Download pdf - Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

1/17

321

UDK 316.62:376.1(049.3)Struni lanak

Primljeno: 3. 09. 2008.Prihvaeno: 25. 11. 2008.

ODNOS PREMA DJECI S POSEBNIM POTREBAMA

Mr. sc. Snjeana UNJARA, Sarajevo, BIH

Saetak: Odnos prema djeci s posebnim potrebama mijenjao se kroz povijest, ovisnoo tomu kako su se mijenjali uvjeti ivota i u kakvom se politikom, socijalnom, kultur-

nom, ekonomskom i bilo kojem drugom okruenju odreeno drutvo nalo. Segregacijska

praksa ifilozofija prolosti u Americi i u Europi imale su odluujui utjecaj na poloaj

osoba s potekoama, odnos kole i drutva u cjelini. Tadanja ideja da se osobama s

potekoama moe pomoi u odvojenom okruenju, izolirano od ostatka drutva, samo

je osnaila socijalne stigme i odbojnost. Odbijanje obrazovanja djece s potekoama

zajedno s drugom djecom samo je pridonijelo strogosti i homogenizaciji obrazovanja

te dopunilo mit da rad u razredu s drugom djecom ne zahtijeva dodatnu modifikaciju

ili adaptaciju. U amerikom je drutvu, na primjer, slogan mi protiv njih pridonio

proirenju nemogunosti da se cijeni socijalna i kulturna razliitost te da se vie pozor-

nosti pokloni onome to ljude ujedinjuje. Naputanje prakse iskljuivanja koja je prevla-

davala u prolosti, osigurava svim uenicima jednake mogunosti da ispune svoje obra-

zovne potrebe unutar regularnog obrazovanja. Taj pomak olakava napore ujedinjenja

ope i specijalne izobrazbe u jedinstven sustav. Usprkos mnogim preprekama, ekspanzija

inkluzivnog pokreta ukazuje na to da e kole i drutvo nastaviti djelovati prema narasloj

inkluzivnoj praksi, to predstavlja pozitivan odmak u odnosu na stare oblike i naine

obrazovanja, kao i gledanja na tu problematiku.1

Kljune rijei:segregacija, djeca s potekoama, jednake mogunosti, inkluzija,demokracija, obrazovanje za sve

1 Susan Stainback & William Stainback. Inclusion:A guide for educators. Paul H. Brookes. New

York, 2000., str. 3-9.


2/17

322

Uvod

U ovom radu bit e rijei o tome koliko odgoj, obrazovanje, kultura, tradici-ja pa i sam uitelj kreiraju sliku o djeci s posebnim potrebama i koliko je ona plodpredrasuda, a koliko proizvod stvarne situacije. Pogledamo li primjer SAD-a,uvidjet emo da odnos prema djeci s posebnim potrebama u toj zemlji nije bionimalo jednostavan niti human i da je bio daleko od ispunjenja bilo kakvih ljud-skih prava. Naime, na primjerima iz godine 1977. razvidno je da se u javnimkolama u Americi nalaze specijalni razredi i da oni rade u iznimno tekim uv-

jetima. Autori knjige o inkluziji Stainback & Stainback navode da su specijalni

razredi postali jedna od znaajki javnih kola u Americi, te pretpostavljaju daje to, moda, i jedan od razloga to se sve vie otvaraju privatne kole, u kojese upisuju djeca imunijih roditelja. Nadalje istiu da se specijalni razredi neosnivaju iz humanih razloga, nego stoga to ta djeca nisu poeljna u regularnimrazredima javnih kola. To ipak ne znai da mnogi pojedinci koji su radili u speci-

jalnim odjelima i specijalnom obrazovanju u tom razdoblju nisu bili motiviranihumanim razlozima, tvrde autori.2

Odgojno-obrazovna situacija u Americi

Ako odemo dalje u prolost SAD-a, srestemo siromane u

enike, u

enikeiz manjinskih zajednica ili one s potekoama, koji su teko ili nikako dolazili

do temeljnog obrazovanja. Thomas Jefferson je godine 1779. predloio plan zakolovanje siromanih, ali je on odbaen zbog odbijanja bogatijih graana da plate

pristojbe za obrazovanje siromanih. Tako je bilo u veini amerikih drava.Benjamin Rush, fiziar, bio je jedan od prvih Amerikanaca koji je, godine

1700., predstavio koncept izobrazbe osoba s potekoama. No tek je godine 1817.stvoren prvi specijalni program za izobrazbu gluhih i nijemih. Uskoro nastaju i

programi za kolovanje osoba s drugim potekoama. To su samo pokazateljitransformacije kolonijalnog drutva u nacionalno, koja se dogodila krajem 18. ina poetku 19. stoljea. U svojemu prvom stadiju, meutim, te su kole po svojemustroju vie nalikovale vojnim ustanovama te su podsjeale na mjesta gdje sedjeca dre pod nadzorom, podalje od drugih, a gdje nema posebne pouke i izo-

brazbe, kako se to oekivalo. Taj trend segregacije, odnosno kontrole nepoeljnihdosegnuo je svoj vrhunac tijekom 20. stoljea.3

2 Ibid., str.19-20.3 Susan Stainback & William Stainback. Inclusion:A guide for educators. Paul H. Brookes. New

York, 2000., str. 18-19.

S. unjara: Odnos prema djeci s ... k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337


3/17

323

Afroamerikanci i Indijanci uglavnom su obuavani u odvojenim kolama.Slino je bilo i s djecom s fizikim ili psihikim potekoama u razvoju. Onisu i dalje ostajali po strani i izvan velikih dravnih institucija za opu izobraz-

bu. Danas, kad i oni participiraju u redovitoj nastavi s drugom djecom, vid-ljivo je da zapadna kultura postavlja svoje oblike i naine miljenja i ponaanja,utiavajui glasove slabijih, kao to su na primjer djeca imigranata ili djeca s

posebnim potrebama. Kako je obrazovani sustav nainjen na osnovi homog-enosti, a ne razliitosti, to onda rezultira iskljuivanjem i marginalizacijom unu-tar i izvan obrazovnog sustava. Stoga svaki obrazovni cilj mora biti postavljenunutar odgovarajuega kulturnog konteksta. Kultura definira odnose ljudi jednih

prema drugima, preko nje oni izraavaju svoje stavove, vjerovanja i drogo. Kul-tura osvjetljava povijest, razliite stavove, socijalna zbivanja, borbe i razmjetajpolitike moi. To je jedan od razloga zbog kojega uitelji trebaju biti osjetljivijina kulturne razliitosti i razumjeti ih. Jako je bitno da uitelj uvidi i prihvatiznakove razliitih kultura i njihovo oitovanje unutar jednog razreda. Razliitostmoe pridonijeti obogaivanju odgojno-obrazovnog procesa, jer svi mogu uiti

jedni od drugih.4

Uitelji na zadatku

Uitelji koji su radili u redovnim razredima doivljavali su uitelje iz speci-

jalnih razreda kao osobe koje su se posebno obrazovale za to zvanje, koje imajuposeban kapacitet za rad ili neku nadnaravnu odliku.5 Toliko se zaziralo odtakvog oblika pouavanja da je postojalo otuenje izmeu samih nastavnika idrugaije se vrednovao rad. Ilo se toliko daleko da su specijalni razredi smjetaniu podrumske prostorije, a uitelji i djeca smatrani su udacima. Uiteljima senije doputalo ni objedovanje s drugim uiteljima, nego su objedovali sa svo-

jom retardiranom djecom.6 Smatralo se neizvodivim da uitelji koji nisu proliposebnu obuku, rade s djecom s posebnim potrebama ili uope ulaze u specijalnerazrede. Takav obrambeni stav i odbijanje doveli su do pojave malih crvenihkolskih zgrada, koje su smatrane posebnima, a nalazile su se unutar sklopa os-talih kolskih zgrada. Uenici s posebnim potrebama i njihovi uitelji tako su se

dodue nalazili u regularnoj koli, ali na nekoliko naina nisu bili dio nje. Kakoje rastao broj specijalnih razreda, tako je dolo i do odvojenog kolovanja djece

4 H. Savolainen, H. Kokkala, H. Alasuutari.Meeting special and diverse educational needs: Mak-

ing inclusive education a reality. Helsinki, 2000., str. 56-57.5 Susan Stainback & William Stainback.Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New

York, 2000., str.18-19.6 James A. Banks & Cherry A. McGee Banks.Multicultural education. New York, 1997., str. 309.



4/17

324

s posebnim potrebama, koje se razvijalo usporedo s redovnim kolovanjem, aline na istoj liniji. Dolo je do odvajanja redovnog i specijalnog obrazovanja, to

je, zapravo, bio odraz porasta broja uenika koji su bili oznaeni kao djeca spotekoama. Od 1950. do 1960. godine tako ustrojeni specijalni razredi u javnimkolama bili su preferirani obrazovni sustav za mnoge uenike s potekoama, to

jasno pokazuje stav cjelokupne zajednice spram razliitosti, odnosno svjedoi onjezinom (ne)prihvaanju u drutvu. Kasnijih godina, meutim, ipak se postupnomijenja odnos javnog mnijenja prema mjestu i poloaju pojedinaca s potekoamau koli i u drutvu.7

Nevidljivi uenici

Od godine 1954. Obrazovno vijee SAD-a naglaava da odvojeno znainejednako, to predstavlja drastinu promjenu u stavovima i vaan pomak napri-

jed u specijalnom i opem obrazovanju, te mogunost izlaska iz segregacijskogokruenja. Tome su pridonijele i udruge roditelja djece s posebnim potrebama,koje su pokrenule brojne akcije, zahtijevajui ravnopravnije obrazovanje za svojudjecu. Poele su kampanje koje su se zalagale za prava uenika s potekoamai mogunost njihove izobrazbe u normalnim kolskim okruenjima, zajedno snjihovim vrnjacima. Prvi su put u javnosti specijalne kole i specijalni razredi

predstavljeni kao problem drutva i o njima se javno govorilo u svim prigodama,

bez zatakavanja ili skrivanja.8Nakon tih pobuna u SAD-u dolo je i do sudskih sporova zbog odbijanja

nekih kola da prihvate dijete s potekoama u redovno obrazovanje. Tako jeSud u Pensilvaniji donio odluku da sva djeca oznaena kao mentalno zaostalaimaju pravo na slobodnu i odgovarajuu izobrazbu (1972.). Nakon toga dole su iodluke u svezi sa zapoljavanjem i izobrazbom nastavnog kadra za rad s takvomdjecom. No sve do godine 1980. dvojni je sustav, redovnog i specijalnog, obra-zovanja jo uvijek postojao.9

Ipak, poetkom godine 1980., zahvaljujui stalnim pritiscima te pojav-ljivanju osoba s potekoama u medijima kao i otvorenog kazivanja o njihovutretiranju i ignoriranju u drutvu, dolazi do pojave integriranja mnogih uenika

s posebnim potrebama u regularne razrede, barem u trajanju od pola kolskogvremena. ak su i uenici s osobito tekim poremeajima, koji u prolosti uopenisu pohaali kolu, poeli primati obrazovne usluge u redovnom kolskom

7 Susan Stainback & William Stainback.Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New

York, 2000., str. 20.8 Ibid., str. 21-22.9 Ibid., str. 21.



5/17

325

okruenju, i to u kolama u blizini svoje kue. Sukladno tim promjenama, ubrzose javljaju i zahtjevi za potpunom integracijom specijalnoga i redovnog kolstva.

No usprkos tom entuzijazmu, jo uvijek su postojale snage koje su pokuavaleusporiti, zaustaviti, pa ak i potpuno prekinuti inkluzivno kolovanje. Ti pokuajizaustavljanja inkluzivnog kolstva jo su uvijek prisutni, ne samo u SAD-u negoi u europskim zemljama. Mnogi uitelji i istraivai protive se uvoenju inkluzijeu nastavu i kole. Mnoge amerike drave odredile su za uitelje koji rade sdjecom s posebnim potrebama posebne certifikate za rad, a uvjete za njihovo do-

bivanje uinile su puno teima, jer su vezani za kategorizaciju potekoe uenika.Mnoge su institucije i drave predloile reinstituciju kola koje podlijeu seg-

regaciji. Moda je glavni indikator za odbijanje inkluzije sadran u statistici,koja potvruje da je broj djece s posebnim potrebama naglo porastao od 1970.godine, a da je minimalan napor uinjen k inkluziji. Vjerojatno je broj djece s

potekoama u uenju utjecao na to poveanje broja djece s posebnim potrebama,to je sluaj i u drugim europskim dravama.10

Inkluzivna praksa

Autori istiu da u Americi nije ista situacija u svim njezinim dravama. Takoprimjerice primjeuju da u nekima prevladava kontradiktorna situacija, gdje sei ekskluzija i inkluzija promoviraju u isto vrijeme. U nekima je, pak, postignut

znaajan napredak glede inkluzivne prakse, zahvaljujui strunom nastavnomkadru i njihovoj posveenosti inovacijama, uspjenoj organizaciji i praktinim

pristupima inkluziji, dakle njihovoj spremnosti da se otvore inkluzivnom radu itako pridonesu boljem radu s djecom s posebnim potrebama i otvorenosti drutvada se suoi s tom problematikom.11

Kako god se stvari odvijale kroz povijest, inkluzija je ipak uspjela izboritisvoje mjesto u SAD-u, 1990. godine. Ondje postoji znaajna meunarodna orga-nizacija pod nazivom kole su za sve, s tisuu lanova iz SAD-a i drugih ze-malja, a s jednom jedinom svrhom promoviranje inkluzije. Utjecaj pokreta zainklu-ziju potpuno je ostavio iza sebe polje specijalnog obrazovanja i sada je dioopih reformi obrazovanja. Reforma kolstva prihvatljiva za sve uenike sad je

glavni cilj, koji su sebi postavile mnoge udruge u Americi to se zalau za ink-luziju u kolstvu. One se bore i za uspostavu prevencije u koli, kako bi se nekesmetnje u uenju na vrijeme otklonile i time se odstranila mogunost svrstavanja

10 Susan Stainback & William Stainback.Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New

York, 2000., str. 21-22.11 Ibid., str. 22-23.12 Ibid., str. 24.



6/17

326

takve djece u skupinu onih s posebnim potrebama.12 Naravno da je ovaj pristupbolji negoli onaj kojim se uenika odmah oznai, pa tek onda neto poduzima.Takoer, postoji zalaganje za jedinstven obrazovni sustav, koji preporuuje da os-novne promjene trebaju biti uraene unutar organizacijske i instrukcijske prakse,

priprave nastavnika, predkolske izobrazbe i dr.U navedenim primjerima amerikog kolstva oit je odnos bjelake veine

spram manjina, kojih je u Americi doista velik broj. Usprkos brojnosti, manjinskadjeca su oznaavana kao djeca s posebnim potrebama i odgajana su odvojeno oddruge djece, zato to su se razlikovala po boji koe, po kulturi i tradiciji, religiji i

jeziku. Danas je situacija neto bolja, ali jo je daleko od eljene, o emu svjedoe

svakodnevni primjeri iz amerikog kolstva.

Primjeri iz Europe

Situacija je slina i u zemljama zapadne Europe. Ondje se od 1940. godineraspravlja o normalizaciji obrazovanja, to jest o tome da se djeci s potekoamaomogui ukljuivanje u redovno obrazovanje u lokalnim kolama. Kao i u Ame-rici, i ovdje je bilo mnogo onih koji su bili protiv ukljuivanja takve djece uredovne kole. No kako je to pitanje uzburkalo obrazovna zbivanja u svijetu i

poticalo silne rasprave za i protiv, tako je, poevi od 1980. godine do danas, tajproces jo uvijek u zahuktaloj fazi. Potreba za boljim razumijevanjem djece s

posebnim potrebama i promjena stavova prema njima doveli su do korisne surad-nje razliitih dijelova drutva u cilju prepoznavanja osoba s potekoama i nji-hovih potreba. Vanost interdisciplinarnog rada poziva na nove sustave i strate-gije u voenju, obrazovanju i socijalnoj slubi. Unutar obrazovnog konteksta,

pouavanje je prije bilo usmjereno na nedostatak ili potekou djeteta. Sadanjimeunarodni trendovi usmjereni su na potencijal i intelekt pojedinca, a ne nanjegovu slabost. Normalizacija ovdje podrazumijeva ukljuivanje pojedinaca s

posebnim potrebama u sve sfere ivota i obrazovanja. Napori koji se poduzimajuu cilju ostvarenja tog procesa od velikog su znaenja za cijelo drutvo. Ti naporisvjedoe ujedno i o stavu solidarnosti i jednakosti. U stvarnosti, oni su, zapravo,vid provjere koliko je demokracija doista prisutna u odreenom drutvu.

kola za sve

Tako ideja kole za sve stavlja na kunju velik broj tradicionalnih kola,njihovu organizaciju i samu provedbu nastave. Naravno da kola po svojoj prirodi ilogici stvari mora imati ope i zajednike ciljeve o tome to uenici moraju usvojiti

12 Ibid., str. 24.



7/17

327

za svojeg boravka u koli, to je u tom pogledu za njih poeljno i odgovarajue.Stoga kola prilikom odreivanja ciljeva nastave treba voditi rauna o individu-alnim potrebama uenika i njihovim mogunostima. Tradicionalna kola, u kojojse gotovo sva nastava odvija u razredima u kojima su djeca istog uzrasta, s jed-nim uiteljem, morala bi razmotriti alternativne naine rada s djecom u manjimili veim skupinama. Takoer bi se sat od 45 minuta trebao prilagoditi sadrajunastave te potrebama i mogunostima uenika. I ocjenjivanje bi se trebalo staviti

pod povealo, jeresto je upravo ono uzrok traumama uenika, njihovu nezado-voljstvu i neuspjehu u koli. Uitelji bi se, takoer, trebali pribliiti uenicimai prilagoditi im svoja oekivanja. Pritom se ne misli samo na kognitivni aspekt

nego i na emocionalni, socijalni, motivacijski i dr. Suradnja roditelja i kole morabiti temeljena na meusobnom povjerenju, kako bi i roditelji i nastavnici moglistalno preispitivati svoja oekivanja, iskustva i procjene, te dobrobit uenika, todanas nije est sluaj. Takoer, treba prilagoditi materijale i metode koji se iz-ravno koriste u nastavi. Ako se pouavanje zasniva samo na udbenicima i ako jeto postala uhodana i jedina praksa, mnogi uenici nee dobiti kvalitetnu izobraz-

bu. Jedino razvojem regularnih kola i njihovim unaprjeenjem moe se postiikvaliteta obrazovanja i jednakost u obrazovanju.13

Stoga se u cijelom svijetu radi na uvoenju jednakog kolovanja za sve,potujui pojedinane vrijednosti uenika. Obrazovni sustav potrebno je mijenja-ti, iznova osmisliti neke njegove faze, povezati ih i preurediti, kako bi razliitosti

mogle zauzeti svoje mjesto unutar obrazovanja, ali i drutvene zajednice u cje-lini, i kao takve biti smatrane prednou, a ne nedostatkom. Uenje ima svojekorijene unutar obitelji i prve smjernice dijete zadobiva upravo u tom okruenju.Iznimno je vano kako obitelj gleda na kolu i njezine prednosti za svoje dijete.U fazi temeljnog obrazovanja, u predkolskom i osnovnokolskom uzrastu, djecausvajaju znanja, sposobnosti, vjetine, razvijaju se duhovno i tjelesno. To je dobaosnovnog oblikovanja mladog ovjeka i jako je bitno na kakve e uzore u todoba dijete naii i to e mu se prezentirati u koli, obitelji, drutvu, te kakvim e

primjerima ponaanja biti izloeno.Jo uvijek u svijetu postoje nepomirljive razlike izmeu razliitih drutvenih

skupina unutar jedne zemlje. Stoga je izazov dananjice osigurati opu dostup-

nost kvalitetnog temeljnog obrazovanja. Znakovito je i da problemi uinkoviteizobrazbe, koja bi se temeljila na izobrazbi za sve, nije problem samo zemalja u

razvoju nego i najrazvijenijih zemalja, kako smo to vidjeli u primjeru Amerike.Katkad se ini da su upravo u tim zemljama razlike nepremostive i nerjeive,upravo zbog goleme razlike u drutvenom statusu i pravima graana, te multikul-

13 Hannu Savolainen, Heikki Kokkala, Hanna Alasuutari.Meeting special and diverse educational

needs: Making inclusive education a reality. Helsinki, 2000., str. 100-107.



8/17

328

turalnosti kojom te zemlje obiluju. I upravo na tom polju te zemlje gube bitku,jer svakodnevni primjeri svjedoe o razliitom tretiranju pripadnika razliitih na-cionalnih, vjerskih i drugih skupina.14 Upravo na tom pitanju demokracija padana ispitu, jer biva provoena na nain kako to nadmonima odgovara. Ovdjes pravom moemo navesti rijei Renea Remonda, uvodniara u knjigu Odgoj

za demokraciju: Demokracija je krhka, a spoznaje vezane uz nju nikada nisu

stalna karaktera i neopozive: sutranjica demokracije nije izvjesna, ak ni u zem-

ljama gdje je ona odavno ukorijenjena.15Nasilje meu mladima u kolama, njihov neprijateljski stav prema strancima

i ostalim manjinama sve vie zabrinjava. Ali zabrinjava i mlaki i neodreeni stav

odraslih spram ovakvih dogaanja. Oni tvrde da je politika svagdje prisutna, oso-bito u kolama, a ne ine nita da to poprave; nezadovoljstvo prosvjetnih radnika,k tome, samo dolijeva ulje na vatru. Veina njih bi zadrala kolu kakva po njiho-vim mjerilima ona treba biti, a ne kolu kakva je potrebna djeci ovog doba.16

Tradicija i obrazovanje

Danas je u svijetu osobito prisutna nepismenost, to zauuje s obzirom nasilna postignua i modernizaciju ljudskog ivota. Cijeni se da je danas u svijetunepismeno oko 40 posto ena i 20 posto mukaraca.17 Ako se zna koliko da-

nas nepismenih ima u nama susjednoj Hrvatskoj, postavlja se pitanje to bi bilokad bismo napravili slinu analizu u Bosni i Hercegovini. to je uzrok tolikompostotku nepismenih? Nejednake mogunosti kolovanja, nejednak pristup upi-su u kole, ili nemogunost zavravanja barem 4 razreda osnovne kole, kad sesvladavaju osnove itanja i pisanja. Prisutna je takoer i velika diskriminacijaspolova, te se jo smatra kako djevojicama kola nije potrebna, usprkos oitimkoristima kolovanja enske djece za cijelo drutvo. U Bosni i Hercegovini da-nas je opet prisutno staro, tradicionalno miljenje da enskoj djeci nije potrebnaizobrazba, jere se ionako udati i djecu raati. Ta je pojava osobito prisutna ururalnim sredinama, u kojima se kola smatraa nepotrebnim zlom, koje djecuodvraa od poljodjelstva i stoarstva, te tradicionalnih ivotnih vrijednosti. Stoga

je osnovno obrazovanje nasuna potreba elimo li se uspjeno nositi s neprav-dama, nepravilnostima i nejednakostima u drutvu. Ono je pravo svakog ovjekai osnovno orue za postizanje jednakosti, razvitka, mira, stabilnosti u drutvu i

14 Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998.15 Alain Mougniotte. Odgajati za demokraciju. Educa, Zagreb, 1995., str. 9-11.16 Hartmut von Hentig.Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 19.17 Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str.120.



9/17

329

blagostanja. Obrazovanje mora biti dostupno svima, bez obzira na spol, religiju,boju koe, drutveni status. Djecu u koli treba odgajati za demokraciju potica-njem na demokratske postupke, kako bi se steklo osobno i praktino iskustvo.

Pismenost ena iznimno je vaan imbenik, jer pridonosi poboljanjuzdravlja, prehrane i obrazovanja u obitelji, te omoguuje sudjelovanje ena uodluivanju u drutvu. Ulaganje u osnovno obrazovanje ena vano je i s go-spodarskoga i s drutvenog aspekta. Taj se poticaj pokazao jednim od najboljihnaina za postizanje trajnog razvoja jedne zemlje i gospodarskog rasta. Stoga jetemeljno i osnovno obrazovanje jedan od prvih koraka ublaavanja nepravdi irazlika kojima su izloene razliite skupine: ene, seosko stanovnitvo, gradska

sirotinja, marginalizirane etnike skupine i milijuni djece u svijetu koja, umjestoda idu u kolu, bivaju izrabljivana kao jeftina radna snaga.18 Obrazovanje kaojedna od osnovica pravilnog ljudskog razvoja mora promicati zajednike interesekoji ujedinjuju cijelo ovjeanstvo, a opet paziti i na posebne znaajke narodakoji to ovjeanstvo ine. Danas postoji obrazovna segregacija, koja je osobito

prisutna u odnosu izmeu industrijaliziranih zemalja i zemalja u razvoju. U pr-vima je visokokvalitetno obrazovanje dostupno mnogima, dok u zemljama gdjese nerazvijenost vezuje s nedostatkom kvalitetnog znanja, to nije sluaj. U tim bizemljama i prosvjetni radnici mogli dati svoj prinos mogunosti osnovnog obra-zovanja za svu djecu, tako to bi nainili plan i odredili koje kognitivne i afek-tivne sposobnosti i umijea treba razviti i koje znanje prenijeti temeljnim obrazo-

vanjem. Tako bi bile usvojene kognitivne sposobnosti u najvanijim podrujimai ublaene razlike izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja. Takoer je potrebnoraditi i na promjeni kurikuluma, kako bi se, osim usvajanja znanja i umijea, us-vojili i razliiti naini sposobnosti suivota s drugima i razliitima, to bi, opet,dovelo do osobnog ispunjenja pojedinca, ali i drutva u cjelini.19 To i jest ciljdemokracijskog odgoja stvarna prosvjeenost i odgovornost graanina.

Sve to ukazuje na vanost obrazovanja u ranom djetinjstvu, kad se dijeteupoznaje s drugom i razliitom djecom, ali i gaji pozitivan odnos spram kole,to umanjuje mogunost prekidanja kolovanja ili neuspjeha u koli. Takoer,rani poetak kolovanja pridonosi jednakosti obrazovnih mogunosti, jer se tako

preskau poetne prepreke siromatva ili nepovlatenoga drutvenog ili kulturnog

okruenja. Ovakav pristup omoguuje integraciju djece doseljeni

kih obitelji, izmanjinskih kultura i jezinih skupina u normalno kolsko okruenje. Takva vrsta

obrazovanja, meutim, jo nije dovoljno zaivjela u svijetu i na tom bi projektuvaljalo poraditi u budunosti.20

18 Ibid., str. 136.19 Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str. 130.20 Ibid., str. 123.



10/17

330

imbenici utjecaja na modernizaciju obrazovanja

Kad se govori o obitelji i njezinu utjecaju na razvoj djece i ispunjenje poseb-nih potreba djece, jasno je da bi obitelj trebala biti prva kola i mjesto u kojemdijete stjee osnovne pojmove o drugima i sebi samom. kola je ta koja podupiredijete u daljnjem razvoju njegovih potencijala. Ovdje opet naglaavamo potrebuza posebnom pozornosti u radu s djecom iz nepovlatenih slojeva, kao to su

beskunici, siroad, rtve rata. Prosvjetni radnici su ti koji, zajedno s drugimlanovima drutva, trebaju raditi s takvom djecom i ispuniti njihove potrebe, kojenisu samo odgojno-obrazovne prirode. Ako se radi o djeci s posebnim potrebama,

koje ne mogu biti ispunjene samo unutar obitelji, kole su dune osigurati pro-fesionalnu pomo i vodstvo i pobrinuti se za sposobnosti i nadarenost te djece,koji mogu ostati skriveni upravo zbog pogrenog stava drugih spram njihovatjelesnog nedostatka ili odreene potekoe u uenju.21

Uspjeh kolovanja uvelike ovisi o stavu drutva spram obrazovanja i vrijed-nostima koje ono eli postii obrazovanjem. U drutvima u kojima se obrazova-nje cijeni i podupire, vidljivi su i rezultati u kolskom sustavu, njegovim ciljevimai zadacima. Stoga je bitno poticati i podupirati jaanje uloge lokalnih zajednica.Zajednica mora doivljavati obrazovanje kao sredstvo koje moe primijeniti ustvarnim ivotnim situacijama, potrebama i tenjama. Pritom treba imati u vidu

posebnosti ivota u ruralnim i urbanim okruenjima, te tomu prilagoditi nastavne

programe i sadraje, nastavne materijale i, shodno tomu, samog nastavnika.Takoer, treba voditi rauna o jeziku na kojem se nastava izvodi. Jezik treba bitirazumljiv svoj djeci, a esto to nije sluaj. Naravno da se u svim zemljama nasta-va nastoji izvoditi na materinskom jeziku, ali u multietnikim zemljama, kakva jei Bosna i Hercegovina, teko je ostvariti uvjete za takvu nastavu. Meutim, valjanaglasiti da se u cijelom svijetu, pa i kod nas, malo pozornosti obraa pouavanjudrugoga i treeg jezika. Sve je jasnije da je danas potrebno znati barem jo jedansvjetski jezik, osim materinskog. Dvojezinost tako postaje nasuna potreba umodernim drutvima, ali i u sredinama kakva je naa. U visokom kolstvu jeznanje drugog jezika postalo prijeka potreba, to zbog prouavanja najnovijih

postignua na polju znanosti i tehnologije, to zbog potrebe stalne komunikacijesa stranim kolegama, s kojima esto razmjenjujemo iskustva i znanja.

U sredinama u kojima roditelji ne ele slati svoju djecu u kolu iz razliitihrazloga, lokalna zajednica je ta koja treba ispitati injenice, procijeniti potrebe,te u razgovoru s prosvjetnim vlastima, roditeljima, nastavnicima otkriti u emu

je problem i kakve posljedice iz tog ina mogu proizii. Naravno da zajednicatreba preuzeti svoj dio odgovornosti da unaprijedi kolstvo i pridonese njegovu

21 Ibid., str. 136.



11/17

331

razvoju, ali i razvoju svijesti pojedinaca. Drava treba financirati programe loka-lnih zajednica o samoorganizaciji i poboljanju situacije u kolama, jer je boljeda to svaka zajednica za sebe rijei, upravo zbog svojih specifinosti, nego da seinstrukcije nameu s vrha, bez osjeaja za posebnosti i razliitosti te praktinustranu ovakvog pristupa.22

U taj proces ukljuivanja zajednice u unaprjeivanje kolstva treba ukljuitisve mogue subjekte koji mogu dati svoj pozitivni prinos napretku kolstva. Ne-vladine organizacije svakako su jedan od tih subjekata, i one mogu odigrati vanuulogu promoviranja, provoenja i nastavka programa temeljnog obrazovanja

putem razliite aktivnosti, obuke i predavanja.23 Zadaa javnih kola u demokraciji

je viestruka, a osnovni zadatak jest stvoriti od mladih ljudi svjesne i odgovornegraane spremne za suoavanje s negativnostima politike, te im pruiti pomopri odrastanju u svijetu u kojem ive. Izobrazba i obrazovanje predmet su odzajednikog interesa jer omoguuju pojedincu da bude dobar graanin. Pritomse ne bi smjelo dogoditi da je drutvu vanije stvoriti dobrog graanina negolidobrog, marljivog i sretnog ovjeka.24

Na taj nain drutvena zajednica moe osnovati domove za raznorazneobrazovne aktivnosti, gdje bi se organizirala izobrazba roditelja, vodili razliititeajevi za odrasle, koji bi obraivali aktualne tematike, teajevi opismenjivanjai drugo. U tim bi se domovima mogli organizirati programi za starije i mlade,

programi vezani za zdravlje, kulturu, drutvo, ekonomske prilike i dr. Dakle, sve

to govori da se zajednica treba to vie otvarati k modernijim stvarima, pratitinova kretanja u svijetu, te ih nastojati primijeniti u svom okruenju, sukladnosvojim potrebama i mogunostima. Postoji, takoer, jedan novi trend u svijetu,a to je ukljuivanje lanova zajednice kao pomonika nastavnika ili poluprofe-sionalaca u kolski sustav, to se pokazalo iznimno uspjenim u nekim kolama uGvineji. Na taj se nain ti poluprofesionalci suoavaju s pedagokom teorijom i

praksom, rade na izobrazbi drugih, ali i sebe samih, odlaze na povremeno strunousavravanje, te nakon deset godina takvog rada dobivaju zvanje nastavnika. Ito je jedan od oblika sudjelovanja zajednice u razvoju obrazovanja i njegovu

poboljanju, jer takvi pojedinci mogu dati osobnu notu obrazovanju i uvestipromjene koje su karakteristine za odreenu zajednicu i njezin nain ivljenja.

Jasno je, me

utim, da se iskustva jedne zajednice ne mogu doslovce prenijeti naneku drugu, ali se mogu preoblikovati i prilagoditi drugaijim uvjetima. Isto tako,pomaci prema naprijed su neizvodivi ako se radi o centraliziranom odluivanju,gdje se ovlasti nalaze u rukama skupine koja vlada, a ne predstavlja zajednicu

22 Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str. 137-138.23 Ibid., str. 136.24 Hartmut von Hentig.Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 16-18.



12/17

332

u cjelini. U tom sluaju takvi postupci mogu biti opasno orue za djelovanje nadruge. Ako su, meutim, uvjeti zadovoljavajui, suradniki rad moe uistinu dati

povoljne rezultate.25

kola odgojna ustanova

kola se mora promijeniti jer su se i djeca i njihove potrebe i zahtjevi spramkole izmijenili. U dananje vrijeme ivotni problemi odraslih oslikavaju se i nadjecu, te utjeu na njihove probleme u uenju. Stoga se kola mora prilagoavati

novom vremenu i uvjetima ivota, eli li na pravi nain ispuniti svoju odgojno-obrazovnu ulogu i odgovoriti na potrebe svakoga pojedinog uenika. kolskeustanove trebaju oslobaati djecu, biti sredine u kojima svako dijete nalazi pros-tor za sebe, a ne mjesto u kojemu se djetetu nameu regule i pristrano odluuje to

je dobro za njega. Primjer iz bive DR Njemake pokazuje to jedan uski i strogisustav moe uiniti mladom ovjeku. Mladi iz tog dijela Njemake pokazuju toim nisu pruili roditeljski dom, drutvo i kola kad su u pitanju smisao ivota,iskustvo, predodbe o dobrom i ispunjenom ivotu.26 To je pravi primjer kakovanjski imbenici utjeu na oblikovanje ovjeka i kako on postaje njihov proiz-vod. Primjeri iz dvije Njemake zorno prikazuju ljude koji, premda pripadajuistom narodu, neki ak i istoj obitelji, ne mogu nai zajednike toke i teko

se prilago

uju jedni drugima, upravo stoga to su razliito odgajani i obrazo-vani te imaju razliite standarde ponaanja, ivljenja, komunikacije s drugima.

U primjerima koje autorHumane kole navodi, vidimo kako je u Njemakoj sveprisutniji neprijateljski odnos prema drugima, razliitima, koji nisu pripadnicite zemlje, ali koji u njoj pokuavaju nai svoj dom i sigurnost. Autor navodiizgrede u kolama protiv stranaca, invalida, beskunika, homoseksualaca, idovai drugih. Sve to ukazuje na krizu drutva i na ponovno buenje nesnoljivostispram drugih. Ovdje vidimo da nije bitno je li neka invalidna osoba stranac ili

pripada veinskoj skupini naroda, nego je njezin hendikep razlog za provokaciju iprozivanje. Vratimo li se u povijest Njemake i prisjetimo li se Drugoga svjetskograta i nacistike ideologije, uvidjet emo otkud ti bijesni ispadi i mrnja spram

razliitih i nemo

nih, ali opet ne

emo razumjeti zato se to zbiva. Razvidno jeda je njemako drutvo, usprkos razvoju i modernizaciji, jo uvijek optereeno

povijeu i nametnutim vjerovanjima, zbog kojih i danas biva prozivano u svijetu.Taj oblik nesnoljivosti spram drugih koji i danas pokazuju mnoge neonacistikeorganizacije, plai i budi runa sjeanja i donosi strahove, a na tu zemlju, usprkos

25 Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str. 137-138.26 Hartmut von Hentig.Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 7-9.



13/17

333

osudi takvih pojava i ponaanja od strane vodeih politiara, baca opet svjetlostarih vjerovanja o superiornosti jedne nacije i inferiornosti druge.27

Utjecaj televizije

Autor knjigeHumana kola smatra da televizija umnogome pridonosi stva-ranju osjeaja mrnje i nesnoljivosti prema razliitima i onima s potekoamai posebnim potrebama. Televizija otuuje ljude, namee im neke stavove kojenisu stekli u obitelji, mijenja odnos izmeu graana i javnosti, odnos izmeu

primarnoga i sekundarnog iskustva, izmeu vlastitih opaanja i umjetno izazvanestvarnosti, mijenja odnos izmeu predodbi i djelovanja, tvrdi Von Hentig. Mladise esto poistovjeuju s likovima iz filmova, postaju druge osobe i osuuju svojnain ivota, koji je, prema njihovom miljenju, prazan i bezvrijedan u odnosuna dogaaje i ivot kakav prikazuje televizija. Stoga je zadaa nastave: izbori izotravanje opaanja, razumijevanje preko usporedbe, razlika i razliitosti,meusobnog priopavanja, spoznaja preko poretka i predodbi. Sve to trebaobrazloiti, vrednovati, nauiti uenike da djeluju individualno, ali i u suradnji sdrugima, da preuzmu odgovornost za svoje postupke, da steknu povjerenje u sebei svoje vrijednosti, da cijene i vrednuju druge upravo zbog njihove razliite kul-ture, jezika, navika, tradicije. Djecu treba naviknuti da meusobno razgovaraju,

da prona

u svoj jezik za svoj doivljaj, da budu sretni to se razlikuju od drugedjece i istiu nekim svojim posebnostima i da potuju ono to im je strano. 28 Je-dino tako mogu ostati zdravi i imati pouzdanje u sebe. esto je kola ta koja guikreativnost djeteta, koja pokuava nametnuti, skupa s drutvom, tradicionalnestandarde koji su odlika samo jednog naroda, jedne kulture, jedne zemlje, kojase, pak, s druge strane, kad je to potrebno, pokuava prikazati multikulturalnom.Djeca su danas otuena i trebaju druge za normalno ivljenje. To im televizijai kompjuteri ne mogu nadoknaditi. Naprotiv, mogu samo produbiti jaz koji jedanas sve vidljiviji, u obitelji, koli i modernom drutvu. Sukladno tom iskustvu,danas se javljaju situacije kad neke kole objeruke prihvaaju raunala i uvodeih u rad s najmlaom djecom kako bi se uloga raunala demistificirala, kako bi

se djeca upoznala s novim vidom kulture rada i pomoi u radu. Druge, pak, koleizbacuju raunala iz svojih prostorija i odgajaju djecu preko primarnih iskustava,

preko stjecanja bogatog duhovnog i osjetilnog iskustva. Motorika djece moe serazvijati i na drugi nain. Dakle, to su dvije krajnosti kojima treba nai sredinui organizirati kole primjerene vremenu u kojem se ivi. Rad s raunalom ne

27 Ibid., str. 15-21.28 Hartmut von Hentig.Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 27-31.



14/17

334

predstavlja negativnu pojavu, ali ta aktivnost mora slijediti naela dananje peda-gogije za osnovne kole: cjelovitost / individualizacija / socijalno uenje krozigru, koja je usmjerena otkrivanju i djelovanju. Raunalo doputa dodatnu pomo

pri uenju djeci koja teko ue i prua im mnoge mogunosti za napredak, jerstroj nikad ne gubi strpljenje i u stanju je ponavljati istu vjebu nebrojeno puta.Takoer je dobro sredstvo za nastavnika i njegov rad.29 Dakle, kole i drutvotrebali bi se prilagoditi toj modernizaciji kola, jer je ona korisna i vrijedna akose rabi na valjan i dopustiv nain, sukladno pedagokim normama.

Osjeaj pripadnosti jednom narodu, jednoj tradiciji, kulturi jedne zemljisvijesti o njezinoj vrijednosti razvija se putem nastave povijesti i zemljopisa,

putem gledanje televizije i praenja politikih zbivanja te putovanjima. Da bi serazvio osjeaj pripadnosti odreenoj zemlji i stvorio osjeaj odgovornosti premanjoj, bilo bi dobro usporeivati je s drugim zemljama i narodima, ali ne na nainda se druge gleda preko povijesti vlastitog naroda, preko vlastitih socijalnih iekonomskih odnosa i vlastitih kulturolokih predrasuda, nego upravo suprotno.est je sluaj da ljudi zbog svojih bolnih sjeanja i tragine stvarnosti premanekima osjeaju naklonost, dok prema drugima izraavaju neprijateljstvo, na rad-nome mjestu ili u koli.30

Ujedinjena Europa

Danas se esto spominje ujedinjenje Europe, pri emu se uju reenice tipada svaka nacija, pa ak i svaka regija treba zadrati svoju samosvijest, jer cilj jeouvanje raznolikosti u jedinstvu.31 Koliko je to mogue, pokazat e budunost.Istina je, naime, da sadanja situacija u Europi ne djeluje nimalo ohrabrujue ida useljenici, izbjeglice i drugi stranci nemaju ba jednake pozicije u drutvu kaodomae stanovnitvo. Uvijek imaju nekakav status pomone skupine, iji pred-stavnici predstavljaju prijetnju ako se puno istiu u svom radu i pokazuju eljuza napredovanjem. Takav je odnos i prema njihovoj djeci u kolama, bez obzirakoliko se te zemlje trudile zanemariti tu injenicu. Naa je kultura dobrimdijelom pluralistika i sekularizirana, visoko vrednuje raznolikost i promjene,

nalae toleranciju, ismijava rasizam, ako je kranska nalae i milosr

e: brigu za

slabe, jadne i za strance, pie von Henting.32 Veina kolskih sustava u svijetutemelji se na potrebi drave, Crkve ili drutva za odgovornou i razumijevanju

29 Ibid., str. 48-50.30 Ibid., str. 52-60.31 Ibid., str. 77-78.32 Hartmut von Hentig.Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 82.



15/17

335

pojedinca prema zajednici. Sukladno tomu, potrebno je da ovjek posjeduje spo-sobnosti da moe razumjeti izgovoreno, napisano, smiljeno i drutveno korisno.Prirodna je potreba djece da se snalaze u svijetu kakav on jest.33

I Europa i Amerika, meutim, su tijekom povijest bile suoene s jednimveim problemom, a to je njihov imperijalni karakter, koji je doveo do ujedi-njenja naroda potpuno razliitih kultura, vrijednosti, jezika, iji se suivot ininespojivim. Stoga je dolo do potiskivanja tih kultura i stavljanja njihovih pri-

padnika u poloaj podinjenih naroda; njihove se potomke pak nastoji integri-rati, to uzrokuje pobune unutar drutva, zajednica, a sve se to preslikava i na

prilike u kolama. Mladim ljudima treba pomoi u njihovu razvoju, pruiti im

jednake mogunosti i pritom potivati njihov izbor i razliitost njihovih stavova.ivotni problemi uenika trebaju biti razmotreni i u koli prije nego to se ponurjeavati njihove potekoe u uenju, koje oni ne bi morali imati, jer je kolamjesto na kojem se provodi ivot i stjeu iskustva. alosna je istina da je koladanas za veinu djece u modernim zemljama, pa i onima u razvoju, jedino mjestona kojem borave i provode svoje vrijeme. kola mora prihvatiti dijete kakvo ono

jest, bilo da ima potekoa bilo da je naprednije od ostale djece. kola moetakvu djecu dalje obrazovati, otkrivati nove naine razvoja, otvoriti mogunostza identifikaciju. Ona ne smije lomiti uenike, na silu ih mijenjati i prilagoavati

postojeem sustavu. Svaki pojedinac je osoba, sa slobodnom voljom i sposob-nostima, sa svojim potrebama i hrabrou da ide naprijed koristei se svojim

talentima i sklonostima.34

Zakljuak

Na kraju moemo zakljuiti da danas nije dostatno samo obrazovanje kojese ve dva stoljea, s manjim ili veim izmjenama, koristi da bi stvorilo svjesnegraane i odgojilo ih u duhu demokracije i priznavanja ljudskih prava. Istina jeda kola nije primjereno sredstvo za mijenjanje drutva, ali ona moe unaprijeditiono to je korisno i dobro u njemu. Osobi koja ima potekoa i stoga zahtijeva i

posebnu skrb, bilo u koli, bilo u drutvu, moe se pomoi samo putem razliitihpristupa u uenju i ivljenju. Svakom djetetu treba pomoi razvijanjem i poti-canjem njegovih talenata, otkrivanjem njegovih elja i mogunosti. To se postie

pokretanjem razgovora i rasprava na redovnoj nastavi, razgovora o osjeajima,razmiljanjima, raspoloenjima uenika, njihovim potekoama. Potrebno je ra-diti na individualnom pristupu umjesto na cjelovitim planovima, zacrtanim nas-

33 Ibid., str. 182.34 Ibid., str. 177-189.



16/17

336

tavnim programima, potujui posebnosti i razlike te linost pojedinca. Razliitisu uzroci nejednakosti, a osnovna je razlika meu samim pojedincima.35 U os-novnim i srednjim kolama djecu treba upoznati s njihovom buduom ulogom udrutvu i s njihovom odgovornosti. Treba ih upozoriti da e jednog dana upravooni biti ti koji e donositi odluke i djelovati u svojstvu svjesnih graana, ali ih,opet, ne treba plaiti da e se to dogoditi upravo u ovom trenutku. Da bi djeca

bila kadra suoiti se s izazovima budunosti, potrebno ih je obrazovati i na in-telektualnom i na moralnom planu. Nastavnim procesima, djecu treba upuivatiu demokratski ivot, stvarati iskrenu demokraciju, nauiti ih da sluaju i potujudruge i njihovo miljenje. Taj proces je, dakako, dug i mukotrpan, ali, primje-

njujemo li navedene postupke, prikladne djetetovu uzrastu, svakodnevno, rezul-tat nee izostati.36Vjerujem da e i Bosna i Hercegovina uspjeti postii da pripadnici svih

njezinih naroda budu prisutni u kolama, sa svojim posebnostima i bogatstvomsvoje kulture i tradicije. Kao to smo vidjeli iz svih navedenih primjera, ta jezamisao izvodiva samo ako ljudi jedni druge vide kao ravnopravne sugovornikei lanove odreene zajednice, ali istog drutva i zemlje. Veliku ulogu, pritom,imaju roditelji, uitelji i samo okruenje u kojemu pojedinci ive. Jer, nema in-kluzije u kolama ako ona ne postoji u drutvu i u svijesti pojedinca.

35 Hartmut von Hentig.Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 215-219.36 Alain Mougniotte. Odgajati za demokraciju. Educa. Zagreb, 1995., str. 20-21.



17/17

337

UDC 316.62:376.1(049.3)Professional article

Accepted: 3. 09. 2008.Confirmed: 25. 11. 2008.

ATTITUDES TOWARDS CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS

S. UNJARA, Sarajevo, BIH k. vjesn. 57 (2008.), 3-4

Sammary: In this essay I have researched the history of special education in the USA,Germany and Bosnia and Herzegovina. I have found out some interesting facts about theposition of children with special needs. As it is already known, segregation was very much

present in the past centuries. Attitude towards children with special needs was inhumane.

They were treated very badly and were mostly kept isolated from the normal children.

But, the USA and Europe were imperialistic countries and many people from colo-

nized countries came to the USA and Europe. Unity of people with completely different

cultures, languages, religions etc. was impossible, but recommended. Thus, these people

needed to be integrated in new societies and they were subordinated. Their children be-

came children with special needs, even though they were in good mental and physical

shape. Nevertheless they were different and needed to be hidden or educated in isolated

environments.

Situation in my country was not so good either. Examples that I have found out

proved that relations towards children with special needs were deprived of human dignity.Those children were ignored and neglected. They did not go to schools. There were no

special schools for such children until the previous century.

Today, schools are those that can change traditional attitudes and improve the posi-

tion of children who differ from majority by their colour, religion, etc. Children should

learn about democracy and human behaviour during their lessons, but also in their fami-

lies. They need to change the prejudices and backwardness. They should learn, listen and

promote democratic aspects of human life. We need to educate free citizens. Inclusion of

those children in schools is not possible if inclusion does not exist in society and in the

conscience of every individual.

Key words:segregation, children with difficulties, equal opportunities, inclusion,

democracy, education for all
