poznavati okolnosti u kojima se izvodi nastava, je li klima poticajna ili je obeshrabrujuća.

Razredno okruženje sastavni je dio procesa učenja, pa ono utiče na svakog nastavnika i učenika. U svakoj školi razredni nastavnici i učenici moraju se prilagoditi arhitekturi školske zgrade – ukupnom prostoru, položaju i broju vrata i prozora, visini stropa i izolaciji zidova (Ross, 1982). Međutim, stvaralačko uređenje prostora valja provesti imajući na umu da određeni fizički uvjeti i veličina prostora mogu snažno uticati na stavove, ponašanje, pa čak i uspjeh učenika.2

Socijalna klima

U razredu nastavnik ima ulogu autoriteta i ima pravo donositi odluke. On je rukovodilac u razredu. Od njega zavisi kako će upotrebljavati svoj autoritet, jer način rukovođenja je način upotrebe autoriteta.

Način rukovođenja direktno utiče na ishod i rezultate učenja i rada, ali i na ponašanje učenika. Mnogo istraživanja vršeno je na ovom polju i došlo se do rezultata da iz nastavnikovog rukovođenja prističu različiti stilovi rukovođenja: a) Autokratski stil. Sve odluke o aktivnosti i postupcima u skupini donosi odrasli rukovodilac, bez objašnjavanja, obrazloženja i bez određivanja plana akcije. b) Demokratski stil. Sve odluke donose se zajednički, na osnovu diskusije, uz pomoć i poticanje odraslog rukovodioca. c) Stil potpune slobode. Odrasli rukovodilac ima pasivnu ulogu i ostavlja punu slobodu skupini ili pojedincima. On pruža pomoć i informacije samo kad se to od njega traži.

Za ove stilove karakteristično je sljedeće ponašanje rukovodioca:

2 C. Marsh, �994.,str. 3�. Fusnota preuzeta iz knjige Školska pedagogija, autori: Dževdeta Ajanović i Marko Stevanović, Sarajevo, �998., str. �79

Page 68: Novi Muallim br. 29

70 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 71

†MUALLIM

70 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 71

Autokratski: izdavanje naredbi, prekidanje drugih u aktivnosti i inicijativi, česta nekonstruktivna kritika, česte pohvale i odobravanje.

Demokratski: davanje informacija, sugestija, poticanje samoinicijativnosti;

Potpuna sloboda: davanje uputa o postupcima.

Ovi stilovi proizveli su različitu atmosferu kod djece. Autokratski stil je izazvao najviše nezadovoljstva, ovisnosti, traženja pažnje, očekivanje i traženje uputa... Demokratski stil je razvio prijateljske odnose, fokusiranost i usmjerenost na zadatke, a tamo gdje je bila potpuna sloboda vidan je nedostatak samostalnosti, pomanjkanje vlastite inicijative, ideja i samostalnog promišljanja.

U razredima u kojima prevladava frontalna nastava i istovremeno poučavanje cijelog razreda na isti način, nastavnik mora imati autoritativnu ulogu. Veći dio vremena provodi u uspostavljanju discipline i radne atmosfere. Posljedica ovog ponašanja su česti disciplinski prekršaji i nezainteresiranost učenika.

Pokušaj de se prevaziđe ovaj problem proizveo je demokratsko rukovođenje u odjeljenju, što, također, nije uvijek davalo najbolje rezultate.

Kod predškolske djece se pokazalo da nije ni važno koji je tip rukovođenja u održavanju pažnje pri crtanju. Ali, potpuna sloboda imala je negativne posljedice, što znači da je potrebno da mala djeca dobijaju upute od nastavnika bilo kojeg tipa.3

U osnovnoj školi se radilo upoređivanje dviju klima autokratskog i demokratskog tipa. U autokratskoj atmosferi bila je veća radna angažiranost, a u demokratskoj atmosferi bila je manja radna angažiranost, ali su međusobni odnosi djece bili mnogo bolji.4

3 W. L. Brittain, Creativity, An and the Young Child, McMillan, London, �979, 4 ]. Morrison, Strukturiranost nastave, količina radne aktivnosti i socijalna klima, Primijenjena psihologija, br. �- 2, Zagreb, �980. Fusnote preuzete iz knjige Psihologija učenja i nastave, Vlado Andrilović i Mira Čudina-Obradović, Školska knjiga, Zagreb, �996., str. �38

Međusobna interakcija nastavnik – učenik

Međusobna komunikacija, govor nastavnika i učenika najbolji je pokazatelj odnosa i klime u razredu. Prema N. A. Flandersu (vidi prilog) i njegovoj listi, komunikacija se svodi na govor nastavnika i govor učenika. Flanders pravi analizu direktnog uticaja govora nastavnika kroz predavanje, izdavanje zapovijedi i učenikovo odgovaranje, ili indirektnog kroz savjetovanje, pohvalu, ohrabrenje i učenikovo postavljanje pitanja. Flanders je analizom svoje liste primijetio da nastavnici sputavaju učenike postavljanjem pitanja i prisiljavanjem da rade isključivo po instrukcijama, ne dozvoljavaju im da preuzmu inicijativu, ne uvažavaju mišljenje i stavove učenika, dok indirektnim pristupom dolazi do razvijanja kreativnosti, samostalne inicijative i obogaćivanja vlastitog rada, primjenjivanja vlastitih ideja i stavova. Ovakav oblik rada stimulira učenike i rezultira razvijanjem zdrave diskusije i sudjelovanjem u samostalnim i zajedničkim projektima

Ovdje se mora napomenuti da su brojna istraživanja pokazala da učenici usvoje više znanja kad ih nastavnik direktno poučava nego kad samostalno rade, što dovodi do zaključka da govor nastavnika u obliku demonstracije i dalje ima važnu ulogu u poučavanju te da su nerealna prevelika očekivanja od potpuno samostalnog učeničkog rada. Prednosti od direktnog poučavanja proističu iz nekoliko izvora, koji su, zapravo, nužni preduvjeti učenja uopće:�. Više vremena je provedeno u stvarnom radu,2. Nastavnik upravlja zadržavanjem pažnje na predmetu proučavanja,3. Nastavnik organizira ponavljanje i primjenu stečenog znanja radi boljeg pamćenja.

Ukratko, direktnim poučavanjem postiže se maksimalni učenikov angažman5 te je ono primjerenije za pojedince maloga iskustva i samostalnosti u njegovu postizanju.

Direktne metode poučavanja važnije su za niži uzrast, dok su indirektne metode važnije i uspješnije u srednjoj školi i na fakultetu.

5 J. Brophy, Teacher Behavior and its Effects, »Journal of Educational Psychology«, vol. 7�, br. 6, �979.

Page 69: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

72 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 73 72 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 73

Zaključak

Može se zaključiti da korištenje samo jednog pristupa, bilo autokratskog, demokratskog ili davanja potpune slobode učenicima, ne pruža idealne rezultate učenja i klime u razredu. Ali, dobra kombinacija ovih tipova poučavanja može dati neočekivano dobre rezultate. I dalje je najvažnija uloga nastavnika, jer on određuje i pronalazi mjeru upotrebljavanja autoriteta, bilo demokratskog ili autokratskog. Od njegove umješnosti, radne sposobnosti, vedrog raspoloženja i pozitivne energije koju širi oko sebe zavisi čitav nastavni proces.

Pozitivna klima u razredu odlikuje se visokim očekivanjima nastavnika i usmjeravanjem na učenje. Nastavnik učenike motivira, ohrabruje i pokazuje da u njih ima povjerenja. Dobar nastavnik više vremena provodi u rješavanju zadataka, pripremanju za nastavu i pripremanju učenika, a manje na uspostavljanju discipline u razredu.

Pozitivna klima je rezultat usmjerenosti na obrazovne ciljeve i znanje, a ne samo na ocjene, pohvale ili nagrade, koje su samo vanjske procjene znanja. Ona kod učenika razvija stalno interesiranje i motiviranost za rad i učenje.

Literatura:

1.Mijenjajmo naše škole,LuiseStolliDeanFink, Educa,Zagreb,2000.

2. Inovacije u nastavi, dr. Petar Mandić, Svjetlost, Sarajevo,1977.

3.Psihologija učenja i nastave,VladoAndrilovićiMiraČudina-Obradović,Školska knjiga,Zagreb,1996.

4.Školska pedagogija,DževdetaAjanovićiMarkoStevanović,Prosvjetni list,Sarajevo,1998.

Page 70: Novi Muallim br. 29

72 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 73

†MUALLIM

72 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 73

Prilog

FLANDERSOVA LISTA ZA ANALIZU RAZREDNIH INTERAKCIJA6

G o v o r n a s t a v n i k a

Indirektno poučavanje 1.

Prihvata emocije: prihvata i razjašnjava emocije učenika – i pozitivne i negativne (tu pripada predviđanje emocija i podsjećanje na njih).

2.Hvali i ohrabruje: ponašanje ili rad. Tu pripadaju i šale za olakšavanje napetosti, odobravanje glavom i hrabrenje (»Da, da«, »Tako je« i sl.).

3.Prihvata i primjenjuje učenikovu misao: razjašnjava je i razrađuje. Kad to sadrži sve više nastavnikovih ideja, prelazi se na kategoriju 5.

4. Postavlja pitanja: o sadržaju ili postupku, sa željom da od učenika dobije odgovor.

Direktno poučavanje

5.Predaje: iznosi činjenice ili mišljenja o sadržaju ili postupcima, izražava svoje mišljenje, postavlja retorička pitanja.

6.Daje upute, naredbe, zadatke koje učenik treba izvršiti.

7.Kritizira ili se poziva na autoritet. Tu pripadaju tvrdnje koje trebaju uticati na ponašanje učenika; grdnje, obrazlaganje nastavnikovih postupaka, isticanje »ja«.

G o v o r u č e n i k a

1. Učenik odgovara: govor učenika kao reakcija da započinje govor; inicijativu za govor učenika daje nastavnik. Učenik samoinicijativno započinje govora (tu pripada i prozivanje učenika).

2.Tišina ili metež: pauze, period tišine ili meteža.

6 N. A. Flanders, Analyzing Teacher Behavior, Addison Wesley, Reading Massachussetts, �970. Fusnota preuzeta iz knjige Psihologija učenja i nastave, Vlado Andrilović i Mira Čudina-Obradović, Školska knjiga, Zagreb, �996., str. �34

Page 71: Novi Muallim br. 29

MUALLIM†

74 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. PB

SOCIAL AND EMOTIONAL ATMOSPHERE IN THE CLASSROOM

Muamer Tinjak

Favorable working environment is an important condition for the success of any group.Emotional environment represents the foundation or the bases of a working environment. Teacher has a role of an authority in a classroom, and he is the one who makes decisions. He is the leader of the class. The manner of leading and directing the activities of the class will depend on teachers’ personality and his ability and the manner in which he uses that authority. This will directly reflect upon the outcome and the results of the work and the process of learning, but it will also reflect upon the behavior of the student. We have three forms of the leadership in the classroom: autocratic, democratic and giving the full freedom to the students. The use of only one of these methods of teaching whether it be democratic, autocratic or the method giving the full freedom to students does not promise ideal results of studding nor a favorable environment in the class. However, the good combination of these three methods can give results beyond our expectations. Still, the role of the teacher is essential for he is the one who decides and works out the measure in which authority, weather democratic or autocratic, is used. The whole of teaching and learning process depends on his skill, capability, charisma and positive energy that he spreads around. Positive environment is in the classroom is marked by the high expectations that teacher has from his students and by his ability to direct students towards learning. The teachers job is to motivate encourage students and to show them that he has a faith in their success. A good teacher spends more time in solving the problems and tasks, preparing for the class and on preparing students for the class and lesser time he spends on establishing discipline.Positive environment is the result of teachers focus on educational tasks and knowledge, not only on grades, praises and prizes that are, by the way, only formal methods of the evaluation of knowledge. Good environment in the classroom develops interest and motivation for work in students.

.

.

. :.

.

.

.

.

.

.

Page 72: Novi Muallim br. 29

† TEFSIR

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 76 77 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 76 77 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

“RISALA” IMAMA ŠAFIJE

II POGLAVLJE

El-bejan� – jasno objašnjenje

Šta je el-bejan?

53. Kaže Imam Šafija, r.a.: El-bejan je imenica koja sadrži sveukupan naziv za značenja koja imaju iste osnove (korijene), ali različite posljedice (ogranke).54. Nit koja povezuje ova značenja, koja su iste osnove a različite posljedice, u tome je da su ona el-bejan – jasno objašnjenje onima kojima su upućena i na čijem jeziku je Kur´an objavljen;� ona su približno iste težine kod njih, premda su neka objašnjenja snažnije razjašnjena od drugih, dok su različita kod osoba koje ne poznaju jezik Arapa.55. Kaže Imam Šafija, r.a.: Sve što je Uzvišeni Allah obznanio u Kur´anu Svojim stvorenjima, čime ih je, iz Svoje vječne mudrosti, uputio na način iskazivanja pokornosti (robovanja) samo Njemu, Uzvišen neka je On, uključuje više različitih kategorija.

� El-bejan (jasno objašnjenje) – jedno od najvažnijih oružja govornika, i zato imam Šafija, r.a., svoju ˝Risalu˝ otvara poglavljem o el-Bejanu. Za dodatna značenje El-ejana, v.: El-Gazzali, El-Mustasfa, Vol. I, str. �53-�54; El-Bakillani, I´jaz El-Qur´an, Cairo �954., str. 69-70, 3�9-320 2 Tj., arapski jezik

56. Prva od tih kategorija je ona koju je On pojasnio Svojim stvorenjima izravnim tekstom (nassom) u Kur´anu, poput naredbi kojima se prema Njemu pojašnjavaju obaveze, dakle da je na njima obaveza obavljanja namaza,� davanja zekjata,� izvršavanje hadždža� i post u mjesecu ramazanu� i da im On zabranjuje činjenje razvrata� – bilo javno ili tajno – i izravno zakonodavnim tekstom im zabranjuje bludničenje (zinaluk)�, vino i svaku vrstu strvine, kao i krv i svinjsko meso.� I objasnio im je kako će uzeti farzove abdesta,�0 sa svim ostalim što je precizno objasnio u kur´anskom tekstu.57. Druga kategorija je ona čije je obaveze propisao u Svojoj Knjizi, ali je načine njihova izvršavanja pojasnio kroz sunnet (hadis) Svoga Poslanika, s.a.v.s., kao što je broj namaza, visina zekjata i vrijeme njihova izvršavanja i druge stvari u propisima koje je On objavio u Svojoj Knjizi.3 Vidi: El-En´am, 72, Hud, ��4, Ibrahim, 3�, El-Isra´, 78, Taha, �32, El-Nur, 56 4 Vidi: El-Tevba, 60, El-Nur, 565 Vidi: El-Bekara, �96-�996 Vidi: El-Bekara, �83 7 Vidi: El-A´raf, 33, El-Nur, 30-3�8 Vidi: El-Isra´, 32, El-Furkan, 689 Vidi: El-Bekara, �73, 2�9-220, El-Maide, 3, 90, El-En´am, �43-�45�0 Vidi: El-Maide, 6

Page 73: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 76 77 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

†TEFSIR

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 76 77 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

58. Treća kategorija ustanovljena je na životnoj praksi poslanika Muhammeda, s.a.v.s. (sunnetom) i njegovim izrekama (hadisom), a za šta ne nalazimo pravni propis u kur´anskom tekstu, ali je Uzvišeni Allah zato propisao slijeđenje Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i primjenu njegovih odredbi,�� pa ko prihvati te naredbe od Poslanika, s.a.v.s., prihvatio je zato što ga je Uzvišeni Allah na to obavezao.59. Četvrta kategorija tretira obavezu koju je Uzvišeni stavio Svojim stvorenjima, a to je da rješenje pronalaze putem idžtihada. Na taj način, On je iskušavao njihovu pokornost, kao što ju je iskušavao i u drugim stvarima koje im je On izravno naredio.60. Jer, zaista, Slavljeni i Uzvišeni Allah u Kur´anu veli: ˝Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo˝;��

61. ̋ …Da bi Allah ispitao ono što je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima…; ˝��

62. ˝Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti i vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati˝.��

63. Kaže imam Šafija, r.a.: Pa im je Uzvišeni Allah naredio da lica svoja prema Kibli u Časnom hramu okreću i rekao je Svome Poslaniku, s.a.v.s.: ˝Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš; okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu˝;��

64. ˝I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti˝.��

65. Uzvišeni Allah upućuje ljude da se, u situaciji kad ne znaju pravac Časnog hrama (tj.,

�� V.: Ali Imran, 3�-32, En-Nisa, 59, �05, El-Ahzab, 36, El-Tagabun, �6�2 Muhammed, 5�3 Ali Imran, �54�4 El-A´raf, �29�5 El-Bekara, �44�6 El-Bekara, �50

udaljeni su toliko da ga ne mogu vidjeti – op. prev.), koriste idžtihadom, što im je obaveza, tj. koristiti se razumom koji im je podaren a koji može praviti razliku između stvari i njihovih suprotnosti, koji prepoznaje prirodna obilježja (znakove koji služe kao putokazi) koje je On postavio na Zemlji, prema kojima se prepoznaje (određuje) pravac (strana svijeta) u slučaju kad ne vide Sveti hram, u čijem pravcu im je naredio da okreću svoja lica.66. Pa kaže Uzvišeni Allah: ˝On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i na moru˝;�� ˝I putokaze, a i po zvijezdama se oni ravnaju˝.��

67. Kaže imam Šafija, r.a.: Tako, putokazi (znakovi) mogu biti brda, planine, noći i dani; u njima se nalaze vjetrovi poznatih imena koji pušu iz različitih pravaca i mjesta. A znakovi još mogu biti Sunce, Mjesec i zvijezde čija su uzdizanja, zalasci i pozicije na nebu dobro poznate ljudima.68. Pa je Uzvišeni Bog čovjeku propisao idžtihad u traženju pravca Časnog hrama na osnovu ukazanih znakova koje sam opisao. Sve dok čovjek koristi idžtihad, ljudi neće skrenuti s Njegove odredbe, a nije im dozvolio, ukoliko nisu u stanju odrediti pravac Kible, da klanjaju u bilo kom pravcu.69. On ih, također, obavještava o Svome sudu, pa kaže: ˝Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati?˝�� A riječ ˝es-suda˝ – onaj koji je prepušten samom sebi (spomenuta u navedenom ajetu – op. prev.) označava onu osobu kojoj niko ništa ne naređuje, niti joj iko išta zabranjuje.70. Kaže imam Šafija, r.a.: Ovo ukazuje da nikome osim Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., nije dozvoljeno da donese odluku ukoliko se (u svome odlučivanju – op. prev.) oslanja na dokaze na način koji sam opisao kad je riječ o

�7 El-En´am, 97�8 El-Nahl, �6�9 El-Kijama, 36

Page 74: Novi Muallim br. 29

† TEFSIR

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 78 PB novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

ovoj materiji, zatim kad je riječ o pravdi i kad se radi o sudijama koji će presuditi kolika je vrijednost ubijene divljači,�0 niti će kazati shodno istihsanu�� (juristic preference), jer odlučivanje putem istihsana podrazumijeva temeljenje nečega vlastitog bez zasnivanja svojih odluka na sličnim primjerima.71. Allah, dž.š., zapovijeda ljudima da za svjedoke moraju uzeti dvojicu pravednih muškaraca��, a pravednost podrazumijeva djelovanje u okvirima pokornosti Allahu, dž.š. To je način na koji se prepoznaje pravedan od onoga koji to nije.72. Navedena tema smještena je na njoj odgovarajuće mjesto, a naveo sam i neke primjere u nadi da će ukazati na prethodno navedeno, a koji imaju ista značenja kao i ova potonja.El-bejan I73. Uzvišeni Allah kaže o hadžiji koji obavlja hadždž temettu:�� ˝Obavite ´umru do hadža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći! A onoga ko ne nađe, neka posti tri dana u danima hadža i sedam dana po povratku; to je punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da On teško kažnjava˝.�� 74. Ovo je jasno objašnjeno onome kome je ova naredba upućena. U ovom ajetu se propisuje post tri dana u danima hadža, a sedam dana po povratku kući; to je punih deset dana.75. Uzvišeni Allah kaže: ˝To je punih deset dana˝. Može biti da se ovom rečenicom želi dati dodatno pojašnjenje, a može biti da ih se želi poučiti da je tri, kad sabere sa sedam, deset.

20 Ovaj slučaj nalazimo u suri El-Maide, 952� O istihsanu će biti govora u trećem poglavlju ove knjige22 El-Bekara, 282, El-Maide, �06-�0823 Temettu´ – vrsta hadža koja, kod imam-i Šafija, r.a., označava ulazak u obrede hadža odijevanjem ihrama radi obavljanja ´umre u mjesecima hadža na jednom od mikata, pa se hadžija nakon obavljene ´umre u Mekki odlučuje na hadž; zove se temettu´ zato što se može naslađivati u stvarima koje inače nisu dozvoljene za onoga ko je u ihramu. Kao čin zahvalnosti Allahu na tome olakšanju prinosi se žrtva (kurban), koja je obavezna onome ko obavlja ovu vrstu hadža (op. prev.)24 El-Bekara, �96

76. A Allah Uzvišeni kaže: ˝Mi odredismo da čas susreta s Musaom dođe u određeno vrijeme, kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći˝.��

77. Jasno je, kad se u ovom ajetu kaže: trideset noći plus deset noći, da je jednako četrdeset noći.78. A riječi Uzvišenog ˝četrdeset noći˝ donose isto što i ajet prije njega, a to je da, iznosi četrdeset kad se sabere trideset i deset. Dakle, to je dodatno objašnjenje (dodatak).79. Uzvišeni Allah kaže: ˝Propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste se grijeha klonuli, i to neznatan broj dana; a onome od vas ko bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana˝;��

80. i kaže: ˝U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur´ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga Puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tome mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti˝.��

81. U ovom ajetu im je propisan post kao obavezan, a zatim je objašnjeno da je to mjesec dana, a mjesec kod njih (Arapa – op. prev) smatra se periodom između viđenja dva mlađaka, pa to može biti trideset ili dvadeset devet dana.82. Ukazivanje u ovom ajetu bilo je kao i u dva prethodna; prema mišljenju većine islamskih učenjaka: To je dodatak koji pojašnjava zbir brojeva.83. Najpreča stvar, kad se radi o dodatku kojim se pojašnjava zbir brojeva sedam i tri i trideset i deset je da se radi o dodatnom pojašnjavanju, jer su oni sasvim dobro upoznati sa sadržajima ova dva broja i njihovim zbirom, isto kao što su poznavali mjesec dana ramazana.

Prijevod s arapskog:Muriz Mešić

25 El-A´raf, �4226 El-Bekara, �83, �8427 El-Bekara, �85

Page 75: Novi Muallim br. 29

HISTORIJA OBRAZOVANJA†

80 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

ALIMSKE PORODICE: RIFDI-ĆERIMOVIĆ

Ahmed MEHMEDOVIĆ

RMuderrisi, pjesnici, kadije, kaligrafi

ifdi-Ćerimovići su jedna od uglednih sarajevskih alimskih porodica iz 17. i 18. stoljeća. Bili su uvaženi istanbulski

profesori i kadije, mulle u velikim gradovima. Našu i tursku poeziju obogatili su sa najmanje dva cjelovita divana poezije, nekim drugim djelima i mnoštvom pojedinačnih pjesničkih dostignuća. Glava ove porodice, Abdulkerim, po kome se jedna grana porodice prozvala Ćerimović, otišao je na studije u Istanbul i tamo ostao. Njegov sin Fa’iz vratio se u Sarajevo i predavao u Malkočevoj medresi, a drugi sin Mehmed efendija Rifdi ostao je u Istanbulu. Abdulkerim je bio veliki pjesnik, a ni njegovi potomci nisu mnogo zaostajali za njim. Omer efendija Rifdi i njegov sin Muhammed Sadik efendija ubrajaju se među prve bosanske kadije, a Muhammed Sadik je, uz to, bio muderris te odličan kaligraf.

Ovo je prilika da na jednom mjestu iznesemo podatke o životu i djelu nekolicine pjesnika, kadija i muderrisa ove ugledne sarajevske alimske porodice i tako ih otrgnemo od zaborava.

Sami’i – Abdulkerim ef. Bošnjak

Abdulekerim ef. Bošnjak, poznat pod pjesničkim imenom Sami’i, pjesnik i stilist, prema Fehimu Nametku, predstavlja »izuzetnu kulturnu pojavu svoga vremena«.

Rođen je u Sarajevu krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Ocu mu je bilo ime Ahmed i može se pretpostaviti da je, također, bio učen. Mekteb i medresu Abdulkerim je završio u Sarajevu, a onda otišao na studije u Istanbul. Tamo je slušao Kametizade Mehmed-efendiju, kod koga je bio i mulazim (asistent). Kasnije je bio muderris na nekoliko nižih medresa, a prema nekim autorima, bio je i kadija. U mirovinu je otišao sa skromnim novčanim sredstvima, od čega je jedva sastavljao kraj s krajem. Dopisivao se sa ondašnjim uglednim književnicima Bošnjacima Ahmedom ef. Bejazićem, Rušdijem, Mezakijem.

Umro je u Istanbulu 1684./85. godine. Posmrtni hronogram spjevao mu je La’lizade Šejhi:Onome rijetkom piscu koji se svakom dopadao,Nemoćni su bili opisati savršenstvo i odlični i

obični ljudi.

Page 76: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

†HISTORIJA OBRAZOVANJA

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 81

Kad je otišao u dvore Onoga svijeta, bi mu hronogram:

»Abdulkerim efendiji raj neka bude vječni zavičaj«.

Ukopan je unutar ograđenog harema, koji se nalazi nasuprot hamamu na Ejjubu, u Istanbulu.

Abdulkerim ef. Sami’i ostavio je kompletan divan pjesama, izuzetno vrijednu zbirku pisama (Munše’at) i jedno hagiografsko djelo. Dva rukopisa Sami’ijeva Divana čuvaju se u knjižnici Top-kapi muzeja u Istanbulu. Jedan od njih je bio vlasništvo njegovog unuka, pjesnika ‘Iffetija. Sami’ijev sin Mehmed Rifdi, ‘Iffetijev otac, također je bio cijenjen pjesnik. Iza njega je ostao vrijedan divan pjesama. I drugi njegov sin Abdullah Fa’iz, muderris Malkočeve medrese u Sarajevu, okušao se u poeziji, ali ne tako uspješno kao otac i brat. Njegov unuk Omer-efendija Rifdi bio je istaknuti bosanski kadija i uglednik, a praunuk Muhammed Sadik Rifdi kadija i muderris.

Jedan rukopis Sami’ijeva Divana sadrži 220, a drugi 196 pjesama, najviše gazela, a onda tariha. Nekoliko njegovih pjesama nalazi se i u jednom rukopisu biblioteke Univerziteta u Istanbulu. Ovo je vrlo bogat i sređen Divan i autoru osigurava visoko mjesto u osmanskoj, a samim tim i našoj poeziji. Njegov visoki stil nije ostao nezapažen ni kod turskih klasika, niti kod naših ljudi. Ugledni mostarski pjesnik Adli Čelebi spominje ga u jednoj svojoj pjesmi na ovaj način:

Hoće li se češće čuti pjesme Sami’ije, stiliste-umjetnika,

Učenog, vidovitog, svjetiljke koja prosipa zrake znanja?

Ovi stihovi dokazuju da su Sami’ijeve pjesme bile rado čitane u našim književnim krugovima i da su bile uzor našim pjesnicima, da je smatran učenim, svjetiljkom znanja, čak vidovitim, a i Šejhi kaže da je nemoguće bilo opisati njegovo savršenstvo. Bašagić, kao primjer Sami’ijeve poezije, donosi jednu njegovu ruba’iju.

Također, Sami’ijeva zbirka pisama, sa uobičajenim naslovom Munše’at, visoko je ocijenjena u turskoj epistolarnoj književnosti. Dopisivao se, rekosmo, sa prvim perima svoga

vremena. Pisao je pod uticajem originalnog pjesnika Bošnjaka Muhammeda Nerkesija, ali i Vejsija. Safaji piše da su mu pisma »glose Nerkesijina duha«. Da je cijenio Vejsija, potvrđuje i to što je Abdulkerim ef. Sami’i nastavio njegovo nedovršeno hagiografsko djelo Durret et-tadž fi sirat Sahib al-mi’radž (Biser krune o životu Mi’radžlije (Muhammeda). Sami’ijevo djelo nosi naziv Zejl-i sijer-i Vejsi ili Takmil Durret et-tadž. Rukopis Sami’ijevih Munše’ata nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (R-991) i, možda, u Nacionalnoj biblioteci u Beču.

Mehmed efendija Rifdi Kerimzade (Ćerimović)

Mehmed efendija Rifdi, muderris, pjesnik i kadija, sin pjesnika Abdulkerima Sami’ija, prema Bašagićevom sudu, bio je najsuptilniji pjesnik iz ove porodice: »Rifdi je zbilja nježan i čuvstven liričar. Stihovi mu teku glatko, a jezik mu je veoma lahak prema onome vremenu.

Njegove pjesničke umotvorine mogu se i danas čitati i razumjeti. Mi bar ne možemo opaziti nikakve razlike između njega i današnjih turskih pjesnika, koji pjevaju gazele i ruba’ije. Kad jednom dobar kritičar osvijetli njegov Divan, zaboravljeni Rifdi će, bez dvojbe, stupiti u prve redove osmanlijskih pjesnika prije preporoda«.

Rođen je u Istanbulu, gdje mu je otac bio muderris, polovinom 17. stoljeća. Školovao se u Istanbulu, a onda postao asistent (mulazim) kod šejhu-l-islama Minkarizadea Jahjaa efendije, u 26. godini života. Nakon stažiranja u nekoliko nižih medresa, imenovan je muderrisom Huremijje medrese sa 50 akči dnevno. Prije nego što je, 1689. godine, postao profesor na Has Odobaši medresi, radio je na još nekoliko istanbulskih medresa, a jedna od njih je i medresa Hajruddin-paše. Ovaj podatak bilježimo sa prvog lista rukopisa šestog sveska Buharijeve zbirke hadisa R-455 Gazi Husrev-begove biblioteke koji je pripadao Rifdiju. Tu je i otisak njegovog pečata. Konačno, na Sahn je došao 1699., na medresu našeg zemljaka Zal Mahmud-paše, 1703., a na Sulejmanijju 1706. godine. Za kadiju u Solunu u Grčkoj imenovan je 1708., a onda je, po istom poslu, otišao u Siriju,

Page 77: Novi Muallim br. 29

HISTORIJA OBRAZOVANJA†

82 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

gdje je stekao počasnu titulu mulla od Edrene. Još znamo da je negdje iza ovoga vakta čekao u Istanbulu imenovanje za kadiju u Mekki, ali ne znamo je li to mjesto i dobio. Umro je 1721. godine.

Ostavio je sređen divan pjesama, a da je njegova poezija bila cijenjena vidi se i po tome što je na njegov Divan Es’adzade spjevao takriz. Uspješno je pjevao ruba’ije.

Evo nekoliko Rifdijevih stihova, u prepjevu našeg Bašagića:

O oko, maštajući o licu drage,Ti ostade na njemu kao komarac na svijeći punoj

svjetla.O zaljubljeni, pred kojim nema zastora na brdu

ljubavi,Ti ostade kao Musa (na Sinaju) s udivljenjem

gledajući lice.O ljubavniče, koji ima ludo srce i neobuzdanu

narav,Ti ostade kao Medžnun u pustari brige i nevolje.

O pero Behzadovo, što praviš slike bez duše,Ti ostade slikajući arabeske po vratima i zidu.O pero rječitog Rifdije, i ti ostade pod nebom

Natežući se i boreći se s crnom sudbinom.

Hafiz Mustafa efendija Iffeti Kerim-zade (Ćerimović)

Sin je našeg značajnog pjesnika na turskom jeziku Mehmeda efendije Rifdija, a unuk pjesnika Abdulkerima efendije Sami’ija. Hafiz Mustafa Iffeti rođen je u Istanbulu, krajem 17. stoljeća. Otac mu je bio dovoljno imućan da mu omogući svestrano i kvalitetno obrazovanje. Brzo se istakao svojom sposobnošću među sinovima istanbulskih velikaša i prednjačio im. Nakon okončanja školovanja 1712. godine, podvrgao se strogim ispitima i odmah imenovan vanrednim profesorom na carigradskoj Galata Saraj medresi. Tokom školovanja završio je i hifz. Kasnije je radio kao redovni profesor na nekim drugim carigradskim medresama, a 1722. godine predavao je na Jar-hisar medresi. Ne zna se koje je predmete predavao, ali se pouzdano zna da je bio izvanredan kaligraf pisma ta’lik. Savremenici ga hvale kao darovitoga pjesnika i iskrenog i čestitog alima. Poput oca Rifdija, pjevao je ruba’ije. Salim u svojoj Tezkiri donosi dvije njegove ruba’ije,koje

u originalu bilježi i naš Bašagić. Imao je bogatu biblioteku, a jedan od njegovih rukopisa dospio je i u Gazijinu biblioteku (R-3.814). Riječ je o arapskom rječniku Muhtasar as-Sihah, autora Muhammeda er-Razija (umro iza 1268.). Na naslovnoj stranici tog rukopisa, hafiz Mustafa Iffeti potpisao se kao vlasnik i ostavio otisak svoga pečata.

On je posjedovao jedan od dva rukopisa Divana njegovog djeda Abdulkerima Sami’ija koji se danas nalazi u knjižnici Top-kapi muzeja u Istanbulu. Zaključujemo da je neke od rukopisa svoje zbirke i sam prepisao, pogotovo kad znamo da je bio odličan kaligraf, što nije promaklo ni njegovim biografima.

Abdullah efendija Kerimzade (Ćerimović) Fa’iz

Abdullah efendija, sin pjesnika Abdulkerima Sami’ija, pjevao je pod pjesničkim pseudonimom Fa’iz. Školovao se u Istanbulu, gdje je vjerovatno i rođen oko 1660. godine. Njegov otac, rođeni Sarajlija, doselio je u Istanbul i tu ostao.

Nakon dovršetka školovanja, Abdullah efendija je imenaovan za muderrisa Malkočeve medrese u Sarajevu, 1684. godine. Izgleda da je kasnije predavao i u nekim carigradskim medresama, a porodica mu je ostala u Sarajevu. Godine 1688. zaputio se u Sarajevo da bi doveo ženu i djecu, ali ga je iste godine pokosila kuga. O ovom našem pjesniku pisali su Salim, Šejhi, Hammer i Safvet-beg Bašagić, koji kaže da mu pjesme «nijesu na odmet». Sureyya i Handžić ga samo spominju, a Šabanović uglavnom prenosi Bašagićeve podatke.

Ne zna se je li mu sačuvan kakav divan njegovih pjesama, a Bašagić donosi samo ove stihove:

Žar rastanka po mome tijelu,Neka ranu do rane poreda!Kao čirak, što no se ne trne,

Nek u društvu bijede izgleda!

Omer efendija Rifdi Sarajlija

Sarajlija Omer efendija Rifdi bio je ugledni je alim i kadija u 18. stoljeću. Ne znamo kad je rođen (vjerovatno krajem 17. stoljeća), niti

Page 78: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

†HISTORIJA OBRAZOVANJA

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 83

gdje se školovao. Pretpostavljamo da je završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Prema Šabanoviću, Omer Rifdi je sin pjesnika Abdulkerima Sami’ija, a to bi opet značilo da je brat dvojice pjesnika Mehmeda efendije Rifdija i Abdullaha Fa’iza. Ova Šabanovića tvrdnja teško bi održiva jer je Abdulkerim Sami’i umro 1684./85. godine, a Omer Rifdi je bio živ i aktivan 1788. godine, što bi značilo da je bio kadija u svojoj 103. godini sve i da je bi bio rođen u godini očeve smrti! Mi smatramo da je Omer Rifdi Sami’ijev unuk od sina Faiza, koji se vratio u Sarajevo.

I u ovom primjeru imamo račvanje porodice na dvije grane; jedni su prihvatili novo prezime Ćerimović, a drugi su ostali pod prezimenom Rifdi, što je slučaj sa Omer-efendijom i njegovim potomcima. O ugledu Omera efendije Rifdija dovoljno govori podatak da je prepisivač rukopisa Ibrahim ibn Muhammed u bilješci na kraju svoga rukopisa Fetava-yi Ahmediyye, napomenuo da je djelo prepisao 1778. godine, »kad je u Tešnju bio kadija Omer Rifdi«. Tako saznajemo vrijeme u kom je Omer-efenidja bio tešanjski kadija. Možda je spomenuti prepisivač bio pisar kadije Omer-efendije. I Rifdijev sin Muhammed Sadik bio je, prije 1778. godine, kadija u Tešnju.

O kadiji Rifdiju znamo još i to da je, muraselom rumelijskog kadiaskera od 16. jula 1788. godine, postavljen za kadiju Bosna Broda (Travnika), a da je on svojim naibom odredio Muhammeda efendiju Džudi Čohadžića, koji je jedno vrijeme bio i travnički muftija. Čohadžić je u više navrata bio travnički kadija ili naib. Rifdije i Čohadžići bili su nerazdvojni prijatelji, jedni su druge zamjenjivali i preporučivali na različite položaje.

Muhammed Sadik efendija Rifdi Sarajlija

Muhammed Sadik efendija je sin Omer-efendije Sarajlije Rifdija, praunuk pjesnika Abdulkerima Sami’ija, muderris, kadija i kaligraf iz druge polovine 18. stoljeća.

Njegov otac Omer efendija Sarajlija Rifdi bio je učen čovjek i ugledan građanin Sarajeva. Isto to možemo reći i za njegovog sina Muhammeda Sadika efendiju. Nakon završene

medrese (najvjerovatnije Gazi Husrev-begove), bavio se kadijskim poslom. Znamo da je, prije 1778. godine, bio kadija u Tešnju, gdje je prepisao jedan rukopis i o tome ostavio zapis. U međuvremenu je obavio hadž.

Hadži Muhammed Sadik efendija je, na prijedlog muderrisa, kadije i travničkog muftije Muhammeda efendije Čohadžića, s kim su Rifdije bili u prijateljskim odnosima, postavljen za muderrisa Simzade ili Đumišića ili Drvenije medrese u Sarajevu 1799. godine. Te godine stigao je carski berat da se hadži Muhammed Sadik postavlja »na upražnjeno mjesto muderrisa sa istom plaćom (25 akči dnevno) i o tome ovaj moj carski berat besplatno izdajem i naređujem da od današnjeg dana imenovani novi muderris svoju novu dužnost otpočne i bez pogreške vrši sa već određenom plaćom te da se za me i moje carstvo Bogu moli«. Ne znamo koliko je godina Muhammed Sadik efendija predavao na ovoj medresi, ali se nakon tri godine žalio bosanskome valiji zbog neredovnih primanja, a on mu odgovorio bujuruldijom.

Godine 1801., Muhammed Sadik efendija bio je prvi mu’allim Gazi Husrev-begovog mekteba, ali se ne zna koliko je godina obavljao tu dužnost.

Nemamo sigurnih podataka da se Muhammed Sadik efendija, poput svojih slavnih predaka, bavio poezijom, ali imamo jedan tarih sa pseudonimom Sadik iz vremena kad je ovaj alim bio najaktivniji, iz 1791. godine. Riječ je o tarihu s nišana Lutfullaha Džennetića koji se i danas nalazi u mezarju Hambina carina u Sarajevu. Pretpostavljamo da je pisao poeziju i da su to njegovi stihovi.

Muhammed Sadik Rifdi bio je odličan kaligraf i plodan prepisivač rukopisa.

Od 1778. do 1787. godine prepisao je najmanje pet djela. Navest ćemo te njegove rukopise i ukratko ih opisati.

– Godine 1778. on je u Tešnju prepisao djelo Mufredat-i Kanun-i cedid (Ogledi o Novom zakonu), na turskom jeziku, od neutvrđenog autora. Riječ je o zbornku odredaba sa tumačenjem zakona o imovinskim i zemljišnim odnosima, o plaćanju poreza, odredaba o dogandžijama, filurdžijama, dervišima, jarucima i drugim kategorijama stanovništva.

Page 79: Novi Muallim br. 29

HISTORIJA OBRAZOVANJA†

84 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

U potpisu, uz ime prepisivača stoji »bivši kadija u Tešnju«. Na kraju rukopisa nalazi se prijepis berata za službu u Mekki i Medini iz 1771. godine te dva fermana – jedan iz 1776., a drugi iz 1778. godine, koji se odnosi na neki spor oko zemlje na Stupu kod Sarajeva. Rukopis je, na 124 stranice srednjeg formata, urađen lijepim nevokaliziranim nasta’lik pismom. Tinta je crna, a naslovi i neke riječi pisane su crvenom tintom. Prva stranica uokvirena je zlatnom trakom, a ostale crvenom linijom. Na marginama ima bilježaka u vezi sa sadržajem djela. Papir je prljavobijel, deblji, a povez polukožni. Na petom listu stoji: «Napisao Sejjid Muhammed, muftija u gradu Sarajevu». Ovo se može odnositi samo na Sejjida Muhammeda efendiju Svraku, koji je bio sarajevski muftija od 1763. do 1769. i od 1770. do 1783. godine. Ostaje na budućim istraživačima da utvrde jesmo li ovim razriješili pitanje autorstva ovog djela. Rukopis se čuva u Orijentalnoj zbirci Provincijalata hercegovačkih franjevaca u Mostaru, R-6.

– Slijedećih nekoliko rukopisa Muhammeda Sadika čini kodeks Orijentalnog instituta u Sarajevu, br. 8. Prvo je, 14. oktobra 1785. godine, u Sarajevu dovršio prijepis epistolarnog djela Munše’at (Pisma), autora Jusufa Nabija, na turskom jeziku.

Slijede ova djela: Hayriyya, pjesma didaktičkog sadržaja u mesnevi formi, istog autora, na turskom jeziku; epistolarno djelo Munše’at-i Nerkesi, našeg velikog pjesnika Muhammeda Nerkesija Sarajlije; Pjesma o Sarajevu i tri gazela, također Nerkesijeve, na turskom jeziku. Tri posljednja rukopisa ispisana su u Sarajevu 1787. godine. Ispod Nerkesijevih Munše’ata stoji zabilješka: «Prepisao Muhammed Sadik ibn Omer Rifdi, kadija, nastanjen u gradu Sarajevu, u prvoj dekadi mjeseca džeumade-l-ula 1201. (1787). Godine».

Rukopis cijelog kodeksa ispisan je, na oko 300 stranica srednjeg formata, lijepim i korektnim nesh pismom. Tekst je uglavnom pisan crnom, a naslovi i istaknute riječi crvenom tintom. Tekst je kod nekih djela uokviren crvenom linijom, a polustihovi odvojeni sa dvije crvene linije. Povez je kožni, zajednički, bez zadnje korice.

Literatura:

1. Dr. Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912., str. 101-102, 108, 141-142, 144; 2. Šejh Sejfuddin Kemura: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1913., str. 95-96; Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice, Sarajevo, 1932., str. 44; 3. Hivzija Hasandedić: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa iz Zbirke orijentalnih rukopisa Provincijalata hercegovačkih franjevaca u Mostaru, Mostar, 1961., str. 2; 4. Kasim Dobrača: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo, 1963., sv. 1, str. 257; 5. Dr. Hazim Šabanović: Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., str. 238, 358-360, 375, 436, 438; 6. Mehmed Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, I., Sarajevo 1974., str. 164-165; 7. Vančo Boškov: Katalog turskih rukopisa franjevačkih samostana u BiH, Sarajevo, 1988., str. 48-49; 8. Muhamed Ždralović: Prepisivači djela u arabičkim rukopisima, Sarajevo, 1988., knj. II, str, 211, 220; 9. Dr. Fehim Nametak: Pregled književnog stvaranja bosanskohercegovačkih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989., str. 110, 166; 10. Salih Trako – Lejla Gazić: Katalog rukopisa Orijentalnog instituta – lijepa književnost, Sarajevo, 1997., str. 134, 151, 155 11. Mehmed Handžić: Izabrana djela, knji 1., Sarajevo 1999., str. 358-359, 269-270, 293-294; 12. Ahmed Mehmedović: Leksikon naše uleme, rukopis)

Page 80: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

†HISTORIJA OBRAZOVANJA

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 85

:–

.

.

"""

."

.

FAMILIES OF THE ULEMA –RIFDI ĆERIMOVIĆMUDERRIS, POETS, QADIES AND

CALLIGRAPHERS

Ahmed Mehmedovic

Rifdi-Ćerimovic is one of the eminent ulema families of Sarajevo dating back to 17th and 18th centuries. Many were well renowned professors, qadis, mullas in Istambul as well as in other important metropolis of the Islamic world. They have contributed to our as well as to Turkish literary heritage by at least two whole Divans, and many separate, individual poems. The head of the family, Abdulkerim, after whom one branch of this family take their name ( Ćerimovic), departed from Bosnia to Istanbul and settled there. His son, Fa’iz, returned to Sarajevo where he taught in Malkočeva Medresa. His other son, Mehmed effendi Rifdi, however, stayed in Istanbul. Abdulkerim was a great poet, and his descendants were not much behind him in their talents. According to Safvet beg Basagic, Mehmed effendi Rifdi was “soft and sensitive poet” and is “without a doubt to become one of the best Ottoman poets in the period before the revival”.Other two alims of this family Omer effendi Rifdi and his son Muhammed Sadik effendi, were eminent qadis of Bosnia. Besides that, Muhammed Sadik was also a well known calligrapher.

Page 81: Novi Muallim br. 29

HISTORIJA OBRAZOVANJA†

86 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

HILJADU I JEDAN IZUM

Andrea BISTRICH

Islamu trebamo biti zahvalni više nego što možemo zamisliti. Univerzitetski profesor iz Manchestera napokon je obradio povezani izvorni materijal koji nudi sasvim drukčiju sliku novije povijesti.

ad bi se pitao profesor Salim el-Hassani, vremenskom razdoblju na zapadnjačkoj povijesnoj skali koje se obično naziva

mračni srednji vijek, moralo bi se promijeniti ime u muslimanski vijek. Jer, dok je Zapad spavao, islamski svijet je postigao svoj vrhunac mnogobrojnim znanstvenim i kulturološkim izumima. «U Evropi, Americi i većini zemalja engleskoga govornog područja uči se, da je vrijeme, ustvari, stalo nakon Rimljana i Grka: govori se o takozvanom mračnom vijeku. Ja tvrdim da je to, pak, bilo zlatno doba islama», kaže Hassani. Utoliko je žalosnije, smatra on, što su dosadašnji doprinosi muslimanskih naučnika premalo cijenjeni na Zapadu.

Profesor El-Hassani, koji na univerzite-tu u Manchesteru predaje lingvistiku i kulturne znanosti, od 1993. godine traga za navodno izgubljenom povijesti dužom od 1.000 godina. Preradio je stotine arapskih manuskripta da bi naše povijesne knjige upotpunio dijelovima sla-galice iz islamskoga svijeta. Uistinu su se dogodili mnogi važni pro-nalasci i izumi između 600. i 1600. godine našega vremena – znači u vremenu kad se islamski svi-

jet protezao između Kine i južne Španije. Ipak, danas vrlo malo znamo o izumima za koje Za-pad treba biti zahvalan muslimanima. Salim el-Hassani je ubijeđen da su muslimanski učenjaci još 600 godina prije rođenja Leonarda da Vin-cija postavili kamen temeljac kasnijem procvatu renesanse. Mnoge spoznaje helenske klasike prenesene su nam od muslimana. Arapski učenjaci nisu samo lučonoše koje su čuvale znanje Grka da bi ga kasnije ponovo vratili Zapadu. Nasuprot grčkoj nauci, koja je u prvi plan stavljala samo teoriju, muslimanska nauka je, prije svega, praktična. Nove spoznaje postizane su pomoću eksperimenata i opažanja. Na takav način zasnovane su cijele naučne discipline. Mnogobrojni ajeti u Kur’anu opisuju postupke u prirodi – od stvaranja Univerzuma, pa sve do oplođene jajne ćelije. Čovjek mora istraživati svoju okolinu i pronaći znakove Stvoritelja; to traži islam. Astronomija, medicina, metematika, arhitektura i geografija razvile su se u najznačajnije stubove naučne spoznaje srednjovjekovnog islama.

K

Page 82: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

†HISTORIJA OBRAZOVANJA

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 87

Medicina kao ponos nauka

«Allah nije spustio nijednu bolest, a da nije u isto vrijeme spustio i lijek za nju», kaže se u jednom hadisu. Islamski učenjaci bili su uvjereni da je svaka bolest izlječiva, ukoliko samo – po Božijoj volji – nađu odgovarajuće lijekove.

Muslimanski ljekari osnovali su prve bolnice na svijetu, razvili su stručnu specijalnost koja se na Zapadu mogla naći tek 1.000 godina kasnije. Bez islamske medicine, ne bi se mogla ni zamisliti zapadna medicina.

Oko 1156. godine El-Nuri, bolnica u Damasku, bila je najveća i najrazvijenija na svijetu. Raspolagala je sa više od 8.000 kreveta za stacionarnu njegu pacijenata. Medicinska zaštita bila je besplatna. (Sada je tu smješten muzej arapske medicine i nauke.)

Međutim, Bagdad je bio centar medi-cinskog istraživanja. Tu su prakticirali veoma poznati ljekari, kao što je Perzijanac Ebu Bekr Muhammed ibn Zekerija er-Razi (864.-930.), pionir porodiljske pomoći i očne medicinske znanosti, otac dječije medicinske znanosti; on je prepoznao sterilizirajuću osobinu čistog alko-hola i upotrebljavao ga kao antiseptik.

Kad se biralo mjesto za izgradnju velike bolnice u Bagdadu, Er-Razi je objesio tri kom-ada mesa i onda odabrao ono mjesto na kome je meso pokazalo najmanje naznaka truhljenja. Pored svog posla hirurga i upravnika bagdadske bolnice, istraživao je na području ospica i bogin-ja. Njegova poznata knjiga o boginjama prvi put je na latinski jezik prevedena 1565. godine. En-ciklopedija u 23 toma, Er-Razijevo najveće djelo, bila je prije 19. stoljeća jedna od najopširnijih medicinskih naučnih rasprava koja je do tada objavljena. Napisao je 183 medicinske knjige. Svakog 27. augusta Iranci slave veličanstvena djela svog izvrsnog medicinara.

Također, zbog svojih zasluga u medicini, priznat je Ebu Ali el-Hussein ibn Sina (980.-1037.), rođen u perzijskom Afšanu kraj Buhare (danas Uzbekistan), na Zapadu više poznat pod imenom Avicena. Njegov portret se nalazi i na medicinskom fakultetu Sorbone u Parizu. Ko je pročitao bestseler Noaha Gordonsa Medikus, zvučat će mu poznato njegovo ime zato što je

protagonist tog romana studirao medicinu kod Ibn Sine.

Stara poslovica kaže: «Ko želi biti dobar doktor mora biti avicienist». Ibn Sinino djelo o općim principima medicine El-Kanun fit-Tibb (Kanon medicine) ili, jednostavno, Kanon, bilo je i na Zapadu duže od 600 godina najviše korišteno standardno djelo. Opisane su teme poput širenja bolesti, liječenja kožnih, nervnih i spolnih bolesti; predstavljanje i analiza mnogo-brojnih psiholoških i patoloških fakata; lomovi kostiju, poremećaji organa, nauka o lijekovima i slično. Do 17. stoljeća na medicinskim školama kao što su Louvain i Montpellier korišten je kao temeljno znanje (i prema UNESCO-u). Kanon je čak 1909., znači u doba moderne medicine, korišten na univerzitetu u Bruxsellesu.

Ibn Sina, koga zovu i islamskim Gale-nusom (starogrčki ljekar), kao prvi opisuje sli-ku bolesti meningitisa (upala moždane opne); također je prvi prepoznao zašto se epidemije šire i zašto je tuberkuloza zarazna. Od 1937. go-dine, 900 godina poslije njegove smrti, Turska uvodi dan sjećanja u čast na velikog musliman-skog ljekara i enciklopedistu.

Algebra, algoritmi, astronomija

Mnogo toga što nam je došlo iz arapskog svijeta danas koristimo kao da se samo po sebi podrazumijeva. Pri tome je samo manjini poznato da muslimanskim učenjacima i istraživačima treba zahvaliti na tako lijepim, odvažnim ili korisnim izumima.

Mnogima nije poznato da je algebra na Zapad došla iz arapskog svijeta, izumio je perzijski genije El-Havarizmi (780.-850.), koji je, također, razvio nauku o algoritmima i uveo decimalne brojeve i nulu iz indijskog u arapski a time i u moderne brojčane sisteme. Isto tako, mnogi ne znaju da je kahva, naš omiljeni na-pitak (širom svijeta se dnevno popije 1,6 mili-jardi šoljica), prvobitno arapsko, iako slučajno otkriće: uz 18. stoljeću je čobanin Halid primije-tio da njegove životinje jedu crvene bobe od ko-jih postaju začuđujuće živahne. Sufije u Jemenu pravili su kuhivo, el-kahva, od tih crvenih boba, koje bi popili da ostanu budni i koncentrirani kad bi do kasno u noć izgovarali svoje molitve.

Page 83: Novi Muallim br. 29

HISTORIJA OBRAZOVANJA†

88 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

Ali, ko zna da je Ebu el-Kasim Halaf ibn el-Abbas el-Zahravi (936.-1013.) razvio više od 200 hirurških instrumenata koji su dugo bili revolucionirni u medicinskoj znanosti?

Ko je slutio da je prvi globus, nastao u 12. stoljeću, konstruirao muslimanski geograf Ebu Abdullah Muhammed el-Idrisi (1100.-1166.)? Na 400 kg. teškoj zemaljskoj kugli od čistog srebra oslikano je sedam kontinenata – sa važnim trgovačkim rutama, rijekama i jezeri-ma, velikim gradovima, dolinama i planinama. Za Rodžera II., kralja Sicilije, načinio je El-Id-risi atlas sa 70 karata, takozvanu Rodžerovu knjigu, u koju je ucrtao kontinente Evropu, Aziju i Sjevernu Afriku. U slijedećim stoljećima su El-Idrisijeve svjetske karte korištene u cijeloj Evropi; i Christopher Kolumbo ih je nabavio za svoja putovanja. El-Idrisi je, 350 godina prije Kolumba i dva stoljeća prije Marca Pola. poka-zao da je zemlja okrugla, shvatanje koje su tada muslimanski učenjaci općenito dijelili, dok se u Evropi uporno tvrdilo da je zemlja ravna.

Kome je poznato da je egipatski ljekar Ibn en-Nafis (1210.-1288.) u 13. stoljeću prvi put opisao mali krvotok, odnosno plućni tok? Prepoznao je i opskrbu srca kroz koronarne su-dove. Ali, to otkriće mu je naknadno priznato tek 1957. godine, 670 godina nakon njegove smrti,.

A ko je čuo za Abbasa ibn Firnasa (810.-887.), koji je, 852. godine, izgradio prvi leteći aparat i, pred očima zadivljene publike, spustio se sa munare velike džamije u Kordo-bi? Svoj drugi uspješni let poduzeo je gotovo kao 70-godišnjak. Gotovo 20 godina je radio na popravkama prvog aparata. Hiljadu godina prije braće Wright i sedam stoljeća prije kon-strukcija Leonarda da Vincija, Ibn Firnas je bio prvi čovjek u povijesti koji je poduzeo naučni pokušaj leta. Njemu u čast, Libijci su štampali poštansku markicu sa njegovim portretom, a u Iraku je aerodrom Ibn Firnas, na sjeveru Bag-dada, nazvan po njemu.

Mnogo više je cijenjen u arapskom svi-jetu nego na Zapadu, u Basri, u Iraku, rođeni Ebu Ali el-Hasan ibn el-Haitham ili Elhazen (965.-1039.). Ne samo da važi kao utemeljitelj optike, nego je i najviše citirani fizičar srednjeg vijeka i prokrčio je put na području matema-

tike, astronomije i fizike. On je izumio prvu kameru na svijetu i nazvao je kamara, arapska riječ za privatnu prostoriju ili mračnu sobu. Od 2003. godine, iračka novčanica od 10.000 di-nara podsjeća na tog univerzalnog učenjaka. U dalekom svemiru, asteroidu 59,239 dali su ime Elhazen.

Irački učenjak El-Haitem analizirao je konstrukciju oka, prepoznao je važnost sočiva i u naučnim eksperimentima opovrgao je grčku teoriju vidnih zraka, prema kojoj iz ljudskog oka izlazi nevidljivo svjetlo i opipava okolinu. Njegova istraživanja svjetloloma (dioptrije) i sv-jetlosne refleksije dovela su ga do toga da proiz-vede kamen od stakla za čitanje, a to ga je učinilo izumiteljem lupe. Njegovi spisi, među njima poznato djelo Kitab el-Manazir (Knjiga optike), inspirirali su Rogera Bacona u 13. stoljeću da izumi naočale. Veliki broj njegovih spoznaja o optici i svjetlolomu, koje su imale značajan uti-caj na evropske mislioce od Bacona do Keplera, pripisan je kasnije Isaacu Newtonu.

Danas to više nije tajna da su najpoznatiji izumitelji i naučnici Zapada, među njima Rog-er Bacon, Leonardo da Vinci, Johan Kepler ili Nicolas Kopernik, veliki dio svojih inspiracija uzimali iz djela svojih arapskih kolega.

Ipak, u našim povijesnim knjigama to nije nikako ili je samo usput spomenuto. Radi-je se polazi od toga da je moderna civilizacija, počev od renesanse, nastala upravo iz ničega. Pogrešno shvaćena sujetnost? U svakom slučaju, krajnje kratkovida, pa čak i etnocentrična sv-jetska slika, smatra profesor El-Hassani.

Kršćanske dogme

Dok je islamski svijet pružao ruke prema zvjezdama znanja i posvetio se svjetlu spoznaje, kršćanski zapad je propadao u tami. To se može i doslovno shvatiti, jer islamski gradovi, kao što je Kordoba u Andaluziji, koju su 711. osvojili Arapi i taj grad samo četiri godine kasnije postao glavni grad muslimanske Španije, uživali su još tada uličnu rasvjetu, u vrijeme dok je London zasluživao naziv prljave, tamne rupe.

Evropa gotovo i nije imala infrastrukture, a da i ne govorimo o centralnoj vladi. Studenti i učenici iz svih dijelova svijeta dolazili su u

Page 84: Novi Muallim br. 29

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

†HISTORIJA OBRAZOVANJA

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 89

Kordobu da bi se tu obrazovali. U 19. stoljeću je biblioteka u St. Gallenu, sa 36 tomova, bila je najveća biblioteka kršćanske Evrope; u isto vrijeme, u muslimanskoj Kordobi učenjaci su na raspolaganju imali već mnogo više od 500.000 knjiga.

Katolička crkva je nedvosmisleno izjas-nila svoje stajalište: duhovna sloboda, nije bitno na kom polju, bila je bogohulno satansko djelo. Ko se, ipak, usudio zastupati mišljenje koje odstupa od vladajućih dogmi, makar to bilo samo iz naučne radoznalosti, prekršio bi dobro-bit kršćanskog svjetskog uređenja i kažnila bi ga inkvizicija.

Sa humanističkog gledišta, bila je to epo-ha propasti. Mnoge davnašnje tekovine grčko-rimske antike – književne, naučne, tehnološke i civilizacijske – posvećene su raspadu i gubile su se kroz stoljeća. Nije ni čudo da je muslim-anima kršćanska Evropa izgledala zaostalo, ne-organizirano, strateški beznačajno i zato, u biti, irelevantno. Gradovi kao Bagdad, Damask, Kai-ro i Kordoba bili su centri civilizacije, trgovine i kulture.

Kuća mudrosti

Dar el-islam – islamski svijet – širio se preko tri kontinenta. Pod Abasijama (749.-1258.) dostigao je jedinstvene civilizacijske uspone.

U Iraku su Abasije, u takozvanoj konzervativnoj revoluciji, smijenile Emevije, koji su kod mnogih pobožnih dijelova stanovništva važili kao previše svjetovni. Bagdad, koji je bio tek nanovo sagrađen, zbog povoljnog položaja, proglašen je, 762. godine, budućim glavnim gradom. Odatle se trebalo slijedećih 500 godina vladati velikim muslimanskim carstvom. U to vrijeme Bagdad je bio najbogatiji grad na svijetu, centar umjetnosti, kulture, nauke i istraživanja i po veličini drugi grad, poslije Konstantinopola.

Abasijski halifa Muhammeda el-Mehdi (775.-785.) ubrzo je prepoznao svoju posebnu nadarenost za naučnim djelima. Mnoga djela iz njegove lične zbirke bila su plijen njegovih pohoda u stranim zemljama. Njegov sin je nas-tavio djelo koje je on počeo. A i njegov nasljed-nik, Harun er-Rešid (786.-809.) – njegov hilafet

označio je veliku kulturnu renesansu u Bagdadu i drugim gradovima carstva – u međuvremenu je uživao u krasnoj biblioteci izvrsnih djela neprocjenjive vrijednosti. To je bio onaj Harun er-Rešid koji je osnovao Bejtu-l-Hikmah, Kuću mudrosti, i time zbirci znanja dodijelio stalno mjesto.

Samo nekoliko godina kasnije, daleko izvan granica grada raščulo se da je u Bagdadu nastao centar duhovnih i prirodnih nauka sa do tada nepoznatim razmjerama. (Sa sličnom tradicijom osnovan je Daru-l-Hikmah 1004. u Kairu pod fatimijskim halifom El-Hakimom bin Amrullahom).

Tu se sastajala elita muslimanskih učenjaka iz čitavog svijeta. Svakodnevno su dolazili da bi studirali umijeće čitanja i pisanja; mnogi su radili na prevodima i vježbali diskurs i dijalog. Tu su prevedena perzijska djela kao i sva antička djela do kojih se ikako moglo doći – Galen, Hipokrat, Platon, Aristotel, Ptolomej, Arhimed i drugi. Bagdad se avansirao u kosmo-politsko otapalo; govorilo se arapski, farsi, he-brejski, latinski, grčki i sirijski, aramejski i san-skritski (na ovom posljednjem su bili sastavljeni mnogi staroindijski matematički manuskripti).

Tako žive intelektualne aktivnosti postale su moguće, prije svega, kroz proizvod-nju papira. Prvi papir stigao je u Irak oko 750. iz Kine – putem svile preko Samarkanda – četiri stoljeća prije nego što je stigao u Evropu. Krat-ko iza toga, u Bagdadu je izgrađena prva tvor-nica papira. (u Bolonji je 1293. sagrađena prva tvornica papira u kršćanskoj Evropi). Na suku El-Varakin, bagdadskoj pijaci papira, jedna do druge bile su stotine prodavnica papira, koje su uglavnom držali učitelji i pisci. Mnoge su bile mali centri nauke i književnosti. Krajem 10. stoljeća pobjednički pohod papira u cjelokup-nom arapskom svijetu u potpunosti je potisnuo pergament i papirus.

I Abdullah el-Ma’mun planirao je nastav-iti djelo svoga oca Haruna er-Rešida i svom nar-odu biti dobar pokrovitelj umjetnosti i učenosti. Međutim, prije toga je morao sebi osigurati hi-lafet (813.-833.) u nemilom građanskom ratu protiv svoga brata El-Amina. El-Ma’mun je bio pravi intelektualac tjeran neugasivom žeđu za znanjem. Kaže se da je pisao guverneru Sicilije

Page 85: Novi Muallim br. 29

HISTORIJA OBRAZOVANJA†

90 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

i zamolio ga da mu da čitavu biblioteku Sicilije, za koju se kaže da je sadržavala neke značajne filozofske i naučne knjige. Odgovor guvernera bio je odobravajući: dao je da se halifi urade kopije svake knjige u biblioteci.

Drugi put je El-Ma’mun poslao više od stotinu deva da bi u Bagdad donijele rukopisne knjige i manuskripte iz Horosana u Iranu. El-Ma’mun je dao nalog za gradnju prve opser-vatorije na svijetu; osnovao je bolnicu i oživio više od 300 obrazovnih ustanova. Kad god je bilo moguće, halifa je provodio vrijeme sa učenjacima i sudjelovao je u njihovim preda-vanjima i raspravama.

Mnoge poznate ličnosti iz naučnog života, bezbroj učenika i studenata, u slijedećih 400 godina, prošlo je kroz ovo mjesto znanja i mudrosti; vođeni su mnogobrojni razgovori, dostignute mnoge spoznaje prije nego što je počelo opće propadanje veličanstvenog doba islamskog procvata u 13. stoljeću. Godine 1258., najezdom Mongola, Bagdad je uništen i opljačkan. Kaže se da je voda Tigrisa dugo bila crna od tinte hiljada knjiga koje su osvajači ba-cili u rijeku.

140 gradova na listi čekanja

«Kako se brzo zaboravi povijest», žalio je davno George Washington. Profesor El-Hassani je ovo upozorenje ozbiljno shvatio. Pokrenuo je sve ručice da u svijest javnosti vrati olahko zaboravljenu muslimansku tekovinu.

Osnovao je fondaciju za znanost, tehnologiju i civilizaciju i za nju uspio zainteresirati mnoge poznate učenjake i ličnosti; napisao je bestseler: 1001 Inventions. Muslim Heritage in our World i, kao da to nije dovoljno, koncipirao istoimenu izložbu, koja je prošle godine prvi put prikazana u Museum of Science and Industry u Manchesteru.

Za samo tri mjeseca, došlo je 80.000 posjetilaca. 1001 Inventions mogao se razgledati do početka februara u nacionalnom muzeju u Cardifu, Wales; druga mjesta prikazivanja u Engleskoj su Think Tank u Birminghamu, Science center u Glasgovu i, ako ostane dovoljno vremena, London i New Castle. Poslije toga će izložba krenuti na dug put kroz čitavu Evropu,

pa i do arapskog svijeta. U zemlji i inozemstvu, na listi čekanja uređivača izložbe nalazi se 140 gradova. Ogroman uspjeh, sa kojim je El-Hassani vjerovatno najmanje računao.

Ipak, neka pitanja ostaju otvorena i na-kon posjete izložbi i lektire iz knjiga. Naprimjer, zašto je doba islamskog procvata, sa ogrom-nim naučnim i kulturološkim tekovinama, sa početkom renesanse zadesio tako brz kraj?

Također, i pitanje zašto je doprinos koji islamski svijet danas daje daljem razvoju unauke toliko iznenađujuće mali u ukupnom poređenju sa ostalim zemaljama. Profesor, makar zasad, nema odgovor. Ali, to ni u kom slučaju ne uman-juje iznad svega sveukupni pozitivni dojam sa-branih fakata i često zabavnih detalja iz povijesti Orijenta i Okcidenta.

Pojavio se veliki interes za islam kao vje-ru, običaje i islamsku kulturu i civilizaciju, prije svega nakon 11. septembra 2001. godine, izjav-ljuje El-Hassani. «Odjednom su ljudi htjeli znati sve o islamu.» Taj veliki interes pokazuje koliko se trude da istinski razumiju, da se približe i da ni u kom slučaju odmah ne odbace ono što je sprva strano i drukčije. To saznanje tješi. U vremenima kao što je ovo, kad se vode moderni križarski pohodi, kad slike neprijatelja jačaju, kad se Zapad nijedne religije ne boji koliko is-lama i kad čak i političari i vladari govore o ot-vorenoj borbi kultura, najbolje bi bilo da postoji 10.001 ili čak 100.001 ovakav projekt.

Prevela s njemačkog:Mevla Suljić

Page 86: Novi Muallim br. 29

PREGLED†

92 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

FENOMENOLOŠKI I HERMENEUTIČKI

OGLED O ISLAMSKOJ ETICI

(Mustafa Spahić: Etika i društvo, BEMUST, Sarajevo, 2006.)

Afirmiranim i plodonosnim autorima poput Mustafe Spahića može predstavljati otežavajuću okolnost pisanje knjiga u vremenu njihovog nesrazmjernog štampanja i izdavanja u odnosu na broj onih rijetkih naslova i djela koji se istinski, od korica do korica, i pročitaju. Uloženi trud da se napiše kvalitetna knjiga pred stalnom je opasnošću ovdašnjeg ignorantskog i nivelirajućeg odnosa nepostojeće kritike. Književnik Nedžad Ibrišimović s pravom primjećuje kako je ozbiljna književna kritika u domovini iščezla iz prostog razloga što se knjiga kod nas vrlo malo i ovlaš čita.

Ipak, najnovija knjiga Mustafe Spahića Etika i društvo, idejnim, tematskim, sadržajnim, relacijskim,pojmovnim i naučno-istraživačkim predmetom i ciljem autorskog pisanja i promišljanja, pretendira da nadmaši čitalačku suzdržanost spram čitanja knjiga. Zašto?

Zato što knjiga Etika i društvo stoji na čvrstim temeljima jasno formulirane ideje. Ta ideja je sistematičan i metodičan pokušaj autora da definira, terminološki odredi, istakne, naznači i objasni specifikum jedne islamske, univerzalne, heterenomne etike u odnosu na sve druge takozvane autonomne, u biti relativne, parcijalne i partikularne etike. Preciznom terminologijom, čitaocu su u knjizi predstavljeni i razjašnjeni osnovni, najučestaliji etički i moralni pojmovi, kategorije i odnosi, kao što su: dobro i zlo, nijjet, sloboda volje i savjest, zatim moralna norma i moralni sud, zabrana i grijeh, obaveza i dužnost, etika i nauka... Nakon što definira jedan pojam Spahić isti pojam višestruko analizira i propituje njegova značenja. To najčešće čini metodologijom navođenja kur`anskih ajeta, potom citiranjem

hadisa te navođenjem citata velikih mislilaca, npr. A. Izetbegovića, A. Camusa, A. Malrauxa, Platona, Aristotela, V. Hugoa, N. Smailagića. Metodološki krug propitivanja značenja etičkih pojmova Spahić završava vlastitim stavovima, spoznajama i sintezama. Tako prof. Spahić osnovne pojmove morala definira, raščlanjuje i objašnjava na slijedeći način:

“Ruh je, u čovjeku iskonska, primordijalna, prirođena i neuništiva lična veza, direktna veza svakog čovjeka sa svojim Stvoriteljem. S obzirom da u fizičko-biološkom i materijalno-izvanjskom smislu, u čovjekovom organizmu odumiru sve ćelije i budu obnovljene i regenirane novim za sedam godina, to znači da u čovjeku nije Ruha ljudsko pamćenje i sjećanje ne bi moglo biti duže od sedam godina… Tako, ovisno od namjere, nijjeta ili razloga radi kojeg se čini, nije svako ubistvo moralno nedopustivo. Ubistvo drugog čovjeka u nužnoj bezizlaznoj odbrani kad se čovjek potpuno nevin, ni kriv ni dužan brani od napadača ili ubistvo neprijateljskog vojnika u ratu na drugoj neprijateljskoj, agresorskoj strani dok traju direktne neposredne borbe može biti i tretira se kao čin patriotizma, požrtvovanosti i hrabrosti, pa čak i pravičnosti ukoliko se ubijaju neprijateljski vojnici u zaštiti žena, djece, nemoćnih, bolesnih i starih osoba.”

Objašnjavajući odnos između Božije apsolutne slobode i stvaranja i ljudskog relativnog izbora i odgovornosti u činjenju djela, prof. Spahić zamršene apologetske rasprave o spomenutoj temi nastoji pojednostaviti i približiti prosječnom čitaocu:

“Tako je, slikovito rečeno, čovjek odgovoran za svoje sijanje pšenice, kukuruza, ječma, raži, zobi, ali samo Bog odlučuje koje će zrno niknuti. Ukoliko ne posije pšenicu, čovjek je odgovoran za svako neposijano zrno. Isti je slučaj sa brakom. Čovjeku je brak obaveza – farz, a samo Bog odlučuje hoće li u braku imati samo mušku ili samo žensku djecu ili i mušku i žensku ili neće imati nikako djece.“

Pišući o etici i moralu, prof. Spahić je vjerovatno prvi bosanskohercegovački autor koji je uočio bitnu terminološku i semantiču distinkciju među islamskim pojmovima dobra. Etički pojam Ma`ruf Spahić u knjizi definira kao općepoznato dobro, analogno tome Munker je općepoznato zlo, dok je Hajr imenovan

Page 87: Novi Muallim br. 29

PREGLED

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 93

pojmom konkretnog dobra, Ihsan je definiran kao sinteza moralnih vrlina. Čitaocu ne treba posebno naglašavati kako su tradicionalni islamski pojmovi dobra i dobročinstva u literaturi na bosanskom jeziku uglavnom prevođeni jednoznačno, neizdiferencirano, kao da se radi o sinonimima, a ne o pojmovima iznijansiranog, specifičnog značenja. Suhoparni i deskriptivni, često i dosadni stil pisanja ovako zahtjevnih knjiga, profesor Spahić je izbjegao na sebi svojstven i karakterističan način.

Nazivajući savjest seizmografskim aparatom u duši čovjeka, zaborav Ahilovoom petom čovjeka, a Dedžala jednodimenzionalnim i jednookim dobom, sučeljavajući oprečna mišljenja i stavove o izvoru, porijeklu i značenju morala, obrađujući konkretne nemoralne pojave u bosanskohercegovačkom društvu, autor je knjizi, pored naučnog, utisnuo i snažan dijaloški i kritički pečat. Autor je, apostrofirajući nezamjenljivu društvenu ulogu morala, citirao Huseina ef. Đozu, koji je tvrdio da će komunistički sistem vlasti opstojati sve dok ga budu pronosili i zastupali vjernici, odnosno djeca vjernika. Sličnu misao u svojoj knjizi Vodič mladom muslimanu izrekao je i S. H. Nasr, smatrajući da su vrline milosrđa i socijalne pravde u zapadnim društvima naslijeđe kršćanskog morala koje su intuitivno i podsvjesno usvajali i praktično nereligozni Evropljani.

Drugi dio knjige tretira konkretne etičke teme: od primitivizma i psovke, kocke, praznovjerja, do droge, prostitucije, potvore i klevete. Sve ove teme, svojim sadržajem i neiscrpnom moralnom pourukom, mogu biti optimalan izbor za etičku poruku jedne hutbe u džamiji ili pedagoški oslonac odgajateljima u odgojno-obrazovnom radu. Čitalac će primijetiti da je autor na nekoliko mjesta citirao obimne pasuse iz djela A. Izetbegovića i A. Camusa. Citati na prvi pogled izgledaju bespotrebno i zamarajuće dugi. Objektivnije gledano, najduže citirani navodi iz nekih djela su neraskidive misaone cjeline o dubokim promišljanjima onih najvažnijih etičkih pitanja, izazova i dilema sa kojima se na teorijsko-saznajnom i analitičkom planu suočio sam prof. Spahić. Ne uvrstiti u knjigu takve citate u cjelovitoj, originalnoj,

neskraćenoj formi, bez obzira na njihovu dužinu, bio bi, metodološki gledano, znatno veći propust i grijeh autora od čestog navođenja opširnih citata. Šezdeset stranica trećeg dijela knjige popunjeno je Rječnikom osnovnih termina i pojmova. Ubijeđen sam da Rječnik neće biti suvišan i mnogo obrazovanijim i upućenijim čitaocima od potpisnika ovog prikaza. Poznajući njegovu intelektualnu energiju i strast prema pisanju, izvjesno je da će prof. Spahić napisati još poneku knjigu i time uvećati svoj obimni bibliografski opus.

Ipak, krajnje je neizvjesno hoće li uspjeti napisati relevantnije, svrsishodnije, sadržajnije i korisnije štivo od knjige Etika i društvo. Ako čitalac sumnja u izrečeno, neka se prepusti izazovu čitanja knjige!

Meho Šljivo

RIZNICA POSLANIKOVOG

SUNNETA I EDEBA

Ibn Kajjim el-Dževzije, Poslanikove fetve, prijevod sa arapskog: Jasmin Hadžikadunić, El-Kelimeh, Beograd, 2006.

Posljednjih nekoliko godina na bosanskom jeziku objavljene su izuzetno vrijedne biografije o životu Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. Posebno zapažena djela iz te oblasti su prijevod na bosanski jezik poslaničke biografije autora Ebu Bekra Siradžuddina pod naslovom Muhammed, a.s. i prijevod slavnog Ibn Hišamovog tradicionalnog djela Životopis Muhammeda, a.s.

Biografije Poslanikovog života, mnoštvo najsitnijih detalja iz Poslanikovog porodičnog i društvenog života koje ti životopisi sadrže, nedvojbeno ilustriraju – kako je to lucidno uočio akademik Enes Karić – da je Poslanik islama Muhammed, a.s., bio konkretna povijesna ličnost i da je njegov život tekao pod „punim svjetlom

Page 88: Novi Muallim br. 29

PREGLED†

94 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

historije“. To nije slučaj sa ostalim Božijim poslanicima i vjeronavjestiteljima. Mnogi detalji iz njihovog života, fenomen njihove poslaničke misije, zatim način ophođenja i komuniciranja ovih poslanika sa svojim savremenicima, ostali su prekriveni velom tajni i nepoznanica.

S obzirom da je Poslanikov život vjerno opisan u dostupnim historijskim izvorima i autentičnim zbirkama hadisa, sasvim je razumljivo – kako ukazuje Muhamed Asad – da „vođstvo našeg Poslanika obuhvata život kao složenu suštinu, cjelovitost moralnih i praktičnih, individualnih i socijalnih manifestacija islama».

Klasično djelo Ibn Kajjima el Dževzije Poslanikove fetve u prijevodu na bosanski jezik sadrži nejvjerodostojnije fetve Muhammeda, a.s., o širokom spektru pitanja koje su tokom poslaničke misije Muhamedu, a.s., u raznim životnim prilikama postavljali njegovi vjerni ashabi, njegove časne supruge ili se najčešće izrijekom ne imenuje osoba koja se obraća Poslaniku. Umjesto toga, susreću se neodređene formulacije: “Upitan je Allahov Poslanik Muhammed, a.s.“, „neki čovjek je upitao Poslanika, a.s.“

Pored fetvi o obredoslovlju, koje su, razumljivo, u knjizi i najbrojnije, zabilježeni su i Poslanikovi hadisi koji se odnose na intimna i porodična pitanja, krvne delikte, zatim propisi o nasljedstvu, kaznenom i krivičnom postupku, kao i fetve o političkom djelovanju, medicini i liječenju i čitav niz fetvi o pojedinačnim i specifičnim pitanjima .

Knjiga sadrži 700 vjerodostojnih fetvi, odnosno hadisa, i 86 hadisa koji se u hadiskoj nauci valoriziraju kao daif – slabi hadisi. Prevodilac knjige na bosanski jezik u uvodu ističe kako je sa valorizatorom knjige Abdulkadirom Arnautom odlučio odstraniti sve apokrifne hadise kako bi čitaoci izbjeli svaku sumnju u vjerodostojnost fetvi.

Knjiga Poslanikove fetve zorno demonstrira otvoreni i slobodni princip Poslanikovog poučavanja svojih sljedbenika. Muhammed, a.s., odgovara na njihova najintimnija pitanja i najljubaznije ih savjetuje. On poučava i upućuje ne samo punoljetne muškarce već i svoje supruge i savremenice. Spremnost Poslanika, a.s., da daje odgovor

na najrazličitija pitanja o seksualnoj etici i intimnom životu supružnika ilustrativno govori o islamskom sveobuhvatnom konceptu odgoja i obrazovanja, ali i o univerzalno prožimajućem konceptu Poslanikovog sunneta. Nema tabu-tema. Nema skrivanja znanja. Ne postoji strah i zaziranje od pitanja. Ljudska znatiželja se ne smatra grijehom. Knjiga Poslanikove fetve odslikava nam Poslanikov nauk u svoj njegovoj suptilnoj plemenitosti i raskošnoj dobroti, u svijetlim tonovima vedrine i nade kojom su zračile Alejhisselamove riječi i poruke. Za učinjena dobra djela blagoslovljeni Poslanik neizostavno spominje izdašne nagrade na budućem svijetu. Ne zaboravlja se, međutim, ni na ovozemne ljepote. Ashabima, svojim životnim saputnicima, poslanik Muhammed, a.s., ne obraća se kao klasični propovjednik. On sa njima razgovara, nastoji im i logički dokazati prednosti islamskoga puta i izbora.

Prevodiocu i priređivaču knjige dugujemo zahvalnost što su, pored izvrsno tehnički obrađene i dizajnirane knjige, čitaocu uz prijevod hadisa ponudili i originalnu, arapsku verziju fetvi. Ponegdje izostavljeni dio arapskog teksta fetve, kao što je to slučaj na 308. strani, ne umanjuje izvanredan dojam o knjizi. Tiraž od 300 štampanih primjeraka je, ipak, odveć skroman za knjigu ovakvog značaja.

Meho Šljivo

Page 89: Novi Muallim br. 29

PREGLED

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 95

PRILOG RAZUMIJEVANJU IŠČITAVANJA SIRE

Muhammed Revvas Kal’ahdži: Ličnost posljednjeg Allahovog poslanika, s arapskog preveli hfz. Safvet Halilović i Mehmed Klico, El-Kalem, Sarajevo, i Islamski pedagoški fakultet u Zenici, 2006.

Knjiga Ličnost posljednjeg Allahovog poslanika u uvodna dva poglavlja isuviše podsjeća na knjige sire koje smo imali prilike čitati na našem jeziku. Na više od pedesetak stranica autor Muhammed Revvas Kal’ahdži na uobičajen način, nadugo i naširoko, uvodi čitaoca u životopis Poslanika islama baveći se detaljno prilikama na Arabijskom poluostrvu kakve su bile prije pojave Muhammeda, s.a.v.s., i objavljivanja Kur’ana. To je nesrazmjerno dugo u odnosu na preostali dio knjige, u kome mu je preostalo da se bavi bitnijim događanjima, ali je to valjda šablonski pristup arapskih autora, čemu se, očito, njima teško oduprijeti. Kal’ahdži je i poslije povremeno slijedio klišee hronologije događanja, ali, kad se oteo klasičnom pristupu, uspio je da njegova studija većim dijelom ne bude kopiranje sličnih knjiga sire i da autorsku pažnju usredsredi na razmatranje nekih od mnogobrojnih aspekata ličnosti poslanika Muhammeda, s.a.v.s., onako kako je to sebi i naslovom zadao.

Naravno, to i nije lahak zadatak, pa autor Muhammed Revvas Kal’ahdži u Uvodu navodi: «Nije poznato da je historija, počevši od vremena kad je Uzvišeni Allah stvorio Adema, a.s., pa sve do naših dana iznijela toliko detalja i preciznih podataka o ponašanju nekog čovjeka kao što je slučaj sa životom i ponašanjem Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Nije nam poznato da je životopis bilo kojeg čovjeka priređivan, kritički obrađivan i faktografski prečišćavan kao što je slučaj sa životopisom Muhammeda, s.a.v.s.», a potom dodaje da životopis Poslanika, s.a.v.s., «sadrži dosta gipkosti i pruža brojne mogućnosti tumačenja. Zapravo, to ne znači da, iako je čovjek nešto

iz tog životopisa pažljivo pročitao, prilikom novog pažljivog čitanja ne može izvući neko dodatno razumijevanje koje mu prilikom prethodnog čitanja nije naumpadalo... Čini se da se Poslanikov, s.a.v.s., životopis može čitati na hiljadu načina i da se svaki razlikuje od ostalih».

Tako, u poglavlju Poslanik kao politička ličnost, iščitavamo razrađena potpoglavlja o njegovoj politici u izgradnji države, vođenju unutrašnje, ekonomske i vanjske politike. Poglavlje o Poslanikovoj vojničkoj ličnosti obrađeno je kroz segmente njegovih osobina kao vojskovođe, pripremanje boraca za borbu, naoružavanje, preventivne mjere za vođenje borbe. Uspješnim se doimlje i završno poglavlje Poslanik kao pedagog, koje je raščlanjeno u segmente o definiciji odgoja, njegovim svojstvima kao odajatelja, pedagoškim načelima i sredstvima kojih se predržavao i kojima se koristio. Posebno je bitno je što je s dosta digniteta obrađeno i poglavlje koje je nespretno naslovljeno kao Podrška poslaničkoj misiji, a u kome se autor, zapravo, bavi nesumnjivim nadnaravnim djelima kojima je Allah, dž.š., obdario sve svoje poslanike, pa je, na specifičan način, tako bilo i u primjeru poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i mudžiza kojima je podržana njegova poslanička misija.

Dr. Safvet Halilović, jedan od prevodilaca, navodi u predgovoru da će «ova studija dobro doći ne samo studentima islamskih i humanističkih nauka» te da je «objavljivanje ove knjige i na bosanskom jeziku veoma bitno, naročito u vremenu u kome savremeni čovjek ne može naći svoje stajalište... koje će mu omogućiti da taj svijet razumije i sebe odredi i usmjeri u njemu».

Knjiga je prvi put objavljena u Bejrutu 1998. godine, a kao izdavači prijevoda na bosanski jezik (biblioteka Hadis i sira) zajedno su potpisani El-Kalem iz Sarajeva – Izdvački centar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Islamski pedagoški fakultet u Zenici.

Isnam Taljić

Page 90: Novi Muallim br. 29

PREGLED†

96 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

UŽIVLJENOST U MUHADŽIRSKI

ŽIVOT NA SJEVERUUzeir Bukvić: Sijermina djeca, reportaže, izdanje autora, Sarajevo – Oslo, 2006.

Rahmetli Zulfikar Zuko Džumhur, veliki karikaturist, izuzetan putopisac i vrsni pisac reportaže – shodno vremenu u kome je živio i dobro ga poznavao – definirao je novinsku reportažu kao jedinu literaturu za narod. Međutim, iako su objavljivani i objavljuju se tekstovi s takvim nadnaslovom, reportaža je gotovo iščeznula u ratnom i poratnom bh. novinarstvu.

Zato posebno raduje pojavljivanje knjige novinskih reportaža Uzeira Bukvića, predratnog dopisnika TV Sarajevo iz Brčkog i Posavine, sada nastanjenog u Norveškoj, pod neobičnim naslovom Sijermina djeca. Helem, u našoj sandžačkoj mitologiji (a Bukvić je sandžački Bošnjak) očuvana je priča o nekoj Sijermi koja je imala buljuk djece, pa ih život rasijao izvan zavičaja. Njegova knjiga svjedoči o Bošnjacima koje su ratni usud i tzv. međunarodna zajednica – poput Sijermine djece – rasijali svukud po svijetu, pa su zaživjeli i tamo gdje nismo mogli ni zamisliti da će nas ikad i ikako biti u velikom broju, eto i u Norveškoj; surovoj, hladnoj, dalekoj, primamljivoj, sada najbogatijoj zemlji na svijetu.

U ovoj knjizi okupljene su novinske priče o Bošnjacima između egzodusa i svikavanja na život na sjeveru kao na nešto najnormalnije. Uzeir Bukvić ispreda svjedočanstva o tome međuvremenu, šta je i kako je bivalo s našim ljudima. To nisu svjedočenja naknadne pameti, nego, neposredna, zapisivana kako se i šta zbivalo s Bosnom, s tim ljudima i u tim ljudima, s tim ljudima izvan Bosne, posebno na sjeveru Evrope. Uzeir Bukvić je uživljen u živote drugih i nije posmatrač koji samo opisuje šta im se događa. On čuva dignitet junaka svojih reportaža, ma koliko oni postrtali ili se uzdizali, čak i onda kad oni, živeći u sasvim drugom

prostoru, ne shvataju da i dalje žive u vremenu koje je prošlo. On i takvima čuva ponos i ne dozvoljava sebi podsmijeh. Piše i o sebi, a to mu omogućava da napiše i ono što ne bi pripisao uz druge. To nije samohvalisanje, japajakanje, narcisoidnost, zloupotreba tzv. spisateljskog sveznanja, čega ima u slabim reportažama. To je nepoštedan odnos prema vlastititim lutanjima, vrludanjima, gubljenjima, posrtajima, ne libeći se ni crnohumornog vica na svoj račun ili samokritike. I takvi, njegovi tekstovi su iznijansirani, ni prelaze granice banalnosti, primitivizma, egoizma.

Bukvićeve reportaže su osmjehnute. I one tegobne, i one koje nose surove pečete. Nema u njima bezizlaza. Ako se učini da nema šanse, ima! Ima je i tako što Bukvić kao novinar ne ostaje po strani, nego s ljudima o kojima piše dijeli njihovu sudbinu i direktno im nastoji pomoći, ali ne samo objavljivanjem tekstova o njima u našoj štampi u dijaspori, nego i direktnim pomaganjem u ganjanju pravde, tako da i sam postaje akter zbivanja o kojima piše, a da bi doprinio sretnijem raspletu.

Na kraju knjige načinjen je dodatni napor i sačinjen registar više od hiljadu imena (i prezimena) koja su spomenuta u knjizi!

Knjiga je i tematski raznovrsna. Ma koliko su ove reportaže raznolike, zanimljive, proživljene..., da je knjiga svedena samo na reportaže o Bosni i Norveškoj, zaprijetilo bi da bude monotna. Zato su uvršteni tekstovi s utakmice nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine u Danskoj, o Bošnjaku koji dugo živi u Americi, o talijanskoj reporterki u Sarajevu, zagrebačkim (ne)zgodama te putopisne reportaže iz Turske i Italije. Inače, televizijsko novinarstvo sasvim je različito od pisanoga novinarstva, pa je i pristup televizijskoj reportaži različit od novinske. Otuda Uzeir Bukvić zavrjeđuje priznanje na ovoj izvanrednoj knjizi novinskih reportaža.

Isnam Taljić

Page 91: Novi Muallim br. 29

PREGLED

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 97

OSMJEHNUTIPODSMIJEH

HRONIKE RATAEnver Mehmedabašić: Spomenar – Sarajevu s ljubavlju, Udruženje novinara veterana BiH, Sarajevo, 2006.

Enver Mehmedbašić, rođen 1935. godine u Tuzli, nastanjen u Sarajevu od studentskih dana (diplomirao na Pravnom fakultetu), već decenijama je najbolji bošnjački i bosanskohercegovački humorist. Iako je objavio devet knjiga humorističke proze i iako su dugi niz godina njegovi tekstovi bili omiljeni u novinama, a u biografiji uz ovu knjigu navedeno da su o njegovom humoru pisali Gustav Krklec, Zuko Džumhur, Ćamil Sijarić, Fadil Hadžić... te da je još 1971. godine dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, treba priznati da bi u književnosti i novinarstvu većine drugih naroda i zemalja kudikamo bio cjenjeniji Mehmedbašićev doprinos specifičnom žanru pisanja kojim se on istrajno bavi.

Ali, da se – u Mehmedbašićevom stilu – vratim vedrijim stranama života, odnosno vedrini koja isijava sa stranica njegove posljednje knjige Spomenar, podnaslovljene sa: Sarajevu s ljubavlju. Ovo je izvanredna, a može se reći i najbolja njegova knjiga. Enver Mehmedbašić u najboljem izdanju! To mogu ustvrditi zato što godinama iščitavam njegove tekstove, a šezdesetih i sedamdesetih godina bio mi i urednik, pa i zato što sam, s Abdulahom Sidranom, bio recenzent ove knjige.

Međutim, uza sav respekt, s velikom bojazni pristupio sam čitanju ove knjige. Tekstovi u novinama i pristup njihovom čitanju ipak su nešto drugo, a ukoričeni ostavljaju drukčiji dojam. Naime, i novinarstvo i književnost i kod nas i u svijetu puni su primjera kako se pera ispišu a da autori toga nisu svjesni i ne znaju stati i reći sebi da je dosta, pa uporno ispisuju već napisano i štancaju knjige. Pogotovo je teško održati spisateljski dignitet u tekstovimna koji se objavljuju u novinama kao reportaže, a tu formu pisanja svojataju i teorija književnosti i

KNJIGA S OSJEĆAJEM ZA

MJERUSamir Tahirović: Kuća na četiri vode, BZK Preporod, Donji Vakuf, 2006.

O Kući na četiri vode Samira Tahirovića može se govoriti/pisati na mnogo načina, ali bi se u svakom slučaju ustvrdilo da u malom gradu Donjem Vakufu živi izrazito dobar pjesnik.

Moglo bi se samo prepisati naslove poglavlja i naslove pjesama unutar njih, predvođenje glavnim naslovom knjige, pa i samo time završiti prikaz ove knjige! Naslovi uvjerljivo potvrđuju s koliko se brižljivosti Samir Tahirović odnosi prema svojim pjesmama. To bi se zaključilo i da mu se na dnu pjesme Jutarnja žega nije omakao datum. To što je ta pjesma datirana s januarom 1990. godine samo

teorija novinarstva. To je i inače pehlivanski hod po razapetoj žici – olahka riječ i slaba rečenica strmeknu u ambis trivijalnosti i bizarnosti. A još je nezahvalnije pisati reportaže u formi humoreske. I još, onda, sve to skupa smjestiti u ram za sliku zbivanja u ratnom Sarajevu, čijim stradalnicima je humor bio nužno potreban da bi preživjeli, ali je više nego delikatno pisati o tom preživljavanju na humoristički način, a da to ne bude crnohumoristički pogubno.

Mehmedbašić se uzdigao iznad svega i – i sam stanovnik tog i takvog Sarajeva – uspio ispisati jedinstven spomenar Sarajevu s ljubavlju. Čak 104 reportaže, humoreske, humorističke pripovijetke ili priče, raspoređene u tri poglavlja knjige, a na kraju, u čertvrtom poglavlju, još 68 minijatura, koje je uspio sabiti na jednu stranicu, a ponegdje i četiri-pet na jednoj. Ukupno 172 naslova i toliko raznolikih priča iz života, uporedo s osmijehom i podsmijehom u zaista jedinstvenoj hronici rata.

Isnam Taljić

Page 92: Novi Muallim br. 29

PREGLED†

98 novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

osvjedočava da je dugo, mukotrpno, nimalo olahko nastajala ova knjiga. Bio je mrak. U mraku nebo ne vidjesmo od oblaka. Od oblaka ne znadosmo kakva je vedrina. Bile su kiše. Kiše su lile. U sebi spustile prkosnu trunku nade da ćemo ugledat’ vedrinu. Bio je mrak. Bio oblak. I kiše lile.A onda duga skinu tu tminui samo na tren vidjesmo vedrinu. Sada su magle. Uzalud kisnusmo u mraku.A utjeha nam da sve je sudbina:To nam se samo pričinjava vedrina.

Evo, umjesto naslova iz sadržaja, pjesmu s naslovom To nam se samo pričinjava vedrina. U podnaslovu pjesme stoji: Bošnjacima.

Samir Tahirović je naslonjen na tradiciju bošnjačke poezije minuloga dvadesetog stoljeća, ali su njegovi orijentirni korijeni znatno dublji i dobacuju i do Kaimije i Ilhamije, da spomenem tu dvojicu velikih pjesnika iz davnih vremena, a uporedo su i sasvim svoji/njegovi, ispisani u ovome vremenu, svjedočeći iz sadašnje vizure Bosnu otkako je ima, istrajavanje u vremenu i njezinu zlehudu sadašnjost.

Ovo je zbirka pjesama koja je unutar svojih korica sasvim samjerena, napisana s istančanim osjećajem za mjeru.

Nije li pitanje mjere (i iznalaženje mjere) pitanje svih pitanja?! I ne samo u poeziji.

Isnam Taljić

PRIMJER KOJI TREBA SLIJEDITI

Amber, prvi broj glasila Islamske skupnosti u Sloveniji, Ljubljana, januar 2007.

Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji (Islamske skupnosti v Sloveniji), koji podržava matična Islamska zajednica iz Bosne i Hercegovine i većina muslimana u toj bivšoj jugoslavenskoj republici, priredio je i izdao prvi broj svoga glasila pod lijepim imenom Amber, datiranim sa januarom ove godine i objavljenim povodom proteklog Kurban-bajrama.

Štampan na 52 strane na formatu B5, s tekstovima na bosanskom i slovenskom jeziku, Amber je više od pukog biltena i ipak manje od magazina (kako je apostrofiran), ali je moguće da takvo određivanje svjedoči ambiciju da ovo glasilo to i postane. Međutim, kako je u pitanju prvjenac, Amber ne zaslužuje da se baci niz vodu i moglo bi se konstatirati da je prezentiran poprilično raznovrstan sadržaj. Pohvale ne mogu izostati pogotovo zato što je Amber pripremljen uglavnom vlastitim snagama i na volonterskoj osnovi.

Poslije opširnog uvodnika, koji je potpisao muftija mr. Nedžad ef. Grabus, slijedi pregled aktivnosti od maja prošle godine naovamo, tako i izvještaj s centralne svečanosti Ramazanskog bajrama u Sloveniji, zatim informacija o značajnim susretima muftije Grabusa s ministrom vanjskim poslova Slovenije dr. Dimitrijem Rupelom (u novembru) i gradonačelnikom Ljubljane Zoranom Jankovičem (drugom polovinom decembra). U tom setu su i vijesti o susretima s muslimanima privrednicima u Sloveniji, o prvom zajedničkom ispraćaju hadžija iz Slovenije, upriličen u Jesenicama, uz prisustvo zamjenika reisu-l-uleme hfz. Ismeta ef. Spahića.

Dva teksta na po dvije stranice odnose se na značaj hadža, a slijedi opširniji programski tekst pod naslovom Izazovi pred Islamskom zajednicom u Slovenijii te redakcijski prilog Trideset osam godina čekanja (o nastojanjima da se izgradi džamija u Ljubljani, odnosno islamski

Page 93: Novi Muallim br. 29

PREGLED

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007.

novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. novi †uallim br. 29 • 10. rebiu-l-evvel 1428. / 29. mart 2007. 99

kulturni centar). Na šta se nadovezuju zabilješke prof. Seda ef. Karišika, imama u Jesenicama, o deset džemata (Maribor, Postojna, Kranj, Velenje, Celje, Škofja Loka, Kopar, Kočevje, Trbovlje Jesenice), uz najavu da će u idućem broju biti riječi o preostalim džamatima – Novo Mesto, Tržič, Sežana, Ajdovščina i džemat Krško-Kamnik. Lijepo je i pošteno je što je objavljen poduži razgovor s Murisom ef. Hadžibaščauševićem, dugogodišnjim glavnim imamom u Ljubljani (bio je to u dva navrata) i prvim muftijom Islamske zajednice u Sloveniji.

Mogao bi se pohvaliti i dobar nijjet s portretima zaslužnih džematlija i predstavljanjem Udruženju žena džemata u Ljubljani te još nekoliko edukativnih tekstova.

«Nakon turbulentnih događaja u Islamskoj zajednici u periodu od kraja 2004. pa do polovine 2006. godine i istrajavanja na sistematskom rješenju problema, nastupio je period u kome je Islamska zajednica pokrenula zajedničke promjene u svom djelovanju.

Islamska zajednica u Sloveniji je zajednički okvir djelovanja muslimana Bošnjaka, Albanaca, Turaka, Roma, Arapa, Slovenaca, muslimana iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Kosova, Crne Gore itd.», piše u opširnom uvodniku muftije Grabusa, uz isticanje da je cilj Ambera promoviranje pozitivnih ideja i pojedinca, porodica, uspješnih članove Islamske zajednice u Sloveniji i šire.

Poznato je da većina medresa u Bosni i Hercegovini ima svoja povremeno-redovna štampana glasila, pa će biti zanimljivo hoće li muftijstva u Bosni i Hercegovini slijediti primjer iz Ljubljane, odnosno Mešihata u Sloveniji. Pogotovo bi se to trebalo uraditi kad je u pitanju bošnjačka dijaspora u ostalim krajevima svijeta. Štaviše, pokretanja sličnih glasila treba shvatiti kao nasušnu potrebu i tretirati ga u okviru priprema pri najavljenom preustrojstvu organiziranja Islamske zajednice u dijaspori, gdje je stanje s bošnjačkim štampanim medijima više nego alarmantno, a pogotovo kad je riječ o tretiranju vjerskog života.

Isnam Taljić

Page 94: Novi Muallim br. 29
Page 95: Novi Muallim br. 29

Recommended