SAŢETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA
OXIMAL
7,5 mg, tableta
15 mg tableta
meloksikam
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV LIJEKA
Jedna Oximal 7,5 mg tableta sadrži 7,5 mg meloksikama.
Jedna Oximal 15 mg tableta sadrži 15 mg meloksikama.
Za popis pomoćnih supstanci vidjeti poglavlje 6.1 "Popis pomoćnih supstanci".
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
OXIMAL 7,5 mg su svijetlo žute, okrugle, tablete sa utisnutim “OM 7,5” sa jedne strane i
glatkom površinom sa druge strane.
OXIMAL 15 mg su svijetlo žute, okrugle, tablete sa utisnutim “OM 15” sa jedne strane i glatkom
površinom sa druge strane.
4. KLINIČKE POJEDINOSTI
4.1 Terapijske indikacije
-kratkotrajno simptomatsko liječenje naglog pogoršanja osteoartritisa, -dugotrajno simptomatsko liječenje reumatoidnog artritisa i ankilozirajućeg spondilitisa (vrsta artritisa koja uzrokuje bol i ukočenost oko kičme).
4.2 Doziranje i način primjene
OXIMAL tablete namijenjene su samo za oralnu upotrebu. Tablete treba progutati sa vodom ili
drugom tekućinom za vrijeme obroka. Ako je potrebno da uzmete dvije tablete, morate ih uzeti
zajedno, kao jednu dozu.
Neželjeni efekti se mogu umanjiti primjenom najmanje djelotvorne doze kroz najkraće moguće
vrijeme (vidi poglavlje 4.4). Periodički treba procijeniti potrebu za simptomatskim liječenjem, te
efekat liječenja, osobito u bolesnika s osteoartritisom.
Naglo pogoršanje osteoartritisa: Uobičajena doza je 7,5 mg (jedna OXIMAL 7,5 mg tableta) jednom dnevno. Doza se može povisiti do 15 mg (jedna OXIMAL 15 mg tableta ili dvije OXIMAL 7,5 mg tablete) jednom dnevno.
Reumatoidni artritis i Ankilozirajući spondilitis Uobičajena doza je 15 mg (jedna OXIMAL 15 mg tableta ili dvije OXIMAL 7,5 mg tablete) jednom dnevno. Doza se može smanjiti do 7.5 mg (jedna OXIMAL 7,5 mg tableta) jednom dnevno.
Ne smije se prekoračiti dnevna doza od 15 mg.
Stariji bolesnici i bolesnici s povećanim rizikom od neželjenih efekata (vidi poglavlje 5.2.)
Preporučena doza za dugotrajno liječenje reumatoidnog artritisa i ankilozantnog
spondilitisa u bolesnika starije životne dobi je 7,5 mg na dan.
U bolesnika s povećanim rizikom od neželjenih efekata liječenje je potrebno započeti dozom od
7,5 mg na dan (vidi poglavlje 4.4.).
Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega (vidi poglavlje 5.2.)
U bolesnika koji su na dijalizi zbog teškog zatajivanja bubrega doza meloksikama ne smije
biti veća od 7,5 mg na dan.
U bolesnika s blago ili srednje teško poremećenom funkcijom bubrega (tj. bolesnici s klirensom
kreatinina većim od 25 ml/min) nije potrebno prilagoĎavati dozu meloksikama. (Za bolesnike s
teškim zatajivanjem bubrega koji nisu na dijalizi vidi poglavlje 4.3.)
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre (vidi poglavlje 5.2.)
U bolesnika s blago ili srednje teško poremećenom funkcijom jetre nije potrebno
prilagoĎavati dozu meloksikama. (Za bolesnike s teško poremećenom funkcijom jetre
vidi poglavlje 4.3.)
Djeca i adolescenti
Ne preporučuje se primjena OXIMAL-a u djece mlaĎe od 16 godina.
4.3 Kontraindikacije
Ovaj lijek kontraindiciran je u sljedećim slučajevima:
- treće tromjesječje trudnoće (vidi poglavlje 4.6. Trudnoća i dojenje);
- djeca i adolescenti ispod 16 godina starosti
- preosjetljivost na meloksikam ili neki drugi sastojak lijeka;
- preosjetljivost na lijekove sa sličnim mehanizmom djelovanja kao što su acetilsalicilna
kiselina i ostali nesteroidni protivupalni lijekovi. Meloksikam se ne smije primjenjivati u
bolesnika kod kojih su se razvili znakovi astme, nosnih polipa, angioedema ili urtikarije nakon
primjene acetilsalicilne kiseline ili nekog drugog nesteroidnog protivupalnog lijeka;
- pozitivni anamnestički podaci o prijašnjem krvarenju ili perforaciji u probavnom sistemu
vezani uz terapiju lijekovima iz skupine nesteroidnih protivupalnih lijekova (NSAIL);
- aktivni ili nedavni peptički ulcus ili krvarenje, odnosno anamneza recidivirajućeg
peptičkog ulcusa/krvarenja (dvije ili više dokazanih epizoda ulceracija ili krvarenja);
- teško poremećena funkcija jetre;
- bolesnici s teško poremećenom funkcijom bubrega koji nisu podvrgnuti dijalizi;
- krvarenje iz probavnog sistema, anamneza cerebrovaskularnog krvarenja ili neko drugo
krvarenje;
- teško kongestivno zatajivanje srca.
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi
Neželjeni efekti mogu se umanjiti primjenom najniže djelotvorne doze u najkraćem mogućem
vremenskom roku potrebnom za kontrolu simptoma (vidi tačku 4.2, i u nastavku teksta
gastrointestinalni i kardiovaskularni rizici).
U slučaju nedovoljnog terapijskog efekta, preporučena najviša dnevna doza se ne smije
prekoračiti niti se liječenju smiju dodavati drugi NSAIL-i, jer to može povećati toksičnost dok
terapijska prednost nije dokazana. Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu meloksikama s
NSAIL-ima, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze.
Meloksikam nije prikladan za liječenje bolesnika kojima je potrebno akutno ublažavanje boli.
U slučaju izostanka poboljšanja nakon nekoliko dana, potrebno je ponovno ocijeniti kliničku
korist liječenja.
Potrebno je poznavati svaku anamnezu ezofagitisa, gastritisa i/ili peptičkog ulcusa u svrhu
omogućavanja njihova potpuna izlječenja prije početka liječenja meloksikamom. Treba rutinski
obratiti pažnju na mogućnost recidiva kod bolesnika liječenih meloksikamom s prethodnom
anamnezom ovog tipa.
Gastrointestinalni efekti
Uz sve NSAIL-e prijavljeni su gastrointestinalno krvarenje, ulceracija i perforacija, s
mogućnošću smrtnog ishoda, u svakom trenutku tokom liječenja, sa ili bez upozoravajućih
simptoma ili prethodnih anamnestičkih podataka teških gastrointestinalnih dogaĎaja.
Kod bolesnika s anamnestičkim podacima o ulcusu, osobito s razvojem komplikacija kao što
su krvarenje ili perforacija (vidi tačku 4.3.) te kod starijih bolesnika, rizik od krvarenja,
ulceracija ili perforacija u probavnom sistemu se povećava uz povišenje doze NSAIL-a. Takvi
bolesnici bi trebali započeti liječenje najnižom mogućom dozom. Kod navedenih bolesnika,
kao i kod bolesnika kojima je neophodno liječenje niskim dozama acetilsalicilne kiseline ili
drugih lijekova koji mogu povećati rizik od neželjenih efekata u probavnom sistemu (vidi
nastavak teksta i tačku 4.5.), potrebno je razmotriti kombiniranu terapiju sa zaštitnim
lijekovima (npr. mizoprostol ili inhibitori protonske pumpe).
Bolesnike kod kojih postoje anamnestički podaci koji bi upućivali na toksički efekat lijekova
na probavni sistem, naročito kod starijih osoba, potrebno je upozoriti da ljekaru prijave
svaki neuobičajeni abdominalni simptom (osobito gastrointestinalna krvarenja), naročito na
početku liječenja.
Savjetuje se oprez bolesnicima koji uzimaju istovremeno lijekove koji mogu povećati rizik
od ulceracija ili krvarenja, kao što je liječenje heparinima u kurativnoj ili gerijatrijskoj
primjeni, antikoagulansi kao što je varfarin, ili drugi nesteroidni protivupalni lijekovi,
uključujući acetilsalicilnu kiselinu koja se daje u dozama koje djeluju protivupalno (≥ 1 g
primijenjena u pojedinačnoj dozi ili ≥ 3 g kao ukupna dnevna doza) (vidi tačku 4.5). U slučaju pojave gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracija kod bolesnika na meloksikamu,
potrebno je prekinuti liječenje.
Potreban je oprez u primjeni NSAIL-a kod bolesnika s anamnestičkim podacima o
gastrointestinalnim bolestima probavnog sistema (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest), budući da
može doći do egzacerbacija bolesti (vidi tačku 4.8 Neželjeni efekti).
Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti
Potrebni su odgovarajuće praćenje i savjet za bolesnike s anamnezom hipertenzije i/ili blagog do
umjerenog kongestivnog zatajenja srca, s obzirom da su prijavljeni zadržavanje tekućine i edem
u vezi s liječenjem NSAIL-ima.
Preporučuje se kliničko praćenje početnih vrijednosti krvnog tlaka za bolesnike pod rizikom i
osobito tokom početka liječenja meloksikamom.
Kliničko ispitivanje i epidemiološki podaci ukazuju da primjena pojedinih NSAIL-a, uključujući
meloksikam (naročito pri visokim dozama i u dugotrajnoj primjeni ) može biti povezan s malim
povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih dogaĎaja (npr. infarkt miokarda ili moždani udar).
Nema dovoljnih podataka za isključenje takvog rizika kod meloksikama.
Bolesnici s nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnim zatajenjem srca, utvrĎenom
ishemijskom bolešću srca, bolešću perifernih arterija, i/ili cerebrovaskualrnom bolešću smiju se
liječiti meloksikamom isključivo nakon pažljivog razmatranja. Slično razmatranje je potrebno i
prije početka dugotrajnog liječenja bolesnika koji imaju rizične faktore za razvoj
kardiovaskularnih bolesti (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, šećerna bolest, pušenje).
Kožne reakcije
Ozbiljne kožne reakcije, od kojih pojedine i sa smrtnim ishodom, uključujući eksfolijativni
dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, vrlo su rijetko
zabilježene uz primjenu NSAIL-a (vidi 4.8.). Najveći rizik od pojave ovih reakcija je u ranoj fazi
liječenja, i to najčešće, u većini slučajeva, unutar prvog mjeseca primjene. Ukoliko, tokom
primjene meloksikama, doĎe do pojave kožnog osipa, mukoznih lezija ili drugih znakova
preosjetljivosti, potrebno je odmah prekinuti primjenu meloksikama.
Parametri jetrene i bubrežne funkcije
Poput većine ostalih NSAIL-a, zabilježen je povremen porast vrijednosti transaminaza i
bilirubina u serumu ili porast vrijednosti ostalih parametara jetrene funkcije, kao i porast
kreatinina u serumu i dušika i uree u krvi, te poremećaji drugih laboratorijskih vrijednosti.
Većina spomenutih poremećaja uključuju blage i prolazne abnormalnosti. Ako su ti poremećaji
značajni ili trajni, potrebno je prekinuti primjenu meloksikama te obaviti odgovarajuće pretrage. Funkcionalno zatajenje bubrega
NSAIL-i inhibiraju vazodilatacijski efekat bubrežnih prostaglandina, čime mogu dovesti do
funkcionalnog zatajenja bubrega smanjenjem glomerularne filtracije. Navedeni neželjeni efekat
je ovisan o dozi. Na početku liječenja ili nakon povišenja doze, preporučuje se pažljivo praćenje
diureze i bubrežne funkcije kod bolesnika sa sljedećim faktorima rizika:
• starije osobe
• istovremeno liječenje s npr. ACE-inhibitorima, antagonistima angiotenzina II, diureticima (vidi
tačku 4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija)
• hipovolemija (bez obzira na uzrok)
• kongestivno zatajenje srca
• zatajenje bubrega
• nefrotički sindrom
• lupusna nefropatija
• teško oštećena funkcija jetre (serumski albumin <25 g/l ili Child-Pugh score =10).
U rijetkim slučajevima NSAIL-i mogu izazvati intersticijski nefritis, glomerulonefritis, renalnu
medularnu nekrozu ili nefrotički sindrom.
Doza meloksikama za bolesnike na hemodijalizi u krajnjem stadiju zatajenja bubrega ne smije
biti viša od 7,5 mg. Nije potrebno podešavanje doze za bolesnike s blagim ili umjerenim
oštećenjem bubrega (tj. za bolesnike s klirensom kreatinina većim od 25 ml/min).
Zadržavanje natrija, kalija i vode
Može doći do pojave zadržavanja natrija, kalija i vode te interferencije s natriuretskim
efektima diuretika uz primjenu NSAIL-a. Nadalje se može pojaviti smanjenje
antihipertenzivnog efekta antihipertenzivnih lijekova (vidi tačku 4.5). Posljedično može doći
do precipitacije ili egzacerbacije edema, zatajenja srca ili hipertenzije kod osjetljivih
bolesnika. Stoga je potreban klinički nadzor bolesnika pod rizikom (vidi tačke 4.2 i 4.3).
Hiperkalijemija
Hiperkalijemija može biti izraženija kod dijabetesa ili kod istovremene primjene lijekova koji
pojačavaju hiperkalijemiju (vidi tačku 4.5). U takvim slučajevima potrebno je redovno
praćenje vrijednosti kalija.
Ostala upozorenja i mjere opreza
Neželjene efekte često lošije podnose starije, fragilne ili oslabljene osobe, koje stoga
zahtijevaju pažljiviji nadzor. Kao i u primjeni drugih NSAIL-a, potrebna je naročita pažnja
kod starijih, osoba s često oštećenom funkcijom bubrega, jetre i srca. Starije osobe imaju
povećanu učestalost neželjenih efekata na NSAIL, osobito gastrointestinalna krvarenja i
perforacije koje mogu imati fatalan ishod (vidi tačku 4.2).
Meloksikam, poput ostalih NSAIL-a, može prikriti simtpome osnovne infektivne bolesti.
Primjena meloksikama, poput drugih lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu / sintezu
prostaglandina, može utjecati na plodnost te se ne preporučuje kod žena koje planiraju
trudnoću. Kod žena koje imaju problema sa začećem ili koje su u postupku zbog neplodnosti,
potrebno je razmotriti prekid primjene meloksikama.
Oximal tablete sadrže laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajima intolerancije
galaktoze, manjka Lapp-laktaze i malapsorpcije glukoza-galaktoze ne smiju primjenjivati ovaj
lijek.
4.5 Interakcije sa drugim lijekovima i drugi oblici interakcija
Ispitivanja interakcija provedena su samo na odraslim osobama.
Farmakodinamske interakcije
Ostali nesteroidni protuupalni lijekovi i acetilsalicilna kiselina ≥3g/d.
Ne preporučuje se u kombinaciji (vidi tačku 4.4) s drugim nesteroidnim protivupalnim
lijekovima, uključujući acetilsalicilnu kiselinu u protivupalnim dozama (≥ 1g kao
jednokratan unos ili ≥ 3g kao ukupno dnevno doziranje).
Kortikosteroidi
Istovremena primjena s kortikosteroidima zahtijeva oprez zbog povećanog rizika od ulceracije ili
krvarenja u probavnom sistemu.
Antikoagulans ili heparin u gerijatrijskoj primjeni ili liječenju
Značajno povećani rizik od krvarenja putem inhibicije funkcije trombocita i oštećenja
gastroduodenalne sluznice. NSAIL-i mogu pojačati efekat antikoagulansa, kao što je varfarin
(vidi poglavlje 4.4.). Ne preporučuje se istovremena primjena NSAIL-a i
antikoagulansa ili heparina u gerijatrijskoj primjeni ili liječenju (vidi poglavlje 4.4).
U ostalim slučajevima primjene heparina potreban je oprez zbog povećanog rizika od
krvarenja.
Ako nije moguće izbjeći navedenu kombinaciju lijekova, potrebno je pažljivo praćenje INR.
Trombolitici i antitrombotici
Povećani rizik od krvarenja putem inhibicije funkcije trombocita i oštećenja
gastroduodenalne sluznice.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
Povećan je rizik od gastrointestinalnog krvarenja.
Diuretici, ACE inhibitori i antagonisti angiotenzina II
Nesteroidni protivupalni lijekovi mogu smanjiti efekat diuretika i ostalih antihipertenziva. Kod
pojedinih bolesnika s kompromitiranom bubrežnom funkcijom (npr. dehidrirani ili stariji
bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega), istovremena primjena ACE-inhibitora ili antagonista
angiotenzina II te lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu može dovesti do daljnjeg pogoršanja
funkcije bubrega, uključujući akutno zatajenje bubrega, koje je većinom reverzibilno. Zbog
toga je potreban oprez, osobito u starijih bolesnika. Na početku i povremeno tokom liječenja
preporučuje se praćenje funkcije bubrega kao i pravilna hidracija bolesnika (vidi poglavlje 4.4.).
Ostali antihipertenzivi (npr. beta-blokatori)
Može doći do smanjenja antihipertenzivnog učinka beta-blokatora (zbog inhibicije
prostaglandina s vazodilatacijskim učinkom).
Inhibitori kalcineurina (npr. ciklosporin, takrolimus)
Nesteroidni protivupalni lijekovi mogu pojačati nefrotoksičnost inhibitora kalcineurina putem
efekata posredovanih bubrežnim prostaglandinima. Tokom kombinirane primjene potrebno je
pratiti funkciju bubrega, osobito u starijih bolesnika.
Intrauterini uložak
Zabilježeno je da nesteroidni protivupalni lijekovi smanjuju djelotvornost intrauterinih uložaka.
MeĎutim, prijavljenu smanjenu djelotvornost intrauterinih uložaka pri istovremenoj primjeni
nesteroidnih protivupalnih lijekova tek treba dokazati.
Farmakokinetske interakcije
Efekat meloksikama na farmakokinetiku drugih lijekova Litij
Zabilježeno je da nesteroidni protivupalni lijekovi povećavaju nivo litija u krvi
(smanjujući izlučivanje litija putem bubrega), koja može doseći toksične vrijednosti. Ne
preporučuje se istovremena primjena litija i nesteroidnih protivupalnih lijekova (vidi
poglavlje 4.4.). U slučaju da je ta kombinacija lijekova nužna, potrebno je pažljivo pratiti
nivo litija u plazmi tokom uvoĎenja meloksikama u liječenje, te prilikom podešavanja doze
ili prekida njegove primjene.
Metotreksat
Nesteroidni protivupalni lijekovi mogu smanjiti tubularnu sekreciju metotreksata te dovesti
do povećanja koncentracije metotreksata u plazmi. Zbog navedenog, u bolesnika koji
uzimaju visoke doze metotreksata (više od 15 mg/tjedan) ne preporučuje se istovremena
primjena nesteroidnih protivupalnih lijekova (vidi poglavlje 4.4.).
U bolesnika koji uzimaju niske doze metotreksata, naročito kod onih s poremećenom
funkcijom bubrega, takoĎer treba razmotriti mogućnost interakcije nesteroidnih
protivupalnih lijekova i metotreksata. U slučaju da je ta kombinacija lijekova nužna, potrebno
je pratiti krvnu sliku i funkciju bubrega. Treba biti oprezan ako se nesteroidni protivupalni
lijekovi i metotreksat uzmu u razmaku manjem od 3 dana jer se može povećati koncentracija
metotreksata u plazmi te povećati toksičnost.
Premda istovremena primjena meloksikama ne utiče značajno na farmakokinetiku
metotreksata (15 mg/sedmično), smatra se da istovremena primjena nesteroidnih protivupalnih
lijekova pojačava hematološku toksičnost metotreksata (vidi poglavlje 4.8.).
Efekat drugih lijekova na farmakokinetiku meloksikama
Kolestiramin
Kolestiramin ubrzava eliminaciju meloksikama prekidajući enterohepatičku cirkulaciju. Na taj
se način klirens meloksikama povećava za 50%, a poluvrijeme života se smanjuje na 13
+ 3 sata. Navedena je interakcija klinički značajna.
Nisu otkrivene klinički značajne interakcije pri istovremenoj primjeni meloksikama s
antacidima, cimetidinom i digoksinom.
4.6 Trudnoća i dojenje
Plodnost
Primjena meloksikama poptu drugih lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu / sintezu
prostaglandina, može utjecati na plodnost te se ne preporučuje kod žena koje planiraju trudnoću.
Kod žena koje imaju problema sa začećem ili koje su u postupku zbog neplodnosti, potrebno je
razmotriti prekid primjene meloksikama.
Trudnoća
Inhibicija sinteze prostaglandina može štetno djelovati na trudnoću i/ili embrio-fetalni razvoj.
Podaci iz epidemioloških studija ukazuju da primjena inhibitora sinteze prostaglandina
tokom rane trudnoće povećava rizik od pobačaja, malformacija srca i gastroshize. Apsolutni
rizik od nastanka malformacije srca povećava se u rasponu od manje od 1% do otprilike
1,5%. Smatra se da se rizik povećava s dozom i dužinom trajanja terapije. Pokazalo se da
primjena inhibitora sinteze prostaglandina u životinja može rezultirati povećanim
prijeimplantacijskim i postimplantacijskim gubitkom, te povećanom embrio-fetalnom
smrtnošću. Osim navedenog, kod životinja koje su dobivale inhibitor sinteze
prostaglandina tokom organogeneze zabilježena je povećana incidencija raznih malformacija,
uključujući i kardiovaskularne.
Ne preporučuje se primjena meloksikama tokom prvog i drugog tromjesečja trudnoće, osim ako
je to neophodno. Ukoliko se meloksikam primjenjuje u žene koja pokušava zatrudnjeti ili
tokom prvog i drugog tromjesečja trudnoće, primjenjuje se najmanja djelotvorna doza kroz
najkraće moguće vrijeme.
Tokom posljednjeg tromjesečja trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina mogu kod fetusa
izazvati:
● kardiopulmonalnu toksičnost (s prijevremenim zatvaranjem duktusa arteriozusa i plućnom
hipertenzijom);
● oštećenje funkcije bubrega koje može progredirati do zatajenja bubrega praćenog
oligohidramnionom;
Kod majke i novoroĎenčeta na kraju trudnoće:
● moguće je produljenje vremena krvarenja, antiagregacijski učinak, što se može pojaviti čak i
pri vrlo niskim dozama.
● inhibiciju kontrakcija uterusa što rezultira odgoĎenim ili produženim poroĎajem.
Zbog svega navedenog, primjena meloksikama tokom zadnjeg tromjesečja trudnoće je
kontraindicirana.
Dojenje
Iako nema podataka specifičnih za meloksikam, poznato je da se nesteroidni
protivupalni lijekovi izlučuju u majčino mlijeko, pa stoga njihovu primjenu u dojilje treba
izbjegavati.
4.7 Uticaj na psihofizičke sposobnosti pacijenta
Nema posebnih kliničkih ispitivanja efekata meloksikama na sposobnost upravljanja vozilima
i mašinama. Na temelju farmakodinamičkog profila i zabilježenih neželjenih efekata može se
zaključiti da meloksikam vjerojatno nema efekat na navedene sposobnosti, odnosno ako ga
ima, onda je zanemariv.
MeĎutim, ako se jave neželjeni efekti kao što su poremećaji vida ili pospanost, vrtoglavica ili
drugi poremećaji centralnog nervnog sistema, preporučljivo je izbjegavati upravljanje vozilima
i rad na mašinama.
4.8 Neţeljeni efekti
a) Opći opis
Kliničko ispitivanje i epidemiološki podaci ukazuju da primjena pojedinih NSAIL-a
(osobito pri visokim dozama i u dugotrajnom liječenju) može biti povezana s malim
povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih dogaĎaja (na primjer infarkt miokarda ili
moždani udar) (vidi tačku 4.4).
Prijavljeni su edem, hipertenzija i kardijalno zatajenje u vezi s liječenjem NSAIL-ima. Najčešće
primijećeni neželjeni efekti su gastrointestinalne prirode. Mogu se javiti peptički ulcus,
perforacija ili krvarenje iz probavnog sistema, ponekad sa smrtnim ishodom, posebno u
starijih bolesnika (vidi tačku 4.4.).Nakon davanja lijeka zabilježeni su mučnina, povraćanje,
proljev, nadutost, zatvor, dispepsija, abdominalna bol, melena, hematemeza, ulcerozni
stomatitis, egzacerbacija kolitisa i Crohnova bolesti (vidi tačku 4.4 Posebna upozorenja i mjere
opreza pri upotrebi). Manje često je zabilježena pojava gastritisa.
Niže navedene učestalosti neželjenih efekata temelje se na odgovarajućoj učestalosti
pojavljivanja u 27 kliničkih ispitivanja s trajanjem liječenja od barem 14 dana. Podaci se
temelje na kliničkim ispitivanjima u koja je bilo uključeno ukupno 15197 bolesnika, koji su
liječeni dnevnom dozom od 7,5 ili 15 mg meloksikama u obliku tableta ili kapsula tokom
razdoblja do jedne godine.
Uključeni su neželjeni efekti koji su objavljeni kao rezultat prijava dobivenih u vezi s
primjenom lijeka koji je stavljen na tržište.
Neželjeni efekti su klasificirani prema smjernicama po kategorijama učestalosti njihova
pojavljivanja:
vrlo često ( ≥ 1/10); često ( ≥ 1/100, < 1/10); manje često ( ≥ 1/1 000, <1/100); rijetko
( ≥ 1/10 000, < 1/ 1 000); vrlo rijetko (<1/10 000).
b) Tablični prikaz neželjenih efekata
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Manje često: anemija.
Rijetko: abnormalni broj krvnih ćelija (uključujući diferencijalni broj leukocita), leukopenija,
trombocitopenija
Prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi agranulocitoze (vidi točku c).
Poremećaji imunološkog sistema
Manje često: alergijske reakcije osim anafilaktičkih ili anafilaktoidnih reakcija.
Nije poznato: anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija.
Psihijatrijski poremećaji
Rijetko: poremećaji raspoloženja, noćne more
Nije poznato: konfuzna stanja, dezorijentacija
Poremećaji nervnog sistema
Često: glavobolja.
Manje često: omaglica, somnolencija
Poremećaji vida
Rijetko: smetnje vida, uključujući zamućen vid; konjuktivitis.
Poremećaji uha i ravnoteže
Manje često: vrtoglavica
Rijetko: tinitus
Srčani poremećaji
Rijetko: palpitacije
Prijavljeno je zatajenje srca povezano s liječenjem NSAIL-ima.
Poremećaji kardiovaskularnog sistema
Manje često: povišeni krvni tlak (vidi tačku 4.4.), napadi vrućine.
Poremećaji disajnog sistema, grudnog koša i sredogruĎa
Rijetko: astma kod osoba koje su alergične na acetilsalicilnu kiselinu ili druge NSAIL-e.
Poremećaji probavnog sistema
Vrlo često: dispepsija, mučnina, povraćanje, abdominalna bol, opstipacija, nadutost, proljev.
Manje često: okultno ili makroskopsko gastrointestinalno krvarenje, stomatitis, gastritis,
eruktacija
Rijetko: kolitis, gastroduodenalni vrijed, ezofagitis
Vrlo rijetko: gastrointestinalna perforacija
Gastrointestinalno krvarenje, ulceracija ili perforacija mogu imati težak oblik s
mogućnošću smrtnog ishoda, osobito kod starijih osoba (vidi tačku 4.4).
Poremećaji jetre i žuči
Manje često: poremećaj jetrene funkcije (npr. povišene vrijednosti transaminaza ili bilirubina)
Vrlo rijetko: hepatitis. Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Manje često: angioedem, pruritus, osip.
Rijetko: Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, urtikarija
Vrlo rijetko: bulozni dermatitis, multiformni eritem
Nije poznato: reakcije fotoosjetljivosti. Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
Manje često: retencija natrija i vode, hiperkalijemija (vidi tačke 4.4. Posebna upozorenja i mjere
opreza u primjeni i 4.5), abnormalnosti u nalazu bubrežne funkcije (povišene vrijednosti
kreatinina i/ili ureje u serumu)
Vrlo rijetko: akutno zatajenje bubrega, naročito kod bolesnika koji spadaju u rizičnu grupu (vidi
tačku 4.4.).
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Manje često: edem, uključujući edem donjih udova c) Podaci koji se odnose na pojedinačne ozbiljne neželjene efekte i/ili neželjene efekte koje se
često pojavljuju
Zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi agranulocitoze kod bolesnika koji su istovremeno s
meloksikamom uzimali i druge potencijalno mijelotoksične lijekove (vidi točku 4.5).
d) Neželjeni efekti koji još uvijek nisu primijećeni u vezi s ovim lijekom, ali se općenito mogu
pripisati drugim lijekovima iz iste grupe
Organsko oštećenje bubrega koje vjerojatno rezultira akutnim zatajivanjem bubrega: vrlo
rijetki slučajevi intersticijskog nefritisa, akutne tubularne nekroze, nefrotičkog sindroma i
papilarne nekroze (vidi točku 4.4).
4.9 Predoziranje
Uobičajeni simptomi akutnog predoziranja nesteroidnim protivupalnim lijekovima su
letargija, pospanost, mučnina, povraćanje i bol u epigastriju. Ti se simptomi obično povlače
nakon uobičajenih mjera za održavanje normalne funkcije organizma. Može se pojaviti i
krvarenje iz probavnog sistema. Kao posljedice teškog trovanja mogu se javiti hipertenzija,
akutno zatajivanje bubrega, poremećaj funkcije jetre, depresija disanja, koma, konvulzije,
kardiovaskularni kolaps i zastoj rada srca. Pri primjeni NSAR-a u terapijskim dozama
zabilježene su anafilaktoidne reakcije, i mogu se javiti i kod predoziranja.
Terapija predoziranja je simptomatska, uz uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije
organizma.
Kliničkim ispitivanjem dokazano je da kolestiramin, primijenjen peroralno u dozi od 4 g tri
puta na dan, ubrzava izlučivanje meloksikama.
5. FARMAKOLOŠKE KARAKTERISTIKE
5.1 Farmakodinamske karakteristike
Farmakoterapijska grupa: nesteroidni protivupalni lijek, oksikam
ATC klasifikacija: M01AC06
Meloksikam je nesteroidni protivupalni lijek iz gupe oksikama, koji ima proitvupalne, analgetske
i antipiretske karakteristike. Protivupalno djelovanje dokazano je u klasičnim modelima upale.
Kao i kod ostalih protivupalnih lijekova, tačan mehanizam djelovanja oksikama nije poznat.
MeĎutim meloksikam dijeli barem jedan mehanizam djelovanja s ostalim nesteroidnim
protivupalnim lijekovima - inhibira sintezu prostaglandina koji su poznati medijatori upale.
5.2 Farmakokinetske osobine
Apsorpcija
Meloksikam se dobro apsorbira nakon peroralne primjene iz probavnog sistema što rezultira
visokom apsolutnom bioraspoloživosti (90%).
Nakon jednokratne doze meloksikama kroz usta vršna koncentracija u plazmi postiže se nakon
5-6 sati. Nakon višekratne primjene meloksikama stanje dinamičke ravnoteže postiže se unutar
3-5 dana. Doziranjem jednom dnevno postiže se koncentracija lijeka u plazmi s relativno
malim tzv. peak-trough fluktuacijama u rasponu od 0,4 do 1,0 µg/ml za dozu od 7,5 mg ili u
rasponu od 0,8 do 2,0 µg/ml za dozu od 15 mg (Cmin odnosno Cmax u stanju dinamičke
ravnoteže). Maksimalna plazmatska koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže postiže se
nakon 5-6 sati.
Hrana i antacidi nemaju utjecaj na apsorpciju meloksikama nakon primjene kroz usta.
Raspodjela
Meloksikam se u velikoj mjeri veže za proteine plazme, osobito albumine (99%). Dobro prodire
u sinovijsku tekućinu te tamo postiže koncentracije koje iznose približno 50% plazmatskih
koncentracija. Volumen distribucije je nizak i iznosi otprilike 11 l nakon i.m. ili i.v. primjene, i
pokazuje interindividualne varijacije od 7-20%. Volumen distribucije nakon višedozne per os
primjene meloksikama (7,5 do 15 mg) iznosi 16 L sa varijacijama od 11-32%.
Biotransformacija
Meloksikam se opsežno metabolizira u jetri. PronaĎena su 4 različita metabolita u mokraći.
Glavni metabolit je 5'-karboksimeloksikam (60% primijenjene doze meloksikama) koji nastaje
oksidacijom intermedijarnog metabolita 5'- hidroksimetilmeloksikama, koji se takoĎer izlučuje u
manjoj mjeri (9% ukupne doze). Rezultati in vitro istraživanja ukazuju na vrlo važnu ulogu CYP
2C9 u metabolizmu meloksikama, uz manje važan efekat izoenzima CYP 3A4. Preostala dva
metabolita, koji predstavljaju 16%, odnosno 4% primijenjene doze, vjerojatno nastaju zbog
aktivnosti peroksidaze bolesnika.
Izlučivanje
Meloksikam se uglavnom izlučuje u obliku metabolita i to u podjednakoj količini u mokraći i
stolici. Manje od 5% dnevne doze izlučuje se u nepromijenjenom obliku stolicom, dok se
mokraćom izlučuje u nepromijenjenom obliku samo u tragovima. Prosječni poluživot eliminacije
varira izmeĎu 13 i 25 sati nakon per os, i.m. i i.v. primjene. Ukupni plazmatski klirens iznosi
oko 7-12 ml/min nakon pojedinačne dozeoralno, intravenski ili rektalno primjenjene.
Linearnost/nelinearnost
Meloksikam ima linearnu farmakokinetiku u rasponu terapijskih doza od 7,5 do 15 mg nakon
primjene kroz usta ili intramuskularne primjene.
Posebne skupine bolesnika
Bolesnici sa zatajivanjem jetre/bubrega
Na farmakokinetiku meloksikama nemaju značajniji efekat zatajivanje jetre niti blago do
srednje teško zatajivanje bubrega. Bolesnici sa srednje teškim zatajenjem bubrega imali su
značajno povećan totalni klirens lijeka. U terminalnoj fazi zatajivanja bubrega povećanje
volumena distribucije može rezultirati povećanjem koncentracije slobodnog
meloksikama (smanjeno vezivanje za proteine plazme) pa se u tih bolesnika ne smije
prekoračiti dnevna doza od 7,5 mg (vidi poglavlje 4.2.).
Stariji bolesnici
U starijih je bolesnika plazmatski klirens meloksikama u stanju dinamičke ravnoteže nešto niži
nego u mlaĎih bolesnika.
5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Prema pretkliničkim ispitivanjima toksikološki profil meloksikama identičan je profilu drugih
nesteroidnih protivupalnih lijekova: gastrointestinalne ulceracije i erozije, renalna papilarna
nekroza pri visokim dozama tokom hronične primjene na dvjema životinjskim vrstama.
U ispitivanjima utjecaja na fertilitet u štakora uočen je smanjen broj ovulacija te inhibicija
implantacije kao i embriotoksični učinci lijeka (veća učestalost resorpcija) kada je primijenjen
u dozama koje su bile toksične za majku (1 mg/kg i više).
U ispitivanjima na štakorima s peroralnim dozama meloksikama do 4 mg/kg i kunićima
s dozama do 80 mg/kg meloksikam nije bio teratogen.
Doze kod kojih su zabilježeni toksični učininci pet do deset puta su veće od doza koje se koriste
u kliničkoj primjeni (7,5-15 mg). Uočeni su i fetotoksični efekti na kraju gestacije koji su
zajednički svim inhibitorima sinteze prostaglandina. U in vitro i in vivo ispitivanjima
meloksikam nije bio mutagen. Primjenom višestruko većih doza lijeka u štakora i miševa,
od onih u kliničkoj primjeni, nije otkriven karcinogeni efekat meloksikama.
6. FARMACEUTSKE POJEDINOSTI
6.1 Popis pomoćnih supstanci
Natrijum citrat,
mikrokristalna celuloza,
krospovidon,
laktoza,
magnezij stearat.
6.2 Inkompatibilnosti
Nisu poznate.
6.3 Rok trajanja
3 (tri) godine od datuma proizvodnje.
Lijek se ne smije primjenjivati nakon isteka roka trajanja.
6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Oximal čuvati van dohvata i pogleda djece!
Lijek čuvajte na temperaturi do 25°C.
6.5 Vrsta i sadrţaj unutrašnjeg pakovanja
30 tableta u PVC/PE/PVDC/Al blisteru (1 blister sa 30 tableta) u kutiji.
10 tableta u PVC/PE/PVDC/Al blisteru (1 blister sa 10 tableta) u kutiji .
6.6 Upute za upotrebu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog lijeka
ili otpadnih materijala koji potiču od lijeka
Nema posebnih zahtjeva.
Neiskorišten lijek ili otpadni materijal treba zbrinuti u skladu sa lokalnim propisima.
6.7 Reţim izdavanja
Lijek se izdaje uz ljekarski recept.
7. NAZIV I ADRESA PROIZVOĐAČA (administrativno sjedište)
Farmavita d.o.o. Sarajevo, BiH
Igmanska 5a,Vogošća, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
PROIZVOĐAČ GOTOVOG LIJEKA (mjesto puštanja lijeka u promet):
FARMAVITA d.o.o. SARAJEVO
(u saradnji sa The Jordanian Pharmaceutical Manufacturing Co. Ltd., Jordan)
Igmanska 5a, Vogošća, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
NOSILAC DOZVOLE ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET
Farmavita d.o.o. Sarajevo,
Igmanska 5a, Vogošća,Sarajevo, BiH
8. DATUM I BROJ RJEŠENJA O DOZVOLI ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Oximal, tableta, 30 x 7,5 mg: 04-07.10-1541/13 od 27.11.2013.
Oximal, tableta, 30 x 15 mg: 04-07.10-1540/13 od 27.11.2013.
Oximal, tableta 10x7,5 mg: 04-07.9-2538/12 od 23.04.2013.
Oximal, tableta 10x15 mg: 04-07.9-2537/12 od 23.04.2013.