PREDMET:

STUDENT:

SEMINARSKI RAD

TEMA : Promjene u stanicama nakon zraenja

Sadraj

Uvod.............................................................................................................................................. 1

Bioloki efekti zraenja ................................................................................................................. 2

Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja ....................................................................... 2

Teorija direktnog pogotka jonizirajuim zracima ...................................................................... 3

Osjetljivost pojedinih elija i tkiva na zraenje ................................................................... 5

Ciljevi i naela zatite od ionizirajueg zraenja .......................................................................... 7

Mjerenje i ureaji za mjerenje zraenja ........................................................................................ 8

Geiger Mueller brojai ......................................................................................................... 9

Ionizacijske komore ............................................................................................................. 9

Osobni dozimetri .................................................................................................................. 10

Zdravstveni nadzor osoba koje rade u zoni ionizirajueg zraenja............................................... 11

Naini zatite od zraenja.............................................................................................................. 12

Zakljuak ....................................................................................................................................... 13

Literatura........................................................................................................................................ 14

1

Uvod

Zraenje se dijeli na prirodno i

vjetacko jonizujue zraenje. Prirodno

jonizirajue zraenje koje okruuje ljudski

organizam.dolazi iz 3 glavna izvora:

kosmiko zraenje iz svemira ukljuuje

energetske protone, elektrone, gama zrake, X

zrake. Primarni radioaktivni elementi u

prirodi su uran, torij, kalij (zato ovog

zraenja ima u pojedinom vou, kao npr

banane), radioaktivni derivati ovih

elemenata. Ovi elementi emitiraju alfa i beta

ili gama zrake, ali veina prirodnog

zaraenja potie od plina radona.

Ionizirajue zraenje i radioaktivne tvari su

prirodna i stalna pojava u okoliu te u

brojnim djelatnostima ljudi. tovie,

upotreba umjetnih izvora ionizirajueg

zraenja sve je rairenija. Izvori zraenja

danas nemaju adekvatne alternative u

medicini za dijagnostiku, terapiju te

sterilizaciju medicinskog pribora i opreme.

17 % elektrine energije u svijetu proizvodi

se u nuklearnim postrojenjima. Zraenje se

koristi za konzerviranje namirnica i hrane,

unitavanje insekata i nametnika.

Radiografski postupci u industriji ve su

rutinska tehnika u kontroli bez razaranja

kojom se otkrivaju oteenja i pukotine u

brojnim cjevovodima, posudama,

inenjerskim postrojenjima i graevinama.

Primjena radioaktivnih tvari u gospodarstvu,

poljprivredi, nauci, istraivanjima i mnogim

drugim ljudskim djelatnostima milijunima

ljudi doprinosi ne samo poboljanju kvalitete

ivljenja, ve osigurava i brojna radna

mjesta u tim djelatnostima. Kao i svaka

djelatnost, uz korisnu stranu primjena

zraenja donosi i opasnost po ivot i zdravlje

ljudi te tetne posljedice po okoli. Riziku ne

podlijeu samo oni koji rade s izvorima

ionizirajueg zraenja, ve i svekoliko

puanstvo, tako da nedovoljno kontrolirana

primjena tih izvora moe dovesti do prave

nacionalne nesree, a mogu biti ugroeni i

graani drugih drava. Brojna iskustva iz

prolosti koja su rezultirala ozraenjem

pojedinaca i rizike po ivot i zdravlje ljudi te

zagaenje okolia ukazala su na potrebu

sustavne i organizirane provedbe mjera

zatite od ionizirajueg zraenja. Drutveno

prihvaanje rizika u vezi s upotrebom

ionizirajueg zraenja uvjetovano je

efektivnom koristi koju takva upotreba

donosi. Opasnost kojom je popraeno

izlaganje zraenju ne moe se ukloniti u

potpunosti, ali ipak, rizik se mora

ograniavati i smanjivati administrativnim,

organizacijskim i tehnolokim mjerama. To

je razlog koji nalae svakoj dravnoj

zajednici obvezu izgradnje kvalitetnog i

ureenog sistema zatite od zraenja na svim

2

razinama drutvenog ustrojstva. Takva

organizacija mjera zatite obuhvaena je

jednim imenom: zatita od zraenja. Zatita

od zraenja odnosi se na sve ljude koji mogu

biti izloeni ozraenju ili posljedicama

izlaganja pa se tako vodi rauna i o buduim

naratajima koji mogu trpjeti posljedice

dosadanjeg i dananjeg izlaganja zraenju.

Bioloki efekti zraenja

Zraenje prolaskom kroz materiju,

bez obzira da li se radi o ivoj ili mrtvoj

materiji, izaziva efekat jonizacije. Dio

zrane energije koji biva apsorbovan u

materiji troi se na izbacivanje elektrona iz

atoma i stvaranje jonskih parova. U neivoj

materiji proces jonizacije ne ostavlja nikakve

posljedice. Meutim, jonizacija u tkivu

izaziva duboke bioloke promjene, koje

nastupaju ubrzo poslije ozraivanja. Ako se

jonizirajue zraenje primjenjuje u veim

dozama, uzrokuje smrt elije i odumiranje

tkiva. Ova osobina x-zraka ili bilo kojeg

drugog jonizirajueg zraenja koristi se u

lijeenju malignih tumora. Poznato je da

jonizirajue zraenje, nakon apsorpcije u

materiji, izaziva itav niz jonizacija koje u

ivim sistemima izazivaju biohemijske

promjene. Danas se smatra da jonizirajue

zraenje u materiji moe djelovati na dva

naina:

a) indirektno djelovanje jonizirajueg

zraenja,

b) teorija direktnog pogotka jonizirajuim

zracima.

Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja

Djelovanjem jonizujueg zraenja iz

molekule vode se izbija jedan elektron koji

odmah reaguje sa drugom molekulom vode i

nastaje drugi jonski par. H2O H2O+ + e-

H2O + e- H2O-

Kao nestabilne molekule oni odmah

disociraju na H2O+- H+ + OH H2O-- H +

OH-

3

Od normalnih jona nastaje voda ali su H i

Oh jako nestabilne i veoma reaktivne

molekule koje stvaraju slobodne radikale

HO2 i H2O2.

Ovo stvaranje radikala u tkivu traje veoma

kratko a u daljem toku kljunu ulogu igraju

slobodni radikali koji djeluju prije svega na -

SH enzimske grupe Pri emu nastaju

disulfidne grupe i tako i denaturacija

proteina i depolimerizacija

visokomolekularnih jedinjenja. Najvei broj

oteenja dogaa se ovim mehanizmom, a

samo oko 5% izravnim djelovanjem

zraenja.

Teorija direktnog pogotka jonizirajuim

zracima

Po ovoj teoriji, jedna elijska

struktura moe biti oteena jedino ako je

direktno pogodena jonizirajuom esticom.

Djelovanje zraenja na bilo kojem nivou

DNK ima odgovarajue posljedice.

Direktnim djelovanjem na DNK moe doi

do oteenja pirimidinskih baza koje su

osjetljivije od purinskih, a to dovodi do

cijepanja jednog ili oba lanca DNK; rezultat

toga su vidljivi lomovi na hromosomima

(iste promjene na purinskim i pirimidinskim

bazama mogu nastati i kao posljedica

indirektnog djelovanja zraenja u vodenoj

sredini). Kao rezultat oteenja DNK u fazi

auto reduplikacije su mutacije, a u fazi

transkripcije stvaranje funkcionalno

insuficijentnih proteina i enzima. Ovi, opet,

dovode do devitalizacije elije, njenog

ubrzanog starenja, kao i do kancerizacije.

Prema mjestu nastanka, mutacije se unutar

elije dijele na genske, hromozomske i

plazmatske. Dok se prema vrsti elije u

kojima se ove promjene odvijaju dijele na:

a) germinalne ili nasljedne, koje se

prenose na potomstvo, a nastaju

djelovanjem zraenja na spolne

elije, ovisno o jaini doze i broju

mutacija po genima, posljedice

zraenja mogu biti razliite:

kompletna sterilnost, spontani

pobaaj, mrtvorodeni plodovi ili brza

srnrt ivoroenih plodova.

b) somatske promjene, koje se

odvijaju u somatskim elijama,

prenose se na elijski klon, nastao

diobom matine elije, ali se ne

prenose na potomstvo. Somatske

mutacije nastaju u vidu

devitalizacije, ubrzanog starenja i

kancerizacije elije.

Utvreno je, na primjer, da radiolozi

deset puta ee obolijevaju od

karcinoma koe i leukemije nego

ostali ljekari.

4

Meutim, pojava da izvjesna oteenja koja

nastaju na DNK u toku zraenja prolaze bez

posljedica ukazuje na injenicu da postoje

izvjesni mehanizmi koji su u stanju da

isprave greke nastale u grai DNK.

Najnovija istraivanja ukazuju da u svim

ivim elijama postoje multienzimski sistemi

koji ispravljaju pojedina oteenja i nazvani

su reparatorni sistemi. Eksperimentalno je

utvreno da je elija najosjetljivija u doba

mitoze. Ukoliko se analiziraju sve faze diobe

elije, eksperimenti pokazuju da je ona

najosjetljivija u profazi. Gubitak stanica ne

predstavlja velik problem za ovjeji

organizam u kojem svakodnevno umire

preko milijun stanica. Smru stanice

onemoguuje se prijenos izmijenjene

genetike informacije na stanicu kerku. No

ako je postotak unitenih stanica u nekom

organu ili tkivu velik, tada funkcija organa

ili tkiva moe biti oslabljena, a u pojedinim

sluajevima gubitak stanica dovest e i do

smrti organizma. Ove uinke povezane sa

smru stanica, koji se redovno pojavljuju i

jaina im je ovisna o efektivnoj dozi

nazivamo deterministikim. DNA molekula

moe biti popravljena i tako da je ouvan

njen integritet, ali da nije odrana njena

prvobitna struktura. To znai da su tokom

procesa popravka nastale promjene u malim

sekvencama baza na mjestu poetnog

oteenja. Greke u popravku vanih DNA

regija kod preivjelih stanica mogu

rezultirati stabilnim genetskim promjenama.

Ako se takve stanice nastave dijeliti, nastat

e klonovi izmijenjenih stanica. Veina

ovako izmijenjenih stanica ne napreduje do

karcinoma jer gotovo ni jedna ne ostaje

sposobna za ivot nakon nekoliko dijeljenja.

One koje su sposobne za vie dijeljenja esto

se diferenciraju u funkcionalne stanice koje

Dvostruki prekid

Jednostruki

prekid

5

se dalje ne dijele, moe izostati slijed

dogaaja iz okruenja stanice potreban za

poticanje stanine diobe ili dolazi do

programirane stanine smrti (apoptoza).

Mada vrlo djelotvorni, opisani mehanizmi ne

mogu u svim sluajevima sprijeiti daljnju

diobu stanica iji genetski zapis ne odgovara

stanici od koje su nastale. Takve stanice

moe potaknuti na daljnju diobu i agens iji

je karcinogenetski potencijal vrlo nizak.

Koncentracija agensa ili doza potrebna za

poticaj diobe kod hrronine izloenosti ne

mora biti tako visoka kao za nastanak

osnovne promjene. Promjene u organizmu

iji nastanak povezujemo s promjenama u

genetskom materijalu pojedinih stanica

mogu se, ali i ne moraju dogoditi pa se moe

govoriti samo o vjerojatnosti njihova

nastanka. Vjerojatnost nastanka tih promjena

u organizmu ovisna je o efektivnoj dozi. to

je doza manja i vjerojatnost nastanka

promjena je to manja, ali ne postoji tako

mala doza za koju bi vjerojatnost nastanka

promjena bila jednaka nuli.

Osjetljivost pojedinih elija i tkiva na

zraenje

Bergonie-Tribondeauov zakon kae

da je neko tkivo radiosenzibilnije, ukoliko je

njegova aktivnost vea, a elije su manje

diferencirane u pogledu morfologije i

funkcije. Stanice koje grade miina,

ivana, kotana i slina tkiva, obzirom da se

vrlo rijetko, odnosno gotovo nikad ne dijele,

slabo su osjetljive na izloenost zraenju.

Nasuprot njima, na ionizirajue zraenje su

daleko osjetljivije nediferencirane stanice,

odnosno matine stanice koje susreemo u

krvotvornom tkivu i spolnim lijezdama,

odnosno stanice koe i sluznica koje se

neprekidno dijele. Redoslijed osjetljivosti

nekih stanica na zraenje:

slaba osjetljivost: miine

stanice, ivane stanice i stanice

kotanog tkiva.

umjerena osjetljivost: endotelne

stanice, spermatide, fibroblasti,

osteoblasti.

visoka osjetljivost: limfociti,

spermatogonije, eritroblasti,

stanice crijevnog epitela.

[Type a quote from the document or

the summary of an interesting point.

You can position the text box

anywhere in the document. Use the

Drawing Tools tab to change the

formatting of the pull quote text box.]

6

Zbog toga rizik od izloenosti zraenju za

sve dijelove ljudskog tijela nije isti. On

varira od organa do organa. To je izraeno

kroz veliinu koju nazivamo teinski

koeficijent za pojedino tkivo ili organ

Veliina koja uvaava sve navedene

imbenike naziva se efektivna doza.

Izraunava se tako da se zbroje umnoci

ekvivalentnih doza i teinskih koeficijenata

za ozraena tkiva i organe. Odgovara stupnju

rizika pojave karcinoma. Najosjetljivija

elija u ovjeijem tijelu je limfocit;

zapravo, njegova matina elija limfoblast

za koga je dovoljna doza od 25 C/kg pa da

izazove poetna oteenja, dok je za nervnu

eliju potrebna doza od 1 000 do 4 000 C/kg

da bi nastala oteenja.

Promjene u krvnoj slici

Najosjetljiviji organi na zraenje su

krvotvorni organi, a to su kotana sr,

slezena, limfne lijezde i timus. Kontrola

krvne slike kod medicinskog osoblja vri se

najmanje jedanput godinje, a kod pacijenata

koji se zrae svakih 6-7 dana, a nekada i

ee. Prve promjene se primjeuju u bijeloj

krvnoj lozi, tj. poinje ukupan broj leukocita

da se smanjuje, a u diferencijalnoj krvnoj

slici procentualno najvie od zraenja

stradaju limfociti. Promjene se oituju u

perifernoj krvnoj slici; meutim, na zraenje

nisu osjetljivi zreli eritrociti koji su ve u

perifernoj krvi, nego njihove matine elije.

To se isto odnosi i na ostale krvne elemente,

leukocite i trombocite.

Promjene koje nastaju u krvnoj slici su

ovisne od:

1. ukupne doze zraenja,

2. volumena ozranog tkiva

3. koliine ozraenih krvotvornih organa,

to znai da prilikom zraenja ne moraju

uvijek u zrano polje biti ukljueni svi

Jaina biolokih oteenja ovisi o:

a) vrsti zraenja (svaka vrsta zraenja ima

svoju karakteristinu radiobioloku

efikasnost (RBE), alfa estice izazivaju

ionizaciju tkiva 20 X veu od beta zraka;

teinski faktor radijacije).

b) vremenskoj raspodjeli doze (bioloka

oteenja su obrnuto proporcionalna

vremenu trajanja izlaganja radijaciji).

c) topografskoj raspodjeli doze (bioloka

oteenja su proporcionalna volumenu

ozraenog tijela).

d) apsorbiranoj dozi zraenja (bioloka

oteenja su posljedica djelovanja

sveukupnog zraenja kojem je tijelo bilo

izloeno, bez obzira na doze, vrijeme

izlaganja i volumen tkiva efektivna ivotna

doza zraenja).

7

e) individualnoj osjetljivosti na zraenje

(svaki organizam je razliito osjetljiv na

zraenje, razlozi uglavnom nepoznati).

f) ivotnoj dobi (mlae osobe su u pravilu

osjetljivije na zraenje od starijih, djeca su 3

X osjetljivija od odraslih, fetus je

najosjetljiviji na zraenje).

Ciljevi i naela zatite od ionizirajueg

zraenja

Cilj zatite od ionizirajueg zraenja je

sprijeiti nastanak deterministikih uinaka

koji su posljedica izlaganja zraenju i

ograniiti pojavu stohastikih uinaka na

najmanju moguu mjeru te osigurati da pri

obavljanju djelatnosti kod kojih dolazi do

izlaganja ionizirajuem zraenju to izlaganje

bude opravdano, odnosno da korist od tog

izlaganja uvijek bude vea od tete. Polazei

od injenice da se zatita od ionizirajueg

zraenja zasniva na pretpostavci linearne

veze izmeu doze i uinka, gdje ne postoji

tako mala doza za koju bi mogli tvrditi da

smo apsolutno sigurni, Meunarodna

komisija za radioloku zatitu u Publikaciji

60 (ICRP,1991) preporua da se upotreba

zraenja, odnosno sistem radioloke zatite

zasniva na sljedeim naelima:

Opravdanost

Ni jednu djelatnost s izvorima ionizirajueg

zraenja ne smijemo zapoeti ako nismo

sigurni da emo poluiti veu korist za

izloene pojedince ili drutvo od tete koju

izloenost moe prouzroiti.

Optimalizacija

Doza koju primi pojedinac, iz bilo kojeg

izvora, broj izloenih osoba odnosno

vjerojatnost izlaganja ionizirajuem

zraenju, mora se odravati toliko nisko

koliko je razumno mogue, a u skladu s

gospodarskim i socijalnim faktorima koji se

moraju uzeti u obzir. Za ovaj princip esto se

koristi skraenica od engleskog As Low as

Resonably Achievable, ALARA.

Ogranienje

Odnosi se na ogranienje ozraenja

pojedinca s tim da izlaganje pojedinca mora

biti nie od zakonom utvrenih granica. Kao

i veina drugih ljudskih zanimanja i

profesionalno bavljenje ionizirajuim

zraenjem nosi sa sobom odreen rizik. U

sluaju deterministikih uinaka, apsolutni

kriterij prihvatljivosti je doza koja mora biti

ispod praga za takve uinke. Nasuprot tome,

za stohastike uinke je, zbog nepostojanja

praga, potrebno stvoriti relativne kriterije

prihvatljivosti. Ti kriteriji trebaju se

zasnivati na usporedbi radiolokog rizika s

ostalim rizicima profesionalnog ili javnog

ivota. Nivo sigurnosti na radnim mjestima

gdje se koriste izvori ionizirajueg zraenja

treba biti kao na radnim mjestima na kojima

8

se izvori ne koriste, a priznata su kao radna

mjesta s visokim stupnjem sigurnosti.

Granice doza

U skladu s gore iznesenim, odreene su

granice doze za djelatnike. Efektivna doza je

ograniena na 100 mSv u pet uzastopnih

godina, s time da u ni jednoj godini

primljena doza ne smije prekoraiti 50 mSv.

Godinja granica ekvivalentne doze za one

lee iznosi 150 mSv a za podlaktice, ake,

stopala i kou iznosi 500 mSv . Petogodinje

razdoblje definirano je Zakonskim propisima

koji reguliraju zatitu od ionizirajueg

zraenja. U skladu s naelom ogranienja i

optimalizacije, to to su vrijednosti iznad

propisanih granica striktno nedozvoljene ne

znai da su sve vrijednosti ispod graninih

prihvatljive. Propisane granice doza slue

nam kao uvjeti za proceduru optimalizacije.

Granice doza samo su dio sistema zatite

kojemu je osnovni cilj smanjiti razinu doza

onoliko nisko koliko je to razumski mogue

postii, uvaavajui ekonomske i socijalne

faktore

Mjerenje i ureaji za mjerenje zraenja

U nastojanju da to preciznije

ustanovimo i izmjerimo mogui utjecaj

malih doza na ivi organizam, neophodno je

dobro poznavati interakciju izmeu

ionizirajueg zraenja i biolokog sistema.

Tek usporeujui ove podatke s

epidemiolokim studijama populacije,

mogue je s veom ili manjom pouzdanosti

povezati odreene promjene s izloenosti

niskim dozama ionizirajueg zraenja,

primljenim u duem vremenskom razdoblju.

Da bi mogli procijeniti tetni uinak zraenja

i provoditi mjere zatite, doze se moraju

izmjeriti. Mjeri se apsorbirana doza zraenja

u zraku, a iz dobivenih vrijednosti

izraunavaju se ekvivalentna i efektivna

doza. U sluaju kad imamo izvor zraenja i

kad poznamo njegovu aktivnost, kao i vrstu

radioaktivnog izvora (npr. Cezij-137) te

njegove karakteristike, moemo i raunski

odrediti dozu . No, u pravilu se mjere

apsorbirane doze u zraku u nekoj toki gdje

se oekuje da se nalazi osoba koja moe biti

ili je izloena ozraenju i preraunavanju na

tkivo ili na cijelo tijelo. Ureaji koji za to

slue zovu se dozimetri. Postoje razne vrste

dozimetara pa tako i njihovih podjela. No,

svi oni rade na principu mjerenja uinaka

ionizacije koje u njima proizvodi zraenje.

Tako imamo elektrine ureaje za mjerenje

doza u prostoru (Geiger Muller brojae i

ionizacijske komore) i osobne dozimetre

(filmska znaka ili termoluminiscentne

dozimetre) koji slue za mjerenje osobnog

9

ozraenja primljenog tijekom rada u polju

zraenja od nekog izvora.

Geiger Mueller brojai

Ovi ureaji sastoje se u biti od

komore ispunjene zrakom ili nekim plinom u

kojoj je uspostavljeno elektrino polje.

Zraenje prolazom kroz komoru izaziva

ionizaciju. Pozitivni ioni odlaze u

elektrinom polju na - elektrodu (katodu), a

negativni (elektroni) ioni odlaze na

+elektrodu (anodu). Time u strujnom krugu

nastaju el. impulsi koji oznaavaju da je

dolo do prijma estice koja je nastala

raspadom. Ti impulsi se obrauju u el. krugu

ureaja i na brojaniku se pokazuju odreene

vrijednosti: broj impulsa, broj impulsa po

jedinici vremena i sl. GM cijevi (brojai)

broje impulse , a ne dozu i zato slue za

detekciju zraenja, a ne primarno za ocjenu

same opasnosti zraenja. Za to slue

ionizacijske komore.

Ionizacijske komore

Ionizacijske komore imaju slinu

grau kao i brojai, ali drugaije el. polje i

drugaiji nain badarenja. One mjere

apsorbiranu dozu u zraku. Ako znamo masu

zraka u komori (odnosno njen volumen),

zraenje prolazom kroz tu komoru predaje

odreenu koliinu energije za ionizaciju tog

zraka u komori te ako znamo tu energiju

znamo i apsorbiranu dozu u zraku u toki na

kojoj se nalazi komora. To je, podsjetimo se,

omjer energije i mase zraka u komori.

Nadalje, iz eksperimenta je poznato koliko

energije je potrebno da u zraku nastane 1 par

elektron-ion: 34 eV. Dovoljno je, dakle,

mjeriti broj impulsa u komori i svaki impuls

pomnoiti s 34 eV te dobijemo ukupnu

energiju predanu od zraenja komori. Ta

energija podijeljena s masom zraka u komori

daje apsorbiranu dozu. Badarenjem se to

moe postii tako da je elektronika podeena

na nain da izravno moemo oitati dozu na

skali ureaja.

10

Osobni dozimetri

Osobni dozimetri slue za mjerenje

osobnih doza ljudi koji ih nose na

odgovarajuem reprezentativnom mjestu na

svom tijelu tijekom rada s izvorima zraenja

(na lijevoj strani prsiju ispod olovne zatitne

pregae). Dvije su najrairenije (zakonski

priznate) metode mjerenja: filmdozimetar i

termoluminiscentni dozimetar (TLD). Kod

oba dozimetra prolazom zraenja dolazi do

odreenih procesa koje zraenje izazva

predajom energije: zacrnjenje filma ili

podizanje elektrona na vie energetsko

stanje. Prilikom oitanja: razvijanje filma ili

oitanje u posebnom itau, vidi se uinak

zraenja, zacrnjenje ili odreena krivulja kod

TLD-a. Badarenjem serije dozimetra

poznatim dozama i uz badarne krivulje

mogu se odrediti te primljene doze. To je

posebna tehnologija koja podrazumijeva

posebne procese i odreeno predznanje.

Danas su podjednako rairene obje metode,

svaka ima prednosti i mane. Uglavnom, TLD

se koristi tamo gdje je zbog velikog broja

korisnika potrebna i poeljna automatska

obrada, a filmdozimetri su pogodniji jer

ostaju u budunosti kao trajni zapis,

dokument o primljenoj dozi. Osjetljivost i

jedne i druge vrsti dozimetara je gotovo

podjednaka, a tonost ovisi o servisu, nainu

badarenja, energiji zraenja i drugim

faktorima. Osnovni nedostatak i jednog i

drugog dozimetra je odgoeno dobivanje

rezultata ozraenja,tek nakon razvijanja i

oitanja u itau nakon proteka vremena

noenja. Zbog toga su danas popularne

brojne verzije dozimetara s izravnim

trenutnim oitanjem primljene doze:

dozimetar u obliku olovke, elektronski

dozimetar i sl. Koji se lokalno koriste kao

11

dodatni dozimetar uz slubenu dozimetriju

koja se obvezno provodi filmdozimetrima ili

TLD-ima.

Zdravstveni nadzor osoba koje rade u zoni

ionizirajueg zraenja

Sve osobe koje rade u zoni

ionizirajueg zraenja moraju obaviti

zdravstveni pregled na osnovu kojeg se

utvruje zdravstvena sposobnost pojedinca

za rad u zoni ionizirajueg zraenja.

Zdravstvene preglede obavlja i daje

miljenje o zdravstvenoj sposobnosti doktor

medicine specijalist medicine rada. Ako je

nuno, u svrhu utvrivanja dijagnostikih i

diferencijalno-dijagnostikih odrednica,

pregledana osoba moe biti upuena na

dodatne preglede i pretrage u odreene

zdravstvene ustanove ili na pregled kod

odreenog doktora medicine specijalista.

ZDRAVSTVENI PREGLED MOE BITI:

Prethodni zdravstveni pregled

obavlja se prije poetka obuke ili kolovanja

za rad ili prije poetka rada s izvorima

ionizirajueg zraenja i u svim drugim

zakonski odreenim sluajevima.

Redovni zdravstveni pregled

obavlja se svakih 12 mjeseci nakon

prethodnog pregleda.

Proireni nadzorni zdravstveni pregled

obavlja se svakih 60 mjeseci nakon

prethodnog pregleda.

Izvanredni nadzorni zdravstveni pregled

obavlja se u koliko djelatnik primi dozu veu

od propisane ili ako lijenik specijalist to

zatrai iz nekog drugog razloga.

S IZVORIMA IONIZIRAJUEG

ZRAENJA NE MOGU RADITI OSOBE

KOJE BOLUJU OD:

1. bolesti krvotvornih organa: refrakterna

anemija, neutropenija, trombocitopenija

(sama ili kombinirana)

2. malignih bolesti

3. presenilna zamuenja one lee, bez

obzira na uzrok

4. bolesti endokrinih lijezda koje

zahtijevaju lijeenje, ako se primjenom

suvremenog lijeenja u endokrinologiji ne

postie zadovoljavajua regulacija

odreenog patofiziolokog stanja

5. konih bolesti kroninog tijeka i u kojih se

ne oekuje potpuno izlijeenje uz danas

poznate metode lijeenja, ukljuivo i

oteenja koe izazvana ionizirajuim

zraenjem

6. bolesti ovisnosti (alkoholizam,

tabletomanija, narkomanija)

7. teih duevnih i ivanih bolesti, ispod

prosjene kognitivne sposobnosti, psihoze i

granini

12

sluajevi, tei oblici neuroza, poremeaji

osobnosti s izraenim asocijalnim ili

antisocijalnim ponaanjem, akutne ili tee

bolesti, ozljede i anomalije sredinjeg ili

perifernog ivanog sustava, epilepsija i

drugi poremeaji svijesti

8. aktivne tuberkuloze

9. bolesti koje se oituju plunom fibrozom

10. kronine obstruktivne plune bolesti

(KOPB)

11. drugih bolesti za koje se prema

suvremenim medicinskim spoznajama zna

da predstavljaju

zapreku za rad s izvorima ionizirajueg

zraenja

12. ene tijekom trudnoe

13. ene tijekom dojenja, ako rade s

otvorenim radioaktivnim izvorima

Naini zatite od zraenja

Osnovna naini zatite od zraenja

koja su razvijena za nuklearne aktivnosti

mogu se u punom opsegu primijeniti i kod

uporabe rendgen ureaja, a to su: vrijeme,

udaljenost i uporaba titova. Uz te naine

moe se smanjiti ozraenje:

1. Vrijeme izlaganja mora biti to krae;

2. to vea udaljenost od izvora zraenja i

izloene osobe; i

3. Postavljanje titova od zraenja izmeu

izvora zraenja i izloene osobe

Vrijeme izlaganja

Doza kojoj je izloen pojedinac izravno je

proporcionalna trajanju zraenja. Ako se

udvostrui vrijeme izlaganja uz iste ostale

parametre, doza e biti dvostruka. Tijekom

radiografije vrijeme izlaganja je vrlo kratko

(manje od sekunde) da se sprijei utjecaj

pokreta pacijenta na jasnou slike. Tijekom

dijaskopije vrijeme izlaganja je puno dulje

(nekoliko minuta), ali je vano da bude to

manje to ovisi o osobi koja provodi

postupak-radiolog. Pri dijaskopiji utjecaj

inenjera je malen, sve ovisi o vjetini i

sposobnostima radiologa, te nainu na koji

on provodi pregled: uz povremeno

ukljuivanje dijaskopije, a ne kontinuirano

dranje zraenja itd. Na dijaskopskim

ureajima ugraeni su vremenska mjerila s

ogranienjem od 5 minuta koji podsjeaju

zaboravnog radiologa da treba prekinuti

zraenje. Samo kod posebnih pregleda mogu

se koristiti vremena dulja od 5 minuta.

to vea udaljenost

S udaljenou od izvora, doza zraenja koju

moe primiti osoba izloena zraenju jako

opada: praktino s kvadratom udaljenosti.

Pri radiografiji udaljenost izmeu

rendgenske cijevi i osobe koja je izloena je

manje vise stalna (osim kod pokretnih

rendgen ureaja), te se treba zakloniti iza

tita. Pri dijaskopiji imamo esto osobe koje

13

se nalaze uz rendgensku cijev, te se nalaze u

poljima zraenja s visokim brzinama doza.

Tu je vrlo vana udaljenost od izvora, jer i

najmanji pomaci smanjuju dozu.

Upotreba tita od zraenja

Stavljanjem tita izmeu izvora zraenja i

osobe koja je izloena ozraenju moe se

bitno smanjiti doza. Materijal koji se

najee koristi u dijagnostikoj radiologiji

jest olovo koje moe biti upotrijebljeno u

obliku lima, ili u olovnom staklu. Naravno i

svi drugi materijali mogu posluiti za zatitu.

Koliina smanjenja zraenja iza tita moe

se lako odrediti ako se poznaje sloj

poludebljine materijala (engl. kratica HVL)

koji je za svaki materijal odreen i prikazan

u prikladnim tablicama. Sloj poludebljine

materijala je ona debljina odreenog

materijala koje e propustiti samo polovicu

ulaznog zraenja, tj. zraenje koje proe tu

debljinu materijala smanjeno je na polovicu.

Postoje u tablicama i podaci o sloju jedne

desetine materijala, to je debljina koja

proputa samo jednu desetinu ulaznog

zraenja.

Zakljuak

Male koliine radioaktivnih materija se

javljaju u prirodi u vazduhu koji udiemo,

vodi koju pijemo, hrani koju jedemo i u

naim vlastitim tijelima. Zraenje koje

prodire u unutranjost naih tijela izaziva

tzv. internu izloenost na zraenje. Eksterna

izloenost dolazi iz izvora koji su izvan

naeg tijela kao to su zraenje suneve

svijetlosti, zraenje materija koje je stvorio

ovjek te radioaktivne materije koje se

nalaze slobodne u prirodi. Doze zraenja

koje ljudi primaju mjere se u jedinicama

koje se nazivaju "rem" ili "sievert". (Jedan

sievert je jednak 100 rema.) Naunici

smatraju da prosjena osoba u SAD godinje

primi dozu zraenja koja iznosi oko jedne

treine rema. Osamdest procenata

izloenosti ljudi zraenju dolazi od prirodnih

izvora, a ostatak od 20 procenata dolazi iz

vjetakih izvora zraenja, prvenstveno od

medicinskih X-zraka. Zraenje moe da

djeluje na tijelo na vie naina i negativne

zdravstvene posljedice od zraenja se ne

mogu primjetiti u toku vie godina. Ove

negativne posljedice se mogu rangirati od

blagih kao to su crvenilo koe do ozbiljnih

posljedica kao to su rak i smrt zavisno od

koliine zraenja koje je tijelo absorbovalo

(doze), vrste zraenja, pravca zraenja i

duine trajanja zraenja. Izloenost na

zraenje vrlo velikih doza moe da izazove

smrt za nekoliko dana ili mjeseci. Izlaganje

niim dozama zraenja moe da dovede do

poveanog rizika razvoja raka ili drugih

14

negativni zdravstvenih efekata. Danas je

panja s osoblja pomaknuta na zatitu

pacijenta. Dosadanja istraivanja pokazala

su da i najmanje izlaganje zraenju u

pacijenta moe izazvati latentne potencijalno

tetne uinke. Pouzdano je utvrena da fetus

jest vrlo osjetljiv na rendgensko zraenje u

ranom stadiju trudnoe. Smatra se da i vrlo

male doze zraenja mogu doprinijeti pojavi

genetskih uinaka. Smanjenje doze

radiologu, njegovim asistentima, inenjerima

i ostalim osobama koje sudjeluju tijekom

dijagnostikog ili intervencijskog postupka s

rendgen ureajem moe se vrlo lako postii

ako se uvaavaju osnovni naini zatite,

zdravorazumski pristup i svijest o opasnosti

od zraenja.

Literatura

URL:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ioniziraju%C4%

87e_zra%C4%8Denje (01.06.2013)

http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=&e

src=s&source=web&cd=2&ved=0CDAQFj

AB&url=http%3A%2F%2Fgenom.mefst.hr

%2FGlobaldizajn%2Fkatedre%2Fmed_radio

logija%2FP2.ppt&ei=lzS0Ud25PJL14QTX-

4HYCg&usg=AFQjCNHlEIBG3BX4rCouB

6VffraBC57uYg&sig2=gEcp4N8V7h8NDR

9NQNn66A (01.06.2013)

http://www.apo.hr/data/certificates/Bioloskiu

cinci.pdf (01.06.2013)

http://www.alternativa-za-

vas.com/index.php/clanak/article/radioaktivn

ost/ (01.06.2013)

http://www.physics.mefos.hr/programi/Osije

k/zastita08/skripte/skripta.PDF (01.06.2013)