1.GRAFIJSKE OSOBINE STARIH SLAVENSKIH TEKSTOVA PISANJE IN CONTINUO -termin koji označava neprekinuto pisanje ne nalazimo na bjelinu (razmak) između riječi ili su bjeline (razmaci) drugačiji od naših očekivanja ,uobičajene transliteracije ne poštuju originalni raspored bjelina, ako ih uopće ima SKRAĆENICE (znakovi za kraćenje riječi: ~ — ¬ )postoje tri najčešća načina kraćenja (i u glagoljičnim i u ćirilićnim tekstovima) KONTRAKCIJA -izostavljanje slova iz sredine riječi SUSPENZIJA -izostavljanje slova na kraju riječi SLOVO IZNAD RETKA -najčešće se tako kratio otЪ ( ω ) VELIKO I MALO SLOVO -veliko slovo u STSL samo upozorava na početak veće cjeline,to veliko i ukrašeno početno slovo zove se INICIJAL (mjera za dužinu — uncija; ili lat. initialis — početni) INTERPUNKCIJA točka - piše se na kraju sintaktičkih cjelina, većih i manjih od rečenice na tim mjestima kadšto dolazi i dvotočka, tri točke ili čak više njih zarez - u kanonskim tekstovima ih nema ,on će se u Slavena početi upotrebljavati tek od 14. stoljeća ,dijakritični znakovi - apostrof (') iza nekih slova, da bi upozorio da se radi o mekom suglasniku , znakovi za naglaske – (` ´ ^ ˘ ) ne znače nam puno jer se o STSL naglasku ne zna ništa RASTAVLJANJE RIJEČI NA KRAJU RETKA ili samoglasnik u skladu s zakonom otvorenih slogova (ZOS) ,u kasnijim glagoljičnim tekstovima znak (=) ČIME I NA ČEMU SU PISALI STARI SLAVENI stari slavenski tekstovi su pisani na pergameni (posebno priređena janjeća, teleća ili kozleća koža) ,ime po maloazijskom gradu Pergamu u kojem se radila pergamena ,koža namakana nekoliko dana u vodi s gašenim vapnom, omekšana, odstranjena mast s nje (bila je žute boje); koža zatim čišćena i prana, zategnuta na okvire i sušena; nakon sušenja kamenom plavcem strugana preostala nečistoća i dlačice; na kraju bi se koža izglačala i natopila krednom tekućinom kako bi bila svjetlija Slaveni su pisali i na i drvetu kamenu (epigrafi) ,a papir je među Slavene stigao tek u 13. stoljeću – i to prvo među Hrvate .Slaveni su rjeđe upotrebljavali frsku(prerezana i na vrhu zašiljena (kalamos) ,kao pisaljku Slaveni su se češće služili perom — posebice guščjim,metalna pera - upotrebljavala su se masovnije tek u novom vijeku ,u srednjem je vijeku bilo i onih koji su pisali pisaljkama od srebra i zlata - crkveni i svjetovni vjerodostojnici ,crnilo - dobivali su ga miješanjem čađe, smole i vode,uz crnu je najčešća bila crvena boja,crvenom bojom pisali su se naslovi i noviji djelovi rukopisa ,u misalima -crvenim će pisati upute za čitanje i obavljanje liturgije.TRANSLITERACIJA I TRANSKRIPCIJA TRANSLITERACIJA -za svaki znak u jednom grafijskom sustavu traži se odgovarajući znak u drugom grafijskom sustavu ,može dosljedno preslikavati original (ad litteram — znak za znak)TRANSKRIPCIJA -bilježi izgovor pa se ne zna kako je bilo napisano u originalu može točno bilježiti pretpostavljeni izgovor (ovisi o načinu prenošenja i znanju) (lat. transkriptio — prepisati, prepisan)ĆIRILICA grčko uncijalno (kurzivno) pismo-temelj na kojem se razvila ćirilica; svečano pismo s velikim uspravnim slovima, međusobno nepovezanima,ćirilica nije rezultat pojedinačnog nadahnuća, nego povijesnog procesa,početak je u nesustavnom bilježenju slavenske riječi grčkim i latinskim slovima ,većinu ćirilične azbuke čini 26 znakova preuzetih iz grčkog alfabeta druga skupina su ćirilična slova kojih nema u grčkom alfabetu,ime Konstantina Ćirila se u prvim stoljećima veže uz glagoljicu; kasnije kad ćirilica postane premoćna veže se uz nju sigurno je da su glagoljica i ćirilica međusobno posuđivale i zamjenjivale imena.

GLAGOLJICA kurilovica — naziv koji se prvi put spominje u ruskom zapisu popa Upyra Lihog iz 1047. godine; vjerojatno se odnosi na glagoljicu,na hrvatskom području ćirilica označava glagoljicu,u dubrovačkim dokumentima iz 14. i 15. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju se presbyteri chiurilice.Poljičani svoje pismo nazivaju glagoljicom.naziv glagoljica nastao je na hrvatskom tlu; izveden od glagola glagolati -govoriti.glagoljica je u prvim stoljećima slavenske pismenosti po rasprostranjenosti u najmanju ruku ravnopravna ćirilici, no kasnije kasnije će ona kontinuirano (do 1857. godine) živjeti na dijelu hrvatskog prostora, a povremena javljanja na drugim stranama bit će posljednja djelovanja hrvatskih glagoljaša.Latinica i ćirilica nisu potisnule glagoljicu zato što su jednostavnije, nego zato što je iza njih stajala veća moć (prije svega društvena i gospodarska).GLAGOLJICA – TEORIJE O POSTANKU EGZOGENA - za svaki glagoljični grafem traži se uzor u nekom drugom grafijskom sustavu(izvana),najozbiljniji je pokušaj vezanja slavenske azbuke uz grčko uncijalno (kurzivno) pismo,Taylor-Jagićeva teorija-oko dokazivanja veze grčkog kurziva i glagoljice posebno su se trudili engleski paleograf Isaac Taylor i hrvatski slavist Vatroslav Jagić ,brojna istraživanja rezultirala su spoznajom da je glagoljica autorsko djelo;da ju je stvorio pojedinac iz grčkog kulturnog ozračja,kršćanin,talentirani filolog,znalac mnogih jezika,malo stručnjaka danas sumnja da je to bio Konstantin Ćiril.EGZOGENO-ENDOGENA-autor se ugledao u druga pisma,postoje elementi unutar glagoljične strukture koji se ponavljaju,iz jednog glagoljičnog grafema razvija ih se nekoliko traže se elementi sustavnosti,jedan dio grafema počinje se objašnjavati razvitkom unutar samog glagoljičnog sustava,Thorvi Echkardt i Josip Hamm sličnih su nazora-prvotna glagoljica sastojala se od dva niza grafema:dio se razvio u sustavu-endogeni,dio je unesen izvana-egzogeni.ENDOGENA - traži se grafički ključ glagoljice-elementi od kojih su svi grafemi načinjeni i način slaganja svih elemenata,finski slavist Georg Černohwostow izrazio je sredinom 20. stoljeća uvjerenje da glagoljici ne treba tražiti uzor u drugim pismima jer se Konstantin nije htio ugledati u te grafije,glagoljica je originalno pismo sastavljeno od sljedećih elemenata(križ-simbol otkupljenja, znak poniženja koji je postao znak slave,krug-simbol vječnosti,predstavlja Božju savršenost i vječnost,trokut-predstavlja cjelinu sastavljenu od tri jednaka dijela, sv.Trojstvo)GOTSKA TEZA - zastupao ju je Josip Hamm u svojim mlađim danima pošao je od toga da se u starim tekstovima uvijek govori o jednom pismu latinsko svećenstvo već je u prvim desetljećima 10. stoljeća uplašeno zbog liturgije na slavenskom jeziku, što znači da je već tada bila proširena između djelovanja Svete Braće i 10. stoljeća prošlo je premalo vremena da bi slavenska liturgija mogla biti tako reširena – morala je postojati prije Konstantina Ćirila i Metoda Josip Hamm je tvrdio da su Goti i Slaveni pripadnici tzv. Arijeve hereze Hamm je mislio da su Slaveni primili kršćanstvo od Gota i nalazio je gotske elemente u slavenskim prijevodima biblijskih tekstova

JERONIMSKA TEORIJA autor glagoljice je sv. Jeronim; što bi značilo da je pismo znatno starije od Konstantina Ćirila takvo tumačenje otklonio je Franjo Raički 1861. godine u djelu Pismo Slovjensko sv. Jeronim se prvi put veže uz glagoljicu u otpisu pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu 1248. godine i ponavlja se do 19. stoljeća sv. Jeronim je živio u 4. stoljeću i od tada do 1248. je prošlo više od 800. godina u tih osam stoljeća nigdje nije zabilježena njegova veza s glagoljicom

GLAGOLJICA – FAZE U RAZVITKU većina istraživača vjeruje da je razvoj tekao od OBLE preko POLUOBLE do UGLATE glagoljice

OBLA GLAGOLJICA glagoljicu koja se od nastanka tog pisma do 12. stoljeća upotrabljava u Moravskoj, Panoniji, Češkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj nazivamo oblom jer je kružić jedan od temeljnih elemenata tog pisma, a i spojnice su oble za oblu glagoljicu pretpostavljaju se četiri faze Solunska (860. – 863. godina) Moravsko-panonska faza (vrijeme djelovanja Svete Braće) Češka faza (nakon Metodove smrti) poslije Metodove smrti dio učenika bježi u Češku; tamo je glagoljica služila ne samo za bilježenje liturgije već i za prve zapise na češkom jeziku Ohridska faza (do 12. stoljeća) bila je pismo Ohridske škole započela je dolaskom Metodovih učenika, a traje sve dok ju nije potisnula ćirilica

UGLATA GLAGOLJICA glagoljica se od 12. stoljeća na hrvatskom tlu upotrebljava za sve civilizacijske potrebe na našim prostorima poprimila je uglate oblike pa se u literaturi govori o uglatoj ili hrvatskoj glagoljici

PITANJE PRVENSTVA tim se pitanjem slavenska filologija bavi dva stoljeća i glagoljični i ćirilićni tekstovi javljaju se u isto vrijeme — zadnja dva desetljeća 10. stoljeća gotovo svi smatraju da je glagoljica starija jer je to pismo koje je stvorio Konstantin Ćiril argumenti koji govore u prilog veće starosti glagoljice: spomenici pisani glagoljicom arhaičniji su po jeziku nego oni pisani ćirilicom u spomenicima pisanim ćirilicom sreću se pojedina glagoljična slova ili riječi što svjedoči o tome da je tekst prepisan iz glagoljice sačuvani su i palimpesti — rukopisi na pergameni s koje je skinut jedan tekst da bi se mogao pisati drugi (sačuvani palimpesti pisani su ćirilicom, a fototehnikom su otkriveni prethodno skinuti djelovi glagoljičnog pisma) Josip Hamm upozorava da niti jedan infracrvenim zrakama otkriven glagoljični tekst nije stariji od poznatih glagoljičnih i ćirilićnih rukopisa

Konstantinovo pismo smatrano je prvim slavenskim pismom Crnorizac Hrabar pokušaje pisanja slavenske riječi grčkim i latinskim slovima zove pisanjem bez reda (bezЪ ustroênia) povijesni proces oblikovanja ćirilice nije toliko uznapredovao kako bi se, u trenutku nastajanja glagoljice, mogla smatrati zasebnim grafijskim sustavom---------------------------------------

KANON STAROSLAVENSKIH TEKSTOVA

- kanon (grč.) – određen broj - tekstovi s kraja 10. i cijelog 11. stoljeća - smatra se da su bliski izgubljenim tekstovima iz 9. stoljeća - služe za proučavanje prvog slavenskog književnog jezika i na njima se temelji proučavanje STSL gramatike - niti jedan od tekstova nije datiran pa se vrijeme nastanka određuje približno - dio rukopisa pisan je glagoljicom, a dio ćirilicom - glagoljičnih tekstova je više - za ćirilićne tekstove može se dokazati da su često, u cjelini ili djelomice, prijepisi s glagoljičnih tekstova

GLAGOLJIČNI DIO KANONA

1. Kijevski listići 2. Zografsko evanđelje 3. Marijinsko evanđelje 4. Assemanijevo evanđelje 5. Sinajski psaltir 6. Sinajski molitvenik (euhologij) 7. Kločev glagoljaš 8. Bojanski palimpest 9. Makedonski listići

ĆIRILIĆNI DIO KANONA 1. Savina knjiga 2. Suprasaljski zbornik 3. Eninski apostol 4. fragmenti

GLAGOLJIČNI DIO KANONA

KIJEVSKI LISTIĆI → čuvaju se u KIJEVU u Središnjoj znanstvenoj knjižnici ukrajinske Akademije znanosti → pronađeni u JERUZALEMU u 19. stoljeću; odneseni u knjižnicu Kijevske duhovne akademije (otuda ime) → pronašao ih je nadstojnik pravoslavnog manastira Antonin Kapustin → druga polovica 10. stoljeća → smatraju se NAJSTARIJIM RUKOPISOM → po sadržaju je MISAL (tekstovi za održavanje mise) → sačuvano samo 13 listova - SAKRAMENTAR (dio misala, najbitniji i nepromjenjivi djelovi) → 7 stranica malog formata → Josip Hamm iznio teoriju da su Kijevski listići falsifikat, ali slavistika nije prihvatila to mišljenje → prvo izdanje 1874. godine, slavist Izmail Ivanovič Sreznjevski

ZOGRAFSKO EVANĐELJE → ime po manastiru ZOGRAFU na Svetoj Gori → pronašao ga je 1843. godine hrvatski književnik i diplomat Antun Mihanović → 1860. godine zografski kalođeri su ga darovali ruskom caru Aleksandru II.

→ 288 listova → sveukupno ima 303 lista; na kraju dodan SINAKSAR ĆIRILICOM → potkraj 10. stoljleća → najstarije staroslavensko TETRAEVANĐELJE → knjiga u kojoj su skupljena 4 evanđelja + sinaksar → pisano u MAKEDONIJI → danas se čuva u PETROGRADU u Državnoj javnoj knjižnici → 1879. godine ga u Berlinu izdaje Vatroslav Jagić → 1954. godine izdan u Grazu, fototipski

MARIJINSKO (MARIJINO) EVANĐELJE → ime po manastiru ROĐENJE BOGORODICE MARIJE na Svetoj Gori (Atosu) → 11. stoljeće → pisan na hrvatskom/srpskom (prema Jagiću) ili makedonskom području (prema Hammu) → pronašao ga je Viktor Ivanovič Grigorovič i ponio sa sobom u Rusiju → spomenik je pripao biblioteci Rumjancevskog muzeja, otuda je dospio u javnu knjižnicu u Moskvi → danas se čuva u javnoj knjižnici u MOSKVI → 172 lista pronađeno → 2 lista je Antun Mihanović poslao Francu Miklošiću u Beč; tamo se i danas nalaze u Narodnoj knjižnici → 1883. godine u Petrogradu prvo izdanje – Vatroslav Jagić → 1960. godine drugo izdanje u Grazu

ASSEMANIJEVO EVANĐELJE → ime po pronalazaču, isusovcu JOSIPU SIMMONU ASSEMANIJU → on je rukopis pronašao u JERUZALEMU 1736. godine → smatra se najljepšim staroslavenskim tekstom → ima 158 listova → kraj 10. ili 11. stoljeće → po sadržaju je APRAKOS EVANĐELJE (tj. izborno evanđelje) → sadrži samo djelove koji se čitaju u crkvi - perikope → pisano u MAKEDONIJI → danas se čuva u VATIKANSKOJ KNJIŽNICI gdje ga je ostavio Assemanijev nećak → prvo izdanje 1865. godine u Zagrebu, na glagoljici, Franjo Raički → na latinici u Rimu 1878. godine (Crnčić) → fototipski u Pragu 1929. godine (Vajs, Kurz) → na ćirilici u Pragu 1955. godine (Kurz)

SINAJSKI PSALTIR → ime po Sinajskoj gori → autor mu je kralj David → rukopis je nejednolik pa se pretpostavlja da ga je prepisivalo VIŠE PISARA → prepisan u 11. stoljeću → po sadržaju je PSALTIR (dio Biblije, knjiga psalama) → sačuvano je sve, svih 150 psalama → ima 209 listova → pisan u ZAPADNOJ MAKEDONIJI → danas se čuva na Sinajskoj gori u grčkom manastiru SV. KATARINE → izdan 1883. godine u Zagrebu, Lavoslav Geitler → 1922. godine u Petrogradu, Severjanov → 1954. godine izdan fototipski u Grazu

SINAJSKI MOLITVENIK (EUHOLOGIJ) → ime po Sinajskoj gori → pronašao ga je čeh Lavoslav Geitler, prvi profesor slavistike na Zagrebačkom sveučilištu 1880. godine → objavio ga je 1882. godine → 11. stoljeće → po sadržaju je ZBIRKA MOLITAVA različitog podrijetla (predćirilometodska salzburška misija, misalski fragmenti istočnog obreda, moravska misija) → prepisan u MAKEDONIJI → 103 lista → čuva se u manastiru SV. KATARINE na Sinajskoj gori → 3 lista čuvaju se u PETROGRADU, u Rusiji

KLOČEV GLAGOLJAŠ → ime po grofu PARISU CLOZU koji mu je bio vlasnik u prvoj polovici 19. stoljeća → do kraja 15. stojeća je bio u vlasništvu Frankopana → 11. stoljeće → u originalu je imao 552 lista → sačuvano 14 listova na kojima se nalazi 5 HOMILIJA → 4 već poznate iz drugih STSL tekstova, autori su im Ivan Zlatousti i Epifanije → prepisan na HRVATSKOM tlu s makedonskog predloška → 12 listova čuva se u TRIDENTU (Italija) → 2 lista čuvaju se u INNSBRUCKU (Austrija) → prvo izdanje u Beču 1836. godine, Jernej Kopitar; prvih 12 listova → 1860. godine dva lista, Franc Miklošić → 1866. godine oba dijela, Izmail Ivanovič Sreznjevski

BOJANSKI PALIMPEST MAKEDONSKI LISTIĆI

ĆIRILIĆNI DIO KANONA

SAVINA KNJIGA → ime po zapisima na marginama u kojima se spominje POP SAVA; dva zapisa, pretpostavlja se da je on prepisao kodeks → prepisan iz starijeg glagoljičnog teksta → 11. stoljeće → 129 listova sveukupno → po sadržaju je APRAKOS evanđelje + SINAKSAR (crkvena godina i hagiografije) → pisan u SJEVEROISTOČNOJ BUGARSKOJ → čuva se u Centralnom arhivu Tipografske knjižnice u MOSKVI → pronašao ju je i prvi izdao Izmail Ivanovič Sreznjevski → prvo izdanje 1868. godine u Petrogradu

SUPRASALJSKI ZBORNIK → ime po mjestu gdje je nađen – SUPRASŁ (Poljska)

→ dio prepisan s glagoljice → polovica 11. stoljeća → po sadržaju je ZBORNIK ŽITJA i CRKVENIH BESJEDA ZA OŽUJAK → pisan u ISTOČNOJ BUGARSKOJ → prvi dio - 118 listova se nalazi u LJUBLJANI → drugi dio – 151 list se nalazi u VARŠAVI → treći dio – 16 listova se nalazi u PETROGRADU

ENINSKI APOSTOL fragmenti: LISTIĆI UNDOLJSKOGA LISTIĆI ILJINSKOGA ZOGRAFSKI LISTIĆI HILFERDINGOV LISTIĆ HILANDARSKI ODLOMCI PSALTIR SLUCKI---------------------------------

REDAKCIJA I RECENZIJA

REDAKCIJA - spontano, nehotično, nenamjerno mijenjanje staroslavenskog teksta pod utjecajem piščeva jezika ili jezika njegova kraja

RECENZIJA - namjerno mijenjanje staroslavenskog teksta, njegova prilagodba idiomu kojim se služe govornici nekog kraja

STAROSLAVENSKE REDAKCIJE I NJIHOVE JEZIČNE OSOBINE

Redakcije staroslavenskog jezika se dijele na: 1. ČEŠKO-MORAVSKU redakciju 2. PANONSKO-SLOVENSKU redakciju 3. RUSKU redakciju 4. BUGARSKO-MAKEDONSKU redakciju 5. HRVATSKO-SRPSKU redakciju 6. VLAŠKU redakciju

ČEŠKO-MORAVSKA REDAKCIJA U Kijevskim listićima jasno su vidljive osobine ove redakcije, ali Kijevski listići se uvijek ubrajaju u kanon pa se kao glavni predstavnik češko-moravske redakcije navode glagoljični Praški listići.

umjesto staroslavenskog št, žd nalazimo zapadnoslavenske reflekse praslavenskog tj, dj umjesto št, žd nalazimo c, z umjesto praslavenskog stj, skj nalazimo šč ili u instrimentalu jednine muškog roda – umjesto omЬ nalazimo ЪmЬ npr. pomoštЬ — pomocЬ prosęšte — prosęce daždЬ — dazdЬ tuždim — tuzimЬ obrazomЬ — obrazЪmЬ (I jd. m.r.) vЪsọdomЬ — vЪsọdЪmЬ

također, ispadanje slabog jora (Ь ) — Ь=Ø npr. mene — mЬne — mne

PANONSKO-SLOVENSKA REDAKCIJA Jedini spomenici koji su predstavnici panonsko-slovenske redakcije staroslavenskog jezika su Brižinski spomenici. Oni su jedini latinicom pisani tekst iz najstarijeg razdoblja slavenske pismenosti i za Slovence imaju važnost Bašćanske ploče za Hrvate. Sastoje se od tri kratka rukopisa, prvi su nastali najkasnije 1036. godine, a drugi i treći su nastali između 972. i 1000. godine. Brižinski spomenici I i III su ispovjedne formule, a Brižinski spomenici II je homilija Poziv na pokajanje. Nazivaju se i Frizinškim odlomcima (prema J. Hammu), a zadnje izdanje s transkripcijom i prijevodima je izašlo 1993. godine u Lubljani.

mjestimična zamjena ọ s o (npr. močenik) čuvanje suglasničke skupine dl u drugom participu preterita (npr. modlila)

RUSKA REDAKCIJA Staroslavenski tekstovi stigli su u Rusiju iz Bugarske i Makedonije. Iz 11. i 12. stoljeća je u istočnoslavenskim zemljama sačuvano puno spomenika i svi odreda su pisani ćirilicom (npr. Ostromirovo evanđelje iz 1057. godine, Arhangelsko evanđelje s kraja 11. stoljeća, Čudovski psaltir iz 11. stoljeća) zamjene: ọ — u ę — ja rЪ /rЬ — Ъr/ Ьr lЪ /lЬ — Ъl/ Ьl ra — ro la — lo žd — ž ĉ — č ra — oro la — olo rê — ere ę — ê —> u G jd., A i N mn. ja-deklinacije, u A množ. jo-deklinacije e — o —> u D i L osobnih zamjenica: tebe — tobe

BUGARSKA REDAKCIJA Ono najvažnije događalo se 885. i 886. godine kada su prognani Metodovi učenici stigli u bugarske krajeve. Državno-crkveni sabor 893. godine proglašava slavenski jezik i ćirilićno pismo službenima i pri prepisivanju staroslavenskih spisa kanonski staroslavenski dobivat će izrazitije bugarske osobitosti. Poznatiji tekstovi su uglavnom evanđelja (Trnovsko, Bojansko, Vračansko, Jovanovo itd.)

prednji nazal (ę) iza č/ž/š/j prelazi u stražnji nazal (ọ) stražnji nazal (ọ) iza r/l/n prelazi u prednji nazal (ę) npr. (j)ęzykЪ — ọzykЪ bêšę — bêšọ

stražnji nazal (ọ) ponekad se mijenja u Ъ jat (ê) mijenja se u ja ( )

MAKEDONSKA REDAKCIJA Najstariji tekstovi su iz 12. stoljeća: Dobromirovo evanđelje, Bitoljski triod, Pogodinov psaltir, Ohridski apostol. Ima mnogo tekstova iz 13. i 14. stoljeća.

stražnji nazal (ọ) iza mekih r/l/n i iza kombinacije usnenog samoglasnika sa suglasnikom (l) prelazi u prednji (ę) npr. voljọ —volję

prednji nazal (ę) iza palatala i suglasnika (c) prelazi u stražnji (o) npr. čędo — čọdo žętva — žọtva hvališę — hvališọ

jerovi (Ъ) se ponekad zamjenjuju punim samoglasnicima npr. sЪnЪ — sonЪ dЬnЬ — denЬ Ъ — o Ь — e

u uporabi se miješaju ę i ê (npr. sêmę —sêmê), te ê i e (npr. vrêmę — vremę)

ponekad se i prednji nazal (ę) zamjenjuje samoglasnikom (e) npr. pętЪ — petЪ

o prelazi u a/ Ъ /u npr. kọpina — kupina rọka — raka

čuvaju se št i žd npr. svêĉa nọžda

SRPSKA REDAKCIJA Primjere srpske redakcije staroslavenskog jezika nalazimo u natpisima iz 11. stoljeća, epigrafu s 15 riječi, Vukanovom evanđelju, svetačkim žitjima, Karejskom tipiku itd.

posve prevladava jer (Ь ) jeri (y) je vrlo rano u izgovoru zamijenjen samoglasnikom (i) otvrdnuli su r i s (iza njih se pišu i oy, a ne i Ю ) zamjene: ọ — u ę — e jọ — ju ję — e

ZETSKO-HUMSKA REDAKCIJA Zetsko-humska je dio hrvatsko-srpske redakcije, ona se nadovezuje na staroslavenske tekstove i nastavlja staru glagoljsku pravopisnu tradiciju na kraju 12. i u cijelom 13. stoljeću. Primjere ove redakcije nalazimo u Miroslavljevom evanđelju i povelji bosanskog bana Kulina (1189. godina).

grafijske odlike su sljedeće: pisanje oba nazala izostavljanje poluglasa ako nije u jakom položaju nisko pisanje jata (ê) poseban, zajednički znak za ć i đ spojnica kod m je visoko spojnica kod n je nestalna----------------------------------------------

STAROSLAVENSKI JEZIK – KNJIŽEVNI JEZIK SLAVENSKOG SREDNJEVJEKOVLJA autori najstarijih sačuvanih slavenskih tekstova jezik kojim pišu uvijek nazivaju jednako: slovênЬskЪ tj. slavenski Žitje Metodovo (5., 15. i 17. glava) bugarski pisac Joan Egzarh u to vrijeme pridjev slavenski upotrebljava se u grčkim i latinskim tekstovima kada se želi imenovati prvi slavenski književni jezik STSL jezik je književni, a ne govorni jezik (nije jezik starih Slavena) govorna osnovica STSL jezika je makedonsko narječje praslavenskog jezika STSL jezik je jezik na kojem su prevedene liturgijske knjige s grčkog u 9. stoljeću iz 9. stoljeća nema sačuvanih tekstova; najstariji sačuvani su s kraja 10. stoljeća

STAROSLAVENSKI PREMA PRASLAVENSKOM JEZIKU praslavenski jezik je jezik starih Slavena, a time i Hrvata do 12. stoljeća izdvojio se iz baltoslavenske zajednice oko 500. godine praslavenskom jeziku nedostajala je razvedena sintaksa i leksik pa nije mogao zadovoljiti sve potrebe praslavenski jezik je ishodište slavenskih jezika na praslavenskom nemamo zapisanu niti jednu riječ pa o njemu saznajemo kroz usporedbu slavenskih jezika STSL jezik služi za rekonstrukciju nečega što je puno starije od njega samog – praslavenskog jezika praslavenski jezik je bio jezik Slavena dok je staroslavenski služio kao jezik knjiga koje su se koristile u crkvene, rjeđe pravne i polemičke svrhe

PANONSKA I MAKEDONSKA TEORIJA O POSTANKU STAROSLAVENSKOG JEZIKA

PANONSKA TEORIJA popularna sredinom 19. stoljeća predstavnici su Jernej Kopitar i Franc Miklošić (slovenci) glasi: temelj slavenskog književnog jezika je panonski govor kod čitanja STSL jezika uočili su latinske, njemačke i mađarske riječi takve jezične osobine mogle su pripadati samo onim Slavenima koji su u doticaju s tim kulturama da bi objasnili prisutnost suglasnika št i žd pozivali su se na slavenske posuđenice u mađarskom jeziku; tvrdili su da su ih Mađari mogli uzeti samo od panonskih Slavena Vatroslav Jagić pokazao je da su te osobine Mađari dobili od predaka Bugara i Makedonaca (koji su se selili s Mađarima u vrijeme seoba) Jagićev učenik Vatroslav Oblak objavljuje raspravu Macedonische Studien 1896. godine; nakon toga panonska teorija je odbačena!

MAKEDONSKA TEORIJA

prihvaćena nakon rasprave Macedonische Studien 1896. godine predstavnici su Vatroslav Jagić i Vatroslav Oblak oni tvrde da su Slaveni neke stvari preuzeli od predaka Bugara i Makedonaca glasi: u temelje STSL jezika legao je staromakedonski govor

TERMINI

STAROCRKVENOSLAVENSKI I STAROSLAVENSKI ovi termini upozoravaju na najčešću, ali ne i jedinu funkciju STSL jezika – većina tekstova je liturgijskog sadržaja književni jezik mora udovoljavati svim potrebama civilizacije kojoj služi svi kanonski tekstovi su liturgijski, što znači da se u tekstovima namjenjenim crkvenoj upotrebi najstariji slavenski književni jezik najpotpunije sačuvao starocrkvenoslavenski – jezik zabilježen u kanonskim tekstovima (10. i 11. stoljeće); klasična faza prvog slavenskog književnog jezika crkvenoslavenski – jezik redakcijskih tekstova pisanih od 12. stoljeća nadalje; tekstovi u kojima već ima dosta lokalnih jezičnih osobina

STAROBUGARSKI I STAROMAKEDONSKI osnovica STSL jezika je jedan makedonski govor taj govor je samo temelj; za književni jezik je bitna nadogradnja (pismo, norma, pravopis, stručna terminologija...) ta nadogradnja je općeslavenska

OPĆESLAVENSKI KNJIŽEVNI JEZIK općeslavenski je ono što taj jezik čini književnim, što ga razlikuje od ostalih idioma to je jezik koji je služio kao književni svim slavenskim narodima, makar na jednom dijelu njihova teritorija i makar u jednom razdoblju njihove povijesti nadetnički, nadnacionalni jezik slavenskog književnog srednjevjekovlja

STAROSLAVENSKI JEZIK naziv koji ne ukazuje niti na narodnu osnovicu, niti na funkciju najčešće upotrebljavan; i od strane stručnjaka koji ga ponekad nevoljko upotrebljavaju laici ga često zamjenjuju s praslavenskim jezikom – jezikom ishodištem za današnje slavenske jezike STSL je književni jezik kojem je osnovica južnoslavenska (makedonska), a nadogradnja općeslavenska STSL jezik je već u najranijim spomenicima leksikom bogat, sintaksa mu je razvedena, a stilistika iznijansirana

NAJVAŽNIJI ISTRAŽIVAČI STAROSLAVENSKOG JEZIKA proučavanje STSL jezika počelo je u 18. stoljeću traktat Crnorisca Hrabra iz 10. stoljeća kroz srednji vijek nema posebnog proučavanja STSL jezika; pokušaj – pseudodamaskin

DAMASKIN autor grčke gramatike pokušaj oponašanja te gramatike u smislu da se opiše STSL jezik na način na koji je on opisao grčki

MELETIJ SMOTRICKI ukrajinski gramatičar napisao prvu pravu gramatiku STSL jezika u 17. stoljeću prilično točan opis glasova i oblika jezika, čak i iz današnje perspektive

JURAJ KRIŽANIĆ hrvat, 17. stoljeće pokušao je napisati gramatiku, no bila je poredbena gramatika uspoređivao je STSL jezik s drugim jezicima, posebice hrvatskim i ruskim nositelj ideja sveslavenstva s jezikom kao temeljem

moderno proučavanje STSL jezika počinje u 19. stoljeću

ALEKSANDAR HRISTOFOROVIČ VOSTOKOV početak razlikovanja književnog jezika od govora prvi postavio tezu da temelj STSL jezika nije ruski već južnoslavenski (makedonski) govor počeo je razlikovati staroruske od staroslavenskih osobina; to je njegovim tekstovima dalo ozbiljnost moderni jezikoslovac

JOSEF DOBROWSKY otac slavistike jedan od četvorice vodećih stručnjaka i znanstvenika: JOSEF DOBROWSKY - Češka JERNEJ KOPITAR - Slovenija FRANC MIKLOŠIĆ - Slovenija VATROSLAV JAGIĆ - Hrvatska oblikovali su slavistiku tako da bude ravnopravna s germanistikom i romanistikom koncept: staroslavenski jezik u središtu, a oko njega živi slavenski jezici

HRVATSKI ISTRAŽIVAČI STAROSLAVENSKOG JEZIKA

VATROSLAV JAGIĆ (1838., Varaždin - 1923., Beč) profesor grčkog i latinskog u gimnaziji studirao klasičnu filologiju, a na slavenska predavanja je išao svojevoljno objavio je najvažnije kanonske tekstove: Zografsko i Marijinsko evanđelje, Kijevske listiće, Savinu knjigu nije dopuštao da neznanstvene stvari utječu na znanstvene radove smatrao je da su Hrvati i Srbi jedan narod, ali ne iz političkih razloga sa svojim učenikom Vatroslavom Oblakom utemeljio je makedonsku teoriju o postanku staroslavenskog jezika s engleskim paleografom Isaacom Taylorom trudio se dokazati vezu grčkog kurziva i glagoljice – Taylor-Jagićeva teorija

JOSIP HAMM (1905., Gat kraj Valpova – 1986., Beč) utemeljio je katedru za staroslavenski jezik kao i Vatroslav Jagić, veliku je pažnju posvećivao glagoljičnim tekstovima bavio se određivanjem vremena iz kojeg potječe pojedini glagoljični tekst (tekstovi nisu bili datirani) u mlađim danima zastupao je tzv. gotsku tezu o postanku glagoljice Slaveni i Goti bili su pripadnici Arijeve hereze Hamm je mislio da su Slaveni primili kršćanstvo od arijanskih Gota nalazio je gotske elemente u slavenskim prijevodima biblijskih tekstova

PANONSKA ŽITJA jedan od STSL izvora za život i djelo Svete Braće oni koji ne vjeruju u vjerodostojnost tekstova upotrebljavaju naziv Panonske legende u prilog onima koji vjeruju u vjerodostojnost ide otkriće u Britanskom muzeju – tamo su u

drugoj polovici 19. stoljeća pronađena pisma pape Ivana VIII. koja se odnose na Slavensku misiju Žitja se sastoje od dva dijela: Žitje Konstantinovo Žitje Metodovo

ŽITJE KONSTANTINOVO ima 50-ak prijepisa najstariji su iz 15. stojeća (1469. i 1479. godina) većinom su ruskog, ali ima ih i južnoslavenskog podrijetla (redakcije) dva najstarija prijepisa prepisao je Vladislav Gramatik ćirilicom prijepis iz 1469. godine čuva se u arhivu HAZU Žitje je napisano vjerojatno odmah nakon Konstantinove smrti 869. godine vjeruje se da je osnovne podatke dao Metod, ali autorom se smatra Kliment Ohridski ti podatci nisu potvrđeni povijesnim dokumentom

ŽITJE METODOVO ima 15-ak prijepisa najstariji je iz 12. stoljeća, nalazi se u Uspeuskom zborniku svi su ruske redakcije napisano odmah nakon Metodove smrti 885. godine, to potvrđuje činjenica da u žitjima nema ničega o tragičnom progonu Metodovih učenika opravdava se postojanje slavenske crkvene organizacije prešućuju se potezi Rima koji nisu išli u korist Slavenske misije

Na kojem je jeziku napisan original? na GRČKOM: u 9. stoljeću u Rimu živi mnogo Grka; grčki je običaj da se životopis piše ubrzo nakon smrti sveca na STSL: prisutnost patriotizma i govor protiv grčkog jezika

PROLOŠKA ŽITJA grč. prólogos – proslov, prolog zbirka kraćih životopisa (kod Grka - sinaksar) skraćena verzija žitja sačuvano je 10-ak skraćenih životopisa sv. Ćirila (Konstantin) i 5 sv. Metoda najstariji su iz 14. stoljeća u Rumjancevskom muzeju u Moskvi čuva se skraćeni životopis Svete Braće s prijelaza iz 13. u 14. stoljeće taj tekst donosi dva važna podatka: Metod je preveo svih 60 biblijskih knjiga Metod je pokopan u velikoj crkvi u Moravskoj iza Bogorodičina oltara s lijeve starne

POHVALNI GOVORI pjesma u čast sveca, pohvalno slovo sačuvane su dvije verzije: Pohvalni govori sv. Ćirilu i sv. Metodu Pohvalni govor sv. Ćirilu

POHVALNI GOVORI SV. ĆIRILU I SV. METODU našao ih je bugarski slavist B. St. Angelov 27 prijepisa koji su nastali od 15. do 17. stoljeća

autor: sv. Kliment Ohridski dijele se na ruske i južnoslavenske sadržaj je jako vezan uz Panonska žitja u nekim elementima dopunjava Žitja Metodova (mladost, vojna služba, razlozi odlaska u Rim...)

POHVALNI GOVOR SV. ĆIRILU nudi manje podataka slavi Ćirila (Konstantina) uobičajenim sredstvima sačuvano je sedam prijepisa iz 13. i 14. stoljeća u Mihanovićevoj zbirci u Zagrebu čuva se tekst srpske redakcije (u naslovu: napisana Klimentom, papom rimskim) i naši glagoljaši su pojedine djelove unjeli u brevijar čitanja Beramski brevijar iz 1396. godine, Ljubljana Brevijar popa Mavra iz 1460. godine, Zagreb (Nacionalna Sveučilišna Biblioteka)

AZBUČNA MOLITVA sačuvano je 38 prijepisa najstariji prijepis s prijelaza 12. u 13. stoljeće dvanaesteračka pjesma koja je pomagala pamćenju staroslavenske azbuke autor: Konstantin Preslavski (neki misle Konstantin Filozof) prenosi osjećaj radosti slavenskome puku što je dobio svoje pismo

TRAKTAT CRNORISCA HRABRA polemički spis o nastanku slavenskog pisma sačuvano 70-ak prijepisa od 14. do 18. stoljeća najstariji prijepis je iz 1348. godine i sačuvan je u Lavrentijevu zborniku Crnorizac Hrabar nam daje tri faze opismenjivanja Slavena: 1. primitivno – crtanje i urezivanje 2. pokušaj pisanja staroslavenskih riječi grčkim alfabetom 3. Konstantin Ćiril

HRVATSKOGLAGOLJSKE SLUŽBE U ČAST ĆIRILU I METODU hrvatskoglagoljski misali i brevijari čuvaju uspomenu na Svetu Braću u 20-ak glagoljicom pisanih i tiskanih časoslova sačuvana je služba njima u čast te službe prepričavaju događaje iz života Svete Braće razlikuju se po tome o kojim događajima govore 14. i 15. glava Žitja Konstantinovog - odlazak u Moravsku 16. i 17. glava Žitja Konstantinovog - Konstantinova rasprava o trojezičnicima, odlazak u Rim

MAVROV BREVIJAR 1460. godina 18. poglavlje – smrt sv. Ćirila (Konstantina) sadrži i znatan dio Pohvale zanimljivo je što dovodi Svetu Braću u vezu s carem Dioklecijanom, a umjesto Soluna kao mjesta rođenja navodi se dalmatinski grad Solin

STAROSLAVENSKI IZVORI ZA PROUČAVANJE ŽIVOTA ĆIRILA I METODA 1. Panonska žitja 2. Prološka žitja 3. Pohvalni govori 4. Traktat Crnorisca Hrabra

5. Azbučna molitva 6. Hrvatskoglagoljske službe u čast Svete Braće 7. LATINSKI IZVORI ZA PROUČAVANJE ŽIVOTA ĆIRILA I METODA 1. Italska legenda 2. Papinska pisma 3. Svjedočenja knjižničara Anastazija 4. Obraćenje Bavarca i Koruščana 5. Historia Salonitana

ITALSKA LEGENDA naziv je tekstu dao Josef Dobrowsky 1823. godine prvi put objavljen 1668. godine u Antwerpenu pod naslovom Vita cum translatione s. Clementis opisuje prijenos Klementovih relikvija, život i pogreb Ćirilov 1954. godine Paul Devos našao je u Pragu rukopis Italske legende iz 14. stoljeća i izdao ga je 1955. godine tekst tog rukopisa srušio je tezu da je Ćiril bio biskup originalni tekst rezultat je suradnje biskupa Gaudericha i njegova đakona Ivana Hymonida Gauderich je bio štovatelj sv. Klementa i Svete Braće prva redakcija posvećena je papi Ivanu VIII. što znači da je upisana najkasnije do 882. godine

ta redakcija je izgubljena druga redakcija je djelo Gaudericha, nasljednika Leona Ostijskog

PAPINSKA PISMA u vezi s djelatnošću Svete Braće oglašavali su se tri pape 1. Hadrijan I. 2. Ivan VIII. 3. Stjepan V.

PAPA HADRIJAN II. pisao je pismo slavenskim knezovima Rastislavu Svatopluku i Kocelju, 869. godine sačuvano je u staroslavenskom prijevodu, u 8. glavi Žitja Metodovog

PAPA IVAN VIII. sačuvana su po 2 pisma upućena knezu Svatopluku (879. i 880. godine) i Metodu (879. i 881. godine) te 8 fragmenata pisama Ludoviku Njemačkom, njemačkom kraljeviću Karlmanu srpskom knezu Mutimiru (2 fragmenta) salzburškom biskupu Adalvinu biskupu Pavlu biskupu Hermaniku biskupu Anonu

PAPA STJEPAN V. pisao je 885. godine knezu Svatopluku i poslanicima koji idu među Slavene u pismu knezu Svatopluku preporučuje Wichinga, a odbacuje Metoda

SVJEDOČENJA KNJIŽNIČARA ANASTAZIJA knjižničar Anastazije bio je knjižničar pape Hadrijana II. i Ivana VIII. zbog njegovog odličnog znanja grčkog jezika i poznavanja grčke kulture Rim ga je koristio za susrete s predstavnicima carigradske crkve

PISMO BISKUPU GAUDERICHU 870. godina izvještava ga da je ispunio njegovu molbu da prikuplja grčke izvore za život sv. Klementa Gauderichova stolna crkva bila je posvećena sv. Klementu

PREDGOVOR SPISIMA IV. CARIGRADSKOG CRKVENOG SABORA Anastazije izvješćuje da je Ćiril bio veliki Focijev prijatelj i dragi učenik, ali da se oštro suprotstavio Focijevu učenju o dvije duše u čovjeku

OBRAĆENJE BAVARACA I KORUŠČANA spis je napisan na latinskom jeziku oko 870. godine govori o najranijoj slovenskoj povijesti (745. – 870. godine) riječ je o pokrštavanju Koruščana spominje se Grk Metod koji je novim slavenskim pismenima počeo prevoditi latinske knjige i naučavati latinsko-rimski nauk naglašava se da se vlast salzburškog nadbiskupa prostirala preko Koruške sve do pojave Metoda autor spisa nije poznat, ali je vjerojatno bio salzburški svećenik novija istraživanja govore čak o podjeli na tri dijela: bavarski dio, koruščanski dio, donjepanonski dio

HISTORIA SALONITANA povijest borbe oko slavenskog bogoslužja u splitskoj nadbiskupiji koja se vodila u 10. i 11. stoljeću napisao ju je, jako pristrano, splitski arhiđakon Toma u 13. stoljeću govori o odredbama koje su kao zaključci iznešeni na saboru te odredbe pozatvarale su crkve u kojima se bogoslužje vršilo na staroslavenskom jeziku, svećenici nisu mogli obavljati uobičajenu službu

BUGARSKA I OHRIDSKA LEGENDA (grčki izvori) opširno Klimentovo žitje – Bugarska legenda kratko Klimentovo žitje – Ohridska legenda obje legende izdao je bugarski slavist AleksandЪr Milev 1966. godine Ddvete grЪcki žitija na Kliment Ohridski BUGARSKA LEGENDA tekst opširnog Klimentovog žitja pripisuje se ohridskom arhiepiskopu Teofilaktu napisan je 200 godina nakon smrti Teofilaktovog prethodnika to je važan grčki izvor koji ne govori samo o Svetoj Braći već i o njihovim učenicima Gorazd Kliment Naum Sava* Angelarij *u drugom dijelu umjesto Save – Lavrentije

OHRIDSKA LEGENDA potječe iz 13./14. stoljeća autor je ohridski arhiepiskop Homatijan sadržaj se poziva na opširno žitje, ali i na druge izvore pa su tvrdnje kadšto kontradiktorne

posebno je zanimljiva tvrdnja da je Kliment izumio slova jasnija od Konstantinovih

ĆIRIL I METOD – PODRIJETLO, MLADOST, ŠKOLOVANJE bili su Grci, a ne Slaveni dolaze iz ugledne obitelji otac Lav je bio drungar (pomoćnik bizanskog vojvode) majka Marija rođeni u Solunu (u ono doba drugi po važnosti grad u Bizantu) svetac zaštitnik Soluna je sv Dimitrije – po legendi štitio Solun od napada Slavena Slaveni se nakon neuspjelih pokušaja osvajanja naseljavaju oko grada počinje međusobna komunikacija – solunjani postaju bilingvi

METOD rođen 812. ili 825. godine krsno ime možda Mihael po očevoj želji spremao se za vojnu i upravnu službu još mlad postaje knez u pokrajini uz rijeku Strimon (pomoću očeve veze) u toj kneževini je bilo mnogo Slavena carska vlast je za slavenske pokrajine birala Soljunjanina car Mihajlo 862. godine šalje Konstantina i Metoda da poučavaju na slavenskom jeziku

KONSTANTIN (ĆIRIL) rođen 826. ili 827. godine o njegovoj se mladosti više zna bio uspješan učenik Teoktist, kancelar na carskom dvoru pozvao ga je na školovanje u Carigrad pohađao Magnauru – srednjevjekovni fakultet predavači su bili najveći ondašnji bizantski umovi (Leon Matematik, Focije-ključna osoba u

pregovorima s Rimom) jedna od ključnih osoba za širenje kršćanstva bio drug u učenju caru Mihajlu koji ga kasnije šalje u Moravsku nudili mu posao hartofilaksa (čuvar državnih tajni) što on odbija bježi u samoću na 6 mjeseci bio profesor filozofije na Magnauri zbog svoje učenosti dobiva nadimak Filozof zbog vještine u disputacijama sve češće sudjeluje u diplomatskim poslovima

KONSTANTINOVE MISIJE PRIJE ODLASKA U MORAVSKU

SUDJELOVANJE U IKONOMAHIJI (IKONOBORSTVU) proces u bizantskoj povijesti borbe oko svetih slika ikonoplasti – protiv štovanja ikona, razbijači ikona ikonoduli – za štovanje ikona, ljubitelji ikona početak borbe je 723. godine borbu je započeo car Leon III. Isaurijac, predstavnik vojne aristokracije tražio način da ograniči moć crkve i dio njenih prihoda odlije u državnu blagajnu vojna aristokracija nije bila zadovoljna što mladići koji odlaze u samostane ne idu u vojsku Islam ne štuje slike, a Bizant mu je stalno u susjedstvu u početku borba crkve i vojske; kasnije se podijelilo cijelo društvo okvirno je borba trajala jedno stoljeće (723. do 843. godine) borba završava odlukom sabora da se smije štovati slika sv. Trojstva; kasnije na red došle i druge slike ali još i danas u pravoslavnim crkvama nema kipova tadašnji car Janic Gramatik bio je protivnik štovanja svetih slika - otjeran s mjesta cara izaziva protivnike izjavom da ga mogu svrgnuti s mjesta cara, ali ga nitko ne može pobiti argumentima tu se Konstantin uključuje u borbu, tek završni dio zbog Konstantinova argumenta Janis Gramatik doživio je nakon političkog i moralni poraz disputacija s Janisom – prvi Konstantinov javni nastup

ODLAZAK SARACENIMA živjeli su u Bagdadskom kalifatu; glavni grad Samara muslimanska država s dobrom vojnom i kulturnom organizacijom Saraceni se nazivaju i Agarenima po Abrahamovoj sluškinji Agari čijim su se potomcima smatrali u Bagdadskom kalifatu živjela je i značajna kršćanska manjima u šestoj glavi Žitja Konstantinova kaže se da je Konstantin imao 24 godine, što znači da je Saracenima došao 851. godine pitanja s kojima su se suočavali nisu bila laka

u odgovorima Konstantin pokazuje veliko znanje i majstorstvo u vođenju dijaloga, ali i duhovitost

HAZARI / KOZARI od 7. do 9. stoljeća imali su snažnu državu koja se prostirala od Hersona do Kavkaza, Kaspijskog mora i Urala u tom velikom kraljevstvu zajedno su živjeli muslimani, kršćani i židovi stalno je dolazilo do vjerskih sukoba problem opredjeljivanja; židovstvo prevladava na kraju kada Konstantin i Metod dođu, uvijek se vode polemike Konstantin je glavni posao čekao u razgovoru sa Židovima koji su dovodili u pitanje kršćanske dogme pozvana su tri filozofa, govornika da brane svoje religije Bizant se odlučio za Konstantina Konstantin je prvo došao na Krim, u grad Herson znao je da je tamo zadavljen rimski papa Klement pronašao je te relikvije i nosio ih svuda sa sobom to je bio znak poštovanja prema instituciji papinstva kod Kozara: naučio je hebrejsku matematiku pronašao je knjigu pisanu ruskim slovima (pismeny) neki su to shvatili kao postojanje slavenske pismenosti i prije Ćirila (Konstantina) i Metoda drugi tvrde da je došlo da greške pri prepisivanju (ruski—surski (sirijski)) treći tvrde da je to skandinavsko pismo (pleme Rus) VELIKA MORAVSKA U 11. STOLJEĆU Velika Moravska je kneževina nastala ujedinjenjem četiriju manjih kneževina ujedinitelj i prvi knez bio je knez Mojmir (830. – 846. godine) istodobno se oblikovala i slovačka kneževina – knez Pribina Mojmir je bio ambiciozan knez: odupirao se Francima pokušavao je iskoristiti decentralizaciju Franačkog carstva u svoju kneževinu pokušavao je uključiti i Slavene izvan granica došlo je do sukoba s Pribinom u kojem je Mojmir pobijedio protjerao je Pribinu i 833. godine uključio Slovačku u svoju državu Moravska je formalno pod franačkoj vlasti (godišnji danak) franački car Ludvig I. pokušao je tu vlast pretvoriti u službenu Mojmir se odupirao pa su ga svrgnuli Franci postavljaju na vlast kneza Rastislava (846. – 870. godine), Mojmirova nećaka protjerani knez Pribina 840. godine dobiva dio Donje Panonije i postupno stvara Panonsku kneževinu Pribinin sin knez Kocelj (861. – 874. godine) omogućio je salzburškoj biskupiji kristijaniziranje Franci Panonsku kneževinu koriste za opkoljavanje Velike Moravske u to vrijeme moćna je i Bugarska koja se postavlja prema Rastislavovoj kneževini kao Franci prema Panonskoj kneževini Rastislav treba jakog saveznika koji je u neprijateljskim odnosima s Francima i s Bugarskom – Bizant

RASTISLAVOV POZIV I ODGOVOR CARA MIHAJLA Rastislav na početku vladavine ima tri problema njemačko svećenstvo odnos s Panonskom kneževinom (pokušava uspostaviti dobre odnose) odnos s Francima (nema dovoljnu snagu da se odupre) znao je da ne može imati samostalnu srednjevjekovnu državu bez crkve na svim ključnim mjestima u Crkvi su bili Franci 862. godine šalje caru Mihajlu molbu da mu pošalje misionare koji će propovjedati kršćanstvo

na slavenskom jeziku Rastislav je vjerovao da misija iz Bizanta može pomoći da se stvori domaća crkvena hijerarhija 863. godine Konstantin Ćiril i Metod stižu u Moravsku Rastislav je izričito tražio biskupa, ali Bizant ne šalje biskupa kako se ne bi zamjerio Rimu car Mihajlo šalje nekoga tko je dorastao zadatku, a neće biti problema u crkveno-pravnom smislu Moravski Slaveni već su bili pokršteni; kršćanstvo je trebalo utvrditi Njemci nisu mirno gledali utvrđivanje Moravske države 864. godine kralj Ludovik šalje vojsku na Rastislava i prisiljavaju ga na kompromis u Moravsku dolazi mnogo njemačkih svećenika i počinju prepirke između slavenskog i njemačkog svećenstva

KONSTANTIN ĆIRIL I METOD U MORAVSKOJ I PANONIJI u Moravsku Sveta Braća dolaze 863. godine nakon 40 mjeseci u Moravskoj, Braća kreću u Rim da posvete svoje učenike i dobiju odobrenje za rad na putu za Rim staju u Panoniji – drugoj slavenskoj kneževini Panonijom vlada knez Kocelj (861. – 874. godina) bio je najpobožniji slavenski knez kao i Rastislav, Kocelj želi dobre odnose među slavenskim kneževinama Panonija je imala bolje organizirane crkvene institucije i jače kršćanstvo dva su razloga za to: prethodno djelovanje irskih misionara Koceljeva pobožnost, obilno darivanje njemačkog svećenstva kada su Konstantin Ćiril i Metod stigli, Kocelj u tome vidi priliku da se vjera i prosvjeta šire brže i temeljitije — Slavenima razumljiv jezik

TROJEZIČNA HEREZA na putu u Rim Sveta Braća se nekoliko tjedana zadržala u Veneciji željeli ureditit odnose s akvilejskom patrijarštinom koja je s jedne strane doticala Panoniju dogovori nisu uspjeli; u spisima se ne govori o tome spominje se znamenita Konstantinova rasprava s akvilejskim svećenstvom u kojoj je Konstantin odlučno branio uporabu narodnog jezika u liturgiji njihov stav da su oltara dostojni samo grčki, latinski i hebrejski nazvao je — trojezičnom herezom to je bila praksa, ali ne i službena odluka Mletačko svećenstvo iskoristilo je priliku da pokrene polemiku o slavenskom jeziku u liturgiji

dva Konstantinova najjača argumenta: praksa (kod naroda koji koriste svoj jezik u liturgiji) – Armenci, Perzijanci, Goti, Egipćani... Biblija (argumenti iz Biblije: Pavao, David) David: Pjevajte Gospodinu! Sva zemljo, pjevajte Gospodinu pjesmu novu!

KONSTANTIN ĆIRIL I METOD U RIMU

u Rimu ih je dočekao papa Hadrijan II. (867. – 872. godina) nosili su sa sobom moći sv. Klementa koje je Konstantin našao na Krimu i to im je otvorilo sva vrata u Rimu postigli veliki uspjeh u Rimu papa je odobrio njihov rad i posvetio njihove slavenske knjige u Rimu umire Konstantin, 14.2.869. godine zadnje riječi uputio je bratu Metodu moleći ga da nastavi njihovo zajedničko djelo

METOD – NADBISKUP Konstantin Ćiril je molio svojega brata da nastavi rad među Slavenima jer je znao da Metodu treba podrška Metod ima problema: nema Ćirila, a Rastislavov položaj slabi Metod je bio dovoljno obrazovan i iskusan za takav posao, a imao je i motivaciju jedina ososba u koju se Metod mogao pouzdati bio je knez Kocelj koji moli papu Hadrijana II. da mu ga pošalje papa Hadrijan ga šalje kao svog legata i time mu daje velike ovlasti Kocelju to nije dovoljno Kocelj ga vraća u Rim s molbom da ga se posveti za biskupa; to se i događa papa Hadrijan II. imenuje Metoda biskupom u današnjoj Sremskoj Mitrovici – Sirmij Sirmij je tada pod vlašću Bugara i uspostavljanje nadbiskupije imalo je za cilj da prava Rima na taj dio Ilirika budu sačuvana to ne odgovara Bizantu niti Francima (Franci su taj dio kristijanizirali) papa Hadrijan Metodu daje Sirmij što priziva bijes u Salzburgu Salzburg je upravljao tim dijelom desetljećima; papa Hadrijan kaže samo privremeno taj papin potez bila je svojevrsna objava rata Salzburgu Rim želi smanjiti njemačku i bizantsku vlast, a Slavene uvjeriti da misija neće rezultirati nečijom prevlasti nad njima Metod se 870. godine vraća u Panoniju i ubrzo uspostavlja crkvenu pokrajinu s njim na čelu kao biskupom

METOD U TAMNICI Njemci zauzimaju Moravsku i Slovačku kneževinu Rastislav osljepljen i u zatvoru Metod se vraća u Moravsku; uhvaćen i zatočen u samostanu u Ellwangenu papa Ivan VIII. ga oštrim pismima uspijeva osloboditi; papa Ivan VIII. je oštriji (ne umoljava nego zapovijeda) nakon 3 godine Metod se vraća u Panoniju zahvaljujući Kocelju i papi Ivanu VIII. nakon 874. Panonijom ne vlada Kocelj već njemački namjesnik Metod odlazi u Moravsku kojom vlada knez Svatopluk – nije dobar Metodov saveznik Svatopluk 874. godine sklapa mir s Njemcima u pregovorima mu je pomogao svećenik Ivan iz Mletaka koji je veliki protivnik slavenskog jezika u liturgiji Metod je optuživan i u Rimu se mora opravdavati pred papom Ivanom teološki optužen da uči po carigradskim načelima

jezično optuživan jer se misa mora obavljati na latinskom jeziku Franci u Rim šalju svog kandidata Wichinga – Metodovog ljutog protivnika papa Ivan VIII. potvrđuje Metodovu pravovjernost imenuje Wichinga pomoćnim biskupom Wiching krivotvori papino pismo - Metod piše papi papa Ivan VIII. mu teško odgovara zbog dvojca Wiching-Svatopluk koji su protiv Metoda, no obećaje istragu protiv Wichinga papa Ivan VIII. umire 882. godine u međuvremenu se Svatopluk i Wiching razilaze Metod svoje zadnje godine provodi u miru i umire 6.4.885. godine

SUDBINA METODOVIH UČENIKA odmah nakon Metodove smrti protivnici slavenske crkve protjerali Metodove učenike u tri različita smjera Češka Italija (oni kasnije dolaze u Hrvatsku) Bugarska u Bugarskoj su u tijeku pokrštavanje; grčko plemstvo na najvišim položajima osnovana Preslavska škola — provodi volju dvora u vezi kulture i politike počinje bugarizacija slavenski jezik u liturgiji nije dozvoljen Kliment se ne slaže s učenjem Preslavske škole odlazi na Ohrid gdje osnuje Ohridsku književnu školu tektovi se pišu glagoljicom Makedonija postaje snažan glagoljički prostor (i ostaje tako do kraja XII. stoljeća) osim čitanja i pisanja Ohridska škola uči i praktične stvari u jezičnom smislu Ohridska škola je konzervativna; čuva tradicionalni ćirilometodski jezik

BIZANTSKI DOKUMENTI ŠUTE O KONSTANTINU ĆIRILU I METODU Sveta Braća učinila su i više no što se od njih očekivalo umjesto da kao grčki rodoljubi utvrđuju bizantski utjecaj, oni jačaju slavensku samosvijest upravo njihovim djelom Slaveni shvaćaju da mogu biti svoji; da ne treba pripadati ni tamo ni ovamo stvorili su Slavenima pismo napisali su prve knjige na njihovom (slavenskom) jeziku uveli su slavenski jezik u javnu upotrebu

LATINSKI DOKUMENTI NAPADAJU METODA, A HVALE KONSTANTINA ĆIRILA protivnici slavenske srkve i svakog kulturnog rada među Slavenima Konstantina Ćirila nikada nisu napadali i njegovo se ime ne nalazi u latinskim izvorima u negativnom kontekstu Konstantin Ćiril je osmislio cijelu akciju i plan djelovanja oblikovao prvo slavensko pismo uredio slavenski književni jezik; ali on nije dočekao da se njegov plan počne provoditi ubrzo nakon dolaska u Rim umire, proglašen svecem – svece se ne napada ostao je Metod da se bori s brojnim protivnicima uz tu borbu Metod organizira, prevodi, piše, poučava podnosi teret svađa i svakodnevne borbe sa stečenim neprijateljima u svemu tome, Metod iskazuje kroz više od dva desetljeća rijetku mudrost i upornost svojstvenu samo onima koji su potpuno uvjereni u ispravnost svojih djela

KONSTANTINOV ZNAČAJ I ZNAČENJE NJEGOVIH DJELA sastavio je pismo – veliki dar Slavenima nije im dao već postojeće, nego je sastavio nov sustav znakovlja koji u tančine reproducira slavenski glasovni sustav za svaku civilizaciju koja se tek ostvaruje pismo je od velikog značaja (najvažniji instrument) prevodio je prve slavenske knjige; vjerojatno je taj općeslavenski jezik doživio izvjesne promjene u Panoniji i Moravskoj uspostavio je Slavenima književni jezik koji je mogao zadovoljiti sve njihove civilizacijske i kulturne potrebe