Transcript
  • 1

    II deo: PREKIDNI TRANSPORT

    1.0 UVOD

    Maine i ureaji unutranjeg transporta su oprema za rad kojom se u logistikim procesima izvode procesi transporta, pretovara i skladitenja u sklopu unutranjeg transporta. Osnovni zadatak tih maina je premetanje tereta (roba, materijal, ljudi), u prostorima razliitih karakteristika, pri emu se na teretu po pravilu (sem u sluaju vrlo retkih izuzetaka) ne izvode nikakvi drugi tehnoloki zahvati.

    Meu njima se maine i ureaji prekidnog transporta odlikuju specifinim nainom rada sa prekidima, odn. u ciklusima koji se manje ili vie slino ponavljaju, a svaki ciklus se odvija u 2 faze:

    - sa teretom (radni hod, korisni hod), kada maina (ili njeni pojedini pogoni) transportuje teret od poetne take (mesto utovara, kaenja/prihvatanja tereta) do krajnje take (mesto istovara, skidanja/odlaganja tereta) u prostoru, najee translatorno, ali nekad i uz njegovu rotaciju, i

    - bez tereta (povratni hod, prazni hod), kada se cela maina (ili njeni pojedini pogoni) bez tereta kree/vraa od mesta stajanja/istovara, prema mestu utovara novog komada tereta, kao i kada maina miruje, dok se vri postavljanje tereta na zahvatno sredstvo ili skidanje sa istog.

    Maine i ureaji prekidnog transporta obuhvataju niz po nainu rada, konstruktivnom izvoenju i drugim parametrima, vrlo razliitih maina, koje se mogu klasifikovati prema bilo kojem od njih. Jedna od moguih je klasifikacija prema vrsti kretanja tereta pri njegovom premetanju i karakteristici prostora kroz koji se premetanje vri, pa se definiu:

    - kretanje kroz 3D prostor: - translatorno dizalice, - rotaciono obrtai (izvrtai/kiperi),

    Sl. 1. Dvogreda (napred) mosna dizalica ABUS Sl. 2. Boni izvrta vagona KRUPP

  • 2

    - kretanje u ravni: - po neravnom terenu maine podnog transporta, - po ravnom terenu regalni opsluivai,

    Sl. 3. eoni viljukar LINDE H30

    - kretanje po liniji:

    - po pravoj liniji liftovi, visee platforme,

    Sl. 5. Klasini osobni lift sa pogonskom uetnjaom

    Sl. 4. (Visoko)Regalni opsluiva (dizalica)

    - kretanje po liniji:

    - po krivoj liniji iare, visei inski transporteri.

    Sl. 6. Visea jednoinska dizalica

  • 3

    Naravno, ova podela nije potpuno razgraniavajua, te se neke od ovih maina ponekad jave i u drugoj grupi. tavie, neke od njih (koje izvode kretanje po liniji) se mogu javiti i kao maine neprekidnog transporta.

    1.1 OSNOVNE KARAKTERISTIKE MAINA PREKIDNOG TRANSPORTA

    Osnovne razlike u karakteristikama ovih maina i maina neprekidnog transporta iskazane kroz njihove osnovne funkcije, date su u tabeli.

    Tab. 1. Osnovne razlike karakteristika maina prekidnog i neprekidnog transporta po funkcijama

    Funkcija Kriterijum Prekidni transport Neprekidni transport

    Namena

    Izbor mesta utovara/

    istovara u radnom prostoru:

    slobodan,

    obratni smer je mogu fiksan,

    obratni smer nije mogu

    Obim posla pri utovaru/

    istovaru: relativno velik relativno mali

    Vrsta transportovanog

    tereta:

    bez ogranienja, zahtev za zahvatno sredstvo

    ogranieno

    Uprav-

    ljanje

    Broj nezavisnih pogona: do 6 1

    Nain rada pogona: isprekidan neprekidan

    Princip kretanja tereta: samo mehaniki mehaniki, pneumatski,

    hidrauliki

    Opslu-

    ivanje

    Trajanje kretanja: kratko dugo

    Osoblje: pridrueno nije pridrueno

    Zahtevi opsluivanja: nisu minimalni minimalni

    Nadzor

    Broj nadziranih kretanja: do 6 1

    Opasnost od sudara tereta: relativno velika mala

    Mesto utovara/istovara: promenljivo,

    zahtevan pojaan nadzor fiksno,

    nije potreban pojaan nadzor

    Ostale karakteristike maina prekidnog transporta su:

    - prednosti:

    - velika fleksibilnost u izboru transportne putanje (prostorne) i mesta utovara/istovara,

    - sposobnost transporta komadnih tereta izuzetno velikih masa i gabarita,

    - sposobnost brzog prilagoenja razliitim teretima uz pogodno zahvatno sredstvo, - izuzetna pogodnost za transportne i montane radove povremenog karaktera, - brza pripremljenost za rad na novoj lokaciji (mobilne maine prekidnog transporta), - mogunost transporta zajednikim radom dve (ree vie) maine, - itd,

    - mane:

    - relativno veliki troak po jedinici mase transportovanog tereta, - relativno mali kapacitet transporta, zavisan od duine transportnog puta, - neravnomerni protok tereta kao posledica prekidnog rada,

    - po pravilu zahtevane posebne mere opreza pri transportu,

    - po pravilu mobilnost maine, uz brojne zalete i koenja i dinamika optereenja maine, - relativno veliki gabariti, masa i potrebne snage pogonskih motora,

    - esto zavisnost rada od uslova okoline (mobilne maine prekidnog transporta), - relativno veliki zahtevi za obukom rukovalaca i opsegom odravanja, - po pravilu bez tehnolokih operacija na teretu tokom transporta, - manja pogodnost za uklapanje u automatizovane sisteme transporta,

    - itd.

  • 4

    1.2 KARAKTERISTIKE DIZALICA

    1. Vrsta i parametri transportovanog tereta: agregatno stanje, kompaktnost, fizika osetljivost (pritisak i sl.).

    Ovi parametri diktiraju i izbor:

    - naina transporta: - mehaniki, hidrauliki, pneumatski, ... - vrste mehanikog transportnog sredstva: - dizalica, viljukar, lift, neprekidni transporter, ... - vrste zahvatnog sredstva dizalice: - kuka, grabilica, kofa, sanduk, el. magnet, ...

    2. Prostorne karakteristike (diktirane uslovima radnog zadatka i okoline):

    - mesto utovara,

    - mesto istovara,

    - mogue putanje kretanja tereta pri transportu, - prostorna ogranienja (objekti u manipulativnom prostoru, druge dizalice zalaze u manipulativni

    prostor, bliski izvori opasnosti, saobraajnice, ...)

    3. Konfiguracija konstrukcije dizalice (u skladu sa 1. i 2.):

    - konfiguracija nosee konstrukcije, - broj i raspored pogonskih mehanizama,

    a) b)

    Sl. 7. Kretanja koja izvodi portalna mosna dizalica (a) i odgovarajua ema kretanja (b)

    4. Radni zadaci dizalice (odreeni prethodnim): - eme potrebnih kretanja pojedinih pogona dizalice, - redosled odvijanja pojedinih operacija,

    5. Najvee duine puteva pojedinih kretanja i 6. Brzine pojedinih kretanja (u skladu sa 2. i 3.): (u skladu sa 2. - 5.):

    - visina dizanja, - brzina dizanja,

    - duina staze kolica dizalice, - brzina kretanja kolica dizalice, - duina staze dizalice, - brzina kretanja dizalice, - dohvat strele dizalice vipovanjem, - brzina vipovanja strele, - ugao obrtanja strele, - brzina obrtanja strele,

    - ugao naginjanja strele, - brzina naginjanja strele,

    - duina teleskopiranja strele, ... - brzina teleskopiranja strele, ...

    Izbor optimalne brzine kretanja pojedinih pogona dizalice predstavlja ekonomski kompromisno

    reenje izmeu zahteva za to veim kapacitetom dizalice time i to veim brzinama (i ubrzanjima) kretanja sa jedne strane i zahteva za to jeftinijom dizalicom, njenim pogonskim motorima i noseom konstrukcijom time i to manjim brzinama (i ubrzanjima) kretanja sa druge strane. Kada se korisnik dizalice pri naruivanju iste odluuje za brzine kretanja pojedinih pogona, potrebno je da ima u vidu da:

  • 5

    - udvostruenje brzine kretanja nekog pogona ne skrauje trajanje operacije 2 puta, ve manje, zbog ostalih uticaja (razni gubici vremena), ali udvostruava potrebnu snagu pogonskog motora, time i prenosnika snage i sistema napajanja pogonskog motora, produava trajanje ubrzanja i usporenja (ime oteava tano pozicioniranje pogona pri zaustavljanju), zahteva jau (a time i teu) noseu konstrukciju (to zahteva jo veu snagu pogoskog motora) i sl,

    - obzirom na unapred zadatu duinu puta, postoji najvea brzina koju pogon moe da postigne na tom putu vgr, sl. 8, dalje poveanje najvee brzine pogona je potpuno besmisleno,

    pa korisnik treba da analizira prednosti i mane zahtevane vee ili manje brzine kretanja pogona.

    Analogna je situacija pri usvajanju veliina ubrzanja i usporenja. Vea ubrzanja i usporenja donekle skrauju trajanje operacije, sl. 8, ali vee ubrzanje zahteva i vei moment (time i veliinu i snagu) pogonskog motora, a vee usporenje vei moment koenja, time i veu konicu. Zbog veih inercijalnih sila potrebna je i jaa i skuplja nosea konstrukcija. Kod pogona kretanja sa pogonskim tokovima raspoloiva athezija izmeu toka i ine ograniava mogue poveanje ubrzanja i usporenja.

    Sl. 8. Uticaj vrednosti stacionarne brzine, ubrzanja i usporenja pogona

    na trajanje operacije, za zadatu duinu puta

    Preporuena ubrzanja i usporenja, odn. vremena ubrzanja i koenja odreuju se prevenstveno na osnovu praktinih iskustava, u zavisnosti od pogonskog mehanizma, vrste dizalice, zahvatnog sredstva i radnog zadatka i nosivosti dizalice,

    7. Trajanje pojedinih operacija (ti) i celog radnog ciklusa (T) dizalice:

    - trajanje 1 radnog ciklusa dizalice: 1 2 3 4T T T T T

    - suma idealnih trajanja operacija: 1 i

    i

    T t

    - idealno trajanje i-te operacije: ( )i i

    i

    i

    h lt

    v

    t

    t

    t

    tt

    t t

    vv

    c

    c

    stv

    i

    ku

    u k

    i

    i

    i

    i

    i

    ii

    i i

    = =

    === =

    s

    2 2

    Sl. 9. Trajanje faza rada u i-toj operaciji

    Ovde su:

    tu trajanje ubrzanja, tk trajanje koenja, tc trajanje kretanja konstantnom

    brzinom,

    ti idealno trajanje operacije (bez vremena izgubljenih na ubrzanje i koenje),

    tstv stvarno trajanje operacije, s put preen u toku operacije,

    vc stacionarna brzina kretanja

  • 6

    - suma vremena izgubljenih na ubrzanje i koenje: 21

    2i i istv i u k

    i i i

    T t t t t

    - meuoperaciono vreme je suma trajanja pauza izmeu uzastopnih operacija; vrednost zavisi od preglednosti manipulativnog prostora, sistema upravljanja, vetine dizaliara

    i td, pa se moe samo procenjivati, napr.: 2 3 sim

    t

    - suma meuoperacionih vremena: 3 im

    i

    T t

    - suma vremena za na nametanje i skidanje tereta: 4 n sT T T

    nT - trajanje nametanja tereta na zahvatno sredstvo (zahvatanje, vezivanje, kaenje),

    sT - trajanje skidanja tereta sa zahvatnog sredstva,

    Konkretne vrednosti zavise od mase, oblika i gabarita tereta, opasnosti po okolinu (due za veliki teak teret nepravilnog oblika, opasan za okolinu), kao i od postojanja ugraenih mesta za kaenje na teretu, raspoloivosti sredstvima za vezivanje i veanje tereta, organizacije transporta i sl. Vreme T4 moe biti viestruko due od zbira ostalih vremena (ime se gubi opravdanost velikih brzina pogona).

    Ponekad ne postoji vreme T4, jer je obraunato na drugi nain (napr. kod rada sa grabilicom, kada je obraunato kroz vreme u sklopu T1 potrebno za odmotavanje ueta pri otvaranju grabilice, odn. namotavanje pri njenom zatvaranju).

    U sluaju da situacija na mestu rada i sistem upravljanja to dozvoljavaju, dizaliar e u cilju skraenja trajanja radnog ciklusa, ukljuivati po 2 pogona istovremeno. Tada e se kraa od uporednih operacija obaviti dok dua jo traje, pa se vremena vezana za krau operaciju ne uraunavaju u Ti!

    U toku operacija neki pogoni rade sa vie stacionarnih brzina, napr. pogon dizanja montane dizalice, koji najvei deo puta pree velikom brzinom, a mala brzina se ukljui neposredno pre spu-tanja tereta na podlogu (radi preciznijeg pozicioniranje tereta pri montai), ili pogon kretanja visokoregalne dizalice, sl. 10, (za aKi = const).

    t t t

    t

    t = t + t + t +

    t t t

    t

    t t

    t

    t

    t = t + t + tv v

    vv

    c c c

    c

    c

    c c c

    c

    stv

    i

    k k k

    u

    u k

    ku

    k

    k k k k

    =

    ==

    =

    s

    2 22

    2

    21

    1

    2

    1 2 3

    3

    1 2 3

    3i

    i

    i

    i 1 2 3

    S

    t +S

    S

    S

    Sl. 10. Dijagram v t za operaciju sa 3 stacionarne brzine

    8. asovni broj radnih ciklusa dizalice, odn. pojedinog pogona dizalice:

    -1 3600h

    sn

    T

    9. Nosivost dizalice, koristan teret, mrtav teret. Prema JUS: mQ [t, kg] = mK + mG - nosivost masa tereta na uadima, teretnom stolu, platformi, kabini, ... mG [t, kg] - masa zahvatnog sredstva (kuka, grabilica, el. magnet, ...) mrtav teret, mK [t, kg] - masa korisnog tereta

    U zavisnosti od konkretnog zahvatnog sredstva, moe biti: - mG

  • 7

    Sl.

    11. V

    rste

    nosi

    vost

    i d

    efin

    icij

    e pre

    ma I

    SO

    4306

    -1:1

    990, sa

    (E

    N)

    ozn

    ae

    ne

    no

    sivo

    sti

    pre

    ma E

    N i

    SR

    PS E

    N s

    tandard

    ima

    mG

    L =

    mH

    L +

    mH

    M b

    ruto

    nosi

    vost

    (gro

    ss l

    oad

    )

    (E

    N)

    mH

    [podiz

    ni

    tere

    t (h

    ois

    t lo

    ad)]

    m

    HM

    m

    asa

    podiz

    nog s

    redst

    va

    mH

    L =

    mN

    L +

    mF

    A

    nosi

    vost

    na

    podiz

    nom

    sre

    dst

    vu

    (hois

    t m

    ediu

    m l

    oad

    )

    mF

    A m

    asa

    stal

    nog z

    ahvat

    nog s

    redst

    va

    mN

    L =

    mP

    L +

    mN

    A

    net

    o n

    osi

    vost

    (net

    load

    )

    (E

    N)

    mR

    C [

    naz

    na

    ena

    nosi

    vost

    (ra

    ted c

    apac

    ity

    )]

    mN

    L m

    ax

    mP

    L

    k

    ori

    sna

    nosi

    vost

    (pay

    load

    )

    mN

    A m

    asa

    izm

    enlj

    ivog z

    ahvat

    nog s

    redst

    va

  • 8

    Ako na dizalici postoji vie pogona dizanja koji istovremeno: - smeju da rade, nosivost dizalice je jednaka zbiru nosivosti svih pogona dizanja,

    - ne smeju da rade, nosivost dizalice je jednaka najveoj od nosivosti svih pogona dizanja.

    Dizalice kod kojih se projekcija teita tereta na tlo nalazi van oslonake povrine dizalice (znai da teina tereta tei da preturi dizalicu), napr. sluaj toranjske graevinske dizalice, po pravilu imaju nosivost koja zavisi od udaljenosti tereta od neke take karakteristine za preturanje, napr. kod toranjske graevinske dizalice od ose dizalice, kod viljukara od vertikalnog dela viljuke i sl. Tada se razlikuju nosivost mQ = f (poloaj tereta) i najvea nosivost mQmax, merodavna za proraun vrstoe elemenata dizalice ije optereenje ne zavisi od poloaja tereta.

    Sl. 12. Dijagram nosivosti autodizalice TEREX-DEMAG AC100 sa mQmax = 100 t

  • 9

    10. Kapacitet dizalice

    Kapacitet dizalice je koliina transportovanog tereta u jedinici vremena za zadati radni zadatak. Ta koliina tereta izraava se kao masa [t/h], zapremina [m3/h] ili broj komada [kom./h]. Teorijski kapacitet maine prekidnog transporta je isto raunska veliina:

    t/hteor KK n m , ili 3m /hteor KK n V , ili kom./hteor KK n N

    gde su: VK - zapremina zahvatnog sredstva,

    NK - broj komada tereta koji se istovremeno hvata zahvatnim sredstvom.

    Tehniki kapacitet uzima u obzir praktinu iskorienost nosivosti (napr. dizalica nosivosti 10 t pri transportu komadnog tereta mase po 7 t ne moe potpuno da iskoristi nosivost, ili napr. dizaliar pri radu sa grabilicom nema vremena da je u potpunosti napuni):

    1teh teorK K k 1k = 0,3 1 - stepen iskorienja nosivosti (za grabilicu 0,7 0,9).

    Praktini kapacitet uzima u obzir pravovremenost transporta do i od dizalice:

    2prak tehK K k 2k = 0,4 1 - stepen neravnomernosti dovoza i odvoza tereta.

    Godini kapacitet uzima u obzir praktine uslove trajanja radnog vremena (a ponekad i sezonske varijacije radnih zadataka, napr. transport sezonske robe u poljoprivredi):

    3 1 2 3

    t

    godgod prakK K k h h h

    k3 koef. iskorienja radnog vremena: h1 broj radnih asova u smeni ( 7), h2 broj radnih smena na dan, h3 broj radnih dana godinje ( 250). Kapacitet se rauna samo kada dizalica u duem periodu izvrava iste/vrlo sline radne zadatke,

    dok napr. za montane dizalice sa sluajno promenljivim parametrima reima rada to nema smisla.

    11. Vrsta pogona (parametri pogonske energije i pogonskih motora - snaga, brzina obrtanja, ...)

    Kod dizalica se zbog specifinih zahteva, koriste po pravilu el. motorni pogoni. Od ovog se odstupa samo kada se ne moe predvideti napajanje el. energijom odgovarajuih parametara na svakoj moguoj lokaciji rada dizalice (napr. autodizalica, uglavnom viljukar, ...).

    12. Zahtevi radnih zadataka za pogonske motore

    U skladu sa 11. se za pogonske el. motore postavljaju eksploatacioni zahtevi po pitanju:

    - asovnog broja ukljuenja pogonskog el. motora, - relativnog trajanja ukljuenosti (intermitencije) pogonskog el. motora:

    % 100ir

    i

    t

    EDT

    ir

    i

    t - suma vremena rada pogonskog motora u toku radnog ciklusa (i operacija).

    13. Reim rada dizalice Oekivani stvarni reim rada dizalice je jedan od osnovnih podataka potrebnih za ekonomino konstruisanje elemenata dizalice.

    Masa prosenog transportovanog tereta u odreenom periodu vremena:

    i

    is

    m

    mp

    im - masa tereta koji se transportuje u i-tom radnom ciklusu,

    p - ukupni broj radnih ciklusa u posmatranom periodu vremena.

    Relativno optereenje u odreenom periodu vremena za: - pogon dizanja ili celu dizalicu:

    % 100srQ

    mq

    m

    Tab. 2. Vrednosti koef. k3

    Broj smena dnevno 1 2 3

    Koef. k3 0,80 0,75 0,70

  • 10

    - ostale pogone dizalice:

    % 100srQ

    Fq

    F

    sF - optereenje pogonskog mehanizma pri prosenom teretu,

    QF - optereenje pogonskog mehanizma pri nazivnom (naznaenom) teretu.

    Vek trajanja V elemenata pogonskih mehanizama i nosee konstrukcije dizalice odreen je zamorom materijala (koji je opet zavisan i od konkretnih radnih zadataka tokom veka trajanja

    dizalice) i nizom drugih uticaja (redovnou odravanja, stalnou parametara napajanja, sluajnim uticajima, ...):

    3

    kV

    T Q

    , odn.

    3

    kV

    T F

    k empirijski koef, proporcionalnosti, T radno vreme pogona ili cele dizalice u toku veka trajanja dizalice.

    Stvarno dnevno radno vreme Ts (prosek u toku veka trajanja dizalice), koje zavisi izmeu ostalog i od konkretnih radnih zadataka.

    Teorijsko dnevno radno vreme Tt je isto raunska veliina, koja se odreuje teorijski tako da bi dizalica radei uvek sa nazivnim teretom, imala isti vek trajanja kao pri radu sa stvarnim teretima:

    3 3

    3 3 100

    s rs t t s s

    s s t n n

    Q qk kV V T T T

    T Q T Q Q

    s sQ m g - teina prosenog tereta,

    n QQ m g - teina nazivnog tereta.

    Teorijski (asovni) vek trajanja Vt je isto raunska veliina, odreena na osnovu oekivanog veka trajanja od 10 godina:

    dan h

    h 10 god 365 3650god dan

    t t tV T T

    Godinje stvarno radno vreme Tg.

    14. Pogonska klasa dizalice (PK) je kvantitativna oznaka reima rada. Odreuje se za svaki pogon posebno, za noseu konstrukciju, kao i za dizalicu kao celinu. Po pravilu nosea konstrukcija i dizalica kao celina imaju istu PK kao i pogon dizanja. JUS M.D1.020 (povuen) predvia 4 PK, vidi tabelu. Klasifikacija u PK se vri na osnovu vrednosti 6 pokazatelja. Po pravilu ne ukazuju svi pokazatelji na istu PK, pa se usvaja PK na koju ukazuje veina pokazatelja. Ako se ne uzimaju u obzir svi pokazatelji, potrebno je odrediti prvenstveno pokazatelje n, qr i Ts i opisno grupisanje

    (prema vrsti dizalice i uslovima rada), tab. 3. i 4. na kraju ovog poglavlja.

    Dizalica namenjena za transport opasnih tereta (rastopljeni liv, usijani teret, otrovna materija,

    eksploziv, nuklearno gorivo, ...) svrstava se u 1 stepen teu PK nego na osnovu pokazatelja.

    Podatak o PK je jedan od polaznih podataka za proveru vrstoe elemenata i nosee konstrukcije dizalice. Vrednosti zahtevanih najmanjih stepena sigurnosti zavise od PK, pa je

    zbog toga nosivost napr. jedne fiziki iste kuke dizalice 2,5 puta vea za 1. nego za 4. PK. Kako e za istu nosivost, dizalica za rad u 4. PK biti znatno skuplja nego za rad u 1. PK, ako se pri naruivanju dizalice ne odabere i navede PK koja odgovara stvarnim uslovima rada, proizvoa e po pravilu isporuiti dizalicu za 1. PK (najjeftinija), koja e ve u prvoj godini korienja doivljavati ozbiljne kvarove i otkaze, moda ak havariju. Naruivanje dizalice za rad u 4. PK u sluaju lakih uslova rada predstavlja ekonomski neopravdano reenje (kako po ceni investicije skuplja dizalica, skuplja elektrooprema za vee snage motora, skuplja nosea staza za teu dizalicu, tako i po eksploatacionim trokovima vea potronja elektrine energije).

  • 11

    Tab. 3. Klasifikacija dizalica u pogonske klase prema pokazateljima [JUS M.D1.020]

    PK [-] n [1/h] Tt [h/dan] qr [%] Ts [h/dan] Vt [h] Tg [h/god]

    laka 1 16 0,5 56 2,8 5,6 2000 2000

    srednja 2 16 32 0,5 1,0 50 63 4,0 8,0 4000 2000 3000

    teka 3 32 63 1,0 2,0 56 70 5,6 11,2 8000 3000 4000

    vrlo teka 4 63 2,0 63 8,0 16,0 16000 4000

    Kako projektant, a naroito naruilac, ne moe uvek lako da precizno odredi potrebnu PK dizalice, u standardu se kao pomo daje i uobiajena klasifikacija dizalica prema konstrukcji, zahvatnom sredstvu koje koristi i reimu rada iste:

    Tab. 4. Klasifikacija dizalica u pogonske klase prema opisu [JUS M.D1.020]

    I pogonska klasa

    dizalice sa relativno kratkim radnim vremenom i malim relativnim optereenjem (po proceni):

    - mosne dizalice na runi pogon, - montane dizalice u energetskim postrojenjima, - industrijske dizalice za povremenu upotrebu u skladitima i mainskim radionicama za laku obradu, - mosne dizalice za odravanje, - dizalice sa krakom na visokom postolju, portalu ili stubu, za povremeno dizanje tereta bliskih naziv-

    nom teretu, ili sa retkom upotrebom za nazivni teret, kao dizalice za posluivanje i za graevinarstvo, - derik dizalice na runi pogon ili na mainski pogon, za montau.

    II pogonska klasa

    dizalice za optu upotrebu u radionicama, fabrikama ili skladitima:

    - teke industrijske dizalice u livnicama obojenih metala, radionicama za teke eline konstrukcije i u livnicama gvoa i elika za lake odlivke,

    - dizalice sa krakom na portalu, postolju ili stubu, za slubu za komadnu robu i za graevinarstvo, - dizalice sa pominim krakom, za teku slubu u lukama, - pretovarne dizalice.

    III pogonska klasa

    dizalice sa tekim pogonom, sa estim uklapanjem i sa visokim relativnim optereenjem (po proceni):

    - mosne dizalice za eliane i valjaonice, - dizalice za teak rad u livnicama, za lak rad sa magnetom i rad sa grabilicama, - dizalice sa krakom na visokom postolju, portalu ili stubu, za rad sa magnetom ili grabilicom, za

    ei rad sa nazivnim teretom, - derik dizalice za teku slubu u lukama pri radu sa grabilicama.

    IV pogonska klasa

    dizalice sa vrlo tekim pogonom, velikim relativnim optereenjem, jakim udarima ili visokom temperaturom:

    - dizalice u kontinuiranom radu u elianama i valjaonicama, - dizalice u kontinuiranom radu sa magnetom ili grabilicom,

    - pretovarne dizalice u tekoj slubi sa velikim brzinama pri radu sa magnetom ili grabilicama.

    Danas standardi u svetu vre jo detaljniju klasifikaciju (vie PK), i to razliitih za pogonske mehanizme i za noseu konstrukciju, odn. dizalicu u celini. Naime, predviaju se PK za jo lake uslove rada nego to odgovara 1. PK po JUS (ime se postiu jeftinije i lake dizalice), kao i za jo tee uslove rada nego to odgovara 4. PK po JUS (ime se postie vea bezbednost pri radu u izuzetno tekim uslovima i reimima rada).

    Prema novousvojenom standardu SRPS EN 13001-1:2009 definisano je 10 klasa (S0 S9) para-metra vremenskog toka napona, koje preuzimaju ulogu pogonskih klasa (PK). Osnova za klasifikaciju

    je ekvivalentnost zamornog oteenja materijala s odreenog kao proizvod relativnog ukupnog broja

    ciklusa napona i faktora spektra napona k u zavisnosti od m (inverzna vrednost nagiba Velerove krive log a/log N za razmatrani deo). Stoga precizno poznavanje uslova i reima rada dizalica postaje jo znaajnije.

  • 12

    2.0 OSNOVNA STRUKTURA DIZALIKIH MAINA

    U domaoj terminologiji pojam dizalica obuhvata niz maina/ureaja za dizanje tereta, od malih runo pogonjenih ureaja, nosivosti par stotina kg, do kompleksnih maina sa nizom elektro-motornih pogona, nosivosti par hiljada t. No, i pored brojnosti vrsta i raznovrsnosti konstrukcija, moe se definisati tipina konfiguracija jedne dizalike maine, sl. 13. Isprekidanom linijom oznaeni su opcioni pogoni i njihovi delovi, dok su punom linijom oznaeni delovi koji se javljaju u nekom obliku kod svih dizalica.

    Sl. 13. Blok-ema tipine konfiguracije dizalike maine

    Kako se u okviru kursa prvo obrauju podizni ureaji t.j. ureaji koji po pravilu izvode samo vertikalno kretanje tereta, pregled osnovnih delova dizalikih maina je za trenutak preskoen, obzirom da se veina njih ne pojavljuje u sklopu podiznih ureaja, a neki se pojavljuju u nekom svom rudimentarnom obliku, te nije mogue odatle sagledati njihovu pravu funkciju i znaaj.

    Nosea konstrukcija je neizbeni/obavezni deo praktino svake maine, a posebno dizalica, jer ima vrlo bitnu funkciju prenosa optereenja (napr. teine tereta) sa pogonskih mehanizama na podlogu pod dizalicom. Uz to, obzirom na mobilnost dizalica, masa nosee konstrukcije mora biti dovoljna da esto bez drugih pomauih uticaja obezbedi stabilnost dizalice, a opet ne sme da bude preteka, preglomazna i sl, jer bi to ugrozilo njenu ekonomsku adekvatnost. U podiznim ureajima ulogu nosee konstrukcije preuzima kuite ureaja, te praktino na njihovom primeru nije mogue adekvatno razmatranje njene funkcije i znaaja.

    Pogonski motori dizalica su najee el. motori, ree motori SUS, hidro- i pneumatski motori, a kako su svi oni dosta obimno obraeni u drugim kursevima, na njima se ovde ne zadrava bitnije.

    Konice se kao posebni delovi javljaju po pravilu samo kod sloenijih dizalikih maina. Slina je situacija i sa podiznim sredstvom, kod dizalica je to po pravilu ue. Isto se odnosi na zahvatno sredstvo (kuka kao tipino zahvatno sredstvo dizalica). Kod podiznih ureaja ovi elementi se javljaju samo kod vitala, koja ionako kao obavezni deo u sklopu dizalica, predstavljaju prelaz sa podiznih

    ureaja na sloene dizalike maine. Toak, kao izvrni organ kretanja, uopte se ne javlja kod podiznih ureaja (bar ne u funkciji kretanja dizalice sa teretom).

    Zbog svega gore navedenog, osnovni elementi dizalica razmatraju se po zavetku pregleda podiznih ureaja, kada se lake moe objasniti njihova funkcija i znaaj.

  • 13

    2.1 PODIZNI UREAJI SA RUNIM POGONOM

    Mali ureaji sa motornim ili runim pogonom, koji ostvaruju samo vertikalno kretanje tereta, nazivaju se podizni ureaji. Oni se klasifikuju prema nainu postavljanja na podne i visee.

    2.1.1 Podni podizni ureaji

    Podni podizni ureaji najee su sa runim pogonom, a premetaju se na lokaciju dizanja tereta manuelno ili na kolicima sa tokovima, namenjenim samo za kretanje bez tereta do lokacije rada.

    Pri njihovoj upotrebi mora se obratiti panja na nosivost podloge na koju se dizalica postavlja. Vertikalno optereenje usled teine tereta prenosi se preko konstrukcije dizalice i njenog postolja (po pravilu male dodirne povrine) na podlogu na koju je postavljena. U sluaju podloge manje nosivosti (zemlja, pesak, meko drvo i sl.), neophodno je postavljanje ravnog krutog podmetaa dovoljne dodirne povrine izmeu postolja dizalice i podloge, ime se smanjuje povrinsko optereenje podloge. Podmeta se mora postaviti tako da ne doe do njegovog iskliznua pod optereenjem. Analogni postupak potrebno je primeniti kada je donja povrina tereta male nosivosti, pa bi se otetila zbog male povrine teretne ape (element kojim se prihvata teret) dizalice. Dizalica vitke konstrukcije mora se precizno centrirati pri postavljanju pod teret, kako ne bi dolo do njenog preturanja ili iskliznua.

    Runa mehanika podna dizalica

    Ove dizalice namenjene su za dizanje pri popravci vozila i maina, montai i slinim radovima. Nosivost se kree u dijapazonu (0,5 25) t, a visina dizanja (0,2 0,7) m. Propisi ograniavaju runu silu koju razvija rukovalac na: 150 N (za trajni rad) 250 N (za kratkotrajni rad), a duinu kraka ruice na (250 350) mm, te je potreban veliki prenosni odnos, pa je brzina dizanja vrlo mala. Prenos snage se kod ovih dizalica obavlja kombinacijom zupanik&zupasta letva (po potrebi uz dodatni zupasti par), navrtka&navojno vreteno i pu&puni toak (uz dodatni par navrtka&navojno vreteno), sl. 14. Koenje se ostvaruje samokoenjem u paru navrtka&navojno vreteno, a ako ovaj par nije u sklopu prenosnika snage, napr. kod para zupanik&zupasta letva, koenje ostvaruje sistem skakavice (kombinacija zupanika sa nagnutim zupcima i zuba koji se spree sa njima, tako da dozvoljava obrtanje zupanika u jednom smeru, a spreava u drugom), koja se pri sputanju tereta runo otkouje

    (raspree od zupanika). Stepen iskorienja prenosa ovih dizalica kree se u opsegu 0,6 0,8 (za par zupanik&zupasta letva), odn. 0,5 (za samokoivi par navrtka&navojno vreteno). Kod svih prenosnika sa parom navrtka&navojno vreteno, teretna apa mora da bude postavljena na aksijalni leaj, kako bi se pri obrtanju vretena omoguilo njeno isto aksijalno vertikalno kretanje (bez rotacije).

    Sl. 14. Razne konstrukcije runih mehanikih podnih dizalica

  • 14

    Runa hidraulina podna dizalica

    Hidraulina dizalica sa runim pogonom namenjena je za dizanje pri popravci teih vozila i maina, montanim i slinim radovima. Nosivost ovakvih dizalica kree se u vrlo irokom dijapazonu (0,5 1000) t, a visina dizanja (0,05 0,50) m. Kako je pogon runi, silom koja u sluaju jednog rukovaoca, po propisima nije vea od 150 (250) N, neophodan je vrlo veliki prenosni odnos, pa je brzina dizanja vrlo mala. Po pravilu, ove dizalice vre samo vertikalno pomeranje tereta, a eventualni runi pogon kretanja slui samo za premetanje dizalice na novu lokaciju rada. Posebna konica nije potrebna, jer nepovratni ventil preuzima njenu ulogu, drei ulje pod pritiskom.

    Kako se prenos snage vri posredstvom hidraulinog ulja u dizalici, neophodno je korienje ulja odgovarajuih karakteristika. Pri radu u negrejanom prostoru, zimi je zbog poveane viskoznosti oteana, ili ak spreena cirkulacija ulja, a time i rad dizalice.

    Opis rada (sl. 15.): Rukovalac deluje runom silom na polugu P, zakreui je za ugao u odnosu na vertikalu. Pri svakom zakretanju poluge ulevo poveava se zapremina prostora ispred ela malog horizontalnog potisnog klipa PK, pa pritisak u njemu opada, prvo do vrednosti manje od

    pritiska ispod teretnog klipa TK, to izaziva zatvaranje ventila VP, a pri daljem smanjenju na vrednost manju od atmosferskog pritiska, to izaziva otvaranje ventila prema rezervoaru ulja VU, te se prostor ispred ela klipa PK puni uljem iz rezervoara R. To je povratni hod poluge. Po dostizanju krajnjeg

    poloaja -, rukovalac zakree polugu udesno, ime potisnim klipom sabija ulje ispred ela, kojem raste pritisak, prvo iznad vrednosti atmosferskog, to dovodi do zatvaranja ventila VU, a zatim i preko vrednosti pritiska ispod teretnog klipa TK, to dovodi do otvaranja vetila VP i potiskivanja ulja u prostor pod teretnim klipom TK, a time i do njegovog izdizanja. To je radni hod poluge. Proces se dalje ponavlja, to znai da se dizanje tereta odvija diskontinualno, sa radnim i povratnim fazama. Sputanje tereta vri se jednostavno, otvaranjem slavine S, pri emu se ulje pod veim pritiskom ispod teretnog klipa TK (pod dejstvom teine tereta, odn. teretnog klipa) preliva nazad u rezervoar R. Veliina otvaranja slavine odreuje brzinu sputanja tereta. Pri sputanju bez tereta, teretni klip se zbog male mase sporo sputa, te se u praksi dodatno optereuje, da bi se sputanje ubrzalo (napr. tako to rukovalac stane na teretni klip). Sa sl. 15. mogu se odrediti:

    Sl. 15. Principijelna ema rune hidrauline dizalice

    Veza izmeu teine tereta Q i potrebne rune sile F odreena je prenosnim odnosom i stepenom iskorienja prenosa. Radi jednostavnosti, smatra se da runa sila deluje horizontalno, na stalnom rastojanju rF u odnosu na osu zakretanja, konstantnim intenzitetom F. Ukupni prenosnik predstavlja

    serijsku vezu mehanikog (poluga P) i hidrostatikog prenosnika snage, sl. 15, pa je:

    2( )Fuk P HQ

    r Di i i

    r d , pa sledi:

    uk uk

    QF

    i

    , uz: uk 0,7 0,8.

    - prenosni odnos poluge P:

    , i

    - prenosni odnos hidrostatikog dela odreen je iz uslova nestiljivosti fluida, t.j. jednako-sti zapremine ulja istisnute u 1 hodu l potis-

    nog klipa PK ulevo i poveanja zapremine ulja ispod teretnog klipa TK, koje izaziva

    njegovo izdizanje za h1:

    ,

    .

  • 15

    Na ovakvim dizalicama male nosivosti esto se u teretni klip ugrauje navojno vreteno sa apom za prihvatanje tereta, ijim se obrtanjem apa dovodi na visinu tereta mnogo bre nego sporim izdizanjem teretnog klipa polugom, sl. 16.b.

    Mogue je razdvajanje potisnog od teretnog klipa u razdvojena kuita cilindara, sl. 16.c, ugradnja na runo vuena kolica sa direktnim oslanjanjem teretnog cilindra na tlo, sl. 16.d, ili sa dizanjem tereta polunim mehanizmom i oslanjanjem preko tokova kolica, sl. 16.e, kao i sa bonom apom za prihvatanje tereta, pri emu se die cilindar a klip se oslanja na tlo, ili obratno, sl. 16.f, g. Posebno je razvijen niz runih hidraulinih dizalica za radionice za remont vozila, sl. 16.d, e, i, j, k. Kada se rukovalac nalazi ispod tereta (kada je to neizbeno, napr. kod kanalskih dizalica, sl. 16.j, k), pod teret se postavljaju po visini podesivi podmetai, u cilju ostvarenja bezbednosti rukovaoca.

    a) b) c) d)

    e) f) g)

    i) j) k)

    Sl. 16. Varijante izvoenja rune hidrauline dizalice

  • 16

    Ovakva dizalica moe se izvesti i sa centralnim napajanjem uljem pod pritiskom, pa je mogue zajednikim napajanjem niza dizalica ostvariti njihov sinhronizovani rad i dizanje vrlo tekih tereta. Za dizalicu na sl. 17. levo) date su faze postepenog dizanja velikog

    tereta ubacivanjem podmetaa, sl. 17. dole.

    Sl. 17. Faze postepenog dizanja velikog tereta

    Pneumatska podna dizalica

    Pneumatske podne dizalice se relativno retko koriste. Jedna od oblasti primene su radionice za

    remont vozila. Nosivost im je po pravilu par t, a visina dizanja (0,05 0,3) m. Konstruktivno se izvode sa cilindrom, sl. 18.a) ili sa mehom, sl. 18.b), kao kanalske dizalice (runo se premetaju po voicama po ivici kanala za rad pod vozilom). Za potrebe montae koriste se i podizni ureaji tipa vazdunog jastuka raznih oblika, sl. 19. I kod ovih dizalica vae konstatacije u vezi brzine sputanja tereta, potrebe za konicom i potrebom za podupiraima ispod tereta.

    a) b)

    Sl. 18. Pneumatska kanalska dizalica sa cilindrom a) i sa mehom b)

    a) b)

    Sl. 19. Podizni ureaji tipa vazdunog jastuka Sl. 20. Podna dizalica sa runim pogonom, hidro- statikim i pneumatskim prenosom snage

    Ponekad se u prenosu snage kombinuju pneumatika koja aktivira kretanje i hidrostatika koja vri pojaanje delovanja, sl. 20. U drugoj verziji, pneumatika se koristi samo kao zamena za runi pogon.

  • 17

    2.1.2 Visei podizni ureaji

    Visei podizni ureaji uglavnom se izvode sa motornim, ree sa runim pogonom, a premetaju se na lokaciju dizanja manuelno ili na kolicima sa tokovima i runim ili motornim pogonom, kojima se ostvaruje horizontalno kretanje dizalice sa teretom.

    Runa lanana dizalica

    Za montane i reparaturne radove vrlo iroko se koriste visee rune lanane dizalice. Obzirom na nain njihovog postavljanja (veanje iznad tereta), neophodno je postojanje nosaa odgovarajue nosivosti iznad tereta. Kao savitljivi element koji obrazuje koturau za noenje tereta, koristi se lanac, uglavnom od karika, a ree zglobni. Gornji sklop koturae kai se jednom kukom za nosa, a donji sklop koturae sa drugom kukom kree se sa teretom. Runi pogon ostvaruje se potezanjem drugog (pogonskog) lanca od karika (spojenih krajeva beskonani lanac) i lananika u gornjem sklopu. Nosivosti ovih dizalica kreu se od (0,5 20) t, a broj krakova raste sa nosivou. Obzirom na poloaj tela rukovaoca pri dizanju tereta (vea se na lanac, delujui sopstvenom teinom), ostvaruju se znatno vee pogonske rune sile, nego kod podnih dizalica. Ipak, kako se sa poveanjem broja krakova smanjuje stepen iskorienja prenosa, za dizalice nosivosti 10 t, postavljaju se dva pogonska lanca i lananika, kako bi se omoguio laki zajedniki rad 2 rukovaoca (tada se rauna sa po 80% sile pri pojedinanom radu), sl. 21. levo. Ova dizalica se po potrebi postavlja na kolica (najee jednoinska tokovi kolica se kreu po I-profilu), koja tada najee imaju takoe runi pogon.

    Prenosnik snage izvodi se ee kao zupasti (planetni u cilju kompaktnije konstrukcije), ree kao puni (po pravilu sa vie poetaka pua, u cilju postizanja veeg stepena iskorienja prenosa bez samokoivosti!). Zadravanje tereta vri se mehanizmom sa zupanikom (7) i zupcem (8) skaka-vice, navojnim vretenom (6) sa navojem, lananikom (4) i frikcionim koionim diskovima (5) sa obe strane zupanika skakavice, sl. 22. Dizanje tereta obavlja se povlaenjem runog pogonskog lanca u odgovarajuem smeru, to dovodi do navijanja lananika (4) prema skakavici i pritiska frikcionih diskova na zupanik skakavice (7), pa se zajedno obru sa vratilom (6), zupanicima (12) i teretnim lananikom (3) (zubac skakavice (8) ne spreava obrtanje u smeru dizanja tereta). Pri sputanju tereta se potezanjem runog pogonskog lanca u suprotnom smeru u odnosu na dizanje, vri kratkotrajno odvijanje lananika (4), usled ega olabavi pritisak koionih diskova (5) na zupanik (7) koji stoji zakoen, pa se zupanici (12) i lananik (3) slobodno obru u smeru sputanja tereta. im popusti sila u runom lancu, pod uticajem teine tereta se zupanici (12) i lananik (3) obrnu i uvrnu vratilo (6) sa navojem ime naviju lananik (4) prema skakavici, pa frikcioni diskovi (5) pritisnu zupanik (7) koji je blokiran zupcem (8) i time blokiraju vratilo (6), zupanike (12), lananik (3) i teret. Za dalje sputanje tereta potrebno je ponovno potezanje runog pogonskog lanca u smeru sputanja. Poloaj navrtke (levo) ne dozvoljava preveliki zazor, da blokiranje ne bude suvie sporo teret bi (pro)padao.

    Sl. 21. Rune lanane dizalice raznih Sl. 22. Mehanizam rune lanane dizalice sa planetnim nosivosti, sa lancem od karika prenosnikom, skakavicom i navojnim vretenom

  • 18

    Runa povlana dizalica (majstorski nazivi: raet i tirfor)

    Izvodi se sa lancem ili elinim uetom kao savitljivim elementom. Dizalica sa lancem (od karika ili zglobnim) je slina runoj lananoj dizalici, ali za razliku od nje zahteva prisustvo rukovaoca uz gornji sklop koturae, jer se pogon ostvaruje polugom, sl. 23.a), a ostali elementi su isti. Ovo u odreenim sluajevima oteava/onemoguava njenu upotrebu kao visee dizalice (nemogunost pristupa), ali je ini vrlo pogodnom za koso ili horizontalno povlaenje tereta, zatezanje i sl. Nosivost, odn. povlana sila ovih dizalica iznosi (0,5 5) t.

    a) b)

    Sl. 23. Rune povlane dizalice lanana (raet) a) i uetna (tirfor) b)

    Runa povlana dizalica sa uetom koristi se prvenstveno za zatezanja, povlaenja i sl, te je esto u upotrebi na gradilitima, pri montai i sl. Naizmeninim povlaenjem jedne poluge u oba smera aktivira se 2 para steznih apa, koje se naizmenino smenjuju u hvatanju i povlaenju ueta u istom smeru, slino akama oveka koji povlai ue. Povlaenjem druge poluge ue se pomera (otputa) u suprotnom smeru, sl. 23.b. Telo dizalice privruje se preko osovinice (7) za oslonac, povlaenjem ueta sa kukom (5) prema dizalici vri se povlaenje tereta ili zatezanje, a poputanjem se labavi zatezna veza. Nosivost, odn. povlana sila ovih dizalica iznosi (0,5 5) t.

    Ue ove dizalice je izloeno posebno tekim uslovima rada, zbog terenskog rada (kontakt sa delovima i materijama koje mu skrauju vek trajanja) i estih preoptereenja, ali posebno zbog izrazitog gnjeenja pri stezanju apama. Stoga ovo ue mora da bude odgovarajue konstrukcije (sa metalnim jezgrom), pa ga proizvoa posebno i vizuelno oznaava jedan obojeni struk, sl. 23.b.

    2.2 PODIZNI UREAJI SA MOTORNIM POGONOM

    Ova vrsta dizalica razvijena je od podiznih ureaja sa runim pogonom, zamenom runog pogona motornim, a u cilju postizanja veih nosivosti i brzina dizanja, kao i humanizacije rada. Najee korieni pogon je el. motorni, a koriste se i hidrostatiki i pneumatski pogon.

    2.2.1 Visee el. motorne lanane dizalice

    Napajaju se po pravilu 3-faznom naizmeninom (ree monofaznom samo za dizalice malih nosivosti na nepripremljenim gradilitima), retko jednosmernom strujom (napr. vitla za samoizvlaenje vozila na tekom terenu). Prenosnik snage je po pravilu viestepeni zupasti. Izvode se sa lancem od karika, retko sa zglobnim lancem. Nosivosti se kreu u irokom opsegu od (0,25 50) t. Za najvee nosivosti koristi se tandem pogon paralelno dizanje sa 2 dizalice i 1 teretnim lancem, sl. 24.c.

  • 19

    Sl. 24. El. motorne lanane dizalice male nosivosti a,b) i tandem sistem velike nosivosti c)

    Sam lanac po pravilu se skuplja u odgovarajuu kutiju, vreu i sl, kako ne bi nekontrolisanim kretanjem svog neaktivnog dela ometao rad sa dizalicom, sl. 24.c. Na slikama se uoava teg na kuki kada ona visi na jednom kraku lanca, koji je dodat radi poveanja optereenja, da se omogui sputanje kuke bez tereta pod dejstvom sopstvene teine, jer mala teina lake kuke ne moe da savlada gubitke u prenosu postaje samokoiv, posebno kada sputanje poinje iz potpuno podignutog poloaja).

    Koenje se vri konicama ugraenim u sam el. motor, el. magnetnim lamelastim konicama, sl. 24.b i sl. 25.c, ree konusnim konicama (zatitni znak firme DEMAG), sl.25.b. Upravljanje dizalicom vri se sa nivoa poda, preko visee komandne kutije.

    Sl. 25. El. motorna lanana dizalica DEMAG sa konusnim rotorom i konusnom konicom a,b) i manje-vie standardno reenje el. motorne lanane dizalice manje nosivosti c)

    2.2.2 Visee hidrostatike i pneumatske lanane dizalice

    Hidrostatike lanane dizalice sreu se znatno ree od el. motornih. Po konstrukciji su jednake el. motornim dizalicama, s tim to je pogonski el. motor zamenjen hidromotorom, a koriste se za iste namene kao i el. motorne dizalice. Nosivosti su im od (2 100) t, uz pritiske radnog fluida (100 200) bar. Ovako visoki radni pritisci omoguavaju prenos snage komponentama malih gabarita.

    a) b)

    c)

    a) b) c)

  • 20

    Ove dizalice izvode se kao isto hidrostatike i kao elektro-hidrostatike. isto hidrostatike dizalice pogodne su za rad u eksplozivno ugroenoj ili zapaljivoj sredini. No, tada svi pogoni moraju da budu izvedeni bez el. motora, to je sloenije za izvoenje kada se dizalica nalazi na kolicima sa motornim pogonom, sl. 26, Sistem upravljanja moe biti izveden i kao elektrini, ali u odgovarajuem stepenu ex-zatite. Kada nije potreban motorni pogon kolica, pogon dizanja moe da se ostvari i hidro-cilindrom, sl. 27, veanjem tereta na kuku direktno na klipnjai, ili postavljanjem pokretne unice na klipnjau. No, neophodno je voenje vrha klipnjae, kako bi se izbeglo njeno deformisanje, sl. 27.c. Time se postie visina dizanja dva puta vea od hoda klipa (krai i jeftiniji cilindar), ali je sila na klipnjai priblino dva puta vea od teine tereta (omogueno velikim pritiskom radnog fluida).

    Sl. 26. Hidrostatika lanana dizalica JDN EH Sl. 27. Dizanje tereta hidro- ili pneumocilindrom: 20-H na kolicima sa hidrostatikim pogo- a) nepokretnim, b) na kolicima, c) na koli- nom, nosivost 20 t, v = 0,8 m/min, 180 bar cima, sa pokretnom unicom na klipnjai

    Pneumatske lanane dizalice sreu se takoe ree od el. motornih, a koriste se za iste namene. Nosivosti su im od (0,1 100) t, uz pritisak radnog fluida (4 6) bar. Kao pogonski motori koristi se krilni ili radijalno klipni pneumomotor. U cilju poveanja nosivosti ili spreavanja obrtanja tereta pri transportu (veanje u 2 take), i ovde se koristi tandem sistem postavljanja kolica i dizalica, sl. 28. desno. Ponekad se za nosivosti (0,1 0,5) t teret die pneumatskim cilindrom, sl. 27. Primenjuju se prvenstveno u pogonima sa ve postojeim razvodom komprimovanog vazduha i za rad u eksplozivno ugroenoj ili zapaljivoj sredini. Ako je dizalica pokretna (na kolicima), dovod crevima radnog fluida do dizalice je neto nepovoljniji za realizaciju od dovoda el. energije, sl. 29.

    Sl. 28. Dizanje tereta pneumatskim cilindrom: Sl. 29. Napajanje pokretne pneumatske lanane kolicima sa pneumatskim pogonom (levo) dizalice komprimovanim vazduhom

    nosivost 6,3 t, v = 2,5 m/min, p = 6 bar, i napojnim crevom na viseim kolicima a) tandem kolica na pneumopogon sa dizalicama ili povlaenjem po zategnutom uetu b)

  • 21

    2.2.3 Vitla sa runim i motornim pogonom

    Pod vitlom se podrazumeva ureaj koji pod dejstvom pogonskog momenta namotava gipki element (elino ue, retko lanac od karika) na cilindrinu (ree konusnu, hiperboloidnu i sl.) spoljnu povrinu obrtnog dela bubnja (doboa). Bubanj je prenosnik snage koji pretvara ulazno rotaciono kretanje vratila u izlazno translatorno kretanje gipkog elementa (i obrtni moment pogonskog motora u

    silu u gipkom elementu). Po pravilu se u vitlo ugrauje dodatni prenosnik reduktor izmeu motora i bubnja, kojim se postie eljeni ukupni prenosni odnos. Za pogon se koristi runa sila (1, ree 2 rukovaoca), elektro-, hidro- ili pneumatski motor ili niz cilindara. Sem navedenog, zadatak bubnja je

    da se namotavanjem na njega magacionira gipki element, u celini ili samo odreeni broj zavojaka

    (napr. kada ima funkciju pogonske unice sa uglom obuhvata veim od 2). Gipki element se namotava na bubanj u jednom sloju (tada je za sluaj elinog ueta na spoljnu povrinu bubnja narezan spiralni zavojni leb sa zaobljenim dnom, kako bi se smanjilo gnjeenje ueta u dodiru sa bubnjem) ili u vie slojeva (tada se ne narezuje leb, jer on ionako ne moe da sprei jo tetnije gnjeenje navojaka ueta meusobno naleuih slojeva). Vitlo se koristi u praktino svim granama privrede, a predstavlja i centralni element skoro svih dizalikih maina. Prema konfiguraciji i pravcu dejstva sile u gipkom elementu, vitla se izvode kao vitla za povlaenje i vitla za dizanje.

    Runi pogon vitla

    Mala runa vitla, sl. 30, koriste se za dizanje malih tereta (tenda, roletna, garana vrata i sl, za zidnu ugradnju, sa zupastim prenosom a) ili punim parom b)), za zatezanje ueta za vezivanje na plovilu c), rad na stubu, drvetu, banderi d) i sl. Nosivost/povlana sila ovih vitala po pravilu je u rasponu (0.05 0,5) t.

    Sl. 30. Konstrukcije runih vitala za zidnu ugradnju, na plovilima i na drvenom stubu (banderi)

    Runa vitla vee nosivosti koriste se za ispravljanje i predzatezanje armaturne ice u graevinar-stvu, izvlaenje debala u umarstvu, remontne radove u silosima, ree za radove na dizanju tereta.

    Sl. 31. Vee runo vitlo, povlana sila Sl. 32. Detalji konstrukcije veeg runog vitla 60 kN, runa trakasta konica

    d) a) b) c)

  • 22

    Koenje se ostvaruje na razne naine, zavisno od namene. Za povlana vitla esto se koristi konica sa runim aktiviranjem, po pravilu je to trakasta konica, sl. 31. Za vitla za dizanje tereta koriste se konice koje se automatski aktiviraju (neophodno, zbog tendencije pada tereta), napr. konica sa skakavicom (nain rada prikazan na sl. 22.), sl. 32. U prikazanom reenju omoguen je rad sa 2 brzine, zavisno od toga koji je par zupanika ukljuen, kako bi se laki tereti mogli bre dizati.

    Kod vitala sa vieslojnim namotavanjem ueta na bubanj, posebno treba voditi rauna o tome da se promenom broja namotanih slojeva menja prenosni odnos bubnja, jer ue nailazi na/silazi sa bubnja u poslednjem (trenutno gornjem sloju), te se pri promeni broja slojeva menja poluprenik na kojem deluje sila u uetu. Stoga najvee vrednosti sile (ali i najmanja brzina ueta) odgovaraju trenutku kada je namotan samo prvi sloj na bubanj. Kada je namotano vie slojeva, pogonski motor se preoptereuje pri nepromenjenom optereenju u uetu (ista sila u uetu, a vea brzina ueta vea potrebna snaga). Analogna situacija deava se i u sluaju samo jednog namotanog sloja, ako spoljna povrina bubnja nije cilindrina, napr. kada je izvedena kao konina, u cilju postizanja promenljive brzine ueta.

    Elektromotorni pogon vitla

    Mala povlana vitla esto se ugrauju na prednji deo terenskih vozila, za potrebe samoizvlaenja ili izvlaenja drugih vozila, kao i za povlaenje raznih tereta. Izvode se esto kao elektromotorna, sa pogonskim motorom jednosmerne struje, za napon napajanja 12 V ili 24 V, sl. 33.

    Sl. 33. Mala vitla sa pogonom el. motorom jednosmerne struje: a) NORTHERN, 12 V, 0,7 kW,

    sila 10 kN, b) NORTHERN, 12 V, sila 70 kN, 4,5 kW, c) WINCH, 12/24 V, 1 kW, sila 2 t

    Za istu namenu primenjuju se i elektro-hidrostatika vitla, sl. 34.

    Sl. 34. ACKERMANN, elektro-hidro-

    statiki pogon, sila 60 kN

    U pogone dizanja dizalica ugrauju se vitla sa el. motornim pogonom, napajanje 3x380 V ili vie, asinhroni kavezni EM bez (za nosivosti uglavnom do 5 t) ili sa U/f pretvaraem (za vee nosivosti), u nove konstrukcije vrlo retko asinhroni klizno-kolutni EM, a za izrazito velike nosivosti i

    specifine namene i EM jednosmerne struje sa nezavisnom, ree serijskom pobudom. Nosivosti dizalica se kreu u vrlo irokom opsegu (0,25 1 000) t, ali se postiu uz upotrebu koturaa sa velikim prenosnim odnosom (brojem krakova), tako da sila u jednom kraku ueta na bubnju retko prelazi 100 t. U ovim pogonima namotavanje ueta na bubanj vri se po pravilu u jednom sloju, a samo pri velikoj duini ueta u vie slojeva. Jedno reenje vitla za dizanje tereta prikazano je na sl. 35.

    a) b) c)

  • 23

    Sl. 35. El. motorno vitlo za dizanje tereta, nosivosti (0,25 12,5) t

    Na slici se uoava asinhroni kavezni EM sa konusnim rotorom i konusna konica, namotavanje samo jednog kraka ueta na bubanj u samo jednom sloju, sa vodilicom koja slae namote ueta u leb, sa trostepenim planetnim reduktorom ugraenim u bubanj. Na sl. 36. prikazani su primeri ugradnje ovakvog vitla u kolica dizalice. Na desnoj slici vide se dva sklopa koturae na istom vitlu.

    Sl. 36. Primeri izvedenih kolica dizalice sa ugraenim el. motornim vitlom za pogon dizanja

  • 24

    Sem za dizanje tereta, ova vitla se koriste i za povlaenje tereta, samostalno ili u zajednikom sinhronizovanom radu sa grupom istih vitala. Neke od primena za povlaenje tereta su:

    - ostvarenje kretanja po nagnutoj stazi za kretanje, kada se ne moe u svim uslovima obezbediti dovoljna atheziona sila na pogonskim tokovima, napr. sputanje plovila sa navoza u vodu,

    - ostvarenje pogona kretanja, kada iz nekog razloga nije mogu pogon preko pogonskih tokova, napr. povlaenje kolica po streli toranjske graevinske dizalice sistemom beskonanog ueta, ime se kolica rastereuju od sopstvene teine pogonskog mehanizma (veoma bitno za bolje iskorienje nosivosti same dizalice),

    - nedozvoljeno prisustvo el. motora u odreenoj oblasti rada neke mobilne maine (opet sistem beskonanog ueta) i sl.

    Hidrostatiki pogon vitla

    Hidrostatiki pogon vitla koristi se za iste namene kao i el. motorni, s tim to ima prednost u odnosu na njega kada se zahteva:

    - rad na lokaciji bez mogunosti napajanja el. energijom; napr. u sklopu mobilne maine koja esto menja lokaciju rada (tipini primeri: autodizalica, bager sa povlanom kaikom i sl.), kada se kao primarni pogonski motor javlja motor SUS, ili na nepripremljenom gradilitu, rad na plovnim objektima i sl,

    - rad na lokaciji u eksploziono ugroenoj ili zapaljivoj sredini (napr. u neposrednoj blizini uz naftnu buotinu, u rudarstvu, na stovaritima zapaljivih materija i sl.) i sl.

    Hidrostatikim pogonom postiu se velike nosivosti/povlane sile. Na sl. 37. dati su primeri vitla sa hidrostatikim pogonom. Na sl. 37.a) vidi se na strane vitla pogonski radijalno-klipni hidromotor.

    a) b)

    Sl. 37. Vitlo sa hidrostatskim pogonom ARCHERFIELD 6000LB, sila 6 t a) i NN proizvoa iz Kine, sila 80 t (ue 75 mm!) b), po pravilu za pritiske radnog fluida (130 180) bar

    Pneumatski pogon vitla

    Pneumatski pogon vitla koristi se za sline namene kao i hidrostatiki, s tim to se njime ostvaruju po pravilu znatno manje nosivosti/povlane sile, sl. 38, 39.

    a) b)

    Sl. 38. Zidno vitlo, prerada Sl. 39. Pneumatska vitla EMCE, sila 60 kN a), i LIGHTNING

    runog vitla sa sl. 30. b) HUR 20, sila 20 kN b), oba za pritisak vazduha 6 bar

  • 25

    3.0 ZAHVATNA SREDSTVA DIZALIKIH MAINA

    Zahvatno sredstvo je deo (element, ureaj) maine prekidnog transporta kojim se zahvata teret. Prema klasifikaciji, sl. 11, zahvatna sredstva dele se na stalna i izmenljiva (tokom normalnog rada). Ova podela se odnosi na karakter njihove veze sa podiznim sredstvom, a ne na konstrukciju, te jedno

    isto zahvatno sredstvo moe da se u razliitim konfiguracijama javi i kao stalno i kao izmenljivo.

    Sva zahvatna sredstva imaju isti osnovni zadatak da pouzdano zahvate i dre teret tokom transporta, prenosei na podizno sredstvo optereenje njegovom teinom. Sem toga, obzirom da:

    - se tereti razlikuju po svom agregatnom stanju, obliku, opasnosti po okolinu u sluaju pada i drugim parametrima, 1.2, t. 1, konstruktivno reenje zahvatnog sredstva mora da bude usklaeno sa transportovanim teretom, samom dizalicom i uslovima okoline,

    - faze zahvatanja i odlaganja tereta predstavljaju vremenski gubitak za kapacitet dizalice, 1.2, t. 7, konstruktivno reenje zahvatnog sredstva mora da omogui laku manipulaciju teretom, tj. to bre zahvatanje (utovar) i odlaganje (istovar) istog,

    - nije cilj transporta da prenosi zahvatno sredstvo, ve korisni teret, a masa zahvatnog sredstva direktno smanjuje ostatak nosivosti dizalice kojim se obezbeuje korisna nosivost, 1.2, t. 9, masa zahvatnog sredstva treba da bude to manja (mada se javljaju i suprotni zahtevi).

    Kako se transportovani tereti razlikuju po navedenim parametrima, razvijen je niz zahvatnih

    sredstava u cilju optimalnog prilagoenja konkretnim vrstama tereta. Ovde je dat pregled zahvatnih sredstava opte namene, a specifina sredstva su spomenuta kod dizalica sa kojima se koriste.

    3.1 KUKA

    Teretna kuka je tipino zahvatno sredstvo dizalice, koristi se kao stalno zahvatno sredstvo i kao deo izmenljivog zahvatnog sredstva (priveznice i sl.). Kuka se izvodi po formi kao jedno- ili dvokraka,

    a po konstrukciji/tehnologiji izrade kao kovana ili lamelasta, sl. 40.a. SRPS definie kuke nosivosti (0,063 320) t, zavisno od veliine i pogonske klase (EN i DIN predviaju i materijale razliite vrstoe). Nain veanja kuke (aksijalni leaj) obezbeuje lako rukovanje, sl. 41.a, geometrija kuke:

    - prostor za smetaj bez spadanja dva kudeljna ueta ija nosivost odgovara nosivosti kuke, - naprezanje vrata kuke (najslabiji presek) na isto zatezanje (centar otvora na osi vrata kuke),

    a materijal, sem odgovarajue statike vrstoe, jo i ilavost (izloena estim udarnim optereenjima), otpornost na habanje (u kontaktu je sa sredstvom za veanje tereta) i otpornost na starenje (snienje mehanikih osobina tokom vremena, posebno pri povienoj temperaturi livnica i sl.).

    a) b) c)

    Sl. 40. Teretne kuke: kovane, jednokraka a) i dvokraka b) i lamelasta jednokraka c)

    Dvokrake kuke, sl. 40.b, koriste se za nosivosti (40 50) t, jer ima dva mesta za ue za veanje tereta, lamelaste kuke, sl. 40.c, za teke uslove rada i opasne terete (napr. livnika dizalica transportuje lonac sa rastopljenim livom), jer se lake vizuelno kontrolie (eventualna pukotina ne moe da se zadri unutar lima, ve izlazi na povrinu), a kuke sa osiguraem, sl. 42.a, za dizalice kod kojih ue za veanje tereta lake moe da spadne sa kuke (dizalica/kolica dizalice sa velikom brzinom

  • 26

    kretanja, dizalica sa obrtnim kretanjem centrifugalna sila!), ili uzengije (ue ne moe da ispadne, ali je due vreme vezivanja tereta, posebno kod jednodelne uzengije), sl. 42.b, c.

    a) b) a) b) c)

    Sl. 41. Oslanjanje kuke a) i traverza b) Sl. 42. Kuka sa osiguraem a), jedno- b) i trodelna c) uzengija

    Zbog odgovorne funkcije, sme da se koristi samo kuka sa atestom. Na kuku mora biti utisnut

    broj kuke (odgovara nosivosti za: SRPS 2, DIN 3. pogonsku klasu), a oteena/istroena kuka ne sme da se popravlja, naroito da se na njoj neto zavaruje/navaruje i sl.

    Standardizovana kuka se u praksi ne proraunava. Kada se radi za nosivost veu od standardne, ili sa nestandardnom geometrijom, proverava se najslabiji horizontalni presek vrata kuke, vertikalni i

    horizontalni (jednokraka), odn. kosi (dvokraka) presek tela kuke, sl. 40. Provera tela kuke obavezno

    se izvodi po teoriji krivog tapa. Kuka za dizanje tereta ne sme da se izrauje livenjem!

    Koturaa, sl. 43, predstavlja prenosnik snage sa ulaznim i izlaznim translatornim kretanjem, koji u radu mehanizma pogona dizanja menja duinu namotavanjem 1 ili 2 kraka na bubanj. Sastoji se od gornjeg i donjeg sklopa sa unicama/lananicima i uetom/lancem koji ih povezuje. Osnovno mesto ugradnje teretne kuke je donji sklop koturae (kuka stalno zahvatno sredstvo), koji se kree zajedno sa teretom, sl. 44, a gornji sklop miruje na konstrukciji kolica ili dizalice.

    a) b)

    Sl. 43. Koturaa Sl. 44. Kuka u dugom a) i kratkom b) donjem sklopu koturae

    a) b) c)

    Sl. 45. Kuka u sklopu izmenljivih zahvatnih sredstava: uetne a) i lanane b) priveznice i traverze c)

  • 27

    Kuka se ugrauje i u izmenljiva zahvatna sredstva, napr. u obliku uetne ili lanane priveznice (uadi/lanaca iste duine, sa kukom, svi kraci povezani zajednikom karikom kojom se priveznica vea na kuku stalno zahvatno sredstvo), sl. 45.a, b, ili u sklopu traverze za: dizanje tereta sa 2 dizalice, sl. 45.c, odn. za dizanje najee dugakog tereta, oveenog u 2 take, sl. 45.d.

    3.2 HVATA-KLJETA

    Hvata-kljeta je izmenljivo zahvatno sredstvo dizalice (po pravilu vea se na stalno zahvatno sredstvo kuku), za brzo zahvatanje/otputanje komadnog tereta, bez upotrebe sredstva za vezivanje i veanje na kuku dizalice. Uslov za njegovu upotrebu je da teret ima dovoljnu irinu, ravne i vrste bone stranice. Teret se dri silom trenja u takama dodira sa eljustima kljeta. Na izgled vrlo slini, prema principu ostvarivanja sile dranja razlikuju se: hvatai sa samozahvatanjem (neupravljani), kod njih se sila trenja ostvaruje automatski teinom tereta i delova hvataa, sl. 46.a d, i hvatai sa spoljnim ostvarivanjem sile dranja (upravljani), kod njih se sila trenja ostvaruje mehaniki runo, pneumatskim ili hidraulinim cilindrom, sl. 46.e.

    Sl. 46. Tipovi konstrukcije kljeta: sila trenja se ostvaruje teinom tereta, za hvatanje: spoljno a), unutranje b), kljetima sa meupolugom c) i 4 poluge d), i spoljnim uticajem)

    Kod hvataa sa samozahvatanjem (za odreeni opseg irina tereta) dranje tereta obezbeuju geometrijski parametri kljeta, nezavisno od vrednosti teine tereta. Zbir sila trenja izmeu eljusti hvataa i tereta uvek je jednak teini tereta, a mora da bude sila trenja Ftr granine sile trenja Ftr gr

    (najvea sila trenja koja pri datom koef. trenja moe da se ostvari u taki dodira). Ako je obezbeen uslov samodranja, pri eventualnom preoptereenju hvataa ne dolazi do proklizavanja izmeu eljusti i tereta, ve do oteenja tereta u taki dodira ili deformacije/loma nekog dela hvataa, pa tek tada do ispadanja tereta iz kljeta. Na sl. 47. prikazane su sile koje deluju na delove hvataa (smerovi sila odgovaraju delovima koji su na mestu delovanja sila iscrtani punom linijom). Ispunjenju uslova

    sile trenja pogoduje mali ugao, to se postie: duim polugama (vee dimenzije i masa hvataa), irim teretom (ne moe se uticati) i niim poloajem srednjeg zgloba (geometrijom ili ubacivanjem horizontalne meupoluge, sl. 46.c, koja preuzme njegovu ulogu).

    Pri primeni upravljanih hvataa, sl. 46.e, slobodniji je izbor njegove geometrije, ali se zahteva runo (dugo traje) ili motorno pritezanje eljusti (to zahteva dovod energije do hvataa).

    Koef. trenja zavisi od materijala i hrapavosti bokova tereta,

    normalne sile pritiska, tvrdoe i radijusa vrha zubaca eljusti itd. U eksploataciji se zupci eljusti habaju i smanji se vrednost koef. trenja, o emu treba voditi rauna pri konstruisanju hvataa!

    Zahvatanje/odlaganje tereta ovim hvataem kratko traje, ali veza tereta pomae pri nametanju hvataa na teret i skidanju sa tereta (da ga hvata ponovo ne zahvati). Zbog nesigurnog dranja, pri transportu ovim hvataem teret mora da se kree putanjom ispod koje nema ljudi ni opreme/objekata. Sem toga, moraju se

    izbei velika ubrzanja/koenja, njihanje tereta, kao i zapinjanje tereta za okolne objekte, jer to moe da izazove ispadanje tereta iz zahvata. Hvata nije pogodan ni za transport osetljivih tereta.

    Sl. 47. Raspored sila u hvatau

  • 28

    3.3 HVATA LIMA

    Hvata lima je takoe izmenljivo zahvatno sredstvo, princip rada: samozahvatanje ili spoljno ostvarenje sile dranja tereta (analogno hvatau-kljetima). Namenjen je za transport veih tabli lima i slinih tereta. Zbog male debljine tereta, po obliku se razlikuje od prethodnog, jer se samozahvatanje/ /dranje tereta obezbeuje zaklinjavanjem lima u eljusti hvataa, uz pomo pokretnog elementa: zakretnog zuba u obliku nazubljenog spiralnog segmenta, sl. 48.a, b, rolne, sl. 48.d i sl, dok je na sl.

    48.c prikazan hvata sa zakretnim zubom, ali sa neto izmenjenim principom zahvatanja tereta.

    a) b) c) d)

    Sl. 48. Zahvat table lima hvataem a), hvatai lima sa zakretnim zubom b) i c) i sa rolnom d)

    Pri transportu vertikalne table lima hvataem sa samozahvatanjem, sl. 48.a, hvata se spusti na lim, pri emu lim odgurne zakretni zub, a hvata se spusti na lim. Zakretni zub se naslanja bono sa jedne, a telo hvataa sa druge strane na lim, sl. 49. Na poetku dizanja, zakretni zub sa nazubljenom spiralnom povrinom nasloni se usled sopstvene teine i pritisne lim malom horizontalnom silom, koji se istom silom osloni na telo hvataa na suprotnoj povrini lima, ime izazove odgovarajue sile trenja. Pri izdizanju hvataa, sila trenja izmeu zakretnog zuba i lima momentom u odnosu na oslonac O dodatno zakree zub, ime se poveaju horizontalne sile u takama dodira Z i H, a time i sile trenja u njima. Na kraju prve faze zahvatanja, sile na limu, zakretnom zubu i telu hvataa su u ravnotei (smer

    sila je ucrtan na sl. 49. u odnosu na delove hvataa), pa iz uslova 0ii

    V sledi: ( )QZ H inV V Q F .

    Vea teina tereta Q izaziva veu silu trenja VZ, koja tei da jo zakrene zub nadole, a pravac rezultantne sile RZ mora da proe kroz taku oslonca O, pa raste i sila RZ, a zbog toga i HZ i HH (= HZ). To znai da i ovde teret to je tei, sam sebe jae stee, te preoptereenje ne izaziva direktno iskliznue tereta, ve deformaciju/lom hvataa, ree lima, pa tek kao posledicu toga i ispadanje tereta (hvata ne ume da pusti).

    Da lim ne bi iskliznuo iz hvataa, geometrija hvataa mora da ispuni uslov da su obe sile trenja (VZ i VH) manje od

    svojih graninih vrednosti HZZ i HHH (sile nisu iste, jer ni koef. trenja u takama Z i H nisu isti), pa je uslov za taku Z:

    ( tan ) tanZZ tr gr Z Z ZZ

    VV F H

    H

    Jedan hvata lima mora da radi sa limovima odreenog opsega debljina (c rmax d c rmin). Promenom debljine lima d menja se taka zuba u dodiru sa limom, t.j. za sve mogue sluajeve mora

    da se obezbedi da je , to je najlake postii kada je ugao izmeu tangente na spiralu i normale na nju kroz teme spirale = const (nezavisno od d), to znai da taka dodira eta po pravoj O-Z.

    U hvatau sa spoljnim ostvarenjem sile dranja tereta, na zub deluje dodatni moment TZ, sl. 49.

    I za ovaj hvata vae napomene u vezi zaobljavanja nazubljenja usled habanja u eksploataciji

    (smanjuje se Z), kao i zahtevi bezbednosti pri njegovom korienju.

    Sl. 49. Sile na hvatau lima

  • 29

    3.4 OSTALI OBLICI MEHANIKIH HVATAA KOMADNOG TERETA

    Za transport komadnih tereta razliitih oblika, gabarita i masa potrebna su specifina izmenljiva zahvatna sredstva specijalizovane namene. Radi ilustracije, prikazano je nekoliko znaajnijih, sl. 50.

    Sl. 50. Zahvatna sredstva za rolne lima a) i palete sa runim b) i samopodeavanjem c) teita tereta

    Paletna viljuka za zahvatanje paletizovanog tereta koristi se pri graevinskim radovima (opeka i sl.). Pri promeni dimenzije palete menja se i poloaj njenog teita, te taka veanja mora da se tome prilagodi (inae dolazi do naginjanja viljuaka i skliznua tereta) runo (napr. promenom mesta veanja priveznice, sl. 50.b) ili automatski, sl. 50.c, balanserom vezanim paralelno sa polugom za veanje. On sadri opruge (paralelna veza radi ostvarenja nelinearne karakteristike), pa zavisno od poloaja teita tereta na viljukama menja mu se duina i taka veanja, pa se viljuke ne naginju.

    Viljuke su stalno zahvatno sredstvo u sklopu regalnih i visokoregalnih dizalica, sl. 51.

    Sl. 51. Viljuke na regalnoj mosnoj i visokoregalnoj dizalici Sl. 52. Hvata osovine rolne lima

    Kao ilustracija sledi jo nekoliko vrsta zahvatnih sredstava, bez daljih objanjenja.

    Sl. 53. H-traverza za veanje gabaritnih tereta Sl. 54. Zahvatanje putnikih vozila viljukama

    a) b) c)

  • 30

    Sl. 55. Stalno zahvatno sredstvo - hvata sa nizom kljeta Sl. 56. Izmenljiva traverza

    U transportu kontejnerima (standardizovane mase, dimenzije isti popreni presek uz razliite duine, mesta i nain zahvatanja) u kontejnerskim terminalima luka, eleznikih stanica i sl, osnovno zahvatno sredstvo je spreder, sl. 57. Nastao je od traverze oblika pravougaonog rama, dodavanjem

    novih funkcija u cilju poveanja brzine pretovara (osnovni razlog), prilagoenja dimenzijama sve veeg asortimana standardnih kontejnera, poveanja bezbednosti rada (sve vee brzine pogona dizanja i kretanja kolica i sl.). Danas po pravilu ima na sebi motorne pogone mehanizama (promena dohvata

    po duini i irini, zabravljivanje).Velike brzine kretanja, gabariti i mase kontejnera sa jedne, a zahtevi veoma preciznog pozicioniranja sa druge strane, zahtevaju sloene i sofisticirane sisteme upravljanja (smirivanje njihanja tereta, automatizovani izbor optimalne putanje i rad pogona dizalice).

    Sl. 57. Spreder za zahvatanje kontejnera Sl. 58. Portalna mosna dizalica sa sprederom

    Specifino zahvatno sredstvo koristi se na kovakoj dizalici. To je po pravilu stalno zahvatno sredstvo, a sastoji se od donjeg

    sklopa koturae, u kojem je umesto kuke laanik sa pogonskim mehanizmom, i beskonanog lanca (sastavljeni krajevi) pogonjen lananikom, sl. 59, (u pozadini teka kovaka presa). Ono obavlja dve funkcije: pridrava teki otkovak tokom procesa kovanja, i pri tom ga (radom pogona lananika i lanca) periodino zakree radi pozicioniranja na kovakoj presi. Pri tom se neizbeno udari na otkovak prenose kao udarna optereenja na zahvatno sredstvo i celu dizalicu. Takvi uslovi rada su za dizalicu i sve njene delove

    izuzetno teki najtea pogonska klasa. Ovo je vrlo redak sluaj da se na teretu vri obrada dok je na dizalici.

    Sl. 59. Zahvatno sredstvo kovake dizalice

  • 31

    3.5 ZAPREMINSKA ZAHVATNA SREDSTVA

    Malokomadni, rasuti i teni tereti ne mogu se posebno zahvatati prethodno opisanim zahvatnim sredstvima, ve se moraju spakovati tako da se dobije komadni teret, ili koristiti zahvatno sredstvo koje samo obrazuje odgovarajuu zapreminu za njihov smetaj. Od poetnih sredstava tipa posuda, kutija i sl, sa runim utovarom i istovarom, u cilju poveanja kapaciteta transporta razvijen je niz zapreminskih zahvatnih sredstava prilagoenih specifinim vrstama tereta, tehnolokim zahtevima i vrstama dizalica, bez ili sa mogunou samoutovara/istovara.

    Posebno mesto imaju zahvatna sredstva za transport vrelih/usijanih tereta, odn. za utovar/istovar

    u takvoj sredini. Livniki lonac, sl. 60, je izmenljivo, na livakoj dizalici obavezno zahvatno sredstvo. Uslovi njegovog rada (visoka temperatura tereta, 3-smenski, skoro neprekidni rad i velika potencijalna

    opasnost za okolinu) odgovaraju najteoj pogonskoj klasi. Izvodi se po pravilu kao samoistovarni (pogonski mehanizam sa zadnje strane ga naginje radi izlivanja tereta) .

    Sl. 60. Lonac za transport rastopljenog liva Sl. 61. Nagibna posuda za ariranje

    Vrlo slini uslovi rada vae i za zahvatna sredstva arirnih dizalica (visoka temperatura spolja). Na sl. 61. dato je takvo zahvatno sredstvo, sa samoistovarom (desno je koturaa pogona naginjanja). Na obe slike se uoava stalno zahvatno sredstvo - lamelasta kuka kao pogodna za ove uslove rada.

    3.6 GRABILICA

    Grabilica je stalno/izmenljivo zahvatno sredstvo za transport rasutog, nekad i sitnijeg komadnog

    tereta, sa samoutovarom i samoistovarom. Pogonski mehanizmi za vrenje ovih funkcija su najee na kolicima dizalice, ree je pogon otvaranja i zatvaranja na samoj grabilici. Klasifikacija grabilica najee se vri prema vrsti pogona (uetna, motorna el. motor u grabilici, hidraulina i pneumatska) i prema broju eljusti (dvo- i vieeljusna). Radi se za iroki opseg zapremina (0,5 15) m3.

    3.6.1 Dvouetna grabilica

    Njen rad ostvaruju skoro jednaka 2 pogonska mehanizma: za dizanje i za zatvaranje. Sistem

    upravljanja omoguava rad samo pogona zatvaranja ili zajedniki (to bolje sinhronizovani) rad oba pogona. Ue za dizanje privreno je za gornju traverzu (kutija sa unicama gornjeg sklopa koturae za zatvaranje i zglobnim vezama 4 poluge eljusti), sl. 62. Na donjem kraju poluga su na po 2 poluge zglobno vezani spoljni krajevi svake eljusti. Unutranji krajevi eljusti imaju po 2 zglobne veze sa donjom traverzom (kutija sa unicama donjeg sklopa koturae za zatvaranje i zglobnim vezama obe eljusti). Ue za zatvaranje je deo koturae za zatvaranje. Principijelno, grabilica moe da radi i ako nema koturae za zatvaranje, ve je ue za zatvaranje vezano direktno za donju traverzu, kao na sl. 62, kada se lake moe objasniti njen princip rada. Otvaranje/zatvaranje grabilice (zahvatanje materijala grabljenje vri se zatvaranjem eljusti dok je grabilica na materijalu) vri se odmotavanjem/ /namotavanjem ueta za zatvaranje pri zakoenom pogonu dizanja, a dizanje/sputanje otvorene ili zatvorene grabilice odmotavanjem/namotavanjem oba ueta, sl. 63. Optereenje teretom nose oba ueta. Nesinhronizovani rad pogona izaziva rasipanje materijala ili preoptereenje pogona zatvaranja.

  • 32

    Sl. 62. ema 2-uetne grabilice Sl. 63. Faze rada 2-uetne grabilice

    Masa grabilice ne spada u korisni teret, pa bi trebalo da je to manja, da bi se nosivost dizalice iskoristila za transport to vee mase korisnog tereta. Ali, grabljenje materijala vri pogon zatvaranja, pa kada seiva eljusti naiu na vei otpor (tvrd komad materijala i sl.), motor pogona zatvaranja d vei moment i ue jae povue. Kada sila u uetu dostigne vrednost teine grabilice sa materijalom, umesto da nastavi grabljenje materijala, grabilica poinje da se die i grabljenje je prekinuto. Oito e tea grabilica da omogui jae grabljenje materijala, zato ona ne sme da bude ni suvie laka. Stoga mora da bude masa grabilice utoliko vea ukoliko je materijal tei za grabljenje (daje vei otpor rezanju eljustima), pa iznosi od (0,3 0,6) nosivosti. Ovo odstupanje od zahteva da masa zahvatnog sredstva bude minimalna, posledica je netransportnog zadatka grabilice grabljenja materijala.

    Iz istog razloga se postavlja i koturaa u pogonu zatvaranja. Naime, silu rezanja proizvode sile u svim kracima koturae zajedno (vuku donju traverzu navie), a odizanje grabilice sila u samo jednom kraku, znai (priblino): koturaa sa i krakova e do trenutka odizanja grabilice ostvariti i puta veu silu rezanja nego ue za zatvaranje bez koturae. Dvouetne grabilice obino imaju 2(4 6) krakova. U cilju smanjenja sile u uetu (tanje ue se lake vodi, namotava i sl.), oba ueta se fiziki izvode sa po dva (kraka) ueta, to nita ne menja u nainu rada. Izgled dvouetne grabilice dat je na sl. 64. i 65.

    Sl. 64. Izgled dvouetne grabilice Sl. 65. Dvouetna grabilica na dizalici na plovnom objektu

    Grabilice se koriste za vrlo iroki dijapazon gustina materijala (0,25 4) t/m3. Kapacitet pretovara pri radu sa grabilicom zavisi od pristupanosti i debljine sloja materijala koji se grabi, irine, event. duine zahvata, mase grabilice, otpora materijala rezanju itd. Prosena popunjenost grabilice iznosi (0,6 0,8) njene zapremine, a pri grabljenju iz tankog sloja u skuenom prostoru (napr. iz skoro praznog eleznikog vagona) pada i na 0,1 0,2, za takve uslove rada koristi se trim-grabilica, sl. 66, male irine, a velike duine zahvata (i do 8 m). Ue za dizanje vezano je za osovinu sa zglobno vezanim polugama izmeu eljusti, a koturaa za zatvaranje postavljena je popreno izmeu eljusti.

    Uslovi rada grabilice spadaju u vrlo teke, sl. 67, este su zamene ueta, posebno za zatvaranje, kao i seiva eljusti (za materijale koji se teko grabe), zbog habanja u dodiru sa materijalom.

    Oznake:

    D- ue za dizanje, Z- ue za zatvaranje, x- stoji zakoeno, / - kree se gore/dole

  • 33

    Sl. 66.a Trim-grabilica u zatvorenom a) i otvorenom b) poloaju Sl. 67. Uslovi rada grabilice

    Za transport sitnokomadnog tereta (kada ispadanje pojedinih komada ne predstavlja problem),

    kao to je otpadni materijal, poljoprivredni proizvodi (napr. eerna repa) i sl, pogodne su vieeljusne grabilice (polip), sl. 68. Izvoenje pogona sa uetom za zatvaranje je sloenije, jer svaki pipak polipa mora da ima svoje unice, sl. 68. desno, pa se ovaj pogon ee izvodi kao hidrostatiki.

    Sl. 68. Vieeljusna (polip) uetna grabilica i ema koturae ueta za zatvaranje u njoj

    eljusti grabilice za komadne terete ne moraju da u zatvorenom stanju ostvaruju oblik posude. Napr. za zahvatanje debala, ipkastog materijala i sl, umesto eljusti se javljaju zubi, sl. 69.

    U cilju bre meusobne zamene kuke i grabilice na dizalici, razvijene su jednouetne grabilice. To je postignuto izostavljanjem ueta i celog pogona dizanja, kada njegovu ulogu preuzima ue za zatvaranje. Ali, faza otvaranja grabilice pri pranjenju ne moe da se realizuje bez nekog dodatnog sistema. Zbog komplikovanosti takvih

    mehanizma razvijene su grabilice sa el. motornim, hidrostatikim ili pneumatskim mehanizmom zatvaranja eljusti, ime je izbegnuto ogranienje sile rezanja masom grabilice.

    Sl. 69. Dvouetna grabilica za debla

    Sl. 66.c ema trim-grabilice

    a) b)

  • 34

    3.6.2 Grabilice bez uetnog pogona zatvaranja

    Za rad grabilica bez uetnog pogona zatvaranja preostaje samo uetni pogon dizanja, pa se one po pravilu izvode kao izmenljivo zahvatno sredstvo. Time je omogueno korienje lake grabilice, no, po pravilu se novi pogon smeta na samu grabilicu, ime se opet znaajno poveava njena masa. Sem toga, potreban je dovod energije i prenos komandi iz spoljnjeg izvora, to zahteva pogon namotavanja (el. kabla, event. hidraulinog ili pneumatskog creva), uz veu opasnost od oteenja takvog voda.

    Kod el. motorne grabilice sa mehanikim prenosom el. motor preko reduktora pogoni navojno vreteno sa suprotnim smerom navoja na krajevima, koji ulaze u neobrtne navrtke (aure sa unutranjim navojem), zglobno vezane za eljusti, pa se obrtanjem vretena eljusti ire ili skupljaju, sl. 70.

    Sl. 70. El. motorni pogon grabilice sa mehanikim prenosom

    Kod grabilica sa hidrostatikim pogonom funkciju ueta za zatvaranje preuzimaju hidrocilindri, po pravilu po jedan za svaku eljust, sl. 71 i 72. Radni fluid pod pritiskom moe se dovoditi sa kolica dizalice, ime se postie laka grabilica (no, opet je neophodan pomoni pogon za kabl za upravljanje), ali uz veliku opasnost od oteenja creva, sl. 73, ili se kompletan hidropogon (el. motor, rezervoar radnog fluida, pumpa, razvodnici itd.) smeta na samu grabilicu, to joj veoma poveava masu.

    Sl. 71. Delovi grabilice sa hidrostatikim pogonom Sl. 72. Polipsa hidropogonom

    Grabilice sa pneumat-

    skim pogonom po pravilu su

    manje nosivosti. Ree su u upotrebi, po pravilu tamo gde

    ve postoji razvod vazduha u pogonu, zatim u zapaljivoj,

    odn. eksploziono ugroenoj radnoj sredini, sl. 74.

    Sl. 73. Spoljno napajanje grabilica sa hidropogonom Sl. 74. Grabilica sa pneumopogonom

  • 35

    3.7 ZAHVATNA SREDSTVA SA ZAHVATOM TERETA ODGORE

    Ova zahvatna sredstva ne vre potpuno ili delimino poduhvatanje tereta, kao veina prethodno navedenih, niti teret zahvataju samozabravljivanjem, kao hvata-kljeta i hvata za lim, ve se za ostvarenje sile dranja tereta koristi spoljni izvor energije. Teret nije potrebno vezivati i veati na zahvatno sredstvo, pa pri njihovoj upotrebi izostaje gubitak vremena za nametanje/skidanje tereta, a uglavnom nije potrebno ni prisustvo vezaa tereta. No, da bi se teret mogao njima zahvatati, moraju biti ispunjeni neki uslovi u vezi njegovih osobina. Rad sa ovim zahvatnim sredstvima uvek zahteva

    poseban oprez, postojanje prazne staze u pogonu nad kojom se teret transportuje, a esto i mogunost kratkotrajnog rada i u sluaju prekida napajanja energijom za ostvarenje sile dranja. Ova zahvatna sredstva izvode se po pravilu kao izmenljiva, to omoguava brzi prelaz na drugu vrstu tereta.

    3.7.1 El. magnetni hvatai

    Koriste se za transport tereta od magnetinih materijala. Hvata mora da dovoljno dobro nalegne na povrinu tereta (vazduni zazor jako slabi magnetne sile). Princip zahvatanja: konstrukcija obezbedi da magnetne linije ne mogu da se zatvore kroz sopstveno kuite, ve kroz teret na koji hvata prianja. Rade se za iroki opseg nosivosti od (0,05 30) t, za tee terete koristi se vie hvataa za istovremeno zahvatanje tereta: nosivosti par stotina t. Nosivost zavisi i od tereta, sem od magnetinosti i od oblika. Nosivost je najvea kada hvata potpuno nalee na ravnu povrinu tereta - kompaktnog bloka, a pri transportu pena istog materijala, nosivost je 20 puta manja! Za male nosivosti hvatai se rade sa permanentnim magnetima, sl. 75, sa otputanjem tereta polugom, a za vee nosivosti se otputanje vri el. magnetom suprotnog polariteta (poniti dejstvo permanentnog magneta i otpusti teret), sl. 75.desno.

    Sl. 75. Permanentni magneti male nosivosti, otputanje tereta runom polugom ili el. magnetom (desno: princip rada)

    Za iole vee nosivosti hvatai se rade sa el. magnetom, sl. 76.a. Veanjem baterije el. magneta na zajedniku traverzu odgovarajue se povea nosivost, sl. 76.b. Za posebne terete se odgovarajue oblikuje stopalo el. magneta radi dobrog naleganja, sl. 76.c, da se pri dizanju neeljeno ne zahvati vie komada tereta, koji e u toku transporta otpasti. Stoga se meu table lima uskladitene jedna na drugu u horizontalnom poloaju, ubacuju drvene letve, da vazduni zazor sprei hvatanje vie tabli lima.

    a) b) c)

    Sl. 76. Konstrukcija el. magneta a), traverza sa vie el. magneta b) i oblik stopala prema teretu c)

    Problem otpadanja komada tereta iz gomile na hvatau (napr. pena) pri transportu, dizaliar reava tako to po zahvatanju tereta malo smanji jainu struje kroz magnet i oslabi magnetno polje, pa otpadnu komadi koji se najslabije dre, zatim pojaa struju i time sigurnije dri preostale komade.

    Bolje naleganje na teret ostvaruje hvata sa pomerljivim polnim pipcima, sl. 77.a, koji se spuste do povrine tereta. pen se dodatno pridrava pipcima koje magnet pri ukljuenju privue, sl. 77.b.

  • 36

    a) b)

    Sl. 77. El. magnetni hvata sa pomerljivim polnim pipcima a) i sa dodatnim pridravanjem tereta b)

    U posebno odgovornim pogonima, gde ne sme da doe do pada tereta pri prekidu napajanja el. energijom, el. magneti se napajaju preko baterija (akumulatora), tako da ostaju pod naponom i pri

    prestanku napajanja el. energijom. Naravno, ovo rezervno napajanje ima samo toliki kapacitet da

    dizaliar moe bezbedno da spusti teret na tlo i da eka povratak napajanja.

    3.7.2 Pneumatski hvatai

    Princip rada bazira im se na stvaranju podpritiska na gornjoj povrini tereta, tako da razlika pritisaka ispod (atmosferski) i iznad (skoro vakuum) tereta stvara silu dranja tereta. Koriste se za transport tereta od neporoznih materijala sa dovoljno glatkom povrinom. Hvata sa zaptivnom gumom po obodu (po pravilu kruni oblik) mora da dovoljno dobro nalegne i obezbedi hermetinost prostora izmeu hvataa i tereta. Izvlaenjem vazduha iz te komore stvara se potpritisak u njemu. Kod runih hvataa ovo se postie jakim pritiskom hvataa na teret, da se izbije vazduh, kod manjih pneumatskih postrojenja ejektorskim principom, a za dizanje veih tereta primenom vakuum-tanjira, sl. 78.a, iz kojeg se vazduh izvlai vakuum-pumpom (kompresor sa suprotnim smerom strujanja vazduha). Kako se realno u takvim pumpama moe da ostvari 98% vakuuma, nosivost hvataa striktno je ograniena povrinom vazdune komore pod njim i ne moe da se povea. Tada jedino preostaje da se koriste baterije hvataa u cilju poveanja nosivosti, sl. 78.b. Celo pogonsko postrojenje, sl. 78, smeta se na traverzu koja nosi bateriju vakuum-tanjira, to znaajno poveava njenu masu.

    a) b)

    Sl. 77.Vakuum-hvata, vakuum-tanjir a) i baterijavakuum-tanjira b)

    Prenik vakuum-tanjira obino je (300 600) mm, nosivost (250 750) kg. Kako bi pri svakom ukljuenju pogona trebalo da se dugo eka dok vakuum-pumpa ne stvori dovoljan potpritisak, u sklop postrojenja je ugraen rezervoar vakuuma znatne zapremine, u kojem se pre poetka rada obezbedi potreban potpritisak, te se pri zahvatanju tereta samo razvodnikom spoje komore vakuum-tanjira sa rezervoarom, koji zbog velike zapremine odmah iz komora isisa vazduh, a da se pri tom skoro ne smanji vakuum u rezervoaru. Pri otputanju tereta dovoljno je da se razvodnikom komore spoje sa atmosferom, kada se zbog izjednaenja pritiska izgubi sila dranja tereta.

    Ovim hvataem ne mogu se zahvatati tereti neravne povrine (nema zaptivanja), vreli tereti (strada zaptivna guma vakuum-tanjira), ni tereti od poroznog materijala (u komori ne moe da se ostvari vakuum).

    Za rad sa obe vrste hvataa vae iste mere opreza pri upotrebi, kao kod mehanikih hvataa.

  • 37

    4.0 MEHANIZMI DIZALICA

    Dizalica je maina unutranjeg transporta (u daljem tekstu: MUT) koja vri premetanje po pravilu slobodno viseeg tereta u jo nekom pravcu, ne samo po vertikali (razlika u odnosu na podizni ureaj). Kretanja tereta su translatorna, rotaciona, ili njihova kombinacija, sl. 79, a izvodi ih po jedan ili vie posebnih pogonskih mehanizama. Pogonske mehanizme nosi (objedinjavajui njihovu funkciju) nosea konstrukcija dizalice, koja i prenosi optereenja na stazu dizalice, odn. podlogu. Geometrija nosee konstrukcije zavisi od vrste, namene i uslova rada dizalice.

    Sl. 79. Primeri kretanja koja izvode neke vrste dizalica

    Kretanjima teret dostie odreeni skup taaka u prostoru, to je manipulativni prostor, sl. 80. Pri tom sve take same dizalice (ne uzimajui u obzir donji sklop koturae sa zahvatnim sredstvom, kao ni gipki element ue, lanac) obrazuju manevarski prostor. Veliina ovih prostora zavisi od dimenzija dizalice i duine dizalike staze, a oblik od vrste kretanja koja dizalica izvodi.

    Sl. 80. Primeri manipulativnih prostora nekih vrsta dizalica (striktno uzevi, manipulativni prostor za a) je samo povrina, skica odgovara za sluaj malog zanoenja tereta na obe strane)

    Standardni pogonski mehanizmi su pogoni koji ostvaruju translatorna kretanja: dizanje tereta,

    kretanje kolica i kretanje dizalice (ovde se razlikuju kretanje dizalice tokom radnih ciklusa i kretanje

    dizalice pri povremenim promenama lokacije rada), a javlja se i niz pogona vezanih uglavnom za rad

    dizalica sa strelom: obrtanje/zakretanje strele ili platforme (u horizontalnoj ravni), naginjanje strele

    ili njenih delova (u vertikalnoj ravni), teleskopiranje strele i pogoni specifini za odreena zahvatna sredstva, vrste i namene dizalica (otvaranje/zatvaranje grabilice, naginjanje stuba dizalice itd.).

    Sem toga, na dizalicama se javlja i niz pomonih mehanizama, sa zadatkom: - spreavanje pomeranja vetrom dizalice ili kolica (mehanizam kljeta ili sl.), - obezbeenje poveane stabilnosti dizalice (mehanizam stabilizatora), - ogranienje hoda pogonskog mehanizma dizalice (krajnji iskljuivai, branici na kraju staze,

    meusobni iskljuivai pogona kretanja dizalica na istoj stazi), - ogranienje rada dizalice/pogona dizalice (granini iskljuivai zbog ugroene stabilnosti

    poloajem tereta ili jainom vetra, zbog prisustva drugih objekata na stazi dizalice itd.) i sl.

    Nisu dizalice sve maine koje vre dizanje tereta. Po starijoj definiciji, uslov je bio da je teret slobodno visei (bez voica napr. liftovi i podizne platforme nisu dizalice), a danas se pod dizalicom podrazumeva maina periodinog dejstva koja premeta teret u vertikalnom pravcu (a po pravilu i u drugim pravcima), bez voica privrenih van dizalice i bez fiksnih mesta utovara/istovara. U praksi se ipak javljaju konstrukcije koje je prema ovoj definiciji teko precizno klasifikovati.

  • 38

    Mehanizam pogona dizanja je obavezni sastavni deo svake dizalice, delovi su mu:

    - pogonski motor; ne raunajui runi pogon koji se javlja uglavnom kod podiznih ureaja; na dizalicama vezanim za lokaciju rada (stazom dizalice, radnim zadatkom itd.), to je po pravilu

    el. motor; na mobilnim dizalicama (koje esto i brzo menjaju radnu lokaciju), to je po pravilu motor SUS, sa sekundarnim el. motorom u prenosu snage (hidromotor, hidrocilindar i sl.), a u

    posebnim uslovima okoline pneumomotor ili pneumocilindar, ree hidrocilindar, javlja se kao primarni motor (napr. u zapaljivoj ili eksploziono ugroenoj sredini i sl.),

    - konica; uvek je prisutna u pogonu dizanja, sem kada njenu funkciju preuzme neki drugi deo (napr. samokoivi prenosnik snage za male nosivosti i runi pogon); ona preuzima zadatak dranja zaustavljenog tereta iznad tla, a skoro uvek i zadatak smanjenja brzine pogona dizanja u fazi zaustavljanja (smanjenje kinetike energije sistema vri se njenim prevoenjem kroz rad sila trenja u toplotu, zato ovu funkciju ponekad, potpuno ili delimino, preuzima pogonski el. motor); upravljanje konicom izvodi se tako da pogonska energija koja dospe do motora, otkoi konicu, a njeno otsustvo je zakoi (tkzv. zatvoreni sistem konice automatsko ukljuenje konice po iskljuenju pogonskog motora), time se postie bezbedno dranje tereta i u sluaju neeljenog prekida napajanja pogonskom energijom; postavlja se na vratilo motora najee konica sa papuama, ili u sam el. motor lamelasta ili konusna konica (najmanji potreban moment koenja radna konica), na obod bubnja najee disk konica (to blie teretu najpouzdanija havarijska konica) ili na oba mesta (za rad sa opasnim teretima), sl. 81,

    - spojnica; izmeu motora i reduktora, po pravilu elastina, spaja vratila i ublaava udarna optereenja motora koja potiu od kretanja tereta, i obratno; esto se za manje nosivosti strana spojnice uz reduktor koristi kao koioni bubanj; izmeu reduktora i bubnja napr. zupasta;

    - reduktor; prenosnik snage koji parametre snage pogonskog motora (obrtni moment i ugaona

    brzina) prilagoava zahtevima izlaznog radnog ureaja (teina tereta i brzina dizanja); - bubanj; prenosnik snage koji menja vrstu kretanja (obrtno kretanje i moment na vratilu

    transformie u pravolinijsko kretanje i silu u uetu), a vri i magacioniranje namotanog ueta, - koturaa; prenosnik snage koji pored funkcije analogne reduktoru, menja i duinu sistema

    izmeu pogona i tereta tokom dizanja/sputanja tereta, a takoe ublaava udarna optereenja; sastoji se od elinog ueta (podizno sredstvo dizalice) i unica, ree od lanca i lananika; u retkim sluajevima pogon dizanja izvodi se bez ueta/koturae, napr. kod utovarne diza


Recommended