Slobomir P Univerzitet

Fakultet za ekonomiju i menadžment

Seminarski rad

Tema: Porez na dodanu vrijednost

Mentor: Kandidat:

Prof.dr. Ljiljana Jović Irina Alić 141/13

Doboj, mart 2014.

1

Sadržaj:

1. Uvod ............................................................................................................. 1-2

2. Definisanje PDV-a.................................................................................... 2-3

3. Oblici PDV-a ............................................................................................. 3-5

4. Metode obračuna PDV-a ............................................................................ 5-7

5. Načela PDV-a.......................................................................................... 7-9

6. Predmet oporezivanja PDV-om ............................................................9-13

7. Poreski obveznik .......................................................................................13-14

8. Utvrđivanje iznosa oporezivanja ...............................................................15-16

9. Poreske stope .........................................................................................17-19

10. Poreska oslobođenja ................................................................................20-23

11. PDV u BiH ..............................................................................................23-35

12. Prednosti i nedostaci PDV-a ...................................................................36-37

13. Zaključak ......................................................................................................38

14. Literatura ..............................................................................................40

2

1. Uvod

Porezi su osnovni instrument finansiranja javnih potreba odnosno pokrića

državnih rashoda. Zbog toga danas većina finansijskih teoretičara savremenu

državu naziva ''poreskom državom'' ističući na taj način ulogu poreza u njenom

funkcionisanju.

U finansijskoj teoriji i praksi prihvaćena je podjela poreza na direktne poreze-

čije se plaćanje zasniva na izvoru prije trošenja dohotka i indirektne poreze-koji

se plaćaju prilikom trošenja dohotka. U indirektne poreze ubrajamo i porez na

dodanu vrijednost koji će biti predmet našeg razmatranja u daljem radu.

Već niz godina porez na dodanu vrijedonst (engl. VAT-Value Added Tax, franc.

TVA-Taxe sur la Valeur Ajoutee, njem. MWS-Mehrwertsteuer) je

najrasprostranjeniji sistem oporezivanja prometa dobara i usluga u svijetu koji

se, trenutno i nimalo slučajno, primjenjuje u preko 120 zemalja, koje obuhvataju

preko 70% svjetske populacije

PDV je izumio francuski ekonomista Maurice Laure (Moris Lore) 1954. godine.

On je bio direktor francuske porezne službe koja je 10. aprila 1954. uvela taxe

sur la valeur ajoutée (TVA). Ovaj porez je isprva uveden kao opterećenje za

velike kompanije, ali je vremenom njegovo djelovanje prošireno na sve oblasti

poslovanja. U Francuskoj je PDV najznačajniji izvor javnog finansiranja i

procjenjuje se da donosi oko 45% prihoda.1

PDV je neto svefazni porez u prometu dobara i usluga.

Svefazni, stoga što se obračunava u svakoj fazi prometa dobara i usluga koje

podliježu oporezivanju (tj. pri svakoj oporezivoj isporuci dobara i usluga koju

1 Wikipedia

3

izvrši subjekt koji je registrovan kao obveznik PDV-a, kao i pri svakom uvozu

dobara.).

Neto, stoga što se, unatoč činjenici da se u svakoj fazi prometa obračunava na

punu prodajnu vrijednost, taj porez svodi na oporezivanje samo neto dodane

vrijednosti u svakoj pojedinoj fazi reprodukcije i prometa, dovodeći u konačnici

do toga da ukupan porez na maloprodajnu vrijednost dobara i usluga plaća

krajnji potrošač.

2. Definisanje PDV-a

Porez na dodatu vrednost je opšti porez na potrošnju koji se obračunava i plaća

na isporuku dobara i pružanje usluga u svim fazama proizvodnje i prometa

dobara i usluga, kao i na uvoz dobara, osim ako zakonom nije drugačije

propisano.

Porez na dodatu vrednost (PDV) definiše se kao porez koji se obračunava i plaća

u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa na način da se u svakoj fazi

oporezuje samo iznos dodate vrijednosti koja se ostvari u toj fazi proizvodno-

prometnog ciklusa u kojoj preduzeće učestvuje. PDV je u suštini oblik poreza

na promet, odnosno on je neto - svefazni porez na potrošnju. Osnovna razlika

između ova dva poreza ogleda se u tome da se porez na promet obračunava i

naplaćuje samo u jednoj fazi i to u krajnjem prometu, dok se PDV obračunava i

plaća u svim fazama samo na dodatu vrijednost u toj fazi. Dodatu vrijednost

prema tome čini novostvorena vrijednost ili razlika između nabavne i prodajne

cijene u prodajnom ciklusu. 2

PDV je za razliku od poreza na promet sveobuhvatniji jer se sa njegovim

uvođenjem značajno proširuje poreska baza, predmet oporezivanja i broj

2 Javne finansije, B.Stakić M.Jezdimirović, Beograd 2012.

4

poreskih transakcija. Zbog toga je PDV postao najpoplarniji oblik oporezivanja

proizvoda i usluga koji plaća u većini zemalja.

U sistemima poreza na promet i PDV, teret poreza vijek snosi krajnji potrošač.

PDV je složen poreski oblik koji u praksi odreduju tri fakora:

1. oblici poreza na dodatu vrijednost;

2. osnovna načela poreza na dodatu vrijednost;

3. metode naplate poreza na dodatu vrijednost.

U nastavku rada ćemo objasniti svaki od ovih fakora.

3.Oblici poreza na dodatu vrijednost

Kroz razvoj poreskih sistema razlikovali su se pojedini oblici PDV prema tome

kakav je poreski tretman ulaganja u kapitalna dobra, tj. u nabavke osnovnih

sredstava za obavljanje djelatnosti, postrojenja i opreme. Iskristalisala su se tri

osnovna oblika PDV i to:

Proizvodni oblik PDV-a kod poreske osnovice ne isključuje vrijednost

nabavljenih osnovnih sredstava niti amortizacije. Kod ovog oblika PDV poreski

obveznik ima pravo da od iznosa prodaje svojih proizvoda i usluga izvrši

odbitak prethodnog poreza sarno za vrijednost nabavljenog reprodukcionog

materijala i sirovina. Takođe kod ovog oblika PDV ulaganje u osnovna sredstva

oporezuje se dva puta, prilikom nabavke jer nema odbitka i drugi put pri prodaji

dobara u čijoj proizvodnji učestvuje korištenje osnovnih sredstava.

Proizvodni oblik PDV nije stimulativan za poreske obveznike jer ne podstiče

ulaganja u kapitalna dobra, kao ni osavremenjavanje proizvodnih i poslovnih

procesa pa samim tim ne podstiče ni proširivanje postojećih kapaciteta i

otvaranje novih radnih mjesta. Ovaj oblik PDV se ne nalazi u praksi savremenih

5

zemalja koje uvode ovaj oblik poreza jer ovakav način oporezivanja ne podstiče

makroekonomski razvoj.3

2. Dohodovni oblik PDV-a za razllku od prethodnog proizvodnog oblika ima

povoljniji tretman za osnovna sredstva, postrojenja i opremu. Pored odbitka

prethodnog poreza za repromaterijal i sirovine, koji učestvuju u procesu

proizvodnje, ovaj oblik PDV ima i prethodni odbitak za nabavku osnovnih

sredstava, postrojenja i opreme ali samo u srazmjernom iznosu u visini godišnje

amortizacije za nabavljena osnovna sredstva. I ovaj oblik PDV nema

stimulativni karakter za poreske obveznike i imaa slične posljedice naprivredni

razvoj kao i prethodni oblik PDV-a.

4. Potrošni oblik PDV-a podrazumijeva da se poreskorn obvezniku za

posmatrani poreski period odobrava odbitak prethodnog (prenijetog)

poreza po svim ulaznim računima za dobra koja su nabavljena i usluge

koje se koriste za obavljanje djelatnosti. Pravo na umanjenje obračunatog

poreza nije uslovljeno time jesu li ta sredstrva koja su nabavljena u isto

vrijeme potrošena iii prodata, i da li je plaćen račun dobavljačima. Iz toga

proizilazi da potrošni oblik PDV ne opterećuje zalihe porezom jer je iz

računa dobavljača porez iskorišten za odbitak za tekući poreski period.

Sve zemlje Evropske unije primenjuju potrošni oblik u skladu sa Šestom

direktivom Evropske unIje o PDV-u. Primjenom ovog oblika oporezivanja

eliminišu se svi nepovoljni efekti na razvoj koji su izraženi kod proizvodnog i

dohodovnog oblika PDV.

3 Škola biznisa-Naučno stručni časopis

6

5. Metode obračuna PDV-a

Način naplate poreskih pnhoda u sistemu PDV je bitna karakteristika sistema po

kojoj se on razlikuje od klasičnog sistema poreza na promet. Svaki poreski

obveznik u sistemu PDV vrši obračun poreske obaveze, pri čemu od svoje

obaveze nastale za odredeni poreski period odbije prethodni porez u istom

periodu iskazan na računima dobavljača. Zbog ovakvog obračuna poreskih

prihoda u interesu svakog poreskog obveznika je da na računu dobavljača PDV

bude pravilno iskazan, jer samo se u tom slučaju može koristiti kao prethodni

porez. U sistemu klasičnog poreza na promet ovo nije slučaj, jer svaki poreski

obveznik vrši obračun poreske obaveze, nezavisno od drugih učesnika u

prometu. U pogledu izračunavanja dodate vrijednosti kao poreskce osnovice

koriste se sledeće tri metode:

1. Metod oduzimanja,

2. Metod sabiranja i

3. Kreditni metod.

1. Metod oduzimanja

Primjena ove metode izračunavanja obveze PDV-a preduzeće izračunava

obvezu PDV-a tako da od vrijednosti prodaje oduzme vrijednost kupovina i na

tako dobivenu dodanu vrijednost primijeni stopu PDV-a. Ovom se metodom

direktno izračunava porezna osnovica, tj. dodana vrijednost te se zbog toga ova

metoda naziva još i direktna metoda. Metoda oduzimanja il direktna metoda ima

nekoliko nedostataka od kojih se izdvajaju sledeći:

1. može se primijeniti sarno u sistemu PDV koji ima jedinstvenu stopu,i

2. drugi nedostatak ogleda u dokumentovanju prethodnog poreza, jer

ukoliko se posmatraju nabavke u cjelini u toj vrednosti mogu biti sadržani

i računi koji nemaju iskazan prethodni porez ili računi koji ne bi mogli

biti osnov za umanjenje osnovice za obračun PDV-a.

7

2.Metod sabiranja

Kod ove metode obračuna poreske osnovice kao zbir elemenata koju čine tu

vrijednost uzimaju se zarade, amortizacija, kamate, profit i drugi elementi. Ovaj

metod je veoma složen i nedovoljno pouzdan, jer se za svaki poreski period

mora sastavljati bilans i utvrdivati finansijski rezultat, a metod nije moguće

primijeniti kod sistema oporezivanja koji ima više stopa PDV-a.

3. Kreditni metod ili indirekti metod naplate poreza

Kod ovog metoda PDV na svim računima mora biti posebno iskazan, a obaveza

plaćanja se dobija pošto se obračunati porez za osnovicu koju čini iznos

izvršenog prometa obračunat za sva prodata dobra i izvršene usluge, umanjuje

za iznos prenijetog poreza po ulaznim računina za nabavljena dobra i usluge u

obračunskom poreskom periodu. PDV koji mora biti iskazan posebno na svim

računima služi kao dokumentovani dokaz za odbitak prethodnog poreza.

Poreska obaveza za poreski period prema ovoj metodi je razlika PDV na

izlaznim i ulaznim računima poreskog obveznika. Kreditna metoda naplate PDV

ima naloge prednosti u odnosu na prethodne dvije metode, a neke od njih su

sledeće:

1. ovo je najjednostavnija metoda za primjenu,

2. najažurnija u smislu obračuna i naplate, PDV se iskazuje prilikom svake

transakcije na računima,

3. omogućena je najpouzdanrja kontrola za obračun I naplatu poreza i

4. ova metoda jedina omogućuje primenu više stopa PDV-a.

5. Načela PDV-a

8

Osnovna načela PDV-a povezana su sa pitanjem oporezivanja dobara i usluga

koje su predmet međunarodne razmjene, prije svega posmatrano sa stanovišta

mjesta oporezivanja. Dva osnovna načela su:

1. Načelo porijekla PDV-a podrazumijeva da se on obračunava i plaća na sva

dobra i usluge koje su proizvedene i pružene u zemlji porijekla bez obzira da li

se ova dobra i usluge troše u zemlji ili se izvoze, dok se sva dobra i usluge koje

se uvoze i trošc u zemlji ne oporezuju u zemlji.

2. Nadelo odredišta PDV je u potpunosti suprotno od načela porijekla. Prema

ovom načelu dobra i usluge se oporezuju tamo gdje se troše bez obzira jesu li

proizvedeni ili su uvezeni. Ovo načelo se još naziva i načelo mjesta potrošnje.

Načelo odredišta ne pravi razliku između domaće i uvezene robe, te ne utiče na

konkurentnost. jer su sve robe i usluge izjednačene i imaju ravnopravnost na

tržištu.

Pored osnovnih načela u sistemu PDV postoje i sledeća pravila:

1. U vrijednost nabavljenih dobara i usluga ne uračnava se PDV. Ovo

pravilo važi bez obzira kada je plaćena faktura dobavljača, jer se PDV

izražen na fakturi dobavljača može odmah koristiti kao prethodni porez i

saldirati se od nastale poreske obaveze koja je izra-ena na izlaznim

fakturama za prodata dobra i izvršene usluge. Iz ovog pravila se može

vidjeti da jc PDV finansijski izdatak za kupca koji povecava dug prema

dobavljaču, ali zbog priznavanja prethodnog poreza i umanjenja obaveze

za PDV ovaj porez je neutralan u pogledu troškova nabavke dobara i

usluga, kao i troškova poslovanja.

2. Oporezuje se samo dodata vrijednost. Ukoliko je prodajna vrijednost

veća od nabavne vrijednosti bez PDV, javlja se obaveza plaćanja ovog

poreza samo na razliku između ove dvije vrijednosti. Ako bi se u nekoj

transakciji i pojavilo da je prodajna vrijednost manja od nabavne

9

vrijednosti, onda nema dodatne vrijednosti I poreski obveznik u tom

slučaju ima pravo na povrata poreza ili poreski kredit.

3. Izvoz dobara se ne oporezuje, a uvoz dobara je oporeziv. Zbog

stimulacije izvoza, PDV se ne plaća na dobra i usluge koji se izvoze.

Prilikorn uvoza dobara i usluga PDV je iskazan na carinskoj deklaraciji i

mora se odmah platiti, ali ima tretman prethodnog poreza kao i porez

iskazan na fakturama domaćih dobavljača. Sistem PDV jednako se

primjenjuje i kod usluga. U fakturama dobavljača za izvršene usluge

iskazani PDV se tretira kao prethodni porez i predstavlja odbitnu stavku.

Sistem PDV obavezuje domaće poreske obveznike koji koriste usluge

stranih subjekata na teritoriji zemlje da obradunaju i plate PDV. Za

izvršene usluge domaćih lica u inostranstvu, plaćeni PDV u drugoj zemlji

ne može se iskoristiti kao prethodni porez.

6. Predmet oporezivanja PDV-om

10

Predmet oporezivanja prema Direktivi 2006/112/EZ su:

1. promet proizvoda uz naknadu na teritoriji članice od strane poreskog

obveznika,

2. nabavka unutar Unije proizvoda sa naknadom,

3. promet usluga,

4. uvoz proizvoda.

Direktivom su izuzeti od oporezivanja sljedeće stavke:

1. Promet proizvoda unutar unije od strane poreskog obveznika ili pravnog

lica koje nije poreski obveznik, kaga je nabavka tih proizvoda unutar

zemalja članica Unije oslobođena oporezivanja u vezi sa međunarodnim

transportom ili transakcijama koje se smatraju izvozom.

2. Promet proizvoda unutar EU, koji nisu polovni proizvodi, umjetnička

djela, antikviteti niti kolekcije, sredstva transporta ili akcizni proizvodi od

strane poreskom obveznika u svrhu obavljanje poljoprivredne djelatnosti,

šumarstva i ribolova koja je predmet zajedničkog postupka po

proporcijalnoj osnovi za poljoprivrednike ili promet od strane poreskog

obveznika koji samo vrši promet proizvoda i usluga te nema pravo na

poreski dobitak. Za primjenu ovog pravila moraju biti ispunjeni sljedeći

uslovi:

- U toku tekuće kalendarske godine, ukupna vrijednost sticanja robe

unutar Zajednice ne premašuje prag koji utvrđuju države članice ali

koji ne može biti manji od 10 000 EUR ili od ekvivalentnog iznosa

u nacionalnoj valuti;

- Tokom prethodne kalendarske godine, ukupna vrijednost sticanja

robe unutar Zajednice nije premašila prag koji ne može biti manji

od 10 000 EUR.

11

Prag koji služi kao referentna vrijednost sastoji se od ukupne vrijednosti, bez

PDV-a koji se mora platiti ili koji je plaćen u državi članici iz koje je krenula

otprema ili prijevoz robe, stjecanja robe unutar Zajednice.

Predmet oporezivanja PDV-om neće biti ni sljedeće transakcije:

- nabavka unutar Zajednice polovne robe, umjetnina, kolekcionarskih

predmeta ili antikviteta, kada je prodavaca oporezivi preprodavac

koji djeluje kao takav a PDV je primijenjen na predmetnu robu u

državi članici gdje je počela njena otprema ili prevoz, u skladu s

maržnim sistemom.

- Nabavka unutar Zajednice polovnih prevoznih sredstava, kada je

prodavac oporezivi preprodavac koji djeluje kao takav a PDV je

primijenjen na predmetno prevozno sredstvo u državi članici u

kojoj je započela njegova otprema ili transport.

6.1. Promet proizvoda

Promet proizvoda podrazumijeva:

- prenos prava raspolaganja materijalnom imovinom kao vlasnik,

- prenos na nalog ili u ime javnog tijela ili na temelju zakona,

vlasništva nad imovinom u zamjenu za plaćanje naknade

- stvarnu predaju robe u skladu s ugovorom za najam robe na

određeno razdoblje ili za prodaju robe uz odgodu, kojim se utvrđuje

prenos vlasništva, pod uvjetom uobičajenog toka događaja,

najkasnije po izvršenju konačne otplate;

- prenos robe slijedom ugovora prema kojem se plaća provizija na

prodaju ili kupovinu.

12

Prema Šestoj direktivi EZ električna energija, gas, zamrzavanje odnosno

hlađenje smatraju se proizvodima. U skladu sa Direktivom proizvodima ili

dobrima mogu se smatrati i izvijesna prava na nepokretnostima, prva na osnovu

kojih vlasnik stiče prava na nepokretnostima te akcije i udjeli na osnovu kojih

vlasnik ostvaruje pravo vlasništva.

Situacija kada porezni obveznik koristi robu koja čini dio njegove poslovne

imovine za svoje privatne svrhe ili privatne svrhe svojih povjerilaca, ili kada

besplatno raspolaže tom imovinom, ili, općenitije, kada koristi tu robu u svrhe

koje nisu njegovo poslovanje, smatra se isporukom robe uz naknadu, ako je

PDV na tu robu ili njezine sastavne dijelove bio u cijelosti ili djelomično priznat

kao odbitak.

Međutim, korištenje robe za poslovnu namjenu u vidu uzoraka ili darova male

vrijednosti, ne smatra se isporukom robe uz naknadu.

1.2. Promet usluga

Pod pojmom promet usluga podrazumijevamo svaku transakciju koja ne čini

isporuku robe. Promet usluga može se sastojati, između ostaloga, od jedne od

sljedećih transakcija:

- ustupanje nematerijalne imovine, bez obzira bilo ono ili ne

predmetom dokumenta kojim se utvrđuje vlasništvo;

- obveza suzdržavanja od određenog čina ili toleriranja određenog

čina ili situacije;

- izvršenje usluga na temelju naloga koji izdaje javna vlast ili koji se

izdaje u ime javne vlasti ili na temelju zakona.

13

Promet usluga sa naknadom obuhvata slijedeće transakcije:

- korištenje robe koja čini dio imovine određenog poslovanja u

privatne svrhe poreznog obveznika ili njegovih zaposlenika ili,

općenitije, za svrhe koje nisu poslovnog karaktera, ako se PDV na

tu robu mogao u cijelosti ili djelomično odbiti;

- isporuka usluga koju besplatno obavlja porezni obveznik za svoju

privatnu upotrebu ili upotrebu svojih namještenika ili, općenitije, za

svrhe koje nisu poslovnog karaktera.

Kada porezni obveznik koji djeluje u vlastito ime ali za drugu osobu sudjeluje u

isporuci usluga, smatrat će se da je sam primio i isporučio te usluge.4

1.3. Uvoz robe

Oporezivi događaj nastaje i obveza obračuna PDV-a nastupa prilikom uvoza

robe.5

U situaciji kada uvezena roba podliježe carinskim davanjima, prelevmanima ili davanjima

koja imaju sličan učinak a koji se primjenjuju u skladu sa zajedničkom politikom, oporezivi

događaj nastaje a obveza obračuna PDV-a nastupa kada nastupa oporezivi događaj koji se

odnosi na ta davanja i kad nastupa obveza obračuna tih davanja ali kada uvezena roba ne

podliježe niti jednom od navedenih davanja, države članice primjenjuju, u pogledu

oporezivog događaja i momenta kad nastupa obveza obračuna PDV-a, važeće odredbe koje

uređuju carine.

2. Poreski obveznik

4 Direktiva 2006/112/EZ, Članak 285 Direktiva 2006/112/EZ, Član 70

14

Obveznik poreza je bilo koje lice koje nezavisno obavlja ekonomske aktivnosti,

bez obzira na cilj ili rezultat tih aktivnosti.

Ekonomske aktivnosti podrazumijevaju aktivnosti proizvođača, trgovaca,

pružaoca usluga, uključujući rudarstvo i poljoprivredu kao i profesionalne

djelatnosti. Korištenje materijalne i nematerijale imovine radi sticanja dobiti na

stalnoj osnovi jeste ekonomska aktivnost.6

Pored navedenih lica, svako lice koje na povremenoj osnovi, isporučuje novo

prevozno sredstvo, koje kupcu otprema ili prevozi prodavac ili kupac ili se ono

otprema ili prevozi u ime prodavca ili kupca na odredište izvan teritorija

određene države članice a ne unutar teritorija Zajednice, smatra se poreznim

obveznikom.

Poreskim obveznikom će se smatrati i lica koja povremeno obavljaju oporezive

transakcije kao što su promet građevinskog zemljišta i prvi prenos građevinskog

objekta ili dijela građevinskog objekta.

Svaki porezni obveznik koji je dužan plaćati PDV mora plaćati neto iznos PDV-

a pri podnošenju prijave PDV-a. Svaki porezni obveznik obvezan je prijaviti

početak, promjenu ili prestanak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika.

Države članice dopuštaju i mogu zahtijevati da se prijava podnese elektroničkim

putem sukladno uvjetima koje propišu. Za svakog poreskog obveznika se

utvrđuje jedinstveni identifikacioni broj. Svaki pojedini identifikacijski broj za

PDV ima prefiks sukladno ISO kodu 3166 - alfa 2 - po kojem je moguće

identificirati pojedinu državu.

Državni organi se ne smatraju poreskim obveznicima ako ispunjavaju sledeća

dva uslova:

6 Članak 9, Šesta direktiva EZ-Hrvatski prijevod

15

- da su registrovani odnosno klasifikovani kao javno-pravna lica i

- da vrše javnu djelatnost u statusu javnog organa.

Međutim ukoliko se državni organi pojavljuju kao proizvođači, trgovci ili

pružaoci usluga u obavljanju ekonomske aktivnosti te time konkurišu privatnom

sektoru , tada se smatraju poreskim obveznikom.

Kada državni organi vrše oporezive aktivnosti ili transakcije tada su poreski

obveznici jer bi u suprotnom imali povoljniji poreski tretman što bi dovelo do

narušavanja slobodne konkurencije.

Te aktivnosti navedene su u Aneksu I Direktive 2006/112/EZ a to su:

- telekomunikacione usluge,

- promet vode, gasa, elektične energije i pare,

- prevoz proizvoda i robe,

- aerodromske i lučke usluge,

- organizovanje poslovnih sajmova i izložbi,

- usluge skladištenja,

- komercijalno oglašavanje,

- usluge turističkih organizacija i sl.

Usluge koje uz naknadu vrše notari, javni bilježnici i sudski vještaci su takođe

predmet oporezivanja PDV-om. Glavni argument koji ide u prilog da te usluge

budu oporezive PDV-om je taj da se pružaju nezavisno i uz naknadu. Navedena

lica obavljaju djelatnost nezavisno uz sopstvenu odgovornost što je jedan od

glavni faktora koji dovode do njihovog tretmana poreskih obveznika.

3. Utvrđivanje iznosa oporezivanja

Oporezivi iznos u skladu sa Šestom direktivom EZ uključuje sljedeće elemente:

16

- poreze, carine, prelevmane i ostala davanja koja se plaćaju izvan

države članice uvoza kao i ona koja se plaćaju na uvoz, isključujući

PDV koji će se obračunati;

- popratne rashode, poput provizije, troškova pakovanja, prijevoza i

osiguranja koji su nastali do prvog mjesta odredišta na teritoriju

države članice uvoza kao i one koji proizlaze iz prijevoza do

drugog mjesta odredišta unutar Zajednice, ukoliko je to drugo

mjesto poznato u trenutku nastanka oporezivog događaja.

Oporezivi iznos ne uključuje smanjenje cijena u vidu popusta za ranije plaćanje

te cjenovni popusti i rabati koji se odobravaju kupcu i koje on dobiva u vrijeme

uvoza.

U slučaju otkaza, odbijanja ili potpunog ili djelomičnog neplaćanja, ili

smanjenja cijene nakon isporuke, oporezivi iznos smanjuje se za odgovarajući

iznos u skladu s uvjetima koje utvrđuju države članice.

Svaki porezni obveznik mora osigurati da u sljedećim primjerima on sam,

njegov prodavatelj ili treća osoba u njegovo ime i za njegov račun izda račun za:

isporuku robe ili usluga drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije

porezni obveznik, svako predplaćanje koje primi prije isporuke robe i za svaku

isplatu koju primi od drugog poreznog obveznika ili pravne osobe koja nije

porezni obveznik prije nego što je usluga u potpunosti izvršena.

Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ove Direktive, u svrhu PDV-a na

računima koji se potrebni su samo sljedeći podaci:

1. datum izdavanja računa;

2. redni broj koji na temelju jedne ili više serija jedinstveno identificira račun;

3. identifikacijski broj za PDV. pod kojim porezni obveznik isporučuje robu ili

usluge;

17

4. identifikacijski broj za PDV kupca pod kojim kupac prima robu ili usluge za

koje je dužan plaćati PDV ili prima robu;

5. puno ime i adresu poreznog obveznika i kupca;

6. količinu i narav isporučene robe ili obim i vrstu pruženih usluga;

7. datum na koji je obavljena isporuka robe ili dovršena usluga ili datum na koji

je obavljena isplata ako se taj datum može odrediti te ako se razlikuje od datuma

izdavanja računa,

8. porezna stopa ili izuzeće, cijena jedinice bez PDV-a i bilo kakvi popusti ili

sniženja ako nisu uključeni u cijenu jedinice;

9. primijenjena stopa PDV-a;

10. iznos PDV-a koji se plaća osim tamo gdje se primjenjuje poseban dogovor

prema kojem je sukladno ovoj Direktivi taj podatak isključen;

11. u slučaju izuzetka ili ako je kupac dužan plaćati PDV, pozivanje na važeću

odredbu ove direktive ili odgovarajuću nacionalnu odredbu ili bilo koju drugu

odredbu da je isporuka robe ili usluga izuzeta ili da za njih vrijedi postupak da je

primijenjena ta odredba;

12.ako je osoba koja je odgovorna za plaćanje PDV-a porezni zastupnik u

smislu članka 204., identifikacijski broj za PDV iz članka 214. tog poreznog

zastupnika zajedno s njegovim punim imenom i adresom.

Za određivanje oporezivog iznosa transakcije koji su iskazani u valuti koja nije

valuta države članice u kojoj se vrši razrez, primjenjuje se zadnji važeći prodajni

kurs u vrijeme kad nastupa obveza obračuna PDV-a, na najreprezentativnijem

deviznom tržištu ili tržištima dotične države članice, ili kursu koji se utvrđuje

pozivom na to ili ta tržišta, u skladu s pravilima koja utvrđuje ta država članica

18

4. Poreske stope

Stopa koja se primjenjuje na oporezive transakcije je ona koja je na snazi u

trenutku oporezivog događaja.

Direktivom 2006/112/EZ predviđene su dvije vrste poreskih stopa, a to su:

- standardna stopa i

- snižena stopa.

9.1. Standardna stopa

Države članice primjenjuju standardnu stopu PDV-a, koju sve države članice

utvrđuju kao postotak oporezivog iznosa i koja je jednaka i za isporuku roba i za

isporuku usluga. Standardna stopa ne može iznositi manje od 15%. Država

primjenjuje opštu stopu iskazanu u procentima na oporezivu vrijednost, koja je

ista i za promet roba i usluga.

19

9.2. Snižena stopa

Snižene stope utvrđuju se kao postotak oporezivog iznosa, koji ne može biti

manji od 5 %.7

Snižena stopa mora biti utvrđena tako da iznos PDV-a koji proizlazi iz njezine

primjene obično omogućava izvršavanje punog odbitka PDV-a koji se može

odbiti. Država može primjenjivati jednu ili dvije snižene stope. Primjena niže

stope je politički veoma osjetljivo te je zbog toga uvođenje niže stope vrlo važan

instrument fiskalne politike. Svaka država članica koja planira primjenjivati

sniženu stopu mora o tome prethodno obavijestiti Komisiju. Komisija odlučuje

postoji li ili ne postoji rizik narušavanja tržišne konkurencije. Ukoliko Komisija

ne donese takvu odluku u roku od tri mjeseca od prijema informacije, smatra se

da ne postoji rizik narušavanja tržišne konkurenosti.

Snižena kamatna stopa se prema Aneksu može primjenjivati za sledeće

proizvode i usluge:

1. hrana i voda, žive životinje, sjemena i sadnice, komponente za

hranu i sl.;

2. farmaceutski, zdravstveni i veterinarski proizvodi za zdravstvenu

zaštitu;

3. medicinski uređaji, ortopeška i rehabilitacijska pomagala;

4. knjige, brošure, dječije slike, nosači zvuka i teksta;

5. novine i periodika osim ako ne služe za reklamne usluge;

6. ulaznice za predstave, pozorišta, sportske događaje, cirkuse,

sajmove i sl.;

7. radio i televizijske difuzne usluge;

8. autorske usluge pisaca, kompozitora i umjetničkih izvođača;

9. usluge pranja prozora i čišćenja u privatnim domaćinstvima;

7 Direktiva 2006/112/EZ, Član 99

20

10. usluge stambene gradnje i rekonstrukcije koje su dio socijalne

politike;

11. proizvode i usluge u poljoprivrednoj proizvodnji;

12. usluge smještaja od strane hotela, pansiona i sl.;

13. usluge restorana i ketering servisa osim prometa alkoholnih i

bezalkoholnih pića;

14. proizvode i usluge koje nabavljaju dobrotvorne organizacije;

15. medicinske i dentalne usluge;

16. usluge čišćenja ulica/smeća osim ako su obavljane od strane javnig

preduzeća;

17. usluge popravke bicikla, obuće i kožnih stvari;

18. usluge kućne njege i pomoći licima sa invaliditetom te bolesnim i

starim licima;

19. usluge frizera;20. usluge kremacije i pratećih proizvoda u vezi sa tim uslugama.

10.Poreska oslobođenja

Proizvodi i usluge čije je promet oslobođen plaćanju PDV, ne podliježu

obračunavanju poreza niti se isti naplaćuje kroz njihovu cijenu.8

Poresko obveznik koji vrši promet oslobođen plaćanja PDV, na svoju nabavku

proizvoda i sluga plaća PDV koji ne može da koristi kao odbitak za umanjenje

poreske obaveze jer nema poresku obavezu na ime obavljanja svog prometa.

Zbog navedenog oslobađanje od oporezivanja sadrži skriveni PDV te zbog toga

poresko oslobođenje ne mora uvijek da bude prednost. Izuzetak su oslobađanja

sa pravom na poreski odbitak jer tada poreski obveznik ima pravo da zahtijeva

povraćaj ili refundaciju plaćenog PDV pri nabavci ili uvozu proizvoda ili usluga.

8 Javne finansije, B.Stakić M.Jezdimirović, Beograd 2012.

21

U nastavku rada ćemo detaljnije objasniti koji su to proizvodi i usluge sa

pravom poreskog odbitka i koje nemaju pravo poreskog odbitka.

10.1. Poreska oslobođenja sa pravom odbitka

Ukoliko uzmemo u obzir mjesto potrošnje proizvod i usluga, transakcije koje su

oslobođenje plaćanja PDV uz pravo na poreski odbitak prema Šestoj direktivi

su:

- nabavka proizvoda iz jedne u drugu članicu uključujući i nova

sredstva transporta i akcizne proizvode;

- transakcije u vezi sa međunarodnim transportom ili koje se tretiraju

kao izvoz;

- nabavka unutar EU ili uvoz proizvoda u svrhu obrade za koje će se

vršiti izvoz;

- transakcije povezane sa međunarodnom razmjenom kao što su npr.

carinska skladištenja.

Udio za odbitak određuje se na godišnjoj razini u obliku postotka te se

zaokružuje na brojku koja ne prelazi sljedeći cijeli broj. Privremeni udio za

pojedinu godinu je udio koji se izračunava na temelju podataka o transakcijama

tijekom prethodne godine. Ako tijekom prethodne godine nije bilo takvih

transakcija ili su one bile neznatne po iznosu, porezni obveznik privremeno

određuje udio za odbitak na temelju vlastitih predviđanja uz nadzor poreznih

vlasti.

Da bi ostvarila pravo na odbitak, porezni obveznik mora zadovoljiti sljedeće

uvjete:

- za odbitke vezane uz isporuku robe i usluga, mora imati račun

22

- za odbitke vezane uz transakcije koje se tretiraju kao isporuka roba

i usluga, mora ispunjavati formalnosti koje odredi svaka pojedina

država članica;

- za odbitke u vezi s isporukom robe unutar Zajednice u prijavi PDV-

mora navesti sve podatke koji su potrebni za izračun iznosa PDV-a,

koji je dužna plaćati za svoju isporuke robe unutar Zajednice te

imati račun;

- za odbitke u vezi s uvozom robe, mora imati uvozni dokument u

kojem je naveden kao primaalac ili uvoznik i u kojem je naveden

iznos dugovanog PDV-a ili koji omogućuje izračun tog iznosa

dugovanog PDV-a;

- ako je dužan plaćati PDV kao kupac-mora ispunjavati formalnosti

koje odredi svaka pojedina država članica.

10.2. Poreska oslobođenja bez prava odbitka

Oslobađanje PDV bez prava na poreski odbitak predviđeno je za proizvode i

usluge koji su:

- opšteg i socijalnog karaktera koji su bitni za opšti razvoj društva

- razvojnog karaktera

- humanitarnog karaktera.

Mada je Direktivom 2006/112/EZ zajednička lista oslobađanja PDV ipak su

pristuna odstupanja od te liste koja ukazuju na fleksibilnost tretmana poreskog

oslobađanja.

Usluge opšteg i javnog interesa su:

1. javne poštanske usluge i proizvodi koji prate ovakve usluge;

23

2. zdravstvene usluge koje se pružaju od strane zdravstvenih

institucija, bolnica, centara za medicinsku dijagnostiku i

medicinskih strčnjaka;

3. promet ljudskih organa, krvi i majčinog mlijeka;

4. usluge zubnih tehničara;

5. usluge iz oblasti društvene i socijalne zaštite te prozvodi koji prate

ove usluge kao što su npr. domovi za starija lica;

6. usluge dječije zaštite i zaštite omladine od strane organa i

organizacija;

7. usluge predškolskog, školskog i univerzitetskog obrazovanja od

strane organa i organizacija;

8. usluge privatnog podučavanja od strane učitelja, škola i

univerziteta;

9. usluge i proizvodi neprofitnih organizacija kojima se ne narušava

slobodna konkurencija;

10. sportske usluge

11.usluge iz oblasti kulture;

12.radio i televizijske emitovanje nekomercijalnog sadržaja:

Pored navedenih usluga oslobođenje PDV bez prava odbitka javlja se još kod:

1. usluge osiguranja, reosiguranja i posredovanja;

2. odobravanje i posredovanje u davanju kredita i garancija za

kredite;

3. upravljanje specijalnim investicionim fondovima;

4. usluge priređivanja igara na sreću;

5. lizing i iznajmljivanje nepokretne imovine;

6. promet neobrađenog zemljišta i sl.

24

U nastavku rada ćemo se osvrnuti da poreski tretman PDV-a u Bosni i

Hercegovini.

11.PDV u Bosni i Hercegovini

Uvođenje PDV-a u Bosni i Hercegovini uslovljeno je ukupnom ekonomskom,

socijalnom i političkom situacijom u BiH. Osnovni cilj uvođenja PDV-a u BiH

jeste fiskalna transformacija. Najznačajniji ekonomski faktori koji su doprinijeli

uvođenju PDV su : značajan udio neregistrovane ekonomije u bruto društvenom

proizvodu, visok trgovinski deficit, udio investicionih dobara u ukupnom izvozu

i slično.Uzimajući u obzirom da BiH ide u pravcu približavanja evropskim

integracijama i približavanju EU, uvođenje PDV-a, koji je i jedan od osnovnih

uslova za prijem u EU, je suštinski dio ovog procesa reformi.

Osnovne razloge za uvođenje PDV-a u BiH su:

1. izgradnja jedinstvenog ekonomskog prostora,

2. jačanje fiskalnog i finansijskog suvereniteta BiH,

3. uključivanje BiH u međunarodne integracije posebno u EU

4. sigurnije i veće punjenje budžeta

5. korištenje PDV-a kao instrumenta uspostavljanja makroekonomske

6. efikasnija borba protiv korupcije na naivou BiH, odnosno smanjenje

porezne evazije.

Osnovne karakteristike PDV-a u BiH su:

- PDV je potrošnog oblika;

- Obračunava se kreditnom metodom;

- Poreska osnovica se određuje prema načelu odredišta i

- Jedinstvena poreska stopa od 17%.

25

Zakonski okvir za obračun PDV u BiH čine:

- Zakon o porezu na dodatu vrijednost;

- Pravilnik o primjeni Zakona na dodatu vrijednost;

- Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH;

- Zakon o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda.

Nadležnosti u oblasti indirektnog oporezivanja na državnom nivou povjerene su

UIO – Upravi za indirektno oporezivanje kao nezavisnoj instituciji na državnom

nivou. Prema Zakonu o sistemu indirektnog oporezivanja, sav prihod od

indirektnog oporezivanja koji prikuplja UIO se uplaćuje na jedinstveni račun, sa

kojeg će se vršiti redovna distribucija i državnom budžetu, kao i entitetima

(FBiH, RS) i Distriktu Brčko (na osnovu njihovog udjela u krajnjoj potrošnji).

U cjelini sistema PDV-a svaki učesnik u prometu obračunava i stiče obavezu za

plaćanje PDV-a na onu vrijednost koju je dodao u toj fazi prometa. Zbog toga se

prilikom obračuna PDV-a javljaju dva pojma a to su: ulazni i izlazni PDV.

Ulazni PDV je PDV koji je obračunat na nabavke dobara i usluga.

Izlazni PDV je PDV obračunat na prodaju dobarai usluga.Izlazni PDV iskazuju

PDV obveznici na svojim izlaznim fakturama prilikom prodaje dobara i usluga.

Utvrđivanje porezne obaveze za određeni porezni period (od mjesec dana) PDV

obveznici vrše tako da iznos ukupnog (mjesečnog) izlaznog PDV-a (znači onaj

po izdatim izlaznim fakturama) umanje za ukupan (mjesečni) iznos ulaznog

PDV-a (dakle, onog koji je obračunat na primljenim-ulaznim fakturama).

Dobijena razlika može biti u vidu obaveze za uplatu PDV-a (kada je izlazni

PDV veći od ulaznog PDV-a) ili ta razlika može biti u vidu prava poreznog

obveznika za povrat PDV-a (u slučaju da je izlazni PDV maji od ulaznog PDV-

a).

26

Ako je IZLAZNI PDV > ULAZNI PDV = OBAVEZA ZA UPLATU

Ako je IZLAZNI PDV < ULAZNI PDV = PRAVO NA POVRAT

11.1. Predmet oporezivanja PDV-om u BiH

Prema članu 3. ZPDV –u ('' Službeni glasnik BiH'' br:9/05 i 35/05) PDV se

plaća na:

- promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja

svojih djelatnosti izvrši na teritoriji BiH uz naknadu

- uvoz dobara u BiH.

Predmet oporezivanja onaj promet koji se izvrši uz naknadu koja je najčešće u

novčanom obliku ali i ne mora bit-može biti ostvarena npr. u vidu prijema

drugih dobara ili usluga i toje opet oporezivi promet.9

uvoz dobara u BiH je uvijek oporeziv, osim ukoliko se ne radi o privremenom

uvozu, posebnim postupcima ili tranzitu.10 Obaveza plaćanja PDV na uvoz

nastupa istovremeno kada i obaveza plaćanja carinskog duga dok je obveznik

plaćanja carinski dužnik.

Promet dobara podrazumijeva i prenos prava raspolaganja na stvarima

(dobrima) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. 11 Shodno tome

za postojanje prometa dobara nije nužno da dođe do promjene vlasništva nad

dobrima .

Prema odredbama Zakonda o PDV-u, pod prometom dobara se smatra:

- Prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu

odluke državnog organa;

9 Član 20, Zakon o PDV-u, BiH10 Član 11, Zakon o PDV-u, BiH11 Clan 4, Zakon o PDV-u, BiH

27

- Isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija

pri prodaji ili kupovini dobara ;

- Isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni

period na osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim

plaćanjem kojim je predviđeno da se pravo vlasništva prenosi

najkasnije otplatom posljednje rate ;

- Prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim

objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata

- Prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane

ovlaštenog lica, uključujući likvidatore, stečajne upravnike i

nadzornike;

- Upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe :

- Razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

Oporezivim se smatraju i isporuke dobara za potrebe robnih rezervi, sobzirom

na to da nisu oslobođene plaćanja PDV-a po ZPDV.

11.2. Utvrđivanje poreskog obveznika i trenutka nastanka obaveze

Već smo ranije istakli da je poreski obveznik je svako lice koje samostalno

obavlja privrednu djelatnost odosno lice koje samostalno obavlja promet dobara

i usluga u okviru svoje djelatnosti ako se dobrovoljno registruje kao obveznik

PDV-a

Lica koja podliježu obavezi plaćanja PDV-a u BiH, prema Zkonu o PDV-u, su:

1. Sva pravna i fizička lica koja vrše promet dobara ili usluga na koje

se zaračunava PDV i čiji ukupan godišnji oporezivi promet prelazi

50.000 KM.

28

2. Porezni zastupnik-koje imenuju oni porezni obveznici koji u BiH

nemaju sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu a koji vrše promet

dobara i usluga u BiH. Taj porezni zastupnik mora biti registrovani

PDV obveznik.

3. Svako lice koje iskaže PDV u svojoj fakturi ili drugom dokumentu

koji služi kao faktura, pa i ako nije obveznik PDV-a (što znači da je

u tom slučaju neovlašteno obračunao) ali ga je ipak, dužan uplatiti,

s tim da se onome koji primi takvu fakturu taj PDV ne priznaje kao

ulazni porez, čak i ako ga je platio takvom dobavljaču.

4. Carinski dužnik – primalac dobra, prilikom uvoza to je primalac

uvoznih dobara, odnosno carinski dužnik određen u skladu sa

carinskim propisima.

5. Primalac dobara i usluga povezanih sa izgradnjom nepokretne

imovine.

Država i njeni organi, entitetski organi, organi Distrikta Brčko i lokalne

samouprave, kao i pravna lica osnovana u skladu sa zakonom s ciljem

obavljanja poslova iz djelokruga organa uprave ne smatraju se obveznicima

u smislu Zakona o PDV-u ako obavljaju promet dobara i usluga u okviru

djelatnosti i transakcija u koje ulaze kao organi uprave. Međutim, ako svi

naprijed nabrojani državni organi obavljaju promet dobara i usluga a takav

promet dobara i usluga ili transakcija predstavlja konkurenciju firmama

u privatnom vlasništvu onda se smatraju obveznicima PDV-a.

Pravilno utvrđivanje vremena nastanka porezne obaveze je bitno za pravilo i

blagovremeno obračunavanje, prijavljivanje i plaćanje obaveza po osnovu PDV-

a. Tačan “momenat” (datum) nastanka porezne obaveze je bitan da bi se

odredilo na koji mjesec se odnosi pojedinač na porezna obaveza, odnosno kojem

mjesečnom poreznom prijavom treba obuhvatiti tu obavezu

29

Porezna obaveza nastaje ako se izvrši bilo koja od sljedećih radnji:

1. isporuka dobara ili vršenje usluga;

2. izdavanje fakture;

3. plaćanje ili djelimično plaćanje prije izdavanja fakture (avansna

plaćanja);

4. prilikom uvoza dobara u BiH- u momentu nastanka poreske

obaveze plaćanja carinskog duga;

5. za promet dobrima i uslugama po isteku poreznog perioda za koji je

izvršen promet;

6. svaka izmjena poreske osnovice. 12

11.3. Utvrđivanje mjesta prometa dobara i usluga

Određivanje mjesta prometa dobara, odnosno usluga je od velikog značaja jer

prema mjestu prometa obveznici poreza na dodatu vrijednost za određeni promet

utvrđuju podliježe li taj promet oporezivanju prema propisima Bosne i

Hercegovine.

Prema Zakonu o PDV-u, pod pojmom mjesta prometa dobara smatra se mjesto:

1. gdje se dobra nalaze u trenutku slanja ili prijevoza do primaoca

ili, po njegovom nalogu, do trećeg lica, ako dobra šalje ili prevozi

isporučilac, primalac ili treće lice, po njegovom nalogu.

12 Član 17, Zakon o PDV-u BiH

30

Primjer: Lice iz Bijeljine je sa svog skladišta u Doboju isporučilo robu

(frižidere) licu iz Banja Luke. Kupac je preuzeo robu na licu mjesta (dakle u

skladištu u Doboju) i otpremiće je u Banja Luku vlastitim prevozom. Mjesto

oporezivanja je Doboj – jer je to mjesto odakle je izvršena isporuka.

Ukoliko se dobra isporučuju primaocu ili po njegovom nalogu trećem radi

izvoza, takav promet ne podliježe oporezivanju dakle kod izvoza dobara mjesto

isporuke nije i mjesto oporezivanja.

2. gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke, ako se dobra isporučuje

bez otpreme odnosno prevoza;

3. gdje dobra ulaze u carinsko područje BiH, odnosno mjestom

oporezivanja smatra se mjesto carinjenja. Primjer: Lice iz Doboja je

zbog potreba svog preduzeća uvezlo opremu iz Slovenije i ta

oprema je prešla u carinsko područje BiH preko carninarnice u

Gradišci gdje je i ocarinjena dakle mjesto oporezivanja je Gradiška.

Principi koji se primjenjuju pri određivanju mjesta oporezivanja usluga su

znatno složeniji od principa kod oporezivanja prometa dobara jer kod prometa

usluga nije moguće u svakom slučaju primjenjivati princip odredišta.

Promet usluga smatra se da je izvršen u BiH ako obveznik:

1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pružaju usluge, ili

2. u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu ili uobičajeno mjesto stano-

vanja u BiH. 13

Pod mjestom gdje se vrši promet usluga u BiH podrazumijeva da se radi o

mjestu gdje:

13 Član 15, Zakon o PDV-u BiH

31

- se nalazi nepokretna imovina ako se radi o usluzi koja je

neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući

djelatnost posredovanja i procjene vrijednosti u vezi s tomne

pokretnom imovinom, kao i projektiranje, pripremu i izvođenje

radova i nadzor nad njima;

- se obavlja prijevoz, a ako se prijevoz obavlja u BiH i u inozemstvu

- je usluga stvarno izvršena, ako se radi o:

1. sporednim uslugama u oblastitransporta (utovar, istovar,

pretovar);

2. uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke,

sporta, zabavno-estradnim i sličnim uslugama, uključujući

usluge organiziranja manifestacija, kao i s njima povezane

usluge;

3. uslugama procjene vrijednosti pokretne imovine;

4. uslugama izvršenim na pokretnoj imovini.

11.4. Utvrđivanje iznosa osnovice PDV-a

Već smo istakli da poreska osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi

iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da

primi za isporučena dobra ili pružene usluge.

Prema Zakonu o PDV-u BiH u poresku osnovicu se uključuju i sljedeći

elementi:

1. Subvencije – koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili

usluga u koju nije uključen PDV;

2. Akciza, carina i druge javne dadžbine

32

3. Svi sporedni troškovi - koje obveznik obračunava primaocu dobara i

usluga (provizije, troškovi pakovanja, prevoza, osiguranja i drugi

vanredni troškovi) ;

4. Iznos obračunat na povratnu ambalažu;

5. Troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koji se

obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara ili davaoca usluga kao

uslov da se izvrši promet dobara i usluga.

U osnovicu se ne uključuje:

1. popusti i druga umanjenja cijena, koji se primaocu dobara ili usluga daju

na fakturi najkasnije u momentu izvršenja prometa dobara ili usluga;

2. iznosi koje obveznik primi od kupca kao naknadu troškova plaćenih u

ime i za račun drugog, a koji su u njegovim knjigama knjiženi kao

troškovi;

3. iznosi kamata koje je prodavac, odnosno davalac usluga obračunao na

iznos koji je kupac dugovao, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije o

uplatama može utvrditi koji se dio uplata odnosi na kamate.

Ako se osnovica naknadno izmjeni:

- zbog vraćanja dobara isporučiocu;

- zbog popusta koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga;

- ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svihzakonskih

sredstava obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može izvršiti

ispravku iznosa PDV-a

Ispravka izlaznog PDV-a je moguća ali uz ispravku ulaznog PDV-a kupca i

obavještenje isporučioca.

11.5. Poreska stopa

33

Članom 23. ZPDV utvrđeno je da standardna stopa PDV-a na oporezivi promet

dobara i usluga i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu iznosi 17%.

Opredjeljenje za jedinstvenu poresku stopu proizašlo je iz sljedećih razloga:

-veća finansijska i fiskalna efikasnost;

-stailniji poreski sistem;

-jednostavniji je način obračuna;

-racionalniji poreski sistem;

-smanjenje evazije poreza;

-veća alokativna neutralnost;

-nedovoljno spremna poreska administracija;

-nizak moral poreskih obveznika itd.

11.6. Vremenski period oporezivanja, obračuna i plaćanja PDV-a

Poreski period za koji se obračunava PDV je jedan kalendarski mjesec.

Obveznik je dužan obračunati PDV za odgovarajući poreski period na osnovu

ukupnog prometa dobara i usluga iskazanih u fakturama u tom poreskom

periodu.

Obveznici su dužni svoju PDV obavezu obračunatu za određeni poreski period

navesti u mjesečnoj PDV prijavi. Prijavu obveznik podnosi do 10-og u mjesecu

34

po isteku poreskog perioda. Obveznik podnosi prijavu za PDV bez obzira dali je

obavezan platiti PDV u periodu za koji je prijava podnesena.14

Prijava za PDV sadrži sve neophodne podatke za obračunavanje poreske

obaveze obveznika. Važno je napomenuti da ulazn i PDV se može odbiti samo

ako ga je obračunao registrovani PDV obveznik tj. porezni obveznik koji je u

sistemu PDV-a. Izuzetak je kod PDV koji se plaća prilikom uvoza, tj. pravo na

odbitak ulaznog PDV-a po osnovu uvoza uslovljeno je dokazivanjem izvršenog

plaćanja. Zbog toga poreski obveznici morau biti veoma disciplinovani prilikom

knjigovodstvenog evidentiranja PDV-a.

Prijava za PDV treba da sadrži sve neophodne podatke za obračunavanje

poreske obaveze obveznika ( naziv i identifikacioni broj poreznog

obveznika,period za koji se prijava podnosi,podatke o prometu dobara i usluga,

podatke o poreskoj obavezi i pravu na odbitak ulaznog poreza za taj mjesec i

drugo).

PDV prijave za svaki porezni period kreiraju se automatski i/ili manuelno u

Odsjeku na dan 12. u tekućem mjesecu za naredni mjesec,s tim da prvo kreiranje

od počinje od 12.01.2006.godine. Izuzetno ako je 12. u teku

ćem mjesecu neradni dan, tada se kreiranje vrši radnog dana koji neposredno

prethodi 12. u mjesecu. PDV prijave se kreiraju za sve obveznike registrovane

za PDV, kao i za nove obveznike registrovane za PDV koji se registruju do 12. u

tekućem mjesecu odnosno za sve obveznike registrovane za PDV koji su

„aktivni“ u registru obaveznika registrovanih za PDV na dan kreiranja.

Evidentiranje prijmljenih PDV prijava može se vršiti u periodu od 1. do 15. u

tekućem mjesecu i van radnog vremena. Nakon prijema PDV prijava iste

se razvrstavaju prema sljedećem:

1. PDV prijave koje ne pripadaju mjesno nadležnoj organizacionoj jedinici,

14 Član 39, Zakon o PDV-u BiH

35

2. Redovne PDV prijave,

3. Izmijenjene PDV prijave i

4. Dopunske PDV prijave.

Pravilno popunjena PDV prijava dostavlja se nadležnom Regionalnom centru

Uprave za indirektno oporezivanje do naznačenog roka, a ukoliko se to ne učini

slijede kazne i kamate koje su regulisane zakonom.Kamata se obračunava i ako

se uplata ne izvrši u cijelosti.

PDV se plaća najkasnije do desetog u mjesecu za prethodni mjesec.

Na narednoj stranici ćemo prikazati kako izgleda obrazac za prijavu PDV-a.

36

37

12.Prednosti i nedostaci PDV-a u odnosu na porez na promet

Prednosti PDV-a u odnosu na porez na promet su:

U odnosu na porez na promet, PDV je mnogo efikasniji u naplati i mnogo

izdašniji izvor javnih prihoda, jer obuhvata sve faze prometa dobara i

usluga;

Naplata najvećeg dijela PDV-a se ostvaruje prije maloprodajne faze , što

znači da se on naplaćuje i brže od poreza na promet(koji se naplćuje tek u

maloprodaji)

Za razliku od sistema poreza na promet proizvoda(koji je bio jednofazni)

PDV je svefazni i zasniva se na sistemu odbitaka;

Iz istih razloga porezna evazija u sistemu PDV-a je minimalna, jer se

oporezuju, prate i kontrolišu sve faze prometnog ciklusa(za razliku od

poreza na promet , u kojem je porezna evazija značajna)

PDV ima znatno širu poreznu osnovu, jer je jedan od njegovih

najvažnijih ciljeva da oporezivanjem obuhvati što veći broj dobara i

usluga (za razliku od poreza na promet koji je sklon relativno velikom

broju poreznih oslobađanja);

Sistem PDV-a dosljednije poštuje princip odredišta

Iz istog razloga u sistemu PDV-a su znatno rjeđi slučajevi dvostrukog

oporezivanja i slučajevi dvostrukog oslobađanja transakcija u

međunarodnom prometu , nego u sistemu poreza na promet;

Načelo odredišta također obezbjeđuje u PDV-u ravnopravan konkurentski

položaj uvezenih i domaćih proizvoda na tržištu zemlje uvoznice,kao i

ravnopravan konkurentski položaj domaćih proizvoda koji se izvoze u

druge zemlje;

Porezno opterećenje u sistemu PDV-a u je ekonomski jednako kod svih

učesnika prometu, jer se PDV kod svih njih praktično plaća na nihovu

novostvorenu vrijednost;

38

Kod PDV-a nema odlaganja plaćanja

PDV znatno smanjuje prostor za postojanje sive ekonomije.

Nedostaci PDV-a u odnosu na porez na promet su:

Povećano administratiranje i troškovi poreznih obveznika,

Izraženija regresivnost u odnosu na porez na promet,

Relativno izraženiji inflatorni potencijal,

Problem raspodjele prihoda subcentralnim nivoima.

13.Zaključak

Prelazak sa jednofaznog sistema poreza na promet,koji se plaća u krajnjoj

potrošnji na svefazni sistem poreza na dodatu vrijednost predstavlja

39

najznačajniji dio reformi indirektnih poreza koji zahtijeva mnogobrojna

prilagođavanja i saradnju poreskih obveznika i poreske administracije.

Superiornost PDV-a ogleda se i u tome što svaki izdati račun/faktura predstavlja

osnov povezivanja proizvodnih i prometnih faza u procesu stvaranja određenog

proizvoda, te se na toj osnovi vrši međusobno lančano oslobađanje od obaveze

prehtodno uplaćenog poreza (kreditni mehanizam) te se na taj način utiče na

smanjenje stepena poreske evazije.

PDV ima neutralno djelovanje na pojedine faze tehničkotehnološkog procesa i

njegove vertikalne povezanosti. Istovremeno, PDV ima superioran i elastičan

model u odnosu na jednofazni porez na promet. Svako skretanje proizvoda na

pojedinoj tački procesa finalizacije za neku drugu specifičnu upotrebu (npr.:.

kupovina daske iz pilane za potrebe građevinarstva) automatski je podvedeno

odgovarajućem oporezivanju. Ovo ukazuje da preduzetnik na tržištu trenutno

reagira na zahtjeve ponude i da plaćanje PDV-a ima neutralno djelovanje na bilo

kojoj tački finalizacije u određenom procesu reprodukcije

BiH je pod uticajem ekonomskog, socijalnog i političkog okruženja te u cilju

reformi poreskog sistema i pridruživanja EU, uvela PDV 1.januara 2006.

godine. Nadležnost za upravljanje porezom na dodatu vrijednost pripala je

Upravi za indirektno oporezivanje. UINO u 2012. godini, prikupila je na

jedinstvenom računu 5.873 mil. KM.

Neto prihodi raspoređeni korisnicima u 2012.godini, iznose 4.988 miliona KM,

UINO je raspodjelu i doznačavanje prikupljenih prihoda u 2012. godini, vršila

shodno odlukama Upravnog odbora UINO i prema važećim koeficijentima

raspodjele, tako da su, nakon izdvajanja sredstava za minimalne rezerve u svrhu

obezbjeđenja povrata sredstava obveznicima (iznos od 884 miliona KM) i za

putarine za izgradnju autoputeva 0,10 KM (iznos od 115 miliona KM)

40

korisnicima doznačena sredstava i to: 750 miliona KM u korist BiH -

finansiranje institucija, 2.625 miliona KM u korist Federacije BiH, 1.354

miliona KM u korist Republike Srpske i 147 miliona KM u korist Distrikta

Brčko BIH.

Literatura:

41

1. Javne finansije, B. Stakić, M. Jezdimirović, Beograd, 2012.

godina;

2. Direktiva 2006/112/EZ – Hrvatski prijevod;

3. Zakon o porezu na dodatu vrijednost BiH;

4. Škola biznisa, Naučno-stručni časopis, Beograd ;

5. web stranica Uprave za indirektno oporezivanje BiH,

www.unio.gov.ba

42