OTROVANJA I DROGE
SEMINARSKI RAD
SADRŽAJ
Uvod..........................................................................................................................................1
1. Otrovanja na brodu...............................................................................................................2
1.1. Podjela otrovanja...........................................................................................................2
1.2. Otrovi na brodu..............................................................................................................2
1.3. Opći znakovi otrovanja i prva pomoć.............................................................................2
1.4. Otrovanje ugljičnim monoksidom..................................................................................3
1.5. Zlouporaba alkohola......................................................................................................5
2. Zlouporaba droga..................................................................................................................8
2.1. Derivati kanabisa............................................................................................................8
2.2. Opijatske droge..............................................................................................................9
2.3. Psihostimulativne droge...............................................................................................11
2.4. Testovi na drogu..........................................................................................................12
Zaključak................................................................................................................................. 14
Literatura................................................................................................................................ 15
Uvod
Opasnost od otrovanja i opasnost od droge dio su svakodnevnice života na brodu. Otrovanja
su vrlo opasna jer mogu ugroziti život osobe ili više osoba na brodu, a da one toga nisu
svjesne, kao npr. otrovanje ugljičnim monoksidom ( o tome će više govora biti dalje u
seminaru). S druge strane konzumacija opijata kao što su alkohol i određene vrste droga
dovode u opasnost osobe koje to svjesno konzumiraju a također mogu dovesti u opasnost
druge osobe i sam brod, jer teže odlučuju o svojim postupcima pod utjecajem tih opijata.
Ovaj seminar naslova „Otrovanja i droge“ govori o utjecaju otrova na čovjeka, ponajprije
ugljičnog monoksida kao najopasnijeg plina te opisuje zlouporabu droga i alkohola. Seminar
je podijeljen u dva dijela. Prvi dio seminara naslova „Otrovanja na brodu“ detaljnije daje opis
o vrstama otrovanja, prepoznavanju otrovanja te postupcima koje je potrebno poduzeti u
slučaju otrovanja osobe ugljičnim monoksidom i alkoholom. Drugi dio seminara naslova
„Zlouporaba droga“ odnosi se na opis pojedinih vrsta droga koje su najčešće na brodovima,
kako prepoznati osobe pod utjecajem tih opijata te kako postupiti sa tim osobama. U izradi
seminara korištene su knjige i izvori sa Interneta.
1
1. Otrovanja na brodu
1.1. Podjela otrovanja
Otrovanja mogu biti akutna i kronična. Akutna nastaju pri naglom unošenju otrova u količini
koja uzrokuje otrovanje. Ovisno o vrsti ishod može biti ozdravljenje bez
posljedica ,poboljšanje zdravstvenoga stanja s dugotrajnim posljedicama ili smrti. Kronična
otrovanja nastaju kada se u organizama dugotrajno unese male količine otrova čiji se učinak
kumulira težine otrovanja ovisi o vrsti otrova ,unesenoj količini i načinu ulaska otrova u
organizam.
1.2. Otrovi na brodu
Tvari koje potencijalno mogu uzrokovati otrovanje na brodu obično se dijele na otrove koji
se nalaze u svakodnevnoj uporabi(alkohol,boje,lakovi ,otapala boja
lakova,pesticidi,lijekovi,kiseline lužine)i one koje mogu nastajati u brodskim pogonima od
brodskog tereta i radnih postupaka. Najčešći otrovi koji nastaju tijekom rada jesu ugljikov
monoksid, ugljikov dioksid, amonijak i freon. Njima treba dodati žestoke plinove otrove koji
se rabe za uništavanje glodavaca i insekata radi zaštite tereta. Najčešće otrovne tvari
brodskog tereta jesu nafta i njezini derivati, kiseline lužine, neke rudače i različite sačme koje
ispuštaju benzol kojim se ekstrahiraju. Posebni je problem teret nekih organskih tvari-žitarice
i voće –koji zbog fermentacije troše kisik,a ispuštaju ugljikov dioksid. Zbog toga se u
neventiliranim skladištima troši kisik koji može pasti ispod 10%, a razvija se CO2. Prigodom
pružanja pomoći osobi otrovanoj ili onesviještenoj u zatvorenom prostoru, ne smije se ulaziti
bez izolacijskih aparata. Unesrećenog iz zatrovanog prostora valja iznijeti bez ugrožavanja
zdravlja drugih članova posade. Pomorski časnici trebaju dobro poznavati potencijalne
otrovne tvari koje mogu nastati tijekom rada ili se osloboditi iz brodskog tereta kao i opće i
specifične postupke pružanja pomoći otrovanima.
1.3. Opći znakovi otrovanja i prva pomoć
Opći znakovi otrovanja jesu glavobolja ,mučnina,povraćanje ,pospanost,nesvjestica i loše
opće stanje . Znakovi za teško otrovanje modra boja kože ,teško disanje,ubrzano i mekano
bilo i poremećaji svijesti.
2
Opća načela prve pomoći pri otrovanju:
Raditi brzo i smireno
Prepoznati otrov
što prije odstraniti otrov iz organizma
dati protuotrov
održavati životne funkcije
dati kisik
utopliti otrovanog
pratiti stanje
tražiti liječnički savjest preko radija
Važna upozorenja
kod otrova unesenih preko usta ako je potrebno umjetno disanje ne primjenjivati
metodu usta na usta već manualnu metodu ,maska za oživljavanje ili dati kisik
pri otrovanju udisanjem žestokih otrova ne davati disanje usta na usta ili usta na nos
kad je otrovani koji je progutao jake kiseline i lužine u nesvijesti ili ima grčeve ne
smije se provocirati povraćanje
pri otrovanju udisanjem ne davati sredstva za smirivanje ni protiv bolova
1.4. Otrovanje ugljičnim monoksidom
Ugljični monoksid (CO) je plin bez boje, mirisa i okusa, a za razliku od nekih drugih plinova,
ne iritira kožu. To znači da ga ne možete vidjeti, nanjušiti ili na bilo koji drugi način osjetiti,
čime je CO i zaslužio svoj maligni pseudonim - nevidljivi ubojica.
Što je ugljični monoksid i kako dolazi do njegovog nastajanja?
Ugljični monoksid je (CO je kemijski simbol za ugljični monoksid i označava molekulu koja se
sastoji od ugljika i kisika) plin bez boje i mirisa, ne iritira kožu. To su važne karakteristike
obzirom da ga se ne može vidjeti, osjetiti njuhom, niti prepoznati na bilo koji drugi način
osim posebnim detektorima s alarmnim sustavom. Ugljični monoksid nastaje nekompletnim
izgaranjem, posebno krutih, tekućih i plinskih goriva. Ugljični monoksid stvara se
sagorijevanjem tvari koje sadrže ugljik, a bez dovoljnog pristupa kisika, odnosno zraka.
3
Uređaji na prirodni plin, tekući petrolej, ulje, kerozin, drva i drveni ugljen tako postaju
proizvođači smrtonosnog ugljičnog monoksida.
Zašto je ugljični monoksid opasan?
Crvene krvne stanice (eritrociti), sadrže hemoglobin, kemijski spoj kojem je funkcija vezanje
kisika u plućima i otpuštanje kisika u tkivima. Hemoglobin brže veže CO nego kisik. Ako je
mnogo CO-a u zraku kojeg udišete, hemoglobin će brže postati zasićen ugljičnim
monoksidom i neće moći vezati kisik. Efekt je sličan gušenju (također se radi o nedostatku
kisika).
Koji su simptomi otrovanja CO-om?
Simptomi su slični simptomima gripe, no bez povišene temperature. Radi se o sljedećim simptomima:
glavobolja
iritabilnost
konfuznost
nesvjestica
oslabljeno prosuđivanje
bizarno ponašanje
kratkoća daha
brzo disanje
prestanak disanja
bol u prsima
mučnina i povraćanje
abnormalni otkucaji srca
brzi otkucaji srca
nizak krvni tlak
hiperaktivnost
konvulzije
koma
šok
Prva pomoć
4
iznijeti otrovanog na svježi zrak
provjeriti stanje svijesti
provjeriti vitalne funkcije
u slučaju prestanka disanja ili srčane radnje primjeniti umjetno disnaje i vanjsku
masažu srca
kad otrovani diše ,dati mu kisik preko maske 1
1.5. Zlouporaba alkohola
Alkohol ili etanol temeljna je opojna tvar alkoholnih pića. Izgledom je bistra i bezbojna
tekućina, koja u prirodi nastaje alkoholnim vrenjem s pomoću gljivica iz ugljikohidrata, nekih
vrsta voća, žitarica, hmelja itd. Iznimno rijetko čisti etanol može uzrokovati opijenost u ljudi.
Alkoholna pića se dobivaju vrenjem i destilacijom grožđa, voća, žita i raznih drugih biljnih
tvari. Umjereno pijenje smatra se u europskoj kulturi društveno i civilizacijsko prihvatljivim,
ali aktivno opijanje, kao i kronični alkoholizam značajan su društveni i medicinski problem.
Alkoholizam je pretjerano uživanje alkoholnih pićem sa svim posljedicama njegove
zlouporabe. Kronični je alkoholičar osoba koja prekomjerno pije alkoholna pića, u koje je
ovisnost o alkoholu tolika da pokazuje psihičke, tjelesne ili socijalne poremećaje. Alkoholna
ovisnost nastaje nakon 10 do 15 godina prekomjerne uporabe alkohola u muškaraca, dok se
u mladih i žena ovisnost može razviti i nakon dvije godine. Uporaba alkohola ovisi o tradiciji i
drugim čimbenicima (socijalnim, ekonomskim). U svim je zemljama veća u muškaraca no u
žena i smanjuje se godinama.
Razlozi pijenja alkohola
Osim običaja, navike i općenite prihvaćenosti, posezanje za alkoholom povezuje se sa
stresnim situacijama, napetostima, frustracijama, lošim međuljudskim odnosima i drugim
društvenim poremećajima. Očekivanje da će alkohol podići raspoloženje, ublažiti patnje i
rastjerati brige lažna je vodilja mnogih pijanstava. Usprkos tome što je alkohol dostupan
svagdje, prekomjernom uživanju alkohola sklone su samo neke osobe. Nema jasnih kriterija
po kojima bi se moglo predvidjeti hoće li neka osoba biti sklona prekomjernom uživanju
alkohola ili neće. Ipak poznata je činjenica da je najveći broj alkoholičara među osobama koje
1 Medicina za pomorce Rosanda Mulić i Darko Ropac
5
imaju razne psihičke poremećaje (neuroze, depresivna stanja, bijeg od stvarnosti,
izbjegavanje odgovornosti i sl.)
Djelovanje alkohola
Alkohol djeluje na čovjeka nakon uzimanja na usta. Vrlo se rijetko alkohol u organizam unosi
preko kože. U krv alkohol dospijeva upijanjem (resorpcijom) preko sluznice usta, ždrijela,
jednjaka, želuca i crijeva. Najveća se količina alkohola resorbira u sluznici tankog crijeva.
Djelovanje alkohola se obično ocjenjuje stupnjevima opijenosti.
Lakša opijenost. Nastupa kod koncentracije od 0,5‰ do 1,5‰ alkohola u krvi. Tada se
opažaju prva jasna djelovanja alkohola na živčani sustav. Refleksi su usporeni, vidno polje
suženo, smanjuje se snaga, padaju pozornost, koncentracija i moć rasuđivanja. Smanjuje se
kritičnost te se olako procjenjuju okolnosti i preslobodno ulazi u rizike. Kod koncentracije
alkohola od 0,5 ‰ osoba često tvrdi da ne opaža nikakvo djelovanje alkohola na vlastiti
živčani sustav i ponašanje. Tek kod oko 1 ‰, izraženo je pripito karakteristično ponašanje
bez strahova, kočnica, sputanosti i u pravilu, veselo raspoloženje.
Katkad mala količina alkohola može uzrokovati veliko uzbuđenje s provalom gnjeva,
agresivnosti i razbijačkog ponašanja. Nakon toga takva osoba zapadne u duboki san, a kad se
probudi, ne sjeća se ničega. Takvo se stanje zove patološko pijanstvo (patološka
intoksikacija).
Stupanj srednje opijenosti. Nastupa kod koncentracije od 1,5 ‰ do 2,5 ‰. Opijeni nije
kadar kontrolirati svoje postupke i ponašanje, zbog čega su mu reakcije vrlo nekritičke.
Pojavljuju se naznake agresivnosti, nasilnih radnji, nepristojnosti i svadljivosti. U takvom je
stanju veliki rizik od ulaženja u vezu s nepoznatom osobom zbog mogućnosti dobivanja
spolno prenosive bolesti.
Teška opijenost. Nastaje kada koncentracija alkohola u krvi dosegne 2,5 ‰ do 3,5 ‰.
Opijeni je pospan, sužene svijesti dok djelovanje alkohola počinje kočiti pojedine dijelove
moždanog sustava. Nastaje jak poremećaj ravnoteže, govor je otežan do potpune
nerazumljivosti, često je povraćanje ili nekontrolirano mokrenje i pražnjenje crijeva. Nakon
otrježnjenja osoba se često ne sjeća svojih postupaka. Kod koncentracije alkohola oko 4 ‰,
nastupaju nesvijest i alkoholna koma. Refleksi se gase, a tjelesna temperatura snižava ispod
normale. Kod ovog stanja, iako opijeni zaudara na alkohol treba isključiti druge moguće
6
uzroke kome. Pri većoj koncentraciji (5 ‰), dolazi do paralize moždanih centara koji
reguliraju rad srca i disanje te do smrti koju katkad ni hitnom bolničkom intervencijom nije
moguće spriječiti.
Prva pomoć
Ne postoji brzo i djelotvorno sredstvo koje bi smanjivalo koncentraciju alkohola u krvi i tako
djelovalo kao protuotrov. Lakša i srednja opijenost ne zahtijevaju posebnu terapiju. Hladni
tuš, davanje vitamina B-kompleksa te pojačana tjelesna aktivnost mogu koristiti , no nema
dokaza da smanjuju koncentraciju alkohola u krvi.
Pijanoj osobi koja je pri svijesti treba dati piti vode (1-2 čaše) da se spriječi alkoholna
mamurnost uzrokovana dehidracijom i poslati je u krevet. U „patološkoj intoksikaciji“, kad je
osoba agresivna, treba dati ampulu Apaurina (diazepama) u mišić.
Osobu koja je u nesvijesti zbog djelovanja alkohola valja držati pod nadzorom i omogućiti
prohodnost dišnih putova. Treba paziti da se ne uguši povraćenim sadržajem. Ako postoje
bilo kakve dvojbe i problemi treba tražiti liječnički savjet putem radija. Pomorska kompanija
ima pravo odrediti gornju dopuštenu, količinu alkohola u krvi. Mnoge kompanije ne
dopuštaju ni najmanju količinu alkohola u krvi svojim pomorcima dok su na dužnosti. Česte
su provjere puhanjem u „balon“ ili cjevčice, kad se mjeri koncentracija alkohola u
izdahnutom zraku. Osim u izdahnutom zraku, koncentracija alkohola može se mjeriti u krvi,
mokraći i u tkivu (kod umrlih).
7
2. Zlouporaba droga
Zlouporaba droga sve je veća pošast suvremenog društva, a time i pomoraca. Čimbenici koji
uvjetuju potražnju sredstava ovisnosti jesu:
pozitivni stav referentne grupe (grupa kojoj pojedinac želi pripadati) prema uporabi
bilo kojeg sredstva ovisnosti
nedostatak pravih informacija o štetnosti i djelovanju sredstava ovisnosti
kvaliteta i organizacija života.
Uobičajena droga koju pomorci troše jest kanabis ili marihuana. Osobe koju je konzumiraju
poznaju se po mirisu na zapaljeni konop, koji često pokušavaju kamuflirati. Pušenje
marihuane češće je skupno, nego individualno.
Općenito ,opojne droge obuhvaćaju derivate kanabisa, opijate i psihostimulativne droge.
2.1. Derivati kanabisa
Ova skupina obuhvaća marihuanu i hašiš.
Marihuana
Marihuana je jedan od sastojaka biljke Canabis sativa, najčešće je uživana droga. Uspijeva u
mnogim zemljama s umjerenom ili tropskom klimom. Ona se, u pravilu, puši. Vrijeme
poluraspada - eliminacije iz organizma traje oko 6 dana, što znači da osoba, ako se u tom
intervalu nakon konzumacije podvrgne pregledu, pokazuje znakove konzumiranja. Prvi očiti
učinci pušenja marihuane jesu čudno ponašanje, bez mirisa na alkohol uz diskretan miris koji
podsjeća na zapaljeno sijeno ili konop. Zjenice su uživatelja droge široke, oči zacrvenjene,
koncentracija slaba, odgovori brzi.
Prisutna je bahatost, boja glasa je promijenjena, a apetit je pojačan s posebnom sklonošću za
slatko. Bilo je ubrzano. Ako se popuši više cigareta s marihuanom, prisutni su poremećaji
usklađivanja (koordinacije) pokreta i opažanja i pojava paranoidnosti - što sliči ludilu. Ovakve
osobe teško i neredovito obavljaju svoje radne zadaće. Zatvoreni su i izdvajaju se od okoline.
Postoji raskorak između mogućnosti i rezultata u stilu „sve više uzimaju, a sve manje daju“.
8
Hašiš
Hašiš se spravlja od smolaste, smeđe ili smeđezelenkaste mase koja se skuplja na vrškovima
biljke kanabisa. Na tržište dolazi u „pogačama“ ili „tablama“. Hašiš se kao i marihuana puši.
Za pušenje narkomani rabe posebne lulice koje izrađuju sami od različitih materijala ili se u
tu svrhu koriste običnim lulama produljenog kamiša. Hašiš je jača i skuplja droga od
marihuane. Djelovanje im je slično, a ovisno je, kao i kod drugih, „lakših“ droga o karakteru
ličnosti, okolini i očekivanju uživaoca. Prvi fizički učinci pušenja hašiša slični su djelovanju
marihuane - svrbež očiju, otežano gutanje, suhoća usta. U nekih pušača hašiš proizvodi
laganu pospanost (letargiju), opuštenost i želju za mirovanjem. Povremene ili stalne pušače
marihuane ili hašiša gotovo je nemoguće prepoznati. U „napušenu“ osobu može se
posumnjati po navedenim simptomima, no sigurno se dijagnoza može dati samo nakon
laboratorijske analize krvi i mokraće. Za njih je znakovito:
promjena ponašanja u smjeru neobične, bezazlene veselosti i razgovorljivosti
pojačanim tonom, zasmijavanje do gubitka daha bez jasnog razloga za prekomjerni
smijeh
promjena ponašanja u smislu zanemarivanja rokova i vremena općenito, kašnjenje u
izvršavanju obveza u osoba kojima to nije inače osobina
odjeća i dah mirišu na spaljenu suhu travu ili konopac
promjena osjetljivosti na svjetlo, oči suze i bole, te su blago zakrvavljene, posebno pri
jačem suncu.
2.2. Opijatske droge
Iz ove skupine najčešće se konzumira heroin.
Heroin
Heroin je smeđi prašak ljutkasto-kiselkasto-gorkastog okusa. Derivat je morfija, droge koja se
proizvodi iz opijumskog maka. Po brzini razvijanja i jakosti ovisnosti koju uzrokuje vjerojatno
je najopasnija droga današnjice. Veći dio ovisnika uzima heroin intravenski, iako se on može
ušmrkavati i pušiti. Za intravensko uzimanje heroina rabe se štrcaljka, limunska kiselina za
razrjeđivanje smjese, žlica ili metalni čep boce i upaljač za njeno zagrijavanje. Ovisnici se
bodu u venu na ruci. Kako sumnjičavost okoline raste, tako narkoman nalazi sve čudnija
9
mjesta na tijelu za uštrcavanje droge pa se igla zabada u stopalo, među nožne prste, pod
jezik, u prepone ili u vrat.
Djelovanje
Inicijalni efekt odmah nakon uzimanja je ogroman, euforičan val kojeg
prate osjećaji opuštenosti i topline, sigurnosti, nestajanja boli, tjeskobe i napetosti. Ljutnja,
frustracije i agresivnost nestaju, a javljaju se sigurnost i ljubav prema sebi. Nakon prolaska
početne euforije javlja se ugodan, opušten osjećaj zadovoljstva i smirenosti. Ponekad,
posebno kod prvih uzimanja, moguća je mučnina i povraćanje.
Heroin je depresant centralnog živčanog sustava: usporava srce, disanje, smanjuje krvni tlak,
uzrokuje širenje krvnih žila i smanjenu aktivnost crijeva, što uzrokuje zatvor. Osim prevelike
doze, velik je rizik kod istovremenog uzimanja heroina nakon alkohola ili tableta za smirenje,
ili prilikom velikog umora, takva kombinacija višestruko usporava disanje i otkucaje srca, i
uslijed nedostatka kisika dovodi do nesvjestice i smrti.
Apstinencija
Kad ovisnik upadne u apstinenciju (zbog nemogućnosti opskrbe drogom), pojavljuju se
simptomi krize - razdražljivost, panika, strah široke zjenice, suzne oči, nemir, drhtavica i jeza.
Mnogi se tuže da imaju gripu. Kod jačih kriza dolazi do povraćanja i proljeva, grčeva u
mišićima i bolova u gotovo svim dIjelovima tijela. Prvi simptomi krize pojavljuju se otprilike
osam sati nakon uštrcavanja droge, a pojavljuju se otprilike osam sati nakon uštrcavanja
droge, a pojačavaju se tijekom jednog od dva dana poslije posljednjeg uštrcavanja. Ovisnik
ne spava i nema olakšanja. To razdoblje traje sedam do deset dana. Nakon toga prestaje
tjelesna ovisnost, ali ostaje psihička koja ovisnika ponovo vraća u začarani krug. Utvrđeno je
da se ovisnost o heroinu razvije nakon tri tjedna svakodnevnog uzimanja. Nakon prvog
upada u krizu motiv uzimanja droge bitno se mijenja. Neovisno o motivu prvog „šuta“ -
znatiželja, nagovor, inat želja za novim iskustvom - on nestaje, ali ostaje samo strah od krize,
odnosno želja da se kako-tako živi jer bez heroina to postaje nemoguće. Nakon što se
narkoman „navuče“, postane ovisnik i nastavlja se drogirati kako bi održao dojam da je onaj
čovjek otprije. Za uživanje heroina specifično je:
promjena ponašanja u smislu smanjene zainteresiranosti, čak i za obitelj i najbliže
prijatelje
10
pretjerano česta pospanost, povremeno kratkotrajno padanje u san („kljucanje“) čak i
za stolom u društvu
promjena afiniteta u prehrani, naglo ili postupno favoriziranje slatkiša, kolača i to
onih s kremom, pudinga i sokova
pojava tragova uboda igle na pregibu lijeve ruke u dešnjaka, odnosno desne u
ljevaka. Tragovi krvi na rukavima potkošulje i košulje
promjena izraza očiju. Oči izgledaju svjetlije jer je zjenica vrlo smanjena, gotovo
poput glavice pribadače
u trenutcima povećane uznemirenosti i pokazane želje da se što prije povuče u
osamu, oči su tamnije zbog proširenja zjenica pred nadolazeću krizu
mršavljenje, gubitak apetita i opća neuobičajena zapuštenost izgleda
prebrzo trošenje plaće, povremeno nestajanje manjih svota novca kod ostalih
članova posade. Nestajanje vrijednih predmeta posebice zlata i nakita
druženje s već poznatim ovisnicima o heroinu ili/i preprodavačima droge.
2.3. Psihostimulativne droge
Najraširenije droge su kokain, ecstasy i speed.
Kokain
Kokain je svjetlucavi, kristalični, bijeli prah (sličan salicilnoj kiselini) s lokalnim anestetičkim
djelovanjem na jezik. Ako kokain dulje stoji na jeziku, jezik odrveni. Kokain se uzima najčešće
ušmrkavanjem u nos. Nakon ušmrkavanja ovisnik postaje dinamičan, euforičan hiperaktivan.
Kad prestane djelovanje pojavljuju se bezvoljnost, depresivnost, kunjanje i stanje bez životne
radosti.
Ecstasy
Ecstasy je derivat stimulativne droge amfetamina, dok je speed amfetamim u prahu ili
tabletama. Ova droga daje opći osjećaj energije, nema osjećaja gladi, a poremećen je osjećaj
uvida u vrijeme i prostor. Nema ljutnje, nema agresivnosti, sve je zabavno i dinamično, a
ovisnici su puni energije. Osim navedenih, ovisnici mogu uzimati halucinogene droge LSD ili
udisati ljepilo i slična sredstva.
11
Za ovisnike o ovim drogama znakovito je:
promjena ponašanja u smjeru neobične aktivnosti. Čini se da sumnjiva osoba pršti od
snage, što joj inače nije svojstveno. Od nje se u društvu odjednom ne može doći do
riječi, iz nje zrači nekakva neobična i snažna energija
promjena uobičajenog izraza lica, oči plamte, a zbog proširenja zjenica čine se
tamnijima nego obično
mijenjaju se uobičajene geste primjerice stalno češkanje i trljanje nosa, šmrcanje, dok
je nosna sluznica jako crvena, katkad i krvava
promjena navika u jelu i spavanju pa se čini kako se osobi nikad ne spava nije umorna
ta da joj hrana gotovo ne treba, čime se ta osoba često hvali i sama sebi odaje
priznanje.
Prva pomoć
Pri otrovanju opijatima treba dati nalokson u početnoj dozi od 2 mg u mišić. Veće su doze
potrebne u nekih sintetičkih narkotika. Po odredbama „Pravilnika u minimalnoj opremi i
sadržaju brodske ljekarne“ u ljekarnama naših brodova nema naloksona. Na brodovima
drugih kompanija ovaj se lijek može naći. Ako je osoba u nesvjesnom stanju treba tražiti
liječnički savjet preko radija. Naše i strane pomorske kompanije strogo zabranjuju unošenje,
uporabu, prodavanje i držanje alkohola i narkotičnih sredstava na brodu. Prisutnost droga
(narkotika) u mokraći može se dokazati uporabom jednostavnih testnih pločica ili
laboratorijskom analizom. Kontrolu svojih pomoraca na prisutnost droga kompanije sve
češće primjenjuju i uklanjaju one kod kojih se dokaže droga.
2.4. Testovi na drogu
Testiranje služi kako bi se otkrilo je li osoba uzimala neku drogu u određenom vremenskom
razdoblju. Prisutnost određene droge u organizmu može se otkriti samo korištenjem
odgovarajućeg testa, namijenjenog za tu drogu, zato je bitno upotrijebiti pravi test. Kako ih
koristiti:Testiranje se obavlja na tjelesnom uzorku, najčešće urinu, a uzimanje uzorka mora
biti strogo nadzirano, kako bi se izbjeglo zamjenjivanje, razrjeđivanje urina i slično. Kućni
testovi nude mogućnost brzog i jeftinog otkrivanja uzimanja pojedine droge ili više droga
(tzv. panel testovi na 5 ili 10 droga). Osim toga, postoje i laboratorijski imunološki testovi koji
se koriste u bolnicama. U većini slučajeva, postupak se provodi tako da se u test pločicu
12
ukapaju tri kapi urina i nakon pet minuta postupak je gotov. Također, postoje testovi kod
kojih se vrh pločice stavi u urin. Ukoliko je test pozitivan (jedna linija na pločici), potrebno je
rezultat potvrditi dodatnim, preciznijim testom. Ako je rezultat negativan (dvije linije na
pločici), smatra se da određena droga trenutno nije prisutna u organizmu i rezultat nije
potrebno potvrđivati. Testiranje na droge besplatno se provodi u svim županijskim zavodima
za javno zdravstvo – u službama za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko
liječenje ovisnosti. Testovi na droge dostupni su u ljekarnama na području Republike
Hrvatske. Testiranje kose i urina na prisutnost droga provodi se u Zagrebu, u Institutu za
medicinska istraživanja.Za analizu uzoraka kose radi utvrđivanja prisutnosti droga i njihovih
metabolita koristi se plinska kromatografija sa spektrometrijom masa (GC/MS). Analize se
mogu obaviti uz diskreciju (pod šifrom ispitanika) ukoliko su u privatne svrhe, a u laboratoriju
se može zatražiti analiza na 2 skupine droga:1. skupina: morfin, kodein, heroin, 6-
acetilmorfin (specifični metabolit heroina), metadon (heptanon) i kokain.2. skupina:
amfetamin, metamfetamin, 3,4-metilendioksiamfetamin (MDA), 3,4-
metilendioksimetamfetamin (MDMA-Ecstasy) i 3,4-metilendioksietilamfetamin
(MDEA).Analiza kose proširuje mogućnost detekcije droge na mjesece, ovisno o duljini
kose.Analiza kose na droge služi kao dokaz je li osoba ponavljano uzimala drogu.
13
Zaključak
Otrovi, kao što su plinovi a ponajprije ugljični monoksid predstavljaju prijetnju sigurnosti
osobama na brodovima. Treba znati prepoznati znakove trovanja te treba znati postupati sa
osobama koje su otrovane. Časnici na brodovima a i ostali članovi posada moraju dobro biti
upoznati sa postupcima koji su potrebni da se pomogne unesrećenoj osobi. Trovanje
alkoholom malo je drugačije od trovanja plinovima jer se ovdje radi o pojedincu ili skupini
ljudi koji se mogu nazvati „alkoholičarima“. Oni su tijekom godina razvili ovisnost o alkoholu
te su skloni konzumirati alkohol na radnom mjestu. Međutim, pomorski brod nikako nije
mjesto za konzumiranje alkohola bez obzira na razlog jer alkohol kao što je poznato daje
lažan osjećaj hrabrosti, usporava reflekse te čovjek pod utjecajem alkohola nije u stanju
rasuđivati kako treba. Samim time, osobe koje konzumiraju alkohol mogu dovesti same sebe
u opasnost, druge članove posade i sam brod. Na kraju pretjerano konzumiranje alkohola
može dovesti i do smrti osobe koja ga konzumira u ogromnim količinama. Ista priča vrijedi i
za uživanje droge. Droga nije dopuštena na brodu te su osobe koje uživaju drogu prisiljene
tražiti skrovita mjesta na brodu i sve činiti samo da dođu do droge. To ih čini ovisnicima o
drogi i bez obzira na sve oni će dati sve od sebe da se domognu droge, pogotovo oni ovisnici
o težim drogama kao što su heroin i kokain. Uživatelji lakih droga ne mogu se nazvati
ovisnicima jer lake droge ne dovode do narkomanske krize. Osobe u drogiranom stanju nisu
sposobne za racionalno rasuđivanje i vođenje brige o sebi samima a kamoli o vođenju brige o
brodu. Zato se na brodovima provodi nulta tolerancija na droge.
14
Literatura
Mulić Rosanda i Ropac Darko „Medicina za pomorce“, Medicinska naklada, Zagreb 2002.
http://www.ne-droga.org/intervencije/testovi
http://hr.wikipedia.org/wiki/Heroin
15