Ekonomski fakultet Univerziteta u Kragujevcu
Seminarski rad iz Trgovinskog prava
Tema: Obaveza prodavca da isporuči prodatu robu
kod ugovora o prodaji
Mentor: Student:Prof. dr Mirjana Knežević Ana Živadinovic 372/2009
Kragujevac, decembar 2012. godine
SADRŽAJ
Uvod 31. Pojam isporuke 4
1. 1. Predmet isporuke 52. Vreme isporuke prodate robe 63. Mesto isporuke prodate robe 84. Način isporuke prodate robe 10
4. 1. Način isporuke određen ugovorom 10 4. 2. Način isporuke koji nije određen ugovorom 11Zaključak 13Literatura 14
2
UVOD
Dejstvo svakog ugovora pa tako i ugovora o prodaji sastoji se u tome što stvara
određene obaveze i prava za ugovorne strane. Tako se kod ugovora o prodaji javljaju
obaveze i prava i za prodavca i za kupca.
Cilj ovog rada je da objasni obavezu kupca da isporuči prodatu robu kod ugovora
o prodaji.
U prvom delu ćemo objasniti sam pojam predaje stvari sa definisanjem svih
obaveza prodavca koje proizilaze iz ove obaveze kod ugovora o prodaji pri čemu ćemo
pažnju posvetiti i predmetu isporuke.
U drugom delu ćemo detaljno objasniti vreme isporuke robe koje prodavac mora
da proštuje bilo da je ono definisano u ugovoru ili ne. Objasnićemo sve vrste rokova
isporuke robe koje postoje.
U trećem delu ćemo objasniti sta je mesto isporuke, kako ono može biti odredjeno
kod ugovora o prodaji i koja mesta se mogu smatrati mestima isporuke.
Četvrti deo će sadržati objašnjenje načina isporuke robe pri čemu će obuhvatiti
dva dela. Prvi deo je objašnjenje načina isporuke koje je određeno ugovorom. Drugi deo
će sadržati objašnjenje isporuke robe kada isporuka nije definisana ugovorom već kad se
koriste dispozitivna pravila.
Na kraju ćemo sumirati sve zaključke koje smo mogli da izvedemo iz prethodna
četiri dela i u kratkim crtama rezimirati obaveze prodavca koje se odnose na isporuku
prodate robe.
3
1. POJAM ISPORUKE
Ugovor o prodaji u našem pravu proizvodi obligacionopravno dejstvo, tj. njime se
zasniva obligacioni odnos između pradavca i kupca, u kome obe strane ugovornice imaju
međusobna prava i obaveze.
Glavne obaveze prodavca jesu:
- Da preda stvar
- Da garantuje za njihovu materijalnu i pravnu ispravnost
Pored ovih obaveza, prodavac ima i druge obaveze kao što su:
- Obaveza čuvanja stvari za račun druge ugovorne strane
- Obaveza naknade štete u slučaju raskida ugovora
- Obezbeđenje robnih dokumenata i dr.
Prema Zakonu o obligacionim odnosima, prodavac je dužan predati stvar kupcu u
vreme i na mestu predviđenom ugovorom. Smatra se da je prodavac uredno izvršio svoju
obavezu isporuke kupcu kada mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može
preuzeti. U suštini, predaja stvari omogućava kupcu državinu stvari. ZOO koristi termin
predaja stvari, koji više odgovara ugovoru o prodaji građanskog prava. Opšte uzanse za
promet robom, pak, koriste termin isporuka, a pod tim se podrazumeva obavljanje svih
onih radnji koje je prodavac duzan da preduzme prema ugovoru i prirodi posla da bi
kupac mogao da primi isporuku robe.
U pravnoj literaturi dominira mišljenje da je ispravnije koristiti termin isporuka nego
predaja i to zbog situacije kada se smatra da je predaja izvršena, a da nije izvršena
isporuka u smislu prenosa rizika. Postoje slušajevi kada se smatra da je izvršena isporuka
robe iako nije predata kupcu.1 U odnosima prodaje u privredi isporuka se ne mora uvek
sastojati u predaji robe. U nekim slučajevima kupcu roba nije predata, a ipak će se
smatrati da je prodavac izvršio isporuku i obrnuto, ima slučajeva kad je prodavac predao
robu kupcu a ipak će se smatrati da isporuka nije izvšena. Ili, umesto fizičke predaje
stvari, prodavac može predati kupcu odgovarajuću ispravu. Zato je u vezi sa ugovorima o
prodaji u privredi bolje koristiti izraz isporuka nego izraz predaja stvari. 2
1 Milanović, dr B., Vujisić, dr D., „Poslovno pravo“, Priština, 2009. godine, str. 274–275. 2 Mićović, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2012. godine, str. 281-287.
4
1.1. Predmet isporuke
Prodavac je dužan da izvrši prdaju stvari o kojoj je ugovor. Ali, kada stvar ima
pripatke ili plodove, onda se postavlja pitanje šta je predmet predaje: da li samo glavna
stvar ili i sporedne (pripadak i priraštaj).
Pravilo je da pripadak, kao pokretna sporedna stvar koja nije u fizičkoj vezi sa
glavnom ali čijem privrednim iskorišćavanju služi, prati pravnu sudbinu glavne stvari. To
znači da je prodavac obavezan da preda kupcu stvar o kojoj je ugovor, u ispravnom
stanju, zajedno sa njenim pripacima, ukoliko nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz
prirode posla.
Svi plovovi (prirodni, civilni) koji su nastali pre roka predaje pripadaju prodavcu i
on, prema tome nije dužan da ih preda. Naprotiv, svi plodovi i druge koristi od stvari
pripadaju kupcu od dana kada je prodavac bio dužan da mu ih preda. Ukoliko nije bio
ugovoren rok predaje, onda prodavcu pripadaju svi plodovi od momenta predaje, koja
može uslediti na zahtev odnosno opomenu kupčevu.
Kada su u pitanju plodovi koje nepokretna stvar daje, može se javiti pitanje čiji su
plodovi koje je nepokretna stvar dala posle izvršene predaje, a pre momenta uknjižbe
odnosno prenosa tapije u tapijskom sistemu. Izgleda da je i ovde predaje relevantan, tako
da svi plodovi do toga momenta pripadaju prodavcu odnosno posle momenta predaje
pripadaju kupcu. Razume se, stranke mogu pitanje svojine na plodovima regulisati i na
drugi način. Na kraju, pimetimo još i to da sistem translativne kupoprodaje drukčije
rečava pitanje plodova i koristi koje stvar daje. S obzirom da kupac postaje vlasnik stvari
u momentu zaključenja ugovora, svi plodovi i koristi od stvari od tog momenta pripadaju
njemu.3
Kod prodaje nepokretnih stvari može doći do faktičke predaje nepokretnosti
kupcu, bez njenog upisa u zemljišne knjige, odnosno bez prenosa tapije u tapijskom
sistemu, pa se zato postavlja pitanje kome pripadaju plodovi koje je nepokretnost dala
posle predaje, a pre upisa u javne knjige. U pravnoj teoriji je izraženo mišljenje da fakt
predaje stvari treba da bude pravno relevantan, i da plodovi do predaje pripadaju
prodavcu, a posle predaje kupcu, osim ukoliko je drugačlije ugovoreno. Po našem
3 Mijačić, dr M., „Obligacioni ugovori“, Beograd, 1988. godine, str. 542-543.
5
mišljenju, u pogledu plodova i u ovom slučaju treba da bude merodavno pre svega ono
što je ugovorom utvrđeno. 4
2. VREME ISPORUKE PRODATE ROBE
Vreme isporuke ili rok predaje je, u stvari, trenutak ili određen razmak u vremenu u
kome kupac može zahtevati predaju stvari odnosno u kome je prodavac dužan da
preduzme sve potrebne radnje kako bi kupac stekao državinu stvari5.
Vreme isporuke se može ugovoriti, stranke to mugu učiniti preciziranjem datuma,
određivanjem roka od zaključivanja ugovora ili vezivanjem vremena isporuke za neki
događaj. Ako je rok određen okvirno a nije ugovorom predviđeno ko će ga precizirati, to
pravo pripada prodavcu. Izuzetak je ako iz okolnosti slučaja proizilazi da to pravo
pripada kupcu. 6
Rok isporuke robe najčešće se određuje ugovorom. Rok isporuke robe može biti
određen na različite načine:
1. Fiksno/ Određenog dana : Prodavac je tada dužan da isporuči robu
ugovorenu dana, pa čak i ako pada u nedelju; isporuka u neradan dan nije
nemoguća )
2. Po proteku određenog perioda vremena (npr. Za 10 dana, za tri nedelje).7 U
privrednim odnosima u pogledu računanja rokova isporuke u takvim
slučajevima važe sledeća pravila: kad je rok određen u danima, u rok se ne
računa dan u koji pada događaj od koga rok počinje teći, tako da rok počinje
teći od narednog dana; kad je rok određen u nedeljama isporuka se ima
izvršiti onog dana poslednje nedelje koji nosi isti naziv kao dan u koji se
desio događaj od koga je rok počeo teći; kad je rok određen u mesecima ili
godinama isporuka se ima izvršiti onog dana poslednjeg meseca koji svojim
datumom odgovara danu u koji se desio događaj od koga je rok počeo teći, a
ako u tom mesecu takvog dana nema onda poslednjeg dana tog meseca. Ako
4 Perović, dr S., „Obligaciono pravo“, Beograd, 1981. godine, str. 19. 5 Mijačić, dr M., „Obligacioni ugovori“, Beograd, 1988. godine, 544. str. 6 http://www.overa.rs/opste-uzanse-za-promet-robom.html7 Milanovic, dr B., Vujisić, dr D., „Poslovno pravo“, Priština, 2009. godine, 278. str.
6
bi izračunavanjem rokova na ovaj način isporuku robe trebalo izvršiti u
nedelju ili na državni praznik u mestu isporuke, isporuka se ima izvšiti
sledećeg radnog dana. 8
3. Ugovorom se može odrediti da će prodavac isporučiti robu u okviru
određenog roka, upotrebom nekog uobičajenog izraza:
- početkom meseca: označava vreme od prvog do zaključno desetog dana u
mesecu
-u prvoj polovini meseca: označava vreme od prvog do zaključno petneastog
u mesecu
-polovinom meseca: označava vreme od jedanaestog do zaključno
dvadesetog dana u mesecu
-u drugoj polovini meseca: označava vreme od šesnaestog do zaključno
poslednjeg dana u mesecu
-krajem meseca: označava vreme od dvadesetprvog do poslednjeg dana u
mesecu9
4. Rok isporuke moze biti određen i upotrebom izraza odmah, prompt, što
znači 8 dana od zaključenja ugovora, neto, stranke mogu da vežu rok
isporuke za određeni događaj ( po otvaranju plovidbe, po prestanku leda, po
dolasku vode, što znači da se isporuka ima izvršiti u roku od petnaest dana
po službenom objavljivanju da je na celom vodnom putu kojim se prevoz
ima izvršiti otvorena plovidba ili prestala zapreka za plovidbu, bez obzira na
to dali je vodni put bio plovan i pre sluzbene objave ). 10
Ako stranke nisu ni izričito ni prećutno utvrdile rok predaje, ondaje prodavac dužan
da izvrši predaju stvari u razumnom roku posle zaključenja ugovora, s obzirom na
prirodu stvari i na ostale okolnosti.
Kupac moze raskinuti ugovor samo ako je prodavcu ostavio naknadni rok za
ispunjenje isporuke, a prodavac ni u tom roku nije isporuku izvršio. Ako je iz
prodavčevog držanja vidno da ni u naknadnom roku neće svoju obavezu ispuniti, kupac
8 Mićović, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2012. godine, 284. str.9 http://www.overa.rs/opste-uzanse-za-promet-robom.html10 Milanovic, dr B., Vujisić, dr D., „Poslovno pravo“, Priština, 2009. godine, 279. str.
7
može raskinuti ugovor i bez ostavljanja tog primerenog roka za ispunjenje, isto vazi kod
fiksne kupoprodaje ako je rok isporuke bitan element ugovora o prodaji. 11
3. MESTO ISPORUKE PRODATE ROBE
Mesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve, ili najbitnije radnje
isporuke moraju biti završene. Lokacija je mesto u širem a lokalitet u užem smislu.
Pitanje gde će prodavac biti dužan da isporuči prodatu robu se utvrđuje
ugovorom. Tada se koriste transportne klauzule. Međutim, ako u ugovoru nije precizirano
mesto isporuke robe, to ne znači da je ugovor ništav. Tada se za određivanje mesta
isporuke koriste određene dopunsko-dispozitivne norme.
Obaveza prodavca da isporuči robu je nenovčana obaveza. Opšte je pravilo da se
nenovčane obaveze ispunjavaju u mestu dužnika. Zbog toga, kad mesto isporuke robe
nije određeno ugovorom, isporuka se ima izvršiti u mestu u kome je prodavac u času
zaključenja ugovora imao sedište. Ako je prodavac u vreme zaključenja ugovora imao
više poslovnih jedinica u raznim mestima, isporuka se ima izvršiti u mestu one poslovne
jedinice iz koje je prodavac poslao svoju ponudu ili u kojoj je prihvatio ponudu kupca12.
U slučaju kad je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom
nije određeno mesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu
koje organizuje otpremu.
Mesto isporuke se može razlikovati i prema tome da li prodavac i kupac imaju
sedišta u istim ili različitim mestima. Ako prodavac i kupac imaju sedište u istom mestu,
mesto isporuke je skladište prodavca, a ako prodavac ima više skladišta u tom mestu,
skladište koje prodavac odredi.
U slučaju kad je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom
nije određeno mesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu
koje organizuje otpremu. Opšte uzanse ovde prave razliku između mesta otpreme i mesta
opredeljenja. Kao mesto otpreme smatra se utovarna stanica, luka ukrcaja ili pristanište
prodavca, a kao mesto opredeljenja smatra se ono mesto u koje roba prema ugovoru treba
11 poslovno-pravo.blogspot.com/2009/04/obaveze-isporuke-robe.html12 Mićović, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2012. godine, str. 282.
8
da bude upućena. Ako postoji sumnja o tome da li se isporuka ima izvršiti u mestu
otpreme ili u mestu opredeljenja, isporuka se ima izvršiti u mestu otpreme.
Ako je predmet ugovora individualno određena stvar, isporuka se ima izvršiti u
mestu gde se ona nalazi u trenutku zaključenja ugovora ili u mestu gde treba da bude
proizvedena, ako su obe strane tada znale da se ona nalazi u tom mestu ili da treba da
bude poizvedena u tom mestu.
Isporuka robe određena po rodu koja se prema ugovoru ima uzeti iz određenog
stovarišta ili mase, ima se izvršiti u mestu gde se to stovarište ili masa nalazila u trenutku
zaključenja ugovora13.
Kad se isporuka vrši na skladištu prodavca zbog toga što je utovarna stanica, luka
ukrcaja ili pristanište udaljeno više od deset kilometara od njegovog skladišta, isporuka
se smatra izvršenom ako je roba utovarena u kamion ili drugo prevozno sredstvo na
skladištu prodavca.14
Ako je prodavac dužan poslati stvar kupcu, mora zaključiti na uobičajen način i
pod uobičajenim uslovima ugovore potrebne za izvršenje prevoza do određenog mesta.
Troškove predaje, a i one koji joj prethode snosi prodavac,a troškove odnošenja stvari i
sve ostale troškove posle predaje snosi kupac ako nije dugačije ugovoreno. 15
Ako se prodavac obavezao da će isporuku robe izvršiti u određenom mestu, pa
zbog obustave saobraćaja ili drugih smetnji to ne može učiniti, on mora o tome obavestiti
kupca. U takvom slučaju kupac je ovlašćen da zahteva isporuku robe u mestu gde se ona
nalazi, ali mora o tome obavestiti prodavca čim primi obaveštenje ili na koji drugi način
sazna za nastupele smetnje. Ako mu je roba isporučena u mestu u kome se nalazila,
kupac ima pravo da od kupovne cene odbije sve troškove prevoza robe koje bi inače
prema ugovoru snosio prodavac. Kupac koji ne želi da se koristi ovim pravom može
raskinuti ugovor. 16
13 Milanović, dr B., Vujisić, dr D., „Poslovno pravo“, Priština, 2009. godine, str. 277- 278. 14 http://www.overa.rs/opste-uzanse-za-promet-robom.html15 Knežević, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2010. godine, str. 216. 16 Mićović, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2012. godine, str. 283.
9
4. NAČIN ISPORUKE PRODATE ROBE
U pogledu načina isporuke robe, osnovno pravilo je, takođe, da se isporuka robe ima
izvršiti na način kako je to ugovorom određeno. Ugovorom se često način isporuke
određuje unošenjem tzv. transportnih klauzula. Ako način isporuke nije određen
ugovorom, primenjuju se dispozitivna pravila i tada zavisi da li se radi o isporuci robe
koja je određena po rodu ili o individualno određenoj robi, kao i od toga da li se radi o
pokretnim stvarima ili o nepokretnostima17.
4.1. Način isporuke određen ugovorom
U pogledu načina isporuke robe na prvom mestu važi ono što su kupac i prodavac
ugovorili.
Izrazi u ugovoru “franco”, “iz”, “sa”, “ex”, “ab”, uz naznaku “fabrika”, “rudnik”,
“mlin”, “skladište”, znače da je prodavac dužan da ugovorenog dana ili u ugovorenom
roku stavi kupcu na raspolaganje robu upakovanu na uobičajen način i pripremljenu za
otpremu na mestu na kome se ima izvršiti isporuka robe i njen utovar u prevozno
sredstvo koje kupac ima staviti na raspolaganje.
Prodavac snosi sve troškove u vezi sa robom, kao i rizik, do trenutka koga je kupac
bio dužan da robu preuzme, a od tog trenutka kupac18
Tako, ako je u ugovoru uneta klauzula „franko vagon“ uz naznaku utovarne stanice,
prodavac će izvršiti isporuku robe na taj način što će ugovorenog dana ili u utovarnom
roku predati robu na prevoz železnice ili utovariti robu u vagon na naznačenoj utovarnoj
stanicu.
Zatim, ako je ugovoreno da će prodavac poslati robu u mesto koje je različito od
mesta isporuke, prodavac je dužan da izvrši isporuku na taj način što će robu predati
prevoziocu ili špediteru. U ugovoru o prodaji može biti određeno da će kupac na
skladištu prodavca preuzeti robu. Kad se izabrana roba odvoji radi otpreme, smatra se da
je time izvršena isporuka.
17 Milanović, dr B., Vujisić, dr D., „Poslovno pravo“, Priština, 2009. godine, str. 280. 18 http://www.overa.rs/opste-uzanse-za-promet-robom.html
10
Isporuka robe može biti izvršena i na taj način što će prodavac predati kupcu ispravu
kojom kupac može preuzeti robu od trećeg lica. Za takvu simboličku isporuku naročito su
pogodne hartije od vrednosti koje se odnose na robu, kao što su teretnica ili skladišnica.
4.2. Način isporuke robe koji nije određen ugovorom
Kupac i prodavac ne moraju ugovorom o prodaji robe urediti pitanje načina
isporuke.Za takav slučaj, primenjuju se dispozitivna pravila.
Kada je u pitanju prodaja robe određene po rodu, važe dva pravila.
1) Ako se isporuka robe vrši na skladištu prodavca, isporuku trba izvršiti na taj način
što će prodavac robu namenjenu kupcu na jasan način izdvojiti. Kako će se
izvršiti to izdvajanje robe, zavisi od vrste robe i drugih okolnosti konkretnog
slučaja. Tako, kad je roba upakovana u kutije, treba na svaku kutiju staviti
nalepnicu sa označenjem da je roba prodata i imenom kupca. Pored toga, potrebno
je još da prodavac obavesti kupca da je roba izdvojena za njega, i da ga pozove da
robu preuzme. Kad roba predstavlja celiju iz koje se deo namenjen kupcu može
izdvojiti tek kad on dođe da je preuzme, isporuka se smatra izvršenom ako je
prodavac preuzeo sve ostalo što je potrebno da se kupcu omogući preuzimanje, a
ako je pozvao kupca da robu preuzme.
2) Drugo pravilo važi za slučaj kad je prodavac dužan da robu pošalje u mesto
različito od mesta isporuke. U takvom slučaju prodavac će izvršiti obavezu
isporuke na taj način što će robu predati prevoziocu ili otpremniku, radi prevoza
do kupca. Prodavac odgovara za izbor prevozioca, odnosno otpremnika. 19
Način predaje stvari može biti različit, zavisno od toga da li je u pitanju pokretna ili
nepokretna stvar, telesna ili bestelesna.
Ako je u pitanju pokretna stvar, redovni oblik predaje stvari jeste uručenje, tj.
fizička, materijalna predaja stvari iz ruke u ruku. Predaja, međutim, ne podrazumeva
uvek faktičko uručenje stvari, tj. faktičko prenošenje državine sa prodavca na kupca.
Obaveza predaje može se izvršiti i tzv. simboličnom predajom, odnosno predajom dugom
19 Mićović, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2012. godine, str. 285-286.
11
rukom na primer, predajom ključeva od automobila. Poseban slučaj simbolične predaje
predstavlja predaja tzv. tradicionalnih papira: konosmana, tovarnog lista, skladišnice.
Osim uručenja, tj. faktičkog prenošenja državine na stvari i simbolične predaje, tj.
dovođenja kupca u mogućnost da stvar uzme u državinu, postoje i neke vrste fiktivne
predaje, koje ne pretpostavljaju fizičko uručenje stvari, već sporazum ugovarača kojim se
prenosi pravo svojine, odnosno pravo raspolaganja. To su: traditio brevi manu,
constitutum possessorium i cessio vindicationis.
Traditio brevi manu (tzv. predaja kratkom rukom) je način ispunjavanja obaveze
predaje stvari bez njenog materijalnog uručenja, jer je stvar već ranije bila predata kupcu
po nekom drugom pravnom osnovu. Ovde se menja samo osnov držanja stvari.
Constitutum possessorium postoji u slučaju kad kupac kao sticalac prava svojine,
odnosno prava raspolaganja na kupljenoj stvari, ostavi tu stvar i dalje u državini
prodavca, ali po nekom drugom pravnom osnovu.
Cessio vindicationis je isto tako slučaj fiktivne predaje prodate stvari, koja se
nalazi u državini nekog trećeg lica, po određenom pravnom osnovu. Ovde zaključenjem
ugovora o prodaji, prodavac prenosi na kupca pravo svojine, odnosno pravo raspolaganja,
kao i pravo da zahteva od trećeg lica povraćaj te stvari.
Pactum reservati domini: Iako je pravilo kod ugovora o prodaji da se predajom
stvari prenosi na kupca pravo svojine ili pravo raspolaganja na stvar o kojoj je ugovor, od
ovog pravila se odstupa u slučaju prodaje sa zadržavanjem prava raspolaganja, odnosno
prava svojine. Prodavac određene pokretne stvari može, posebnom odredbom u ugovoru,
da zadrži pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine posle predaje stvari u državinu
kupcu, sve dok kupac ne isplati cenu u potpunosti.20
Što se tiče načina predaje nepokretne stvari, treba reći da se predaja u smislu
sticanja svojine ovde vrši putem upisa u zemljišne knjige odnosno predaje tapije u
tapijskom sistemu. Inače, sam materijani akt predaje i ovde znači preduzimanje
odgovarajućih radnji koje za kupca znače mogućnost sticanja državine. S obzirom da
sistem zemljišnih knjiga ne postoji na celoj teritoriji naše zemlje, a tamo gde postoji često
otkriva netačnu sliku stvarnog stanja, u izvesnim sudskim odlukama istaknuto je
20 Perović, dr S., „Obligaciono pravo“, Beograd, 1981. godine, str. 17.
12
mišljenje da je i kod nepokretnosti, za sticanje svojine kupoprodajom, dovoljna državina
stvari odnosno uvođenje u posed.
Što se tiče načina predaje bestelesnih stvari odnosno prava, ona se prenosi samim
zaključenjem ugovora.
Kada je reč o prenosu tražbenog prava, kupac postaje titular prava momentom
postizanja saglasnosti o bitnim elementima. Ali, priroda stvari ovde je takva da kupčeva
državina nije vidljiva, kao kod državine telesnih stvari, pa se postavlja pitanje kakav je
odnos trećih lica prema tako ustupljenom pravu.
Kao što se vidi, postoje razni načini predaje stvari, ali se uopšteno može reći, da je
prodavac izvršio obavezu predaje kupcu, po pravili, kad mu stvar uruči ili preda ispravu
kojom se stvar može preuzeti. 21
ZAKLJUČAK
Ugovor o prodaji stvara obligacionopravno dejstvo između ugovornih strana.Time
se stvaraju obaveze i za prodavca i kupca.U ovom radu smo mogli da vidimo šta sve
podrazumeva obaveza prodavca kod ugovora o prodaji da isporuči prodatu robu.
Utvrdili smo da je prodavac dužan da isporuči prodatu stvar u ispravnom stanju, u
vreme, mesto i način predviđen ugovorom. Takođe smo i zaključili da mesto, vreme i
način isporuke ne moraju biti definisani u ugovoru već se za njihovo određivanje mogu
koristiti i određene dopunske dispozitine norme.
Vreme isporuke je najčešće određeno ugovorom međutim ako to nije slučaj,
prodavac je dužan da robu isporuči u razumnom roku nakon zaključenja ugovora.
Mesto predaje se isto određuje ugovorom a ako to nije slučaj koriste se
dispozitivna pravila. Mesto isporuke se može razlikovati i u zavisnosti od toga da li
kupac i prodavac imaju sedišta u istom mestu ili ne.
Pri određivanju načina ispruke robe prema ugovoru, koriste se različite
transportne klauzule. Način isporuke moze odrediti i korišćenjem dispozitivnih normi.
Postoje različite podele načina predaje u zavisnosti da li se radi o pokretnoj ili
nepokretnoj stvari, telesnoj ili bestelesnoj.
21 Mijačić, dr M., „Obligacioni ugovori“, Beograd, 1988. godine, str. 543-544.
13
Prodavac mora da izvrši sve svoje obaveze prema kupcu naznačene u ugovoru i
ne može zahtevati od kupca da ispuni svoje obaveze ako on nije u potpunosti ispunio
svoje. U slučaju da prodavac ne ispuni neku od navedenih obaveza iz ugovora, kupac ima
pravo da traži raskid ugovora, naknadu štete ili da zahteva od prodavca ispunjenje
obaveze.
LITERATURA
1. Knežević, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2010. godine
2. Mijačić, dr M., „Obligacioni ugovori“, Beograd, 1988. godine
3. Mićović, dr M., „Privredno pravo“, Kragujevac, 2012. godine
4. Milanović, dr B., Vujisić, dr D., „Poslovno pravo“, Priština, 2009. godine
5. Perovoć, dr S., „Obligaciono pravo“, Beograd, 1981. godine
6. http://www.overa.rs/opste-uzanse-za-promet-robom.html
7. poslovno-pravo.blogspot.com/2009/04/obaveze-isporuke-robe.html
14