KOREFERATI
66
Dubravka Ciliga
Lidija Petrinović Zekan
STANJE I PERSPEKTIVA RAZVOJA
U PODRUČJU KINEZITERAPIJE
1. UVOD
Brzi razvoj tehnologije, velika znanstvena otkrića, vrtoglava industrijalizacija
pružaju određene prednosti i olakšavaju svakodnevni život, ali u sebi nose i određene
negativne posljedice. Posebice se misli na zdravlje i stanje lokomotornog sustava
pojedinca. Način življenja, nužno se morao prilagoditi novonastalim uvjetima. Na
žalost, najjednostavniji početak te prilagodbe bilo je smanjenje kineziološke aktivnosti
koja je ujedno jedna od osnovnih bioloških potreba svakog ljudskog organizma.
Sve navedeno ima za posljedicu oštećenje ili oboljenje pojedinih vitalnih
organskih sustava, posebice lokomotornog sustava.
Poznato je da zemlje u tranziciji u području rehabilitacije i kineziterapije slijede
put razvijenih zapadnih zemalja. Taj proces je to brži što je svijest i znanje o određenoj
pojavi, problemu, invaliditetu, oštećenju i oboljenju na višoj razini.
U skladu s tim razmišljanjem razvijalo se područje kineziterapije i to obostrano;
od strane korisnika kineziterapijskih programa i voditelja istih.
Svakako se ne smije zaboraviti važna činjenica koja se odnosi na senzibilitet
javnosti i vladajućih struktura bez koje se ne bi mogli realizirati navedeni
programi.
2. KINEZITERAPIJA DANAS
Kineziterapija ne predstavlja samo dio primijenjene i opće kineziologije koja ima
za cilj primijeniti pokret u svrhu terapije. Kineziterapija je definirana kao znanstvena
disciplina kroz koju se definira niz složenih postupaka potrebnih u planiranju
specifičnih kineziterapijskih postupaka. Pod tim se podrazumijeva primjena
određenih modaliteta u odnosu na nastala oštećenja, oboljenja i nastalu invalidnost.
Koristeći ciljane kineziterapijske programe nastoji se utjecati (oštećenjem, bolešću i
invaliditetom) na promijenjene motoričke i funkcionalne sposobnosti pojedinca.
Tijekom svoje evolucije, kineziterapija je u odnosu na metode primjene,
ciljeve i zadatke imala različite nazive kao npr. medicinska, terapijska, korektivna,
funkcionalna gimnastika.
17. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE
67
Intencija Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je da se naziv
kineziterapija predefinira u naziv: Prilagođene tjelesne aktivnosti (Adapted Physical
Activity), a time bi se i kineziterapijski programi uskladili s programima prilagođenih
tjelesnih aktivnosti zemalja Europske unije.
Pod pojmom prilagođenih tjelesnih aktivnosti podrazumijeva se prilagodba
kinezioloških programa sukladno motoričkim sposobnostima osoba s određenim
oštećenjem, a odnosi se na sadržaj i izvođenje nastavnog procesa.
Tablica 1. Interdisciplinarnost prilagođenih tjelesnih aktivnosti
Prve korake u tom smislu učinio je Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu skrb
i branitelje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koji su inicirali provedbu
kineziterapijskih programa u redovnim osnovnim školama u kojima su integrirana
djeca s različitim kategorijama invaliditeta. Programe su provodili studenti
Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su usmjerili kineziterapiju.
U navedenom usmjerenju studenti usvajaju znanja iz različitih područja vezanih
uz medicinske znanosti i psihologiju koja su prijeko potrebna za modeliranje
KOREFERATI
68
određenog kineziterapijskog programa kod različitih oblika oštećenja. Ta znanja će
prilagodbu kineziterapijskog programa usmjeriti ka usvajanju motoričkih znanja,
ovisno o stupnju oštećenja i invaliditeta.
Vrlo je važna poveznica sa Zdravstvenim veleučilištem koje školuje kadrove u
području fizioterapije i radne terapije, a također je bitno naglasiti različitosti između
kineziterapeuta (kineziologa) i fizioterapeuta koja je bila nepoznanica dosta dugo
vremena te je unosila određene nejasnoće vezane uz struku istih.
Tablica 2. Edukacijska međupovezanost i provedbene vrste prilagođenih tjelesnih
aktivnosti
PRILAGOĐENETJELESNE
AKTIVNOSTI(KIF)
FAKULTETREHABILITACIJSKO
EDUKACIJSKIHZNANOSTI
CENTRI ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJEDJECE I OMLADINE
VISOKEZDRAVSTENE
ŠKOLE
OSOBE STJELESNIMINVALIDITETOM
GLUHEOSOBE
SLIJEPEOSOBE
OSOBE S MENTALNOMRETARDACIJOM
3. KINEZITERAPIJA SUTRA
Za realizaciju što uspješnijih kineziterapijskih programa potrebno je naglasiti
nekoliko bitnih činjenica:
- školovanje i usavršavanje studenata izvan granica Hrvatske,
- uključivanje u rad diplomiranih kineziterapeuta u različite medicinske grane
(neurologija, urologija, gerijatrija itd.),
- uvođenje specifičnih kineziterapijskih programa u redovne osnovne škole za
učenike s različitim oštećenjima lokomotornog sustava neovisno o satu tjelesne
i zdravstvene kulture,
- komunikacija i edukacija obitelji koje imaju dijete s određenim motoričkim i
razvojnim teškoćama.
17. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE
69
Tablica 3. Sprega fizioterapije i tjelesne i zdravstvene kulture
Najnoviji stav zapadnih zemalja u području kineziterapije glasi “Kineziterapija
za sve” iz čega proizlazi primjena kineziterapijskih programa (programa prilagođenih
tjelesnih aktivnosti) za sve dobne skupine bilo u razvoju i regresiji. Kineziterapija
za sve trebala bi postati trajni proces, odnosno model, konstantno prisutan u životu
pojedinca. Takav pristup zahtijeva planiranje specifičnih kineziterapijskih programa
u odnosu na potrebe, mogućnosti, oštećenja, oboljenja i invaliditeta.
Program mora biti napravljen na taj način da daje mogućnost provjere i
intervencije u svakoj etapi provođenja, putem adekvatnih mjernih instrumenata.
Takav model u sebi sadrži
- kineziprevenciju,
- kinezirehabilitaciju,
- kinezikorekciju.
Kineziprevencija se odnosi na primjenu pokreta s ciljem sprečavanja nastanka
oštećenja, primjenjuje se kod zdrave populacije, posebice kod mlađih uzrasnih
kategorija.
Kinezikorekcija se odnosi na primjenu pokreta s ciljem ispravljanja određenih
nepravilnosti (najčešće lokomotornog sustava), a ujedno i tim postupcima se
zaustavljaju ili usporavaju negativne promjene u ljudskom tijelu koje bi progredirale
do trajnih promjena ili invaliditeta (Morbus Behterew).
KOREFERATI
70
Tablica 4. Prostori djelovanja u području kineziterapije
4. ZAKLJUČAK
Kineziterapija (prilagođene tjelesne aktivnosti) ne samo da je postala jedna od
vrlo važnih područja tjelesne i zdravstvene kulture već bi trebala biti aktivnost koja se
provodi kontinuirano tijekom života. Kroz zajedničko djelovanje stručnjaka različitih
područja u sastavljanju adekvatnih planova i programa treba težiti napretku u
području kineziterapije, kako kroz vidove prevencije, rehabilitacije ili kinezikorekcije.
Raznovrsno područje prilagođenih tjelesnih aktivnosti i sporta osoba s invaliditetom
ostavlja mogućnost velikog napretka u radu s osobama s invaliditetom.
5. LITERATURA
1. Ciliga, D. i L. Petrinović (2000.) Prilagođene tjelesne aktivnosti djece s
invaliditetom. Zbornik radova, 9. Zagrebački sajam sporta i nautike, Zagreb.
2. Ciliga, D. (2002.) Programiranje rada u području kineziterapije. Zbornik
radova 11. Ljetne škole kineziologa, Rovinj.
3. Omrčen, D. i D. Ciliga (2003.) Tjelesno vježbanje u trećoj dobi. Glasnik
Hrvatskog saveza sportske rekreacije “Sport za sve”, 21 (33-34): 36-39.
4. Petrinović-Zekan, L., Ciliga, D., Trošt, T. i Trkulja-Petković, D. (2005.)
Computerized search of scientific literature in APA. U: D. Milanović i F. Prot
(Ur.), Proceedings Book of the 4th International Conference on Kinesiology
“Science and Profession – Challenge for the future”, Zagreb: Kineziološki
fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
17. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE
71
5. Savić, K.(2005). Kinesitherapy: one of the most important aspects of medical
rehabilitation. Medicinski pregled 58(11-12).
6. Taylor, N.F., Dodd, K.J., Shields, N., Bruder, A. (2007). Therapeutic exercise
in physiotherapy practice is beneficial: a summary of systematic reviews 2002-
2005. Australian Journal of Physiotherapy. 53(1).