v

Prof. dr. sc. Ivan Siber

OSNOVEv

POLITICKEPSIHOLOGIJE

5l1li:lilOTEKA~HHBEP3HTETA Y 6E,OrPAJri

.q,AK~'nTET A nO.illTWIKI1X HAYKA

. Lt~rt~6D"Ht; 0\'

Politicka kulturanakladno-istraziuacki zavod

Zagreb, 1998.

3. TEORUSKI PRISTUPI PSIHOLOGIJE ZNACAJNI ZAPOLITICKU PSIHOLOGUU

3.1 Temeljne dileme

Kao sto smo to vec ranije naglasili, vrlo je tesko govonti 0 nekojjednoznacnoj, opcoj teoriji, kako u opcoj psihologiji tako i u socijalnoj psiho-logiji. Suocena s mnostvorn konkretnih problema, raznih metodskih pristupa,kornpleksnoscu predmeta istrazivanja, u okviru psihologije razvili su se mnogipristupi koji su pokusavali dati odgovore, kako na neka opca pitanja psiholo-gije, same ljudske prirode, tako i na neke konkretne probleme. Tu se prije radio svojevrsnim "teorijama srednjeg dometa" koje su odredene specificnimpredmetom istrazivanja, nego 0 sveobuhvatnim teorijskim koncepcijama, bezobzira na aspiracije njihovih autora.

Interesantno je da vise-rnanje svi teorijski pristupi zapocinju s nekimtemeljnim pitanjima 0 ljudskoj prirodi, a da su ta pitanja, implicite ili eksplicite,uvijek u nekoj vezi s ideologijskim doktrinama i da izazivaju politicke prijepo-re. Rasne (etnicke) razlike i jednakost, feudalni (ili kastinski) sustav i demok-racija, kompeticija ili suradnja, samo su primjeri te povezanosti. Slijedeciklasicno djelo Deutscha i Kraussa (1965.) moze se naznaciti pet temeljnihdilema 0 ljudskoj prirodi, koje su bile temelj suvremenih teorijskih pristupa uopcoj i socijalnoj psihologiji, i koje imaju znacaj i za politicku psihologiju:

1. le li covjek samo inteligentnija iivotinja od ostalih, bez vlastitih, samoza njega karakteristicnih psihickih procesa, ili cinjenice socijalne interakcije,govora, i duga ovisnost covjeka 0 suradnji s drugima stvara u njemujedinstvene,ljudske psiholoske osobine? U ovoj dilemi nije tesko prepoznati utjecaj Darwi-nove teorije evolucije, kao ni vecinu "instinktivistickih" pristupa covjeku.

2. le li ponasanje covjeka prije svega odredeno njegovim egocentrickimmotivima, ili se i in teres za druge moze isto tako smatrati temeljnom i genuinom

, osobinom kao i interes za sebe? U ovoj dilemi, pojednostavljeno, sadrzana jekontroverza izmedu vulgarno liberalne, kompetitivne, i isto tako vulgarnosocijalne kooperativne teorije.

3. le li ljudsko ponasanje uglavnom iracionalno i odredeno slucajnimiskustvima nagrade i kazne, ili je pojedinac u stanju osmisliti i organizirati svojeponasanje s obzirom na svoja iskustva? Drugim rijecima, ima li pojedinac svojuslobodu i dignitet, ili je samo puka igracka svoje prirode ili drustva.

4. le li Ijudsko ponasanje ukorijcnjeno u Ijudskim bioloskim predispozi-cijama, ili socijalni uvjeti dominantno odrcduju oblik i sadrzaj ljudskc aktiv-

37

r I

nosti? Ova dilema prisutna je u vise-manje svim teorijama licnosti, posebnoteorijama sposobnosti, ali i u drugim razmatranjima, kao na primjer problem'urodenog' zlocinca.

5. Je li ponasanje odrasle osobe ponajprije odraz iskustva iz djetinjstva,ili je covjek u stanju razvijati odredena ponasanja i reagirati na okolinu tijekomcijeloga zivota? Mozda se vaznost ove dileme moze slikovito iskazati poznatimpostulatom isusovackoga reda: "Dajte nam dijete prvih sed am godina zivota,a onda radite s njim sto god hocete!"

Suvremena psihologija odbacuje sve ove dileme tipa "ili-ili" i naglasavada je covjek po prirodi i socijalno i biolosko bice; da ima mogucnosti djelovatina egocentrican, zivotinjski nacin, a da ne uzima u obzir buduce posljedice nadruge, ali i da djeluje na izrazito ljudski, nesebican i racionalan nacin, uzimajuciu obzir posljedice kako po sebe tako i po druge; kako ce djelovati ovisi ujednoi 0 fizickim, bioloskim, psiholoskim i socijalnim utjecajima koje je imao uproslosti i danas, ali i 0 anticipaciji buducih situacija.

Iako se danas u socijalnoj psihologiji naglasak stavlja na uvjete kojidovode covjeka do toga da bude 'egocentrican' ili 'sociocentrican', 'racionalan'ili 'iracionalan', glavna teorijska usmjerenja zaista velikim dijelom odrazavajute razlicite, 'ili - ili' postavke 0 ljudskoj prirodi. Razlog tome je prije svega ucinjenici da su osnovni teorijski pristupi nastajali u vrijeme jos uvijek nedos-tatnih psihologijskih spoznaja - pocetkom 20. stoljeca, da su odrazavali ogrom-ne ambicije znanstvenog otkrivanja jednoznacnih i univerzalnih zakonitostipsihickih procesa, da su nastali kao rezultat medusobnih iskljucivosti; da sunastajali vise-manje samo na ogranicenorn podrucju psiholoskih sadrzaja iprocesa; i da su bili ograniceni postojecim metodoloskim pristupima.

Ovdje cerno prikazati cetiri temeljne teorijske orijentacije u suvremenojpsihologiji i naznaciti njihovu relevantnost za pojedina podrucja i problemepoliticke psihologije.

3.2 Gestalt psihologija

Gestalt je njemacka rijec koja znaci forma, obrazac ili konfiguracija. Tajpravac psihologije prije svega naglasava organizirani oblik iskustva i ponasa-nja, odnosno polazi od pretpostavke daje covjek ponajprije usmjeren na razvoji organiziranje smislenog uvida u svijet koji ga okruzuje. Nastao je u suprot-stavljanju asocijanizmu i analizi psiholoskog kao skupu elementarnih cestica.Po tom pristupu, mentalni procesi i ponasanje ne mogu se, bez ostatka, svestina najjednostavnije cestice, buduci da su cjelina i organizacija prisutni odpocetka. Gestalt psihologija naglasava nuznost proucavanja oblika, cjeline isamoga polja u kome se psihicki proces zbiva. Po tom pristupu, funkcioniranjedijela je ovisno 0 prirodi cjeline.

Sazeto, dvije su temeljne pretpostavke gestalt psihologije:

38

Prvo, psiholoske fenomene treba promatrati kao da se dogadaju u"polju", kao dio sistema koji usporedo postoji i koji su medusobno ovisni i kojise ne mogu deducirati na temelju poznavanja izoliranih elemenata sustava;

Drugo, da su odredena stanja "psiholoskog polja" jednostavnija i uskla-denija i da psiholoski procesi teze da ucine stanje polja sto je moguce boljim.

Ove su postavke proucavane prije svega na problematici percepcija.Ako je percpecija organizirana, tada ce neki aspekti percepcije ostati isti i ondaako u njoj promijenimo sve elemente, koje smo percipirali tako dugo dokodnosi izmedu elemenata ostaju isti. Ako sve note jedne pjesme povisimo zapola oktave, melodija (organizirani odnos medu notama) nece se promijeniti.Kvadrat ce se dozivjeti kao kvadrat i onda ako mu crte nacrtamo u raznimbojama, tockicama itd.

Ako su percepcije organizirane, tada ce percepcija bilo kojeg elementabiti pod utjecajem citavog polja kojeg je dio. Ako je slika na retini oka dvaobjekta iste velicine, onaj objekt koji smo dozivjeli kao dalji, percipirat ce sekao yeti.

Ako je percepcija organizirana, tada postoje neki elementi organizacije;rijec je 0 odnosima medu elementima a ne 0 samim elementima. Prema tome,melodijaje percipiran odnos medu notama, a percepcija kretanjaje percepcijapromjena u odnosu na prostor.

Primjena ovih postavki na problematiku socijalne i politicke psihologijevrlo je raznolika; od one problematike koja se neposredno zasniva na percep-ciji, kao na primjer propagandna aktivnost, do formiranja i mijenjanja stavovai analize grupne strukture. Ovdje cerno navesti nekoliko primjera.

Ako promijenimo sve sudionike neke sportske ekipe, i nadalje cerno tuekipu dozivljavati na isti nacin i ostati njeni simpatizeri. Birokratski oblicirukovodenja ostat ce isti, neovisno 0 pojedincima, sve dotle dok se ne promi-jeni struktura organizacije.

Sasvim je drugaciji dozivljaj sirornastva neke africke zemlje ako u njiidolazimo iz Svicarske ili iz Indonezije. Zadovoljstvo zivotnim standardom nijerezultat samo kolicine novca i bogatstva s kojim raspolazerno, vec i cinjenicazivotnog standarda nase okoline, referentnih grupa, prijasnjeg standarda,opcenito, razinom nasih aspiracija.

U drustvenorn zivotu sva su zbivanja, kao i nas polozaj, uvijek u odre-denom odnosu prema drugima; nema muza bez zene (i obratno), kao sto se ikooperacija, lojalnost, (ne )moralnost, vodstvo, autoritet, uvijek dogadaju is-kljucivo u socijalnim odnosima.

Zgodan primjer kako dozivljaj odredenog sadrzaja neposredno ovisi 0

ukupnom "polju" u kojem se nalazi, daju Deutch i Krauss (1965., str. 19):"Znacenje izjave 'Smatram da je tu i tamo malo pobune dobra stvar i isto takoprijeko potrebna u politici kao i oluja u prirodi', sasvim se razlicito interpretira,ovisno 0 tome pripisuje li se izjava Thomasu Jeffersonu (stvarnom autoru) iliLenjinu. Kada se Jefferson dozivljava kao izvor, americki studenti interpreti-

3<)

raju rijec 'pobuna' u znacenju 'rnirno zalaganje i promjena', a kada se Lenjindozivljava kao izvor, tada se 'pobuna' obicno izjednacava s 'revolucijom'."

3.3 Teorija ucenja

Ova teorijska orijentacija jedna je od najzastupljenijih i najrazvijenijihu suvremenoj psihologiji. U fokusu njeno$ interesa jest proces i rezultatucenja. Vaznost tih problema je neupitna. Cinjenica je da su mnoge osobinecovjeka, pogotovo one koje su znacajne za socijalno ponasanje, prije svegarezultat iskustva stecenog u odredenim socijalnim uvjetima, a ne rezultatorganskih osobina covjeka. Jezik, vrijednosti, ili stavovi samo su neki odprimjera Ijudskih osobina koje su stecene u procesu ucenja u odredenimuvjetima i koje su znacajne, kako za razumijevanje socijalne tako i politickeprirode covjeka.

Teorija ucenja ocituje se u tri temeljne orijentacije:1. Biheviorizam - Iako pojam "biheviorizam" i opcenito "bihevioralne

znanosti" daleko nadrnasuje samu teoriju ucenja, u ovom razmatranju ograni-cavamo se samo na njegovo rnetodolosko usmjerenje. Rijec je 0 svojevrsnomrevoltu prema 'mentalistickoj' psihologiji, pa i potpunoj negaciji subjektivnihpristupa u okviru metode sarnoopazanja. Umjesto da se za jedinicu analizeuzmu mentalisticke konstrukcije kao sto su osjecaj, percepcija, volja i si., tezistese stavlja iskljucivo na ponasanje, znaci na one osobine koje su objektivnodostupne promatranju, koje mogu analizirati i drugi istrazivaci i provjeravatirezultate istrazivanja. Uglavnom se zapostavlja znaccnje organskih strukturai funkcije sredisnjeg zivcanog sustava. Oni se uzimaju kao tzv. 'crna kutija', atemeljna paradigmajestP - 0 (podrazaj - odgovor). Za to metodolosko nacelo,koje je inace izrazito zasluzno za razvoj 'tvrde' metodologije u psihologiji (onemetodologije koja izrazito inzistira na objektivnosti i provjerljivosti svojihnalaza, cesto na stetu njenih sirih spoznaja), kaze se daje 'psihologija bez duse'(Psiha - grcki dusa),

2. Asocijanizam - Dok nacelo biheviorizma zanemaruje karakteristikepsihickog koje posreduje izmedu podrazaja i odgovora, nacelo asocijanizmapolazi od jedne od najstarijih doktrina u psihologiji, po kojoj su elementarnejedinice svijesti, kao osjeti ili ideje, povezane, odnosno asocirane njihovimkontiguitetom - dodirom u vremenu i prostoru. Unutarnja struktura stvara sena temelju iskustva 0 elementarnim jedinicama koje su medusobno asocirane.Mada se u okviru teorije ucenja odbacuju te mentalisticke jedinice klasicnogasocijanizma, ipak se prihvaca samo nacelo povezivanja podrazaja i odgovora,a uvjetovani odgovor uzima se kao temeljna jedinica analize.

3. Hedonizam - koji naglasava ulogu nagrade i kazne u uspostavIjanju ijacanju veza izmedu podrazaja i odgovora. To je svojevrsna doktrina psiholos-kog hedonizma, po kojoj su zadovoIjstvo i boI nasi temeIjni gospodari.

U okviru samog procesa ucenja (buduci da je, sukIadno toj teoriji,ukupno 'psihicko' nauceno) navode se dva temeljna procesa ucenja - klasicno4(J

uvjetovanje i instrumentalno ucenje. Kod prvog procesa vec postoje odredenipozitivni odgovori u vezi s podrazajem. Eksperimenti ruskog fiziologa Pavlovasa psima, u okviru kojih je povezivano davanje hrane kao podrazaja, koji posebi izaziva pozitivan odgovor, i zvuk zvona ili svjetlosni signal, koji su za psaposve neutral ni, pokazali su da se nakon odredenog broja ponavljanja uspos-tavlja pozitivna veza izmedu neutralnog podrazaja (zvuk ili svjetlo) i zeljenogodgovora (lucenje sline). Kod drugog procesa radi se jednostavno 0 manipu-liranju efektima odgovora. Zeljeni odgovor (ponasanje) se nagraduje, dok seostali odgovori kaznjavaju. Nakon odredenog broja ponavljanja, takoder seuspostavlja pozitivna veza izmedu podrazaja i odgovora.

U okviru teorije ucenja, za razliku od Gestalt psihologije, teziste je naperifernim organima, a ne na sintetskoj ulozi sredisnjeg zivcanog sustava.Psihickorn se pristupa izrazito bioloski, s nadom da ce nalazi istrazivanja imatistupanj objektivnosti klasicne fizike. To je, posebice u svojoj rigidnoj varijanti,mehanicisticki i vulgarno materijalisticki pristup.

Ipak, ovaj pristup vrlo je stimulativan u nalazenju sto objektivnijih ivaljanijih metoda istrazivanja, a usmjerenost na samo ponasanje cini ga vrlouporabljivim u primijenjenim istrazivanjima. Veliki broj problema i pojavasadrzi u sebi neke temeljne postavke ove teorije. Kao ilustraciju navest cernosamo nekoliko primjera.

Doktrina ekonomskog covjeka (izrazito prisutna u okviru klasicne teo-rije organizacije) kao temeljno motivacijsko nacelo naglasava 'mrkvu i batinu'.Vrlo pojednostavljeno, ponasanje pojedinca (a u nekim slucajevima i ponasa-nje drzava) usmjerava se odgovarajucorn kombinacijom prijetnji i obecanja.

Odgoj malog djeteta, kao i ukupni proces politicke socijalizacije, sadrziniz namjernih, ali i slucajnih kombinacija nagrada i kazni, ali i povezanihpodrazaja, od kojih su jedni vec pozitivno odredeni, a drugi neutralni.

Politicka (kao i ekonomska) propaganda koristi nacela teorije ucenja upokusaju usmjeravanja ponasanja i zadobivanja podrske, kornbinirajuci poje-dine podrazaje,

3.4 Psihoanaliticka teorija

Temeljna postavka tog pristupa jest da se na covjeka gleda kao popristcsukoba izmedu njegove zivotinjske prirode i drustva predstavljenog njegovomobitelji. Sukladno tome, razum i mogucnost prilagodbe posreduju izmedusuprotstavljenih snaga i dijelom se oblikuju i razvijaju u tom procesu posredo-vanja; iskustva stecena u djetinjstvu u obitelji, smatraju se krucijalnim uodredivanju oblika rjesavanja konflikta i mogucnost: prilagodbc.

Prcma tome, prvenstveni prcdmet interesa psihoanalize jest metamor-foza covjeka od bioloskog organizma, vodenog principom zadovoljstva, kodrodenja, do socijaliziranog, razumnog covjcka u njegovoj zrclosti. Svaki poku-saj da se razumije covjek, mora uzcti u obzir i socijalne i bioloskc procese kojisu instrumentalni u njegovu razvoju. Sukladno tome, covjek je. odnosno,

41

I II

njegovo ponasanje, determinirano "historijski", tj. covjek reagira u skladu sasvojom prosloscu, sto ujedno znaci i nefleksibilno.

Sigmund Freud, utemeljitelj i vodeci autoritet u podrucju psihoanalize,smatra da se bioloski ukorijenjeni instinkti transformiraju pod utjecajemroditelja. Dinamiku tog procesa Freud objasnjava uvodenjem sljedecih temelj-nih pojmova:

1. Psihicki determinizam - kao primjenu metoda prirodnih znanosti ifiziologije, i pokusaj da se snovi, omaske, masta, mentalna oboljenja, religija,mitovi, umjetnost, promatraju kao da su odredeni zakonima psiholoskihprocesa zajednickih ljudskoj vrsti.

2. Psihodinamizam - naglasava svrhovitost i usmjerenost prema ciljuljudskog ponasanja. Pojam 'instinkta' (za razliku od McDougalla i drugihteoreticara instikata) uzima se u istom znacenju kao i pojam 'nagona'. Ponjegovu misljenju, ne postoje urodeni, odredeni ciljevi ili oblici ponasanja, vecu organizmu prisutna stalna teznja ka promjenama unutarnjih stanja pornocuvanjske aktivnosti. Interesi, obrambeni mehanizmi, karakterne crte, ukupnalicnost, odrazavaju iskustvo pojedinca (slicno kao i kod teorije ucenja), koje jenastalo u trazenju zadovoljenja njegovih osnovnih nagona i njihovih derivata.Upravo to naglasavanje psihodinamizma dovelo je do uocavanja znacenjafrustracija i konflikata u mentalnom razvoju i usmjerilo paznju na istrazivanjenjihovih uzroka i posljedica.

3. Nesvjesna mentalna aktivnost - Freud naglasava da je covjek zapravovrlo malo svjestan pravih uzroka svog ponasanja, Njegova je interpretacija dacovjek cesto ne moze sebi dozvoliti da zna sto cini i zasto to cini. Moze se cinitida to ukazuje na Freudovo naglasavanje iracionalnosti ljudske prirode, medu-tim, ovdje se radi upravo 0 suprotnom - 'nesvjesnost' covjeka je vrlo racionalnakategorija, jer ga stiti od akumulacije frustracija, ponajprije mehanizmompotiskivanja. Fenomen 'optimizma pamcenja' upravo je primjer takvog proce-sa, jer ornogucava pojedincu da na razini svjesnosti ne bude stalno suocen sasvojim neuspjesima i nezadovoljstvima.

4. Psihoseksualni razvoj - Psihoanaliza je teorija razvoja, teorija socijali-zacije, usmjerena na identifikaciju kriticnih stupnjeva u razvoju psihosocijal-nog, koje se, u okviru izvorne Freudove teorije, svodi na psihoseksualno. Uokviru toga naglasavaju se odredene faze u kojima dolazi do konflikta biolos-kog reagiranja (nagonskog trazenja zadovoljstva) i zahtjeva socijalne okoline.Odvikavanje od majcinih grudiju, uredno obavljanje nuzde i slicno, primjerisu situacija u kojima se formira licnost pojedinca. Zanernarujuci rigidnostnekih postavki, one su skrenule pozornost na problematiku odgoja u obitelji ina rane faze djecjeg razvoja.

5. Seksualnost i agresija - Problematika koja je vjerojatno najvise ucinilaza popularnost same teorije i izazvala najvise protivljenja. Freudove postavkeizazvale su sok ukazujuci na znacaj agresivnih impulsa u mentalnom zivotucovjeka i naglasavajuci znacenje potisnute seksualnosti.

42

U analizi odnosa nagonskog i socijalnog Freud uvodi tri kljucna pojma:

a. ID - nacelo zadovoljstva. To je motivacijski temelj ponasanja koji jenesvjestan, sastoji se od nagona, svojevrsna energija koja se smanjuje u funkcijidosizanja cilja ipostizanja zadovoljstva.

b. EGO - nacelo realnosti. Tu se radi 0 prilagodbi, 0 svojevrsnoj rezul-tanti interakcije nagonskog i socijalnog, 0 osposobljenosti pojedinca da misli,percipira i djeluje.

c. SUPER EGO - unutamja kontrola. Procesom socijalizacije pojedinacinternalizira, prihvaca kao svoje, odredene drustvene norme, vrijednosti, kri-terije dobrog i zlog, koje postaju referentni okvir prosudivanja njegova pona-sanja. Super ego jest svojevrsna samoprocjena pojedinacnog ponasanja, natemelju internaliziranih drustvenih standarda.

Svakako da je psihoanaliticka teorija ponajvise utjecala na suvremenu,ne samo psiholosku vec opcenito socijalnu misao, a da je u isto vrijeme izrazitoosporavana, i, sto je vjerojatno poseban paradoks, da i oni koji je prihvacajukao opcu koncepciju u isto vrijeme odbijaju gotovo svaku njenu pojedinost!Ne ulazeci u sve moguce pojedinosti, ovdje cerno navesti samo tri opcaprigovora jednostranosti ovog pristupa:

1. Koncepcija nije teorija u punom smislu, buduci da je vise usmjerenaproblematici interpretacije stanja, a ne predvidanju budueeg ponasanja. Tometodski znaci da postoje odredeni uzroci nekog psihickog stanja ili po nasa-nja, ali da ti uzroci pod identicnim okolnostima ne vode neizbjezno do iden-ticnih posljedica.

2. Prenaglasena je uloga instinkata kao pokretaca smanjenja napetosti.Prema toj teoriji, svi nagoni po laze od somatske stimulacije. Teorija libidasuvise je bioloska i seksualna. Kasniji teoreticari (Sullivan, Homey, Fromm)stavljaju naglasak na socijalne odrednice motivacije.

3. Teorija prenaglasava ulogu rane socijalizacije u obliku sentence da je'dijete otac covjeka', i na taj nacin ogranicava proucavanje procesa formiranjalicnosti covjeka na vrijeme djetinjstva, koje je svakako izrazito vazno, ali ne ijedino.

Ovaj teorijski pristup svakako ima i svoje znacenje u proucavanjuproblematike politicke psihologije, kako s obzirom na neka svoja metodoloskausmjcrenja, tako i na primijcnjcni katcgorijalni aparat. Tcsko je analiziratiproblematiku predrasuda, teoriju 'zrtvenog jarca', od nos frustracije i agresije,a da se ne uvaze i neke postavke psihoanaliticke teorije.

Lasswellova paradigma 'politickog covjeka' izrazito je utemeljena napsihoanalitickorn pristupu, kao i psihobiografska metoda.

Koncepcija 'autoritarnc licnosti' i u polazistirna, proccsima formiranja,ocitovanja, kao i u istrazivackim pristupima, ima izrazito psihoanaliticki otklon.

-+3

3.5 Teorija uloga

Od svih teorijskih pristupa ovaj je najteze promatrati kao teoriju upunom smislu te rijeci. Dok su raniji pristupi izrazito psiholoski u svojimpolazistima, ovaj pristup nastao je u okviru socioloske analize, ali s vrloznacajnim posljedicama za socijalnu i politicku psihologiju.

Pristup je, prije svega, usmjeren na ulogu pojedinca, odnosno niz razli-citih ponasanja neposredno povezanih s polozajern u socijalnoj strukturi.Uloga se razmatra kao tocka interakcije socioloske i psiholoske analize,odnosno kao ona kategorija koja povezuje sire socijalne od nose i njimauvjetovano ponasanje. Socijalna struktura promatra se, u okviru strukturalno-funkcionalnog pristupa, kao multidimenzionalna mapa, na kojoj se nalazepojedini statusi u medusobnim odnosima. Status se ovdje razmatra kao polozajpojedinca u odnosu na druge pojedince, prema individualnim pravima, oba-vezama i oblicima interakcija. Imajuci odredeni status u okviru strukturedrustva, pojedinac preuzima odredene uloge - oblike ponasanja, koje supovezane s tim statusom. Drugim rijecima, cjelokupan proces socijalizacije jepreuzimanje odredenih oblika ponasanja, povezanih s polozajern u strukturidrustva. Buduci da su uz odredenu ulogu povezana i odredena drustvenaocekivanja, vrednovanja, motivacijski oblici poticanja i kaznjavanja, ovaj pris-tup omogucava razumijevanje procesa socijalizacije, ali i drustveno neprilago-denog ponasanja.

U okviru pristupa razmatraju se tri moguca znacenja uloge:1. Propisana uloga - niz ocekivanja koje okolina ima prema ponasanju

pojedinca odredenog statusa. Svi mi imamo odredena ocekivanja glede pona-sanja mladih, Ijudi na odredenim drustvenirn funkcijama, u okviru nase obite-lji, radnog mjesta. Ta ocekivanja su ponekad propisani, ali najcesce neformalnikriteriji, koji su tijekom vremena postali sastavni dio kulture nekog drustva.

2. Subjektivna uloga - sastoji se od niza ocekivanja koja pojedinac(nosilac odredenog statusa) percipira kao primjenjive na svoje ponasanje kadaje u interakciji s nosiocima drugih statusa. Mladi, ponekad, smatrajuci da su upravu, ne prihvacaju propisanu ulogu odnosa prema starijima, pojedinac upodredenorn polozaju u hijerarhijskoj strukturi organizacije ne miri se s'pravilima igre', itd.

3. Glumljena uloga - sastoji se od niza izrazenih ponasanja u interakcijis drugima, kao svojevrsni kompromis, drustveno prihvatljiv oblik ponasanjakada postoji sukob izrnedu drustvenih ocekivanja (propisana uloga) i nasespremnosti da ih ispunimo (subjektivna uloga).

Na neki nacin ovdje su primjenjive Shakespearove rijeci iz djela Kakovam drago: "Citav zivot je pozornica a Ijudi su samo glumci koji se pojavljujuna sceni, igraju odredene uloge i silaze sa scene."

Ako je drustvo dobro integrirano, ako ne postoje unutrasnje suprotnostiizrnedu drustvenih normi, vrijednosti i ocekivanja s jedne strane, i opredjelje-nja Ijudi, njihove spremnosti da se prilagode drustvenim kriterijima, tada je

44

glumljena uloga slicna propisanoj, a pojedinac se ponasa onako kako vjerujeda se od njega ocekuje,

Drustvo je, medutim, kompleksna struktura u okviru koje pojedinacistovremeno ima razlicite statu se i s njima povezane razlicite uloge, koje semogu naci u medusobnoj suprotnosti, odnosno obavljanje jedne uloge mozebiti inkompatibilno s obavljanjem neke druge uloge i onernogucava njezinoispunjenje. To se zove konfliki uloga, koji se nadilazi ili 'glumljenom' ulogom,ili unutarnjim napetostima, koje mogu dovesti do razlicitih oblika neprilago-denog ponasanja ili neuroza. Uloga djevojke prema svom mladicu moze dociu konflikt s njenom ulogom kceri svojih roditelja; uloga studenta cesto je usuprotnosti s ulogom vrhunskog sportasa; pridrzavanje stranacke stege, uprocesu skupstinskog odlucivanja, moze dodi u konflikt s ulogom sindikalnogaktivista.

Znacenje ovog pristupa za problematiku politicke psihologije ocito je.U razumijevanju ljudskog ponasanja veliku pozornost treba posvetiti drustve-nim odnosima, socijalnoj strukturi i drustvenim ocekivanjima, koji stvarajukriterije pozeljnih oblika ponasanja. U proucavanju politicke socijalizacijeprijeko je potrebno usredotociti se ne samo na mehanizme vec i na drustveneokolnosti i kriterije pozeljnosti. Fenomen konformizma neposredna je reak-cija na drustvena ocekivanja, usvojeni su stavovi u funkciji drustvene prilagod-be, a ukupno ponasanje pojedinca reflektira njegov drustveni polozaj, odnosnopromjene u polozaju.

45