UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Ljiljana Bolbotinović
Taksonomska, fitogeografska i ekološka analiza flore
Dunava kod Tekije
MASTER RAD
Niš, 2019
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Ljiljana Bolbotinović
Taksonomska, fitogeografska i ekološka analiza flore
Dunava kod Tekije
MASTER RAD
Kandidat: Mentor:
Ljiljana Bolbotinović Dr Dragana Jenačković
Niš, 2019
UNIVERSITY OF NIŠ
FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS
DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY
Ljiljana Bolbotinović
Taxonomical, phytogeographical and ecological analysis of
the flora of the Danube river near Tekija
MASTER THESIS
Candidate: Mentor:
Ljiljana Bolbotinović Dr Dragana Jenačković
Nis, 2019
Biografija kandidata
Ljiljana Bolbotinović je rođena 19.04.1995. godine u Kladovu. Nakon završene
osnovne škole, upisuje srednju medicinsku školu u Zaječaru, smer farmaceutski tehničar.
Studije biologije upisuje 2014. godine na Departmanu za biologiju i ekologiju Prirodno-
matematičkog fakulteta u Nišu. Osnovne akademske studije završava 2017. godine i iste
godine upisuje master akademske studije, smer Biologija.
Sažetak
U ovom radu prikazani su rezultati terenskog istraživanja vodenih i povremeno
plavljenih staništa desne obale Dunava u okolini Tekije. Taksonomskom analizom utvrđeno je
prisustvo 123 taksona iz 99 rodova i 50 familija, kao i da najveći broj vrsta pripada familijama
Compositae i Poaceae. Ekološkom analizom je ustanovljeno da je procenualno
najzastupljenija životna forma hemikriptofita (25.20%) sa značajnim udelom terofita
(20.32%) i hidrofita (14.63%). Fitogeografskom analizom je utvrđeno da najveći broj vrsta
(44) pripada Evroazijskom areal tipu. Od 123 zabeležene biljne vrste, 16 taksona se nalazi na
listi invazivnih vrsta Srbije, pri čemu većina vrsta (12) ima severnoameričko poreklo. Na
istraživanim staništima zabeležena je jedna vrsta koja ima status skoro ugrožene vrste (NT) i
38 vrsta koje su svrstane među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite ni kao
skoro ugroženi (LC).
Ključne reči: flora, Dunav, taksonomska analiza, fitogeografska analiza, biološki spektar,
invazivne vrste, ugrožene vrste.
Abstract
In this master thesis were presented the results of field research of water and
occasionally flooded habitats on the right bank of the Danube river near Tekija. Taxonomical
analysis showed the presence of 123 taxons from 99 genera and 50 families, and that the most
species belong to the families Compositae and Poaceae. Ecological analysis found that the
percentage of the most present life form is hemicryptophytes (25.20%), with a significant
share of therophytes (20.32%) and hydrophytes (14.63%). Phytogeographical analysis found
that the most species (44) belongs to Eurasian type. From 123 recorded species, 16 taxons are
on the list of invasive species of Serbia, whereby, the most species (12) has North American
origin. On the researched habitats were recorded one specis that has status of near threatened
species (NT) and 38 species which are classified as taxons, which are not defined like
dependent on protection, not like endangered (LC).
Keywords: flora, Danube, taxonomical analysis, phytogeographical analysis,
biological spectrum, invasive species, endangered species.
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................................ 1
1.1. Geografski položaj Tekije ............................................................................................ 3
1.2. Geološki sastav podloge .............................................................................................. 5
1.3. Pedološki sastav podloge ............................................................................................. 7
1.4. Klimatske karakteristike .............................................................................................. 8
1.5. Potencijalna vegetacija .............................................................................................. 10
1.6. Pregled dosadašnjih istraživanja flore i vegetacije Dunava na području Srbije ........... 12
2. CILJEVI RADA.......................................................................................................... 13
3. MATERIJAL I METODE .......................................................................................... 14
4. REZULTATI I DISKUSIJA ....................................................................................... 15
4.1. Pregled flore Dunava kod Tekije ................................................................................ 15
4.2. Taksonomski diverzitet flore ...................................................................................... 47
4.3. Fitogeografska analiza flore Dunava .......................................................................... 50
4.4. Biološki spektar ......................................................................................................... 53
5. ZAKLJUČCI ............................................................................................................... 56
6. LITERATURA ............................................................................................................ 57
7. PRILOZI ..................................................................................................................... 61
Zahvalnica
Najsrdačnije se zahvaljujem svojoj mentorki,
docentu dr Dragani Jenačković, na predloženoj temi i nesebičnoj stručnoj
pomoći prilikom izrade i pisanja ovog rada.
Takođe, želim da izrazim zahvalnost svojoj porodici na pruženoj podršci da u
svom radu istrajem.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
1
1. UVOD
Reka Dunav nastaje na jugoistočnim padinama Švarcvalda, kod grada
Donauešingena, spajanjem rečica Breg (47,6 km) i Brigah (42,7 km). Svojim tokom, dužine
od 2873 km, zauzima 33. mesto u svetu i drugo u Evropi. Na svom putu od Švarcvalda u
Nemačkoj do ušća u Crno more, reka Dunav protiče kroz ili pored deset država (Nemačka,
Austrija, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Srbija, Rumunija, Bugarska, Moldavija i Ukrajina),
što je čini najznačajnijom međunarodnom rekom na svetu (Gavrilović and Dukić 2002)
(Slika 1).
Slika 1.Sliv Dunava (https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/2a/Danube_basin.png).
Sliv gornjeg ili alpskog Dunava odlikuje se vrlo hladnim zimama (u nekim kotlinama
se tokom noći temperatura spušta do -40°C) i žarkim letima sa temperaturom od 36–38°C.
Godišnja visina padavina u Alpima je mestimično 2500 mm sa oko 200 snežnih dana, pri
čemu snežni pokrivač dostiže 7–8 m što ima značajan uticaj na vodni režim Dunava. Za sliv
srednjeg Dunava, uzvodno od Turnu Severina, karakteristična je pretežno suva kontinentalna
klima. Minimalne temperature zimi iznose do -35°C dok su maksimalne letnje temperature
39°C. Usled malo padavina, česta je pojava suše. Sliv donjeg, pontijskog Dunava, nizvodno
Ljiljana Bolbotinović Master rad
2
od Turnu Severina, odlikuje se vrlo suvom kontinentalnom klimom. U delti Dunava prosečna
godišnja visina padavina iznosi oko 355 mm. Zimi, minimalna temperatura iznosi -32°C, dok
se žarka leta odlikuju maksimalnom temperaturom od 42°C (Gavrilović and Dukić 2002).
Presecajući mađarko-srpsku granicu, na 1433. km od svog ušča kod Suline, Dunav
ulazi u Srbiju, a napušta je na 845. km, kod ušća Timoka, na 30 m nadmorske visine. Kroz
Srbiju teče dužinom od 588 km. Najznačajnije pritoke Dunava u Srbiji su Sava i Drina na
zapadu, Morava na jugu, Tisa i Tamiš na severu, Timok na istoku. Deo sliva koji je smešten u
granicama Srbije podeljen je prema geomorfološkim karakteristikama na tri sektora: „Srednji
ili panonski Dunav” (od Mađarske granice na 1433. km do Golupca na 1042. km), ukupne
dužine 391 km, „Đerdapski Dunav” (od Golupca na 1042. km do Kladova na 931. km)
ukupne dužine 111 km i „Donji Dunav” (od Kladova na 931. km do ušća Timoka na 845.
km) ukupne dužine 86 km (Simonović et al. 2010). Na panonskom sektoru, Dunav ima
obeležja ravničarske reke, sa maksimalnom dubinom vode od 19 m i brzinom od 3,5 – 4
km/h. U đerdapskom sektoru pre izgradnje hidroenergetskog sistema, Dunav je bio planinska
reka sa dubinom do 82 m i brzinom vode od 18 km/h. Obrazovanjem Đerdapskog jezera
brzina vode je smanjena na 1.08 km/h, vodostaj je porastao, a sedimentacija povećana.
Ekološke promene izgradnjom dunavskih akumulacija manifestuju se i obiljem hidrofita
(Vukov et al. 2007). Na pontijskom delu do ušća Timoka i dalje nizvodno, Dunav je tipična
nizijska reka.
U predelu Donjomilanovačke kotline širina Dunava je najveća i iznosi 1800 m. U
geomorfološkom pogledu, značajan je predeo Malog Kazana jer je u tom delu toka Dunav
širok samo 180 m i dubok 82 m (Stanković 2001). U predelu Velikog kazana, izmerena je
dubina od 90 m, što predstavlja jednu od najvećih rečnih dubina na svetu (Amidžić et al.
2007). Vodostaj Dunava je najviši tokom proleća (april–jun) i krajem jeseni (novembar), a
najniži u jesen (oktobar) i tokom zime (januar–februar).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
3
1.1. Geografski položaj Tekije
Tekija se nalazi u kotlinastom proširenju
Đerdapske klisure, na desnoj obali Dunava u Oršavskoj
kotlini (Slika 2), naspram rumunskog grada Oršava
(Aleksić et al. 1996). Nekadašnje naselje sa istim imenom
ležalo je na 55 m nadmorske visine, na kvartarnoj ravnici
Dunava, sve dok izgradnom hidroelektrane Đerdap I i
obrazovanjem veštačkog jezera Đerdap nije potopljeno.
Novo naselje sa istim imenom podignuto je 1970. godine
na obroncima planine Miroč (na 77 m n.v.). Miroč
pripada planinama južnokarpatskog tipa, prostire se
između Donjeg Milanovca i Tekije, na skoro 500 km2
(Cvijić 1991). Najviši vrh ove planine je Veliki Štrbac,
nadmorske visine od 768 metara.
Slika 3:Satelitski snimak istraživanog područja.
Slika 2. Geografski položaj Tekije
(https://upload.wikimedia.org/wikip
edia/commons/8/82/Serbia_adm_lo
cation_map.svg).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
4
Tekija se može opisati kao brdovito-planinsko područje koje se karakteriše duboko
usečenim potočnim i rečnim dolinama i strmim dolinskim stranama. Po svom
biogeografskom položaju, Đerdapska klisura, a samim tim i Tekija, nalazi se na granici dva
floristička regiona: srednjeevropskog i pontsko-južnosibirskog (Stevanović 1996).
Terenskim istraživanjem je obuhvaćen tok Dunava koji pripada Tekiji, tačnije
područje koje se prostire između 44.691466–44.673276 severne geografske širine i
22.415505–22.388660 istočne geografske dužine (Slika 3).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
5
1.2. Geološki sastav podloge
Istraživano područje se odlikuje velikim diverzitetom u pogledu litološkog sastava
supstrata (Lazić 1999). Karakteriše se prisustvom proterozojskih škriljaca, paleozojskih i
mezozojskih stenskih kompleksa, facijalnih i genetskih tipova kvartarnih naslaga (Slika
4).
Slika 4. Geološka karta Tekije (Đokanović 2014).
Kristalaste stene visokog stepena metamorfizma koje učestvuju u izgradnji Getske
navlake pripadaju proterozoiku. Predstavljene su gnajsevima, leptinolitima, mikašistima,
amfibolitima, mermerima, kvarcitima i serpentinitima pri čemu je razviće gnajseva, mikašista
i serpentinita dominantno. Mikašisti su razvijeni u tekijskoj kristalastoj zoni, a sastoje se od
kvarca, muskovita, biotita, granata i andaluzita (Đokanović 2014).
Paleozoik je predstavljen tvorevinama kambrijuma i karbona. Veliko rasprostranjenje
imaju kambrijumski zeleni škriljci sa dominacijom hlorit-sericitskih i aktinolitskih škriljaca.
Hlorit-sericitski škriljci se sastoje od kvarca, sericita, hlora, epidota, biotita, muskovita, dok
su granat i turmalin dosta ređi. Na malom prostoru, na severnim padinama Barjaktara kod
Tekije otkriveni su granitmonconiti (Đokanović 2014).
Mezozojske tvorevine jure i krede se karakterišu širokom distribucijom i visokim
procentom na istraživanom prostoru. Sedimenti gornje jure imaju znatno rasprostranjenje, a
predstavljeni su krečnjacima u okviru kojih se javljaju rožnaci. Sedimenti krede predstavljeni
Ljiljana Bolbotinović Master rad
6
su neokomskim sedimentima. Poseban tip razvića neokoma predstavljaju sinajski slojevi koji
imaju flišni karakter (Đokanović 2014).
Tercijar je predstavljen neogenim sedimentima Dunavskog ključa. Zastupljeni su
sedimenti miocena i pliocena. Donji pliocen je litološki predstavljen peskovima i glinama.
Kvartarni sedimenti imaju veliko rasprostranjenje, a predstavljeni su aluvijalnim,
proluvijalnim, deluvijalnim i eolskim naslagama koje su formirane tokom pleistocena i
holocena (Đokanović 2014).
Između Sipa i Davidovca, visoke rečne terase (visine od 150 m do 170 m), izgrađene
su od šljunkova i peskova poreklom od kristalastih škriljaca, mezozojskih peščara i krečnjaka
(Đokanović 2014).
Najveće rasprostranjenje rečno-jezerski sedimenti imaju u Velikom dunavskom
ključu. Predstavljeni su srednjezrnim do krupnozrnim slabo sortiranim šljunkovima sa
pojavama feritizacije. Mestimično sa sočivima peskova i peskovitih glina (Đokanović 2014).
Planinski deo u dugačkom pojasu od Đerdapa do Timoka, predstavljen je najstarijim
tvorevinama. Deo između planinskih venaca i doline Dunava – neogenim, a pored Dunava
pliocenskim i kvartarnim naslagama. Na istočnim padinama planine Miroč i Velikog grebena,
na visinama iznad 350 m, zastupljeni su neogeni sedimenti (Petković 1976). Značajno je
razviće jurskih sedimenata u najvišim delovima planinskih masiva – Đerdapa, Miroča,
Velikog Grebena i Deli Jovana. U Severoistočnoj Srbiji ispod neogenih sedimenata donju
kredu (valendin-otriv-barem) predstavljaju slojevi sinajske serije izgrađeni od laporaca,
peščara, laporovitih krečnjaka, glinaca i konglomerata (Petković 1976).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
7
1.3. Pedološki sastav podloge
Prema Kneževiću (2001), zemljišta Nacionalnog parka „Đerdap” (obuhvata površinu
od 63.680 ha i uključuje i istraživano podučje) se mogu svrstati u nekoliko grupa: zemljišta
nastala na silikatnim stenama, krečnjaku i na aluvijalnim, aluvijalno-deluvijalnim i
deluvijalnim nanosima (Slika 5).
Slika 5. Pedološka karta Istočne Srbije (Škorić et al. 1985).
Na silikatnim stenama su zastupljene različite evolucione faze, javljaju se eutrična,
distrična, humusno-silikatna zemjišta, smeđa zemljišta – distrična (kisela), smeđa (distrični
kambisol) i eutrična (baza zasićena), smeđa (eutrični kambisol) i lesivirana zemljišta (luvisol)
(Medarević et al. 2001)
U šumskim zajednicama, na krečnjaku, javljaju se rendzine, crnice i smeđa zemljišta.
Po obodu vrtača i na strmijim padinama javljaju se rendzine, dok se u vrtačama često u
kombinaciji sa deluvijalnim zemljištima javljaju smeđa zemljišta (Medarević 2005).
Radom tekućih voda u poloju vodotoka nastaju aluvijalni nanosi dok taloženjem
erodiranog zemljišnog materijala u podnožju padina nastaju deluvijalni nanosi. Mešanjem
taloga tekućih i erozionih voda nastaju aluvijalno-deluvijalni nanosi. O aluvijalnom nanosu
Dunava nema dovoljno podataka s obzirom da je najveći deo naslaga potopljen izgradnjom
hidroelektrane „Đerdap I (Petković 1976).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
8
1.4. Klimatske karakteristike
Za područje Đerdapa karakteristična je umereno kontinentalna klima. Prosečna
vrednost godišnje sume padavina na ovom području iznosi 784 mm, što je približno 7% u
odnosu na teritoriju Srbije. Najviše padavina je u periodu april–jun, a najmanje u periodu jul–
septembar (Medarević 2001). Padavine su obilnije nego u susednim oblastima. U Tekiji se
godišnje izluči oko 840 mm. Najveću relativnu vlažnost vazduha imaju decembar i januar, po
86%, a najmanju avgust (70%) i jul (72%). Prosečna godišnja vrednost relativne vlažnosti u
Tekiji je 78%, pa se vazduh može označiti kao umereno vlažan (Aleksić et al. 1996).
Tabela 1 .Srednje mesečne, minimalne i maksimalne temperature vazduha izmerene u Tekiji u periodu od 1951. do 1980. godine (Aleksić et al. 1996).
Mesec Srednja temperatura (°C)
Minimalna temperatura (°C)
Maksimalna temperatura (°C)
Januar -0.9 -6.2 1.9
Februar 1.4 -6.1 5.5
Mart 6.1 1 9.2
April 11.4 8.3 14.3
Maj 16.2 14 19.6
Jun 19.7 17.8 21.8
Jul 21.5 15 22.8
Avgust 21.2 9 23.5
Septembar 17.3 2.6 19.2
Oktobar 11.6 -2.1 15.1
Novembar 6.4 -10 9.4
Decembar 1.7
5.6
Prosečna vrednost srednje godišnje temperature vazduha iznosi 11,3°C. Januar je
najhladniji i jedini mesec u godini sa prosečnom negativnom temperaturom (-0,9°C) (Tabela
1). Temperaturni maksimum je u julu (21,5°C) (Tabela 1). Razlika između najtoplijeg i
najsvežijeg jula u Tekiji iznosi samo 2,4°C. Razlika između najtoplijeg i najhladnijeg
februara u Tekiji ima vrednost od 11,6°C. Kada Dunav i Đerdapsko jezero prekriju ledena
kora i sante leda, onda je u Tekiji hladnije nego na okolnim brdsko-planinskim terenima.
Najveći broj dana sa snežnim pokrivačem je u Tekiji, i iznosi 37 dana u toku godine. Dužina
trajanja vegetacionog perioda, tj. perioda sa srednjim dnevnim temperaturama višim od 5°C u
Tekiji iznosi 255 dana. Broj tropskih dana tj. dana sa maksimalnim temperaturama iznad
30°C je 39 (Aleksić et al. 1996).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
9
Klimatološkim ispitivanjem dunavskih klisura i kotlina, Srejović (1969) je ukazao na
razlike u njihovoj mezoklimi. Ustanvljeno je da je u klisurama mezoklima svežija tj. da je
toplotni režim u toku godine ravnomerniji, da se temperaturni maksimum postiže kasnije i da
je ukupna količina padavina tokom godine veća nego u kotlinama (Medarević et al. 2001).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
10
1.5. Potencijalna vegetacija
Potencijalna vegeacija u Tekiji i njenoj nepsrednoj okolini predstavljena je različitim
tipovima šumske vegetacije, uključujući aluvijalne šume, šume hrasta kitnjaka, bukove šume
i reliktne zajednice jorgovana i graba (Slika 6).
Slika 6. Karta rasprostranjenja potencijalne vegetacije Istočne Srbije (Jovanović et al. 1986).
Potencijalna vegetacija najnižih terena koji su smešteni neposredno uz rečne tokove
predstavljena je šumskom vegetacijom bele i krte vrbe (Salicetum albo-fragilis), šumskim
zajednicama topola i vrba (Salici-Populetum) i žbunastom vegetacijom sa dominacijom
crvene vrbe (Salicetum purpureae). Na šljunkovito-peskovitim aluvijalnim nanosima, gde je
zemljište u inicijalnim fazama razvoja, dominiraju zajednice crvene vrbe jer kapilarno
penjanje podzemne vode omogućava rast pomenute vrste. Međutim, na razvijenijim
zemljištima, crvena vrba biva zamenjena drugim vrstama vrba i topola.
U predelu Đerdapske klisure, potencijalna vegetacija je predstavljena reliktnom
zajednicom Syringo-Carpinetum orientalis Gren. 1950. Tipična staništa ove šumske
fitocenoze su krečnjački predeli koji gravitiraju prema Dunavu. Usled degradacije zemljišta,
šume na ovakvim ekstremnim staništima lako i brzo devastiraju (Mišić, 1967).
Na uzdignutijim terenima, na dubokim distričnim smeđim zemljištima,
najzastupljenije su šume sa dominacijom planinske bukve (Fagetum moesiacae montanum
typicum B. Jov. 1953) (Medarević et al. 2001). Na toplim, južno eksponiranim stranama, u
planinskom pojasu bukve javljaju se šume hrasta kitnjaka – Quercetum petraeae-cerris Lak.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
11
et B. Jov. 1980. Monodominantne šume kitnjaka, kitnjaka i cera i šume cera zastupljene su na
zemljištima slabo kisele ili neutralne reakcije.
Medarević (2005) ističe da Đerdapska klisura predstavlja refugijum brojnih reliktnih
vrsta, i da je do sada evidentirano 35 reliktnih i endemičnih vrsta, a među kojima su: Corylus
colurna, Juglans regia, Celtis australis, Taxus baccata, Ilex aquifolium i Syringa vulgaris.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
12
1.6. Pregled dosadašnjih istraživanja flore i vegetacije Dunava na području
Srbije
Istraživanjem flore i vegetacije Dunava, i vodenih ekosistema smeštenih u
neposrednoj okolini njegovih obala, bavio se veći broj naučnika (Babić 1971; Radulović
2000; Stevanović 2001; Stevanović et al. 2003; Stevanović et al. 2004; Janauer et al. 2003;
Vukov et al. 2003; Vukov et al. 2008; Ljevnaić-Mašić 2010; Džigurski et al. 2016; Vukov et
al. 2017), naročito u poslednjih dvadeset godina.
Babić (1971) daje opsežan pregled močvarne i livadske vegetacije leve obale Dunava
u neposrednoj okolini Novog Sada, tačnije na području Koviljskog rita. Trideset godina
nakon prvog istraživanja vegetacije Koviljskog rita, Radulović (2000) publikuje rezultate
israživanja vodene vegetacije istog područja.
Stevanović (2001) objavljuje rezultate proučavanja rasprostranjenja i ekologije
makrofitske vegetacije u đerdapskoj akumulaciji, dok Stevanović et al. (2003) poseban
akcenat u proučavanju flore Dunava stavljaju na deo toka između ostrvca Žilovo i ušca reke
Nere (na 1090. i 1075. km). Stevanović et al. (2004) beleže prisustvo adventivnih higrofilnih
vrsta Paspalum paspaloides, Echinochloa orizoides i Cyperus strigosus tokom terenskih
istraživanja makrofitske flore i vegetacije u srpskom delu akumulacije Dunava.
Istraživanjem akvatičnih makrofita Dunava u nepsrednoj okolini Novog Sada bavili
su se Janauer et al. (2003), a u okolini Pančeva Vukov et al. (2003).
Vukov et al. (2008) proučavaju distribuciju hidrofita duž Dunava, i tim istraživanjem
konstatuju prisustvo 40 biljnih vrsta i specifičan obrazac njihove pojave (24 u gornjem
regionu, 37 u akumulaciji Đerdap I, 17 u Đerdapu II i 11 u donjem delu reke).
Ljevnaić-Mašić (2010) se bavila florističko-fitocenološkim istraživanjem kompletne
Osnovne kanalske mreže Hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav Banata, pri čemu je ustanovila
prisustvo 178 taksona.
U poslednjih nekoliko godina sprovedena su istraživanja asocijacija klasa
Hydrochari-Lemnetea i Potamotea u kanalu Dunav-Tisa-Dunav (Džigurski et al. 2016) i
proučavanja distribucije makrofita na Dunavu između 1433. i 846. km (Vukov et al. 2017).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
13
2. CILJEVI RADA
Ciljevi ovog rada su sledeći: 1) utvrditi diverzitet biljnih vrsta vodenih i povremeno
plavljenih staništa desne obale Dunava kod Tekije, 2) izvršiti taksonomsku, fitogeografsku i
ekološku analizu popisane flore, 3) proceniti broj ugroženih i invazivnih vrsta na
proučavanom području.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
14
3. MATERIJAL I METODE
Florisička istraživanja ranije pomenutog područja obavljena su tokom letnjih i
jesenjih meseci 2018. godine. Na osnovu prikupljenog biljnog materijala, sačinjen je popis
flore kojim su obuhvaćene biljne vrste koje naseljavaju muljevito tlo, peščane i šljunkovite
nanose na desnoj obali Dunava i samo korito reke.
Determinacija biljnog materijala izvršena je pomoću ključeva: „Flora Srbijeˮ
(Josifović (Ed.) 1970 –1978, Sarić (Ed.) 1986, 1992), „ Flora Europaeaˮ (Tutin et al. (Eds.)
1964 – 1980) i „Флора на НП Българияˮ (Jordanov (Ed.) 1963 – 1979, Velčev 1979 –
1995). Biljni materijal deponovan je u Herbarijumu Departmana za biologiju i ekologiju
Prirodno-Matematičkog fakulteta u Nišu (HMN).
Nomenklatura i klasifikacija biljnih vrsta usklađena je sa bazom podataka Euro+Med
database (http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed), dok je baza The Plant List
(http://www.theplantlist.org) korišćena za vrste kojih nema u prethodno pomenutoj bazi.
Životne forme su određene korišćenjem Raunkierovog principa koji su razradili
Elenberg i Miler-Domboa (Ellenberg, Mueller-Dombois, 1967, in Mueller-Dombois,
Ellenberg, 1974), a u Flori Srbije delimično izmenio Stevanović (1992a).
Pripadnost vrsta areal tipovima određivana je po principima podele Mojzela (Meusel
et al. 1965), koja se zasniva na podudarnosti areala vrsta sa odgovarajućim florističkim
horionima (Stevanović 1992).
U cilju uvrđivanja stepena ugroženosti i invanzivnosti flore istraživanog područja, u
radu će biti istaknute kategorije ugroženosti taksona u skladu sa Evropskom Crvenom listom
vaskularnih biljaka (Bilz et al. 2011), dok će popis invazivnih vrsta biti sačinjen u skladu sa
preliminarnim listama invazivnih vrsta u Republici Srbiji (Lazarević et al. 2012), Bugarskoj
(Petrova et al. 2013), Bosni i Hercegovini (Maslo 2016) i Crnoj Gori (Stešević and Petrović
2010).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
15 1 Pregled skraćenica životnih formi biljaka koje su upotrebljene u poglavlju 4.1 dat je u Prilogu 1. 2. Pregled skraćenica areal tipova biljnih vrsta upotrebljen u poglavlju 4.1 dat je u Prilogu 2.
4. REZULTATI I DISKUSIJA
Florističkim istraživanjem vodenih i povremeno plavljenih staništa u okolini Tekije
ustanovljeno je prisustvo 123 taksona. Klasi Polypodiopsida pripadaju 2 vrste, dikotiledonim
biljkama (klasi Magnoliopsida) pripada 89 vrsta, a monokotiledonim biljkama (klasi
Liliopsida) 34 vrste.
4.1. Pregled flore Dunava kod Tekije
Klasa: Polypodiopsida
Red: Equisetales
Familija: Equisetaceae
1. Equisetum arvense L.
Životna forma: G rhiz scap1
Areal-tip: Hol2
Vrsta je široko rasprostranjena pored potoka, reka, na vlažnim aluvijalnim terenima,
oranicama i zapuštenim mestima. Pripada taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od
zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Red: Salviniales
Familija: Salviniaceae
2. Salvinia natans (L.) All.
Životna forma: nat Hyd T
Areal-tip: Hol
Česta je u močvarama i vodama koje sporo teku. Ulazi u brojne asocijacije vodene i barske
vegetacije (Slika 7). Svrstana je među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni
kao skoro ugroženi (LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
16
Slika 7. Fotografije pojedinih predstavnika flore Dunava (1. Phragmites australis; 2. Nymphoides
peltata & Salvinia natans; 3. Salix fragilis & Humulus lupulus; 4. Typha latifolia).
Klasa: Magnoliopsida
Red: Piperales
Familija: Aristolochiaceae
3. Aristolochia clematitis L.
Životna forma: G rad scap
Areal-tip: EAz
Ljiljana Bolbotinović Master rad
17
Zastupljena je po nasipima, na oranicama i sunčanim obroncima. Često se može naći po
vrbovim šumama i na jako humoznom zemljištu alkalne reakcije.
Red: Ceratophyllales
Familija Ceratophyllaceae
4. Ceratophyllum demersum L.
Životna forma: sbm Hyd G
Areal-tip: Kosm
Višegodišnja submerzna biljka koja naseljava stajaće i tekuće vode. Pripada taksonima koji
nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Red: Ranunculales
Familija: Ranunculaceae
5. Clematis vitalba L.
Životna forma: a dec S lig
Areal-tip: EAz
Pavit je autohtona povijuša, veoma česta pred puteva gde gradi žive ograde, u šikarama i na
rubovima šuma.
6. Clematis viticella L.
Životna forma: a dec S lig
Areal-tip: Ant
Antropofita mediteransko-submediteranskog porekla. Često se može naći u obalnim
područjima.
7. Ranunculus sceleratus L.
Životna forma: T scap
Areal-tip:: EAz
Vrsta se može naći na vlažnim i azotom bogatim staništima, uključujući i površine pored
puteva. Predstavlja takson koji nije određen ni kao zavisan od zaštite, ni kao skoro ugrožen
(LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
18
8. Ranunculus repens L.
Životna forma: H rept
Areal-tip: EAz
Nastanjuje vlažna mesta, pored potoka i reka, ima je u vrbovim šumama i u šumama hrasta
lužnjaka. Pripada taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro
ugroženi (LC).
Red: Proteales
Familija: Platanaceae
9. Platanus occidentalis L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: Ant
Antropofita Američkog porekla. Uspešno raste na aluvijalnim staništima. U Srbiji je
predstavljena kao veoma retka vrsta.
Red: Rosales
Familija Cannabaceae
10. Humulus lupulus L.
Životna forma: a dec S lig
Areal-tip: EAz
Višegodišnja povijuša, raste na vlažnim mestima, u proređenom šiblju, po obodima šuma i na
rečnim obalama (Slika 7).
Red: Rosales
Familija: Urticaceae
11. Urtica dioica L.
Životna forma: T/H scap
Areal-tip: Hol
Ljiljana Bolbotinović Master rad
19
Višegodišnja zeljasta biljka, široko rasprostranjena, raste oko puteva, na vlažnim staništima i
duž rečnih dolina. Uvrštena je među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni
kao skoro ugroženi (LC).
12. Parietaria officinalis L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: EAz
Višegodišnja biljka, raste oko puteva, u vlažnim šumama, po šibljacima, rovovima i na
stenama.
Red: Fagales
Familija: Fagaceae
13. Castanea sativa Mill.
Životna forma: P scap
Areal-tip: Med-smed
Slaba rasprostranjenost vrste u Srbiji u vezi je sa negativnim uticajima kontinentalne i stepske
klime Severne, Centralne i Istočne Srbije. Uspeva na kiseloj podlozi, gnajsu, granitu, peščaru
i škriljcima.
Red: Caryophyllales
Familija: Phytolaccaceae
14. Phytolacca americana L.
Životna forma: G rhiz scap
Areal-tip: Ant
Vrsta je poreklom iz istočnih delova Severne Amerike. Na tlo Evrope dospela je u 17. veku,
najpre u području Mediterana. Uspeva na lakim, peskovitim, kao i na teškim, glinovitim
zemljištima, kisele i bazne reakcije. Odgovara joj vlažno zemljište. Česta je na osunčanim
mestima ili u polusenci. Predstavljena je kao sporadično invazivna biljna vrsta Srbije
(Lazarević et al. 2012). Takođe, predstavlja invazivnu vrstu Bugarske (Petrova et al. 2013) i
Bosne i Hercegovine (Maslo 2016).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
20
Red: Caryphyllales
Familija: Caryophylaceae
15. Stellaria media (L.) Cirillo
Životna forma: T scap
Areal-tip: Kosm
Mišjakinja je čest korov oranica, vinograda i voćnjaka. Često se može naći i kraj puteva i
ograda.
16. Stellaria neglecta (Lej.) Weiche
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Vrsta preferira vlažna i senovita staništa. Obično se nalazi u šumama, živicama ili na obalama
potoka.
17. Silene noctiflora L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: EAz
Korovska i ruderalna biljka, može se naći kraj puteva, na obrađenim i senovitim mestima.
18. Saponaria officinalis L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Višegodišnja zeljasta biljka, česta je pored puteva, u jarugama, na obalama reka, u vrbacima.
Red: Caryophyllales
Familija: Amaranthaceae
19. Amaranthus retroflexus L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Ant
Alohtona vrsta severnoameričkog porekla koja naseljava različite tipove staništa, pretežno
staništa sa jasno izraženim antropogenim uticajem. Vrsta je na tlo Evrope donešena 1759.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
21
godine, a poreklom je iz umerenih i tropskih delova Amerike. Prema Lazarević et al. (2012)
svrstana je među potencijalno invazivne biljne vrste Srbije (Slika 8). Takođe, navodi se kao
invazivna vrsta u Crnoj Gori (Stešević and Petrović 2010), Bugarskoj (Petrova et al. 2013) i
Bosni i Hercegovini (Maslo 2016).
Red: Caryophyllales
Familija: Chenopodiaceae
20. Chenopodium album L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: EAz
Svrstana je među ruderalne i korovske biljke. Karakteristična je za nitrofilna staništa.
Red: Caryophyllales
Familija: Portulacaceae
21. Portulaca oleracea L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Kosm
Česta je oko puteva i staza, na šljunkovitim mestima i na okopavanim površinama.
Red: Caryophyllales
Familija: Polygonaceae
22. Persicaria lapathifolia (L.) Delarbre
Životna forma: T scap
Areal-tip: Kosm
Vrsta je prisutna u jednogodišnjoj vegeataciji razvijenoj na obalama vodenih ekosistema i na
vlažnim mestima. Pripada taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro
ugroženi (LC).
23. Persicaria maculosa Gray.
Životna forma: T scap
Ljiljana Bolbotinović Master rad
22
Areal-tip: EAz
Vrsta raste na vlažnim staništima, u otvorenoj močvarnoj ili korovskoj vegetaciji. Svrstana je
među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi , odnosno
pripada LC kategoriji ugroženosti.
24. Persicaria dubia (Stein) Fourr.
Životna forma: T scap
Areal-tip: EAz
Česta je pored vodenih ekosistema, u poplavnim šumama i na vlažnim livadama.
25. Persicaria hydropiper (L.) Delarbre
Životna forma: T scap
Areal-tip: EAz
Česta je na obalama stajaćih ili sporotekućih voda, na vlažnim mestima kraj puteva i kanala,
raste i kao korovska biljka u vlažnim okopavinama. Ubraja se među taksone koji nisu
određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
26. Rumex patientia L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Nastanjuje livade i šikare razvijene na vlažnoj podlozi.
Red: Cucurbitales
Familija: Cucurbitaceae
27. Echinocystis lobata (Michx) Torrey & A. Gray
Životna forma: S herb
Areal-tip: Ant
Vrsta je autohtona u Severnoj Americi. U Srbiji se najpre raširila u Podunavskoj ravnici, na
obalama Dunava. Na tlo Evrope, dospela je početkom 20. Veka, kao ukrasna biljka u
botaničkim baštama. Prema Lazarević et al. (2012), svrstana je među jako invazivne vrste
Srbije. Osim toga, predstavlja invazivnu vrstu Bugarske i Bosne i Hercegovine (Petrova et al.
2013; Maslo 2016).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
23
Red: Malpighiales
Familija: Salicaceae
28. Salix alba L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: EAz
Bela vrba je listopadno drvo rasprostranjeno u rečnim dolinama širom južne Evorpe,
središnje Azije i severne Afrike. Pretežno raste u rečnim dolinama, poplavnim područjima i
na aluvijalnim zemljištima.
29. Populus alba L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: EAz
Vrsta je, u Srbiji, najviše rasprostranjena na obalama Dunava i njegovih pritoka. Javlja se kraj
reka, na peskovitim i vlažnim terenima.
30. Populus nigra L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: EAz
Crna topola je listopadno drvo rasprostranjeno u rečnim dolinama Evorpe, središnje Azije i
Severne Afrike. Predstavlja glavnu vrstu u ritskim šumama zajedno sa belom topolom i
belom vrbom.
31. Salix × fragilis L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: EAz
Vrsta se može naći na aluvijumima, kraj tekućih voda zajedno sa belom vrbom (Slika 7).
32. Salix purpurea L.
Životna forma: P caesp
Areal-tip: EAz
Ljiljana Bolbotinović Master rad
24
Vrsta je rasprostranjena kraj potoka i reka, na šljunkovito-peskovitim nanosima. Česta je u
šumama vrba i topola.
Red: Ericales
Familija: Primulaceae
33. Lysimachia vulgaris L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Vrsta nastanjuje vlažna i močvarna zemljišta, može se naći pored vodenih kanala, na
tresavama i u priobalnim šibljacima. Uvrštena je među taksone koji nisu određeni ni kao
zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Red: Ericales
Familija: Balsamiaceae
34. Impatiens balfourii Hooker f.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Ant
Antropofita azijskog porekla. Vrsta se javlja na obalama reka, a može se naći i pored puteva.
Uspeva u hladnim i vlažnim područjima, na nadmorskoj visini od 100 m do 600 m.
Red: Malvales
Familija: Malvaceae
35. Malva sylvestris L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Ulazi u sastav ruderalnih i korovskih zajednica koje su razvijene pored puteva, naselja i na
zapuštenim mestima.
Red: Rosales
Familija: Rosaceae
Ljiljana Bolbotinović Master rad
25
36. Rubus ulmifolius Schott
Životna forma: P rept
Areal-tip: Med-Smed
Česta je na suvom i krečnjačkom tlu.
37. Potentilla reptans L.
Životna forma: H rept
Areal-tip: EAz
Vrsta raste pored puteva, u jarkovima, na obalama reka, na vlažnim i močvarnim livadama, i
u šumama hrasta kitnjaka i graba.
Red: Fabales
Familija: Fabaceae
38. Gleditsia triacanthos L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: Ant
Vrsta je autohtona u Centralnim i Istočnim delovima Severne Amerike. Na tlo Evrope
dospela je oko 1700. godine, a sada je široko rasprostranjena.
39. Robinia pseudoacacia L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: Ant
Bagrem je listopadno drvo koje u prirodi raste na jugoistoku Sjedinjenih Američkih Država.
U Evropu je donešena 1638. godine, nakon čega se proširila širom kontinenta. Označena je
kao jako invazivna biljna vrsta Srbije (Lazarević et al. 2012). Osim toga, predstavlja jasno
prepoznatu invazivnu vrstu i u susednim zemljama – Crnoj Gori (Stešević and Petrović 2010)
Bugarskoj (Petrova et al. 2013), Bosni i Hercegovini (Maslo 2016).
40. Amorpha fruticosa L.
Životna forma: P caesp
Areal-tip: Ant
Ljiljana Bolbotinović Master rad
26
Vrsta je invazivna na području Evrope, dok je autohtona na teritoriji Severne Amerike.
Prisustvo ove vrste prvi put je utvrđeno u Engleskoj, 1724. godine, gde je dospela kao
ukrasna biljka. Prema Lazarević et al. (2012), vrsta se ubraja među jako invazivne biljne vrste
Srbije (Slika 8). Posmatrano na regionalnom nivou, Amorpha fruticosa ima status jasno
prepoznate invazivne vrste i u susednim zemljama (Crna Gora, Bugarska, Bosna i
Hercegovina) (Stešević and Petrović 2010; Petrova et al. 2013; Maslo 2016).
Slika 8. Fotografije ugroženih (1. Sparganium erectum; 2. Lycopus europaeus) i invazivnih vrsta (3.
Amorpha fruticosa; 4. Amaranthus retroflexus) u flori Dunava.
41. Medicago sativa L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Ant
Ljiljana Bolbotinović Master rad
27
Vrsta raste pored puteva i na nasipima. Ubraja se među taksone koji nisu određeni ni kao
zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC). Nalazi se na listi invazivnih vrsta Crne Gore
(Stešević and Petrović 2010).
42. Cytisus hirsutus L.
Životna forma: Ch suffr caesp
Areal-tip: EAz
Javlja se na krečnjaku, na suvoj podlozi. Može se naći na livadama i rubovima šuma.
Red: Myrtales
Familija: Lythraceae
43. Trapa natans L.
Životna forma: nat Hyd T
Areal-tip: EAz
Vodeni orašak nastanjuje stajaće ili sporotekuće vode. Ubraja se među taksone koji su
određeni kao skoro ugroženi (NT).
44. Lythrum salicaria L.
Životna forma: H scap/emer Hyd G rhiz
Areal-tip: Kosm
Vrsta naseljava obale reka, bara, jezera, kanala, močvarne, vlažne livade, tresave i vlažne
šume. Uvrštena je među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro
ugroženi (LC).
Red: Myrtales
Familija: Onagraceae
45. Epilobium tetragonum L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Phol-ptrop
Česta je pored potoka, jezera, bara i na zamočvarenim mestima.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
28
46. Epilobium hirsutum L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Hol
Vrsta raste na vlažnim livadama, močvarama, obalama potoka i reka, i u šikarama.
47. Epilobium parviflorum Schreb.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Na vlažnim površinama se javlja kao korovska biljka, dok je veoma česta na obalama reka,
potoka i u jarugama.
Red: Saxifragales
Familija Haloragaceae
48. Myriophyllum spicatum L.
Životna forma: sbm HydT
Areal-tip: Hol
Vrsta nastanjuje sporotekuće vode, a takođe se može naći u mrtvajama, močvarama i
kanalima. Predstavljena je kao takson koji nije određen ni kao zavisan od zaštite, ni kao skoro
ugrožen (LC).
Red: Sapindales
Familija: Simaroubaceae
49. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle
Životna forma: P scap
Areal-tip: Ant
Kiselo drvo je poreklom iz umerenih oblasti istočne Azije. Na tlo Evrope dospelo je 1751.
godine. Ubraja se među jako invazivne biljne vrste Srbije (Lazarević et al. 2012), i susednih
država – Crne Gore, Bugarske, Bosne i Hercegovine (Stešević and Petrović, 2010; Petrova et
al. 2013; Maslo 2016).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
29
Red: Sapindales
Familija: Sapindaceae
50. Acer negundo L.
Životna forma: P scap
Areal-tip: Ant
Pajavac, negundovac ili japanski javor je autohtona vrsta istočnog i centralnog dela
Sjedinjenih Američkih Država i Kanade koja često raste u rečnim dolinama. Predstavlja jako
invazivnu vrstu Srbije (Lazarević et al. 2012) i susednih država – Crne Gore (Stešević and
Petrović, 2010), Bugarske (Petrova et al.2013), Bosne i Hercegovine (Maslo 2016).
Red: Cornales
Familija: Cornaceae
51. Cornus sanguinea L.
Životna forma: P caesp
Areal-tip: SE
Vrsta je prisutna na različitim staništima, od vlažnih aluvijalnih šuma do kserotermnih
hrastovih šuma.
Red: Apiales
Familija: Araliaceae
52. Hedera helix L.
Životna forma: Semp S lig
Areal-tip: Med-smed
Javlja se na vlažnim i humusnim zemljištima, po šumama, ali dobro podnosi i kamenita i
krečnjačka tla.
Red: Apiales
Familija: Apiaceae
Ljiljana Bolbotinović Master rad
30
53. Bupleurum praealtum L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Med-smed
Vrsta je česta u šibljacima, na obraslim padinama i pored puteva.
54. Daucus carota L.
Životna forma: H/T scap
Areal-tip: Hol
Nastanjuje suve i vlažne livade, česta je na nasipima, obalama vodenih ekosistema, pored
puteva i na obradivim površinama. Svrstana je među taksone koji nisu određeni ni kao
zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Red: Celastrales
Familija: Celastraceae
55. Euonymus europaeus L.
Životna forma: P caesp
Areal-tip: EAz
Listopadni grm, rasprostranjen u većem delu Evrope. Raste na rastresitom, dubokom,
krečnjačkom tlu bazne ili neutralne reakcije. Javlja se uz potoke i reke, na rubovima šuma i u
šikarama.
Red: Gentianales
Familija: Rubiaceae
56. Galium mollugo L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: SE
Vrsta se može naći u baštama, na zidinama, livadama i u živim ogradama.
Red: Dipsacales
Familija: Viburnaceae
Ljiljana Bolbotinović Master rad
31
57. Sambucus ebulus L.
Životna forma: G rad-scap/H scap
Areal-tip: EAz
Javlja se kao korovska biljka, na različitim staništima koja su dobro osvetljena. Česta je kraj
puteva, na zapuštenim njivama, kraj živica i na nitrofilnim staništima.
Red: Boraginales
Familija: Boraginaceae
58. Anchusa officinalis L.
Životna forma: H/T scap bienn
Areal-tip: EAz
Raste na ruderalnim staništima, pašnjacima, pored puteva i na nasipima reka.
Red: Lamiales
Familija: Scrophulariaceae
59. Odontites rubra Gilib.
Životna forma: Tscap/ep Semipar
Areal-tip: EAz
Javlja se kao korovska biljka na oranicama, pored puteva i u usevima (naročito žitarica).
60. Buddleja davidii Franch.
Životna forma: P caesp
Areal-tip: Ant
Najbolje se razvija na izrazito osunčanim mestima i dobro dreniranom zemljištu koje je
bogato karbonatima. Vrsta je autohtona u Centralnoj Kini i Japanu. Na tlo Evrope, prvi put je
donešena u Velikoj Britaniji 90-ih godina 19. veka. Nalazi se na listi invazivnih vrsta
Bugarske (Petrova et al. 2013).
61. Linaria vulgaris Mill.
Životna forma: H scap
Ljiljana Bolbotinović Master rad
32
Areal-tip: EAz
Vrsta se javlja na peskovima, na rečnom šljunku, pored puteva i na njivama.
62. Linaria genistifolia (L.) Miller
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Zastupljena na sunčanim padinama, na šljunkovitom rečnom nanosu, a može se naći i na
ivicama šuma.
Red: Lamiales
Familija: Bignoniaceae
63. Catalpa bignonioides Walter
Životna forma: P scap
Areal-tip: Ant
Alohtona vrsta istočnoazijskog porekla. Uspeva na nutrijentima bogatom i vlažnom zemljištu.
Red: Lamiales
Familija: Plantaginaceae
64. Plantago major L.
Životna forma: H/T ros bienn
Areal-tip: EAz
Vrsta raste na livadama, u usevima, na peskovitim i osunčanim mestima, pored puteva i na
zatravljenjim površinama.
Red: Lamiales
Familija Verbenaceae
65. Verbena officinalis L.
Životna forma: H/T scap
Areal-tip: Kosm
Vrsta se može naći po okrajcima šuma, na livadama i na pašnjacima.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
33
Red: Lamiales
Familija: Lamiaceae
66. Teucrium chamaedrys L.
Životna forma: Ch suffr caesp
Areal-tip: EAz
Vrsta raste na sušnim kamenjarima, naročito na krečnjaku, na pašnjacima i livadama.
67. Stachys palustris L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Hol
Vrsta nastanjuje plavne livade, česta je u ritovima, na vlažnim njivama i rečnim nanosima.
68. Salvia verticillata L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Zastupljena je na livadama, pored puteva, na njivama i u šikarama.
69. Clinopodium vulgare L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Česta je na suvim, osunčanim livadama i pašnjacima. Javlja se i na rubovima šuma, u
šikarama i živicama.
70. Mentha aquatica L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Hol
Staništa ove vrste su stajaće i sporotekuće plitke vode. Često se može naći blizu vode, na
obalama bara, reka, jezera i na vlažnim livadama. Pripada taksonima koji nisu određeni ni
kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
34
71. Mentha longifolia (L.) L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Hol
Raste na vlažnim obalama reka, jezera, bara i kanala. Uspešno se razvija kako na vlažnim
livadama, tako i na suvljim mestima duž puteva.
72. Lycopus europaeus L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Raste na vlažnim i močvarnim livadama, naobalama reka, jezera, bara, potoka, kanala, u
plitkim barskim vodama i na ivicama zamočvarenih šuma (Slika 8). Svrstana je među
taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Red: Asterales
Familija: Compositae
73. Eupatorium cannabinum L.
Životna forma: G rhiz
Areal-tip: EAz
Vrsta raste na vlažnim obroncima i padinskim nasipima. Javlja se na vlažnim livadama, pored
potoka i rečica, u vrbacima i mezofilnim šumama.
74. Erigeron annuus (L.) Desf.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Ant
Vrsta je autohtona u Severnoj Americi, a na tlo Evrope dospela je krajem 17. veka, kada je
uzgajana kao ukrasna biljka. Svrstana je među jako invazivne biljne vrste Srbije (Lazarević et
al. 2012). Takođe, predstavlja invazivnu vrstu susednih država - Crne Gore, Bugarske, Bosne
i Hercegovine (Stešević and Petrović, 2010; Petrova et al.2013; Maslo 2016).
75. Erigeron cannadensis L.
Životna forma: T scap
Ljiljana Bolbotinović Master rad
35
Areal-tip: Ant
Raste pored puteva, na padinskim nasipima i oranicama. Alohtona vrsta Severnoameričkog
porekla. Predstavljena je kao jako invazivna biljna vrsta Srbije (Lazarević et al. 2012). Vrsta
je označena kao invazivna i u susednim zemljama, u Crnoj Gori (Stešević and Petrović, 2010)
i Bugarskoj (Petrova et al. 2016).
76. Xanthium orientale L. subsp. italicum (Moretti) Greuter.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Ant
Vrsta je iz Severne Amerike, a na evropski kontinent je donešena krajem 18., početkom 19.
veka. Nema dokaza o njenom postojanju pre 1822. godine, kada je Moretti opisao kao novu
vrstu za nauku. Zastupljena je na ruderalnim površinama, na vlažnim livadama i u kulturama.
Vrsta je svrstana među sporadično invazivne biljne vrste Srbije (Lazarević et al. 2012).
Nalazi se na listi invazivnih vrsta Crne Gore (Stešević and Petrović, 2010), Bugarske
(Petrova et al. 2013) i Bosne i Hercegovine (Maslo 2016).
77. Bidens frondosus L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Ant
Prisustvo ove vrste u Evropi je prvi put utvrđeno krajem 18. veka. Vrsta je autohtona u
Severnoj Americi, a raste na vlažnim i močvarnim staništima. Prema Lazarević et al. (2012),
svrstana je među jako invazivne biljne vrste Srbije. Predstavlja jasno prepoznatu invazivnu
vrstu u susednim državama – Crnoj Gori (Stešević and Petrović, 2010), Bugarskoj (Petrova et
al.2013), Bosni i Hercegovini (Maslo 2016).
78. Bidens cernuus L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Hol
Vrsta preferira vlažna staništa, poput vlažnih livada i zamočvarnih površina. Svrstana je
među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
79. Achillea millefolium L.
Životna forma: H scap
Ljiljana Bolbotinović Master rad
36
Areal-tip: EAz
Vrsta raste pored puteva, na sušnim do umereno vlažnim livadama, kao i na kamenitim
mestima.
80. Tanacetum vulgare L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: EAz
Vrsta raste pored puteva, pored reka, na livadama i ulazi u sastav žbunaste vegetacije.
81. Artemisia vulgaris L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Hol
Vrsta se može naći na oranicama, pored puteva, na krompirištima i livadama.
82. Artemisia absinthium L.
Životna forma: Ch suffr caesp
Areal-tip: EAz
Vrsta je česta na peskovitim i stenovitim mestima, javlja se pored puteva i na oranicama.
83. Helianthus tuberosus L.
Životna forma: H scap
Areal-tip: Ant
Prema Lazarević et al. (2012), svrstana je među jako invazivne biljne vrste Srbije. Autohtona
je u Severnoj Americi, a na tlo Evrope (u Francuskoj) pojavljuje se početkom 17. veka.
Nakon toga, proširila se širom sveta kao privredno značajna biljka. U Crnoj Gori (Stešević
and Petrović, 2010), Bugarskoj (Petrova et al.2013) i Bosni i Hercegovini (Maslo 2016)
navodi se kao invazivna vrsta
84. Ambrosia artemisifolia L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Ant
Ljiljana Bolbotinović Master rad
37
Široko je rasprostranjena u mnogim zemljama Evrope, Azije i Australije. Česta je pored
puteva, na padinskim nasipima i ruderalnim mestima. Vrsta je autohtona u Severnoj Americi.
U Evropi je prisustvo ove vrste utvrđeno sredinom 19. veka (u Nemačkoj i Francuskoj od
1846. godine). Svrstana je među jako invazivne biljne vrste Srbije (Lazarević et al. 2012).
Predstavljena je kao invazivna vrsta Crne Gore (Stešević and Petrović, 2010), Bugarske
(Petrova et al.2013), Bosne i Hercegovine (Maslo 2016)
85. Xeranthemum annuum L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Med-smed
Vrsta se može naći na osunčanim i stenovitim mestima, pored puteva i na oranicama.
86. Cirsium vulgare (Savi) Ten.
Životna forma: T /H scap bienn
Areal-tip: EAz
Česta ruderalna vrsta, javlja se na tlu koje je bogato azotom. Predstavlja korov na obradivom
zemljištu.
87. Centaurea stoebe Tausch.
Životna forma: H scap
Areal-tip: MSM
Česta na travnatim i peskovitim mestima, pored puteva, na osunčanim padinama i oranicama.
Red: Asterales
Familija: Menyanthaceae
88. Nymphoides peltata (S.G.Gmel.) Kuntze
Životna forma: nat Hyd G
Areal-tip: EAz
Uspešno naseljava eutrofna jezera sa vodom neutralne do alkalne reakcije, kao i oligotrofna
jezera ispunjena vodom kisele reakcije (Slika 7). Ubraja se među taksone koji nije određen ni
kao zavistan od zaštite, ni kao skoro ugrožen (LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
38
Red: Solanales
Familija: Solanaceae
89. Solanum nigrum L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Kosm
Česta je na ruderalnim staništima, na zapuštenim mestima i pored puteva.
Klasa Liliopsida
Red: Alismatales
Familija: Hydrocharitaceae
90. Hydrocharis morsus-ranae L.
Životna forma: nat Hyd T
Areal-tip: EAz
Nastanjuje sporotekuće i stajaće vode (mrtvaje, bare, ribnjake i priobalne delove jezera).
Pripada taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
91. Najas minor All.
Životna forma: sbm Hyd T
Areal-tip: Hol
Jezera, bare i kanali su tipična staništa ove vrste. Svrstana je među taksone koji nisu određeni
ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
92. Najas marina L.
Životna forma: sbm Hyd T
Areal-tip: Kosm
Vrsta naseljava stajaće i sporotekuće vode, poput jezera, bara i mrtvaja. Uvrštena je među
taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Red: Alismatales
Familija: Potamogetonaceae
Ljiljana Bolbotinović Master rad
39
93. Potamogeton nodosus Poir.
Životna forma: nat Hyd T
Areal-tip: Hol
Vrsta uglavnom nastanjuje tekuće vode. Svrstana je među taksone koji nisu određeni ni kao
zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
94. Potamogeton perfoliatus L.
Životna forma: sbm Hyd T
Areal-tip: Kosm
Nastanjuje sporotekuće, stajaće i tekuće vode, kao što su reke, jezera, bare, mrtvaje, kanali i
ribnjaci. Uvrštena je među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro
ugroženi (LC).
95. Potamogeton lucens L.
Životna forma: sbm Hyd T
Areal-tip: Hol
Vrsta je prisutna u barama i jezerima. Pripada LC kategoriji ugroženosti, odnosno taksonima
koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi.
96. Potamogeton crispus L.
Životna forma: sbm Hyd T
Areal-tip: Kosm
Vrsta se može naći u stajaćim ili vodama koje sporo teku, kao što su ribnjaci, jezera, bare,
kanali i reke. Pripada taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro
ugroženi (LC).
Red: Poales
Familija: Juncaceae
97. Juncus effusus L.
Životna forma: G rhiz caesp
Areal-tip: Kosm
Ljiljana Bolbotinović Master rad
40
Raste na vlažnim i močvarnim mestima. Često ulazi u sastav zajednica Salicetum cinereae,
Scirpeto-Phragmitetum, Agrostideto-Juncetum effusi, Caricetum vulpinae-ripariae i dr.
Uvrštena je među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi
(LC).
98. Juncus conglomeratus L.
Životna forma: G rhiz caesp
Areal-tip: SE
Pretežno se javlja na silikatnim terenima, na vlažnim i močvarnim mestima.
Red: Poales
Familija: Cyperaceae
99. Schoenoplectus lacustris (L.) Palla
Životna forma: G rhiz caesp
Areal-tip: EAz
Javlja se na obalama vodenih ekosistema i u vodi, ređe u močvarama i na vlažnim livadama.
Ubraja se među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi
(LC).
100. Cyperus esculentus L.
Životna forma: G tub
Areal-tip: Ant
Antropofita kosmopolitskog rasprostranjenja. Javlja se na vlažnom zemljištu kao korovska
biljka (Slika 9).
101. Cyperus serotinus Rottb.
Životna forma: G rhiz
Areal-tip: MSM
Javlja se na plavnim mestima, u rečnim rukavcima, na obalama bara i kanala (Slika 9).
Pripada taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
41
Slika 9. Fotografije predstavnika roda Cyperus (1. Cyperus esculentus; 2. Cyperus serotinus).
102. Carex riparia Curtis
Životna forma: H caesp
Areal-tip: Hol
Česta i veoma rasprostranjena vrsta na zabarenim i močvarnim terenima, kraj bara, u
ritovima, kanalima i rečnim dolinama. Edifikator močvarne zajednice Caricaetum vulpinae-
ripariae. Pripada LC kategoriji ugroženosti, odnosno taksonima koji nisu određeni ni kao
zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi.
Red: Commelinales
Familija: Commelinaceae
Ljiljana Bolbotinović Master rad
42
103. Commelina erecta L.
Životna forma: G rhiz scap
Areal-tip: Ant
Vrsta je autohtona u Severnoj Americi. Najčešće naseljava peskovita staništa.
Red: Poales
Familija: Poaceae
104. Bothriochloa ischaemum (L.) Keng
Životna forma: H caesp
Areal-tip: Kosm
Kalcifilna biljka, javlja se mestimično, u grupama, na osunčanim, suvim i preobrađenim
padinama, na ivicama puteva i na livadama.
105. Sorghum halepense (L.) Pers
Životna forma: G rhiz
Areal-tip: Kosm
Vrsta je autohtona u mediteranskom delu Evrope i Azije (Turska i Sirija). Predstavlja
korovsku biljku u poljoprivrednim kulturama mnogih zemalja. Česta je na toplim i suvim
brežuljcima, peskovima, na njivama i ruderalnim staništima. Ubraja se među sporadično
invazivne biljne vrste Srbije (Lazarević et al. 2012) i susednih država – Crne Gore, Bugarske,
Bosne i Hercegovine (Stešević and Petrović, 2010; Petrova et al. 2013; Maslo 2016).
106. Setaria glauca L.
Životna forma: T caesp
Areal-tip: Kosm
Česta je na obrađivanim površinama, ruderalnim mestima, na peskovito-glinovitim
staništuma, a može se naći i pored puteva.
107. Setaria viridis (L.) P. Beauv
Životna forma: T caesp
Areal-tip: EAz
Ljiljana Bolbotinović Master rad
43
Česta je na peskovitim terenima, njivama, a raste i uz ograde i puteve.
108. Leersia oryzoides (L) Sw.
Životna forma: H caesp
Areal-tip: Kosm
Raste na obalama reka, u močvarama, barama i jarkovima. Pripada taskonima koji nisu
određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
109. Eleusine indica (L.) Gaertn
Životna forma: T caesp
Areal-tip: Ant
Antropofita Afričkog porekla. Česta je pored puteva i na zapuštenim površinama. Predstavlja
invazivnu vrstu Bosne i Hercegovine (Stešević and Petrović 2010) i Crne Gore (Maslo 2016).
110. Calamagrostis epigejos (L.) Roth
Životna forma: G rhiz caesp
Areal-tip: EAz
Rasprostranjena je na različitim geološkim podlogama i na različitim tipovima zemljišta.
Često se može naći na livadama i pašnjacima.
111. Phragmites australis (Cav.) Steud.
Životna forma: Hyd G rhiz
Areal-tip: Kosm
Raste na zamočvarenim mestima, duž obala reka, jezera i bara (Slika 7). Uvrštena je među
taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
112. Bromopsis erecta (Huds.) Fourr.
Životna forma: H caesp
Areal-tip: Med-smed
Vrsta se može naći na kamenitim i suvim padinama brdskih pašnjaka i pored puteva.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
44
113. Poa palustris L.
Životna forma: H caesp
Areal-tip: Bor
Javlja se na zatravljenim obalama vodenih ekosistema i na vlažnim livadama. U grupama se
može naći u kanalima brdskih i nizijskih terena.
114. Glyceria maxima (Hartm) Holmb.
Životna forma: G rhiz
Areal-tip: Hol
Raste na muljevitoj podlozi, pored velikih reka i jezera, jarkova i močvara. Vrsta pripada LC
kategoriji ugroženosti, odnosno taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao
skoro ugroženi.
114. Panicum capillare L.
Životna forma: T scap
Areal-tip: Ant
Vrsta je autohtona u Severnoj Americi. Raste kao korov u povrtnjacima, usevima, a može se
naći i pored puteva. U Bosni i Hercegovini predstavlja invazivnu vrstu (Maslo 2016).
116. Cynodon dactylon (I.) Pers
Životna forma: G rhiz/rept-caesp
Areal-tip: Kosm
Vrsta se može naći kako na suvim, tako i na vlažnim staništima. Česta je na peskovitoj
podlozi, a kao korov javlja se u usevima.
117. Phalaroides arundinacea (L.) Rauschert
Životna forma: G rhiz
Areal-tip: Hol
Raste na vodom zasicenim ili skoro zasicenim zemljištima. Može tolerisati povremeno
plavljenje, ali ne permanentno zadržavanje vode. Ubraja se među taksone koji nisu određeni
ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
45
118. Echinochloa crus-galli (L.) Beauv.
Životna forma: T caesp
Areal-tip: Kosm
Česta je na vlažnim mestima, pored puteva i na peskovitoj podlozi. Vrsta je autohtona na
području Azije i Afrike, a u Srbiji ima status jako invazivne biljne vrste (Lazarević et al.
2012).
Red: Alismatales
Familija: Lemnaceae
119. Spirodela polyrrhiza (L.) Schleid
Životna forma: nat Hyd T
Areal-tip: Kosm
Naseljava slatkovodna staništa obrazujući guste kolonije na površini vode. Pripada LC
kategoriji ugroženosti, odnosno taksonima koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao
skoro ugroženi.
120. Lemna minor L.
Životna forma: nat Hyd T
Areal-tip: Kosm
Raste u stajaćim vodama – barama, lokvama i brlozima prekrivajući njihovu površinu.
Uvrštena je među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi
(LC).
Red: Poales
Familija: Typhaceae
121. Sparganium erectum L.
Životna forma: emer Hyd G rhiz
Areal-tip: EAz
Naseljava staništa sa muljevitom podlogom i plitkom vodom, poput bara, kanala, jarkova,
močvara, jezera i sporotekućih reka (Slika 8). Pripada grupi taksona koji nisu određeni ni kao
zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
46
122. Typha latifolia L.
Životna forma : emer Hyd G rhiz
Areal-tip: Kosm
Raste na obalama reka i jezera, u barama i močvarama (Slika 7). Uvrštena je među taksone
koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
123. Typha laxmannii Lepechn.
Životna forma : emer Hyd G rhiz
Areal-tip: Ant
Antropofita Azijskog porekla. Široko rasprostranjena vrsta Evrope. Javlja se duž jezerskih i
rečnih obala, i u močvarama. Ubraja se među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od
zaštite, ni kao skoro ugroženi (LC).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
47
4.2. Taksonomski diverzitet flore
Jednogodišnjim istraživanjem vodenih i povremeno plavljenih staništa desne obale
Dunava u okolini Tekije zabeležene su 123 vrste vaskularnih biljaka iz 99 rodova i 50
familija (Tabela 2). Taksonomskom analizom ustanovljeno je da klasi Polypodiopsida
pripadaju 2 vrste, dikotiledonim biljkama (klasi Magnoliopsida) pripada 89 vrsta, a
monokotiledonim biljkama (klasi Liliopsida) 34 vrste.
Najvećim brojem familija (12%) odlikuje se red Caryophyllales koji obuhvata sledeće
familije: Phytolaccaceae, Chenopodiaceae, Amaranthaceae, Caryophyllaceae, Portulacaceae i
Polygonaceae. Većim brojem familija odlikuju se i redovi Lamiales (10%) (Scrophulariaceae,
Bignoniaceae, Lamiaceae, Plantaginaceae i Verbenaceae), Poales (8%) (Juncaceae,
Cyperaceae, Poaceae i Typhaceae) i Alismatales (6%) (Hydrocharitaceae, Potamogetonaceae
i Lemnaceae) (Grafikon 1).
Grafikon 1. Pregled redova sa najvećim brojem familija.
U okviru reda Poales ustanovljen je najveći broj vrsta – 24 iz 4 familije i 20 rodova.
Znatnim brojem vrsta odlikuju se i redovi Asterales (16 vrsta iz 14 rodova), Lamiales (14
vrsta iz 12 rodova), Caryophyllales (13 vrsta iz 9 rodova ) i Alismatales (9 vrsta iz 5 rodova)
(Grafikon 2).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
48
Grafikon 2. Pregled redova sa najvećim brojem vrsta.
Najvećim, a ujedno i podjednakim, brojem vrsta (15) karakterišu se familije
Compositae i Poaceae (Tabela 2). Inače, familija Compositae se odlikuje najvećim brojem
vrsta ne samo u flori istraživanog područja, flori Srbije, već i u flori Balkanskog poluostrva.
Prema značajnijem udelu vrsta u flori Dunava izdvajaju se sledeće familije: Lamiaceae (7
vrsta), Polygonaceae, Salicaceae i Fabaceae sa po pet vrsta, Potamogetonaceae,
Scrophulariaceae, Cyperaceae, Ranunculaceae i Caryophylaceae sa po četiri vrste (Tabela 2)
Značajniji udeo vrsta familije Polygonaceae (5) ukazuje na povećanu koncentraciju azota na
proučavanim staništima. Od ukupno 50 familija, 30 familija se karakterišu prisustvom samo
jedne vrste (Tabela 2.)
Ljiljana Bolbotinović Master rad
49
Tabela 2. Taksonomska struktura familija flore Dunava.
FAMILIJA Broj
rodova
Broj
vrsta FAMILIJA
Broj
rodova
Broj
vrsta
Poaceae 14 15 Primulaceae 1 1
Compositae 12 15 Verbenaceae 1 1
Lamiaceae 6 7 Bignoniaceae 1 1
Fabaceae 5 5 Plantaginaceae 1 1
Polygonaceae 2 5 Equisetaceae 1 1
Salicaceae 2 5 Portulacaceae 1 1
Cyperaceae 3 4 Solanaceae 1 1
Ranunculaceae 2 4 Ceratophylaceae 1 1
Scrophulariaceae 3 4 Malvaceae 1 1
Caryophylaceae 3 4 Fagaceae 1 1
Potamogetonaceae 1 4 Chenopodiaceae 1 1
Hydrocharitaceae 2 3 Cannabaceae 1 1
Typhaceae 2 3 Balsamiaceae 1 1
Onagraceae 1 3 Rubiaceae 1 1
Rosaceae 2 2 Aristolochiaceae 1 1
Lemnaceae 2 2 Amaranthaceae 1 1
Lythraceae 2 2 Simaroubaceae 1 1
Apiaceae 2 2 Salviniaceae 1 1
Urticaceae 2 2 Menyanthaceae 1 1
Juncaceae 1 2 Boraginaceae 1 1
Phytolaccaceae 1 1 Halorrhagidaceae 1 1
Comelinaceae 1 1 Cornaceae 1 1
Araliaceae 1 1 Viburnaceae 1 1
Platanaceae 1 1 Sapindaceae 1 1
Cucurbitaceae 1 1 Celastraceae 1 1
Ukupno: 99 123
Rodovi sa najvećim, a ujedno i jednakim brojem vrsta (4), su Potamogeton
(Potamogeton lucens, Potamogeton nodosus, Potamogeton perfoliatus i Potamogeton
crispus) i Persicaria (Persicaria maculosa, Persicaria dubia, Persicaria lapathifolia i
Persicaria hydropiper). Rodovi Salix i Epilobium predstavljeni su sa po tri vrste. U okviru
velikog broja rodova prisutna je samo po jedna vrsta.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
50
4.3. Fitogeografska analiza flore Dunava
Fitogeografskom analizom flore vaskularnih biljaka Dunava utvrđeno je prisustvo 9
različitih areal-tipova: Evroazijskog, Kosmopolitskog, Antropohornog, Holarktičkog,
Mediteransko-submediteranskog, Srednjeevropskog, Meridionalno-submeridionalnog,
Borealnog i Paleoholarktičko-paleotropskog (Tabela 3).
Tabela 3. Pregled areal tipova flore istraživanog područja.
Areal tip Broj vrsta
Evroazijski (EAz) 44
Antropohorni ( Ant ) 25
Kosmopolitski (Kosm) 23
Holarktički (Hol) 17
Mediteransko-submediteranski (Med-smed) 6
Srednjeevropski (SE) 4
Meridionalno-submeridionalni (MSM) 2
Borealni (Bor) 1
Paleoholarktičko-paleotropski (Phol-ptrop) 1
Evroazijski areal-tip obuhvata najveći deo florističke zone, od borealne do
meridionalne Evroazije, zalazeći u boreosuptropsku zonu Paleotropskog carstva (Stevanović
1992). Najveći broj vrsta (44) pripada Evroazijskom areal-tipu, što se objašnjava širokom
ekološkom valencom ovih biljaka koje naseljavaju sve tipove vegetacije (Tabela 3, Grafikon
3).
U flori Dunava se među vrstama evroazijskog porekla izdvajaju vrste familija
Polygonaceae (Persicaria maculosa, Persicaria hydropiper i Persicaria dubia), Salicaceae
(Salix fragilis, Salix purpurea i Salix alba), kao i hidrofite Nymphoides peltata, Hydrocharis
morsus-ranae, Sparganium erectum i druge.
Osim evroazijskog, velikim brojem vrsta odlikuju se i antropohorni (25),
kosmopolitski (23) i holarktički areal tip (17) (Tabela 3, Grafikon 3).
Široko rasprostranjenje vrsta koje pripadaju kosmopolitskom areal-tipu dovodi se u
vezu sa uticajem čoveka koji je izmenivši prirodne ekosisteme stvorio nove tipove staništa.
Na taj način omogućio je širenje areala tih vrsta (Stevanović 1992). Veliki broj
kosmopolitskih vrsta su hidrofitnog i higrofitnog karaktera dok je značajan broj vrsta
Ljiljana Bolbotinović Master rad
51
zabeležen u sklopu ruderalne vegetacije. Neke od vrsta koje pripadaju ovom areal-tipu su:
Schoenoplectus lacustris, Juncus effusus, Leersia oryzoides, Phragmites australis, Spirodela
polyrhiza, Lemna minor, Ceratophylum demersum, Potamogeton crispus, Potamogeton
perfoliatus i druge.
Holarktički areal tip obuhvata najveći deo florističke zone Holarktičkog carstva,
čitavu Evroaziju i Severnu Ameriku (Stevanović 1992). Ovom areal-tipu pripada 17 vrsta
(Tabela 3, Grafikon 3.). Među značajnijim vrstama u flori Dunava su: Epilobium
tetragonum, Epilobium hirsutum, Myriophylum spicatum, Stachys palustris, Mentha
aquatica, Bidens cernuus, Potamogeton nodosus, Potamogeton lucens, Najas minor, Glyceria
maxima i druge.
Grafikon 3. Areal spektar flore Dunava.
Značajan udeo u flori Dunava imaju vrste sa adventivnim tipom areala, odnosno
biljne vrste koje su unešene iz neke druge florističke oblasti, a na našim prostorima
predstavljaju alohtone. Antropohorni areal-tip predstavljen je sa 25 vrsta (Tabela 3,
Grafikon 3). Alohtone vrste Severnoameričkog porekla su Amorpha fruticosa, Erigeron
annuus, Amaranthus retroflexus, Acer negundo, Bidens frondosa, Ambrosia artemisifolia i dr.
Vrste Azijskog porekla su Sorghum halepense, Ailanthus altissima, Catalpa bignonioides i
druge.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
52
Meridionalno-submeridionalni areal-tip obuhvata florne elemente čiji areali
zahvataju meridionalno-submeridionalnu geografsko-klimatsku zonu na području Evrope,
Severne Afrike i Azije. Ovom areal-tipu pripadaju 2 vrste – Centaurea stoebe i Cyperus
serotinus.
Mediteransko-submediteranskom areal-tipu pripada 6 vrsta koje uglavnom
naseljavaju degradirane terene i ogoljene površine. Takve vrste u flori Dunava su: Rubus
ulmifolius, Hedera helix, Bupleurum praealtum, Xeranthemum anuum, Castanea sativa i
Bromopsis erecta.
Srednjeevropskom areal-tipu pripadaju 4 vrste: Juncus conglomeratus, Rumex
patientia, Cornus sanguinea i Galium mollugo (Tabela 3, Grafikon 3).
Paleoholarktičko–paleotropskom areal tipu pripada vrsta Epilobium tetragonum, a
vrsta Poa palustris borealnom areal-tipu.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
53
4.4. Biološki spektar
Procentualno učešće svih životnih formi biljaka u flori neke oblasti predstavlja njen
biološki spektar (Diklić 1984). Analizom zastupljenosti životnih formi vaskularnih biljaka u
flori Dunava utvrđen je njen hemikriptofitsko-terofitski karakter sa značajnim brojem
hidrofita i geofita (Tabela 4).
Tabela 4. Zastupljenost osnovnih i izvedenih životnih formi biljaka u flori Dunava.
Osnovne životne
forme biljaka
Broj
vrsta
Izvedene životne
forme biljaka
Broj
vrsta
Hemikriptofita (H) 31
H caesp 5
H rept 2
H scap-rept 1
H scap 23
Terofita (T) 25
T caesp 4
T scap 20
Tscap/ep Semipar 1
Hidrofita (Hyd) 18
nat Hyd T 6
sbm Hyd T 6
emer Hyd G rhiz 4
sbm Hyd G 1
nat Hyd G 1
Fanerofita (P) 17
P caesp 5
P scap 11
P rept 1
Geofita (G) 15
G rad scap 1
G rhiz 1
G rhiz scap 4
G rhiz caesp 7
G rhiz/ rept -caesp 1
G tub 1
Skandentofita (S) 5
S herb 1
a dec S lig 3
Semp S lig 1
Hamefite (Ch) 3 Ch suffr caesp 3
Životna forma hemikriptofita karakteristična je za uslove umereno-kontinentalne
klime. Najveći broj hemikriptofita ima stablovu formu – H scap (22 vrste). Formu busenastih
hemikriptofita (H caesp) ima 6 vrsta, a dve vrste su uvrštene među puzeće hemikriptofite
(Tabela 4, Grafikon 4).
Ljiljana Bolbotinović Master rad
54
Grafikon 4. Biološki spektar flore Dunava kod Tekije.
Terofitsku životnu formu uglavnom imaju one biljne vrste koje su prilagođene
uslovima povremeno plavljenih površina i za koje je tipično da brzo završe svoj životni ciklus
(Bidens frondosa, Bidens cernuus, Persicaria lapathifolia, Persicaria hydropiper i Panicum
capilare). Detaljnijom analizom biološkog spektra uočava se da u okviru životne forme
terofita dominiraju stablove forme, koje su predstavljene sa 20 vrsta, dok busenastu formu (T
caesp) imaju 4 vrste. Vrsta Odontites rubra ima formu poluparazitske terofite sa uspravnim
stablom.
Hidrofite najčešće naseljavaju vodene basene, a neko od njih su prilagođene da
izvestan period provedu i u uslovima „sušeˮ kada vodena staništa potpuno presuše. Životnu
formu hidrofita ima 18 identifikovanih vrsta od kojih po 6 vrsta ima formu submerznih (sbm
Hyd T) i flotantnih (nat Hyd T) terofitskih hidrofita. Četiri vrste pripadaju emerznim
rizomatičnim hidrofitama (emer Hyd G rhiz). Vrsta Nymphoides peltata ima formu flotantne
geofitske hidrofite (nat Hyd G), dok formu submerzne geofitske hidrofite (sbm Hyd G) ima
vrsta Ceratophylum demersum (Tabela 4, Grafikon 4).
Duž obale Dunava utvrđeno je i prisustvo fanerofita. Sa 11 vrsta zastupljene su
fanerofite sa uspravnim stablom (P scap), sa 5 vrsta busenaste fanerofite (P caesp), a sa
jednom vrstom puzeće fanerofite (P rept) (Tabela 4, Grafikon 4).
Visoka zastupljenost geofita i terofita objašnjava se pre svega efemernošću pojedinih
ekoloških faktora. Mnoge vrste su prilagođene uslovima stalnog kolebanja nivoa vode. U
flori Dunava prisutno je ukupno 15 geofita od kojih je sedam busenastih, a četiri su stablove
Ljiljana Bolbotinović Master rad
55
geofite sa rizomom. Formu geofite sa krtolama ima Cyperus esculentus, a Aristolochia
clematitis je geofita sa korenskim pupoljcima (Tabela 4, Grafikon 4).
Formu drvenastih skandetofita (a dec S lig) imaju dve vrste iz familije Ranunculaceae
(Clematis viticella i Clematis vitalba) i jedna vrsta iz familije Cannabaceae (Humulus
lupulus). Vrsta Hedera helix formu večnozelene drvenaste skandentofite (Semp S lig), dok
formu zeljaste skandetofite (S herb) ima invazivna vrsta Echinocystis lobata.
Hamefite su prisutne samo u obliku poluodrvenelih žbunova sa tipičnom formom
žbuna Ch suffr caesp (Teucrium chamaedrys, Cytisus hirsutus i Artemisia absinthium).
Tabela 5. Zastupljenost prelaznih oblika životnih formi biljaka u flori Dunava.
Prelazni oblici životnih formi Broj vrsta
H/T scap 3
T/H scap 1
H/T scap bienn 1
T/H scap bienn 1
H/T ros bienn 1
G rad-scap/H scap 1
H scap/emer Hyd G rhiz 1
Sedam taksona ima prelaznu životnu formu između terofita i hemikriptofita (T/H)
(Tabela 5). Formu tero-hemikriptofita sa uspravnim stablom (T/H scap) ima vrsta Urtica
dioica, dok formu hemikripto-terofita sa uspravnim stablom (H/T scap) imaju 3 vrste: Silene
noctiflora, Daucus carota i Verbena officinalis.
U flori Dunava zabeležena je jedna dvogodišnja tero-hemikriptofita sa uspravnim
stablom (Cirsium vulgare) i jedna dvogodišnja hemikripto-terofita sa uspravnim stablom
(Anchusa officinalis). Kosmopolitska vrsta Plantago major je dvogodišnja hemikripto-
terofita sa rozetom (Tabela 5).
Prelaznu formu između geofita i hemikriptofita ima jedna vrsta – Sambucus ebulus
(Tabela 5). U pitanju je geo-hemikriptofita sa korenskim pupoljcima i uspravnim stablom.
Formu hemikripto-geo-hidrofite sa rizomom i uspravnim stablom (H scap/emer Hyd
G rhiz) ima vrsta Lythrum salicaria koja se javlja na obalama reka, bara, jezera, na
močvarnim i vlažnim livadama.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
56
5. ZAKLJUČCI
Na osnovu rezultata izvršenih analiza moguće je izvesti sledeće zaključke:
Floru istraživanog područja čine 123 taksona svrstana u 99 rodova i 50 familija.
Najveći broj familija (6) je u okviru reda Caryophyllales. Vrstama najbogatije su
familije Compositae (15 vrsta), Poaceae (15 vrsta), Lamiaceae (7 vrsta), Polygonaceae
(5 vrsta), Salicaceae (5 vrsta), Ranunculaceae (4 vrste), Scrophulariaceae (4 vrste),
Cyperaceae (4 vrste), Caryophylaceae (4 vrste) i Potamogetonaceae (4 vrste). Familija
Poaceae se odlikuje i najvećim brojem rodova (14), a za njom slede familije
Compositae (12), Lamiaceae (6) i Fabaceae (5). Rodovi Persicaria i Potamogeton
obuhvataju najveći broj vrsta.
Analizom zastupljenosti pojedinih životnih formi u flori Dunava utvrđen je njen
hemikriptofito-terofitski karakter, sa značajnim učešćem hidrofita (14.63%), fanerofita
(13.82%) i geofita (12.19%).
Fitogeografskom analizom flore Dunava utvrđeno je prisustvo 9 različitih areal
tipova. Najveći broj vrsta ima evroazijski tip rasprostranjenja (44 vrste), a značajan
udeo imaju i vrste sa antropohornim (25) i kosmopolitskim (23) tipom rasprostranjenja.
Prema Evropskoj Crvenoj listi vaskularnih biljaka, 38 od ukupno 123 zabeležena
taksona svrstano je među taksone koji nisu određeni ni kao zavisni od zaštite, ni kao
skoro ugroženi (LC), dok jedan takson ima status skoro ugroženog taksona (NT).
U flori Dunava utvrđeno je prisustvo 16 invazivnih taksona, pri čemu je 12 taksona
Severnoameričkog porekla.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
57
6. LITERATURA
Aleksić, J., Angelus, J., Jovanović, D. 1996. Nacionalni park Đerdap - Pamtivek
prirode i čoveka. Ecolibri, Beograd.
Antić, M., Mišić, V. 1968. Rezultati fitocenološkog i pedološkog istraživanja u
rezervatima Nacionalnog parka “Đerdap”. Republički zavod za zaštitu prirode Srbije.
Elaborati, Beograd.
Аmidžić, L., Кrаsuljа, S., Bеlij, S. 2007. Đerdap – In: Zaštićena prirоdna dоbra
Srbije. Ministarstvо zaštite živоtne sredine; Zavоd za zaštitu prirоde Srbije, Beоgrad, 16-21.
Babić, N. 1971. Močvarna i livadska vegetacija Koviljskog rita. Zbornik Matice
srpske za prirodne nauke 41: 19-87.
Bilz, M., Kell, S.P., Maxted, N., Lansdown, R.V. 2011. European red list of vascular
plants. Luxembourg: Publications Office of the European Union
Cvijić, J. 1991. Geomorfologija. SANU, Beograd.
Diklić, N. 1984. Životne forme biljnih vrsta i biološki spektar flore SR Srbije. In:
Sarić, M. (Ed.): Vegetacija SR Srbije, I: 291-316. SANU, Posebna izdanja. Beograd.
Džigurski, D., Knežević, A., Nikolić, Lj., Ljevnaić-Mašić, B. 2011. Emergent
vegetation in the main canals of the HS DTD in the region of Bačka. Contemporary
agiculture 60 (1-2): 73-79.
Džigurski, D., Nikolić, Lj., Ljevnaić-Mašić, B. 2016. Vegetation of the Hydrochari-
Lemnetea and Potametea classes in the Danube-Tisza-Danube Hydrosystem (Serbia).
Contemporary Problems of Ecology 9 (3): 329–341.
Đokanović, S. 2014. Intenzivne padavine kao povod za nastanak klizišta tokom
septembra 2014. u opštini Kladovo. Geološki zavod Srbije, Beograd.
Gavrilović, Lj., Dukić, D. 2002. Reke Srbije. Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva.
Janauer, G. A., Vukov, D., Igić, R. 2003. Aquatic macrophytes of the Danube River
near Novi Sad (Yugoslavia, river-km 1255–1260). Macrophyte inventory of the river
Danube: A pilot study. – Arch. Hydrobiol., Suppl, 147(1-2): 195-203.
Janauer, GA., Schmidt-Mumm, U., Schmudt, B. 2010. Aquatic macrophytes and
water current velocity in the Danube River. Ecological Engineering 36: 1138-1145.
Josifović, M. (Ed.) 1970-1978. Flora SR Srbije, I-IX. SANU, Beograd.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
58
Lazarević, P., Stojanović, V., Jelić, I., Perić, R., Krsteski, B., Ajtić, R., Sekulić, N.,
Branković, S., Sekulić, G., Bjedov,V. 2012. Preliminarni spisak invazivnih vrsta u Republici
Srbiji sa opštim merama kontrole i suzbijanja kao potpora budućim zakonskim aktima.
Zaštita prirode 62 (1): 5-31.
Lazić, M. 1999. Inženjersko geološke odlike terena u priobalju djerdapske
akumulacije izmedju Boljetinske i Porečke reke. Studijski materijal za izradu planova
gazdovanja šumama, Beograd.
Ljevnaić-Mašić, B. 2010. Hidrofite Osnovne kanalske mreže Hidrosistema DTD na
području Banata. Doktorska disertacija. Prirodno-matematički fakultet, Departman za
biologiju i ekologiju, Novi Sad.
Maslo, 2016. Preliminary list of invasive alien plant species (IAS) in Bosnia and
Herzegovina. Herbologia 16 (1): 1-14.
Medarević, M. 2005. Tipovi šuma Nacionalnog Parka „Đerdapˮ. Šumarski fakultet
Univerziteta u Beogradu, Ministarstvo za nauku i zaštitu životne sredine Republike Srbije,
Beograd.
Medarević, M., Jovanović, B., Karadžić, D. 2001. Šume Đerdapa. Monografija
Ecolibri, Beograd.
Mišić, V. 1967. Vegetacija Đerdapskog područja. Zaštita prirode 33: 170-206.
Mišić, V. 1981. Šumska vegetacija klisura i kanjona istočne Srbije. Institut za
biološka istraživanja „Siniša Stankovićˮ. Posebno izdanje, Beograd.
Nikolić, V., Diklić, N. 1968. Foloristička istraživanja i registracija flore na području
Đerdapa u 1967. godini. In: Istraživački i konzervatorski rad na području đerdapskog sektora
Dunava po prirodnjačkoj komponenti u 1967. godini II, Beograd.
Petković, K. 1976. Geologija Srbije. VIII-1, Hidrogeologija. Zavod za regionalnu
geologiju i paleontologiju Rudarsko-geološkog fakulteta, Beograd.
Petrova, A., Vladimirov V., Georgiev V. 2013. Invasive alien species of vascular
plants in bulgaria. Institute of Biodiversity and Ecosystem Research, Bulgarian Academy of
Sciences.
Ranđelović, V., Zlatković, B. 2010. Flora i vegetacija Vlasinske visoravni. Prirodno-
matematički fakultet, Univerzitet u Nišu.
Simonović, P., Simić, V., Simić, S., Paunović, M. 2010. Dunav kroz Srbiju, Rezultati
nacionalnog programa drugog zajedničkog istraživanja reke Dunav 2007, Beograd.
Stanković, M. S. 2001. Turistička geografija. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,
Beograd.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
59
Stešević, D., Petrović, D. 2010. Preliminary list of plant invaders in Montenegro.
Biologica Nyssana 1 (1-2): 35-42.
Stevanović V., Šinžar-Sekulić J., Stevanović B., 2004. Expansion of the adventive
species Paspalum paspaloides (Michx) Schribner, Echinochloa oryzoides (Ard.) Fritsch and
Cyperus strigosus L. in the Yugoslav part of the Danube reservoir (km 1090–1075).
Limnological reports, 35th IAD Conference, Novi Sad, Serbia and Montenegro, 35: 399–40.
Stevanović, V. 1992. Floristička podela teritorije Srbije sa pregledom viših horiona i
odgovarajućih flornih elemenata. In: Sarić, M. (Ed.): Flora Srbije, I. (Drugo izdanje). SANU.
Beograd, 49-70.
Stevanović, V. 1992a. Klasifikacija životnih formi flore Srbije. In Sarić, M. (Ed.):
Flora Srbije, I. (Drugo izdanje). SANU. Beograd. 37-49.
Stevanović, V. 2001. Rasprostranjenje i ekologija makrofitske vegetacije u đerdapskoj
akumulaciji. In: Tripković, D. (Ed.): Izveštaj o zajedničkom ispitivanju reke Dunava na
teritoriji SR Jugoslavije u okviru međunarodnog programa JDS-ITR. Ministarstvo za zaštitu
prirodnih bogadstava i životne sredine, Savezni hidrometeorološki zavod, 93–104 (in
Serbian).
Stevanović, V., Šinžar-Sekulić, J., Stevanović, B. 2003. On the distribution and
ecology of macrophytic flora and vegetation in the river Danube reservoir between Žilovo
islet and the mouth of the Nera tributary (river-km 1090 and 1075). Large Rivers 14 (3-4):
283–295.
Stеvаnоvić, V. 1996. Samоnikla bоtanička bašta. In: Аngelus, J. (Ed.): Naciоnalni
park Đerdap - Pamtivek prirоde i čоveka. Еcоlibri, Ministarstvо zaštite živоtne sredine
Republike Srbije, Naciоnalni park ”Đerdap”, Beоgrad, 72-82.
Tutin, T. G., Heywood, V. H., Burges, N. A., Moore, D. M., Valentine, D. H.,
Walters, S. M., Webb, D. A. (Eds.) 1964-1980. Flora Europaea, I-V. Cambridge University
Press, United Kingdom.
Vukov, D., Anačkov, G., Igić, R. 2003. Aquatic macrophytes in Danube river near
Pancevo (Serbia and Montenegro), Book of abstracts, Third International Balkan Botanical
Congress, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 311.
Vukov, D., Boža P., Igić, R., Anačkov, G. 2008. The distribution and abundance of
hydrophytes along the Danube River in Serbia. Central European Journal of Biology 3: 177-
87.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
60
Vukov, D., Ilić, M., Ćuk, M., Igić, R., Janauer, G.A. 2017. The relationship between
habitat factors and aquatic macrophyte assemblages in the Danube River in Serbia. Archives
of Biological Sciences 69 (3): 427-437.
Ljiljana Bolbotinović Master rad
61
7. PRILOZI
Prilog 1. Pregled skraćenica životnih formi biljaka upotrebljen u poglavlju 4.1.
P scap – Fanerofita sa uspravnim stablom
P caesp – Busenasta fanerofita
P rept – Puzeća fanerofita
Ch suffr caesp – Žbunasta hamefita
a dec S lig – Listopadna odrvenela povijuša
semp S lig – Večnozelena odrvenela povijuša
S herb – Zeljasta povijuša
H scap – Hemikriptofita sa uspravnim stablom
H caesp – Busenasta hemikriptofita)
H rept – Puzeća hemikriptofita)
H scap-rept – Hemikriptofita sa uspravnim-puzećim stablom
G rhiz caesp – Busenasta geofita sa rizomom
G rhiz scap – Stablova geofita sa rizomom
G rhiz/rept-caesp – Puzeća-busenasta geofita sa rizomom
G tub – Geofita sa krtolama
T scap – Terofita sa uspravnim stablom
T caesp – Busenasta terofita
emer Hyd G rhiz – Emerzne rizomatične hidrofite
sbm Hyd G – Submerzne geofitske hidrofite
nat Hyd G – Flotantne geofitske hidrofite
nat Hyd T – Flotantne terofitske hidrofite
sbm Hyd T – Submerzne terofitske hidrofite
T/H scap bienn – Dvogodišnja tero-hemikriptofita sa uspravnim stablom
T/H scap – Tero-hemikriptofita sa uspravnim stablom
H/T scap bienn – Dvogodišnja hemikripto-terofita sa uspravnim stablom
H/T scap – Hemikripto-terofita sa uspravnim stablom
H scap/emerHydGrhiz – Hemikripto-geo-hidrofita sa rizomom i uspravnim stablom
G rad-scap/H scap – Geo-hemikriptofita sa korenskim pupoljcima i uspravnim stablom
Tscap/ep Semipar – Poluparazitska terofita sa uspravnim stablom
H/T ros bienn – Dvogodišnja hemikripto-terofita sa rozetom
Prilog 2. Pregled skraćenica areal tipova biljnih vrsta upotrebljen u poglavlju 4.1.
Ant – Antropohorni
Bor – Borealni
EAz –Evroazijski
Hol – Holarktički
Kosm – Kosmopolitski
Med-Smed – Mediteransko-submediteranski
MSM – Meridionalno-submeridionalni
Phol-Ptrop – Paleoholarktičko-paleotropski
SE – Srednjeevropski
Прилог 5/1
ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР:
Идентификациони број, ИБР:
Тип документације, ТД: монографски
Тип записа, ТЗ: текстуални / графички
Врста рада, ВР: мастер рад
Аутор, АУ: Љиљана Болботиновић
Ментор, МН: др Драгана Јеначковић
Наслов рада, НР: Таксономска, фитогеографска и еколошка анализа флоре Дунава код Текије
Језик публикације, ЈП: српски
Језик извода, ЈИ: енглески
Земља публиковања, ЗП: Р. Србија
Уже географско подручје, УГП: Р. Србија
Година, ГО: 2019.
Издавач, ИЗ: ауторски репринт
Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33
Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога)
61 стр; 5 tabela; 4 grafikona; 9 slika
Научна област, НО: биологија
Научна дисциплина, НД: ботаника
Предметна одредница/Кључне речи, ПО: флора, Дунав, таксономска анализа, фитогеографска анализа, биолошки спектар, инвазивне врсте, угрожене врсте
УДК 581.5:556.53(497.11)
Чува се, ЧУ: библиотека
Важна напомена, ВН:
Извод, ИЗ: U ovom radu prikazani su rezultati terenskog istraživanja vodenih i povremeno plavljenih staništa
desne obale Dunava u okolini Tekije. Taksonomskom analizom utvrđeno je prisustvo 123 taksona iz
99 rodova i 50 familija, kao i da najveći broj vrsta pripada familijama Compositae i Poaceae.
Ekološkom analizom je ustanovljeno da je procenualno najzasupljenija životna forma stablovih
hemikriptofita (25.20%) sa značajnim udelom terofita (20.32%) i hidrofita (14.63%).
Fitogeografskom analizom je utvrđeno da najveći broj vrsta (44) pripada Evroazijskom areal tipu. Od
123 zabeležene biljne vrste, 16 taksona se nalazi na listi invazivnih vrsta Srbije, pri čemu većina vrsta
(12) ima Severnoameričko poreklo. Na istraživanim staništima zabeležena je jedna vrsta koja ima
status skoro ugrožene vrste (NT) i 38 vrsta koje su svrstane među taksone koji nisu određeni ni kao
zavisni od zaštite ni kao skoro ugroženi (LC).
Датум прихватања теме, ДП: 14.03.2019.
Датум одбране, ДО:
Чланови комисије, КО: Председник: др Владимир Ранђеловић
(уписати имена комисије и потписи истих) Члан: др Марина Јушковић
Члан, ментор: др Драгана Јеначковић
Прилог 5/2
ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO:
Identification number, INO:
Document type, DT: monograph
Type of record, TR: textual / graphic
Contents code, CC: master thesis
Author, AU: Ljiljana Bolbotinović
Mentor, MN: Dr. Dragana Jenačković
Title, TI: Taxonomical, phytogeographical and ecologigal analysis of the flora of the Danube river near Tekija
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Republic of Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2019
Publisher, PB: author’s reprint
Publication place, PP: Niš, Višegradska 33
Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixes)
61 pages ; 5 tables; 4 graphics; 9 figures
Scientific field, SF: biology
Scientific discipline, SD: botany
Subject/Key words, S/KW: flora, Danube, taxonomical analysis, phytogeographical analysis, biological spectrum, invasive species, endangered species
UC 581.5:556.53(497.11)
Holding data, HD: library
Note, N:
Abstract, AB: In this master thesis were presented the results of field research of water and occasionally
flooded habitats on the right bank of the Danube river near Tekija. Taxonomical analysis
showed the presence of 123 taxons from 99 genera and 50 families, and that the most species
belong to the families Compositae and Poaceae. Ecological analysis found that the percentage
of the most present life form is hemicryptophytes (25.20%), with a significant share of
therophytes (20.32%) and hydrophytes (14.63%). Phytogeographical analysis found that the
most species (44) belongs to Eurasian type. From 123 recorded species, 16 taxons are on the
list of invasive species of Serbia, whereby, the most species (12) has North American origin.
On the researched habitats were recorded one specis that has status of near threatened species
(NT) and 38 species which are classified as taxons, which are not defined like dependent on
protection, not like endangered (LC).
Accepted by the Scientific Board on, ASB: 14.03.2019.
Defended on, DE:
Defended Board, DB: President: Dr. Vladimir Ranđelović
Member: Dr. Marina Jušković
Member, Mentor: Dr. Dragana Jenačković