Vasilije MARKOVI: OD STALjINIJADE DO TITOIZMA Zla enciklopedija zla Jo davno je znani dijalektiar G.V. Hegel upozoravao na zamreno stanje graanskog i politikog ivota koje ne doputa da se ljudski duh, ogrezao u sitniave interese, oslobodi za vie ciljeve. Hegel, tvorac idealizma, tvrdi da misaoni svijet nije tako udeen da bi jedinka, "po svojoj volji i odluci mogla da se odvoji, ili da posebnim vaspitanjem ili udaljenjem od ivotnih prilika stvori i postigne naroitu samou..." Karl Marks precizira: "Filozofi su svijet samo razliito tumaili, ali radi se o tome da se on (taj svijet - obj.) izmijeni". Naravno, na bolje! Istorijske turbulencije esto vihore mimo zdravog razuma, uprkos citiranim filozofemah. Poto nije jo pronaen enzim besmrtnosti, ljudska prolaznost pripada postojanoj kategoriji. Od svakog ideolokog materijala, naroito vulgarizacijom ideja, moe se napraviti batina za ubijanje ljudinjana. Tako se radi od pamtivijeka. Ni jedna od velikih ideja religije, bilo da se radi o mnogobotvu, budizmu, hrianstvu, islamu, nije u stanju da se izbori za pravovjernost na itavoj planeti. Ni jedan od velikih drutvenih prevrata, uinjenih slijedei ideju socijalizma, poput Oktobarske revolucije u Rusiji i Kineske socijalistike revolucije, nije objedinio radniku klasu (proletarijat) itavog svijeta, kako su predviali zaetnici naunog socijalizma K. Marks i F. Engels. Da li je "komunizam pobjeda ideja nad zdravim razumom", kako tvrde poneki? Odluka voe Oktobarske revolucije V.I. Lenjina da ponovo oivi Komunistiku internacionalnu (Kominternu), premjetajui njeno sjedite u Moskvu, nije dala poeljne rezultate. Na kongresu Tree komunistike interanicionale, odranom u Moskvi marta 1919. uz prisustvo trideset delegata iz raznih zemalja, predstavnici usvajaju teze Lenjinovog referata o "Buroaskoj demokratiji i diktaturi proletarijata". Aprila 1919. u tek formiranoj kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odran je kongres ujedinjenja Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista). Kongres donosi odluku o pristupanju Treoj internacionali. Na drugom, vukovarskom kongresu SRPJ odlueno je da se ubudue zove Komunistika partija Jugoslavije. Reim kralja Aleksandra ve je u decembru 1920. donio

Obznanu kojom zabranjuje svaku komunistiku aktivnost u Jugoslaviji. Nakon izvrenog atentata na Lenjina, kormilo prve socijalistike zemlje SSSR-a preuzima Josif Visarionovi Staljin, zvani Koba. Za ivota, Lenjin je ostavio zavjetanje da Dugaviliju ne prepuste voenje drave, ne zato to je Gruzin, nego "zbog prijeke naravi". Burni dogaaji koji su potom uslijedili, naroito svjetska ekonomska kriza, priprema za svjetski oruani sukob i stanje u meunarodnom radnikom pokretu, omoguili su Staljinu da naturi Treoj internacionali taktiku po sovjetskom uzoru. Raskol koji je nastao izmeu Staljina i L.A. Trockog, i trockista, poprima iroke razmjere, ne samo zbog insistiranja Trockog na "permanentnoj revoluciji". Nezadovoljna stanjem u Komunistikoj partiji Jugoslavije, Komintera upuuje cjelokupnom partijskom lanstvu "Otvoreno pismo", 1928. g. Nestrpljiva Kominterna! I reim policijske kraljevine Jugoslavije donosi odluku o uvoenju estojanuarske diktature (1929. g.) kojom nanovo stavlja van zakona djelatnost KPJ. Zavladao je krvavi teror nad jugoslovenskim komunistima. Ubijena je veina lanova CK i rukovodstva SKOJ-a, meu njima i uro akovi, organizacioni sekretar KPJ. Radniki pokret bio je obezglavljen. Iz sjedita Kominterne stie direktiva da preostalo lanstvo KPJ pree na ilegalan rad. Izvjesnom broju komunista Kominterna prua utoite u Moskvi. U Sovjetskom Savezu iskrsli su duboki nesporazumi povodom dalje izgradnje socijalizma. Moskovski procesi i masovne istke, meu pripadnicima boljevikog pokreta koji je izveo Oktobarsku revoluciju, nijesu prestajale. Na udaru su bili u poetku pristalice trockistike frakcije, a potom se talas hapenja i nasilja iri na sve sumnjive, reimu nepodobne. Trojke NKVD-a bile su neumoljive. Stvorena je "Staljiniterna", u kojoj je magla progutala i vie desetina Jugoslovena, mahom rukovodeih kadrova KPJ. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255483&datum=2010-11-14 Nezdrave ambicije i svirepi obrauni Odbrana staljinistikih procesa bila je najprea dunost represivnog sistema koji je predvodio Narodni komesarijat unutranjih poslova - NKVD i tajna sluba Sovjetskog Saveza. Neshvatljivo, ali sa ubjeenjem da se rtvuju za vie ideale. Ljudsko lice socijalistikog preporoda, naalost, sve vie se udaljavalo od Lenjinske matrice. U svirepim obraunima nije bilo milosti. Hladno prihvatanje ili odobravanje s kojim su "komunistiki" monici pratili

istke i ubistva doskoranjih saradnika i poznanika ne mogu se pravdati nikakvim idealima. Ideolokim ponajmanje. Za relativno kratak period, od 1934. do 1941. bili su organizovani brojni montirani procesi u kojima je stradalo na hiljade i hiljade graana. Hajde de, poela je likvidacija kontrarevolucije, premda ni njih nije trebalo ubijati, potom su doli na red "kulaci", zatim "opozicija". Sibirski kulaci bili su namijenjeni onima kojima se oprosti ivot. Na tu milost nije raunalo mnogo komunista u prvoj zemlji socijalizma. U Meksiku je ubijen L. Trocki, a strijeljani su maral M.N. Tuhaevski, G.V. Zinovjev, L. B. Kamenjev, N. I. Buharin i vie hiljada provjerenih komunista. Zato tako naopako i brutalno? Moskva odjekuje ironino: Stalo it lue, stalo it veseljee! Balkanski sekretarijat Kominterne, u iju nadlenost spada Komunistika partija Jugoslavije, pogoduje raznim trvenjima, sumnjienjima, unutarpartijskim obraunima, frakcionaenju. Nakon mukog ubistva . akovia, Kominterna je odluila da Milan Gorki (Josip iinski, eh) preuzme vostvo u KPJ. Gorki koji preteno boravi u Beu i Parizu, biva pozvan u Moskvu 1937. g. Tamo ga hapse i strijeljaju "kao pijuna engleske pijunae". Tako je i njega "pojela magla" na osnovu lanih dokaza. Kominterna ubrzo donosi odluku o suspendovanju rada KP Jugoslavije. Tada je na elu Kominterne bio Georgi Dimitrov, bugarski komunista. U paniji ve bukti graanski rat. Pakt Hitler - Musolini prijeti faizacijom mnogim narodima.Stanje u komunistikom pokretu Jugoslavije, svedeno samo na oko tri hiljade lanova, bilo je oajno. U to doba na politiku scenu, mada pipavo, stupa Josip Broz, bivi austrougarski kaplar, kojeg su boljevici zarobili u toku I svjetskog rata. Iz ruskog zarobljenitva vratio se 1920. oenjen Pelagijom Belousov, kerkom ruskog mlinara. Hrvatska policija ga hapsi kao sindikalnog aktivistu. Osuen je na pet godina robije. Nakon izdrane kazne (1934) komunistiko rukovodstvo Hrvatske alje ga u Be, gdje se tada nalazilo sjedite CK KPJ, s ciljem da se poboljaju poremeeni odnosi izmeu vostva hrvatskih i jugoslovenskih komunista. Lideri Kominterne, na preporuku, smjetaju J. Broza u moskovski hotel "Luks" (21.2.1935.), gdje se nalaze razni saradnici iz stranih zemalja. Prema arhivskim podacima, promuurnog bravara J. Broza namah epava sluba Kadrovskog odjeljenja Kominterne, koja je bila pod neposrednom kontrolom sovjetske tajne policije i NKVD. Uz pomo tih slubi Broz brzo napreduje. Nedugo potom upuen je po specijalnom zadatku, prvo u Pariz, a zatim nakratko u paniju. Na tajnom zadatku u paniji upriliio je saradnju s

Josipom Kopiniem Vazduhom, Slovencem, saradnikom NKVD, koji mu dobrano nadalje pomae da ostvari politike ambicije. Zvao se on Josip, ili Valter, ili Spiridon Mekas, ili Tito, Brozove liderske ambicije nezajaljivo rastu. Oenio se ponovo u Moskvi Elzom Johan Kenig, Njemicom, monterkom radio-aparata. Ni taj brak nije dugo trajao. U Moskvi se tada nalazila njegova prva supruga i njegov sin arko. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255626&datum=2010-11-15 Umjetnost politike prevrtljivosti i zbuki Povodom pedesetog roendana J.V.Staljin je proglaen za "poasnog pisca". Tu titulu dobio je od Saveza sovjetskih pisaca januara 1930. godine. Doavi u Moskvu, Josip Broz, tada pod imenom Valter, dobrano se trudi da kadrovicima Kominterne pomogne u zbukama. ezne da ga smatraju za "pravovjernog staljinistu". U tu svrhu, kadrovcima Kominterne dostavlja pisane "karakteristike", zapravo denuncijacije o lanovima CK KPJ i kandidatima za tu funkciju. Nakon privremenog izbijanja po specijalnom zadatku, do Pariza i panije, Josip Broz se ponovo obreo u Moskvi, septembra 1938. Ovaj put otvoreno istie aspiracije za Gorkievog nasljednika na mjesto generalnog sekretara CK KP Jugoslavije.Izvjesno, njegovom rukom ispisana je monstruozna prijava tamo gdje treba, naslovljena "Moj odnos sa osobama koje su raskrinkane kao saboteri i neprijatelji nae partije". Pie o devetorici svojih dojueranjih drugova, od kojih su sedmorica "raskrinkana" strijeljanjem u Moskvi, a dvojicu je pratila sumnja. Ne tedi nikoga. Na optunici se nalazi: Filip Filipovi, dr Sima Markovi, braa Cviji, Milan Gorki, Ivan Greti, Antun Mavrak, Kamilo Horvatin, Sima Milju. Na kraju spiska stoji zamolnica: "Ako su vam potrebni podaci jo o nekome, molim da mi se to kae". Sve je zamotano u odrednicu "historijske prekretnice za nau Partiju". Sveista moralna gromada stalno mijenja priu! Van svake sumnje, brojne jugoslovenske komuniste na privremenom radu u SSSR "pojela je magla" staljinskih istki zahvaljujui potkazivaima pristiglim iz Jugoslavije. Pored J. Broza, Steva Krajaia i J. Kopinia postojalo je sijaset gnjida koje se zduno zalau za Staljinovu naklonost. Pribliavao se poetak II svjetskog rata. J. Broz se grozniavo obraa generalnom sekretaru Kominterne Georgi Dimitrovu da se "nae najbri,

makar i privremeni izlaz" za novog generalnog sekretara CK KP Jugoslavije. Dimitrov oklijeva. Boravei u Parizu, J. Broz je nauo da grupa "parizlija" lobira za Petka Miletia da preuzme vostvo KPJ. Petko Mileti, Rovanin, Crnogorac, poslije propasti maarske revolucije u kojoj je uestvovao, vratio se u Crnu Goru. Pristupa revolucionarnom pokretu dr Vukaina Markovia, linog Lenjinovog izaslanika, koji se vratio iz Rusije da pokrene ustanak. Revolucionarna situacija u Crnoj Gori, jednostavno nije bila na nivou oekivanja. Dr Markovi se spasio bjekstvom iz cetinjske tamnice, a P. Mileti je pao u ruke policijskog reima. Odveden je u Sremsku Mitrovicu gdje je osuen na viegodinju robiju. Miletievo ime nosila je i jedna internacionalna brigada u paniji. (Dr Markovi se u meuvremenu, ilegalno vraa u Rusiju. Uhapen je maja 1937. i osuen "trojkoj NKVD" na deset godina, samo za to to je pisao Staljinu poruke da se ne miri sa progonima uesnika Oktobarske revolucije, kojoj je pripadao. Naivno je vjerovao da e despotu iz Kremlja bridjeti ui itajui te alopojke). Petko Mileti biva puten sa robije (1938. g.). Po ubrzanom postupku bio je oglaen od strane Moe Pijade i Milovana ilasa, doskoro njegovih sapatnika, da sarauje sa "beogradskom policijom". Odreeni su mu partijski isljednici M. ilas i Lola Ribar, koji ga iskljuuju iz KPJ. J. Broz odmah alje Kominterni poruku da "P. Mileti radi protiv firme (Partije - obj.) i Sedmog kongresa Kominterne". Jo jedna montaa! Sticajem prilika nali su se Broz i Mileti u moskovskom trolejbusu. ure da stignu k Dimitrovu kako bi podnijeli svak svoj raport. Sa tog raporta nije se P. Mileti vie nikad vratio. Uhapen je kao posljednji oponent Brozovom nastojanju da se domogne elne pozicije u Komunistikoj partiji Jugoslavije. Josip Kopini odigrao je u tome kljunu ulogu. Tek 1940. godine Kominterna daje mandat Josipu Brozu da sastavi novi CK KPJ. Tada Komunistika partija ima oko osam hiljada lanova, a SKOJ blizu trideset hiljada. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255695&datum=2010-11-16 injenice su tvrdoglave Odluka o dizanju Trinaestojulskog ustanka u Crnoj Goro donijeta je na sastanku komunistikih predstavnika u Stijeni, na Zadolju, u kui moga ujaka Savia Boovia, 7. jula 1941. To to je obnarodovana u mjestu Ravni

Laz, to je druga pria. Rukovodei kadar NOV i partizanskih odreda u poetku ratovanja, naroito u Crnoj Gori, nije se oslobodio "lijevih skretanja". Promoteri u pronalaenju "kulaka" bili su Milovan ilas i Moa Pijade. Objavljivali su spiskove za likvidaciju nepodobnih, uz napomenu "nastavie se". Takav ideoloki pristup nanio je partizanskom pokretu vie tete nego koristi. U slinom smislu praktikuje se previe revnosno i istunstvo prema saborcima i simpatizerima partizanskog pokreta. Deavalo se da partizanski rukovodioci strijeljaju svoje saborce zbog sitnice, zbog uzete preobuke ili jabuke uzbrane iz vonjaka. Poto je KPJ preuzimala vostvo u NOB ni partijske kazne nijesu bile rijetkost. Ustanovljenje Uike republike, premda kratkotrajno, nije sprijeilo ilasa da osudi na smrt ivojina Pavlovia, nekadanjeg komunistu, zbog objavljene knjige "Sovjetski termidor". Neko je iz potaje izdao Gestapou Mustafu Golubia, proslavljenog komunistu. Nije bolje proao ni obavjetajac Crvene armije Anton Srebrenjak u Zagrebu. Izvrena je i egzekucija nad tri brata Tadia u Pivi "za primjer" da se s partizanima nije aliti, jer vlast je vlast. Jedino se Brozu dozvoljava da zamijeni Hertu mlaom Davorijankom. Kominterna je tokom rata uspostavila razmjenu ifrovanih radiograma s Vrhovnim tabom, tanije s Josipom Brozom. Razumljivo, Moskva nije imala pregled situacije u Jugoslaviji, posebno o borbi etnika sa partizanima. Upuivala je direktivu da se objedini front jedinstvenog otpora okupatoru. inilo se da J. Broz mnogo ne polae na dobijene instrukcije. Nije uvaio, zbog pravovjernosti, onu o formiranju proleterskih divizija ni onu o obaveznom priivanju petokraka, ni one o protivljenju sazivanja I i II kongresa AVNOJ-a, a ogluio se na upozorenje da e Njemci izvriti desant na Drvar. Upuuje M. ilasa i V. Velebita u Zagreb na martovske pregovore o razmjeni zarobljenika. Iz Moskve je stigao radiogram u kome se trai od Vrhovnog taba da ne daje partijski karakter svojim akcijama. Nije prihvaena ispravka potpisa "Tito", jer se ne moe potpisivati zasad pravim prezimenom, zbog mnogih ljudi u Hrvatskoj. U Jajcu, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, J.B. Tito je proglaen za marala. Uveliko gradi kult linosti. Kakav kuriozitet, u jeku ratnih operacija Tito pozira vajaru A. Augustiniu da mu uradi bistu. Savezniki lideri, Staljin, eril i Ruzvelt, sastaju se prvo u Teheranu, potom na Jalti, da se dogovore o poslijeratnoj podjeli interesenih sfera. Pored drugih dogovora donose odluku da se obnovi Jugoslavija. Gdje ima dima ima i vatre. Vrhovni komandant J.B.Tito obeava u Napulju (12.8.1944) erilu sasvim kategorino, "da ne kani" uvesti komunistiko

ureenje u buduoj Jugoslaviji. Nije Broz tih dana propustio priliku da skokne do Vatikana na tajno poklonjenje papi. Svaka ptica svome jatu leti. Revnosni sovjetski obavjetajci smjesta su izvijestili Dugavilija i o tome. Bivi urijanski bogoslov ne prata poklonjenje papi. Sa ta dva obeanja, izvjesno prejuducira se i akontira Rezolucija IB. Budua Rezolucija Kominforma iliti Informbiroa. Bez Titovog znanja nije se mogla izvriti likvidacija Iva Lola Ribara i Ivana Milutinovia. (Naime, I.L. Ribar bio je odreen za budueg predsjednika drave, a I. Milutinovi za budueg generalnog sekretara KPJ). Glavni disident u meunarodnim razmjerama bio je Tito. "Tito jeste bitanga, ali je naa bitanga", klike britanski Forin ofis, ne bez pokria. J.V. Staljin odavno, jo iz vremena istki, ima podozrenje prema jugoslovenskim komunistima. Prilikom tajnog Titovog dolaska u Kremlj na susret sa Staljinom (19.9.1944) generalisimus spoitava maralu niz prekora. Pored ostalog, zamjera maralu da su zbog njegovog naina ratovanja borci Crvene armije, poslije zauzimanja Beograda, na Sremskom frontu "dobili teke batine". Prilikom drugog susreta sa Staljinom u Moskvi, krajem maja 1946, po okonanju ratnih strahota, Tito se jo jednom naao na nianu generalisimusovih aoka. Poveo se razgovor o sporazumu Tito-ubai, o Grolu i drugim stranakim liderima. Tito je uzvraao da se radi o nesolidnim politiarima, sa podlakim manama. Staljin e kratko: "Valter, pa za vas su svi podlaci!". Aluzija je bila odve jasna. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255832&datum=2010-11-17 Hronologija Informacionog biroa Po okonanju rata, ratom razorena Jugoslavija veinskom voljom stanovnitva opredijelila se za promjenu dravnog ureenja. Tada je bilo u opticaju geslo: Gdje manjka znanje, tu pomae entuzijazam i zalaganje! Odista, slobodarska, pobjednika euforija zahvatila je iroke mase. Ratne rane zacijeljivane su u obnovi i izgradnji domovine. Vlada FNRJ, iji je predsjednik bio Tito, potpisala je sa Vladom SSSR, kojom je rukovodio Staljin, Ugovor o prijateljstvu, uzajamnoj pomoi i posleratnoj saradnji (11. aprila 1945). Meutim, namjere su ostale u pojedinanim glavama za tumaenje na ovaj ili onaj nain. Skroz deklarativno.

Na Staljinovu inicijativu, osniva se Komunitiki informacioni biro, 27. septembra 1947. Oito, Staljin nije bio zadovoljan djelovanjem Kominterne tokom Drugog svjetskog rata. Taj Informacioni biro inili su predstavnici KP Jugoslavije, Bugarske radnike partije (komunista), Rumunske radnike partije, Maarske partije trudbenika, Poljske radnike partije, Svesavezne komunistike partije (boljevika), Komunistike partije Francuske, Komunistike partije ehoslovake i Komunistike partije Italije. Odlueno je, ne bez avola, da sjedite Informacionog biroa (Kominforma) bude u Beogradu. Jo kad je po Brozovoj odluci odreeno da KPJ zastupaju u Kominformu glavni ideolog ilas i uitelj Edvard Kardelj, postaje jasnije u kom pravcu teku naknadni dogaaji. ilas je i dotad imao mnogo putera na glavi zbog "lijevih skretanja" u toku NOB. Gazio je kroz pustaru lanog moralisanja "ovaj sumnjivi marksista sa Balkana" kome nije bilo teko da iri glasine kako su borci Crvene armije prilikom osloboenja Jugoslavije, vie vodili rauna o silovanju ena nego o osloboenju zemlje. Pojedini oficiri i vojnici Crvene armije, tepovao je on, izvrili su 1.219 silovanja, 359 pokuaja silovanja, 111 silovanja sa ubistvom i 1.204 pljake s fizikim povredama. Sa svoje strane Kardelj se prvi i jedini put poalio slubeno Moskvi, da sve u naoj dravi tee u znaku "titoizacije". Stoga nema pomena o kongresu Partije, niti o savjetovanju partijskog lanstva. Kardelj i ilas jo 1946. prenose Molotovu povjerljiv podatak da je Andrija Hebrang pod partijskom istragom zbog kolebljivog dranja u ustakom zatvoru tokom rata. Sovjetsko-jugoslovensko neslaganje raalo se znatno ranije u glavama jugoslovenske vrhuke. Treba samo nai povoda "za principijelna razmimoilaenja". I nali su ga u diskreditovanju i sramoenju Sovjetske armije, vojnih savjetnika i civilnih instruktora, koji su se nalazili u naoj zemlji nazivajui ih gotovanima. I ne samo to nego su organi sovjetske obavjetajne slube bili optueni za vrbovanje naih graana. Prvi i jedini sastanak Informacionog biroa (Kom-informa) zaista je odran u Beogradu, u novoizgraenom hotelu "Slavija", decembra 1947. Uslijedio je brzi opoziv sovjetskih vojnih savjetnika i civilnih strunjaka iz Jugoslavije. Tim povodom proslijeen je demar CK SKP (boljevika) CK KP Jugoslavije. Narodski reeno - pukla je tikva. Otvoren je sukob, prvo meupartijski, potom meudravni. Prvo su razmjenjivana pisma predsjednika Vlade FNRJ, J.B. Tita, ministra spoljnih poslova SSSR, V.M. Molotovu, (mart 1948). Ubrzo je stigao odgovor CK SKP (boljevika) naem CK, u kojima se odbacuju optube jugoslovenske strane kao nesuvisle na bazi nepobitnih injenica.

Staljin je optuio jugoslovenski vrh da u razvlaenju ostatka domae buroazije oklijeva, da suvie tolerie privatnu svojinu, da forsira utapanje KPJ u Narodni front, da ne pristupa odravanju kongresa KPJ, dakle "odstupa od marksizma-lenjinizma". Spoitao im je generalisimus da je vojna intervencija Crvene armije 1944. stvorila preduslove za dolazak KPJ na vlast. Ali, oni su "pretjerano uobraeni", uzvrtjelo im se u glavi, misle da im je "more do koljena". I nakon Staljinove anateme, Titov ideoloki svijet ostao je na nivou austrougarskog kaplara. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255930&datum=2010-11-18 Kako je nastao raskol Sovjeti su opozvali vojne savjetnike, civilne instruktore, ambasadora A.J. Lavrentijeva, predstavnike u Informbirou, M.B. Judina, i druge zvaninike iz Jugoslavije. Delegacija Vlade FNRJ i KPJ uinila je posjetu Moskvi (februara 1948) u kojoj su bili E. Kardelj, M. ilas i V. Bakari sa saradnicima da razmotre pitanje odnosa izmeu balkanskih i podunavskih zemalja. Sovjetski predstavnici izrazili su nezadovoljstvo ishodom tih razgovora. Jugosloveni su tada pjevali: Drug je Tito zasluio / da je njegov Balkan cio / i Evrope jedan dio... Nastavljena je prepiska sa ozbiljnim obostranim optubama. CK KPJ tako se obraa (13. 4. 1948) J.V. Staljinu i V.M. Molotovu: "Ako bi nas pitali ima li neto ime mi nijesmo zadovoljni s vae strane, onda moramo otvoreno kazati da ima vie razloga zbog kojih smo nezadovoljni. Koji su to razlozi? Mi imamo dokaza da neki organi sovjetske obavjetajne slube vrbuju nae lanove partije, stavljaju u sumnju nae rukovodioce, rue njihov ugled prikazuju ih kao nesposobne i sumnjive..." Poimenino se navode ilas, Rankovi, Kidri i Vukmanovi. ak su nazvani "sumnjivim marksistima". Stie jo jedna poruka J.V. Staljinu i V.M. Molotovu 13. 4. 1948: "Na plenumu CK KPJ dolo je jasno do izraaja i utvrdilo se da su lanovi CK KPJ S. ujovi i A. Hebrang glavni krivci u pogledu davanja netanih i klevetnikih informacija sovjetskim predstavnicima u Jugoslaviji, kako u navodnim izjavama nekih rukovodeih ljudi, tako i u naoj partiji uopte. U konkretnom sluaju te informacije imaju za cilj da napakoste rukovodstvu nae partije tj. novoj Jugoslaviji. Da oteaju i onako teak rad na izgradnji

zemlje, onemogue petogodinji plan a samim tim i ostvarenje socijalizma u naoj zemlji... Ma kako neko od nas volio zemlju socijalizma SSSR, on ne smije ni u kom sluaju manje voljeti svoju zemlju, koja takoe izgrauje socijalizam..." U Bukuretu je odrano drugo savjetovanje Informbiroa (20-28. jun 1948).Tito je ranije (1947) dobio upozorenje od Josipa Kopinia (Vazduha), starog obavjetajca, da nipoto ne ide tamo. Na kraju savjetovanja usvojena je rezolucija "O stanju u KP Jugoslaviji" poznata kao Rezolucija IB. U toj rezoluciji Informacioni biro konstatuje da vostvo KPJ "sprovodi u posljednje vrijeme u osnovnim pitanjima spoljne i unutranje politike nepravilnu liniju koja znai odstupanje od marksizma - lenjinizma... i odobrava postupak CK SKP (boljevika) koji je uzeo inicijativu u raskrinkavanju nepravilne politike CK KP Jugoslavije i prije svega nepravilne politike drugova Tita, Kardelja, ilasa, Rankovia..." Informacioni biro zahtijeva "da se takvom reimu uini kraj". Suludim zahtjevom ispostavio se poziv: "Zadatak ovih zdravih lanova KPJ jeste da prisile svoje dananje rukovodioce da otvoreno i poteno priznaju svoje pogreke i da ih poprave, da napuste nacionalizam, da se vrate internacionalizmu da svim silama uvruju jedinstveni socijalistiki front; ili ako se dananji rukovodioci KPJ pokau za to nesposobni - da ih smijene i istaknu novo internacionalistiko rukovodstvo KP Jugoslavije" Rezolucija IB emitovana je preko Radio "Praga", 28. juna 1948. a za sljedei dan bio je zakazan sastanak CK KPJ. Po sopstvenom svjedoenju, Milovan ilas, koji je patio od glavobolje (o kojoj se Tito poalio Staljinu prilikom ranijeg susreta) naglo se probudio i sastavio nacrt odgovora na Rezoluciju IB. CK je, na Titov predlog, usvojio odgovor koji je ilas preko noi osmislio. Sukob i raskid postao je javan, nezacjeljiv i nedogledan. CK je odbacio sve optube kao klevete i izmljiljotine zasnovane na nepoznavanju stanja u Jugoslaviji. A poziv lanstvu KPJ na pobunu protiv partijskog vostva shvata se kao razbijanje jedinstva partije. Tvrdnje kako se jugoslovenski rukovodioci spremaju na ustupke imperijalistima i na pogaanje s njima o nezavisnosti Jugoslavije potpuno su izmiljene i spadaju u red najteih kleveta. Montirani su ubrzo procesi, pod oznakom "Informbirovci", u kojima je stradalo na desetine hiljada provjerenih komunista. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=256023&datum=2010-11-19

Uurbano odravanje V kongresa KPJ Zadugo se u KPJ zadrala konspirativnost djelovanja. Nema sumnje, to je bio recidiv predratnog metoda ilegale. Na primjer, CK je bio smjeten u zgradi beogradske "Madere", a sastanci Politbiroa odravani su kod Tita na Dedinju. Zabiljeen je podatak da je tokom rata poginulo oko 50.000 lanova KPJ, a slobodu je doekalo 141.066 lanova. Kriterijumi za prijem u lanstvo zavisili su od sluaja do sluaja, po partijskim "elijama". Evidencija lanstva bila je strogo konspirativna. Partijski sastanci odravani su iza zatvorenih vrata. Ako je ta praksa bila iznuena ratnih godina, nije bilo mjesta tom nainu u slobodnoj zemlji, po teoriji marksizma. Jedna od sutinskih kritika Rezolucije IB odnosila se na "razvodnjavanje" KPJ kroz postojanje Narodnog fronta. Odista, masovno primanje u partiju vreno je tokom 1947, 1948, 1949. i 1950. godine, kada je partijsko lanstvo naraslo na 607.443 lana. U tom razdoblju iskljueno je ukupno 202.768 lanova KPJ. Poredei podatke lako je izvesti zakljuak: bilo je premnogo instinktivih lanova partije. Poletna izgradnja i obnova naglo splanjava nakon Rezolucije IB. Oskudice, takice, bonovi, prazni stomaci i mnogo ta drugo, jo se nekako mogu podnijeti, ali razmirice unutar partije i vlasti? Agrarna reforma, nacionalizacija, prvi petogodinji plan, uz pomo UNRRA, u ognju socijalistike prakse lako dogore. Ekonomska blokada SSSR-a i vlada istonoevropskih drava, namenuta jugoslovenskom narodu 1948. g., ispostavila se kao neprijateljski in. Kanjavati cjelokupno stanovnitvo jedne zemlje iz ideolokih razloga - nema nikakvog opravdanja! Jo ako se zna da je ta zemlja pretrpjela ratna razaranja i bila u svakom pogledu zaostala. Naziralo se runo poglavlje u socijalistikom lageru. Paranoinoj i tatoj jugoslovenskoj partijskoj vrhuki, oznaenoj kao "sumnjivi marksisti" nije na pamet padalo da ustupi svoju vlast. Organi Ozne, kojima rukovodi A. Rankovi, brzo i spretno presaldumljuju se sa proganjanja etnika, ustaa i ostalih elemenata, i daju se u lov na "rusofile". Izmeu srpa i ekia, po sopstvenom nahoenju. ak je i ef Agitpropa M. ilas, sin biveg andara, stigao u Titograd sa spiskom od oko etiri stotine "rusofila" koje treba pohapsiti prije odravanja V kongresa KPJ. Zasjedanje V kongresa odrano je od 21. do 28. jula 1948. godine. Pojedini izabrani delegati zamjenjivani su "podobnijim", uz obino dreavu frazu.

Takvoj praksi pogodovalo je postojanje "poasnih delegata". U velikoj dvorani na Topideru okupila su se 2.344 delegata, izabrana od 468.176 lanova KPJ. Na zidu iznad radnog predsjednitva bila su okaena poprsja Marksa, Engelsa, Lenjina i Staljina, s tim to je u sredini bio okaen Titov portret. Pometnju je unio ilas dijelom referata o trockizmu. "Tu se radi o ekletinoj kai raznih buroaskih shvatanja maskiranih marksistikom frazeologijom... Partija je trockizmu zadala takav udarac... Na asopis "Peat" je otvoreno vrio reviziju temelja markizma..." Krlea, koji je ureivao predratni "Peat", nalazi se u dvorani kao "poasni delegat", i u pauzi, uzrujan, obraa se Titu:- ta je ovo? Tito ga smiruje: - Nismo se tako dogovorili, to o "Peatu" ulo je bez mog znanja! Kontroverzni ilas malo se ega se libi. Prvo je pred rat iskljuio Krleu iz partije, a nakon rata publikuje brouru "Susreti sa Staljinom", u kojoj rea destilisane besmislice: "Da nije Staljina, ne bi nas sunce grijalo... On je prosto reeno ovjek i to ovjek vie od ikoga, kod njega nema nieg to ne bi bilo u skladu, to ne bi bilo dio cjeline - od pokreta, od humora, od izgleda, do genijalnih teoretskih filozofskih djela..." Partijska vrhuka smiljeno je prepustila zaduenim delegatima da se "spontano" izjanjavaju o Rezoluciji IB. Tim "spontanim" analizama pobijene su i odbaene klevete i lane tvrdnje Rezolucije IB. Na posljednjem zasjedanju Informacionog biroa, 29. novembra 1949, usvojena je druga rezolucija pod naslovom "Jugoslovenska partija u rukama ubica i pijuna". U njoj se vrhuka KPJ optuuje za ubistva Arsa Jovanovia i Andrije Hebranga, za hapenja Sretena ujovia, Vlada Dapevia, Kae Petrievia i jo na hiljade komunista koji su dopali kazamata i logora irom Jugoslavije. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=256206&datum=2010-11-20

Crnogorske dileme Ne mogu da preskoim naknadni razgovor sa M. ilasom, obavljen u domu R. Zogovia, povodom preimenovanja Podgorice u Titograd bez ikakve odluke. Naime, J. Broz Tito doao je u Podgoricu i sa balkona hotela "Radove" odrao govor. Masa svijeta aklamira ilasa. ido zna protokol - poslije Vrhovnog nije umjesno da on govori. Okupljeni ne haju za protokol! Tati Milovan ne izdra, iskoi na balkon i kratko ree: "Brao Crnogorci,

imamo veliku sreu i ast da u ovoj sredini ujemo i pozdravimo najveeg sina naih naroda. Uzvratimo mu na dostojan nain: - Nek od danas ovaj grad nosi njegovo ime, nek se zove Titovgrad! Sreno vam bilo!" Svjetina u delirijumu, odobrava ili ne. Niko ne vodi stenogram. ido se povrati u salu, obgrli Tita i pohvali se: "Stari, ja dadoh tvoje ime ovom gradu". Tito se malo odmae: "A ta narod kae?" - domisli na brzu ruku demagoku frazu. "Narod je oduevljen Klie tvoje ime..." - uzvrati ido. "E, ako je narodu po volji, onda - u redu..." - Tito prihvati. ilas je napravio poduu dramsku pauzu prije odgovora na moju kau. Outa, outa, smiljajui razloge. "Nije to bilo ba tako... a, i da jeste... Vama nije poznato da je mudro crnogorsko rukovodstvo naumilo preimenovanje svih gradova i varoi u Crnoj Gori po ivim i mrtvim herojima. Morao sam tu besmislicu da sprijeim... Drugi razlog nalazim u obnovi poruenog grada. Ako se Tito stara o obnovi, a starao se, u tom sluaju brige su manje... i na kraju, Titu je bilo stalo da se Beograd nazove njegovim imenom. Preduhitrio sam ga bar u tom naumu... Planirao je da na vrhu nove zgrade CK postavi sebi spomenik takvih dimenzija koji se vidi nadaleko..." - veze ilas svoju verziju. Crnogorska mentalna matrica nije za podcjenjivanje. Poinje prepiska jugoslovenske vrhuke s vrhom SKP (boljevika). Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru, koji je djelovao u to vrijeme (do osnivakog kongresa KP Crne Gore), brzo je reagovao. Prije ma kakve sjednice, lanovi Pokrajinskog komiteta potpisali su line izjave da u cjelini prihvataju odgovor CK KPJ. Izjave su potpisali: Blao Jovanovi, Andrija Mugoa, Boo Ljumovi, Jefto epanovi, Vuko Tmui, Veljko Zekovi, Veljko Miunovi, Savo Brkovi, Jovo Kapii, Komnen Cerovi, Savo Joksimovi, Vlado Boovi, Radomir Komatina, Spaso Draki i Radivije Vukevi. Moralo se, po demokratskom centralizmu! Takvu izjavu napisao i potpisao je i Svetozar Vukmanovi Tempo, koji je tim povodom boravio u Crnoj Gori, u svojstvu delegata CK KPJ. Pokrajinski komitet je razmatrao (13. maja 1948) odluku CK o iskljuenju iz Partije A. Hebranga i S. ujovia. Naravno, sloio se sa odlukom nadreenog foruma. Kolebljivost jednog broja lanova Pokrajinskog komiteta i drugih partijskih i republikih funkcionera ispoljila se na prvom koraku. Boo Ljumovi, Vuko Tmui, Niko Pavi, Radivoje Vukievi, Petar Komneni, pored ostalih, stajali su iza dokumenta "iz discipline", a ne stoga to su stvarno podrali njegov sadraj i poruku. Ubrzo poinju masovna hapenja po Crnoj Gori. Prvo su na udaru bili partijski aktivisti. Da sami rasuuju o stratekim pitanjima visoke politike? Kako pri podatku da u sreskim, gradskim i mjesnim komitetima Partije

nekolovanih partijskih sekretara ima preko osamdeset procenata (bez kole ili sa etiri razreda osnovne, bilo je blizu osamdeset odsto sekretara partijskih organizacija)! Pale su prve rtve po liniji IB. Sreski komitet, sa sekretarom Ilijom Bulatoviem, odmetnuo se u umu i bio likvidiran od strane titoista. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=256383&datum=2010-11-21 Smute plemena Pipera povodom Rezolucije IB Umjesto otkrivanja uzroka i sutine sukoba sa zemljama lanicama IB, partijsko lanstvo je svedeno na puko skandiranje drugarskom CK i nepogreivom voi, ili na emotivno izjanjavanje ko je "za" a ko "protiv". Najstranije to jednom pokretu, moe da se desi - desilo se. Iskrsava podatak da se 2.722 lana KPJ u Crnoj Gori izjasnilo za Rezoluciju IB ili su "bili evidentirani kao sumnjivi u tom pogledu". I jedni i drugi bili su iskljueni iz partije. Veina od njih bili su pohapeni. Kako je teklo izjanjavanje za rezoluciju? Naveu primjer mog oca, koji je radio u Titogradu, na mjestu zamjenika ministra za vodoprivredu. Partijski sekretar je, po prozivci, upuivao samo jedno pitanje: Da li si ti saglasan da budu strijeljani Sreten ujovi i Andrija Hebrang kao izdajnici? Doe na red i moj otac. "O Hebrangu malo znam, ali mogu rei da sam u toku ratnih godina bio u prilici da za Crnog zaloim i svoju glavu. Dakle, ne ide mi u glavu da Crni moe biti izdajnik. Morate biti obazrivi... " Upada mu u rije instruisani M.S: "Ne samo njih dvojicu, nego i sve koji ih brane treba prisloniti uza zid!" Ubrzo ga uhapsie. Sreom pobjee prilikom transporta za Goli otok. Beko Stojanovi skoi sa njim iz kamiona. Beka sustigoe sprovodnici i likvidirae, a moj otac posta odmetnik od reima titoistike klike. Rijetka su podruja koja tako postradae od "izbijanja" Rezolucije IB, u odnosu na Pipere. Gotovo da nema bratstva ili kue iz kojih neko nije hapen po "liniji" Informbiroa. Plemenska povezanost, rodbinska, kumovska bile su znaajno izukrtane. Kruila je pria da je Staljin pozvao naeg ambasadora u Kremlj, nakon likvidacije Arsa Jovanovia, Pipera, i postavio mu jedno jedino pitanje: "ta Piperi jutros ine?" Neki su dodavali da je Hajzajin dometao nastavak "Kam im u dom". Bilo ovako ili drugaije, u piperske domove uvukla se potmula jeza od aktuelne vlasti. Prva hapenja Pipera uslijedila su s jeseni 1948. g. A. Jovanovi bio je likvidiran na

monstruozan nain u Beogradu (ni danas se ne zna mjesto gdje je sahranjen). Ubrzo su uhapeni Mirko Markovi, panski borac (u Beogradu), Boo Ljumovi, predratni revolucionar (u Titogradu), Aleksandar Boovi (na Cetinju), Milinko Stojanovi, student (u Beogradu), Milo Mati, slubenik (u Titogradu), Dukljan Vukoti, oficir JNA (u Vrcu)...Osim Blaa Jovanovia niko od Pipera nije bio upuen u sutinu teksta Rezolucije Informacionog biroa. Udarie i naoj porodici ig informbirovtine, premda smo ivjeli u Stijeni Piperskoj. Koristei priliku kad se naa majka uputila na Cetinje, kod svog djevera Radula, da propita gdje je na otac, udbovci opkolie nau porodinu kuu, koja je bila spaljena ratnih godina od italijanskih faista (tom prilikom su strijeljali nau baku). Kad smo se vratili iz osnovne kole imali smo to da vidimo. Na ed sjedi pored ognjita, pui i uti, a nasred kue nabaene sve stvari, pokustvo, natkasne, sedla, dva samara, burilo, bokole, hrpa. Uemo u sobu, kad tako nema mapa i topografskih karata na zidu, nema ni oeve biblioteke, nema ni djeje biblioteke to smo je dobili od strieva i tetaka, nema Pukovog dvogleda... Pusto. ed kratko prozbori: "Pretresoe nam kuu ova balafurdija i lapie sve!" Neu da irim priu kako su mog brata, nakon toga, presreli udbai i oamarili ga, poto nije htio da im prizna gdje je na otac sklonio njemaku maingeverku. Drugi plenum CK KP Crne Gore, odran februara 1949. posveen je "zaotravanju borbe protiv Informbiroa" u osnovnim partijskim i masovnih organizacija. Zapravo se radilo o "domaim" informbirovcima, koji su "bili evidentirani kao sumnjivi u tom pogledu". Data je instrukcija: raskrinkati oportuniste svih vrsta i "otvaranje vrata" za djelovanje neprijateljskih snaga. Vlast sazva opti zbor Pipera, neposredno nakon odranog plenuma. Skup e se odrati na otvorenom prostoru, u "Manjine dubove", blizu Mjesne kancelarije. Prethodno je jedan mjetanin, B.N., inae slubenik Mjesne kancelarije, na zaprepaenje prisutnih, uklonio Staljinov portret, osorno galamei: "Dolje s njim, dolje!" Ostali su na zidu Tito i Blao, puna kapa. Iz varoi, na dan skupa, dooe pasairi, udbai i milicija na elu sa uvenim Vladom Gatolinom. Raskrinkati odmetnutog Jola Markovia po svaku cijenu, montiranim laima! Moja majka bila je ubijeena da su ga likvidirali. Usplahireno je pola na obznanjeni skup. Slegao se "vas Piper" u Manjine dubove i po okolnom kamenju. Iskoi "sekletar" partijske organizacije na pogodan kam i poe da ita navodni dopis piperskih generala R. Vukanovia, V. Todorovia, B. Lazarevia o nepoinstvima izdajnika Jola Jovanova. Prije nego je zavrio itanje, moja majka razgrnu okupljenu svjetinu i ustremi se na partijsku patoricu, da mu nekako istrgne lani tekst iz ruku. Nasta otimanje, presukivanje i opti mete. Skoie roaci i komije

da brane moju majku, umijea se i milicija. Udbai priekae da padne no. Potom poee da hapse sve izgrednike sa propalog skupa Pipera. Crnogorstvo je nekad znailo prekaljeno ojstvo i junatvo. A sad? ed je na lupnjavu patrole upalio lampu oricu i otvorio vrata neznancima. Oni ga sklonie. Onaj s pukom na ramenu, utra u sobu gdje je spavala naa majka sa tri maloljetna djeteta, i naredi: "Spremi se odmah, ide sa nama!" Majka je zgrabila moju petogodinju sestru. Htjela je bar nju da uzme. Ostruglija epa makanju i zafrljai je natrag na krevet. Selom se prolomi djetinja vriska. Majka krenu da je utjei i u isti mah dobi udarac u nos i zube od onog nesoja, linu krv. Moj stariji brat, vidjevi majku raskrvavljenu, pokua da joj pomogne, ja uuren u postelji, pokrih glavu ebetom. U tom u sobu uleee dva agenta, pepae je za ruku i nestae u mrkli mrak. partanje udbakih baterijskih lampi po Piperima trajalo je do zore. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=256546&datum=2010-11-22 Lino sasvim lino o stradanju Pipera ovjek je bie koje se na sve navikava. Ima jae od jaeg. Sie naa baka po majci, sa Stijene, da prihvati troje makanjadi. Nareala preko osamdeset ljeta. Nije joj lako. Jednog sina joj uhapsie, drugi sin joj se odmetnu u umu, poto kao milicioner nije htio da hapsi ljude, snaha joj se vrati u rod, budui da je njen brat Sveto Pulevi bio uhapen. Na otac je nakon bjekstva iz transportnog kamiona imao mnogo peripetija da umakne postavljenim zasjedama. Organi bezbjednosti postavili su zasjede na raznim mjestima, oekujui da odmetnik nee daleko odmai. Ni odmetnik nije naivan. Pritajio se u umi Gara dok dobro osmotri bjelopavliku ravnicu. Uvreba priliku i nae Miroja Bogetia u selu Vuica, svog prijatelja, koji mu dade puku talijanku sa neto metaka. Bjeguncu laknu, a asnoj starini kako bude! Jeste, dao mu je vrstu rije da ga nee nikad odati. Kad se domoga piperskih strana, jo naoruan, spreman na sve osim na predaju vlastima, mom ocu svanu. Pree ga zasjede na svakom preslu, dre na oku nau prizemnu kuu, naroito iz like Gomile i Stranistrane. Nalazimo opuke nervoznih ekaa, koji se premjetaju svakodnevno i svakonotnje. Naa sestra povazdan uz pla doziva mamu, nije joj jasno to se zbiva. Naa baka jedne noi u da neko baca kamenie u prozorska okna. Ustade i izae. Ne proe mnogo, povrati se nazad i priapnu starijem bratu da ga

ispod zida eka neko koga eli da vidi. Kad se moj brat vrnu, baka prie meni, ponovi isto, uz upozorenje da nikom ne kaem s kim sam bio. vrsto sam zagrlio svog bradatog oca i s njim proaputao nekoliko rijei. On me je milovao po glavi lijevom rukom, a desnom je drao puku na gotovs. Prekaljeni odmetnih nije ulazio u kuu, niti je dopustio sinovima da budu istovremeno sa njim. Imamo i mi svoju tajnu od noas! Majka je odrobijala preko dva mjeseca u potkrovlju dvospratne kue na obali Ribnice. Muili su je i eu i glau. Zatvorski kljuar Boo S. Jankovi nije imao milosti. Iivljavao se nad svim zatvorenicima, posebno nad brkajlijama. esto ih je vukao za brk, nagonei nevoljnike da izgovaraju rijei sa povuenim brkom, tukao ih meu pleke svenjem kljueva, putao struju kroz tijela muenika, tjerao ih po zatvorskim hodnicima da eu kible, a kad nee onda ih je premlaivao. Zatvorenice, ukljuujui i moju majku, dobijale su laku naredbu - nagonio ih je da love muve u potkrovlju, a kad se muva oamuti, poduavao ih je kako da je oive. Samo jednom smo pokuali da vidimo majku, prepjeaili toliki put, da bi nas kljuar mriknuo ispred prihvatnog zatvora. Vratili smo se natrag u selo. Meni se u glavi vrzmala misao da e doi dan osvete svim zatvorskim kljuarima. Dolo je ljeto, majku su pustili. Otac se skrivao po peinama nou i napravio neoprostivu greku prema svojim mjetanima. Bio je ubijeen da su svi jataci pouzdani. Tajno se naao sa svojim bratom Radulom, koji je doao sa Cetinja u bijelom odijelu, sa punim ruksakom rukopisa. Radulu, koji je predavao u Vioj pedagokoj koli, nije bilo povratka, poto su ga panduri ve privodili i izboli metalnim ipkama. Odluili su, im prije, da emigriraju u oblinju Albaniju; Radule se uzdao da e njemu i njegovom bratu Rusija irom otvoriti vrata. Do zavretka rata bio je u Moskvi. Pjesnik ostaje pjesnik, a internacionalizam neizljeiva boljka. Uglavnom, naglave Milicu Nikolinu da im pokae besputice do granice. Ona asno ispuni roaku obavezu i vrnu se natrag u selo. Prebjezi se domogoe arbanakih planina, ne bez problema. Jugoslovenski graniari u rasvit zore otvorie na njih vatru, moj otac uzvrati bacanjem bombe i bi ranjen u nadlakticu posljednjim ispaljenim hicem. asne sestre u Skadru, kad ue da je u pitanju jugoslovenski komunista, ukazae mu takvu pomo da od nje dobi trovanje krvi. Nakon toga o prebjezima se "starala" sluba Sigurimija i Mehmed ehu. Kad hoe usud - hoe! Ubrzo, u Stijeni, gdje se skrivao moj otac, zakazana je svadba. Nezadovoljan dodijeljenom svatovskom ulogom N.S. priprijeti da e otkriti vlastima ko su bili jataci Jolu Jovanovu. Svadbari ne pomiljaju da e taj naum ostvariti. Zbog noenja svatovskog barjaka! Nee valjda. On

stui kod efa mjesne kancelarije i prosoi jatakovanje mjetana. ef pokua da sve odbije na pijanstvo svatova. Nema anse. Inat i zloba ovladae Piperima. Uslijedio je novi talas hapenja Pipera. Zbog jatakovanja uhapeni su Markovii: Milica i njena braa Vidak i Mio, braa Vojin i Vlado, sjajni Stevan Sinanov i kumain Milorad Perkovi. Dakle, ne zbog izjanjenja za Rezoluciju IB! Na otac, kao ef emigracije u Albaniji i urednik glasila "Za slobodu" triput se ilegalno vraao u Pipere da iri propagandu protiv jugoslovenskog reima. Pri prvom dolasku odveo je u Albaniju moga ujaka Petra koji se odmetnuo u piperske gore i grmine. (Petra je inae likvidirao neki Malisor iz koristoljublja, koji je bio odreen da ga prati pri ponovnom prelasku granice. Tako zaglavi i moj trei ujak ni kriv ni duan, a pri tom ga nema nigdje u zvaninim publikacijama). Nau majku uhapsie drugi put u ljeto 1951. Odvedoe je u po bijela dana iz roake kue. Kad su joj isljednici predoili da prizna jatakovanje sa svojim suprugom i svojim bratom, pokazujui pri tom razne letke, broure i dojave svoje agentice, naa majka je tvrdoglavo ostala pri svome. Onda, nema druge - deportovae je na Goli otok. Trei talas uhapenih Pipera kree od 1949. do 1951. godine. Uhapsie revnosne pristae "titoizma", Udba i KOS preko pedeset i pet Pipera. Posljednji Piper puten sa Golog otoka bio je Branislav Ljumovi. Puten je maja 1961. Rako N. Popovi ostavio je kosti na "Titovim Havajima". Meu piperskim cinkaroima, tanije pijunima, posebno mjesto zauzima Seoanin Jevrem.N.Brkovi. Ordinirao je, uglavnom, od Beograda do Titograda. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=256708&datum=2010-11-23 Goli otok ezne golu istinu Tito izjavljuje: "Mi Sibira nemamo, ali da smo ga imali, slali bismo ljude tamo..." Nije sluajno za prvog upravnika golootokog logora, poslije Vojina Jaukovia, bio namjeten Veselin Bulatovi, bliski roak Milovana ilasa. Trebalo je doi do morbidne ideje da prvu grupu golootokih stradalnika saeka tzv. "bosanska grupa", koju sainjavaju kriminalci, hercegovake ustae i etnici. Nema sumnje "bosanska grupa" nije imala milost prema "staljinistima", napravila je palir za doek, udarala je motkama, pesnicama, nogama, pljuvakom, gdje je ko stigao. Uz urlike "ua, bando" mnogi od njih, koji su dovezeni brodicom "Punat", ostali su bez zuba, polomljenog ela,

onesvijeeni na tucaniku. Neopisivom prebijanju cilj je bio ubijanje ovjeka u ovjeku. Kad je "bosanska grupa" oposlila doek, prepustila je samim zatvorenicima dalje usavraavanje narednog doeka. Nalo se meu zatvorenicima dovoljno "sobnih strajeina", prevaspitanih na brzu ruku, koji su udesili organizaciju golootoke torture. Granice ljudske izdrljivosti i duevnog poremeaja posve su neodreene. Upravnici logora i isljednici, zajedno sa milicijom, upravili su panju na pojedinano pravaspitavanje kanjenika. U tome se najbolje snaao Jovo Kapii, general Udbe, poznat po tome to je ustupio Titu svoju vjerenicu Davorijanku. Na ostrvu je postojalo nekoliko logora: Stari muki logor ("Stara ica"), Novi muki logor ("Nova ica"), Radilite 101 ("Petrova rupa", nazvana po Petru Komneniu, predsjedniku Skuptine Crne Gore) i enski logor. U blizini postoje ostrva Sv. Grgur i Prvi, koja su koriena za pomone logore. Najozloglaenija bila je "Petrova rupa", u koju su smjeteni nepopravljivi zatvorenici. Sadistikom torturom rukovodila je Uprava logora, a neposredno izvrenje fizike torture preputno je samim zatvorenicima koji su uz prisustvo isljednika, okajavali i sopstvene "grijehe". Zloinake metode, ukljuujui morenje kanjenika eu i glau, opstalo je sve vrijeme postojanja logora na Golom otoku. Razbijanju duha zatvorenika, posebno njihovog zajednitva i drugarstva, pristupalo se perfidno i bezono. Na gulagu su se nali i predratni Titovi oponenti Ivan Mari, Kristina i Labud Kusovac, te predratni i ratni funkcioneri Ljubo Radovanovi, Duan Brki, Stanko Opai, Duan Egi, Stevo Zeevi, Bogobulj Rapaji i general Rade igi. Prema pouzdanim procjenama, grozote Golog otoka nije preivjelo trista i dvadeset osoba. Ostavili su kosti u morskim talasima ili na Golom otoku. U poetku sahranjivani su u kamenjaru pod ifrovanom oznakom, a kad ih se namnoilo..? Prva rtva ukletog ostrva bio je Danilo Drezgi, koji je sebi prerezao grkljan drkom kaike. Dragan Ozren ainovi platio je glavom prepravke Brozovog nesuvislog prevoda Istorije SKP(b) iz moskovskog perioda. Dr Blao Raievi izdahnuo je poto su zloinci nogama skakali na njegove grudi. Invalid Panto Vuurovi je izgubio ivot klikujui brau Crnogorce. Maan Brajovi bacio se sa vrha drobilice za mljevenje kamena u ambis. Labud Kusovac, Aleksa ufka, general Rade igi, pukovnik Savo Vukevi, izmeu ostalih, ostali su na mrtvoj golotokoj strai. Vladimira Kudrevia, objeenog naglavake za testise, sadisti su sputali niz greben Galebova stijena. Je li izdrao?

U enskom logor, za vrijeme uprave Hilde Sedej, bilo je niz samoubistava zlosrenih kanjenica. Jednu je ugledala moja majka objeenu o nisko rastinje. Je li se radilo o Franciski Klinar? I sad se nae neki Jovo Kapii, titovski delat, da negira i nipodatava rtve Golog otoka. Pri tome masno lae. Nije bio bog, nego batina. U enskom logoru primjer rijetke asnosti pokazivale su Kristina Kusovac, Miljua Jovanovi (sestra Arsa Jovanovia) Branislava Markovi (supruga dr Sime Markovia), Milena Dapevi, Milica Markovi i moja majka Darinka. Kad su izdrale kaznu, neke od njih nijesu izdrale ivot. Primjer asnog dranja, uprkos udbakim iskuenjima, iskazale su sljedee muenice: Bosa Danilovi-Abramovi, Vida Vukievi, Milka icina, Draginja Vuovi, Danka Pavi, Juca Radulovi, Branka Perazi, Rada ii, Jovanka Kaluerovi, Soka Pajovi, Ljubica Kaengra, Nadira urkovi-Muminovi, Bojana Bokovi, Novka Tmui, Ljubica uri, Ferida Smri, Zora Janji, Beba Kubiek... Meu napaenim zatoenicama one su bile, takoe, blistavi primjer. Ko je u takvim uslovima mogao da pomisli na Gvida Trevizana, brodovlasnika venecijanskog, da trguje kamenom sa Golog otoka, preko punkta Savezne Udbe, koji se bavi ilegalno spoljno-trgovinskim transakcijama? Radilite 101 predstavlja po mnogo emu posebnost. Tamo su udbovske vlasti strpavale nepopravljive izdajnike "svoje Patrije".Organima Udbe bilo je stalo da svakog pojedinca pretvore u nikoga i nita, da mu ubiju svaku nadu i ponos, prije nego e ga rasporediti u neko od golootokih "radilita". Udri bandu, kroz stroj, kroz stroj... Ostalo je svjedoenje Miroslava Popovia o linu Stevana Jakia, boksera, i Vlastimira Petrovia kroz stroj zatvorenika. Obojicu je smrvio prolazak kroz palir. "Strano je ne moi umrijeti kad hoe..." http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=256811&datum=2010-11-24 Koga su udbovci strpavali u "Petrovu rupu" U prvi ealon, organi Udbe, po sopstvenom nahoenju, smjestili su na R-101 najtvrdokornije komuniste. Na okupu su se nali: Petar Komneni, predsjednik Skuptine Crne Gore, Mirko Markovi, profesor Beogradskog univerziteta, panski borac, Niko Pavi, ministar kulutre, Vuko Tmui, partijski funkcioner, Radivoje Vukievi, pravnik, Dragutin Gustini, profesor Moskovskog univerziteta, Robert Rinaldo, anski borac, Sinia Drobac, oficir panskog rata, Dimitrije Stanisavljevi Hrka, komesar

bataljona u panskom ratu, Slavko Samardi, panski borac, Labud Kusovac Obarov, partijski i sindikalni funckioner Profiterne, Nikola Kovaevi udnovski, uesnik Oktobarske revolucije, Ozren Miler ainovi, partijski funkcioner, povratnik iz Moskve, Danilo Drezgi, oficir iz panskog rata, Ivan Korda, pukovnik Crvene armije, Marko Spahi, panski borac, Adolf turm, publicista, Boco Lazovi, partijski funkcioner, Nia Milanovi, stari partijski aktivista, Mita Despotovi, predstavnik u Kominterni, Vidak Arsenijevi, partijski funkcioner, dravljanin Sovjetskog Saveza, Vjekoslav Smoljan, stari revolucionar, Vice Jelaska, sekretar Oblasnog komiteta za Dalmaciju, Trajek Mikovski, funkcioner partije, dravljanin Sovjetskog Saveza, Boo Ljumovi, org. sekretar PK Crne Gore, Stefan Mitrovi, publicista i partijski funkcioner, Silvo Furlan, partijski funkcioner, Mio Brai, novinar i publicista, Milovan etkovi, panski borac, Dido Demajo, likovni umjetnik, Niko S. Martinovi, publicista i nauni radnik, Savo Vukevi, pukovnik, Petko Savelji, partijski funkcioner, Milo Savinj, dravni i partijski funkcioner, Dragan Filipev, dravni funkcioner, Ljubo Vuovi, profesor, pukovnik JNA, Bogoljub Rapaji, publicista i partijski funkcioner, Obren Blagojevi, profesor Beogradskog univerziteta, Dime Hamitrevski, dravni funkcioner, Mustafa Trbonja, oficir JNA, Dimitrije Andri, dravni funkcioner, Ante Zori, major Crvene armije, profesor Blao Raievi Iz "Stare ice" u "Petrovu rupu" vremenom su prebacivani najnepokorniji robijai. Meu njima nalaze se: Duan-Duka Boovi, pukovnik, Milutin Dapevi, pukovnik, Nikola Golubovi, bivi oficir, Cane Logar, profesor Univerziteta u Ljubljani, Kosta ufka i njegov brat Aleksa, stari revolucionari, Mihailo Renovevi Neven, publicista, ministar u Vladi Srbije, ljekar Milovan etkovi, Nikola Zec, student Milinko Stojanovi, Radojica Tautovi, knjievni kritiar, Pavle Radusinovi... neurolog Mia Mati... Vlado Tripkovi Nedugo potom, iz Stare Gradike u "Petrovu rupu" dopremljena je povea grupa vojnih osuenika koje je trebalo izolovati od ostale kanjenike mase osuenih vojnih lica. Meu ostalima nalazili su se Vlado Dapevi i Branko Petrievi Kaa, kao neposredni "svjedoci" ubistva Arsa Jovanovia, koji je zaglavio navodno pri prelasku rumunske granice, premda je likvidiran u svom stanu na Topideru, i Dukljan Vukoti, pukovnik, koji je trebalo da poslui za alibi za ovo gnusno ubistvo. (Ni do danas nije poznato gdje je sahranjen naelnik Generaltaba). U stratite "Petrova rupa" bili su jo spraeni: generali Rade igi, Veljko ii, oko Miraevi i Branko Poljanac, pukovnici Slobodan Radulovi, oko Petrocki, Ljubo Ralasljevi, Jago ari, Danilo orovi, Vukosav

Bokovi, Savo Stojanovi, amil Borovina, Vlado Laki, oko Novosel, edo Jovanovi, Andrija Bubanja, Milivoje Stefanovi, Momo uri, Radomir uri, Dragoljub Jovanovi, Nenad Vasi, Remza Durakovi, Mileta Perovi, i majori oko Milievi i Novica Dejanovi, te oficiri ivojin-Mileta Babi i Dimitrije Andri... Ovim se ne zavrava spisak stanara "Petrove rupe", jer su ovdje povremeno boravili i drugi robijai sa Golog otoka. Tako je bilo do zime 1954. godine, kada su Radilite 101 zatvorili, a preostale robijae premjestili. Neke su pustili na slobodu. Granice izdrljivosti ovjejeg organizma, fizikog i psihikog, individualne su. Kada je organizam due vremena izloen neprekidnom psihikom i fizikom stresu, onda je nemogue razluiti oguglalost od avetalosti, depresiju od ludosti i zdrave pameti. Otuda toliko promjena kod golootokih robijaa, otuda mnogo "prevaspitanih." Na svim golootokim radilitima harale su boletine usljed loe ishrane i jo gore higijene. Spisak bolesti nije se mijenjao: pelagra, distrofija, dizinterija, aplazija testisa, kokoije sljepilo este halucinacije nijesu mimoilazile ove muenke. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=256933&datum=2010-11-25 Opora stvarnost ili farsa za farsom Mnoge su farse upriliili titoisti. Ova klika planira rat protiv SSSR-a, stoga ulazi u pakt sa Grkom i Turskom, a tako posredno i sa NATO-om. U opticaj stavljaju ideju o potapanju Panonske nizije zatvaranjem erdapske klisure. Vre preseljenje privrednih objekata u Sloveniju, grade podzemno atomsko sklonite blizu Konjica, a itavi podzemni grad na podruju Gorada. Farsa sa Trstom zarvila se kako se zavrila. Golema i golemaka Bela knjiga, na skoro pet stotina stranica, obuhvata "mali dio dokumenata iz diplomatske prepiske" Vlade FNRJ sa vladama SSSR i zemljama istone Evrope. Uitelj E. Kardelj isposlovao je da se to pitanje pokrene pred Ujedinjenim nacijama. J.B. Tito je vodio lini dnevnik od novembra 1950. god do februara 1951. Dopadamo u kande SAD. Naa zemlja nije samo preplavljena Trumanovim jajima ve i "hiljadama tona savremenog amerikog, britanskog, francuskog i drugog zapadnog oruja i opreme". Tito lapidarno pominje: "Danas smo dobili pouzdane informacije da Rusi preko svojih satelita pripremaju u prvoj polovini 1951. obraun sa naom zemljom ... Taj lokalni bi se poeo pomou

manjih pobuna, izazvanim informbirovcima i onda bi se dobio povod za infiltraciju raznih brigada". Stoga pregleda sa drugovima iz Generaltaba, Koom, Gonjakom, Vukoviem, V. Krajiiem i Pekom "korigovane odbrambene planove". Osvre se Tito i na putanje na slobodu S. ujovia: "Neka vidi svako kakva je naa pravda, na metod prevaspitavanja a ne unitavanja ..." Zaboravio je Broz da pomene A. Hebranga i jo 320 muenika stradalih na Golom otoku. U iskrivljenom ideolokom kljuu sve je mogue. Odlau se povjerljivi faskli M. Krlea igra ah s Titom na Brionima i izjavljuje: "alim sve ljude koji su bili na ma kakvim Golim otocima, ali kad opet zamislim da su pobijedile ideje zbog kojih su mnogi bili na Golom otoku, onda bismo svi, sva Jugoslavija, bili jedan veliki Goli otok". Sveti egoizam ne da Krlei da bude humanista kao to je bio u vrijeme staljinistikih ubistava i progona. Drugi bolei humanista Dobrica osi, posjetio je muilite na Golom otoku. Navodno je bio uasnut vienim. Vratio se u Beograd, pravo na referisanje A. Rankoviu. Rankovi ga je prekinuo: "Priekaj malo da to uje Bevc...". Otvorio je vrata susjednog kabineta i pozvao Kardelja. Nakon saetog, Dobriinog izlaganja, Kardelj se obraa Rankoviu: "Pa dobro, Marko, kakve su to pizdarije tamo?" Abadija podie ramena: "Ja kaem ei da stvari tamo nisu u redu, a ti zna eu..." Uglavnom, osi nije imao moralne i literarne snage da uoblii djelo o Golom otoku. Kad grmi, svak se sebi boji. Moda je dravni ponos, makar i titoizam ma kakav bio, trebalo braniti. Mogue je bilo i masovno hapenje ali monstruozno muiti i prebijati kanjenike van je zdravog razuma. Spada u zvjerski poduhvat. Zvanina istorija KPJ biljei da se na Golom otoku nalazilo jedanaest hiljada lanova partije. Treba uzeti taj podatak sa velikom rezervom. Ne samo zbog toga to svi uhapeni nijesu bili lanovi partije ve i zbog injenice da svi ljeviari i rusofili nijesu dopremani na to ukleto ostrvo. Postojalo je tada jo tamnica diljem nae lijepe, od Bogdanova kraja, preko Kotora, Bilee, Glavnjae, Stare Gradike, do Ramskog Rita i Rajnburga... Prema evidenciji koju je sainio Ljubo Miki, stradalnik Golog, po liniji IB bilo je osueno 55.663 osoba. Moa Pijade, podnosei ekspoze, daje podatak da je od 1948. do 1952. uhapeno 171.731 lica, mahom zbog "delatnosti na liniji Informbiroa". ia Janko je najbolje znao taj podatak. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=257079&datum=2010-11-26

Revidiranje stava na muilitu Isljednik, ili vie njih, po pravilu nou, podiu obrve, nabiru noseve, malkice okolie i prelaze na stvar: Ko te i kada zavrbovao, s kim se i kad sastajao, hoe li da revidira svoj stav? Bolje ti je da nam sve prizna odjednom! Ukoliko kanjenik pristaje na saradnju, isljednik mu podnosi papir, kako bi ostao pisani iskaz o neprijateljskom djelovanju dotinog. Ako kanjenik uti u udu, ili ne prihvata optube, mrcvarenje se nastavlja uz amaranje i psovke. Upornost nije bila na cijeni. Isljednik je bio tu da urazumi dotinu novu bandu. Prizvali bi pripremljene batinae iz susjednih prostorija, trojicu-etvorticu ili tri-etiri (ako se radi o enskom logoru), slomljene kanjenike kalibra Zama, Krka, Omera, Paia, Esada abanca i njima slinih, koji su utravali nakostrijeeni, sa napravama za muenje rtve. Brutalno su se okomljavali na nesrenika ili nesrenicu, s atavistikim, osvetnikim porivima. U sukobu sa samima sobom, ti jadnici prerastali su u bezumne zvijeri. Obino su bacali kanjenika na pod, esto ga vezivali za stolicu i preturali nasatake, tukli ga po tabanima, lenjirom po cjevanicama, rebrima, bubrezima i debelom mesu. Isljednik koji prati to mrcvarenje, redovno je ponavljao istu frazetinu: "Priznaj...". U sluaju da je rtva ostala u svjesnom stanju, a nije jo priznala, prelazilo se na sipanje vode kroz nozdrve, koje izaziva fizioloko guenje. Mnozina robijaa nije mogla da istrpi toliku torturu i fizike bolove. Priznavali su tokom muenja i neuinjene grijehe. Neki ranije, mnogi kasnije. Onima koji nijesu priznavali izdaju Partije i naroda, isljednici bi sljedeeg dana odreivali jo svirepija muenja, sa "goniima" u glavnoj ulozi. Naime, kanjenik je bio prinuen da tegli kamenje iz kamenoloma na tragau (kaseli ili "galebu"), na prednjoj strani, dok su zadnje drke tragaa bile rezervisane za lake kanjenike. Oni skroz prevaspitani, koji su raistili istragu, odreivani su za gonie bande. Natovarili bi proskribovanom odlomljenu gromadu kamena, dali mu prednje drke ove bestijalne naprave, koje su bile petnaestak santimetara krae od stranjih, tako da dotini faktiki nosi veinu tereta. Posrtali su, spoticali se, padali kanjeni nesreenici pred goniima, koji su ih nemilosredno batinali usput, uz halabuku i poklie: "Udri bandu!" Prolamao se kamenjar od stenjanja, kletvi, moljakanja i ostraenih poklia. Poslije raiavanja istrage svaki kanjenik je morao svojeruno da sastavi svoje "memoare". Dobivi od isljednika papir i olovku, poinjao je iskaz sopstvenom biografijom. Isljednike je sve interesovalo. Ne postaje se neprijatelj tek tako. Kako?

Gdje? Ko? Kada? S kim? Zbog ega? Mnogi zatvorenici ispisivali su najintimnije stranice, navodei ak i aluzije i insinuacije svojih roaka, poznanika, ljubavnica. Tek nakon revidiranja stava, kanjeniku su dodjeljivani laki poslovi, na vagonetima, gaterima, u politirnici za poliranje mermernih ploa. ak su neki dobijali runo pravljenje akalica. Meu revidircima bilo je i roenih sadista. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=257240&datum=2010-11-27 Muno su prolazili dani na Golom otoku asovi predaha na vaspitno-popravnom radu bili su iznimni. Sve do ilasovog svrgnua sa vlasti proraivana je njegova broura "Vrti li se Staljin u krug?" Deavale su se humorne stvari tim povodom. Neki od robijaa, prenut iz dremea, povikao bi: "Vrti, kako se ne vrti...", drugi je nastavljao: "I malo se opasuljio...", trei salutira "Najjae je ono mjesto koje nas ui da se Staljin stalno vrti u krug...". Da se ne izvitoperava put vrline i potenja brinuli su naizmjenino drugovi Idejni i Kultura, kako su robijai oslovljavali izabrane drugove na tim znaajnim resorima. Naime, u svakom logoru kanjenici su imali prevaspitanog sapatnika koji se starao o idejnom usmjerenju i kulturnom uzdizanju. Bili su, kako dolikuje prilikama, smjenjivani ako ne obavljaju resorna zaduenja po nalogu Uprave. Idejni je vodio rauna o temeljnom raskrinkavanju nove bande, o prelasku tanune granice iz carstva nunosti u carstvo slobode. Uzgred se bavio idejnom promajom nadasve kaenjem transparenta o vratove robijaa koji naputaju put vrline i potenja. Bilo je svega u poduem boravku na ukletom ostrvu. "Reponja", "Klicioa" "Izdajnik", "Staljinov ortak", "Ovaj je polokao splaine", "Ja sam niko i nita" i tako redom. Drug Kultura bavio se organizovanjem skeeva koje su izvodili sami kanjenici. Mahom su to bile paganske rugalice i sprdaine na raun Staljina i njegovih satelita, koje ne spadaju u scensku umjetnost i fleksuru. Iz hiljada grla hapenika orila se pjevanija: Idemo, ruimo, stijene od granita i na put se vraamo partije i Tita... Najbolnije je bilo uti: Izdaju smo vrili,

krivim putem ili,

te smo svoga naroda

izdajnici bili... Daleko je bila upeatljivija iva realnost koju su praktikovali povremeno isljednici i ostali udbai. Meu hiljadama zatvorenika lako bi pronalazili cinkaroe i cvikatore koji bi odali neke muenike koji planiraju bjekstvo plivanjem ("Najlepe pjevaju zablude. O, vali, raduje se more... Ali hoe li sloboda umjeti da pjeva kao to su sunji pjevali o njoj...") Obijesni udbai putali su hrabre, kojima je sloboda bila najprea da plivaju do blizu kopna, pratili bi ih, a potom lovili u Senjskom zalivu, nema trika da im ko umakne. Sadistika igra trajala je godinama. Vijest o braku ezdesetogodinjeg marala Tita i njegove tridesetvogodinje izabranice Jovanke hrupila je arijom aprila 1552. Njemu je to bila peta legalna enidba. Lianku su krasila "dva najljepa enska oka". Vjenanje je obavljeno u Senjskom zalivu, u neposrednoj blizini Golog otoka. Defile karijerista i skutonoa nema kraja. Sluivanje podanika ne prestaje ak i kad je postala javna tajna da se J. Broz visoko kotira na masonskoj ljestvici. Golovi za Tita i Staljina postizali su se u Tampereu, u meu sovjetskih i jugoslovenskih fudbalera, jula 1952. godine. Prvi susret zavren je 5:5, a drugi ponovo odigrani, nai reprezentativci dobili su tri prema jedan. Taj dvoboj imao je veliki politiki odjek. Tito je astio nae nogometae, preko svog izaslanika. Bilo im je obeano po pet stotina dolara, ali je po dvjesta dolara nekako iezlo. Kod nas je stvorena legenda da su Bobrov i druina otjerani u Sibir, to ne odgovara istini. Vrijeme je stalo samo za kanjenike Golog otoka i Sibira, a pitanja su otila predaleko. Odran je esti kongres Partije u Zagrebu 1952. Stanovao sam u Orahovakoj ulici, iza bedema Kaznenog zavoda, u Titogradu. Kod ujevine. Pohaao sam osmogodinju kolu i tog marta 1953. straari su ispaljivali plotune sa straarnica, zaorila se pjevanija: "Oj, Staljine, ruski sine, tri ti pizde materine..., oj, Staljine, stara bako, ne vara se Tito lako...". enluila je milicija povodom smrti nekad voljenog Staljina. Ba ih briga to Staljinova majka nije znala ruski jezik i to je Berija bio takoe Gruzin. Sve su to bili, za titogradsku miliciju - Rusi. Ubrzo, krajem maja 1955. u Jugoslaviju je doputovala sovjetska dravno-partijska delegacija, koju je predvodio Nikita Hruov. Nakon pregovora usvojena je "Deklaracija Vlada FNRJ i SSSR". Goli otok i sv. Grgur nije pominjan. Jedino su "dvomotorci", kako su nazivali povratnike na ova ostrva, morali ponovo da iskuse popravnu mjeru. Emigrantima "po liniji IB" obeano je da mogu slobodno raunati na povratak u zemlju. Neke, kao mog oca, saekali su organi UDB-e, sudili mu

na Cetinju i deportovali na Goli otok. Tamo se naao i Savi Markovi tedimlija, kojeg su Rusi dugo drali u Sibiru, po sasvim drugoj optunici. Bi mu ga! Poetak destaljinizacije otvoren je 20. Kongresom KP SSSR-a, februara 1956. Tadanji prvi sekretar KP SSSR-a, Nikita Hruov, kojem se Staljin podsmjehivao tjerajui ga da igra kazaok, proitao je tajni referat o likvidiranju Staljinovog kulta linosti. Lukavi kukuruznjak, toboe, nije se takao u ideoloke razlike meu suverenim narodima. A nije ni trepnuo kada je potpisao ukaz o smjeni Georgija ukova, proslavljenog komandanta antifaistike borbe. Goli otok i Sv Grgur, tek maja 1961. od logora za ideoloke neistomiljenike postaje zatvor za kriminalce. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=257453&datum=2010-11-28 Skrajnuta tematika Svaka sudbina uhapenog po "liniji IB-a" zasluuje panju. Takva antologija nije, meutim, moguna zbog brojnosti uhapenika. I jo jedna vana injenica: gaenje ponosa, naroito na Golom otoku, pod mukama i batinama svake vrste, napravilo je kratki spoj kod velike veine kanjenika. Mnogi su posrnuli na moralnom "prevaspitanju" kod isljednika davanjem "izjanjenja" ili odavanjem nepostojee mree jataka. Priznanje je iznuivano pod prisilom, u odsustvu zdrave pameti. Mali broj kanjenika sa Golog otoka vratio se iste savjesti i neokaljanog obraza. Tu su kljunu ulogu odigrali inkvizitori maskirani u udbae. Iz desetine hiljada golootokih stradalnika, ne bez aljenja, probiram samo malu grupu umjetnika i publicista. Uhapeni su: Stefan Mitrovi, Veles Petar Peri, Marko Vranjeevi, Pavle Popovi Crni, Venko Markovski, Aleksandar-Aca Popovi, Milo orevi, arko urovi, Miroslav Popovi, Milutin Golevi, edo Vulevi, Vuk Trnavski, Svetozar onovi, Milan Nikoli, Borislav Kosijer, Lazar Markovi, Boko Trifunovi, Dragoslav Mihajlovi, Mihailo Renovevi Neven, Jole Stanii, Branko Banjevi, Vjenceslav iek... Publicisti Mirko Markovi, Dragan-Ozren ainovi, Milivoje Stefanovi, Obren Blagojevi, Milo Brai, Radojica Tautovi, Stevan Vukevi uni, Branko Kitanovi, Svetolik Boovi, Vukain Radonji,... Glumci Vlasta Velislavljevi, Miodrag Popovi Deba...

slikar Vojislav Markovi Rus... vajar Dejan Bogdanovi... ak i fudbalski rapsod Vojin Boovi koba... i mnogi drugi. Sluaj bez presedana desio se knjievniku Radovanu Zogoviu. Njega je sa posla izbacio M. ilas, ali je ostao u kunom pritvoru niz godina kao "informbirovac". Ostala je skrajnuta tematika o Informbirou i informiborvcima na marginama svjetskih dogaaja. Ostalo je da tavori i nejako "Udruenje Goli otok" u rasparanoj Jugoslaviji. Tek krajem prolog vijeka progovorili su pisci i publicisti koji su proli stravine torture pod sistemom titoizma u tamnicama, kazamatima i na Golom otoku. Veina knjiga sa zapisima o neopisivom muenju publikovana je poslije smrti njihovih autora. Tu spadaju knjige "Senka Golog otoka" Marka Vranjeevia, "Odabrani put" Mirka Markovia, "Udri bandu" Miroslava Popovia, "Moj Goli otok" edomira Lifkia, "Sjeanja" Vukaina Radonjia, "Sluam bol u kamenu" Stefana Mitrovia, "Sama" Milke icine, "Krivica nevinosti" Vuksana Kneevia, "Vjeito pod istragom", Branka Martinovia, "Isus Golog otoka" Miloa Radusinovia, "Razgolieni Goli otok" Mila Kordia. Prvu kakvu-takvu sintezu golootokih stradanja sabrao je ondanji urednik glasila NIN Dragan Markovi u knjizi "Istina o Golom otoku". Meu ponajbolje analize golootoke golgote spadaju knjige "Goli otok" Dragoslava Mihailovia, "Goli otok - anatomija zloina" Milinka Stojanovia, "Izgubljena orijentacija" Radovana Radonjia, "Crvena mrlja" Rifata Rastodera i Branislava Kovaevia i "Golootoki genocid" Svetolika Boovia. Meu znaajnijim knjigama umjetnike sadrine koje tematski obrauju Goli otok izdvajaju se "Mreenje arana" Aleksandra Popovia, "Steci - hibrid" Laza Markovia, "Krici sa Golog otoka" Radoslava Sandia, "Uporne hridi" Jola Staniia, "Ja vas bojkotujem" Radoslava Zekovia, "Sjeanja" Stanoja Brajovia... Potresne stranice ispisali su navedeni autori i nijesu sve dorekli o strahotama i ispiranju mozgova u kazamatima, naroito na Golom otoku. A tek koliko je neobjavljenih sjeanja koje je pojela magla! Titoistika cenzura onemoguavala je publikovanje navedenih djela dok je bio iv doivotni, beskonani Tito. Na kraju treba rei: proleteri svih zemalja - izvinite! A, komunistika naela, komunistiki dekalog, doslovce prepisati. Iluzija? Utopija? Juri na zvijezde? Nikad dopriani priuljak! I na samom kraju, posveujem ovaj zapis mojim ismenim roditeljima Darinki i Jolu, koji tamnovae u zatvorima Podgorice, Cetinja, Kotora, Sarajeva, sve do Golog otoka. Ostavie tri makanje sa prestarjelim edom u

Lii, a oni uhapeni trae pravdu i pravinost, koju ne naoe. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=257596&datum=2010-11-29 (Kraj) Feljton od 14. do 29. novembra 2010.