Friedemann Bedürftig

S više od 400slika i karata

SVETA MJESTA SVIJETA

Putevima hodocasnika

Svet

a m

jest

a sv

ijeta

Put

evim

a ho

doca

snik

a

Tako blizu božanskome

Ova raskošno ilustrirana knjiga donosi oča­

ravajući i stručan pregled mističnih i duhovnih

mjesta te svetišta čovječanstva – od nestalih

kultura rane povijesti i staroga doba, preko

drevnih američkih civilizacija do pet velikih

svjetskih religija današnjice.

Uz kratak prikaz postanka i povijesti velikih kultova i religija,

riječima i slikom predstavljene su i najpoznatije sakralne

građevine i svetišta. Mnoštvom sjajnih fotografija u boji,

preglednih i detaljnih zemljovida te popratnih tekstova ova

bogato opremljena knjiga vodi na uzbudljivo i dojmljivo pu­

tovanje do samih korijena vjere.

Ankyra

www.kartographie.de

100 km

N

Amfipol

Filipi Neapolis

ApolonijaSolun

Bereja

Troja

Jonsko

more

Kretskomore

Egejskomore

AtenaKorint

C r n o m o r e

S R E D O Z E M N O

M O R E

EfezMilet

Antiohija

Rodos

PataraAntalya

Perga

Ikonija

DerbeTarz

Pafos

Listra

Salamina

Antiohija

SidonTir

Akra

Cezareja

Jeruzalem

www.mozaikknjiga.hr297,00 kn

ISBN 978-953-14-0990-2

4218A_Pilgerstätten HR.indd 1 16.09.2011. 09:22

Prapovijest i rana povijestUz ljudsko postojanje neraskidivo je vezano vjerovanje u božansku snagu.

Prvi dokazivi oblici vjerskih izričaja pojavljuju se najkasnije u kameno doba

oko 120 000. godine prije Krista. Izloženi milosti i nemilosti prirode, ljudi su

tražili zaštitu od viših sila. Međutim, onaj je svijet tek trebalo dokučiti.

P R A P O V I J E S T   I   R A N A   P O V I J E S T | Pregled

S j e v e r n o

m o r e

A T L A N T S K I

O C E A N

S r e d o z e m n o

Stonehenge | 18

Menhir u Saint-Uzecu | 15

Carnac | 16

Špilja u Altamiri | 13

Anta Grande do Zambujeiro | 16

Dolmen u Mengi | 16

H

Špilja u Lascauxu | 13

Prapovijest i rana povijest

B a l t i č k om o r e

m o r e

Sedam kamenih kuća | 19

Hram u Tarxienu | 15

Hramski kompleks u Hagar Qimu | 15

12

Zbog neobjašnjivih prirodnih sila koje je nerijetko doživljavao opasnim,nadmoćnim i zbog kojih se osjećao bespomoćno, prapovijesni je čovjekposvuda na djelu vidio duhove i bogove. Oni su za njega nastanjivali zvijezde,vode i šume, biljke i životinje, boravili pod zemljom ili na vrhovima planina,skrivali se u vjetru i oblacima, bili dobri ili zli, odlučivali o pobjedama iliporazima, darivali zdravlje ili kažnjavali bolešću i zlom kobi.

Najveće su poštovanje u to doba uživali pojedinci koji su se razumjeli ute nadnaravne sile ili uvjerljivo predočavali da stoje s njima u uskoj vezi teda na njih mogu utjecati. To su bili posvećenici ili odabranici koji su moglirazlikovati najpodmuklije od prijateljskih duhova i prinošenjem žrtavaudobrovoljiti bogove. Na svetim su mjestima izvodili magične obredekojima su trebali potjerati ili barem udobrovoljiti ražešćene zle duhove teprizvati dobrostive. Istodobno, ti su pojedinci bili čuvari znanjaiscjeljivanja i imali isključivo pravo liječenja bolesnih. Iz toga se vjerojatnoveć vrlo rano razvio šamanski, svećenički ili vračarski „poziv” čiji supredstavnici predstavljali utjelovljenje najvišega sakralnog, a nerijetko i

Hagar Qim Hramski kompleks na jugu Malte

nastao je između 3600. i 2500. g. pr. Kr.

Megaliti su bili natkrovljeni, ožbukani i

obojeni okerom.

To što se još i danas možemo diviti megalitima, golemim kamenim blokovima

od neobrađena kamena koji se prvi put pojavljuju prije 6000 godina, možemo

zahvaliti njihovoj divovskoj veličini. Megaliti, prema kojima je nazvana megalitska

kultura, svojstveni su ponajprije mlađem kamenom dobu europske povijesti.

Prapovijesni megaliti

P R A P O V I J E S T   I   R A N A   P O V I J E S T | Prapovijesni megaliti

13

najvišega političkog autoriteta. Tajno su znanje prenosili na svojenasljednike, što je nesumnjivo utjecalo na kasniji razvoj ustroja moćivelikih dinastija.

Najraniji umjetnički izričaji prapovijesnih religija su, primjerice, gotovo 20 000 godina stare zidne slikarije (špiljsko slikarstvo) iz špilja kodLascauxa iz francuske Dordogne ili špilje kod Altamire u španjolskojKantabriji. Njima su vračevi, koji su ih slikali, trebali zajamčiti što bolji ulov.Neki ljudski likovi na tim slikarijama prikazani su kako plešu ili nakićenirazličitim uresima. Najvjerojatnije predstavljaju šamane koji su raspolagalipotrebnim znanjem i sredstvima da raskošno ukrase ta kultna mjesta. Još jeviše toga (znanja i sredstava) trebalo da se podignu mnogo mlađi kameni

Špilja kod Altamire

Špilja kraj grada

Santillana del Mar

u Kantabriji sadrži

više od stotinu

prapovijesnih slika

s likovima životinja.

Špilja kod  Lascauxa

Glasovite špiljske

slikarije u blizini

Montignaca u

francuskoj pokrajini

Akvitaniji nastali su

od 17 000. do 15 000.

pr. Kr. « 

14

Menhiri (bretonski: men = dugi; hir = kamen),

veliko uspravno postavljeno kamenje, mogu

biti teški nekoliko stotina tona. Postavljeni u

obliku pojedinačnog megalita (monolit), ili u

skupinama, uzdižu se na čak 50 000 mjesta u

Europi. Svi su povezani s obredima štovanja

bogova i ponajviše različitim kultovima mrtvih.

Ovisno o vremenu i području nastanka,

katkad se uvelike razlikuju načinom izrade i

rasporedom. Mnogo je takvih zdanja izvorno bilo

prekriveno zemljom, osobito ako je riječ bila o

grobnicama, a druga su nalazišta, ona koja su

služila kao hramovi, izgledala slično kao danas.

Osim velikog kamenja smjela se rabiti i drvena

građa, oprema i obloge te ukrasi koji su

vremenom propali pod utjecajem erozije.

kompleksi, odnosno golema kamena svetišta koja su,zahvaljujući svojoj veličanstvenosti, ostala očuvana kaorani svjedoci duboke religioznosti. Njima započinjemonaše putovanje svjetskim svetim mjestima, ciljevimabrojnih hodočašća.

Znamenitost mlađega kamenog dobaMegalitska kultura (grčki: megás = velik, i líthos = kamen)je pojava koja, ni kronološki ni geografski promatrano,nije jedinstvena. Divovski megalitski spomenici pojavljujuse u vremenskom rasponu od 2000 do 3000 godina inema nikakvih dokaza da su međusobno povezani.Zajedničko im je samo razdoblje gradnje – mlađe kamenodoba – te sklonost golemosti i postojanosti. Izgradnjommegalitskih spomenika njihovi su graditelji htjeli imatiudjela u vječnosti i moći viših sila koje su veličalikamenjem. Ta je težnja, čini se, postala svojstvenom duhuvremena jer prapovijesne megalitske građevine nalazimopo cijelome svijetu, iako se pojam megalitska kultura u

užem smislu odnosi samo na megalitske komplekse napodručju Europe.

Osobito znameniti primjeri megalitske kulture mogu sevidjeti na Malti, Pirenejskom poluotoku, u Francuskojpokrajini Bretanji, na Britanskom otočju, u Njemačkoj,Skandinaviji i drugdje u Europi. Mnogo ih je vremenomnestalo: služili su kao izvori kamena za kasnije građevine,rušeni su iz vjerskih razloga ili, jednostavno, jer sudoživljavani kao smetnje. Razlog što ih je, unatoč tome,preostalo toliko mnogo je što njihovo uklanjanje nije biloništa lakše od njihova postavljanja. Za mnoge se od njihpostavlja pitanje kako je dopremano i uspravljano tomnogo tona teško kamenje koje, u konačnici, svjedoči onevjerojatnom postignuću prapovijesnih graditelja. Čaksu i protivnici tih prapovijesnih svetišta bili tolikozadivljeni njima da su ih katkad preuzimali, poputdrevnih germanskih i keltskih kultova, a neka su čak i„pokrštena”, primjerice menhir Saint-Uzec u francuskojBretanji. Štoviše, još i danas suvremen prosvijećen čovjek,

Menhir iz Saint-

-Uzeca Oko šest

metara visoki

megalit iz Bretagne

1674. je dobio

kršćansko

znakovlje. »

P R A P O V I J E S T   I   R A N A   P O V I J E S T | Znamenitost mlađeg kamenog doba

Menhiri

15

razgledajući i hodajući tim divovskim spomenicimakamenog obožavanja, osjeti neobičan dašak vječnosti.

Predstavljamo nekoliko europskih primjera, počevši s juga kontinenta.

Megalitski kultni kompleksiNa sredozemnom otoku Malti nalazi se tridesetakmegalitskih hramova. Neki od njih nisu služili samovjerskoj svrsi nego i za astronomska promatranja,odnosno za određivanje astronomskih pojava poputzimske kratkodnevice i ljetne dugodnevice. Jedan odnajpoznatijih, a ujedno i najvećih megalitskih kompleksanalazi se u mjestu Tarxienu na jugoistočnom dijeluMalte. Prema golemim kamenim ženskim figuramaizraženih oblina (jedna je viša od dva metra) može senaslutiti da se u ovom hramu, kao i drugdje, štovalaboginja plodnosti ili pramajka. Hramski kompleks uTarxienu sastoji se od više hramova. Stariji i manjihramovi mogli bi potjecati iz oko 4000. godine pr. Kr.,

Tarxien Neolitski hram (3800. – 2600. pr. Kr.)

na Malti vjerojatno se uglavnom rabio za

prinošenje životinjskih žrtava.

Tarxien Vapnenac u hramu djelomice

je urešen. Ovdje prikazan primjer može

se pogledati u Arheološkom muzeju u

Valetti.

16

a oni bolje sačuvani i veći dobrih su 1000 godina mlađi.Megaliti su urešeni ornamentima i crtežima životinja.Ovalni tlocrt nekih prostorija vjerojatno simboliziracikličku sliku svijeta koja se podudara s tijekom godinei promjenama zviježđa na nebeskom svodu.

Megalitskih zdanja u Španjolskoj ima u velikom broju.Samo na Mallorci ih ima dvije stotine. Uglavnom jeriječ o grobnicama od velikog kamenja, a prevladavajudolmeni – jednostavna zdanja u obliku stola ili špilja,podignuti od dvaju uspravljenih masivnih kamenihblokova jednake visine i natkriveni teškom vodoravnopoloženom kamenom pločom. Najpoznatiji je Dolmende Menga na sjeveroistočnom rubu grada Antequere,45 kilometara sjeverno od Malage. Grobnica iz sredine3. tisućljeća pr. Kr. sastoji se od 31 megalitskogkamenog bloka, ukupne mase 1600 tona. Iza ulaza ugrobni humak koji je 25 metara dubok, 6,5 metara široki gotovo 3 metra visok nalazi se podulja ovalna špiljačiji strop u unutrašnjosti podupiru tri masivnauspravna monolita. Najveći kameni blok, masivnapokrovna ploča u stražnjem dijelu grobne odaje, teži180 tona. U neposrednoj blizini nalaze se još tri, mlađai manja megalitska zdanja.

Nešto dalje na zapadu, u portugalskom okrugu Évoriu pokrajini Alentejo, nailazimo na najmanje 20megalitskih zdanja. Najveće je Anta Grande doZambujeiro u blizini grada Évore („anta” je portugalskiizraz za megalitske komplekse kojih u Portugalu imaoko 5000). Ta grobnica, koja se zbog svoje veličinenaziva „katedralom kamenoga doba”, u međuvremenuje ostala bez nekoliko vodoravnih pokrovnih ploča koje

su djelomice zamijenjene valovitim limom. AntaGrande otkrivena je 1964. godine upravo zbog pucanjapokrovnih ploča. Grobna odaja ima višekutni tlocrt i unju se dolazi dugim hodnikom. Zdanje ukupnogpromjera 50 metara nalazi se ispod zemljanog humkavisokog oko šest metara. Golemi su kameni blokovidopremani iz velikih udaljenosti, teškom mukompomoću drvenih trupaca. Zanimljivi su i grobnipredmeti pronađeni u grobnici među kojima jemnoštvo vršaka strijela, različitih ukrasnih kuglica,talismana, kamenih sjekira, kamenih oštrica te posuda s popudbinom za preminule.

Nebrojeni megalitski spomenici protežu se uzduž cijeleatlantske obale. Osobito znamenite primjere nalazimo ufrancuskoj pokrajini Bretanji. Najdojmljiviji su oni uokolici Carnaca, kupališta na južnoj obali poluotoka ufrancuskom departmanu Morbihan na bretonskojrivijeri. Više od 3000 menhira – pojedinačnih iliskupljenih u dolmene – poredano je u duge nizove (tzv.„Alignements”), tvoreći duge aleje koje su se izvornoprotezale oko osam kilometara u duljinu, a danas se jošuvijek u nekoliko skupina protežu više od tri kilometra u duljinu. Na njihovu bi se kraju katkad nalazio tzv.kromleh (bretonski: crom = krug; lech = mjesto) ukojemu su se vjernici vjerojatno okupljali radi obrednihrituala. Svi menhiri iz Carnaca potječu s obalnogpodručja jer dopremanje s veće udaljenosti nije bilomoguće. Od istoga velikog kamenja izgrađeni sugrobnica i svetište čiji tumul (zemljani humak), dužine125 m, širine 60 m i visine 10 m, predstavlja najvećiumjetni humak u Francuskoj. Poslije su kršćani nanjemu podignuli kapelicu ne bi li njome protjeralipoganski duh toga drevnog mjesta.

U okolici Carnaca mnogo je drugih primjeramegalitskih zdanja koji su, kao i kameni nizovi, nastaliizmeđu 4500. i 2300. godine pr. Kr. Tu, kodLocmariaquera nalazi se i kralj svih menhira (menhirEr Grah). Taj 350 tona težak i 20 metara visokgorostasni kamen gledao je preko zemlje i mora, svedok ga 1700. godine munja nije razbila u više komada.

Dolmeni iz Menge Potporni stupovi u

unutrašnjosti nose stropne ploče špilje u

španjolskoj Antequeri. Pretpostavlja se

da je galerijska grobnica podignuta oko

2500. pr. Kr.

P R A P O V I J E S T   I   R A N A   P O V I J E S T | Megalitski kultni kompleksi

17

Kamenovi iz Carnaca Poravnani menhiri iz

okolice Carnaca. Postavljeni su u drugoj

polovici 3. tisućljeća pr. Kr.

Oko tog golemog kamena isprepliću se brojne legende isage koje i danas pothranjuju ljudsko praznovjerje.Tako mlade žene s njim pokušavaju ostvariti što bliskijikontakt, vjerujući da će tako osigurati sretan i plodanbrak.

18

P R A P O V I J E S T   I   R A N A   P O V I J E S T | „Viseći kamenovi”

„Viseći kamenovi”Dovoljno je prijeći preko La Mancha da stignemo doStonehengea. Ovo najznamenitije megalitsko zdanje nasvijetu nalazi se 12 kilometara sjeverno od Salisburyja uokrugu Wiltshire. Sagrađen prije 5000 godina,Stonehenge je danas u ruševnom stanju jer je pretrpiosvakojaka oštećenja. Svoje je tragove na njemu ostavilaerozija, a djelomice su ga uništili i Rimljani u 1. stoljeću.Ipak, još se uvijek može steći predodžba kako je izgledaou vrijeme intenzivne uporabe tijekom 2. tisućljeća pr. Kr.,kad je služio kao svetište. Kompleks je izgrađen u tri faze.

Stonehenge  

U nekoliko

graditeljskih faza

podignuti megalitski

kompleks u okrugu

Wilt shireu na jugu

Engleske od 1986.

ubraja se u

UNESCO-ovu

svjetsku baštinu. «

Stonehenge Tipični za grobni kompleks,

koji je imao i astronomsku ulogu, triliti su

načinjeni od triju megalita.

stojeći kamenovi

Najprije je u 3. tisućljeću pr. Kr. podignut zemljani nasippromjera 115 metara, a kamenje u koncentričnimkrugovima (tzv. prsteni) postavljeno je tek poslije. Prstenkoji se sastojao od dolmena ili trilita (grčki: tri kamena;dva potporna kamena nadsvođena krovnim kamenom)okruživao je prostor promjera 30 metara. Od 30 menhiraod koliko ih se prsten prvobitno sastojao preživio je 21.Unutar toga kruga poslije je podignut unutarnji prsten od„plavog kamenja” dopremljenog s 220 km udaljenih brdaPrescelly u Wallesu, kojih je također preostalo 21. Zdanjeupotpunjuju jedan žrtveni i jedan oltarni kamen te potkovaod pet trilita (danas su preostala još tri), otvorena premasjeveroistoku.

Posebnu je ulogu imao Petni kamen (Heelstone),postavljen neposredno izvan vanjskoga kruga, zvan još iRedovnikova peta (Friar’s Heel). Postavljen je tako daza ljetne dugodnevice, gledajući iz sredine zdanja, točnonad njim izlazi sunce. Tako se čini da je Stonehenge bio isvojevrsna zvjezdarnica kamenog doba. A kako susvećenici, između ostaloga, bili zaduženi i za plodnostzemlje, u njihove se ovlasti nerijetko ubrajalo ikalendarsko određivanje vremena najboljega za sjetvu i žetvu. Položaj sunca i promjena godišnjih doba imali su važnu ulogu i u kultu mrtvih. Tako su uokoloStonehengea kremirani posmrtni ostaci preminulih, aarheolozi su ondje otkrili i ukupno 345 grobnih humaka

s vrijednim grobnim predmetima. Dugo se izgradnjaStonehengea pripisivala keltskim druidima. Međutim,kad su oni došli, krug je ondje već stajao više od 1500godina. Nije isključeno da su se Kelti i Germani služilimegalitskim zdanjima, iako su se njihova obrednamjesta najčešće nalazila u prirodi, i to u svetimgajevima, na šumskim proplancima, u špiljama ili uz slapove.

Grobovi divova?Naš posljednji primjer megalitske kulture naći ćemo uNjemačkoj. Na južnom dijelu Lüneburške pustare kodWalsrodea nalaze se oko 4500 godina stare grobnicenazvane Sedam kamenih kuća (Sieben Steinhäu -ser). Zbog njihove monumentalnosti naziva ih se igrobovima divova. Prema sagi, najveći od tihkamenova izdaleka je hitnuo jedan div. Ostale je strpaou džepove i odnio ih do mjesta u pustari na koje je paokamen koji je bacio. Stigavši na to mjesto, istresao jepijesak koji mu se, dok je hodao, nakupio u cipelama itako je nastao brežuljak na kojemu se grobnice nalaze.Grobnice su nekoć bile prekrivene zemljanimpokrovom, ali zbog djelovanja oborina i vjetra humakje nestao, pa ih se danas može vidjeti u svoj njihovojveličanstvenosti.

Sedam kamenih kuća U doba neolitske kulture kljunastih posuda oko 2500 g. pr. Kr. prva su

sjedilačka plemena na Lüneburškoj pustari načinila grobni kompleks.

Egipat i drevni OrijentPrve visokorazvijene kulture s pravim državnim ustrojem i izraženom

državnom religijom nastale su zbog porasta gustoće stanovništva u plodnim

dolinama velikih rijeka. Za povijest ljudskog roda osobito su važne bile one oko

Nila i između dviju rijeka, Eufrata i Tigrisa, koje su svoj prvi procvat doživjele

oko 3000 godina prije Krista.

Piramide

Egipatski hramovi

Drevna orijentalna kultura

S R E D O Z E M N O

M O R E

C r v e n o

Sakara | 41

Dahšur | 41

Giza | 42

Memfis | 41

Bubastis | 43

Amarna | 39

Hram božice Hator u Denderi | 39

Abidos | 39

Dolina kraljeva | 35Hram mrtvih kraljice Hatšepsut | 35

Ramzeseum | 38Hram u Karnaku | 35Hram u Luksoru | 33

Horusov hram u Edfuu | 33

Otok Elefantina | 32

Hram u Abu Simbelu | 28

N

Hramski kompleks na otoku File | 31

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Pregled

m o r e

P e r z i j s k i

z a l j e v

Niniva | 53

Ašur | 53

Babilon | 50

Nipur | 49

Uruk | 49

Ur | 49

Egipat i drevni Orijent

24

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Slika svijeta i kult mrtvih

Jedno od obilježja egipatskoga kraljevstva ujednačen je razvoj religije i društva.Međutim, u nešto više od tri tisuće godina, koliko je egipatska civilizacijatrajala, došlo je do regionalnih odstupanja. Početak njihovih vjerskipotaknutih građevina obilježje je koje, barem izvana gledajući, europskimkulturama mlađega kamenog doba ne bi trebalo biti posve strano.

Slika svijeta i kult mrtvihGotovo se čini kao da su drevni Egipćani samo nastavili megalitsku kulturu usvojem veličanstvenom, gigantskom stilu. Njihove piramide iz doba Starogakraljevstva između 2700. i 2200. godine pr. Kr. u mnogočemu premašujuveličanstvena megalitska kamena zdanja prapovijesnih graditelja. Sličnost ipakpostoji, iako samo vanjska. U pozadini egipatskih kamenih gradova mrtvih

Religija drevnog Egipta

dolina kraljeva Poznatom sarkofagu faraona

Tutankhamona danas se možete diviti u

Egipatskom muzeju u Kairu.

piramide u gizi

Veličanstvene

grobnice podignute

za trojicu faraona iz

4. dinastije. »

Horusov hram Edfuu Središnje svetište

sadrži reprodukciju barke u kojoj se božansko

obličje Horusa prevozilo tijekom proslava. «

Drevni je Egipat imao duga razdoblja mirnoga razvoja, što je pogodovalo razvoju

jedinstvenih kultova u čijem se središtu nalazio faraon. Faraon je smatran živim

bogom na zemlji pa je njegovim podanicima bila vrlo važna i njegova dobrobit na

onome svijetu.

26

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Slika svijeta i kult mrtvih

bilo je iznimno razvijeno poimanje države. U faraonu je,prema egipatskoj predodžbi o svijetu, ujedinjena ljudska ibožanska moć. On je, kao utjelovljenje boga Horusa, sinabožanskoga bračnog para Ozirisa i Izide koja je ujednobila i Ozirisova sestra, povezivao vladavinu i vjeru. Svakije novi vladar držan novorođenim „živim Horusom” izčega je proistjecala njegova zadaća da u kraljevstvuprovodi Ma’at, božanski poredak, odnosno božanskouređenje svijeta koji su stvorili i uredili bogovi.

Poslije svoje smrti faraon se vraćao Ozirisu koji jeujedno bio i bog podzemlja. Iz toga se razvio opsežankult mrtvih koji je, dakako, bio prilagođen ponajprijefaraonu. Njegovo jeonozemaljsko

blagostanje za one koji su ostajali iza njega bilo vrlovažno. Da bi se zajamčilo faraonovo onozemaljskoblagostanje, kraljevske su grobnice bile raskošnooslikavane, a ujedno i opremane skupocjenim grobnimpredmetima kako bi se faraon na onome svijetu mogaoprimjereno ukrašavati i hraniti. Uobičajeni su bili iobredi koje su nadživjeli provodili ne bi li pomoglipreminulome u njegovoj preobrazbi u boga. Temeljili suse na božanskim mitovima koji su u tim obredimaponavljani. U preobrazbi preminuloga u boga najvažnijusu ulogu imali Oziris, mit umirućega i ponovnouzašloga boga kojega je ubio njegov zli brat Set, te Ra (iliRe), bog Sunca koje svake večeri umire i jutrom seponovno rađa.

Svečano balzamiranje tutankhamonova tijela. Meštar ceremonije

sumnjičavo promatra rad svojih slugu dok svećenik prinaša žrtvu

paljenicu (obojeni crtež iz 19. stoljeća).

Hram ramzesa ii. u abu Simbelu

Hram sagrađen u 13. stoljeću pr. Kr. bio je

posvećen bogovima Amon-Rau, Horusu,

božanskom Ramzesu i Ptahu.

dolina kraljeva Tutankhamonovi

simboli kraljevske vlasti. »

Kraljevske grobnice bile su sveta mjesta sličnevažnosti kao hramovi, posvećene određenimbožanstvima. Među različitim područjima to su znala biti vrlo različita viša bića u ljudskom obličju, obličjuživotinja, biljaka ili pak u nekom složenom obličju kojeje kombinacija triju navedenih. Ipak, neka su se od njihuspjela proširiti po svoj zemlji, stekavši titulu vrhovnihbogova. Katkad bi ih spajali s mjesnim božanstvima.Mitovi o njima odnose se ponajprije na legende ostvaranju svijeta i prirodne pojave za koje se držalo danjima upravljaju. Prema egipatskoj predodžbi, izpraiskonskoga oceana izdignuo se praiskonski brežuljakna kojemu je naraslo jaje. Iz njega se rodio bog Suncakojega su stari Egipćani štovali pod različitim imenima.

trojstvo Tri kipića iz

9. stoljeća pr. Kr.

slijeva nadesno

prikazuju Horusa,

Ozirisa i Izidu

(Musee du

Louvre, Pariz).

28

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Ostavština Ramzesa II.

U Heliopolisu se zvao Atum. Atum je stvorio prvibožanski par, Šua i Tefnut, boga zraka i božicu vode,vlage i kiše, ispljunuvši ih ili samooplodnjom, odnosnomasturbacijom. Oni su stvorili Nut i Geba, nebo i zemlju,koji su imali četvero djece, božanske parove Seta i Neiste Ozirisa i Izidu. Kad je Set, skovavši urotu, mučki ubiosvojega brata, Ozirisova je sestra i supruga Izida, skupivšidijelove muževljeva tijela i obavivši nad njim obredbalzamiranja, vratila Ozirisa u život i s njim začela sinaHorusa koji se, kao što je spomenuto, utjelovljuje usvakom faraonu.

Tako su sve veze Egipćana sa svijetom bogova vodilepreko faraona. U njegovo su ime prinošene žrtve, nanjega se pozivalo u molitvama. Zadaća faraonovihpodanika bila je priznati „Ma’at“, božansko uređenjesvijeta, te živjeti u skladu s njim. U skladu s tim, dobroponašanje donosilo je nagradu već za ovozemaljskogživota, ali bilo je još važnije za zagrobni život koji sudrevni Egipćani držali produljenjem ovozemaljskogživota. Zato i jesu balzamiranjem pokušavali produljititrajnost tijelu. Kraljevske su grobnice bile kopije

kraljevskih rezidencija koje su, barem u unutrašnjosti,nalikovale faraonskim palačama i bile jednako pomnoštićene. Ubrzo nakon prvih, manjih grobnica faraoni supočeli graditi divovske piramide čija je zadaća bila dafaraonu poslije smrti olakšaju uspon u nebo. Kakopljačkaši grobova nisu poštedjeli niti njih, prešli su nagradnju prostranih, bogato uređenih i ukrašenihgrobnica u stijenama. U nastavku ćemo predstaviti nekeod svetih kraljevskih grobnica i očuvanih hramova koji idanas svjedoče do kojeg su stupnja staroegipatskiumjetnici i graditelji usavršili svoje vještine. SlijedimoNil od Gornjega Egipta na krajnjem jugu nizvodnoprema njegovu ušću.

Ostavština Ramzesa II.Ramzes II. vladao je kraljevstvom na Nilu više od šestdesetljeća. Pomaknuo je njegove granice iza II. kataraktasve do Nubije, „afričkog koridora” daleko na jugu. Ondje,u Abu Simbelu, za 30. obljetnicu svojega kraljevanja,oko 1250. godine pr. Kr., dao je isklesati dva velika hramau stijeni, 65 metara u unutrašnjost brda. Veći je hram bio

Hram ramzesa ii. u abu Simbelu Divovski kipovi faraona čuvaju ulaz u hram;

manji ženski kip predstavlja Nefertari, suprugu Ramzesa II.

Hram ramzesa ii.

u abu Simbelu

U unutrašnjosti

hrama redaju se

kipovi Ozirisa.

30

izidin hram na

otoku File Tzv.

Trajanov kiosk

potječe iz doba

rimskih careva.

Reljefi navode

rimske vladare kao

faraone koji prinose

žrtve.

posvećen bogu Sunca Ra, bogu stvoritelju Ptahu i sâmomRamzesu II. Ulaz u hram čuvaju četiri golema faraonovakipa visoka po 20 metara. Unutarnje su niše hramaarhitekti postavili prema istoku tako da jutarnje Sunčevezrake dvaput godišnje – u listopadu i veljači – prodirukroz cijeli hram sve do kipova četvorice bogova,osvjetljujući trojicu, a četvrti, Ptah, ostaje u sjeni jer je onbio božanstvo ovlašteno za podzemni svijet. Na pročeljumanjeg hrama, posvećenog božici ljubavi i neba Hator,upola manji kipovi opominju kraljevsku obitelj na dužnupobožnost.

Od bogatih hramskih uresa valja spomenuti reljefneprizore bitaka, lova i prinošenja žrtava te tzv. vjenčanu

stelu na kojoj je zabilježena faraonova ženidba s kćeri

izidin hram na otoku File Reljef na južnoj

strani prvog pilona prikazuje božicu Hator,

koju prepoznajemo po kravljim rogovima i

Sunčevu disku. Svetište se danas nalazi na

otoku Agilkiji.

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Božanska obitelj

31

BIO

GR

AF

IJARamzes II., rođen oko 1300. g. pr. Kr., vladao je Egiptom gotovo

sedam desetljeća. Došavši na prijestolje sa 25 godina, nastavio je

širenje i jačanje kraljevstva koje su započeli njegovi prethodnici,

ojačavši kraljevsku moć oslabljenu vladavinom faraona-heretika

Ekhnatona i njegova nasljednika Tutankhamona. Kako su u to

vrijeme sjeveroistočni dio kraljevstva ugrožavali Hetiti, mladi je

faraon posegnuo za vojnim rješenjem, samouvjereno pošavši u ratni

pohod, ali je 1275., u bitci kod Kadeša, poražen. S druge strane,

pobjeda je toliko oslabila Hetite da u njoj nisu dugo uživali. Godine

1270. sklopljen je mirovni sporazum koji je potvrđen faraonovim

vjenčanjem s hetitskom kraljevnom i trgovinskim sporazumom.

Ali, ubrzo se pojavila nova prijetnja od “naroda s mora” čijim su se

napadima Egipćani teškom mukom oduprijeli. Unatoč procvatu

egipatskog kraljevstva za vladavine Ramzesa II., gradnja skupih

veličanstvenih građevina opteretila je državnu blagajnu, oslabila

moć dvora i pridonijela sve jačem unutarnjem raspadu kraljevstva.

Tako je poslije smrti svojega oca Ramzesa II. faraon Merenptah

1224. godine pr. Kr. naslijedio oslabjelo kraljevstvo.

Ramzes II.

hetitskog kralja čije se kraljevstvo nalazilo u drevnoj Maloj Aziji. Ona potvrđuje koliko su daleko dosezalediplomatske veze egipatskog kraljevstva (mirovni ugovorRamzesa II. s Hetitima najstariji je poznati dokumenttakve vrste). Danas ti hramovi gledaju preko doline Nila sdrugog mjesta. Naime, zbog izgradnje Asuanske brane1960-ih, pod pritiskom UNESCO-a hramovi i kipovirastavljeni su na tisuće kamenih blokova i preneseni 180 metara dalje i 70 metara više kako ih ne bi potopiloNaserovo jezero, nastalo izgradnjom brane. Hramovi suzbog šteta nastalih potresima nekoliko puta sanirani.

Božanska obiteljIako 400 kilometara nizvodnije, hram božice Izide naotoku File u Nilu također je zbog izgradnje Asuanskebrane morao biti premješten kako ga ne bi potopiloNaserovo jezero. Kao i hramovi iz Abu Simbela, i taj jehram rastavljen na mnoštvo kamenih blokova. To 18metara visoko i 45 metara široko veličanstveno zdanjeponovno je postavljeno na nešto višem obližnjem otoku

Agilkia. Egipćani su vjerovali da je na danas djelomičnopotopljenom otoku File Ozirisov brat Set, pošto je ubio iraskomadao Ozirisa, sakrio njegovo srce. Izida je našlasve skrivene dijelova bratova i suprugova tijela – srce jepronašla posljednje – pa ga je nakon toga oživjela. Naotoku File rodila mu je sina Horusa. Zato je na tom otoku već vrlo rano podignuto prvo svetište. Međutim,građevine kojima se posjetitelji danas mogu diviti na obližnjem otoku Agilkia potječu iz vremenaPtolemejevića nakon 320. godine pr. Kr., a djelomice čak i iz rimske epohe. Kršćanski car Justinijan I. zabranio jeIzidin kult u 6. stoljeću poslije Krista i tu dao podignuticrkvu posvećenu sv. Stjepanu.

Na mjestima na kojima se štovala božica plodnosti ibožica majka Izida, obično se štovala i kći boga sunca Ra,božica ljubavi Hator koja je, prema legendi, jedne hladnezime pobjegla u toplu Afriku. Glasnik bogova Tot ju je,po nalogu njezina oca, nagovorio da se vrati u domovinu.Na egipatsko je tlo ponovno stupila na otoku File,dočekana velikim žrtvenim svečanostima. Njezino je

32

neposredno kod prvoga katarakta. Egipćani sutu štovali kult boga vode Hnuma (ili Knuma),

„gospodara vodopada”, i njegove supruge Satis (iliSatet) koju su držali „gospodaricom Elefantine”. Obojesu smatrani zaštitnicima južne granice egipatskogkraljevstva prema Nubiji i trgovanja s Afrikom. Ostacihramova iz brojnih epoha svjedoče o jakom kultu kojije uključivao i njihovu kćer, božicu vode Anuket.Anuket je bila božica poplava koja je pazila da zemlja

ne bude predugo poplavljena.

Na otoku Elefantini nalazi se i 4000 godinastar vodomjer, tzv. nilometar, kružna komorakoja je služila za mjerenje vodostaja Nila iz dobaPtolemejevića. Podaci su izražavani u laktima

(oko 51 cm), a jedan je lakat imao širinu 7 dlanovaili 28 prstiju. Preko komore vodomjera moglo se hodati, avodomjeri su se nalazili u blizini hramova jer su samosvećenici znali očitavati i izračunavati očitane podatke.To se ponajprije odnosilo na izračunavanje maksimalnevisine plimnoga vala i odluku koja je ovisila o tome koje

svetište manje od Izidina, a kult mnogo slabiji.Na bogato ukrašenim stupovima hrama možese vidjeti lice božice Hator gledano sprijeda,iako su Egipćani lica drugih bogova običavaliprikazivati u profilu, te kako pleše okruženasviračima.

Još je jedan, malo sjeverniji otok na rijeci Nilu novije doba postao sastavni dio grada Asuana. OtokElefantina proteže se u pravcu sjever-jug ni kilometar ipol u dužinu i manje od pola kilometra u širinu. Bio jevažan vjerojatno zato što je bio prirodna barijera

Otok Elefantina Na otoku u Nilu (desno)

nalaze se ruševine antičkoga grada.

Otok Elefantina Kruna od trske urešava

Anukis, kćer Hnuma i Satet (Musee du

Louvre, Pariz). »

33

površine treba natapati. Prema tome se određivala i visina poreza jer je prinos ovisio o vodostaju Nila.

Oko stotinu kilometara nizvodno Nil prolazi pokrajgrada Edfua (ili Idfua), smještenoga na lijevoj obali.Stari su ga Egipćani nazivali „Prijestolje bogova” (Neset-Netjeru), što je i danas sasvim razumljiv nazivjer se u tom gradu nalazi jedan od vjerojatnonajočuvanijih hramova starog Egipta. Potječe iz dobaPtolemejevića (3./2. stoljeće pr. Kr.), posvećen je boguHorusu, a navodno je sagrađen na povijesnoj lokacijivelike bitke u kojoj je Horus napokon porazio svojegakukavičkog strica Seta. Ulaz u hram krase dva golemapilona iza kojih se proteže hipostilna dvorana te jošdvije manje dvorane koje vode do unutarnjeg svetišta.Očuvan je i strop, pa tako posjetitelji i danas moguuživati u domišljato osmišljenom osvjetljenju hrama.Posjetitelji ulaze iz suncem osvijetljenog unutarnjeghramskog dvorišta u polumračne hramske odaje, stižući naposljetku u mističnu polutamu svetišta.

Horusov hram u

Edfuu Brojni reljefi

ukrašavaju

razmjerno „mlad“,

zbog toga i vrlo

dragocjen hram.

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | „Državni kult“ u Tebi

amonov hram u

Karnaku Ovan je

bio jedno od

utjelovljenja

egipatskog boga

Amona. Nizovi

ovnujskih figura

ukrašavaju golem

hramski kompleks

u Karnaku.

dolina kraljeva

Britanski arheolog

Howard Carter

proučava svoj

spektakularan

nalaz, sarkofag

kralja

Tutankhamona. »

35

„Državni kult“ u TebiNa duhovno središte drevnog Egipta nailazimo stotinjakkilometara sjevernije, u Luksoru, danas mjestu polazakai dolazaka turistima tako omiljenih krstarenja Nilom. Napodručju Luksora i sela Karnak nekoć se nalazila drevnaprijestolnica Teba (staroegipatski Vaset). O njezinojvažnosti svjedoče dojmljivi hramovi posvećeni boguzraka i plodnosti Amonu. Vremenom je Amon spojen sbogom Sunca Ra i kao Amon-Ra postao bog Tebe. ULuksoru se nalazi hram iz 14. stoljeća pr. Kr. u koji sujednom godišnje u velikoj procesiji iz hrama u Karnakudonošeni kipovi Amona i njegove supruge Mut (tzv.„Prekrasna svetkovina Opet”), a zatim su se tu održavaliobredi božanskoga sjedinjenja kojim su Amon i Mutzačeli boga Mjeseca Khonsua.

Po raskoši i veličini Amonov hram u Karnaku, sa svetimjezerom koje se nalazilo ispred njega, uvelike nadmašujeonaj u Luksoru. On dojmljivo dokazuje postojanostAmonova kulta. Čak i dugo pošto je Teba prestala bitiprijestolnicom kraljevstva, on i njegovi svećenici ostali suvažan čimbenik u političkom životu države. Piloni naulazu u hram potječu iz prve polovice 4. stoljeća pr. Kr.,a djelomice je očuvan središnji dio hrama, sagrađen1600 godina prije. Većina građevina koje se danas mogu vidjeti potječe iz vremenavladavine Setija I. i Ramzesa II. u 13. stoljeću pr. Kr., a među njima idojmljiva velika hipostilna dvoranakoja je još u drevno doba slovila kao

svjetsko čudo. Proteže se na 5000 četvornih metara(otprilike trećina bazilike sv. Petra). Krovnu konstrukcijunosila su 134 stupa visine do 24 metra, poredana u 16redova, s kapitelima u obliku papirusa.

Prikaz kraljevske raskošiSvoje zlatno doba drevna je Teba doživjela u dobamoćne 18. dinastije kojom su od sredine 16. do konca 14. stoljeća pr. Kr. vladali veliki vladari poput kraljiceHatšepsut, jedine faraonke koja je vladala Egiptom. Uvid u kraljevsku raskoš omogućilo je otkriće gotovonetaknute grobnice mladoga faraona Tutankhamona kojije Egiptom vladao od 1336. do 1327. godine pr. Kr. Zaotkriće ovoga vjerojatno najvažnijeg arheološkog nalazanovoga doba zaslužan je Howard Carter koji je grobnicuotkrio 1922. u Dolini kraljeva. Dolina se kraljeva nalazina području Zapadne Tebe, iza Tebanske gore na obaliNila nasuprot gradu. Pripadajući grobni hramovi vladaranalaze se ispred gore i ona ih razdvaja od grobnica. To jenajvjerojatnije tako izvedeno zato da bi se zbunilopljačkaše grobova od kojih nisu ostale pošteđene čak ni

dolina kraljeva Tutankhamonova posmrtna

maska nekoć se nalazila u unutrašnjosti

sarkofaga na faraonovoj mumiji

(Egipatski muzej, Kairo). «

Hram u Luksoru

Tlocrt kompleksa

podignutog u

14. stoljeću

pr. Kr. »Procesijski put dohrama u Karnaku

Procesijski put do Nila

Procesijski put

Pro

cesi

jski

put

Rimska utvrda(oko cijelog hrama)

Glavni hram(Amenhotep III.)

Peristil(Sunčevo dvorišteAmenhotepa III.)

Velika kolonada(Amenhotep III.)

Nektanebovo predvorje

Aleja sfinga

Reljefi sasinovimaRamzesa II. Dvorište

stupovaRamzesa II.

Izidina kuća(Serapisin hram)

Trostrukosvetište barke

Ramzesa II.

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Božica kravlje glave

visoke masivne piramide. Grobnice u stijenama koje su, poput onih u Dolini kraljeva, bile isklesane do 200 metara u stijenu, po svoj su prilici bile reakcija naučestala pljačkanja grobnica, iako niti to nije zaustavilopljačkaše. Uz iznimku donekle nedirnutogaTutankhamonova posljednjeg počivališta, sve su ostale grobnice oskvrnute i opljačkane.

Među najljepše hramove Zapadne Tebe ubrajamoterasasti hram kraljice Hatšepsut, i to ne samo zatošto ga je dala podignuti žena (što je inače bilo rezerviranosamo za moćne muškarce). Veličajna otmjenost togaspomenika vidljiva je i bez predhrama koji se nekoćnalazio ispred glavnoga hrama. Pogled se već izdalekapenje uz rampe koje povezuju prve dvije terase, podižući

se prema trećoj, isklesanoj u stijeni, gdje se nalazilo srcehrama. Sve tri terase sprijeda imaju pročelja od stupova.Kad se priđe hramu, zamjećuje se da su neki reljefi istupovi uništeni, vjerojatno zato što se time željela kaznitiženska oholost, ali i zato što je prikazivanje Amona,kraljičina mitskog oca, za razdoblja Amarne smatranonepoželjnim. Od ostalih građevina valja još spomenutiRameseum, posmrtni hram faraona Ramzesa II. Nekoć je cijeli hramski kompleks s palačom,komorama za hranu, svećeničkim odajama, radionicama,umjetničkim ateljeima i školom pisanja imao masivnivanjski zid od zemljane opeke, tvoreći tako hramski grad.

Božica kravlje glaveŠezdesetak kilometara dalje nizvodno dolazimo doDendere, također na lijevoj obali Nila. Danas timmjestom vlada hram posvećen Hator, božici zapada,ljubavi i ljepote, opijenosti, glazbe i plesa. Štovanje tebožice, koju se često prikazivalo kao ženu s kravljomglavom ili kravljim rogovima i Sunčevim diskom, počeloje prilično rano, pa su tako i u Denderi postojala svetištaHram božice Hator u denderi Reljefi u središtu svetišta između

ostalog prikazuju obrede nužne za ulazak u hram.

Hram kraljice Hatšepsut, Zapadna teba Iz zraka se

jasno razaznaje terasasti hramski kompleks. «

39

božice Hator koja je često izjednačivana s Izidom, zbogčega je bila štovana i kao Horusova majka, ili čak supruga.Hram božice Hator u Denderi jedan je od očuvanijih inešto je mlađi. Njegova je gradnja započela u 3. stoljećupr. Kr., a protegnula se sve do rimskoga razdoblja.Dograđivao ga je i car Trajan (vladao od 98. do 117.godine pos. Kr.). Otkriven 1875., ovaj 81 metar dug i 34 metra širok hram stoljećima je više od dopola biozatrpan u pijesak, što je uvelike pridonijelo njegovojočuvanosti. Prekrasne zidne slike i hijeroglifi urešavajuzidove i stupove, a posebno je vrijedan spomena reljef nastražnjem zidu hrama kraljice Kleopatre (69. – 30. pr. Kr.)koji prikazuje Kleopatru te njezina i Cezarova sinaCezariona kako prinose žrtve bogovima.

Daleko u prošlost ponovno zaranjamo 60 km dalje uAbidosu na zapadnoj obali Nila. Tu je Set navodno skrioglavu ubijenoga i raskomadanog Ozirisa. Zato je tomjesto već vrlo rano, prije oko 5000 godina, postalosredištem kulta boga podzemlja Ozirisa za kojega suEgipćani vjerovali da će im poslije smrti podaritizagrobni život. U Abidosu su svake godine izvođenemistične svetkovine („Hilaria”) u kojima su obrednoponavljani Ozirisova smrt i uskrsnuće. Drevni suEgipćani u velikom broju hodočastili u Abidos, podižućiondje stele, a nekima je, većinom dobrostojećima, uspjeloda ih tu i pokopaju. Nekoliko je vladara podizalohramove u Abidosu. Hram Setija I. iz 13. st. pr. Kr.djelomice je očuvan, a hram njegova sina Ramzesa II. uruševnom je stanju.

Jednobožačko međurazdoblje Iz Dendere odlazimo više od 200 kilometara niz Nil, usvetište koje su Egipćani priznali tek nedavno, i to samozato što su morali. Tu je, naime, u pustinji SrednjegaEgipta, na istočnoj obali Nila faraon Amenofis IV.(vladao od 1353. do 1336. pr. Kr.) za samo četiri godinepodignuo novu prijestolnicu, danas poznatu kaoAmarna. Kralju su mnogoboštvo koje je preplavilozemlju i moć Amonovih svećenika bili trn u oku. Zato sešto je više mogao udaljio od središta Amonova kulta uTebi, uzeo ime Ekhnaton (što u prijevodu znači „Atonovsjaj”) i svoju novu prijestolnicu nazvao Akhetaton(„Atonov obzor”). Za vladavine Ekhnatona Aton, Sunčevdisk, bog Sunca, jedini je poštovan kao stvoritelj svijeta i

Hram božice Hator u denderi Hator,

božansko Sunčevo dijete, okružena je

astrološkim figurama, a štiti je Oziris

(vide mu se noge).

amarna Karta glavnoga grada

Amenofisa IV.

Nil

Južnogroblje

Sjevernogroblje

Maru-Aton (južna palača)

Sjevernapalača

ArhivVelikapalača

Radničkonaselje

Velikihram

KućakiparaTutmozisa

Kuća veziraNahtpatena

Riječni hram

40

BIO

GR

AF

IJAOpsjednutost vjerskim pitanjima, sukob s

tebanskim (Amonovim) svećenstvom i

skupa izgradnja nove prijestolnice doveli

su Amenofisa IV., odnosno Ekhnatona, u

poteškoće. Narod nije shvaćao njegovu

vjersku reformu, slijedili su ga bez pravoga

uvjerenja i nastavili se priklanjati tebanskom

politeističkom svećenstvu. To je uzrokovalo

zamjerke i unutar sâme kraljevske obitelji.

Proglašenje kraljice Nefertiti suvladaricom

neki su protumačili kao Ekhnatonov pokušaj

ublažavanja njezine ljutnje. Štete su prijetile

i u vanjskoj politici jer se faraon, dok je bio

zauzet unutarnjim reformama, nije bavio

nemirima u Siriji i Palestini, izazvanim upadima

Hetita, dovodeći tako u opasnost sjevernu

granicu kraljevstva. Napadnuti su gradovi

faraonu uzaludno upućivali pritužbe.

Pretpostavlja se da je Ekhnaton bio žrtva

atentata (točnije da je otrovan), ali ne iz

političkih razloga nego zbog svetogrđa koje je

počinio protiv božanskoga poretka Ma'at.

Ekhnaton

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Model čini školu

darovatelj sveg života. Ekhnaton je sve druge bogoveodbacio ili ih pokušao potisnuti.

Ekhnatonova vjera u jednoga boga (monoteizam)ostala je samo epizoda u povijesti drevnoga Egipta. Poslijenjegove smrti sljedbenici, osobito njegov sin i zetTutankhamon, okrenuli su se natrag staroj vjeri i Tebi.Kraljevska je rezidencija u Amarni propala, a Ekhnaton jepao u tisućljetni zaborav. Tek od 1880-ih, kad su započelaotkopavanja njegove pijeskom zatrpane prijestolnice,Ekhnaton i njegova vjerska reforma ponovno su izišli navidjelo. Smiona vizija toga faraona-heretika zasjenila jeslavu drugih velikih faraona, učinivši ruševine njegoveprijestolnice mjestom hodočašća današnjih turista kojižele vidjeti gdje su živjeli faraon i njegova lijepa suprugaNefertiti, čija je Himna Atonu, bogu Suncu vjerojatnonajpoznatiji staroegipatski tekst: „Tako divno sjaš nanebeskom vrhuncu / Ti sunce života, što prvo živjet zače.

Savijena piramida u dahšuru Izdaleka je

teško razaznati zašto je piramida dobila

svoje ime.

Stubasta piramida u Sakari

Jedna od pet dobro očuvanih

mumija, pronađenih tek

2004. godine.

/ Bezbrojna su tvoja djela / Skrivena pred očima ljudi. / O jedini bože, izvan koga / Nikog drugog nema.“

Model čini školuU Dahšuru, na zapadnoj obali Nila, oko 25 kilometarajužno od Kaira u smjeru toka rijeke počinje prava zemljapiramida. Dvije najstarije građevine nekropole (gradamrtvih) u Dahšuru dao je podignuti faraon Snofru oko2600. g. pr. Kr. To su Savijena piramida (još i Nagnuta,Kosa ili Kriva piramida), koja je taj naziv dobila zato štoje pri izgradnji došlo do pogreške (na otprilike pola visinedošlo je do promjene kuta nagiba), te Crvena piramidakoja je ime dobila zahvaljujući crvenkastom pješčenjakuod kojega je sagrađena i koja svojim pravilnimmatematičkim oblikom predstavlja prvu „pravu”piramidu. Ona je vrlo vjerojatno tehnikom gradnje ioblikom služila kao model za golema zdanja koja je daopodignuti Snofruov sin i nasljednik Keops. Usto, uDahšuru se nalaze i piramide iz 12. dinastije, međukojima se posebno ističu teško oštećena Bijela piramidaAmenemhata II. (oko 1900. g. pr. Kr.) te Crna piramidaSezostrisa III. (oko 1850. g. pr. Kr.) sagrađena od tamnihopeka načinjenih od blata iz Nila.

Na sjeveru kod sela Sakare nalazi se još jednanekropola na rubu pustinje gdje su već

u 1. dinastiji (oko 3100. – 2890.) pokapani vladari. To jepodručje dokasna služilo kao groblje, a tu je pokapano imnogo visokih činovnika iz obližnje drevne egipatskeprijestolnice Memfisa. Oni su uglavnom pokapani u tzv.mastabe, građevine pravokutnog tlocrta, ravna krova inakošenih zidova. U kasnije su doba prevladavaleukopane i galerijske grobnice. Najpoznatija građevina na rubu šest kilometara dugoga sakarskog groblja jestubasta piramida, koju je oko 2650. g. pr. Kr. daopodignuti faraon Đoser, a pod kojom se u labirintuprolaza i odaja, 28 metara duboko, nalazi i njegovopljačkani grob. To je najstarija egipatska piramida, a sasvojih 62,5 metra visine vjerojatno i jedna od najvećih.Djelo je faraonova arhitekta Imhotepa kojemu je pošlo zarukom prolazan svjetovan način gradnje preobraziti utrajnu sakralnu kamenu arhitekturu i uzdignuti je u neštovelebno. Južno od stubaste piramide faraona Đosera nalazise piramida faraona Unasa, posljednjeg faraona 5.dinastije (oko 2350. g. pr. Kr.).

Posjetom nekropolama napuštamo putovanje u pustinjuzapadno od rijeke i vraćamo se natrag ruševinama drevneegipatske prijestolnice Memfisa, južno od Kaira. Ondjenije ostalo mnogo što bi se moglo vidjeti od drevnoga

Mit-rahina kod

Memfisa Divovski

kip Ramzesa II. star

3200 godina teži oko

83 tone.

42

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Kameno stubište u nebo

Egipta. Ta prijestolnica egipatskog kraljevstva nalazila sena strateškom položaju na početku delte Nila. Zato je zaneprijateljskih napada, bilo iz Libije, bilo s Istoka,Memfis bio česta meta napada te je nekoliko putauništen. Mnogo je spomenika propalo zbog vlažnoga tla,potonulo ili razrušeno u helenističko i arapsko doba. UMemfisu je legendarni faraon Menes prije 5000 godinapodignuo veliki hram boga Ptaha (tzv. Hut-ka-Ptah,odnosno „Dvorac boga Ptaha”) koji je oko 1250. godinepr. Kr. Ramzes II. proširio. Danas se na tom mjestumogu vidjeti ostaci hrama i golem kip Ramzesa II.

Kameno stubište u neboU zapadnoj pustinji, danas na rubu Kaira koji je, širećise, zauzeo i drugu obalu Nila, uzdižu se nadalekovidljive piramide u Gizi. Još u antičko doba smatranejednim od sedam svjetskih čuda, i danas izmamljujuuzdahe divljenja. Svi ih poznaju s brojnih fotografija, aliviđene uživo bude strahopoštovanje, baš onako kako sunjihovi graditelji i zamislili prema željama faraona kojisu u njima pokopani. Najveća, Keopsova (ili Kufuova)piramida građena je punih dvadeset godina. Danas jevisoka točno 138,73 metra, iako je prvobitno bila visoka146,2 metra. Smanjila se zbog djelovanja erozije, gubitkavrha (piramidiona) i vanjske oplate od granita i/ilivapnenca. Srednja piramida je Kefrenova, a najmanju,

iako još uvijek golemu, dao je podignuti Mikerin. Svatri faraona pripadala su 4. dinastiji (2639. – 2504. pr.Kr.). Grobne su komore sve tri piramide opljačkane,no nagađa se da bi se u unutrašnjosti moglo nalazilijoš dragocjenosti. Naime, godine 1993. kamerapričvršćena na robotsku ruku u Keopsovoj jepiramidi u jednom od hodnika kojim se faraonovaduša uzdizala u nebo otkrila kamenu ploču kojazatvara ulaz u tajnu odaju. Krije li se iza nje drevnoblago?

Simetrična kamena brda od milijuna kamenihblokova teških dvije i pol tone nisu gradili robovinego specijalizirani radnici i obrtnici uz pomoćvojske priučenih radnika, a mogli su raditi samo uvrijeme kad se Nil nije izlijevao. Arhitekti su, unatočskromnim mjernim instrumentima, radove izveli svelikom točnošću. Svaka je pobočka orijentiranaprema jednoj strani svijeta, a nagib milimetarskitočno slijedi zadani kut jer bi već i najmanjeodstupanje od jednoga ili dva stupnja uzrokovalovišemetarske razlike vrha. Iz hrama u dolini put jevodio prema grobnom hramu istočno od piramide,čiji se ulaz uvijek nalazio na sjevernoj strani. Premapreostalom pronađenom nakitu može se samonaslutiti kakvo se veličanstveno blago nalazilo uunutrašnjosti piramide, ali sve što je imalo bilokakvu vrijednost odnijeli su pljačkaši grobova.

Mastabe(istočnogroblje)

Mastabe(zapadnogroblje)

Kefrenovapiramida

Keopsovapiramida

Sunčeva barka

Mikerinovapiramida

Muzej

Piramidekraljica

Piramidekraljica

Hram mrtvih

Hrammrtvih

Dolinski hram

SfingaSfinginhram

Dolinski hram

Muzejbarki

Kraljičinapiramida

Hram mrtvih

Sunčevebarke

Prilaz

Prilaz

43

Ipak, jedan spomenik, onaj ispredKeopsove piramide, nije se tako lakomoglo odnijeti. Riječ je o Sfingi. Kip jeisklesan iz vapnenačkoga brdašca koje jegraditeljima Keopsove piramide služilo kaokamenolom. Kip s lavljim tijelom iljudskim licem kao da čuva sveto tlo.U takvim mitskim životinjamaEgipćani su vidjeli sjedinjenu ljudsku ibožansku faraonovu moć. „Grdosija” isklesana otprilikeistodobno kad i piramida, duga je 73,5 metara, visoka 20 metara i široka 6 metara. Vjerojatno je prvobitno bilaobojena. Nekoliko je puta iskopavana iz pijeska, prvi putveć za vladavine faraona Tutmozisa IV. (oko 1400. g. pr.Kr.), kojemu se, prema njegovoj vlastitoj izjavi, tijekomodmora kod piramide u snu javio Bog i zapovjedio muda ukloni pijesak oko sfinge. Jedno mjesto izmeđuprednjih lavljih šapa do danas podsjeća na njegovo djelo.Umjetničko djelo čijem je očuvanju nekoć pridoniopijesak danas nagrizaju automobilski i industrijskiplinovi, pa ga je nužno stalno obnavljati.

Božica mačjeg obličjaVožnja Nilom završava na jugoistočnoj delti, u

staroegipatskom Bubastisu, središtu štovanjabožice Bastet, jugoistočno od današnjega grada

Zakazika. Bastet (još i Bast ili Bubastis), kojuse najčešće prikazuje kao mačku u sjedećempoložaju, predstavlja kćer boga Sunca. Bilaje božica plodnosti i zaštitnica trudnica.Usto, u svojstvu božice plesa i glazbe

poklapa se s Hator. Tu su božičinuveselu stranu stanovnici Bubastisa,

središta staroegipatskoga kulta štovanjabožice Bastet, uvelike štovali u godišnjim

svetkovinama. Grčki povjesničar Herodot u 5.stoljeću pr. Kr. opisuje da su na Bastetinu svečanostpristizali hodočasnici iz cijele zemlje, navodno njih700 000: „Nakon dolaska u Bubastis, svečanost bidoživjela vrhunac prinošenjem žrtava božici Bastet.Na svečanosti bi se popilo više vina nego cijele tegodine.” Vjernici bi od svećenika kupovali mačke kojebi obredno žrtvovali, mumificirali i pokapali baš kaoljudska trupla. U grobnicama i katakombamaotkriveno je mnoštvo takvih mačjih mumija. Ubijanjemačaka izvan tih obrednih rituala strogo sekažnjavalo.

Bastet Kći boga Sunca Ra

prikazivana je u obličju mačke.

piramide u gizi

Goleme kamene

građevine jedine su

očuvane od sedam

antičkih svjetskih

čuda – u prvom

planu Sfinga, u

pozadini Kefrenova

piramida.

piramide u gizi Slijeva nadesno

su Mikerinova, Kefrenova i

Keopsova piramida. »

46

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Mnogoboštvo

Velika količina dokumenata pisanih klinastim pismom, otkrivenih pri iskapanju

u Mezopotamiji, povjesničarima je ponudila detaljan uvid u svakidašnjicu

sumerske, babilonske i asirske religije. Za dešifriranje klinasta pisma zaslužan

je njemački istraživač Georg Friedrich Grotenfend (1775. – 1853.) koji je 1802.

godine odgonetnuo deset od ukupno 37 znakova toga staroperzijskog pisma.

Božanstva drevne Mezopotamije

U Mezopotamiji (grč. međurječje) visoka kultura počela je nastajati otprilikekad i u Egiptu. Jedan se dio naroda i bogatih izdvojio u vođe. Kako su sesredišta moći stalno premještala, regije su se različito razvijale. Ipak, i ovdje semože utvrditi zajednički duhovni temelj. Njega su postavili Sumerani koji suprvi na tadašnjem području ušća rijeka Eufrata i Tigrisa utemeljili moćnudržavu. Kako su oni ujedno bili i tvorci klinasta pisma kojim se pisalo naglinenim pločicama, ostavili su svijetu mnoštvo vrijednih izvora podataka osvojem društvu i vjeri.

MnogoboštvoKao sve drevne religije, i sumersku je obilježio velik broj božanstava po izgledusličnih ljudima. Ona su nastala iz praoceana koji utjelovljuje božica Namu. Odnje potječu četiri vrhovna božanstva kojima su bila podređena četiri osnovnaelementa od kojih se, prema sumerskom vjerovanju, sastoje sve stvari. To suvrhovni bog An (kasnije Anu), gospodar Neba, Enlil, bog zraka i oluje, Enkibog vlage i vode te božica Ki, gospodarica Zemlje. Njezinim je riječima

niniva Kraljevska palača u Ninivi, kako ju

je zamislio britanski diplomat i arheolog

Austen Henry Layard (akvarel, oko 1880.).

47

ištarina vrata u Babilonu Građevina urešena reljefima

lavova, zmajeva i bikova nalazila se na početku procesijske

ulice u Babilonu (danas u Pergamskom muzeju u Berlinu).

48

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Rani sjaj

stvoreno sve ostalo, čak i ostali bogovi poput Enlilovesupruge i hraniteljice božice žitarica Ninlil, ili bogaMjeseca Nana koji je s božicom ljubavi Inanom (kasnijeIštar) i bogom Sunca Utuom (Šamašem) činio nebeskobožansko trojstvo.

Kako su jednostavno Sumerani zamišljali prijelaz izpodručja bogova u područje ljudi vidljivo je na primjeruboga Tamuza (Dumuza). On je izvorno bio vladar ljudikoji je osvojio Inaninu (Ištarinu) ljubav, zajamčivši timeplodnost živih bića, zbog čega je bio obogotvoren.Međutim, prema Ištarinu mišljenju nije se dovoljnozabrinuo za nju kada je otišla u posjet „donjem svijetu”gdje se sukobila s božicom podzemlja Ereškigal koja ju je

ondje i ubila. Drugi su je bogovi oživjeli, pa je takonakon tri dana uskrsnula, vratila se na zemlju i zateklasvojega supruga vedrog i veselog, kao da mu uopće nijenedostajala. Za kaznu ga je osudila da pola godineprebiva u donjem svijetu, a pola godine na Zemlji. Takosu nastali suhi, neplodni vrući ljetni mjeseci koji biprestajali tek nakon Tamuzova povratka na Zemlju injegova ponovna sjedinjenju s Ištar, kad bi Zemljaponovno počela zelenjeti. Kralj i najviša svećenicaritualno bi svake godine izvodili to sjedinjenje.

Uz vrhovno božanstvo, svaki je grad imao mjesno

božanstvo, odnosno boga zaštitnika kojemu se postupnopridružilo mnogo drugih bogova, preuzetih osvajanjem

Stijeg Ura Danas u londonskom Britanskom muzeju izložen mozaik potječe iz kraljevskog groba

br. 779 u Uru, a nastao je između 2850. i 2350. pr. Kr.

drugih gradova ili zbog dokazane koristi. Na cijelom supodručju Mezopotamije nova carstva osnivana napodručjima već postojećih, ali centralistička se vlastrazlikovala od one u Egiptu. Vladari gradova-država imalisu veliku neovisnost i na svojem su području imali pravoodlučivanja o brojnim pitanjima politike i vjere. Smatranisu božanskim namjesnicima na Zemlji i podizali suraskošne hramove i svetišta u njihovu čast. Neka od njihsu arheološkim istraživanjima i iskapanjima iznesena nasvjetlo dana. Kako se prva visoka kultura, upravo onasumerska, razvila na području ušća rijeka Eufrata iTigrisa, a moć se poslije premještala u unutrašnjost,njihove hramove i svetišta predstavljamo idući uzvodno.

Rani sjajGrad Ur, smješten između morske obale i južneobale Eufrata, sve do 4. tisućljeća drevna luka itrgovačko središte, u drugoj je polovici 3. tisućljeća pr. Kr. bio prijestolnica„Sumerskog i Akadskog” Carstva.Njegovi se ostaci danas nalaze napoložaju brda Mugajar u jugoistočnomIraku. Najvažnije građevine Ura bilesu 20 metara visok zigurat (stubasthram u obliku kule) posvećenbožanstvu Mjeseca Nana koji se uzdizao napovršini 62 puta 43 metara. Iako je 2000. g.pr. Kr naglo izgubio na važnosti, a sredinom20. stoljeća su ga uništili Elamiti, zbog kultakoji se u njemu štovao dugo je zadržaoodređeno značenje. Hram obnovljen u 7. stoljećupr. Kr. razmjerno se dobro održao u idućimtisućljećima. Osim hrama, otkrivene su palače igrobnice, a u neopljačkanim grobnicama visokihdostojanstvenika otkriveni su dragocjeni grobni predmeti iz 3. tisućljeća pr. Kr.

Osamdesetak kilometara sjeverozapadno od Ura, naistočnoj obali Eufrata, arheološko je nalazište Varka gdjeje prije čak 5000 godina pulsirao gradski život. Tu senekoć nalazila sumerska prijestolnica Uruk, kulturno ipolitičko središte Sumera, koja je tu ulogu izgubila oko2700. godine pr. Kr. kad ju je preuzeo Ur. U Uruku senalazio hram posvećen božici ljubavi Ištar, a poslije isvetište vrhovnoga boga Anua. Zid koji je okruživao tosveto područje bio je ukrašen mozaicima. Tu su otkrivenikipovi poput „Ženske glave iz Uruka” te pečatni valjci

ispisani praoblikom klinasta pisma. Uruk je domovinalegendarnoga kralja Gilgameša po kojemu je nazvanistoimeni ep. Navodno je upravo on zaslužan zapodizanje devet i pol kilometara dugih moćnih gradskihzidina.

Otprilike na pola puta između Ura i današnjega Bagdada,u blizini mjesta Nifara, nalazimo ostatke drevnogsumerskoga grada Nipura smještenog između tokovarijeka Eufrata i Tigrisa. Nipur je u 3. tisućljeću pr. Kr. biovažno vjersko središte Sumerskoga Carstva, i tozahvaljujući „nebeskim” promjenama. Naime, bogzaštitnik grada Nipura bio je bog zraka Enlil. Isprva je

vrč iz Uruka Starobabilonski vapnenački vrč

ukrašen životinjama izrađen je u doba Ura,

oko 3000. pr. Kr. Visok je 20,3 cm. «

Svetište inane u Uruku Alabastarska obredna

vaza s prikazom žrtvene povorke (Irački

muzej, Bagdad).

50

E g i p a t i d r E v n i O r i j E n t | Raskošni Babilon

Enlil bio podređen svojemu ocu, vrhovnom bogu Anuu,ali postupno ga je istisnuo s vodećeg položaja i sâm postaovrhovnim božanstvom Sumerana, „gospodarom svihzemalja” i „gospodarom sudbine”, upravljajući svimdrugim bogovima za koje su Sumerani vjerovali da seokupljaju u Enlilovu hramu Ekuru u Nipuru. Tako jeNipur postao „veza između Neba i Zemlje”. Svaki je kraljna početku svojega kraljevanja hodočastio u taj sveti gradkako bi Enlilovi svećenici u Ekuru potvrdili njegovuvladavinu. Kad su Nipur u 23. stoljeću pr. Kr. osvojiliAkađani, predvođeni kraljem Sargonom Akađaninom,novi je kralj proglasio Enlila vrhovnim božanstvomSumerana. Kralj Sargon i njegovi nasljednici bogato suopremili svetište u Nipuru, a kraljeva je kći čak nekovrijeme bila vrhovnom svećenicom.

Raskošni BabilonU 2. tisućljeću pr. Kr. moć je Nipura počela slabjeti. Nasjeveru se izdiglo novo središte moći, Babilon, koji sešezdesetak kilometara uzvodno širio podjednako na objestrane Eufrata. Njegova su iskapanja započela početkom 20. stoljeća. U Babilonu se utemeljila zapadnosemitskadinastija koja je za vladavine svojega šestog vladaraHamurabija (1728. – 1686. pr. Kr.), zaslužnoga za donošenjeistoimenog zakonika, najstarijega u povijesti čovječanstva,nadzirala gotovo cijelo područje današnjeg Iraka. Tome sujednako pridonijeli vojni uspjesi, koliko i vješta diplomacijai regionalna politika. I u Babilonu je ubrzo podignutoEnlilovo svetište, i to radi stjecanja povjerenja sumerskoganaroda, a sagrađen je i hram voljenoj sumerskoj božici Inani(Ištar). Time je omogućen miran prijelaz i prijenos prevlastina semitskog boga Marduka (Šamaš), gospodara četiri

strane svijeta. U njegovu je čast podignut visoki zigurat uhramu Esagila, središtu njegova kulta, u samom srcu gradana istočnoj obali rijeke.

Biblijski naziv tog stubastog tornja je „Babilonska

kula“, a sumersko mu je ime Etemenanki („Kuća Neba naZemlji”). Njegovom gradnjom ljudi su navodno pokušalidosegnuti nebesa, odnosno samoga Boga, za što ih je Bogkaznio miješanjem jezika, onemogućivši tako daljnjuizgradnju kule. To mnoštvo jezika moglo bi biti odrazmnoštva različitih naroda koji su se u to doba okupili uplodnoj Mezopotamiji. Prema arheološkim mjerenjima,Etemenanki se uzdizao 91 metar u nebo, što ga je činiloiznimno dobrom zvjezdarnicom babilonskih svećenika--astronoma. U zlatno doba Babilona sve je bilo veliko isilno. Hodočasnici bi tijekom Mardukove procesije uvelikim povorkama koračali prema Mardukovu hramu, a„sveti put” je vodio kroz veličanstvena Ištarina vrata,ukrašena raskošnim mozaicima i veličanstvenim reljefima slikovima životinja. Divljenja vrijedne su i gotovo desetkilometara duge masivne gradske zidine koje su okruživalegradsku jezgru Babilona.

procesijska ulica u Babilonu Reljefi su

urešavali i procesijsku ulicu. Lav predstavlja

božicu Ištar (Musée du Louvre, Pariz).

Babilon Ruševine grada je između

1899. i 1917. iskopao njemački

arheolog Robert Koldewey.

51

Babilonska ploča

Reljef prikazuje

mezopotamski

svijet između

700. i 500. g.

pr. Kr. (Britanski

muzej, London).

Među brojnim dragocjenostima vrijednim divljenja uBabilonu svakako valja spomenuti Semiramidine

viseće vrtove, jedno od sedam svjetskih čuda antičkogasvijeta. Unatoč imenu, ne zna se sa sigurnošću potječu lidoista od asirske kraljice Semiramide (9./8. stoljeće pr. Kr.). Na višekatnoj kuli ponad čvrstih svodova, koji suvjerojatno služili za skladištenje robe i kao tzv. „rashladne”prostorije, vrtlari su uredili terasaste krovne vrtove koji sunatapani tako da se voda s najgornjeg kata slijevala premadonjim katovima, hladeći zdanje osnovice veličine oko 2500 četvornih metara i omogućujući rast različitimvrstama stabala, grmlja i cvijeća. Natapalo se sustavom

Babilon Sadam Hussein je 1985.

započeo vrlo opsežna preuređenja.

Babilonska kula

Biblijski prizor

umjetnička je

alegorija ljudske

oholosti (slika

Lucasa van

Valckenborcha,

oko 1587.,

Kurpfälzisches

Museum,

Heidelberg).

Friedemann Bedürftig

S više od 400slika i karata

SVETA MJESTA SVIJETA

Putevima hodocasnika

Svet

a m

jest

a sv

ijeta

Put

evim

a ho

doca

snik

a

Tako blizu božanskome

Ova raskošno ilustrirana knjiga donosi oča­

ravajući i stručan pregled mističnih i duhovnih

mjesta te svetišta čovječanstva – od nestalih

kultura rane povijesti i staroga doba, preko

drevnih američkih civilizacija do pet velikih

svjetskih religija današnjice.

Uz kratak prikaz postanka i povijesti velikih kultova i religija,

riječima i slikom predstavljene su i najpoznatije sakralne

građevine i svetišta. Mnoštvom sjajnih fotografija u boji,

preglednih i detaljnih zemljovida te popratnih tekstova ova

bogato opremljena knjiga vodi na uzbudljivo i dojmljivo pu­

tovanje do samih korijena vjere.

Ankyra

www.kartographie.de

100 km

N

Amfipol

Filipi Neapolis

ApolonijaSolun

Bereja

Troja

Jonsko

more

Kretskomore

Egejskomore

AtenaKorint

C r n o m o r e

S R E D O Z E M N O

M O R E

EfezMilet

Antiohija

Rodos

PataraAntalya

Perga

Ikonija

DerbeTarz

Pafos

Listra

Salamina

Antiohija

SidonTir

Akra

Cezareja

Jeruzalem

www.mozaikknjiga.hr297,00 kn

ISBN 978-953-14-0990-2

4218A_Pilgerstätten HR.indd 1 16.09.2011. 09:22