OSNOVE EKONOMIJE

OSNOVE U NATUKNICAMA

Sva teorija u natuknicama

ID: 10401

1

Ovo je samo pregled, a cijela skripta (252 str.)

te čeka u našoj SKRIPTARNICI!

2

Bok!

Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.

Što je SKRIPTARNICA?

Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Urbana, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje. Sve skripte

možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI u Urbanu. Sjedi na kavu i uz svoju

narudžbu naruči i skriptu. Simple as that!

Tko je napisao skripte?

Skripte koje nađeš kod nas nisu naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti donesu. Mi

smo ih samo malo uredili, da ti je ljepše učiti iz njih.

Želimo ti puno sreće s učenjem!

Štreberaj instrukcije

Ako negdje zapneš s učenjem, mi ti možemo pomoći.

Prijavi se na naše instrukcije i položi teške ispite bez muke.

Sve info možeš pronaći na www.referada.hr/instrukcije.

1. OSNOVE EKONOMIJE

3

EKONOMIJA VS EKONOMIKA

“Ekonomija” i “ekonomika” nisu identični pojmovi. Ekonomija je širi a ekonomika uži pojam.

“EKONOMIJA”

Termin “ekonomija” potječe od grčkih riječi “oikos” (kuća, domaćinstvo) i “nomos” (zakon,

pravilo o upravljanju). Iz tih riječi nastala je starogrčka riječ “oikonomos” što bi u slobodnom

prijevodu značilo skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom.

Suprotno “oikonomiji” postojala je hrematistika koja je označavala vještinu trgovanja i

bogaćenja

“POLITIČKA EKONOMIJA”

Termin je izveden iz riječi “oikos”, “nomos” i “polis” (grad) . Kako su u staroj Grčkoj gradovi bili

političke organizacije i tvorili samostalne države to je politička ekonomija označavala skup

pravila o ekonomskoj aktivnosti u nekoj državi.

U tom značenju se politička ekonomija prvi puta pojavljuje 1615. u knjizi “Rasprava o političkoj

ekonomiji” francuskog merkantiliste Antoina Montchretiena.

Kao posebna disciplina počela se predavati na europskim sveučilištima u 18.stoljeću

ONA PORED ZAKONA MATERIJALNE PROIZVODNJE PROUČAVA I DRUŠTVENE ODNOSE

DEFINICIJA EKONOMIJE KAO ZNANOSTI

Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava 1. proizvodnju i ponudu, 2. raspodjelu,

3. razmjenu, 4. razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u 5. određenom vremenu, 6.

prostoru i 7. društvu.

NE BRKATI JU S POLITIČKOM EKONOMIJOM I EKONOMIKOM

EKONOMIJA KAO VJEŠTINA

Ekonomija je također vještina pomoću koje gospodarski subjekti - pojedinci, kućanstva,

poduzeća ili država proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge.

Promatra se ekonomija kao znanost tada je riječ teorijskoj ekonomiji, a kada se promatra kao

vještina tada je riječ o primijenjenoj ekonomiji.

4

POZITIVNA EKONOMIJA

Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez

vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu.

Primjer: Nezaposlenost u Hrvatskoj je 2003. iznosila preko 17 % radne snage”

NORMATIVNA EKONOMIJA

Normativna ekonomija sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih

etičkih pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti.

Primjer: “Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika

zapošljavanja mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”

EKONOMIKA

Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara

kojima zadovoljavaju svoje potrebe

Iz definicije ekonomike izvode se dva glavna zaključka : 1. dobra su rijetka, 2. društvo svoja dobra

mora efikasno koristiti

Rijetkost i efikasnost su temelji ekonomike

PODJELA EKONOMIKE

Ekonomika se dijeli na mikroekonomiku i na makroekonomiku

MIKROEKONOMIKA

Mikroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje

mikroekonomskih subjekata – pojedinaca, kućanstava, poduzeća i privrednih grana.

Osnivač mikroekonomike je Adam Smith (1723 – 1790) koji je 1776. objavio “Bogatstvo naroda”,

svojevrsnu ekonomsku Bibliju u kojoj je objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije.

5

MAKROEKONOMIKA

Makroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje privrede kao

cjeline.

Osnivač makroekonomike je John Maynard Keynes (1883 – 1946) koji je 1936. objavio djelo

“Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” gdje su dani temelji makroekonomike.

Za razliku od mikroekonomike koja se zasniva na djelovanju tržišta makroekonomika se zasniva

na državnoj regulativi privrede.

JEDINSTVO MIKRO I MAKROEKONOMIKE

Mikroekonomika i makroekonomika nisu međusobno razdvojene ekonomske discpline. One se

međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata događa u

makroekonomskom okruženju.

Mikroekonomika pretpostavlja makroekonomiku kao i obrnuto

RIJETKOST

Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer između želja i potreba s jedne strane i mogućnosti

njihovog zadovoljenja s druge.

Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskim dobrima. Dobra kojih ima u izobilju nazivaju se

neekonomskim ili slobodnim dobrima.

Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna

Ekonomika proučava samo ekonomska dobra

6

RIJETKOST VS SIROMAŠTVO

Ne smiju se brkati rijetkost i siromaštvo. I bogati mogu željeti više no što imaju.

Isto tako i mala količina nečeg ne znači da je ono rijetko. Dobro mora biti i željeno

IZBOR

Rijetkost prisiljava ljude da čine izbor. Kada je dobro rijetko ljudi moraju činiti izbor između

korisnog i manje korisnog. Oni se suočavaju s trade-offom: da li zadovoljiti više jednu potrebu

odnosno zadovoljiti manje drugu potrebu

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

Izabravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu. Vrijednost žrtvovanog dobra

ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.

PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (1)

Troškovi studija u USA 1993. su iznosili 12000 $ godišnje uključujući izdatke na školarinu, knjige i

putovanje. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeću na poslovima

SSS umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Propuštena zarada od 16000 $ je oportunitetni

trošak studiranja.

Stvarni troškovi studija jedne godine iznose ne 12 već 28 tisuća $ ako se uključe i oportunitetni

troškovi.

PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (2)

Problem: Vlasnik tvrtke treba zaposliti nekoliko menadžera. Pretpostavimo da svaki menadžer

ima vremena za samo jedan zadatak. Vrijednost zadatka A je 100000$, zadatka B 75000 $ i

zadatka C 50000 $. Vlasnik tvrtke zapošljava dvojicu menadžera na poslovima A i B. Koliki je

oportunitetni trošak zadatka B ?

Odgovor: Radeći posao B menadžer je žrtvovao posao C čija je vrijednost 50000 $. Toliki su i

oportunitetni troškovi posla B.

7

TEMELJNA PITANJA EKONOMSKE ORGANIZACIJE

Tko, što i koliko proizvoditi ?

Kako proizvoditi ?

Za koga proizvoditi ?

Gdje proizvoditi?

Kada proizvoditi ?

Iz kojih motiva proizvoditi?

Kakav je pravni, ekonomski i politički sustav ?

Koliki su troškovi proizvodnje, prodajna cijena i profit ?

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (1)

problem ekonomiziranja i optimalizacije proizvodnje unutar danih tehnoloških i

institucionalnih okvira

problem uspostavljanja parcijalne i opće ravnoteže

problem izbora kriterija raspodjele

problem izbora ciljeva ekonomskog razvoja i sredstava njihovog ostvarivanja

problem upravljanja ekonomskim sustavom

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (2)

problem izbora temeljne proizvodne jedinice i oblika ekonomske organizacije društva

problem objašnjenja vrijednosti i cijena pojedinih dobara i usluga

problem nesklada između oskudnosti resursa i ljudskih potreba

problem alokacije rijetkih resursa

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (3)

Problemi odnosa između realnog i monetarnog sektora ekonomije

problem ekonomskih odnosa između pojedinih država

problem povećanja proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda

8

problem odnosa tržišta i državne regulacije

problem odnosa širih društvenih vrednota prema ekonomskim vrednotama

EKONOMSKI SUSTAVI

TRŽIŠNI

NAREDBODAVNI

MJEŠOVITI

TRŽIŠNI SUSTAV

Sustav temeljen na privatnom vlasništvu i privatnom poduzetništvu

Sustav u kojem pojedinci slobodno donose odluke što će proizvoditi ili kupovati

Sustav slobodne oscilacije cijena u kojem se dobiva i gubi

Sustav zasnovan na načelu “laissez faire” (lese fer)

NAREDBODAVNI SUSTAV

Država donosi sve važnije odluke o proizvodnji i potrošnji

Sustav zasnovan na državnom vlasništvu, državnom poduzetništvu, centralizaciji odlučivanja,

subordinaciji i planiranju.

MJEŠOVITI SUSTAV

Svaki od prethodnih privrednih sustava ima svoje nedostatke pa se kombiniranjem obaju sustava

nastoji stvoriti optimalni sustav koji bi u sebi uključivao pozitivne elemente i jednog i drugog

Mješoviti sustav je takav sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam unutar institucionalnog

okvira kojeg određuje država

Mješoviti sustav privređivanja je dominantan sustav privređivanja danas u svijetu jer čisti modeli

privređivanja bilo tržišni bilo naredbodavni ne postoje ni u jednoj zemlji.

9

FAKTORI PROIZVODNJE

Da bi se moglo proizvoditi moraju prethodno postojati pretpostavke proizvodnje. One se

nazivaju faktorima proizvodnje ili inputima. Inputi se koriste za proizvodnju outputa.

Faktori proizvodnje su :

a) rad

b) kapital

c) zemlja

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (1)

Budući su proizvodni faktori ograničeni društvo se suočava sa svojom granicom proizvodnih

mogućnosti (PPF).

PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s

postojećim proizvodnim kapacitetima

Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje

proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (2)

Kada se privreda nalazi na PPF suočava se s dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg

manje

Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica

10

GRAF PPF

POGREŠKE EKONOMSKOG ZAKLJUČIVANJA

nesposobnost da se ostale varijable drže nepromijenjenim – greška ceteris paribus

post hoc pogreška

greška poopćavanja - greška pars pro toto

greška subjektivnosti

11

2. TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOJ

EKONOMIJI

OBLICI KOORDINACIJE

Temeljni problemi ekonomske organizacije društva što, kako i za koga proizvoditi

rješavaju se pomoću različitih oblika koordinacije.

Oblici koordinacije su :

a) tržište,

b) državna regulacija,

c) planiranje,

d) samoupravljanje

TRŽIŠTE

Tržište je takav oblik ekonomske organizacije društva u kojem proizvođači samostalno odlučuju

što će i koliko proizvoditi i po kojim cijenama prodavati, a potrošači slobodno odlučuju što će i po

kojim cijenama kupovati i trošiti.

DRŽAVNA REGULACIJA

Državna regulacija je takav oblik ekonomske organizacije društva u kojem država neposredno ili

posredno odlučuje o temeljnim ekonomskim problemima.

Državnom regulacijom država utječe na događanja u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji.

PLANIRANJE

Planiranje je način upravljanja ekonomijom u kojem se neke robe proizvode prema unaprijed

određenim količinama i za poznatog potrošača.

Unaprijed se utvrđuje ne samo količina već i cijene pri kojima će se takve robe prodavati.

12

SAMOUPRAVLJANJE

Samoupravljanje je sustav koordinacije u kojem radnici u poduzećima odlučuju o glavnim

ekonomskim pitanjima i sami biraju svoje poslovodstvo.

Javlja se u različitim oblicima od kojih je najpoznatiji onaj poznat pod imenom radničke

participacije.

ODNOS TRŽIŠTA I DRŽAVE

Tržište i državna regulacija su dva glavna oblika koordinacije u suvremenoj ekonomiji.

Oni se međusobno isprepliću i kombiniraju čineći mješoviti oblik ekonomije u kojem tržište

djeluje unutar okvira i ciljeva određenih od strane države

OSNOVNI ELEMENTI TRŽIŠTA

Subjekti ponude roba

Subjekti potražnje roba

robe i usluge

cijene roba

tražena količina robe

nuđena količina robe

razmjena robe za novac

mjesto razmjene

vrijeme razmjene

OSTALI ELEMENTI TRŽIŠTA

Način plaćanja robe

kvaliteta roba i usluga

vrijeme isporuke roba

pravne norme koje reguliraju proces razmjene

13

KLASIFIKACIJA TRŽIŠTA

Prema predmetu trgovanja:

a) tržište potrošnih dobar,

b) tržište proizvodnih faktora

Obzirom na ulogu države:

a) slobodno tržište,

b) regulirano tržište

Obzirom na strukturu tržišta:

a) tržište potpune konkurencije,

b) tržište nepotpune konkurencije

TRŽIŠNA RAVNOTEŽA

Stanje u kojem je ponuda jednaka potražnji.

Cijena koja se formira pri tržišnoj ravnoteži je ravnotežna cijena, a količina koja se razmjenjuje pri

toj cijeni je ravnotežna količina

Ako je ponuda veća ili manja od potražnje dolazi do tržišne neravnoteže

POSLJEDICE TRŽIŠNE NERAVNOTEŽE

Ako je tržišna cijena veća od ravnotežne doći će do viška ponude. Pri takvim cijenama sva se roba

ne može prodati, pa se cijene moraju smanjiti

Ako je tržišna cijena manja od ravnotežne doći će do viška potražnje. Posljedica će biti porast

tržišnih cijena

Pri ravnotežnoj cijeni nema viškova ponude i potražnje pa se zato ona naziva i cijenom koja

raščišćava tržište

KAKO TRŽIŠTE RJEŠAVA TRI EKONOMSKA PROBLEMA ?

ŠTO ĆE SE PROIZVODITI određuje se veličinom kupovne moći potrošača kao i visinom profita što

će ga proizvođači ostvariti.

KAKO PROIZVODITI određuje konkurencija među proizvođačima odnosno troškovi proizvodnje.

14

ZA KOGA PROIZVODITI određuje se na tržištu proizvodnih faktora

KRUŽNI TOK PRIVREDE (1)

Funkcioniranje tržišne privrede prikazuje se slikom kružnog toka privrede.

On se sastoji od tržišta finalnih dobara i tržišta faktora proizvodnje.

Na svakom od njih djeluju kućanstva i poduzeća kao nositelji ponude i potražnje

KRUŽNI TOK PRIVREDE (2)

Na tržištu finalnih dobara kućanstva kupuju robe od poduzeća. Robe idu prema kućanstvima a

novac prema poduzećima.

15

Na tržištu proizvodnih faktora kućanstva prodaju poduzećima proizvodne faktore – rad, kapital i

zemlju dobivajući najamninu, kamatu i rentu.

SMITHOVA NEVIDLJIVA RUKA

Smith je utvrdio da slobodno djelovanje tržišta daje optimalne rezultate ako ga nitko ne sputava.

Optimalni efekti se ostvaruju automatski kao da su upravljani “nevidljivom rukom”.

Načelo “nevidljive ruke” tvrdi da sebično nastojanje pojedinaca da ostvare svoj interes

istovremeno maksimalizira dobrobit za sve.

Ovo vrijedi, međutim, samo u uvjetima savršene konkurencije

16

SMITH O “NEVIDLJIVOJ RUCI”

“Svaki pojedinac teži da uposli svoj kapital tako da njegov prinos ima najveću vrijednost. On

općenito ne kani podupirati javni interes niti zna koliki je on. On smjera samo na svoj vlastiti

probitak. I pri tom je vođen nevidljivom rukom . . . Slijedeći svoj vlastiti interes on često promiče

interes društva djelotvornije nego kada bi to namjeravao.”

OBILJEŽJA SUVREMENE EKONOMIJE

SPECIJALIZACIJA I PODJELA RADA

NOVAC

KAPITAL

SPECIJALIZACIJA I PODJELA RADA

Specijalizacija se ostvaruje kada ljudi usmjeravaju svoje napore na jedan ili manji broj zadataka.

Posljedica specijalizacije je veća produktivnost, niži troškovi proizvodnje i veća konkurentna

sposobnost.

Specijalizacija pretpostavlja prethodnu podjelu rada. O efektima podjele rada najbolje govori

primjer proizvodnje igala što ga je naveo Smith

NOVAC

Novac je opće prihvaćeno sredstvo plaćanja i služi za olakšavanje razmjene.

Novac sam po sebi nije faktor proizvodnje

Novac je mjerilo vrijednosti drugih roba

Izgubi li novac vrijednost nastupa inflacija i privredni poremećaji

KAPITAL

Kapital je proizvodni faktor namijenjen za stvaranje dobara buduće potrošnje

Za razliku od zemlje i rada koji su primarni faktori proizvodnje kapital je izvedeni ili sekundarni

proizvodni čimbenik

17

Da bi se stvorio kapital potrebno je prethodno odreći se tekuće potrošnje. Štednja je

pretpostavka stvaranja kapitala

Druga pretpostavka kapitala je privatno vlasništvo koje omogućava njegovo korištenje

PREDNOSTI SLOBODNOG TRŽIŠTA

Tržište pretpostavlja i omogućava formalno pravnu slobodu i jednakost građana kao poduzetnika

i potrošača bez diskriminacije

Tržište potiče inicijativu, produktivnost i poduzetništvo nagrađujući uspješne profitom a

neuspješne kažnjava gubicima

Tržište je mehanizam alokacije rijetkih dobara i resursa

NEDOSTACI SLOBODNOG TRŽIŠTA

pojava monopola

pojava masovne nezaposlenosti

zagađivanje okoliša i negativne eksternalije

neravnomjerna raspodjela dohotka

ciklično kretanje privrede

nedostatak brige za razvoj javnih dobara

EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE (1)

Nedostatke slobodnog tržišta uklanja “vidljiva ruka”države

Državu definiramo kao instituciju koja se bavi političkom organizacijom društva i rješavanjem

kolektivnih i političkih problema neke društvene zajednice

Država je specifična institucija koja ima monopol uporabe sile i regulacije velikih društvenih

sustava

EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE (2)

Zaštita privatnog vlasništva i utvrđivanja pravila ekonomske igre

Otklanjanje tržišnih nedostataka

18

Briga o javnim dobrima

Korekcija raspodjele dohotka u smjeru veće pravičnosti pomoću progresivnih poreza i

transfernih plaćanja

poticanje privrednog rasta i održavanje opće ekonomske ravnoteže

NEDOSTACI DRŽAVNE REGULACIJE

Duga i spora procedura donošenja odluka što može stvoriti vremensko kašnjenje (time lag)

Nedostatak znanja i moralne odgovornosti nositelja vlasti

uzurpacija i zloporaba državne vlasti radi ostvarivanja osobnih interesa

česte promjene subjekata državne vlasti

ISHODI DRŽAVNE REGULACIJE

pozitivni (porast zaposlenosti, efikasnosti, životnog standarda na pr.)

negativni (pad zaposlenosti, efikasnosti i sl.)

neutralni (reprodukcija stanja koje je prethodilo državnoj intervenciji)

19

Ovo je samo pregled, a cijela skripta (252 str.)

te čeka u našoj SKRIPTARNICI!