IVA S IBER

O PREDMETU POLITICKE PSIHOLOGIJE

Epoha buroask.ih revolucija, nagla gibanja unuta r okotale dru.tvene zajednice, sve vea politika organiziranost dru tva. meunarodni sukobi i sl. , dovelo je do razmatranja uloge ljudske prirode u tim drutvenim procesima.'

Traili su se neki univerzalni motivi, trajne karakteristike ovjeka, koje bi mogle objasniti ljudsko ponaanje. Razvojem graanskog drutva i parlamentarne demokracije rastu potrebe razumjevanja ljudskog ponaanja, kao sastavne komponente poli-

tike akcije. Vie se ne radi o nekom teoretskom interesu za homo politicusa, ve o praktinoj potrebi usmjeravanja i djelovanja, zadobivanja i ouvanja politike vlasti. Dvadesetih godina ovog

stoljea naglo se razvijaju metode ispitivanja javnog mnjenja i, u sko povezano s time, naini djelovanja na njega. Taj razvoj je u

poetku uvjetovan potrebama politikih partija u meusobnoj borbi , a kasnije i t enjom stvaranja ope-nacionalnog javnog mnje-nja u suprotstavljanju nekom vanjskom neprija telju (ratne i hladno ratovske s ituacije). Od konceptualnih pristupa prelazi se na empirijska istraivanja, na ponaanje ovjeka ne gleda se vie kao na rezultat nekog uroenog instinkta , i sve vea panja se posveuje prouavanju djelovanja okoline. Vre se mnogobrojna istraivanja, naroito u SAD, o faktorima koji determiniraju po-litik-u orijentaciju. Ispituju se v:1rijable socia ekonomskog statusa, spola, star o ti , vjerske i grupne p ripadnosti. Ta istraivanja re-zultat su razvoja politike znanosti u SAD, koja poetkom ovog

s toljea se sve vie orijentira na political behavior, odbacujuci politike institucije kao osnovne jedinice istraivanja, i ukazujui na ponaanje pojed inca u politik im situacijama kao jedinicu analize. Graham Wallas je ve 1908. ukazao na vanos t psiholo-gijskih aspekata : Skoro svi istraivai u podntju politike anali-

t Danski profesor patoanatomije G. Lange je pisao: Bure strasti su pogubile vie ljudskih ivota, opustoile vie zemalja, nego uragani; njihova je bujica razruila vie gradova nego poplave. Zato nam je veoma udno to ovjek ne posveuje vie napora da izui njihov karakter i sutinuc ). B . Parigin Socijalna p sihologia kak naukac, Lenjingrad, 1965, str. 129.

394 POLITICKA MLSAO

ziraju institucije, a izbjegavaju analizu ovjeka. :! Meutim , sva ta istraivanja ograniena ~u shvaanjem podruja u kojem poje-dinac djeluje kao nosilac ili uesnik politike akcije. Politika vlast se stie i vri preko odreenih partija. Prema tome relevant-na podruja istraivanja politike psihologije su izbor jedne od p artija, i stupanj aktivnosti u politikom radu (odreen preko partijskog rada).

Cilj ovog rada nije da prui cijeloviti prikaz politike psiho-logije, s razraenim metodolokim pristupom i teoretskom kon-cepcijom ukljuivanja tog podntja u oblast psihologije, a pitanje je da li bi na sadanjem stupnju razvoja politoloke, a dijelom i psihologijske nauke tako neto uope bilo mogue. Pos toje jo mnoge dileme, kako o pristupu politikom fenomenu, tako i o politologiji kao cijelovitoj samostalnoj d isciplini, ili kao o nizu ve po tojeih nauka, koje bi a svoj ih a pekata promatrale po-li tike fenomene.

Upravo zato mi emo se zadrati samo na ukazivanju vanosti psihologijskog pristupa, kao i mogunosti psihologije da sa svoje strane doprinese razumjevanju politikih fenomena.

Politike akcije uvijek su akcije ljudP; prouavanje odnosa izmeu nosilaca akcije i same akcije podruje je psihologije. U tom pogledu psihologija e nalazi u zahvalnom poloaju, poto je u mogunosti direktno zahvaati te procese. To, naravno, ne znai da je ona sama u stanju dati i i tav odgovor. Mnoge su determi-nante izvan psihologije koje odreuju nosioca akcije, kao i samu akciju. Meutim , sve ostale drutvene nauke operiraju pojmovi-ma koji na politiku akciiu djeluju indirektno, preko ovjeka, svi se uzroci prelamaju kroz taj subjektivan faktor, koji predstavlja predmet psihologijskih proua \anja.

I pored brojnih empirijskih istraivanja1, ije bi p robleme mogli uvrsti ti u okvire politike psihologije, rijetki su radovi koji su pokuali dati koherentan prikaz njenog podruja. Jedan od prvih pokuaja veu'ln je uz imc Harolda Lasswellai. Oito inspi-

~ Graham Walles: Human a ture in Politicsc Boston, Haugton Mifflic 1909.

~ a to je ukazivao jo i J. Dewey, zalaui se za konstituiranje uni-verzalne znanos ti o ljudskoj prirodi, koje bi politika teorija i politika zna-nost in ile samo jedan aspekat. Politike pojave i injenice samo su dio distinktivno ljudskih injen i ca, tj. injenica koje su, barem djelomino, funk-cija ljudske aktivnosti. I. Babi: Socijalno-politika filozofija Jo hna De-weya i njezin utjecaj na politiku znanost u SAD, (doktorska disertacija), str. 73.

4 Po svo_ioj brojnosti tu svakako prednjae istraivanja iz podruja izbornog ponaanja, kao i ispitivanja stereotipija prema raznim narodima, odnosno e tnocentrizma i autorijan izrna.

ii H . Lasswell Psycbopatbology and Politics, prvo izdanje, 1930.

SlllER - POLmCKA PSIHOLOCUA 395

riran psihoanalizom, Lassv.,ell je pokuao u njenim terminima objasniti uzroke politike participacije i orijentacije pojedinaca. Pretpostavio je da politiki angairani pojedinci povezuju svoje

line motive i frustracije s javnim zbivanjima. Odatle i formula: L L J r R = P

gdje pojedini simboli znae: L = lini motivi J = javna zbivanja R = racionalizirani u terminima javnih interesa P = politiki ovjek

~ = transformirani u koja oznaava da je distinktivna oznaka homo politicusa u racio-nalizacij i prebaenoj u tennine javnog interesa.6

Koliko god ovakav pristup predstavlja jednu cijelinu i pove-zanost izmeu pojedinca i politikih zbivanja, on ima is te one nedostatke kao i teorija na koj u se oslanja. Veliko je pitanje da li su upravo frustracije i razm obrambeni mehanizmi oni koji odluujue determiniraju individualno ponaanje, i pomou koj ih se moe odrediti odnos pojedinca i politike akcije. Ako frustra-cije i imaju toliku ulogu, kao to to Lasswell smatra, kako objas-niti da ih samo iznimni pojedinci projiciraju u podruje politike ? U svakom sluaju objanjavanje kompleksnos ti ljudskog pona-anja kategorijama psihoanalizc je manjkavo i pored korisnih podataka koje nam u individualnim sluajevima ona moe pruiti.

Veoma interesantno miljenje o predmetu politike psiholo-gije dao je H. Eysenck! Po njemu, do formiranja stavova, koji predstavljaju osnovu za akciju, dolazi na osnovu interakcije ovjeka i okoline. Prema tome, osnovni psihiki fenomen povezan s

politikim ponaanjem jeste s tav, a psihologija politike prven-stver: .. :> je zainteresirana za probleme ljudskih stavova. E ysenck ne ulazi u razmatranje podruja politike; njegov je osnovni cilj da pokae kako su s tavov i jedna koherentna struktura, a neke po li-

tike varijable (prvenstveno orijentiranost biraa na izborima za neku od partija) slue mu samo kao osnova da bi pokazao tu strukturiranost s tavova. U svakom sluaju takav pristup, iako ne daje cjelovitu sliku predmeta politike psihologije, uspio je uka-zati na osnovni psihologij ski aspekt promatranja.

Sasvim razliit pristup tom problemu ima R. Lane. Kao po-litolog, on razrauje predmet svoje discipline, i dolazi do zak. ljuka da je politologiju veoma teko promatrati kao koherentno

G Ibid. str. 75 izd. 1966. Compass books. 7 H . Eysenck : The Psychology of Politics, prvo izd. 1954. etvrto izd.

1963. - Routledge and Kegan Paul.

396 PULI11CKA MISAO

podruje\ pa je ralanjuje u odreeni broj procesa. to omogu-ava pos tavljanje hipoteza i teorija u oblicima koji su dostupni empirijskoj provjeri. Lane smatra da su s politolokog aspekta interesantna sva podruja psihologije koja se bave socijalnim interakcijama, nosiocima utjecaja, problemima rukovoenja, sta-vovima itd. Pored toga Lane ini pokua j da da jedan okvir za psihopolitoloku studiju, odno no da definira podruja konver-gencije politologije i p ihologije. Tu on upotrebljava klasinu p sihologijsku form ulu P - O - R (u kojoj P oznaava podra-aj, O organizam, R reakciju ) s time da je P ovdje okolina, koja izaziva podraaje, 0 je donosilac od luke, a R je odluka, odnosno reakcija. Ovako postavljena formula sada je direktno primjenljiva na pojedine politike procese. U konkretnom sluaju izbornih procesa, donosioci odluke ( 0 ) mogu biti birai , kandi-dati , partijs ki organi. Sa stanovita politike psihologije, mi smo zainteresirani za karakteri s tike svakog takvog donosioca odluka, koj e dovode direktno do akcije, ili koje djeluju na okolinu na takav nain da izazovu od1uku.0 Meutim, u analizi tih karakte-ristika Lane, slino Lasswellu ,10 daje teite na psihopatologijske karakteri tike pojedinaca, to dovodi do po tavljanja hipoteza, kao: S to pojedinac ima vei stupanj bazinog psihoseksualnog konflikta, manje e generalizirati svoj svakodnevni oblik agresiv-nog ponaanja na probleme vanjske politike, ili to je pojedinac

lino vie nesigurnij i, to je spremniji da koristi vanjsku politiku na projektivan i nerealistian nain. 11 Bez obzira na eventualnu

tanos t ovakvih hipoteza, veliko je pitanje koliko su one od ireg znaaja za predmet politike psihologije.

Autori koje smo do sada navodili predstavnici su odreenih dru tvenih sistema u kojima se problemima politike psihologije pri stupa onako kako se oni jadjaju u tim sis temima, i onako kakve su mogunosti nj ihova rijeavanja u datim uvjetima.

' Poli tiologi,ia po prirodi svoje materije je interdisciplinama discipH-na. Ako psihologija i ociolo~ija imaju potekoa da postignu funkcionaJno jedinstvo vaka za sebe, politologija, koja ukljuuje i e lemente his torije, s igurno ima jo vie potekoa. Zbog ovih, a i drugih razloga, politologija je vj erojatn ije organizirana uzdu linija problem a kako su onj postavljeni sa s trane drutva prije nego da su o ni organizirani sa strane di scipline. - u S. Koch : Psycho log a s tudy of a Science, R. Lane: Psychology and Poli-tica! Sciences, Tom VI, s tr. 588

n Ibid., str. 606. Hl I pored toga to i jedan i drugi tei te daju na psibopatologijske

ka1akterisHke, oni potpuno suprotno interpretiraju njihovu ulogu. Uok Las-swell smatra da pojedinac svoje frustracije rijeava u polikoj sleri, dotle Lane smatra da e ti unutarnji konflikti utroiti toHko energije, da je nee preo ta ti za konflikte u s feri politike.

11 Ibid., str. 608.

S!IH:R - POLL'J JCKA PSlHOLUl.U A 397

U zemljama socijali s tikog drutvenog sistema na alost se tim problemima nij e donedavna12 posveivala nikakva panja, tako da postoji veoma oskudna literatura iz tog podruja.ta Vjerojatno je tome uzrok odreeni sistem politikog ivota u kojem se nije

osjeala potreba prouavanja t ih problema. Meutim, sve vei raz-voj razn!h oblika socija l istike demokracije ukazuje na neophod-nost i te vrste istraivanja. Jedan od rijetkih au tora koji je pokuao ukazati na predmet poli tike psihologije, je B. D. Parigin. Po nje-mu: ... pod psihologijom politikog ivota mi podrazumjevamo ono ispoljavanje drutvene psihologije, kako individualne, tako i grupne, kolektivne ili m asovne, koje je povezano s politikom djelatnou ; tj. karakteri.s tikama ponaanja ljudi u uslovima ovih ili 0nih politikih sit uacija, ili u pravcu poli tikih udruivanja i organi zaci je drutva. u

Anali zirajui tako postavljenu definic iju, Parigin ukazuje na tri osnovna aspekta promatranja: prvo, utjecaj socijalnog poloaja na politike s tavove; drugo, utjecaj politi ke akcije i organizacija na formiranj e drutvene psihologije; i tree, djelovanje razliitih komponenata drutvene psi hologije na s trukturu i dinamiku poli-

tikog ivota drutva. Steta to Parigin nije iao u iru razradu ove materij e, jer

nam se ini da je dao dovoljno openitu definic iju da obuhvati sve to se moe nazvati problemima politike psihologije. Ovako, on se kretao izmeu dvije krajnosti; drutvene psihologije i psiholo-gije pojedinca, jasno ih ne definirajui i ne ukazujui na njihov

meusobni odnos Vlastiti pris tup podruju politike psihologije zapoet emo

konstatacijom: da ona ne predstavlja zasebnu disciplinu u okviru psihologije, ve da je to primjenjeno podruje, s lino industrij skoj ili kolskoj psihologiji, u kome mi u odreenom kontekstu prou-avamo neke fenomene sa s tajalita postojeih naunih disciplina. Prema tome, politi ka psihologij a odreena je politikim fenome-nima; to politika pos taje rasprostranjenija u nekom dnttvu, i to je vea angairanost pojedinaca u politikim procesima, to je vee pod!ruje i politike psihologije. Drugim rijeima, razvoj drutva i uloga pojedinca kao nosi.oca politike akcije odreuj e i domenu politike p sihologije. Primjena te konstatacije D H nae

~~ Dugi niz godina sovjets ki autori odbaciva li su socijalnu psihologiju, smatrajui je buroaskom naukom, a njene metode prvenstveno usmjerene na za tupljivanje klasne svijes ti rad nika Meutim, u zadnjih n ekoliko godina socijalna p sihologija zaokuplja sve veu panju, ne samo sovjetskih ve i psihologa drugih socijalis tikih zemalja. Tako je u Jeni 1965. g. odran s im-pozij o temi: >>soci jalna psih ologija i socijalizam >Socijalna psihologija kak nauka

398 POLITlCKA Ml!:>,\0

drutvo, gdje e razvijaju samoupravni procesi, gdje se vri depo-litizacija na nivou drave i birokratskog aparata, a politizacija na nivou pojedinca, ukazuje na vel ike mogunosti primjene i istra-ivanja politike p ihologije.

Ovakav pristup politikoj psihologiji, koji se moe saeti u definiciji, da je pol itika psihologija primijenjena podruje psi-hologije koje prouava psihologijske aspekte politikih fenomena, koliko god bio openit i sveobuhva tan , jo uvijek nam jasno ne ukazuje na povezanost psiholok ih i politikih fenomena. Ovdje emo pokuati da ukaemo na a pekte te povezanosti, izdvajajui one najbitnije karakteristike linosti povezane s politikim pona-anjem. Vjeroja tno neemo uspjeti obuhvatiti i dovesti u meusobnu interakciju sve psihike fenomene relevantne za podruje politike, ali emo pokuati dokazati da smo izabrali najfundamen-talnije.

Psihologijski pristup politici moe biti po naem miljen ju dvojak: mogu se razmatrati sve one karakteristike linosti u uem smislu, koje u na bilo koji nain povezane s politikom aktivno

S1BER- POLlTICKA PSIHOLOGIJA 399

S tim pristupom ostajemo potpuno na individualnom psiholokom nivou, veoma daleko od bitnih politikih zbivanja. Naravno, ne smatramo da takvu vrstu podataka treba" zanemariti, jer u poje-dinim sluajevima moe biti veoma korisna, ali se, takoer, ni politiku psihologiju ne moe sve ti na tako usko podruje.

Drugi pristup oznaili smo kao prouavanje politikih akcija i onih karakteristika pojedinaca koje ih determiniraju. Osnovna pretpostavka ovog pristupa sadrana je u konstataciji da politiku akciju. kao specifian oblik socijalne akcije, mogu determinirati samo one karakteristike pojedinca koje su socijalno uvjetovane.21 S tim u skladu mi mo prvenstveno usmjereni na stavove, kao relativno trajnije strukture, nastale interakcijom pojedinca i oko-line, koje predstavljaju intervenirajuu varijablu izmeu kom-pleksnosti socijalne okoline i mogueg ponaanja. Dajui teite na psihologiju stavova, mi se u velikoj mjeri slaemo s, ve ranije iznesenim, miljenjem H. Eysencka, gdje on ukazuje na stavove, kao osnovni predmet izuavanja politike psihologije. Ipak, sma-tramo da samo -pomou stavova, iako su oni osnovna psihologij-ska varijabla povezana sa socijalnim ponaanjem, nije mogue u cijelo ti razumjeti i predvidjeti odreeni oblik ponaanja. Problem pred kojim se nalazimo, uoio je i Eysenck, postavivi pitanje: ... kakav je odnos izmeu stavova i miljenja; odnosno verbalnih izraaja mentalnih s tanja i stvarnog ponaanja koje se pokazuje u fizikoj akciji?(

400 POLITICKA MISAO

pravo, jedna bipotetska konstrukcija; i miljenje i akcija su samo refleksija stava i to nikako ne nepromjenlj iva i di.ektna. Kod raznih ispitivanja s tavova veoma esto govorimo o to me da su od-govori ispitanika pod njegovom svijesnom kontrolom, da on izbje-gava izraavanje miljenja koja u u suprotnosti s vaeim dru-tvenim normama, da p os toji jak utjecaj ank:etara na odgovore, jer ispitanici nas toje biti u skladu s oekiva njima anketara itd. Ako je to sluaj kod verbalnog izrpavanja stavova, onda je potpuno razumlj ivo da na k :mkre tnu akciju (u ovom sluaju politiku ) gdje su even tualne posljedice (stvarne ili samo percipirane) mno-go znaajnije, dje luju uz s tavove i drugi faktori. U situaciji gdje pojedinac mora donijeti odluku, osim njegova stava, znaajno djeluju i oekivanja u vezi eventualne alternative odgovora. Ako bi ponaanje pojedinca, koje je u skladu s njegovim stavovima, moglo negativno djelovati na zadovoljavanje nekih njegovih fun. damentalnijih potreba, tada e ono vjerojatno biti korigirana i nee biti i skljuivi rezultat s tava 2~

Zato je u analizi pon3 vanja neophodno uze ti u obzir i potrebe, koje pojedinac tim pona vanjem tei zadovoljiti. Potrebe, kao naru-enje biosocijalne ravnotee, moemo svrstati u neke veoma iroke osnovne kategnrije, ali je nain ispoljavanja i oblik zadO\oljavanja tih potreba veoma razlii:: i pod ogromnim utjecajem socijalne sredine, tako da se iste potrebe mogu manifestirati kroz razliite oblike ponaanja, usmjerene prema raznim, pa ak i suprotnim c iljevima. To govori o neophodno t i prouavanja ljudskog pona-anja unutar socija.Jnog konteksta, ako elimo razumjeti, pred-vidjeti i dje lovati na ponaanje. I sto tako treba voditi rauna o tome da mi n i. mo ovdje na nivou individualne analize, ve smo prvenstveno zainteresirani motivacion im strukturama koje su za-jedn ike veoj gntpi pojedinaca. Osnovna pretpostavka znaaja potreba u a na) i zi poli tikog ponaa n i a je u tome da pojedinci sa

slinim strukturama zadovoljcnia, odnosno nezadovoljenja svojih potreba:?.\ koji pripadaju istoj ili slinoj socijalnoj sredini, imaju

s line tendencije reagiranj3 u politiki relevantnim situacijama. aravno, ovakvu konstataci i u treba uzeti veoma oprezno, jer esto

je sluaj da se u osnovi iste vrste pona anja nalaze veoma razliite :?1 Pod prijetnjom gubitka radnog mje ta ,-eoma esto se gue samou-

pravni procesi, a kon kretne akcije, kako lanova organa upravljanja tako i ostalih, nisu izraz njihovih stavova o pojedinim problemima. Kao krajnji primjer mogli bi naves ti pojedinca koji ima negativan s tav prema nacizmu, ali pod prijetnjom gubitka poloaja, imetka, pa ak i ivota, pristupa nacis-

tikoj partiji. 2;; Kad govorimo o strukturi zadovoljenja potreba mislimo na dina-mian karakter uspostavljanja i ruenja biosocijalne ravnotee, i o itavom n izu la tcntnih potreba koje u izvjesnim situacijama (kada prestaju biti za-dovoljene) determiniraju nae ponaanje. Po trebe se nalaze u izvjesnoj dvovrsnoj hijerarhiji : hijera rhiji po vanosii i hijerarh iji po stupnju neza-dovoljeoja. Kombinacija tih d' iju hijerarhija odreuje koje e potrebe prvenstveno determinirati nae ponaanje.

SIBER- POUTICKA PSIHOLOGIJA 401 Na a lost nismo nai li na istraivanja koja bi se dublje bavila ovim problemom , ali nam se ini sasvim oito da u pojedinim

politik im akcijama, kao to su na primjer traj kovi, i pored nekih drugih momenata (grupni priti sak, solidarnost) postoji opa potreba za popravljanjem ekonom skog i dru tvenog poloaja rad-

nike klase, bez obzira u kakvim bi se sve specifinim potrebama u konkretnim situacijama ona mogla analizirati.

Smatramo da su uglavnom dva razloga zbog kojih je na iz-vjestan nain zanemareno is traivanj e potreba kao osnove mo-tivacije u socijalnoj psihologiji. Prvi je svakako metodoloke pri-rode. Veoma je teko razviti odreene postupke pomou kojih bi se na zadovoljavajui nain moglo mjeriti postojanje, odnosno intenzitet potreba. Najee svi ti po kuaji ne zadovoljavaju os-novne zahtj eve u pogledu o bjektivnosti , pouzdanosti i valjanosti dobivenih rezultata.2'l

Drugi razlog je u uskoj povezanosti stavova i motivacije, od-nosno n ulozi stavova u procesu zadovoljavanja potreba. Stavovi su naueni odgovori u vezi neke grupe objekata, i k ao takvi imaju funkcionalni znaaj za pojedinca , usmjeravajui njegovo pona-anje. Sve ono to omoguava zadovoljenje naih potreba, sma-n jivanje napetosti. odnosno uspostavljanje biosocija lne ravnotee, postaje pozitivno obojeno i p rem a tome zauzimamo pozitivne sta-vove. Tako stavovi na izvjestan nain postaju pokazatelji motiva-cije, i nij e udno da se upravo stavovi uzimaju u fokus istraiva-nja u socijalnoj psihologiji, i da su tehnike za n jihovo mjerenje veom a razraene. Meutim, isto tako kao to potrebe, u procesu svoga zadovoljavanja, d.ieluju na formiran je s tavova, i jednom

steeni stavovi djeluju na postojanje potreba.27 To je stalna inte-rakcija procesa naruavanja i uspostavljanja ravnotee i trajni-jeg vrednovanja ob jeka ta s kojima je pojedinac suoen.

Pos toji jo jedan razlog zbog kojeg se teite istraivanja u glavnom daje na s tavove, a ne toliko i na potrebe. To je vremen-ska dimenzija tih dviju kategorij a . Odreene potrebe rezultat su trenutne situacij e; njihovim zadovoljavanjem prestaju u smjera-vati aktivnost pojedinca. S druge strane stavovi predstavljaju traj-nije s trukture , koje su, kada su jednom steene, teko podlone promjenama.

Stav je h ipotetska varijabla , koja, kao i druge hipotetske va-r ijable u psihologij i, slui za razumjevanje uoenih konzistencija

26 O tome deta ljnije u : D. C. McC!e lland Methods of Measuring Hu-man Motivation in: Motivcs in Fantasy, Ac tion and Society Atkinson (ed).

27 Pozitivan s t av prema jednom nogome tnom klubu nije rezultat neke potrebe da se ide n a nogometne utakmice, ve je prije ta potreba proizala iz postojeeg s t ava. Naravno, i u procesu formiranja toga stava odreenu ulogu mogle su igrati neke druge potrebe, kao na primjer da se ima isti s tav kao i grupa kojoj pojedinac pripada .

402 POLITI6.A MISAO

u ponaanju i za izjednaavanje inae prividno razliitih injenica.28 Uzimajui u obzir neke najpoznatije definicije-99, stav emo ovdje odrediti kao latentnu strukturu formiranu kroz iskustvo, koja djeluje na nae spoznaje, osjeaje i aktivnosti u vezi obje-kata, situacija i pojava s kojima smo suoeni oko nas ili u nama.

Zadrat emo se ovdje na nekim dij elovima ove definicije, koji su od neposrednog interesa za nae razmatranje. ,Kao osnov-no, stav je osobina linosti formirana kroz iskustvo.30 Upravo t a

inj enica opravdava njegovo u zimanje u fokus pr omatranja poli-tike psihologije. Iskustveno odreen, on odraava socijalni polo-aj i socijalno iskustvo pojedinca, kao i djelovanje svih sistemat-s kih faktora, kolovanja, sredstava masovnih komunikacija i sl. Stav se formira, aJi i mijenja kroz iskustvo; dovoljno je stabilan da bi bio predmet naunog razmatranja, ali i dovoljno promjen-ljiv da bi odraavao sve promjene u statusu i iskustvu pojedinca . Stavove moemo shvatiti i kao krajnje rezultate procesa socijali-zacije, u sko povezane s takvim koncepcijama kao to su socijalne uloge, norme, r eferentne gmpe i slino. Sve se ee u suvremenoj socijalnoj p sihologiji susreemo s klasinom fo rmulacijom mar-ksizma, naravno u drugoj terminologiji, da socijalni uvjeti poje-dinca odreuju njegove stavove. Na osnovi empirijskih istraiva-nja izbomog ponaanja Eysenck je zakljuio ... ovjek je poli-

tiki ono to je socijalno.31 Stavovi su socijalno uvjetovani po svom porijeklu, razvoju i objektu n a koji se odnose; u isto vrijenre oni su bitno svojstvo pojedinca i funkcija su njegove psiholoke strukture. Na taj nain stavovi predstavljaju osnovu koja usmje-rava nau aktivnos t.

I struktura p otreba i stavovi koje pojedinac posjeduje, re-zultat su interakcije pojedinca i okoline. Kaem o interakcije, jer socijaln a okolina odreuje strukturu linosti, ali i pos tojea struktur a linosti odreuje doivlj aj socijalne okoline. Odnos pojedinca i okoline je na perceptivn om nivou, pa je prema tome p odloan svim clistor.djama, simp lilikacijama i selekciji k oje su inae znaajne za percepciju. Ono to p ojedinac per cipira (subje-

28 Pr ema M. E. Shaw and J. M. Wright : >>Scales for the Measurement of Attitudes, McGraw H ill, 1967.

~.l G. Allport: >>Stav je m entaln o i neuralno stanje spremnosti, orga-nizirano kroz iskustvo, koje vri di rektan ili dinamian utjecaj na odgovore pojedinca na sve objek te, i si tuacije s kojima je povezan.

Krech , Crutchfie ld and Ballacbey : S tav je t ra jna organizacija pozit iv-n og ili negat ivnog vrednovan ja, emocionalnih osjeaja i tendencija da se reagira pozitivno ili n egativno u vezi svoje okolin e .

30 Kad se kae iskustvO>The Psychology of Politics, s tr . 30.

SIBER- POUTICKA I'Sll-IOLOGIJA 403

ktivno) kao stvarno, on e vjerojatno i teiti da smatra kao obje-ktivnu realnost i reagirat :5e u sk ladu sa svojim do.ivljajern. Za nas nije vano samo ono >Veinu stvari mi ne vidimo prvo, pa ih onda defi-niramo; mi ih prvo definiramo pa ih tek onda vidimo. U obilnoj, uurbanoj konfuziji vanjskog svijeta mi uzimamo ono to je naa kultura za nas ve definirala, i teimo da vidimo to to vidimo u stereotipnim formama nae kulture. '1~

Politike percepcije u ovom kontekstu, takoer, podrazumi-jevaju i spoznajni proces kroz koji su politiki stavovi usvojeni,

pojaani i modificirani k roz neki vremenski period. U ovom razma tranju m i smo, uglavnom, pokuali ulcazati n::t

one karakteristike pojedinaca koje determiniraju politiki relevan-tna ponaanja, odnosno politiku akciju. Sada nam jo preostaje da pokuamo odgovoriti na to: ta podrazumievamo pod politi-

kim ponaanjem, a takvo pitanje stvara nunos t odreivanja pojma politike. Bilo bi zaista pretenciozno samostalno se upustiti u taj zadatak, tako da emo se ovdje posluiti postojeim nr~stojanjima u tom podruju.

Politika je svakako jedna od neizbjeivih injenica ljudske egzistencije; bez obzira na vrijeme i prostor u kojem pojedinac ivi on se nalazi u odreenoj politikoj strukturi. U suvremenom drutvu, prema N. Smailagiu33, politika s truktura moe se prou-

avati kroz tri grupe problema: a) p roblem politikih faktora, b) problem politikih odnosa, e) p roblem politikih oblika. ini nam se, meutim , da su i politiki faktori i razni politiki oblici prven-stveno u smjereni ka zadravanju ili mijenjanju postojeih poli-

tikih odnosa, ili su njihov rezultat. Prema tome politiki odnosi su najbitnija karakteristika politikog sis tema. Uostalom, to je konstatacija s kojom se, prema R. A. Dahlu34, slae veina poli-tologa. U razmatranju politikih odnosa nailazimo na pojmove kao to su vlast, autoritet, s il a , mo, utjecaj. Smatramo da je naj-bolje upotrebljavati pojam moi, jer to je karakteristika kako vlasti, tako i onih koji vlast nemaju. Zato emo se ovdje poslu-iti definicijom H. Lasswella3\ gdje on politiku nauku definira kao empiri_jsku disciplinu, koja prouava oblikovanje i raspodje-lu moi, a politiki akt (politiko ponaanje) kao onaj koji se

ini u perspektivi zadobivanja moi. Svakako da se s politolo-.kog aspekta ovoj definiciji mogu s taviti mnogi prigovori . mo-

:12 W. Lippman: Public Opinion, str. 81, The Macmillan co. 1961. N. Y. ~3 N. Smailagi: Epohalna valencija politike, Politika misao 3/ 65. 31 R. A. Dahl: Moder Political Analysis, str. S, Prentice Hall 1963. -35 Cit. prema R. A. Dahl, ibid. str. 7.

404 POLITICKA ~USAO

da prvenstveno zbog njene empirij ko bihevioristike orijentaci-je, meutim, sa stajalita politike p ihologije, kako smo je ovdje pokuali zacrtati (barem njezin osnovni aspekt promatranja), ona ukazuje na rezultat politiki relevantnog pona vanja, a to je dis-tribucija moi Ovdje se postavlja pitanje da li treba diferenci-rati politiku mo kao zasebnu kategoriju u odnosu na socijalnu mo. Tako se na izvjestan nain vraamo na poetak, na problem

odreivanja pojma politikog, ali to ve prevazilazi intencije ovog rada. Mi emo se zadovoljiti izdvajanjem pojma moi , kao osnov-ne kategorije politi kih odnosa, i inj enicom da pod politikim ponaanjem moemo podrazumijevati svako ono ponaanje koje je usmjereno ka zadravanju ili mijenjanju postojee strukture (distribucije) moi.:lG

itav ovaj ukra tko prikazani proces, u kome pojedinac na o novi interakcije s okolinom formira svoje stavove i s tjee odre-

enu strukturu zadovoljenja svojih potreba, a stavovi i potrebe odreuju vrstu i pravac akcije, iji je rezultat zadravanje ili mijenjanje postojee dis tribucije moi , ima i povratni , dinami-

an karakter. Zadr.lavanje ili mijenjanje postojee distribucije moi nije ni ta drugo nego zadravanje ili mijenjanje postojee okoline unutar koje se pojedinac nalazi i iz koje proizlaze one njegove kara kteri tike (stavovi i potrebe) koje determiniraju nje-govo politiki relevantno ponaanje.

Ovaj pri stup moemo shematski prikazati:

OKOLINA

--+ POTREBE < '""' "'""" u p.,

~ u IY l l ~ ......- STAVOVI

PONASANJE--+ DISTRIBUCIJA

POLITiKE MOCI

" l 36 U anglosaksonskoj literaturi pod pojmom political behavior prven-

s tveno se podrazumjeva izborno ponaanje, pretpostavljajui, valjda u skladu sa svojim poimanjem demokracije, da je to jedini oblik borbe za vlast. Mi se ne moemo zadovoljitj tako ogranienim shvaanjem toga pojma, i priklo-nili bi se miljenju J . orevia : Fenomen politike ne moe obuhvatiti samo dravu i on se ne poklapa m iskljuivo s politikom vlas ti u njerum unutar-njim i spoljnim aspektima. Obuhvatajui vlast i kao odnos i kao s trukturu, fenomen politike pokriva i sloeni proces o rganskili odnosa i protivreenosti

izmeu vlasti i drutva kao i sve organizovane i spontane oblike koji se iz toga javljaju. Politiki domen su i oru drutveno ekonomski procesi u kojima se marufestira delimino ili potpuno slobodna aktivnost ovjeka. Osnovna pitanja politikih nauka, str. 52, Beograd 1961.

SIBER - POL!TJCKA PSIHOLOGIJA 405

Prema tome politika psihologija prvenstveno je zaokupljena problemima kako e per cipira potitiki relevantna okolina, koje potrebe nisu zadovoljene, kakvi stavovi prema njoj postoje, i kakvo

pon~anje iz svega toga proizlazi. To svakako nisu strogo odvojeni psiholoki procesi, ve ih

treba promatrati kao meusobno povezane procese, koji djeluju jedan na drugoga i izmeu ovjeka i njegove okoline.

Ovakvom pristupu predmetu politike psihologije svakako da se mogu s taviti brojni prigovori. Moda je najvei da on ne za-hvaa sve mogue probleme politike psihologije i da zanemaruje brojna druga podruja psihologije, koja, takoer, mogu doprini-jeti razumijevanju ljudskog faktora u toj domeni. Od tog prigo-vora smo se jo u poetku ogradili, shvaajui politiku psiholo-giju kao primijenjene podmje, veoma iroko definirano kao prou-

avanje psihologijskih apekata politikih fenomena, i naglaava-jui da nam je cilj da u okviru takve ope definicije pokuamo ukaza ti na neke odnose za koje smatramo da su bitni, i ije prou-avanje nam moe najvie doprinijeti u irim politolokirn pri-stupima.

ABOUT THE SUBJECT OF POLITICAL PSYCHOLOGY Summary

Today it is still clifficult to give a whole account of political psychology with worked out me thodological approach and theor etical conception of including of that sphere into a wider political region. Political actions are always actions of people; studying of relations between bearers of actions and action itself is the region of psychology. Political psychology is deter-mined b y political phenomena. As politics becomes more wide-spread in a society, so larger is also the region of political psychology.

Definition that political psychology is an applicable sphere of psy-chology which studies psychological aspects of political phenomema is general and universal but it does not show sufficiently clear the connection of psychological and political phenomena.

According to our oppinion the gravity centre in political psychology is to be in political action and to study these characteristics of persons which determine the sort and direction of an action. Fundamental suppo-sition of this approach is included in the assertion that political action, as a specific form of social action, can be dete rmined only by those characte-ristics of individua ls which are sociallv conditioned .

In interaction with his surrounding an individual forms his a ltitudes and achieves a definite structure of satisfaction of his needs. Attitudes and needs are those which determine the sort and direction of an action, the result of which is keeping back or changing the existing dis-tribution of power.

AccordingJy, political psychology is firsUy engaged in problems how to perceive politically relevant surroundings, need of which are not satisfied, and what kind of behaviour comes out of that. Those are not strictly separated psychological processes, but they are to be observed as mutually connected processes which act upon one another and between man and his surroundings.

(Translated by S. Paleek)