Download pdf - VRATA VJERE

1

ISSN 1330-7797

VRATA VJERE LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKAGodina XIX. Broj 1 (46), JAKOVLJEVA 2012.

2

ISSN 1330-7797Godina XIX. Broj 1 (46), JAKOVLJEVA 2012.ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA

Riječ urednika ....................................................................... 3

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI - PAPINA RIJEČ ................ 4

VIJESTI IZ BISKUPIJE ..................................................... 13

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA .................. 27

Iz župe Sv. Križa Ogulin ..................................................... 27

Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin II. ........................... 36

Iz župe Sv. Jurja – Zagorje .................................................. 39

Iz župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Oštarije i Kristova Uzašašća – Cerovnik ............................ 42

Iz župe sv. Ane – Plaški i sv. Ivana Nepomuka – Saborsko ........................................................ 51

Iz župe Presv. Trojstva – Modruš ........................................ 52

Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija ........................................................ 54

Iz župe sv. Josipa – Josipdol ............................................... 55

Iz župa Sv. Antun Padovanski – Generalski Stol i Sv. Mihovil – Mrežnički Brest .......................................... 56

Iz župa sv. Ivana Krstitelja – Tounj i sv. Mihovila Arkanđela – Tržić – Kamenica ....................... 58

IZ NAŠIH KRAJEVA ......................................................... 59

Nazivi voda (hidronimi) na ogulinskom području ............ 59

Sanacija crkve Sv. Jakova ................................................... 63

OBITELJSKA STRANICA ................................................ 65

S novom radošću u srcu uživati Božju riječ ........................ 65

Snaga Božje Ljubavi ........................................................... 66

Je li Bog stvorio sve što postoji?......................................... 67

Ustrajati otkrićem vjere ....................................................... 68

MOZAIK ............................................................................. 69

Ime našega župnika ............................................................. 69

Ivka, žena s koprenom - časna sestra Imelda Ćurić ............ 70

MLADI ZA MLADE .......................................................... 72

Izdavač:Župe Ogulinskog dekanataGajeva 2, 47300 OGULINTelefon/Fax: (047) 522-323e-mail: [email protected]

Glavni i odgovorni urednik:Tomislav Rogić, župnik ogulinski

Uredničko vijeće:Marija Lovrić, Zvonko Ranogajec, Ivan Tironi, Višnja Lipošćak, Ana Stipetić, Dino Paušić i Dino Rupčić

Priprema i tisak: «TISKARA ŠULJIĆ»

List izlazi dva puta godišnje

Prema mišljenju Ministarstva kulture Republike Hrvatske časopis ZOV oslobođen je porezaKlasa: 612-10/94-01-284Ur. broj: 532-03-1/7-94-01

Fotografije u ovom broju ZOV-a:Zvonko Ranogajec, Ivan Puškarić, Miro Brozović, Marijan Jelušić, Ante Luketić, Mile Pecić, Alojz Knežević, Petar Šporčić i Josip Anušić

Naslovna stranica:Oštarije, Susret ministranata 2012.

IMPRESSUM

L I S T Ž U P A O G U L I N S K O G D E K A N A T A

3

Braćo i sestre u Isusu Kristu!

U vrelini ljetnih dana pomalo se 'kovao' novi broj ZOV-a. Kao da je bio u peći i čekao da «ispeče» i ovjekovječi mnoštvo događa-nja, susreta, slavlja i okupljanja u duhu vjere i molitve našeg Ogulinskog dekanata. Vje-rovali ili ne, ovo mu je devetnaesta godina izlaženja i 46. broj. To su podaci koji uvijek negdje sitno stoje uz rub i ne primijete se pa ih se zato spomenuh.

Sadržaj ovoga broja uvelike je obilježen onim što se događalo proteklih pola godine u našoj Gospićko-senjskoj biskupiji i našem dekanatu u svih šesnaest župa i nekoliko fi-lijalnih crkava, odnosno zajednica. Tako je to gotovo uvijek pa Zov predstavlja pisanu i fotografijom zabilježenu povijest župnih za-jednica ogulinskog kraja. Upravo taj sadržaj daje mu važnost i vrijednost koja s vremenom ne blijedi nego ostaje svjedokom vjerskog ži-vota za buduće generacije. A događanja je doista bilo na pretek što je dakako dobar znak i pokazatelj da su župne zajednice žive, da se okupljaju, da slave Boga i traže njegovu blizinu na svom životnom putu koji je obilježen vjerom. U tome doista nikada ne smijemo posustati. Rasti u vjeri trajni je zadatak svakog kršćanina.

Ljudski život podrazumijeva dozrijevanje u dobi i mudrosti, donosi s vremenom svoje plodove kao i sve drugo u prirodi. Tako je Bog htio. Prepoznavati Božje tragove, Božje naume, darove, milosti i pu-tokaze spada u srž vjerničkog života. To je naše dozrijevanje i rast u vjeri. Dogodi se da to zaboravimo, da nam vjera postane suviše sporedna stvar. Tada nazadujemo, tad se gubimo, tada naša povezanost s Bogom slabi kao da se događa «pad mreže», «gubitak signala». Svijet u kojem živimo sve nam više nameće tih «smetnja na vezi» s Bogom. Osjeća se to u Crkvi diljem svijeta. Zato je papa Benedikt XVI. odlučio da se slijedeća pastoralna godina posvuda u svijetu slavi kao Godina vjere. Uputio nam je pismo «Vrata vjere» u kojem donosi naglaske kako bolje upoznati, živjeti, slaviti i svjedočiti svoju vjeru. Papi-no pismo donosimo u cijelosti.

Vrata vjere. Zašto je Papa baš tako naslovio svoju poslanicu? Kao da nas je htio izazvati na dublje razmišljanje o našoj osobnoj vjeri. Da li sam prepoznao kada sam ja to prošao kroz vrata vjere ili sam još uvijek pred njima? Što me ili tko me tamo, iza tih vrata čeka? Možda ih još nisam ni pronašao ili sam uvjeren da sam doista vjeru otkrio i od nje živim. Pitanja su na koja ćemo svi zajedno i svatko ponaosob odgovarati u Godini vjere. Tome će nadam se uvelike pripomoći i ovaj broj Zova.

Dakako, nismo zaobišli ni redovite rubrike: Iz naših krajeva, Obiteljsku stranicu, Mozaik i Mladi mladima. Nešto je manje poezije nego inače, valjda zbog ozbiljnosti vremena koje proživljavamo. Sve u svemu novih osamdesetak stranica i preko 180 slika svjedoče o životu. Neka Zov doprinese da i svaka vjernička duša koja ga bude čitala još više životom posvjedoči svoju vjeru. Dao Bog da tako bude!

u ime svih svećenika ogulinskog dekanata

želim Vam ugodne trenutke čitanja novog ZOV-a,

urednik Tomislav Rogić

RIJEČ UREDNIKA

4

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

1. «Vrata vjere» (usp. Dj 14, 27) koja vode u život zajedništva

s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova se praga može prijeći kada je Božja riječ navi-ještena a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem (usp. Rim 6, 4), po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava pri-jelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Sve-toga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega (usp. Iv 17, 22). Ispovijedati vjeru u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – znači vjerovati u jedno-ga Boga koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4, 8): Otac, koji je u punini vremena poslao svoga Sina radi našeg spasenja; Isus Krist, koji je u otajstvu svoje smrti i uskrsnuća ot-kupio svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stoljećâ u iščekivanju Gospodinova povratka u slavi.

2. Od samog početka svoje službe kao Petrova na-sljednika podsjećao sam na potrebu da se po-

novno otkrije put vjere da bi se sve jasnije iznosila na vidjelo radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom. U Homiliji na misi prigodom početka pontifikata napisao sam: «Crkva u cjelini, i pastiri u njoj, moraju poput Kri-sta krenuti na put, da izvedu ljude iz pustinje i povedu ih prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim, prema Onome koji nam daje život u punini». Nerijetko se događa da se vjernici više brinu za druš-tvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja, dok na vjeru i dalje gledaju kao na nešto što se samo po sebi podrazumijeva u zajedničkom života. No za-pravo ta pretpostavka ne samo da se više ne može uzi-mati zdravo za gotovo, već je štoviše često zanijekana. Dok je u prošlosti bilo moguće prepoznati jedinstveno kulturnu matricu, koja je naširoko prihvaćana u svojem podsjećanju na sadržaje vjere i na vrijednosti koje ona nadahnjuje, danas se čini kako, uslijed duboke krize vjere kojom su pogođene mnoge osobe, to nije slučaj u velikim područjima društva.

3. Ne možemo prihvatiti da sol postane bljutava i da svjetlo bude skriveno (usp. Mt 5, 13-16). I današ-

nji čovjek može iznova osjetiti potrebu poput Samari-janke poći na zdenac da sluša Isusa, koji poziva vjero-vati u Nj i crpiti s njegova izvora, iz kojeg teče voda živa (usp. Iv 4,14). Moramo s novom radošću u srcu

uživati Božju riječ, koju je na vjerni način prenijela Crkva, i Kruh života, koji se daju kao potpora onima koji su njegovi učenici (usp. Iv 6, 51). Isuso-vo se učenje, naime, i danas razliježe s jednakom snagom: «Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni» (Iv 6, 27). Pita-nje koje su postavili njegovi slušatelji: «Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?» (Iv 6, 28), postavljamo i mi danas. Znamo Isusov odgovor: «Djelo

je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao» (Iv 6, 29). Vjera u Isusa Krista je, dakle, put kojim se može definitivno prispjeti k spasenju.

4. U svjetlu svega ovoga odlučio sam proglasiti Go-dinu vjere. Ona će započeti 11. listopada 2012., na

pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog kon-cila a završit će na svetkovinu Gospodina Našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja, 24. studenog 2013. Na dan 11. listopada 2012. obilježit će se također dvadese-ta obljetnica objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve, kojeg je proglasio moj prethodnik, blaženi papa Ivan Pavao II., sa ciljem da svim vjernicima predstavi snagu i ljepotu vjere. Taj je dokument, istinski plod Drugog vatikanskog koncila, zatražen od Izvanredne biskupske sinode iz 1985. kao sredstvo koje će biti stavljeno u službu kateheze, a ostvaren je zahvaljujući suradnji či-tavog episkopata Katoličke Crkve. Nadalje, tema Opće skupštine Biskupske sinode koju sam sazvao za mjesec listopad 2012. glasi: Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere. Bit će to dobra prilika da se čitavu cr-kvenu zajednicu uvede u vrijeme posebnog razmišlja-nja i ponovnog otkrivanja vjere. Nije to prvi put da se Crkvu poziva slaviti Godinu vjere. Moj časni prethod-nik sluga Božji Pavao VI. proglasio je jednu 1967., u spomen na mučeništvo apostola Petra i Pavla na 1900. obljetnicu njihova najvišeg svjedočanstva. Zamislio ju je kao svečani trenutak za čitavu Crkvu da «istinski i iskreno ispovijedi istu vjeru»; on je, osim toga, htio da to bude potvrđeno «na individualan i zajednički način, slobodno i svjesno, na izvanjski i duhovan način, po-nizno i iskreno». Smatrao je da će na taj način čitava Crkva moći obnoviti «jasnu svijest o svojoj vjeri, da je oživi, pročisti, potvrdi, ispovijedi». Veliki nemiri koji su se dogodili u toj godini još su jasnije pokazali koliko je takva jedna proslava bila nužna. Ona je zaključena Ispoviješću vjere naroda Božjeg, kojom se potvrdilo

APOSTOLSKO PISMO «PORTA FIDEI – VRATA VJERE» PAPE BENEDIKTA XVI. - KOJIM SE PROGLAŠAVA

GODINA VJERE

5


kako bitni sadržaji koji već vjekovima čine baštinu svih vjernikâ trebaju biti potvrđeni, shvaćeni i produbljivani na uvijek nov način kako bi se pružalo svjedočanstvo u skladu s povijesnim prilikama koje su različite od neg-dašnjih.

5. U određenom pogledu, moj časni prethodnik pro-matrao je tu godinu kao «posljedicu i zahtjev po-

koncilskog razdoblja», duboko svjestan ozbiljnih teš-koćâ vremena, osobito u pogledu ispovijedanja prave vjere i njezina ispravnog tumačenja. Smatrao sam da vezati početak Godine vjere uz pedesetu obljet-nicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila može biti prava prigoda da se shvati da tekstovi koje su nam u naslijeđe ostavili koncilski oci, prema rije-čima blaženog Ivana Pavla II., «ne gube ni svoju vrijednost niti svoj sjaj. Potrebno je da budu čita-ni na primjeren način, da ih se upozna i usvoji kao stručne i mjerodavne tekstove Učiteljstva unutar crkvene zajednice… osjećam, više no ikad, duž-nost ukazati na Koncil kao na veliku milost koja je zadobila Crkva u 20. stoljeću. U njemu nam je bio ponuđen siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda u stoljeću u koje ulazimo». Želim također snažno potvrditi ono što sam rekao u sve-zi Koncila nekoliko mjeseci nakon svog izbora za Petrova nasljednika: «ako se u njegovu čitanju i prihvaćanju vodimo ispravnom hermeneutikom, [Koncil] može biti i sve više postajati velika sna-ga za uvijek potrebnu obnovu Crkve».

6. Obnova Crkve postiže se također svjedočanstvom koje svojim životom daju vjernici: vjernici su sa-

mim svojim životom pozvani oko sebe širiti svjetlo Ri-ječi istine koju nam je Gospodin Isus ostavio. Upravo je Koncil, u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, ustvrdio: «dok Krist, 'svet, nevin, neokaljan' (Heb 7, 26), nije poznavao grijeha (usp. 2 Kor 5, 21), nego je došao okajati prijestupe naroda (usp. Heb 2, 17), Crkva – koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti

mah i sveta i potrebna čišćenja – neprestano kroči pu-tem pokore i obnove. Crkva 'žurno ide naprijed hodaju-ći između progona svijeta i utjeha Božjih', navješćujući križ i muku Gospodnju, sve dok on ne dođe (usp. 1 Kor 11, 26). Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gos-podina kako bi strpljivošću i ljubavlju svladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se ono na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu».

Godina vjere, s toga gledišta, je poziv na autentič-no i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasi-telju svijeta. U otajstvu svoje smrti i uskrsnuća, Bog je u punini objavio Ljubav koja spašava i poziva ljude na obraćenje života po oproštenju grijeha (usp. Dj 5, 31). Za apostola Pavla, ta Ljubav uvodi čovjeka u novi život: «Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6, 4). Zahvaljujući vjeri, taj novi život oblikuje čitav ljudski život prema radikalno novoj stvarnosti uskrsnuća. U mjeri u kojoj slobodno surađuje, čovjekove misli i osje-ćaji, način razmišljanja i vladanje postupno se pročišća-vaju i preobražavaju, u jednom hodu koji nije nikada u potpunosti dovršen na ovome svijetu. «Vjera ljubavlju djelotvorna» (Gal 5,6) postaje novo mjerilo shvaćanja i djelovanja koje mijenja čitav čovjekov život (usp. Rim 12, 2; Kol 3, 9-10; Ef 4, 20-29; 2 Kor 5, 17).

7. «Caritas Christi urget nos» - «Kristova ljubav nas goni» (2 Kor 5, 14): Kristova je ljubav ta koja is-

punjava naša srca i potiče nas na evangelizaciju. On – danas kao i nekoć – šalje nas po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji (usp. Mt 28, 19). Svojom ljubavlju, Isus Krist privlači sebi ljude svih pokoljenja: u svakom dobu on sabire svoju Crkvu povjeravajući joj naviještaj evanđe-lja, s nalogom koji ne zastarijeva. Zbog toga i danas po-stoji potreba za snažnijim zauzimanjem Crkve za novu evangelizaciju kako bi se ponovno otkrilo radost vjere

6


i iznova pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere. U svakodnevnom otkrivanju njegove ljubavi misijsko za-uzimanje vjernika crpi trajnu ljubav i snagu. Vjera, na-ime, raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi i kada se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Ona daje da naš rad urodi plodom, jer širi naše srce u nadi i omo-gućuje nam pružati živo svjedočanstvo: otvara, naime, srce i um onih koji slušaju i prihvaćaju Gospodinov poziv da prionu uz njegovu Riječ kako bi postali nje-govi učenici. Vjernici se, kaže sveti Augustin, «vjerom jačaju2. Sveti hiponski biskup imao je itekako dobre ra-zloge da se izrazi na taj način. Kao što nam je poznato, njegov je život bio stalno traženje ljepote vjere sve dok njegovo srce nije našlo spokoja u Bogu. Njegovi brojni spisi, u kojima objašnjava važnost vjerovanja i istinu vjere, ostaju sve do naših dana poput neke baštine ne-procjenjive vrijednosti i omogućuju mnogim osobama koje traže Boga da pronađu pravi put koji ih vodi do «vrata vjere».

Samo vjerujući, dakle, vjera raste i jača se; ako želi posjedovati sigurnost u pogledu vlastitog života čovje-ku nema druge već se prepuštati, svakog dana sve više, u ruke ljubavi koja se doima kao da sve više raste jer ima svoj izvor u Bogu.

8. U ovoj sretnoj prigodi, želim pozvati subraću bi-skupe iz čitavog svijeta da se pridruže Petrovu

nasljedniku, u vrijeme duhovne milosti koje nam Gos-podin daje, da bismo se spomenuli dragocjenog dara vjere. Želimo slaviti ovu Godinu na dostojan i plodo-nosan način. U njoj će se morati intenzivnije razmišljati o vjeri kako bi se pomoglo onima koji vjeruju u Krista da svjesnije i snažnije prionu evanđelju, napose u času duboke promjene kao što je ova kroz koju prolazi čovječanstvo. Imat ćemo priliku ispovijedati vjeru u Uskrslog Gospodina u našim katedralama i u crkvama u cijelom svijetu; u našim kuća-ma i u našim obiteljima, tako da svatko uzmogne osjetiti snažnu potrebu bolje upoznati i budu-ćim naraštajima prenositi nepro-laznu vjeru. Redovničke i župne zajednice, kao i sve stare i nove crkvene stvarnosti, zacijelo će, u ovoj Godini, znati iznaći način da javno ispovjede Vjerovanje.

9. Želimo da ova Godina po-budi u svim vjernicima na-

dahnuće da ispovijedaju vjeru u punini i s obnovljenim uvje-renjem, s pouzdanjem i nadom. Bit će to također dobra prigoda za intenzivnije slavljenje vjere u liturgiji, i na osobit način u euha-

ristiji, koja je «vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno… vrelo iz kojega struji sva njezina snaga». Isto-dobno, želimo da svjedočanstvo života vjernika bude sve vjerodostojnije. Ponovno otkriti sadržaje vjere koju se ispovijeda, slavi, živi i moli, te razmišljati o samom činu vjere, je zadaća koju svaki vjernik mora osobno ispuniti, osobito u ovoj Godini.

Nije slučajno da su u prvim stoljećima kršćani mo-rali napamet učiti Vjerovanje. To im je služilo kao sva-kodnevna molitva da ne zaborave obavezu preuzetu na krštenju. Podsjeća to, riječima bremenitim značenjem, sveti Augustin kada, u Homiliji o redditio symboli, pre-daji Vjerovanja, kaže: «Simbol svetog otajstva kojeg ste svi zajedno primili i kojeg ste danas jedan po jedan izmolili, riječi su na kojima je vjera majke Crkve čvrsto sazdana na postojanom temelju – Kristu Gospodinu... Vi ste dakle to primili i izmolili, ali u umu i u srcu to morate uvijek imati pred očima, to morate ponavljati na svojim posteljama, o tome razmišljati na javnim mjesti-ma i toga ne zaboraviti dok blagujete: pa čak i kada vaše tijelo usne, morate svojim srcem u tome budni biti».

10. Želim sada ukratko opisati način koji pomaže dublje shvatiti ne samo sadržaje vjere, već za-

jedno s tim i čin kojim odlučujemo potpuno se pouzdati u Boga, u punoj slobodi. Postoji, naime, duboka pove-zanost između čina kojim se vjeruje i sadržajâ uz koje dajemo svoj pristanak. Apostol Pavao nam pomaže ući u tu stvarnost kada piše: srcem se vjeruje, a ustima is-povijeda vjera (usp. Rim 10, 10). To srcem vjerovati upućuje na to da je prvi čin kojim se prispjeva k vjeri dar Božji i djelovanje milosti koja djeluje i preobražava osobu do dubine njezina bića.

Lidijin primjer je u vezi s tim veoma rječit. Sveti Luka pripovi-jeda da je Pavao, dok se nalazio u Filipi, pošao subotom naviještati evanđelje nekim ženama; među njima je bila i Lidija i «Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio» (Dj 16, 14). Postoji važno značenje sadržano u tom izrazu. Sveti Luka uči da poznavanja sadržaja u koje treba vjerovati nije dovoljno ako po-tom srce, to istinsko čovjekovo svetište, ne bude otvoreno milo-šću koja omogućuje očima du-blje vidjeti i shvatiti da je ono što je naviješteno Božja Riječ.

Ispovijedati ustima, pak, znači da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelovanje. Kršćanin nikada ne smije sma-trati vjeru privatnim činom. Vje-rovati znači odlučiti biti s Gos-

7


podinom da bi se živjelo s njim. A to čovjekovo «biti s njim» uvodi ga u shvaćanje razloga zbog kojih se vje-ruje. Vjera, upravo zato jer je slobodni čin, zahtijeva ta-kođer društvenu odgovornost za ono što se vjeruje. Cr-kva na dan Pedesetnice krajnje jasno pokazuje tu javnu dimenziju vjerovanja i nesutrašivog svjedočenja svoje vjere svakom čovjeku. To je dar Duha Svetoga koji nas osposobljava za poslanje i jača naše svjedočenje, čineći ga iskrenim i odvažnim.

Ispovijedanje vjere je osobni i u isti mah zajednički čin. Crkva je, naime, prvi predmet vjere. U vjeri kršćan-ske zajednice svatko prima krštenje, djelotvorni znak ulaska u vjernički narod poradi postizanja spasenja. Kao što potvrđuje Katekizam Katoličke Crkve: «'Vje-rujem': to je vjera Crkve kako je svaki vjernik, osobito u času Krštenja, ispovijeda osobno. 'Vjerujemo': to je vjera Crkve, kako je ispovijedaju biskupi sabrani na Saboru ili općenitije, vjernici okupljeni na liturgijskom slavlju. 'Vjerujem': tako govori također Crkva, naša Majka, koja odgovara Bogu svojom vjerom te i nas uči govoriti: 'Vjerujem', 'Vjerujemo'».

Očito je dakle da je poznavanje sadržajâ vjere ne-što bitno da bi pojedinac dao vlastiti pristanak, to jest umom i voljom potpuno prionuo uz ono što Crkva pred-laže vjerovati. Poznavanje vjere uvodi u puninu otaj-stva spasenja kojeg je objavio Boga. Pristanak koji se daje podrazumijeva zato da, kada vjerujemo, slobodno prihvaćamo cjelokupno otajstvo vjere, jer za njegovu istinitost jamči sâm Bog koji se objavljuje i omogućuje nam upoznati svoje otajstvo ljubavi.

S druge strane, ne smijemo zaboraviti da u našem društvenom ozračju mnoge osobe, premda tvrde da ne-maju dara vjere, ipak iskreno traže posljednji smisao i konačnu istinu o svom životu i o svijetu. To traženje je istinski «uvod» u vjeru, jer vodi ljude na put koji vodi Božjem otajstvu. Sâm čovjekov razum, naime, nosi u sebi utisnutu potrebu za «onim što vrijedi i ostaje zau-vijek». Ta potreba predstavlja stalni poziv, neizbrisivo upisan u ljudsko srce, da se krene na put kako bi se

pronašlo Onoga koga ne bismo tražili da nam već nije krenuo ususret. Upravo na taj susret vjera nas poziva i potpuno nas za njega otvara.

11. Da bi se sustavno upoznali sa sadržajima vjere, svi mogu u Katekizmu Katoličke

Crkve pronaći dragocjeno i nezaobilazno poma-galo. Katekizam predstavlja jedan od najvažnijih plodova Drugoga vatikanskog koncila. U apostol-skoj konstituciji Fidei depositum, koja nije slu-čajno potpisana na tridesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila, blaženi Ivan Pavao II. pisao je: «Ovaj će Katekizam dati veoma va-žan doprinos onom djelu obnove čitavog crkve-nog života… Smatram ga vrijednim i legitimnim oruđem stavljenim u službu crkvenog zajedništva i kao sigurnu normu za poučavanje ljudi vjeri».

Upravo na tome smislu će Godina vjere morati izraziti složnu zauzetost za ponovno otkrivanje i pro-učavanje temeljnih sadržaja vjere koji su temeljito i sveobuhvatno prikazani u Katekizmu Katoličke Cr-kve. Tu, naime, izbija na vidjelo bogatstvo nauka ko-jeg je Crkva prihvatila, ču-vala i pružala u svojoj dvi-jetisućljetnoj povijesti. Od Svetog Pisma do crkvenih otaca, od učiteljâ teologije do svetaca koji su živjeli u raznim razdobljima povije-sti, Katekizam pruža stalni spomen na mnoge načine na koje je Crkva razmišljala o svojoj vjeri i sve više napredovala u nauku tako da može pružiti sigurnost vjernicima u njihovu vjerničkom životu.

U samoj svojoj strukturi, Katekizam Katoličke Cr-kve prati razvoj vjere sve dotle da se dotiče velikih tema iz svakodnevnog života. Listajući Katekizam stranicu po stranicu, otkrivamo kako ono što je u njemu pred-stavljeno nije neka teorija, već susret sa Osobom koja živi u Crkvi. Nakon ispovijedanja vjere, naime, slijedi tumačenje sakramentskog života, u kojem je Krist pri-sutan, djeluje i nastavlja izgrađivati svoju Crkvu. Bez liturgije i sakramenata, ispovijedanje vjere ne bi bilo djelotvorno, jer bi nedostajalo milosti koja podupire svjedočenje kršćanskih vjernika. Jednako tako, nauk Katekizma o moralnom životu zadobiva svoje puno značenje kada ga se dovede u vezu s vjerom, liturgijom i molitvom.

12. U ovoj će Godini, zato, Katekizam Katoličke Crkve poslužiti kao sredstvo koje pruža stvar-

nu potporu vjeri, poglavito onih koji rade na formaciji vjernika, tako presudnoj u našem kulturnom ozračju. U tu sam svrhu pozvao Kongregaciju za nauk vjere da, u dogovoru s mjerodavnim osobama iz dikasterijâ Svete

8


Stolice, sastavi Notu, kojom će se Crkvi i vjernicima pružiti neke smjernice da bi se ovu Godinu vjere proži-vjelo na što djelotvorniji i primjereniji način, u službi vjerovanja i evangelizacije.

Vjera je, naime, više no u prošlosti izložena nizu pitanja koja dolaze iz promijenjenog mentaliteta a koji, osobito danas, svodi razumu sigurne činjenice isključi-vo na sigurnosti koje pružaju znanstvena i tehnološka otkrića. Crkva se ipak nije nikada bojala pokazati kako između vjere i autentične znanosti ne može biti bilo kakvog sukoba jer oboje, premda različitim putovima, teže istini.

13. Tijekom ove Godine bit će od presudne važno-sti vratiti se povijesnim tragovima naše vjere,

koja je označena nedokučivim misterijem ispreplete-nosti svetosti i grijeha. Dok ova prva jasno pokazuje veliki doprinos koji su muškarci i žene davali rastu i ra-zvoju zajednice vlastitim životnim svjedočenjem, ovo potonje mora u svakom od nas potaknuti iskreni i trajni rad na obraćenju da bismo iskusili milosrđe Oca koji svima ide ususret.

Tijekom tog razdoblja morat ćemo neprestano svoj pogled upirati u Isusa Krista «Početnika i Dovršitelja vjere» (Heb 12, 2): u njemu sve boli i čežnje ljudskog srca nalaze ispunjenje. Radost ljubavi, odgovor na dramu trpljenja i boli, sna-ga opraštanja za primljene uvrede i po-bjeda života nad prazninom smrti – sve to pronalazi svoje ispunjenje u otajstvu njegova utjelovljenja, u njegovu čo-vještvu, u njegovu dijeljenju naše ljud-ske slabosti da je preobrazi snagom svoga uskrsnuća. U njemu, umrlom i uskrslom za naše spasenje, primjeri vjere koji su označili ovih dvije tisuće godina naše povijesti spasenja zasjali su u svom punom sjaju.

Po vjeri Marija je prihvatila Anđe-lovu riječ i povjerovala naviještaju da će postati Majkom Božjom u posluš-nosti svoga posvećenja (usp. Lk 1, 38).

Prilikom posjeta Elizabeti uzdigla je svoj hvalo-spjev Svevišnjem za čudesa koja izvodi u onima koji se u nj uzdaju (usp. Lk 1, 46-55). S radošću i strepnjom donijela je na svijet svoga jedinog Sina, sačuvavši svoje djevičanstvo netaknutim (usp. Lk 2, 6-7). Povjerovavši svom zaručniku Josipu, povela je Isusa u Egipat da ga spasi od Herodova progona (usp. Mt 2, 13-15). Istom vjerom je slije-dila Gospodina u njegovu propovijedanju i ostala je s njim sve do Golgote (usp. Iv 19, 25-27). S vje-rom je Marija iskusila plodove Isusova uskrsnuća i, pohranjujući sva sjećanja u svome srcu (usp. Lk 2, 19.51), prenijela ih Dvanaestorici okupljenih s njom u dvorani Posljednje večere da bi primili Duha Svetoga (usp. Dj 1,14; 2,1-4).

Po vjeri apostoli ostaviše sve i pođoše za Učiteljem (usp. Mk 10, 28). Povjerovali su riječima kojima je na-viještao Božje kraljevstvo koje je prisutno i ostvareno u njegovoj osobi (usp. Lk 11, 20). Živjeli su sa Isusom koji ih je poučavao svome nauku i ostavio im novo pra-vilo života po kojem će ih se prepoznavati kao njegove učenike nakon njegove smrti (usp. Iv 13, 34-35). Po vjeri su prošli čitavim svijetom, slijedeći zapovijed da donesu evanđelje svakom stvorenju (usp. Mk 16, 15) i, bez imalo straha, naviještali su svima radost uskrsnuća čiji su bili vjerni svjedoci.

Po vjeri su učenici formirali prvu zajednicu sabranu oko nauka apostolskog, u molitvi, u slavljenju euhari-stije, dijeleći sve što su posjedovali kako bi sva braća imala što im je potrebno (usp. Dj 2, 42-47).

Po vjeri su mučenici dali svoj život, dajući svje-dočanstvo za istinu evanđelja koja ih je preobrazila i osposobila ih za najveći dar ljubavi: oprostiti svojim progoniteljima.

Vjerom su muškarci i žene posvetili svoj život Kri-stu, ostavivši sve da u evanđeoskoj jednostavnosti žive poslušnost, siromaštvo i čistošću, konkretne znakove iščekivanja Gospodina koji neće kasniti. Vjerom su mnogi kršćani činili djela pravde da provedu u djelo

9


Gospodinovu riječ, koji je došao navijestiti oslobođenje potlačenima i godinu milosti za sve (usp. Lk 4, 18-19).

Vjerom su, tijekom stoljećâ, muškarci i žene svih životnih dobi, čija su imena upisana u Knjigu života (usp. Otk 7, 9; 13, 8), ispovijedali ljepotu nasljedovanja Isusa Krista gdjegod su bili pozvani dati svjedočanstvo svojeg kršćanstva: u obitelji, u svom zvanju, u javnom životu, u vršenju karizmi i službi na koje su bili pozva-ni.

Po vjeri živimo i mi: svakodnevnim priznavanjem Gospodina Isusa, prisutna u našem životu i povijesti.

14. Godina vjere bit će također dobra prilika da osnažimo svjedočanstvo ljubavi. Sveti Pavao

podsjeća: «A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to tro-je - ali najveća je među njima ljubav» (1 Kor 13, 13). Još snažnijim riječima – koje kršćanima trajno dozivaju u svijest njihove obaveze – apostol Jakov kaže: «Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a dje-la nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: 'Hajdete u miru, grijte se i sitite', a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: 'Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru'» (Jak 2, 14-18).

Vjera bez ljubavi ne donosi ploda a ljubav bez vjere bio bi osjećaj prepušten na milost i nemilost sumnji. Vjera i ljubav se uzajamno zahtijevaju, tako da prva omogućuje drugoj da ostvari svoj put. Mnogo je kršća-na koji, naime, posvećuju svoj život s ljubavlju onima koji su sami, potisnuti na rub društva ili isključeni kao onima kojima prvima trebamo posvetiti svoju pozor-nost i kojima najprije trebamo priteći u pomoć, jer se upravo u njima odražava lice samog Krista. Zahvalju-jući vjeri možemo u onima koji traže našu ljubav pre-poznati lice Gospodina uskrsloga: «Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!» (Mt 25, 40). Te su njegove riječi opo-mena koju ne smijemo zaboraviti i trajni poziv da mu uzvratimo onu ljubav kojom se on brine za nas. Vjera je ta koja omogućuje prepoznati Krista i njegova je ljubav to što nas potiče da mu pomognemo svaki put kada ga susretnemo u svojem bližnjem na svom životnom putu. Potpomognuti vjerom, gledamo s nadom u naše zauzi-manje u svijetu, iščekujući «nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva» (2 Pt 3, 13; usp. Otk 21, 1).

15. Pred kraj svoga života, apostol Pavao traži od učenika Timoteja da «teži vjeri» (usp. 2 Tim 2,

22) istom onom postojanošću kojom je to činio kada je bio mlad (usp. 2 Tim 3, 15). Doživimo taj poziv kao da je upućen svakom od nas, kako se nitko ne bi ulijenio u vjeri. Ona nam je vjerna suputnica na životnom putu koja omogućuje, uvijek iznova, zamjećivati čudesa koja Bog čini za nas. Kao ona koja ima za cilj pomoći nam

uočavati znakove vremena u današnjoj povijesti, vjera obvezuje svakog od nas da postane živi znak prisutnosti Uskrsloga u svijetu. Ono što svijet danas osobito treba jest uvjerljivo svjedočenje onih koji su, prosvijetljeni u umu i srcu Gospodinovom Riječju, kadri otvoriti srce i um mnogih ljudi želji za Bogom i pravim životom, životom koji nema kraja.

Neka «riječ Gospodnja trči i proslavlja se» (2 Sol 3, 1): neka ova Godina vjere učini sve čvršćim odnos s Kristom Gospodinom, jer je samo u njemu naša buduć-nost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i trajne ljubavi. Riječi apostola Petra bacaju posljednju zraku svjetla na vjeru: «Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kuš-nja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od pro-padljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubi-te iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša» (1 Pt 1, 6-9). Vjernici u svojem životu doživljavaju iskustva ra-dosti ali i trpljenja. Koliki su samo sveci živjeli u samo-ći! Koliki su vjernici, i u našim danima, kušani Božjom šutnjom a tako bi htjeli čuti njegov utješni glas! Životne kušnje, dok omogućavaju shvatiti otajstvo Križa i su-djelovati u Kristovim patnjama (usp. Kol 1, 24), uvod su u radost i nadu kojima vodi vjera: «Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak» (2 Kor 12, 10). Mi sa čvrstim pouzdanjem vjeru-jemo da je Gospodin Isus pobijedio zlo i smrt. Istim se tim pouzdanjem povjeravamo njemu: On, prisutan među nama, pobjeđuje moć zla (usp. Lk 11, 20) a Cr-kva, vidljiva zajednica njegova milosrđa, ostaje u nje-mu kao znak konačnog pomirenja s Ocem.

Povjerimo Majci Božjoj, koja je proglašena «bla-ženom» zato što «povjerova» (Lk 1, 45), ovo vrijeme milosti.

Dano u Rimu, pri Svetom Petru, 11. listopada 2011., sedme pontifikata.

Papa Benedikt XVI.

10


UvodPapa Benedikt XVI. izdao je Apostolsko pismo u

obliku motuproprija, što znači na vlastitu pobudu, kojim se proglašava Godina vjere. Naslov je toga pisma Vrata vjere ili na latinskom: Porta fidei, prema prvim riječima kojima započinje pismo i koje mu daje cjelokupni ton. Godina vjere će otpočeti 11. listopada 2012, na pedese-tu obljetnicu početka II. vatikanskog sabora i trajat će do kraja liturgijske godine koja slijedi, tj. do posljednje, XXXIV. nedjelje kroz godinu u slijedećoj, 2013. godini, a to je svetkovina Krista Kralja svega stvorenja. Pismo je podijeljeno na petnaest odlomaka označenih brojevima.

Papa osobno osjeća da je potrebno obnoviti vjeru u rimokatoličkoj crkvi, nadahnuti se na učenju i duhu po-sljednjeg općeg sabora ili koncila koji je počeo prije pe-deset godina, a važno sredstvo za obnovu vjere je i opći Katekizam katoličke crkve koji je izdan prije dvadeset go-dina. Kad se unutar Crkve obnovi vjera, moći će se bolje i snažnije ta vjera naviještati i svjedočiti svijetu, ali i braniti ako je potrebno i zastupati njene pozicije u svakom druš-tvu i društvenom poretku.

Ne ulazeći u visoke teološke rasprave, papa ipak u svome pismu na više mjesta razlikuje vjeru kao niz istina ili sadržaja koje čovjek drži za istinite, tj. vjeruje da su ti izričaju istiniti (kao npr. da je Bog jedan i trojstven, da

je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, da je svako dobro nagrađeno i svako zlo kažnjeno, da je duša besmrtna, da postoji vječni ži-vot i uskrsnuće ti-jela itd) i vjeru kao osobni čin povje-renja i pouzdanja u Boga, tj. vjeru u

Boga kao osobno vjerodostojno biće koje neće iznevjeriti svoje vjernike, nego će držati s njima savez prijateljstva.

Da članak ne bi bio predug, od ova dva aspekta vjere, izabiremo ovaj potonji i njime ćemo se dublje pozabaviti.

Vjera kao osobni čin povjerenja u Boga kao osobno biće

Već u broju dva svojega Apostolskog pisma papa na-glašava: «Od samog početka svoje službe kao Petrova nasljednika podsjećao sam na potrebu da se ponovno ot-krije put vjere kako bi se sve jasnije iznosilo na vidjelo ra-dost i obnovljeni zanos susreta s Kristom [istaknuo autor članka]. U homiliji na misi prigodom početka pontifikata [papinske službe] napisao sam: 'Crkva u cjelini i pastiri u njoj moraju poput Krista krenuti na put da izvedu ljude iz pustinje i povedu ih prema mjestu života, prema prijatelj-stvu sa Sinom Božjim, prema Onome koji nam daje život u punini».

Vjera znači za papu osobni čin kojim se iskazuje po-vjerenje u Boga kao osobno biće i zato govori o susretu s Kristom kao i o prijateljstvu sa Sinom Božjim. To se pri-jateljstvo razvija na temelju vjere ili povjerenja u Boga, a možemo reći i obratno, da se unutar prijateljstva s Bogom, dakle, unutar pozitivnog među-osobnog odnosa vjernika i Boga, razvija vjera kao rastuće povjerenje i predanje u Božje ruke, u njegovu Providnost, u njegovo vodstvo čo-vjekovog života sve do cilja vjere, a to je – prema Prvoj Petrovoj poslanici – spasenje duše (usp. 1 Pt 1,9).

U broju 10. istog Apostolskog pisma papa pak kaže: «Želim sada ukratko opisati način koji pomaže dublje shvatiti ne samo sadržaje vjere već zajedno s tim i čin kojim odlučujemo potpuno se pouzdati u Boga, u punoj slobodi. Postoji, naime, duboka povezanost između čina kojim se vjeruje i sadržajā uz koje dajemo svoj pristanak».

Teorijski izlet u razumijevanje biblijskog pojma vjere

Vjera kao čin ili ljudsko ostvarenje povjerenja u dru-gu osobu izvrsno je biblijski utemeljio i objasnio jedan od najvećih bibličara XX. stoljeća, Stanislas Lyonnet u jednom svojem članku o Poslanici Galaćanima, vjeri u bi-blijskom hebrejskom smislu te riječi i srodnim temama, iz kojeg donosimo slijedeći citat:

«Bog zauvijek ostaje autor opravdanja [tj. ljud-skog spasenja]; sav je problem odrediti sredstvo kojim se on služi da postigne taj cilj. Za Galaćane, pogođene jude-izantskim propovjednicima i na putu da 'prijeđu na neko drugo evanđelje', to sredstvo više nije KRIST s kojim se kršćanin sjedinjuje putem vjere, nego zakon i njegova dje-la, tj. moje opsluživanje toga zakona, tako da si ja sam,

Vjera kao čin osobnog povjerenja i pouzdanja u Boga prema Apostolskom pismu Vrata vjere

pape Benedikta XVI.

11


putem svoje moralne djelatnosti, pribavljam dar Božji, a to je moje opravdanje. Praved-nost temeljena na vjeri je ona koja potječe od Boga, tj. od djelova-nja samoga Boga. Čo-vjek, budući da je biće obdareno slobodom i budući da ga Bog tre-tira prema njegovoj naravi, mora u svojoj slobodi prihvatiti, da tako kažem, to Božje djelovanje koje ga čini pravednim. I ne slučaj-

no, čovjek će ga prihvatiti putem vjere, tj. putem čina koji po definiciji isključuje svaku samodostatnost, kao što to Pismo pokazuje očitim u Abrahamovoj povijesti na koju se Pavao stalno poziva; to se ponašanje naziva vjerova-njem: osobno povjerenje u Boga koji se objavljuje; obe-ćanje stvari koje su ljudski neizvedive i koje se angažira ostvariti On osobno. Takvo je, uostalom, i točno značenje hebrejskog glagola kojeg Septuaginta prevodi s pisteÚein [pisteuein] a mi ga prevodimo na suvremene jezike s «vje-rovati»: glagol – koji se izvodi iz korijena }m) [aman] što označava čvrstoću, stamenost, vjernost, a to su sve odlike vlastite Bogu – u svojem uzročnom obliku, koji se uvijek upotrebljava u ovom slučaju, daje stoga smisao «učiniti čvrstim, stamenim i postojanim». Kad [u Bibliji neki lik] kaže ja vjerujem, time istovremeno tvrdi dvije stvari:

1) sam nije stabilan i postojan, dakle, potvrđuje svoju nedostatnost; i

2) stječe svoju stabilnost od svojeg oslonca, prihva-ćajući tako postojanost koja mu dolazi od nekog drugog. Kad je taj drugi Bog, kao što je to u ovom slučaju, ne može se zamisliti veća stamenost, čvrstoća ili postojanost. Tako Izaija, da bi Izraelu pokazao kako mu je sama eg-

zistencija utemeljena na vjeri u Gospodina, tvrdi, igrajući se pasivnom i uzročnom for-mom našeg glagola (Iz 7,9): «Ako se na me ne oslonite, održat se nećete», tj. «Ako mi ne budete vjerovali (ako ne budete vjerovali u Boga), postojani i stameni biti ne-ćete (neće vas uopće biti)». [.Un"mf)"t )ol yIK UnyImA)at )ol {i)] (S. Lyonnet, Ljubio me i pre-dao se za mene, u Riječ duh život 10 (1984/2)161-174).

Sve ovo gore opisano imaju na pameti i sveti Pavao i sveti Ivan apostol, i drugi nadahnuti pisci Novog zavje-ta koji su podrijetlom Hebreji

jer, iako pišu na grčkom, razmišljaju na hebrejskom jeziku i mentalitetu te je, bilo Pavlove poslanice, bilo Ivanovo evanđelje, teško ispravno razumjeti bez ovog 'predznanja'.

Vjera kao čin povjerenja kojeg nadahnjuje Duh Sveti.

Poslanica Hebrejima će reći: «A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je 'platac' onima koji ga traže» (Heb 11,6). Drugim riječima, vjera je jedini ispravni i nužni način odnošenja čovjeka prema Bogu, nije nikakva 'opcija' među mnogim drugim mogućnostima, nego je stvarno jedan jedini ispravan, istinit i pravedan odnos s Bogom. To proizlazi iz čovjekovog cilja ili svrhe, te iz strukture ostvarenja ili postizanja toga cilja, a taj je cilj zadan već u samom stvaranju. Zato nam je od stvaranja i krenuti u našem teološkom promišljanju.

U Bogu vrijedi jed-nakost: tri osobe = jedno biće. U našem ljudskom svijetu vrijedi različita jednakost: tri osobe = tri bića (ili jedno biće = jed-na osoba). Zato, kad je stvarao čovjeka na svo-ju sliku, Bog je čovjeka stvorio na sliku poglavi-to jedne od tri božanske osobe, jer kao jedno biće i jedna osoba, čovjek ne može biti istovremeno slika svih triju božanskih osoba. Čovjek je stvoren na sliku Druge božanske osobe, Sina. Čovjek je stvoren da prema Bogu ima isti odnos kojeg unutar Pre-svetog Trojstva Sin ima prema Ocu. Ovo je dokazivo iz Svetog pisma, ali dokazni postupak ostavljamo za teološ-ki fakultet, a mi će za razinu ovog članka ovdje zaustaviti.

Zato, kad je stvorio čovjeka, Bog mu je zadao cilj koji nadmašuje sve ostalo na ovom vidljivom svijetu. Čovje-kov cilj je sam Bog, tj. pobožanstvenjenje ili sudioništvo u božanskoj naravi u savezu ili odnosu prijateljstva, ljubavi, vjernosti i vjere (usp. 2 Pt 1,4). Čovjekov cilj ili svrha je život vječni u vječnom zajedništvu ljubavi i života s Bo-gom, a da bi postigao cilj koji nadilazi narav i strukturu čovjekove stvorene prirode, Bog mu je darovao nestvo-renu milost: Duha Svetoga. Možemo to izreći i na drugi način: čovjekov cilj ili svrha je život vječni, a kako život vječni nije neka stvarnost koju bi Bog imao i posjedovao kao različitu od sebe, nego je život vječni sam Bog, njego-vo biće i tkivo (da se tako antropomorfno izrazimo), onda čovjek – da bi ostvario svoj cilj ili svrhu, mora primiti (bolje reći primati) samoga Boga i to Boga osobno.

Prvom muškarcu i prvoj ženi (Adamu i Evi), Bog je u stvaranju udahnuo u dušu i Duha Svetoga da on bude bo-žanski Jamac ili božansko Jamstvo Božje ljubavi, vjerno-sti i vjerodostojnosti. Naime, stvorivši čovjeka u idealnim

12


uvjetima vremenitog, vidljivog svijeta i života (a te ide-alne uvjete jednom riječju nazivamo raj zemaljski), Bog je čovjeku dao vidljive i ograničene znakove ili jamstva, odnosno svjedočanstva svoje ljubavi. Međutim, ono što je manje ne može jamčiti za ono što je više i veće. Kućom koja vrijedi 100.000 kuna ne može se jamčiti posudba ili kredit od 1 000.000 kuna. Tako cijeli svijet nije dosta da bi posvjedočio ili jamčio da je Bog vječno vjeran čovjeku i da će čovjeku u vječnoj dinamici darivati postojanje, ži-vot, mladost, ljepotu, zdravlje, bogatstvo, moć, vlast, čast, ugled, slavu, znanje, mudrost, sklad, utjehu, radost, zado-voljstvo, blagostanje, slobodu, mir i svako drugo dobro.

Ono što Bog želi priopćiti čovjeku, neizmjerno je i be-skonačno, a u konačnici to je Bog sam, izvor i uzrok svih njegovih pojedinačnih stvorenih darova. I stoga, radi be-skonačnosti darova Božjih i radi čovjekove ograničenosti, mora postojati vječna dinamika u kojoj Bog vjerno daruje čovjeku sve darove koji su čovjeku potrebni za blaženstvo i mora postojati proporcionalni Jamac da će Bog biti vječ-no vjeran vječnoj dinamici darivanja vječnih i beskonač-nih darova čovjeku. Nije Bog proizvoljno odredio da čo-vjek mora vječno primati u zahvalnosti i ovisnosti o Bogu razne darove ili milosti Božje kao što su postojanje, život, moć, utjehu i slično. Još je manje istina da je Bog namjer-no čovjeka doveo u situaciju ovisnosti o Bogu po vječnom primanju postojanja, života, vlasti, zdravlja, sreće, radosti i drugih dobara, kako bi Bog čovjeka kontrolirao, kako bi njima manipulirao ili kako bi čovjeka spriječio da samo-stalno postane besmrtan, vječno blažen, sretan, radostan i slično. Jednostavno: odredivši čovjeka za Sebe, za najviši, najplemenitiji i najuzvišeniji cilj koji je moguće postaviti, Bog je «prisiljen» na vječnu dinamiku u darivanju i preo-staje mu jedino trajno obećavati uvijek nove, veće i bolje darove čovjeku u beskonačnom procesu pobožanstvenje-nja čovjeka, a vjerno ispunjenje vlastitih obećanja Bog jamči raznim jamstvima, kako stvorenim, tako i nestvore-nim (Duhom Svetim i njegovim nadahnućima).

Duh Sveti u čovjeku nadahnjuje stav vjere u ljubav koju Bog ima prema nama. Duh Sveti čovjeku omogućuje da čovjek upozna ljubav koju Bog ima prema nama i da toj ljubavi povjeruje. Stoga je Duh Sveti beskrajno Jam-stvo, božanski Jamac koji odgovara beskrajnoj vrijednosti za koju treba jamčiti (usp. 2 Kor 1,22).

ZaključakAko se vratimo Apostolskom pismu Vrata vjere, toč-

no tamo gdje smo stali, tj. u broju desetom, Papa govori da želi «opisati način koji pomaže dublje shvatiti ne samo sadržaje vjere već zajedno s tim i čin kojim odlučujemo potpuno se pouzdati u Boga, u punoj slobodi. Postoji, na-ime, duboka povezanost između čina kojim se vjeruje i sadržaja uz koje dajemo pristanak. Apostol Pavao pomaže nam ući u tu stvarnost kada piše: srcem se vjeruje, a usti-ma ispovijeda vjera (usp. Rim 10,10). To srcem vjerovati upućuje na to da je prvi čin kojim se prispijeva k vjeri dar Božji i djelovanje milosti koja djeluje i preobražava osobu do dubine njezina bića». I papa dalje nastavlja s primje-rom iz Djela apostolskih u kojem je opisano Pavlovo pro-

povijedanje u Filipima te obraćenje izvjesne Lidije, prve Europljanke za koju znamo da je postala kršćanka. Iako je sveti Pavao govorio skupini žena, nisu se sve obratile na kršćanstvo i povjerovale Bogu. To govori o otajstvu suradnje čovjeka s darom vjere, tj. darom kojega možemo opisati kao nadahnuća Duha Svetoga koji čovjeka uvje-rava u Božju vjernost i vjerodostojnost, u smislu u ko-jem je to izloženo u prethodnom odlomku našeg članka. A ta razjašnjenja iz prethodnog odlomka izvrsno se slažu s onim što smo malo prije citirali iz papina Apostolskog pisma: «prvi čin kojim se prispijeva k vjeri je dar Božji», a nestvoreni dar Božji, prvi od darova Božjih čovjeku je Duh Sveti, treća božanska osoba koju je Bog ulio u dušu netom stvorenih Adama i Eve i kojega Bog ulijeva u dušu krštenika na krštenju. Napokon, tako se izražava i formu-la sakramenta svete potvrde kad krizmaniku kaže: «Primi pečat dara Duha Svetoga», tj. Duh Sveti je taj dar čiji se pečat prima vidljivo po pomazanju i polaganju ruku.

Papa govori i o «djelovanju milosti koja djeluje i pre-obražava osobu do dubine njezina bića». Duh Sveti je ne-stvorena milost koja djeluje i preobražava našu osobu do dubine našega bića, jer upravo i djeluje iz najdublje točke naše duše, tamo gdje se po sakramentalnoj milosti i nasta-njuje te želi preplaviti sve naše biće, oblikovati i ispuniti i sve naše misli, zaokupiti volju i osjećaje, maštu i sjećanje.

Tako preobražen pojedini vjernik udružuje se s drugi-ma u Crkvi Božjoj i postaje snaga za preobrazbu svijeta po svjedočenju, branjenju, zastupanju i naviještanju vjere koja nikad nije «privatni čin» kako ističe Papa u istom de-setom broju svoga pisma. «Ispovijedati vjeru ustima, pak, znači da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelova-nje. Kršćanin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim či-nom». Ako razne skupine osoba danas raznim paradama, povorkama i okupljanjima mogu i žele izražavati svoje interese, braniti stavove i ciljeve, kako bi se onda kršćani povlačili ili dopustili da budu utišani?

Ne samo procesije o župnom blagdanu ili o Tijelovu, nego i mnoge druge javne manifestacije vjere moraju biti oduševljene i poletne jer, kad netko upozna «Kako je do-bar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca» (Ps 73,1), onda svoje oduševljenje ljubljenom osobom želi podijeliti i s drugima. Vjera kao osobni čin povjerenja i pouzdanja, odnosno oslanjanja na Boga, prerasta tada u osobni čin naviještanja Radosne vijesti, širenja spasenja shvaćenog kao osobnog saveza prijateljstva s osobnim Bogom.

dr. Željko Blagus, župnik Zagorja i Modruša.

13

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Vijesti pripremio Zvonko Ranogajec, Anđelko Kaćunko i suradnici

Uskrsna čestitka, 2012. - mons. dr. Mile Bogovića

Dragi vjernici!Ako kažemo da se u Velikom tjednu spominjemo najvećih događaja koji

su se za čovjeka odigrali od početka svijeta i da većih neće biti sve do njegova kraja, riječ je zacijelo o ključnim pitanjima svijeta i čovjeka koji su se dogodili u danima muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Zaista je tako! Riječ je o biti ili ne biti čovjeka, o njegovu životu i smrti. Nije, dakle, riječ samo o nekom vidu čo-vječjeg života: političkom, gospodarskom, zdravstvenom, umjetničkom i sl., nego hoće li čovjeka biti, i ako hoće kakav će taj život biti. Nijedan čovjek, bez obzira na boju, rasu i ideologiju, bez obzira na dob i zanimanje, ne može ostati nezainteresiran za ta pitanja. To pitanje jedna crkvena pjesma ovako sažima: «Sa životom smrt se sasta, i čudesna borba nasta, Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada.» Iako je pao, umro, opet živi i vlada jer je upravo u toj borbi koja je nastala u Njemu, u Kristu, život nadvladao smrt i svakome čovjeku pruža se rezultat te pobjede – život.

Svijet je izvana ostao isti. Nije stvoren neki drugi materijalni svijet koji će čovjeku pružiti sasvim nove prirod-ne okolnosti. Također, jednako kao i prije ljudi će se rađati, živjeti i umirati.

Ipak su svemu tome otvorene nove mogućnosti po Kristu i njegovu uskrsnuću. I dalje će u životu biti radosti i nada, žalosti i tjeskoba, ali oni koji su Krista prihvatili ne doživljaju to kao oni bez Krista. Oni koji povjeruju u Krista neće biti izuzeti od nevolja i nepravde ovoga svijeta, ali će na sve gledati drukčijim pogledom, drukčije će se prema njima odnositi. One, naime, više nisu stepenice koje se nižu jedna za drugom vodeći čovjeka prema nestanku, kako gleda mudrost ovoga svijeta, nego svaka od njih može nas voditi prema punini života – prema uskrsnuću. To znači da po Kristu smrt ne uništava život nego ona postaje vrata neuništivom životu. Tu je bitna razlika između načina gledanja nevjernika i vjernika.

Možemo reći da su Kristova smrt i uskrsnuće najbolji odgovor na čovjekovu ugroženost u svijetu. U Kristu vidimo i svoj put kako tu ugroženost nadvladati; po Njemu dobivamo hranu i piće na tom putu. «Uzmite i jedite … Uzmite i pijte...!» – poručuje nam Krist.

Ljudski život ugrožen je već po svojoj prirodi. Čovjek je smrtan, podložan starenju i raznim bolestima. To ide svojim tijekom i nitko se tome ne može oduprijeti. To se smrtno tijelo Božjom snagom, onom koja je Isusa uskrisila od mrtvih, «oblači» u besmrtnost.

Druga čovjekova ugroženost je nepravedni svijet koji ga okružuje, pritišće i osuđuje, a katkada – kao što se dogodilo Kristu – i ubija. Nekoga ne slomi sta-rost i bolest, nego takva ljudska nepravda. Za Kristovu smrt je znakovito da ona nije stigla prirodnim tijekom života: organizam se istrošio i nastupila je smrt. Isus je usporedio ljudski život sa zrnom pšenice koje pada u mračnu brazdu i donosi obilan rod. To je jedna sudbina zrna. Ali ono može biti i samljeveno mlinskim kamenom. Kod Isusova života je bolje reći da je zrno samljeveno, a ne da je bačeno u brazdu. Nad njim je izvršeno nasilje. Ono je uništeno da ne postoji više kao zrno nego kao hrana.

Ta slika o samljevenom zrnu prikladnija je za ono što je Krist učinio jer se od samljevenog zrnja dobiva brašno i mijesi kruh. Ono postaje hrana. A Isus je upravo slikom kruha zorno pokazao svoju ulogu u spasenju kada je uzeo kruh i rekao: Ovo je tijelo moje! On je hrana drugima i onaj tko jede njegovo tijelo ima život u sebi. Sv. Ignacije Antiohijski je za sebe govorio da je zrno koje će u Rimu biti samljeveno zubima divljih zvijeri da bi tako prorekao svoju mučenič-ku smrt. On se nije toga strašio zato jer mu je bila poznata Kristova sudbina i dar koji je čovjek njegovom smrću postigao – dobio je hranu za život vječni. On nije čeznuo da ima snagu lavljih zubi, snagu žrvnja koji melje. Bio je zadovoljan biti zrno koje samljeveno postaje hrana drugima.

14


Svjetska nepravda i danas melje nemilosrdno svojim oštrim zubima mnoge živote. Tako je samljela i Isusov. To je činjenica koju nam je lako shvatiti jer zvuke tog nepravednog žrvnja čujemo i danas oko sebe. Teško nam je shvatiti da se time dobiva hrana za život svijeta. Ni apostolima to nije bilo moguće shvatiti dok se nisu suočili sa živim Isusom, onim koji je bio pribijen na križ i umro. To može shvatiti samo vjernik i to posebnim darom Božje milosti.

Draga braćo i sestre, molimo se Bogu za tu milost da shvatimo kako nas nikakva nevolja, ni nevolje ni trplje-nja, ni progonstvo ni smrt, ne može odijeliti od života koji smo po Kristu dobili.

Radosne vazmene blagdane želi vam vaš biskup

† Mile Bogović - U Gospiću, na Veliku srijedu 2012. Godine.

Proslava 20. godišnjice Hrvatske neovisnosti u Gvozdanskom

Misno slavlje u crkvi Sv. Filipa i Jakova, 15. siječnja, u Gvozdanskom je predvodio i propovijedao biskup mons. dr. Mile Bogović: «Prije javnog Isusovog nastupa pojavio se njegov preteča Ivan Krstitelj. Oko Ivana se već okupilo veliko mnoštvo ljudi koji su ga s oduševljenjem slušali. U tu sredinu dolazi Isus. Ivan Krstitelj predstavlja ovako Isusa: «Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta» (Iv 1, 30). Ivan ne prepušta reći slušateljima da je od njega veći onaj koji za njim dolazi, Isus.

Bez sumnje da je Ivan dobro izabrao riječi za predstavljanje Isusa. On ga uspore-đuje s janjetom koje odnosi, oprašta, oduzima grijehe svijeta. Uvjeren sam da nam to Ivanovo proroštvo pomaže da još bolje shvatimo kako događaj iz 1578. u Gvozdan-skom, tako i 20. godišnjicu priznanja samostalne hrvatske države. Zar nisu i branitelji Gvozdanskog bili nemoćne žrtve, poput janjaca? Zar nije u temelje samostalne hrvat-ske države pred 20. godina postavljeno pomirenje i praštanje?

Gvozdansko i obrana Hrvatske. Branitelji Gvozdanskoga i drugih naših gradova i utvrda u 15. i 16. stoljeću osjećali su se doista kao nezaštićeni jaganjci koje se nemi-losrdno žrtvuje. Znam da vam je svima poznat događaj od 13. siječnja 1578. godine. No, ono što je posebno vrijedno, treba češće ponavljati, držati na pameti. Zbog toga ponavljamo često Ivanove riječi: «Evo jaganjac Božji...». Iz sličnih razloga valja često ponoviti i taj događaj iz 1578. jer je on po čistoći žrtve i ljubavi bez premca, ne samo u našoj povijesti.

U usporedbi s velikom turskom silom, šačica branitelja tri mjeseca je odolijevala braneći opkoljeno Gvozdan-sko. Nisu prihvatili tri ponude za predaju. Mogli su spasiti živote, a da im nitko ozbiljan ne bi smio prigovoriti. Ponestalo im je hrane, pića, municije i mnogoga drugoga, ali nije ponestalo spremnosti da brane svoj grad, svoj

narod, svoju domovinu do zadnjih snaga, do zadnjeg izdi-saja. Kada Turčin više nije primijetio nikakav otpor, ušao je u grad i našao smrznute branitelje na njihovim položa-jima. Ostao je zadivljen. Zadivljeni smo i mi. Zato smo i došli danas da to svoje divljenje i svoju zahvalnost izrazi-mo. Žao nam je što je to velejunaštvo premalo prisutno u svijesti hrvatskoga naroda. Mi koji smo danas ovdje tre-bamo obećati da ćemo poruku tog događaja širiti u svom narodu. Branitelji Gvozdanskog su bili doista nemoćni i nezaštićeni kao janjci pred vukovima.

Zahvaljujemo danas na godišnjicu međunarodnog pri-znanja Hrvatske Države što smo u vrijeme njezinog na-stanka, iako smo tada izgledali nemoćni poput žrtvenih jaganjaca, svoju državu postavili na kršćanskim temeljima pomirenja i praštanja. Ponosni smo i na njezinu uspostavu

i na takve njezine temelje. To doista ne trebamo zahvaliti tek nekom slučajnom raspoloženju nego zdravim kr-šćanskim korijenima koji su hranjeni zaslugama brojnih nevinih žrtava kao što su bile i one u Gvozdanskom 13. siječnja 1578. godine.» rekao je biskup u svojoj homiliji.

15


Biskup Bogović s povjesničarimaGospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović sastao se 17. siječnja 2012. u Biskupskom ordinarijatu u Gospiću

na neformalnom dogovoru i razgovoru s povjesničarima iz Zagreba i Gospića. Inicijator sastanka bio je dr. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja «Ivo Pilar» iz Zagreba. Uz Šakića bili su dr. Željko Holjevac, ravnatelj podružnice u Gospiću, i dr. Ivan Rogić. Iz Hrvatskog instituta za povijest bili su dr. Gordan Ravančić, za-mjenik ravnateljice, dr. Hrvoje Kekez i dr. Zlatko Matijević. S Hrvatskog katoličkog sveučilišta bio je dr. Gordan Črpić, a iz Društva hrvatskoga zmaja dr. Ne-vio Šetić veliki meštar. Uz biskupa iz Gospi-ća sudjelovali uz spomenute Ivica Mataija, ravnatelj Državnog arhiva, dr. Tanja Kolak, iz Muzeja Like i mr. Ante Delić, doktorant povijesti.

Biskup je u pozdravu zahvalio na su-radnji prisutnim pojedincima, posebno ini-cijatoru dr. Vladi Šakiću, kao i ustanovama koje predstavljaju. Smatra da bi glavne točke razgovora mogle biti: planovi za povijesno i arheološko istraživanje područja Gospić-ko-senjske biskupije te program rada na istraživanju žrtava iz vremena komunističke vladavine. Nabrojio je kako su pojedinci i ustanove do sada prisutni na području Gos-pićko-senjske biskupije.

Budući da će Komisija HBK za hrvatski martirologij organizirati u travnju znanstveni simpozij o žrtvama i mučenicima komunističke vlasti u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini, smatra se uputnim u Hrvatskom institutu za povijest održati prethodno pogovor (manji pripremni skup) na istu temu. Oba instituta spremna su pomoći u organizaciji simpozija i u stručnoj suradnji.

Željko Holjevac je izvijestio u kojoj je fazi priprema zbornika sa simpozija koji su organizirani u Gospiću, Otočcu i Udbini. Sudionici su se složili s prijedlogom Ivana Rogića da inicijativa dobije svoj «organizacijski sklop» kako bi se pospješio rad na tako važnim zadacima. Šakić je istaknuo da njegov Institut već 20 godina radi na tome da žrtve drugog svjetskog rata prestanu biti tek statističke brojke, nego ljudi s imenima, sa svojim vrlina-ma i slabostima. U tom smislu govorio je i Ravančić, pozdravljajući prijedlog da njegov Institut organizira spo-menuti pogovor prije simpozija o žrtvama. Mataija je dodao da Lika i danas živi posljedice svoga mučeništva te istaknuo potrebu razmjene baze podataka o ratnim i poratnim žrtvama jer je mnogo toga učinjeno ali nije «umre-ženo». Smatra da bi na spomenutim zadacima dobro došla suradnja Zadarskog sveučilišta koje je već prisutno u Gospiću. Črpić vidi dobre mogućnosti u uključenju Katoličkog sveučilišta i njegovog Povijesnog fakulteta na istraživanju mučeničke dimenzije ratnih i poratnih žrtava. Na svoj način može tu pripomoći i Komisija Hrvatske biskupske konferencije Justitia et Pax, čiji je on član.

Sudionici su se u svojim govorima često vraćali na Crkvu hrvatskih mučenika i pokušavali formulirati viziju njezine uloge u budućnosti. O tome je bilo prilike još konkretnije govoriti na popodnevnom dijelu skupa koji je bio na Udbini. Ta Crkva nije samo liturgijski prostor nego uključuje razne nacionalne sadržaje koji nadilaze čisto crkvene okvire.

Crkva hrvatskih mučenika sa svim dodatnim sadržajima može doista postati učionica hrvatske povijesti, sma-tra Kolak, ali je potrebno razrađivati i dorađivati neke elemente koji već imaju jaku podlogu u projektu. Kekez ukazuje na mogućnost povezivanja raznih rekreativnih aktivnosti na Krbavskom polju sa sadržajima Crkve hr-vatskih mučenika. Zajednički je zaključak svih sudionika sastanka da je potrebno nastaviti organizirani rad na istraživanju prošlosti Like i na pitanju žrtava komunističkog režima te na daljnjem osmišljavanju projekta Crkve hrvatskih mučenika.

16


Svijećnica i Dan posvećenog života u gospićkoj katedrali

Na blagdan Svijećnice, dio redovnica koje djeluju u Gospićko-senjskoj biskupiji, na poziv biskupa mons. Mile Bogovića, proslavile su Dan posvećenog života u gospić-koj katedrali. Nakon blagoslova svijeća, zbog vremenskih nepogoda nije bilo uobičajene procesije oko trga ispred katedrale. U euharistijskom slavlju pod vodstvom biskupa koncelebrirali su, mons. Mile Čančar, gospićki župnik i vlč. Marinko Miličević, kancelar, a asistirao je đakon Ivi-ca Tolla. Na svetoj misi bile su sestre redovnice iz Družbe Presvetog Srca Isusova koje djeluju u Otočcu i u Gospiću – u biskupskom domu i župi te sestra Marijana Miletić iz Družbe sestara milosrdnica. Ostale sestre nisu mogle doći radi bure i snijega, kao i redovnici koji su uz to zauzeti u svojim župama pastoralnim radom. Redovnice su nakon propovijedi, iz pobožnosti obnovile redovničke zavjete te

su prinijele darove: svijeću, Bibliju, kruh, te za liturgiju – vino i vodu.Pjevao je župni zbor pod ravnanjem bogoslova Josipa Šimatovića. Prigodnu propovijed i molitvu vjernika za

ovaj dan sastavio je fra Zlatko Josip Šafarić, kapucin iz Karlobaga. Biskup je u propovijedi najprije protumačio značenje blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu. U evanđeoskom izvješću čuli smo da Bog pri dolasku u hram izabire dvoje običnih vjernika koji su dočekali Isusa u Hramu, dva pobožna laika, oboje poodmakle dobi. Izabire starca Šimuna, čovjeka pobožna i pravedna, čovjeka nade, vjernika sigurna u budućnost koju mu je obja-vio Duh Sveti, izabire čovjeka koji odgovara na poticaje milosti i pjesmom zahvaljuje Bogu. Isto tako izabire i proročicu Anu, udovicu, koja je u hramu neprestano boravila. Njezin dug i sveti udovički život molitve i pokore nagrađen je ovim svetim susretom. Biskup je nakon toga pročitao tekst propovijedi fra Zlatka Šafarića. Na kraju je naglasio važnost redovničkih zajednica u Crkvi i svijetu. U današnjim kriznim vremenima posvećeni život doživljava nove izazove ali i teškoće čemu je dokaz sve manje duhovnih zvanja. Današnje obitelji, za razliku od prijašnjih vremena, teže prihvaćaju da netko od njihove djece izabere duhovno zvanje. Biskup je zahvalio redovnicima i redovnicama na požrtvovnom radu u ovoj biskupiji, čestitao im Dan njima posvećen i pozvao sve prisutne da mole za nova duhovna zvanja. Na kraju je izrazio zahvalnost vjernicima koji su po velikoj hladnoći, snijegu i ledu u velikom broju ispunili katedralu, napose mladi.

Korenica – domaćin Vjeronaučne olimpijadeOsnovna škola «Dr. Franjo Tuđman» i župa sv. Jur-

ja u Korenici bile su domaćini ovogodišnje Vjeronauč-ne olimpijade za vjeroučenike osnovnih i srednjih škola Gospićko-senjske biskupije koja je održana 22. veljače. Preko stotinu natjecatelja iz 18 osnovnih i 8 srednjih škola sa svojim mentorima okupili su se na otvaranju u dvorani škole a sve ih je pozdravio predstojnik Katehet-skog ureda vlč. Nikola Turkalj s tajnicom s. Robertinom Medven. Uz pozdrave predstavnika škole, pedagoginje Željke Uremović i općine, načelnika Ivice Kukuruzovića, pozdrav natjecateljima izrekao je i župnik Korenice vlč. Stipe Zeba koji je sve sudionike olimpijade nazvao po-bjednicima. Olimpijadu je otvorio Gospićko-senjski bi-skup mons. Mile Bogović koji je tom prilikom istaknuo: «Ovogodišnja tema MAK-ove (mjesečnik Mali koncil) olimpijade govori o 400. obljetnici uspostave crkvenog zajedništva grkokatolika u Hrvatskoj. Grkokatolici su došli u Hrvatsku iz pravoslavnih krajeva poslije Mohačke bitke te su se uključili u crkveno zajedništvo s Ka-toličkom crkvom i papom. Oni su pri tome zadržali isti obred kao pravoslavci, ali su prihvatili uniju ili jedin-

17


stvo, postali dio Katoličke crkve. Grkokatolički biskup član je Hrvatske biskupske konferencije i također jednako kao hrvatski katolički biskupi papi podnosi «ad limina» stanje u svojoj biskupiji. Ipak, glavna razlika je ne između katolika i grkokatolika, već između onih koji se samo deklariraju kao katolici, i onih koji to u praksi dokazuju.»

Nakon provedenih natjecanja, 1. kruga odnosno pismene provjere, 2. kruga ili tombole te 3. kruga ili mili-junka dobiveni su pobjednici 12. biskupijske olimpijade u organizaciji MAK-a u Gospićko-senjskoj biskupiji. Predsjednica povjerenstva za provedbu natjecanja bila je prof. Ana Stipetić iz Ogulina koja je posebno nadzirala natjecanje srednjih škola, dok je povjerenstvom za provedbu natjecanja osnovnih škola prevodio prof. Dario Ko-ščak iz Otočca.

Kod srednjih škola u konkurenciji osam škola, pobijedila je nakon višegodišnje dominacije ogulinske Gimna-zije Bernardina Frankopana, Srednja škola Otočac s mentoricom Silvijom Vašarević. Drugo mjesto osvojila je Gimnazija Gospić, a treće Gimnazija Bernardina Frankopana iz Ogulina. Bogate nagrade najuspješnijima uručila je tajnica Katehetskog ureda biskupije s. Robertina Medven.

Kod osnovnih škola i nakon milijunaka bio je izjednačen rezultat pa se krenulo u dodatna dva kruga «doi-gravanja». Na kraju je pobijedila osnovna škola Cetingrad u sastavu Ana Marija Bogović, Ivana Golek, Marija Tominac i Helena Kampić uz mentora Željka Mucića. Druga je OŠ Slunj, a treća OŠ Dr. Jure Turića iz Gospića. Nagrade je najuspješnijima uručio predstojnik Katehetskog ureda vlč. Nikola Turkalj. U pauzi natjecanja sudi-onici olimpijade posjetili su župnu crkvu sv. Jurja Mučenika o čijoj je gradnji nakon Domovinskog rata govorio župnik vlč. Stipe Zeba.

Održan biskupijski susret za djelatnike u domovima za stare i nemoćne

U Otočcu u Domu za starije i nemoćne održan je 25. veljače biskupijski susret djelatnika u domovima za starije i nemoćne s područja Gospićko-senjske biskupije. Domaćin susretu bio je župnik Otočca i generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Šporčić. On je istaknuo da je to u biskupiji od 2006. godine kada se takvi susreti održavaju, do sada peti susret i da se iskristalizirala potreba pastoralnog djelovanja i susreta za ove djelatnike. Palijativna skrb za ljude treće životne dobi sve je izraženija zbog promijenjenih odnosa u društvu i tradicionalnih odnosa u obitelji. Sudionike je pozdravila i ravnateljica doma Ivana Krpan nakon čega je poslije uvod-ne molitve trećeg časa predavanje na temu «Promicanje dostojanstva i poslanja osoba u starosti i nemoći» održala s. Blanka Vrdoljak.

Ona je na temelju dugogodišnjeg djelovanja i rada u ustanovama zdravstva i socijalne skrbi, u kojima veliko iskustvo imaju redovnice iz reda Družbe sestara milosrd-nica sv. Vinka Paulskog kojoj i sama pripada, prenijela bogato životno iskustvo potkrijepljeno duhovnošću ali i znanstvenim pokazateljima. Djelatnici u socijalnoj skrbi za osobe treće i četvrte životne dobi imaju poziv u službi

18


života a najbolji lijek za njihove štićenike je druga osoba. Glavne osobine starosti koje mogu oplemeniti ostale su: nesebičnost, pamćenje, iskustvo i međuovisnost. Problemi starijih osoba su: odbačenost, te nemogućnost aktivnog sudjelovanja u nekoj zajednici, odnosno manjak osjećaja pripadnosti. U radu s takvim osobama važno je stručno usavršavanje ali još više duhovna obnova samih djelatnika, istaknula je s. Blanka. U kasnijoj raspravi govorilo se o skrbi štićenika koji su psihički bolesni i tu je velika mogućnost volontiranja. O tome svjedoče iskustva sa zapada, ponajviše Italije. Istaknuta je i problematika odnosa osoba u domovima prema bolesničkom pomazanju. Često ima otpora, jer ljudi teško shvaćaju pravi značaj tog sakramenta, kao da je on namijenjen samo umirućem.

Korizmeno hodočašće Ogulinskog dekanata na Udbinu

U nedjelju 18. ožujka održano je na Udbini 4. korizmeno hodočašće dekanata Gospićko-senjske biskupije Crkvi hrvatskih mučenika. Hodočastio je Ogulinski dekanat. Bilo je ovo do sada najbrojnije hodočašće koje je okupilo preko 400 hodočasnika iz svih 16 župa dekanata na čelu s 9 svećenika.

Hodočašće je započelo pobožnošću križnog puta kojeg je predvodio župnik Plaškog i Saborskog fra Slavko Antunović a održalo se oko Crkve hrvatskih mučenika. Križni put kretao je od prve postaje kod kipa pape Ivana Pavla II ispred crkve pa do Vukovarskog križa u memorijalnom parku pored crkve. Slijedila je ispovijed za hodo-

časnike, a nakon toga je slavljena sveta misa koju je predvodio Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović u suslavlju sve-ćenika Ogulinskog dekanata i župnika Udbine, čuvara svetišta Crkve hrvatskih mučenika, fra Nediljka Knezovića i tajnika biskupa, đakona Ivice Tolle. Na početku je podatke o Ogu-linskom dekanatu iznio dekan Rogić, nakon čega je biskup Bogović u prigodnoj homiliji progovorio o Crkvi hrvatskih mučenika i naglasio značaj poštivanja žrtava, te o ulozi vođa u životu naroda.

Odlučili smo da umjesto hodočašća u gospićku katedralu, u koju smo hodočastili deset godina, bar jedan petogodišnji ciklus hodočastimo u ovu crkvu koja je plod desetgodišnjeg rada naše Biskupije ali i svih Hrvata katolika. Naime, 6. trav-nja 2002. dogovorom gospićko-senjskog biskupa i predsjed-

nika Hrvatskog sabora krenula je inicijativa za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika. Iz naše Biskupije krenula je inicijativa za izgradnju. U našoj Biskupiji izgradnja je imala najjaču potporu. Već ima skupina iz drugih biskupija koje su prijavile redovno godišnje hodočašće. Vjerujemo da će se njihov broj stalno povećavati.

Kako je na našem području mogla nastati i ostvariti se ideja crkve svih hrvatskih mučenika? Ovaj prostor simbol je svih hrvatskih stradanja, a nalazi se u i u zemljopisnom središtu hrvatske države. Ovdje se odigrala 9. rujna 1493. Krbavska bitka, najveća tragedija hrvatskog naroda prije Bleiburga i križnih putova u prošlom stolje-ću. Upravo zato ona može postati jaki poticaj da se na ovim prostorima počne graditi zajedništvo oko stradalnika i mučenika, a ne oko pobjednika i mučitelja. Bog je htio da se zajedništvo cijeloga svijeta izgrađuje na slavlju uzvišene Kristove žrtve. Proslava te žrtve u središtu je svakog misnog slavlja. Crkva je u svojoj povijesti jačala pridružujući Kristovoj žrtvi mučeničke žrtve svojih članova. I ovdje su se mnogi pridružili tom mučeničkom zbo-ru. U prvom planu nisu mučitelji nego njihove žrtve.

Kršćani nisu nikada smatrali opravdanim graditi zajedništvo na neprijateljstvu prema Herodu, Pilatu, Neronu, Dioklecijanu i drugim progoniteljima Krista i kršćana. Nećemo niti mi svoje zajedništvo graditi na neprijateljstvu prema našim Herodima, Pilatima, Neronima i Dioklecijanima. Zapravo, na neki način i oni su bili žrtve jer su upali u sustav i okolnosti koje su im malo pomalo oduzimale osobnu slobodu. Okolnosti utječu na čovjeka. Zato, ne smije biti tek fraza kada se traži od nas praštanje i pomirenje.

Ogulinski dekanat je prostorno i brojem najveći naš dekanat, kao što je i Ogulin najveće mjesto u Biskupiji, jedino koje ima dvije župe. Budući da se nalazimo ovdje u Crkvi hrvatskih mučenika korisno je spomenuti tragove mučeništva u ogulinskom dekanatu. Mnogi su Ogulinci u prošlosti pali za krst časni i slobodu zlatnu. Posebno je mnogo žrtava bilo u Drugom svjetskom ratu. Opisana su grobišta za cijeli dekanat. Tu su masovne grobnice: Resnica, Crni potok, Malo Polje, Kolićeva draga, Ostrovica, Vrckova njiva, Vučići, Krlenac, Danca i dr. Svakako nisu to sve jame u kojima su na grozan način stradalnici završili svoje ovozemno putovanje. Nedavno je nedaleko Oštarija otkrivena još jedno masovno grobište (jama). No nisu te jame mračne ponornice iz kojih se ne izlazi.

19


Krist je svojim izlaskom iz grobnoga mraka pokazao da je moguće nadvladati svaku tamu smrti. Vjerujemo da su žrtve s tom nadom sišle u mrak jame, s vjerom u uskrsnuće.

Mučenički je završio i svećenik Dragutin Fifka (Ce-rovnik) i Bogumil Krušić. Koliko je bilo muke i patnje zbog zloće ljudske! Loš je znak što se ljudi još i danas boje o tome govoriti. Dobro je ne čuvati sjećanje na mučitelje, ali je potrebno spasiti od zaborava žrtve i mučenike. Zato smo i pokrenuli ovaj projekt Crkve hrvatskih mučenika. Crkva u Hrvata je pokrenula akciju da se u svim biskupija-ma istraže mjesta mučeničkih stradanja. Ako netko znade nešto o sličnim stradanjima, neka to javi svome župniku da se sačuva sjećanje na ljude koje je neprijatelj silom želio izbrisati iz ljudskog sjećanja. Tim duhom želimo prožeti akciju koju poduzimamo kada počinjemo sa sustavnim istraživanjem žrtava iz naše bliže i dalje prošlosti. To ćemo činiti pod pokroviteljstvom Hrvatske biskupske kon-ferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. …

Zahvaljujem dekanu i vašim župnicima na trudu i radu na svojim mjestima. Posebno hvala udbinskom župni-ku koji je ujedno i čuvar ovog Svetišta. Nije danas lako biti svećenik. Zahvaljujem svećenicima i na tome što su vas doveli ovamo na ovaj susret u Crkvi hrvatskih mučenika. Budite uvjereni da uz Božju pomoć sve naše kušnje možemo pretvoriti u naše pobjede. Bog vam u tome bio na pomoći i sveti hrvatski mučenici. Amen!

Nakon mise biskup je hodočasnicima približio povijest gradnje Crkve hrvatskih mučenika te simboliku sveti-šta, kripte i unutarnjeg liturgijskog uređenja crkve.

Proslava Blagovijesti u GospićuSvetkovina Navještenja Blažene Djevice Marije, koja se u Gospiću slavi i kao dan katedrale, svečano je

26. ožujka proslavljena večernjim euharistijskim slavljem. Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović je kao domaćin u pozdravnom govoru na početku slavlja iznio zanimljivost kako je gospićka župna crkva Navješte-

nja Gospodinova (Marijina) sagrađena 1783. godine, a sljedeći najveći zahvat na njoj bio je nakon što je ona 15. rujna 1991. bila zapaljena. Nakon što je mons. Bogović na Petrovo 1999. bio zaređen za biskupa prvi mu je važniji čin bio 22. srpnja te godine upravo posveta gospićke župne crkve, koja je katedral-nom crkvom postala 25. svibnja 2000. Potom je mons. Bogović s radošću istaknuo kako je već postala tradicija da se na Bla-govijest svake godine u Gospiću održava sabor svih biskupa Riječke metropolije. Tako je bilo i toga dana, kad su na svome sastanku u ordinarijatu u Gospiću raspravljali o ključnim pita-njima Riječke metropolije, pod predsjedanjem riječko-senjskog nadbiskupa mons. Ivana Devčića. Izrazivši mu svoju dobrodoš-

licu kao i dobrodošlicu cijele biskupije, njezinog klera i naroda, biskup Mile je jednako srdačno pozdravio tako-đer porečko-pulskog biskupa mons. Ivana Milovana i krčkog biskupa mons. Valtera Župana te kao «pojačanje» Metropoliji, biskupa koadjutora porečko-pulskog mons. Dražena Kutlešu, koji predvodio misno slavlje i održao propovijed. Susjedni biskupi, zadarski i šibenski nisu mogli doći pa su poslali svoje delegate, pozdrave i čestitke.

Na kraju pozdravnog govora biskup je vjernicima župe Gospić na čelu sa župnikom, dekanom i prepozitom Senjskog kaptola mons. Milom Čančarom i svim Gospićanima čestitao blagdan župnog zaštitnika te istaknuo da se ovogodišnja proslava Blagovijesti odvija u Godini župne kateheze u Gospićko-senjskoj biskupiji. Podsjetivši također kako se već nekoliko godina u toj biskupiji događa i vjerničko okupljanje na nacionalnoj razini i to u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, koja je prošle godine posvećena, a na petu korizmenu nedjelju je na Udbini završeno hodočašće svih dekanata u Crkvu Hrvatskih mučenika. Biskup Bogović je pozdrav zaključio poticajom na nastojanje da se Riječ koja je tijelom postala utjelovi i u našim životima i u cijeloj biskupiji.

Mons. Kulteša je na početku propovijedi, kao i u uvodu u misno slavlje, istaknuo kako je život Blažene Djevi-ce Marije bio idealan spoj ljubavi i slobode, jer je u punoj slobodi prihvatila Božji poziv da bude majka Spasitelja, koji je iz neizmjerne ljubavi za nas darovao svoj život smrću na križu. Potom je biskup objasnio pojmove ljuba-

20


vi i slobode kako ih danas shvaća svijet te kako su oni, na biblijski način, bili shvaćeni i prihvaćeni u Marijino vrijeme odnosno kako bismo ih i mi, po uzoru na Bezgrješnu, danas trebali živjeti. U drugom dijelu propovijedi mons. Kutleša je osvijetlio ulogu Duha Svetoga u Marijinu životu te njegovo trostruko djelovanje u današnjim Kristovim učenicima. Duh Sveti nas uvodi u istinu, koja je u današnjem svijetu zamagljena brojnim zabludama; on nam pomaže da cijelim svojim bićem odgovorimo na temeljno pitanje: 'Tko je za mene Isus Krist?'. Duh Sveti nas vodi sigurnim putem do Isusa Krista koji je, u ovim tmurnim vremenima beznađa i «medijskog crnila», jedini temelj naše nade. Živimo u teškim vremenima, naglasio je na kraju mons. Kutleša, i raznim izazovima, ali i Marija je bila stavljena pred velik izazov i golemu životnu odluku. «Ona je svoj život oslonila na Božju ljubav i potpuno se prepustila njegovoj volji, ostvarivši tako jedinstvo ljubavi i slobode. I mi to možemo u Isusu Kristu, živeći nje-govu istinu», rekao biskup i zaključio molitvom neka i nama Duh Sveti rasvijetli pamet da otkrijemo istinu, kako bismo pobjeđujući grijeh rasli u ljubavi i slobodi.

Euharistijsko slavlje u prepunoj gospićkoj katedrali, u kojem je koncelebriralo dvadesetak svećenika, a asi-stirali bogoslovi Gospićko-senjske biskupije, izvrsnim je pjevanjem animirao katedralni zbor pod vodstvom bo-goslova Josipa Šimatovića koji je ujedno bio orguljaš. Slavlju su nazočili predstavnici i najodgovorniji djelatnici Ličko-senjske županije na čelu s dožupanom Ivicom Mataijom i grada Gospića, na čelu s dogradonačelnikom Ivi-com Bilenom i dogradonačelnicom Martom Grgurić te predstojnikom odjela za kulturu Slavenom Stilinovićem.

Misa posvete uljaNa Veliku srijedu, 4. travnja u 10.30 sati promet u

Gospiću, u centru grada, načas je zaustavljen: svećenici su iz susjedne ulice išli u procesiji u katedralu. A u katedrali se ističe grupa mladih uz ostale vjernike. Pjevački zbor pod ravnanjem bogoslova Josipa Šimatovića milozvučno pjeva. Crkva je puna zvukovlja orgulja. Pjevački zbor nije u punom sastavu ali crkva odzvanja skladnim pjevanjem. Dio svećenika je oko oltara s biskupom, a dio u lađi cr-kve s narodom. Naime, ne mogu svi stati u svetište. Ova neobična misa s 50-ak svećenika, bogoslova, biskupom i Božjim narodom poznata je kao «misa posvete ulja». Bi-skup je progovorio ponajprije svećenicima, a onda i na-rodu. Bit svećeničke službe je život za druge po uzoru na Isusa Krista. Svećenikova je obitelj Crkva kao Božji narod kojemu on posvećuje svoje intelektualne i duhovne darove. Zato su službenici oltara i obnovili obećanja dana na ređenju.

Na prinos darova svećenici i vjernici donijeli su biskupu sakupljene priloge u Korizmi, posebno u akciji Mi-sereor. Na kraju mise biskup je posvetio krizmano i bolesničko ulje. Napustili su crkvu nakon blagoslova i opet prošli u procesiji kroz grad Gospić. U zgradi bivše biskupije živahno: pune se bočice ulja koje svećenici nose u svoje župe uz ugodni razgovor. Okrepa u zgradi biskupije, a onda odlazak u župe koje se pripremaju za sveto Trodnevlje.

Proljetna sjednica Prezbiterskog vijeća u Gospiću

Dana, 16. travnja, održana je proljetna sjednica Prezbi-terskog vijeća Gospićko-senjske biskupije, najvažnijeg ti-jela koje u suodgovornosti s biskupom vodi mjesnu crkvu tj. biskupiju. Vijeće čine izabrani predstavnici svakoga od pet dekanata te predstavnici važnijih biskupijskih ustanova. Nakon molitve vijećnike je pozdravio biskup mons. Mile Bogović te iznio podatke o stanju klera i otvorio važnija pitanja. Daljnje vođenje sjednice preuzeo je predsjednik Poslovnog odbora mons. Tomislav Rogić. Mons. Tomislav Šporčić osvrnuo se na provedbu biskupijskog pastoralnog plana u 2011/12. Iduća pastoralna godina je Godina vjere pa

21


će Poslovni odbor razraditi program proslave na razini biskupije. U ime Povjerenstva za župnu katehezu iznio je neke podatke generalni vikar mons. Šporčić prema provedenoj anketi. Župska kateheza još nije zaživjela onako kako bi trebalo. Treba i dalje raditi na formiranju župnih suradnika i animatora. U programu sjednice razmatralo se i osnivanje Udbinskog dekanata koji je pometen u Drugom svjetskom ratu. Udbinski bi dekanat brojio oko 6.800 vjernika i protezao bi se od Plitvica do Gračaca, od Borićevca do Podlapače. O ovom će problemu rasprav-ljati svećenici na dekanatskim sjednicama. Nameće se pitanje gašenja župa koje postoje samo na papiru, a nemaju vjernika ili vrlo mali broj. O tom će također svećenici dati svoje mišljenje. Svaki od pet dekanata ima više župa s 50 ili 100 vjernika. U Slunjskom dekanatu takve su mini župe Blagaj, Vaganac i Zavalje. Takve bi župe jedno-stavno bile pravno ugašene a ostatak pripojen susjednoj većoj župi. Ali, svaka župa je zaseban slučaj. Biskupijski ekonom vlč. Nikola Turkalj podnio je financijsko izvješće za 2011. godinu, a ravnatelj biskupijskog Caritasa vlč. Luka Blažević za djelovanje Caritasa u prošloj godini. Oba izvješća u cijelosti su prihvatili svi vijećnici.

Učitelji s raznih strana biskupije na duhovnoj obnovi patera Nike Bilića

Tijekom subote 21. travnja na Plitvicama je održana cjelodnevna duhovna obnova za prosvjetne djelatnike i odgajatelje s prostora Gospićko-senjske biskupije Oko 50-tak prosvjetnih djelatnika i više ravnatelja osnovnih i srednjih škola i dječjih vrtića iz Gospića, Ogulina, Otočca, Plitvica i Rakovice okupilo se u pastoralnom centru župe BDM Majke Crkve gdje je u organizaciji Katehetskog ureda pater dr. Niko Bilić, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (DI) u Zagrebu održao duhovnu obnovu na temu «Biblijski temelji pedagogije». Susret je počeo pozdravom organizatora predstojnika Katehetskog ureda biskupije vlč. Nikole Turkalja i molitvenim uvodom vjeroučitelja Maria Klepića.

Dr. Bilić je polazeći od teze da je Isus autentični učitelj, pre-zentirao nekoliko tekstova iz Biblije koji su temelj svakom peda-goškom radu. Dužnost je čovjeka po Isusovu primjeru opsluživati i služiti. No čovjek je opterećen samoćom, laži, strahom, stidom. Zato nam Bog šalje novu zapovijed, cjeloviti angažman. Od vjerni-ka a pogotovo pedagoga traži se cjelovita zauzetost, odnosno stva-ranje prostora djeci za kreativnost, da se osjete ispunjeni i ostvareni. U drugom dijelu dr. Bilić je govorio o pedagoškim procesima u Svetom pismu odnosno psihosocijalnim momentima i odgojnog in-tegraciji. Učitelj treba reagirati prema učeniku na vrijeme i dati mu potrebo «odijelo». Kao primjere naveo je niz osoba iz Starog zavjeta koji su bili odgajatelji, od Mosija, preko Abrahama i Izaka pa do Joba i Samuela. Na kraju su održane radionice i završna izvješća.

Susret je završio svetom misom u kapelici pastoralnog centra kao krunom duhovne obnove. Propovjednik je istaknuo da su učitelji i odgajatelji slika Božja za mlade baš kao i njihovi roditelji. O učiteljima ovisi kako će djeca pristupiti stvarnosti života. Oni nas gledaju kao uzore i uočavaju koliko smo pravedni ili točni. Uz Isusa se sve lakše podnosi, zaključio je propovjednik. I ovaj susret je pokazao da je pastoralni prostor na Plitvicama odličan za razne vidove duhovne obnove u čemu je velika uloga domaćeg župnika vlč. Josipa Štefančića.

Susret i duhovna obnova pjevača naše biskupije

Prema pastoralnom planu Gospićko-senjske biskupije, u pastoralnom centru Mukinje na Plitvičkim Jezerima, održan je u subotu 28. travnja godišnji susret s duhovnom obnovom za članove župnih pjevačkih zborova i skupi-na s područja Gospićko-senjske biskupije. Nakon okupljanja susret je započeo molitvom Trećeg časa iz Časoslova naroda Božjega. Potom je organizator susreta mons. Tomislav Šporčić, generalni vikar, pozdravio sve nazočne, a posebno župnika vlč. Josipa Štefančića i gosta-predavača, te dao uvod u program susreta, podsjetivši također na sadržaj nekoliko posljednjih susreta. Razmišljanje, kako je sam naglasio, o temi «Liturgija i glazba» održao je dr. o. Marijan Steiner, isusovac, glazbenik i profesor teologije iz Zagreba.

Pater Steiner je u svojem izlaganju vrlo iscrpno objasnio temeljne pojmove liturgije i glazbe. Govoreći naj-prije o liturgiji odnosno o bogoslužju, naglasio je kako čitav naš život ima smisla i budući da nam je to Božji

22


dar trebamo cijelim svojim bićem Bogu za nj zahvaljivati. No na poseban način treba da to činimo prikladnim obredima i molitvom, koja bi se morala najprije očitovati kao naše hvaljenje Boga, zatim kao zahvaljivanje i tek onda kao prošnja. U tome vjerničkom odnosu prema Stvoritelju posebno mjesto ima liturgija. Ona je «uzlazno-silazna zahvala Bogu», a bogoslužje je «sastavni dio našega kršćanskog identiteta» i ono se obavlja uvijek u zajednici, jer Krist nas je pozvao u zajed-nicu da mi zajedno budemo s Njim, istaknuo je prof. Steiner.

Govoreći općenito o glazbi, predavač je naj-prije objasnio njezine osnovne definicijske pojmo-ve i karakteristike, naglasivši kako ju je – unatoč tome što se kaže da je glazba najuzvišenija umjet-nost – ipak teško definirati i riječima opisati ono što je duboko i uzvišeno. Istaknuvši zatim razliku između svjetovne i duhovne glazbe, p. Steiner je naveo i opisao četiri vrste liturgijske (crkvene) glazbe u najužem smislu - gregorijanski koral, višeglasno zborsko pjevanje, glazba za orgulje (sa sviralama) i druga dopuštena glazbala, te pučka popijevka. Naglasio je također da postoje kriteriji što je crkvena glazba pa nije dopušteno da o tome bilo tko samovoljno odlučuje. Pritom valja prednost davati nacionalnoj tradiciji i baštini, ali to ne znači da treba isključiti vrijednosti drugih kultura, poglavito ako je nešto već «ušlo u narod». Na kraju je predavač dao nekoliko vrlo konkretnih i praktičnih uputa za rad s pjevačima, naglasivši posebno ulogu orguljaša, te istaknuo važnost zbora kao višestrukog uzora u crkvenoj i liturgijskoj zajednici.

U kratkoj raspravi koja je slijedila predavač je pojasnio pojedinosti vezane uz koralne mise «de angelis», razložnost povremenog uključivanja folklorne skupine i uporabe raznih instrumenata u liturgiji, prikladno mjesto kvalitetne «duhovne šansone» u misama u kojima u većini sudjeluju mladi, te važnost njegovanja tradicijske ba-štine pučkog pjevanja kao što je na našim otocima ili drugdje u Hrvatskoj.

Nakon kratkog odmora sudionici susreta imali su mogućnost za sv. ispovijed, a potom je točno u podne slav-ljena svečana sv. misa, koju je, u zajedništvu s generalnim vikarom i desetak svećenika predvodio pater Steiner. U propovijedi na temeljnu dnevnih misnih čitanja posvijestio je činjenicu kršćanske radosti koja svoj temelj ima u Isusovu uskrsnuću i koja bi trebala biti osnovna oznaka i današnjih Kristovih učenika te pokretač pozitivnih promjena u našim obiteljima, u župnoj zajednici i u društvu.

Na kraju euharistijskog slavlja, mons. Šporčić je zahvalio svim sudionicima susreta, a posebno pjevačima, koji su bili radosno raspjevani kao jedinstveni zbor od dvije stotine članova, pod vodstvom Ivana Prpića Špike iz Senja i sestre Velimirom Marinović iz Gospića za orguljama. Zahvalio je također svećenicima i časnim sestrama te poglavito pateru Steineru, koji je svojim izlaganjem pjevače Gospićko-senjske biskupije obogatio i duhovno i stručno te im posvijestio njihovo mjesto najvažnijih župnih suradnika, istaknuvši što o tome među ostalim kaže Drugi vatikanski sabor: «Neka se najvećom brižljivošću čuva i njeguje blago sakralne glazbe. Neka se uporno promiču pjevački zborovi… Neka biskupi i ostali pastiri duša revno skrbe da sva zajednica vjernika u svakom svetom činu koji se obavlja uz pjevanje može iskazati svoje vlastito djelatno sudjelovanje» (SC 114). Susret je završio domjenkom, koji su pripremili župnik Josip Štefančić i njegovi suradnici.

Vjeroučitelji o obitelji kao nositelju odgoja u vjeri

U subotu 12. svibnja održano je u Srednjoj školi u Otočcu posljednje ovogodišnje stručno vijeće za vjerou-čitelje osnovnih i srednjih škola s prostora Gospićko-senjske biskupije. Središnja tema seminara bila je «Obitelj kao nositelj odgoja u vjeri» o čemu je govorila Nives Tomić, voditeljica biskupijskog obiteljskog savjetovališta u Ogulinu. Susret je započeo pozdravnim riječima voditelja stručnog vijeća za osnovne škole Ane Tomljanović i za srednje škole Daria Košćaka. Molitveni uvod priredila je vjeroučiteljica Ivona Rendulić. Prof. Nives Tomić je predavanje na temu obitelji kao nositelja odgoja u vjeri podijelila na tri poglavlja: zašto je potrebno odgajati u vjeri, kada početi odgajati u vjeri i kako pomoći roditeljima da budu bolji odgajatelji u vjeri.

Roditelji su sustvoritelji svoje djece, a životvorac je Bog, istaknula je prof. Tomić te naglasila da sreća djete-tova počinje u srcima roditelja prije rođenja djeteta. Čovjek je slika Božja što znači da nije samo tijelo već i duh, a ključ svega je u tome koliko rasplamsavamo taj duh. O roditeljima ovisi koliko će iskoristiti duhovne darove

23


Božje. Djeca su kao mlada voćka, krajnji plod ovisi ko-liko ulažemo u njega. Posao odgoja je zahtjevan i traži veliku upornost. Krajnji cilj treba biti u potrazi za Kra-ljevstvom Božjim. Ako Boga tražimo i s njim računa-mo, On će svoje učiniti. Vjeru treba neprestano sijati, a o našim životnim izborima ovisi koliko ćemo Duhu Svetomu dopustiti da se rasplamsa.

Tko želi žeti na vrijeme, treba sijati na vrijeme, istaknula je predavačica govoreći o temi kada početi odgajati u vjeri. Odgoj počinje s prvim plačem. Ro-ditelji su kod vjerskog odgoja svoje djece nedovoljno svjesni zavjeta koje su dali kod krštenja svoje djece. Istaknuta je potreba većeg uključivanja roditelja uče-nika 1. do 3. razreda da budu angažiraniji i svjesniji u vjerskom odgoju djece. Da bi se poboljšao vjerski od-goj, roditeljima treba ukazati na značaj izgovorenih riječi kod krštenja djece, ojačati njihov sakramentalni život, i nikada od njih ne odustati. Nakon predavanja održane su radionice i donijeti zaključci. Obitelj je kućna crkva, bio je jedan od zaključaka.

Članica državnog povjerenstva za vjeronaučnu olimpijadu Ana Stipetić je podnijela izvješće o održanoj vje-ronaučnoj olimpijadi u Križevcima od 26. do 28. ožujka. Izvješće je podnio i Željko Mucić iz OŠ Cetingrad, pobjednik biskupijske olimpijade za osnovne škole.

Na kraju je vijesti iz Katehetskog ureda podnio predstojnik vlč. Nikola Turkalj. Podsjetio je na nedavno osno-vano biskupijsko povjerenstvo za župnu katehezu koje treba doprinijeti unaprjeđenju vjeronauka i župne katehe-ze. Istaknuo je zatim brojne aktivnosti kojima vjeroučitelji mogu poboljšati stanje kateheze u župama. Zahvalio je na doprinosu tajnici Katehetskog ureda s. Robertini Medven kao i voditeljima stručnog vijeća kojima ove godine ističu dvogodišnji mandati.

Susret medijskih djelatnika Gospićko-senjske biskupije

U župnoj dvorani u Slunju, 19. svibnja, okupili su se djelatnici u medijima sa prostora Gospićko-senjske bi-skupije. Radi se o ljudima koji rade na radio-postajama, izdaju župske listove, godišnjake, uređuju internetske stranice, dopisnici su u nekim nacionalnim medijima. Po-zdravio ih je domaćin, ujedno voditelj Odbora za medi-je pri Biskupijskom pastoralnom vijeću, vlč. Mile Pecić. Glavno predavanje održao je poznati novinar i kolumnist gospodin Tihomir Dujmović na temu «Moć i nemoć me-dija u stvaranju pravednog društva te mediji i evangeliza-cija». Predavač je analizirao medijsku scenu u Hrvatskoj. Ona je jednostrana. Naime, već 1945. poubijano je u Hr-vatskoj 38 novinara koji nisu bili ideološki opredijeljeni. U postotku to je nenadoknadiv gubitak. Novinari su u so-cijalističkoj Jugoslaviji vrlo pomno regrutirani po ideo-

loškoj osnovi. U demokratskim promjenama 1990. oni su bili jedini novinari. Zauzeli su u najmanju ruku rezervni stav prema dramatičnim događanjima u novijoj hrvatskoj povijesti. Oni su i danas na tim pozicijama. Njihov svjetonazor nije svjetonazor većine građana Hrvatske koji su u glavnini demokršćanski orijentirani.

Zato su njihove ankete jednostrane, sustav vrijednosti odudara od težnji većine naroda. Ova je opcija ugušila medije drugačijeg svjetonazora /npr. Slobodnu Dalmaciju/. Naša medijska scena vapije za medijima drugačijeg, a to znači demokršćanskog svjetonazora. U Francuskoj i Italiji npr. podjednako je «lijevih i desnih» medija. Oni stvaraju uravnoteženi sustav vrijednosti. Ni političari demokršćanskog svjetonazora u nas nisu svjesni kolika je moć medija. Možda treba proći još vremena dok se pojave mladi, obrazovani, neopterećeni novinari koji će doni-jeti ravnotežu u medijski prostor. Ova otužna jednoobrazna medijska slika poznata je svakom građaninu.

24


Nakon g. Dujmovića riječ je uzeo don Anđelko Kaćunko. On je govorio o medijima i katehizaciji. Mogućnosti u medijima za katehizaciju su velike. Možda vjernička populacija nije shvatila moć medija. Antievangelizacija je na prvi pogled moćna i ima upliva u sve pore života. Treba se probuditi iz uspavanosti. Potrebni su nam mediji koji će iznositi kršćansku opciju... Nakon izlaganja razvila se diskusija koja se nastavila i za vrijeme zakuske u restoranu «Pino».

Susret ministranata Gospićko-senjske biskupije u Oštarijama

U drevnom svetištu Gospe od Čudesa oku-pilo se 18. lipnja, oko 250 ministranata iz svih pet dekanata koji su došli zajedno sa svojim svećenicima. Susret jer započeo okupljanjem ispred svetišta, gdje je goste dočekao župnik i čuvar svetišta pop Ante Luketić. Ministranti svih uzrasta, od predškolaca do srednjoškolaca i studenata, nakon oblačenja ministrantskih haljina u Vatrogasnom domu, u svečanoj su procesiji došli do svetišta, gdje je pokorničko bogoslužje predvodio ogulinski župnik Rogić. On je vrlo sugestivno slikom i primjerom Ma-loga Princa, potaknuo sve nazočne da ispitaju savjest je li možda neki od «sedam korova» (glavnih grijeha) «uhvatio korijen u našoj duši, kako bismo ih mogli iščupati u svetoj ispovijedi». Potom je slijedilo konce-lebrirano euharistijsko slavlje, na početku kojega je vlč. Luketić srdačno pozdravio sve nazočne ministrante i gotovo trideset svećenika, a posebno generalnog vika-ra biskupije mons. Tomislava Šporčića, koji je na ovom slavlju bio izaslanik gospićko-senjskoga biskupa Mile Bogovića.

Mons. Šporčić je najprije prenio biskupov pozdrav sudionicima ovoga susreta. U prvom dijelu propovijedi protumačio je ministrantima veliku sliku Gospe od Ču-desa, oltarni poliptih - u čijem središtu dominira Marijin lik. Marija je svojim plaštem ogrnula svece, a oko nje su anđeli – te se posebno zaustavio na prikazu Navješte-nja Marijina, Pohoda Elizabeti i Isusova rođenja. Nakon propovijedi slijedila je prigodna ministrantska molitva vjernika, u kojoj su sudjelovala i dvojica ministranata iz župe Presvetoga Trojstva u Otočcu. Na kraju euhari-stijskog slavlja, koje je svojim pjevanjem animirao dio zbora oštarske župe, svima je za doprinos ovome susre-tu zahvalio župnik Luketić te mons. Šporčiću darovao zbornik radova o štovanju Blažene Djevice Marije u Oštarijama.

Poslije svete mise vrijedne su domaćice sudionike slavlja odmah u crkvenom dvorištu ponudile izvrsnim kolačima, a za sve ministrante je priređen domjenak u dvorani oštarskog DVD-a, nakon čega je slijedio rekre-acijski dio. Većina je sudjelovala na nogometnom turniru, a dio ministranata pohodio je stari grad Modruš. Po povratku s Modruša i po završetku nogometnog turnira na kojem je sudjelovalo 12 ekipa svi su zajedno s velikom radošću i puni prekrasnih dojmova raspjevano krenuli svojim kućama, zahvalni domaćinima na izvrsnoj organi-zaciji susreta. Svi su također odlučili da će sudjelovati i na sljedećem susretu – ma gdje bio!

25


Svećenički dan triju biskupija na Udbini i Plitvicama

Tradicionalnom druženju svećenika Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije, koje se održava 22. lipnja, ove su se godine pridružili i svećenici Zadarske nadbiskupije. Organizira-nje ovogodišnjega svećeničkog dana pripalo je Gospiću, pa je su-sret započeo okupljanjem u pastoralnom centru na Udbini odno-sno molitvom Trećeg časa u Crkvi hrvatskih mučenika. Stotinjak nazočnih svećenika, među kojima su bili nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić i nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, te mons. Milan Simčić, dugogodišnji djelatnik na odgovornim poslovima u Rimskoj kuriji, na početku je pozdravio domaći biskup mons. Mile Bogović. Među ostalim je, kao povjesničar, podsjetio i na neke važne događaje iz hrvatske prošlosti vezane uz današnji dan ili udbinsko-krbavski kraj. Naime, 22. lipnja 1593. kod Siska se odvila bitka oko sisačke renesansne utvrde, danas poznate pod nazivom Stari grad, što ga je, na ušću Kupe u Savu, 1544. počeo graditi Zagrebački kaptol u svrhu obrane Hrvatskoga Kraljevstva. Bitka kod Siska bila je prekretnica koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psihološki utjecaj, jer je po prvi puta, nakon Krbavske bitke, uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici. Iznijevši osnovne povijesne podatke o poznatoj Krbavskoj bitki (9. rujna 1493. godine), biskup je spomenuo i zanimljivu podudarnost da je važna operacija Medački džep otpočela točno pet stotina godina poslije odnosno 9. rujna 1993. godine.

Potom je generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Šporčić predstavio program Svećenič-kog dana te nazočne upoznao s prijedlogom proslave Godine vjere u Gospićko-senjskoj biskupiji. Nakon toga su prijedloge proslave Godine vjere u Riječkoj i Zadarskoj nadbiskupiji iznijeli mr. vlč. Mario Gerić, ravnatelj Metropolitanskog pastoralnog instituta u Rijeci, te vlč. Ivan Rončević, tajnik Prezbiterskog vijeća u Zadru. Sva tri prijedloga obuhvaćaju sadržaje što ih je ponudila Nota s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, koju je uz apo-stolsko pismo «Porta fidei» pape Benedikta, izdala Kongregacija za nauk vjere. Predstavljači tih programa, svaki za svoju biskupiju, istaknuli su neke posebne događaje na biskupijskoj, dekanatskoj i župnoj razini, pri čemu je naglasak stavljen na svećeničke rekolekcije, kateheze za razne kategorije vjernika, redovite mjesečne tribine, pučke misije, hodočašća, razne stručne skupove i slično, s ciljem boljeg upoznavanja vjernika s dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i Katekizma Katoličke Crkve, a sve s temeljnim ciljem što zauzetijeg ispovijedanja, slavljenja i življenja vjere. Zapažen je također jednostavan i važan prijedlog Gospićko-senjske biskupije da se obnovi i oživi svakodnevna Ispovijest vjere Hrvata katolika, koja je proglašena kao Ninski zavjet još 1979. godine na velikom euharistijskom slavlju u Ninu.

Otvarajući diskusiju, mons. Devčić je istaknuo potrebu temeljitih duhovnih vježbi za svećenike, u kojima će najprije oni produbiti vlastitu vjeru kako bi u toj istoj važnoj zadaći mogli vjernicima pomoći u Godini vjere.

Naglasio je također nužnost osmišljavanja određe-nih programa za obiteljski pastoral u Godini vjere. Biskup Mile Bogović posvijestio je važnost svakod-nevnog moljenja Anđeoskog pozdravljenja i učenja vjernika da se redovito i javno prekriže kad god čuju zvonjenje Angelusa. U razgovoru nakon toga među ostalim je istaknuto kako je, uza sve potrebne i važne teološke i racionalne napore, obnova vjere u povije-sti Crkve redovito dolazila, odnosno bila poticana od ljudi sveta života i karizmatika u suradnji s instituci-onalnom Crkvom.

U nastavku programa mons. Bogović svećenike je upoznao s osnovnom idejom projekta Crkve hrvat-skih mučenika te ih poveo u razgledavanje muzeja

Crkve hrvatskih mučenika i posjet ostatcima drevne krbavske katedrale na Udbini. Nakon toga svećenici su posjetili pastoralni centar na Plitvicama, gdje su imali zajednički objed i razgledavanje Centra, a potom su imali mogućnost obilaska Nacionalnog parka Plitvička jezera.

26


Svećeničko ređenje Ivice Tolle u GospićuU subotu 30. lipnja gospićko-senjski biskup Mile Bogović predvodio je u gospićkoj katedrali Navještenja

Blažene Djevice Marije obrede svećeničkog ređenja đakona Ivice Tolle. Koncelebriralo je preko dvadeset sve-ćenika među kojima generalni vikar biskupije mons. Tomislav Šporčić, rektor katedrale i gospićki župnik mons. Mile Čančar kao i župnik župe sv. Antuna Padovanskog iz Otoka kod Vinkovaca, rodne župe ređenika, vlč. Antun Knežević. Uz bogoslove Gospićko-senjske i Zadarske nadbiskupije i hodočasnike iz Otoka, gospićku katedralu

su ispunili i profesori zagrebačke 4. gimnazije na čelu s ravnateljem, škole u kojoj je ređenik Ivica Tolla 12 godina predavao vjeronauk. Sve-čanosti je doprinio katedrali zbor pod vodstvom sestre Velimire Mari-nović i uz orguljašku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića.

Biskup Bogović poručio je ređeniku Tolli da se oboje nalaze pred oltarom koji predstavlja Isusa, odnosno smrt i uskrsnuće. Krist je sti-jena koja za svakog tko joj priđe i na njoj gradi, dariva vječnost. I tebe zove Crkva, biskupija i njen prezbiterij da gradiš na toj čvrstoj stijeni, a ne na pijesku što simbolizira laž, novac i nasilje. Laž da su Kristovo tijelo odnijeli apostoli, novcem je plaćeno za širenje te laži, a zbog nasilja većina prvih učenika završili su

život kao mučenici Kroz povijest se rušila svaka kuća na pi-jesku komunizma, fašizma, nacionalsocijalizma. I mi možemo opstati samo na čvrstoj stijeni Isusa Krista, Božjeg Sina. Ivica je to u obitelji i župi Otok rano otkrio, a nakon više godina djelovanja kao vjeroučitelj imao je hrabrosti odazvati se pozivu za svećenika. Došao si s istoka u središte Hrvatske. Neka tvoj naum bude hraniti se Božjom riječi i voditi one koji ti budu povjereni u svjetlu evanđelja. Pozdravne riječi mladomisniku Ivici uputili su djelatnici osnovne škole dr. Franje Tuđmana iz Ličkog Osika gdje je radio posljednju godinu dana kao vjerou-čitelj, a na kraju se svima zahvalio i sam ređenik Ivica.

SUMRAKPROLI SE SUMRAK ČAROBNO, NJEŽNONA OBZORJU SLABAŠNA SVJETLOST BIVA,ZAMIRISA LIPA PRKOSEĆI STASOMI GNJEZDO U KROŠNJAMA SKRIVA

POZNATA PJESMA PROŠETA ZRAKOMCVRČAK JE DAROVA TRAVIKRIJESNICA SVIJETLI U IVANJSKOJ NOĆII PLESOM SUMRAK POZDRAVI

TAJANSTVENO NEBO SVJETLOŠĆU ZRAČIJEDNOM SE SAMO TIM PUTEM TREBA POĆISKRIVENA TAJNA IZA NEBESKIH VRATABLAGOSLOV SIPA U LJETNOJ NOĆI

Marija

27

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Iz župe Sv. Križa OgulinVijesti pripremio Zvonko Ranogajec i suradnici

Otvorene manifestacije Adventa u OgulinuNa Trgu hrvatskih rodoljuba svečano je na treću nedje-

lju došašća otvorena tradicionalna manifestacija Advent u Ogulinu. U zadnja dva tjedna došašća grad Ogulin i župa sv. Križa bili su prostor brojnih koncerata, izložbi i kazališnih priredbi s adventsko-božićnim sadržajima od kojih je veći-na humanitarnog karaktera. Uz nastup Vokalnog ansambla KUD-a Klek svečano je adventsku ukrasnu rasvjetu upalio ogulinski gradonačelnik Nikola Magdić. Zatim je Ogulin-ski župnik Tomislav Rogić blagoslovio jaslice postavljene na samom trgu. Ujedno je otvoren i adventski sajam na trgu kod golubice na kome štandove imaju ogulinske škole i udruge koje nude prodaju ukrasnog božićnog pribora i razli-čitih proizvoda. Kao kruna programa otvaranja Adventa u Ogulinu bio je koncert Najboljih hrvatskih tamburaša - Zlatnih dukata. Organizator događanja Advent u Ogulinu je Pučko otvoreno učilište.

Betlehemsko svjetlo stiglo u OgulinU nedjelju 11. prosinca članovi Izviđačkog odreda Frankopan iz

Ogulina donijeli su Betlehemsko svjetlo iz zagrebačke katedrale, iste večeri nakon što je svjetlo iz Betlehema doneseno u Beč, pa u Zagreb. Izviđači su na čelu sa starješinom Josicom Badanjkom donijeli svoje lampaše sa svjetlom na večernju misu u župnu crkvu sv. Križa u 18.30 sati koju je predslavio župni vikar vlč. Dino Rupčić. Na kraju mise brojni su vjernici prenijeli svjetlo koje simbolizira svjetlo svijeta, odnosno rođenje Isusa Krista, u svoje domove uz adventsko ozračje iščekivanja mira za se ljude dobre volje.

PolnoćkaMisu polnoćku u župi sv. Križa u Ogulinu predsla-

vio je ogulinski župnik i dekan mons. Tomislav Rogić u koncelebraciji župnog vikara Dine Rupčića. Govoreći o otajstvu Božića, mons. Rogić istaknuo je da povijest spasenja nalazi u Isusu svoj vrhunac. Kod njega smo po-stigli maksimum i u susretu s Kristom otkrivamo svoj ži-vot u posve novom svjetlu. Pred otajstvom Božića nalazi se sva povijest čovječanstva. Danas se barata terminima kriza, recesija, drmaju se temelji ujedinjene Europe, u Hrvatskoj se promijenila vlast. U ljude se uvlače straho-vi, oskudice, u medijima dominiraju vijesti o delikven-ciji, razbojstvima, ljudi su opsjednuti opijatima, alkoho-lom, kladionicama. Ipak, plemenito u čovjeku uvijek će nalaziti put, a radost Božića će biti vijest i novost i za nova razdoblja. Zastanimo nad misterijem utjelovljenja sina Božjega i stvarajmo civilizaciju ljubavi, istaknuo je propovjednik, te se zapitao koliko smo proniknuli u taj misterij. Zaključio je da smo u Isusu dobili od Boga put, istinu i život. Nadahnuti tom radosnom vijesti postanimo dostojni glasnogovornici Božje ljubavi za čovjeka. Prije male polnoćke u 20 sati održano je skazanje koje su s djecom nižih razreda osnovnih škola pripremile vjeroučiteljice Ivona Rendulić i Danica Blašković, a prije glavne

28


polnoćke mladi su pod vodstvom vjeroučiteljice Ana Stipetić izveli kratki igrokaz o suvremenom gledanju na Bo-žić. Malu polnoćku pratio je mali župni zbor pod vodstvom s. Pankracije, a na glavnoj veliki župni zbor. Nakon polnoćke održano je božićno koledavanje ispred crkve uz nastup članova KUD-a Klek.

Biskup Bogović na Stjepanje u OgulinuSvečanu večernju misu na blagdan sv. Stjepana prvomučenika

tradicionalno je u Ogulinu u župi sv. Križa predslavio Gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Suslavio je župnik Tomislav Rogić i više svećenika Ogulinskog dekanata. Župnik župe bl. A. Stepinca i gvardijan samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina fra Ma-rijan Jelušić, fra Vice Blekić, župnik Josipdola Petar Šporčić, žu-pnik Sinca Stanko Smiljanić i ogulinski župni vikar Dino Rupčić.

Čovjek pripada Bogu baš kao što i Bog pripada čovjeku od vremena kada je svog Sina poslao među ljude. To je temeljno po-slanje bez kojega se u svijetu sve urušava, počevši od Rimskog carstva iz vremena Isusova rođenja, pa do najnovijeg vremena i komunizma, dok Isusova zajednica i dalje raste neprekinuto 2011 godina. Sve zajednice koje su nastale na sili i nepravdi nestale su. Stjepanova zajednica bila je prožeta zajedništvom po zakonu ljubavi. On nam je i danas inspiracija, ako imamo viška dijelimo ga s drugima. Čim ne pripadamo jedni drugima dolazi do propasti i urušavanja sustava. Biti slobo-dan od drugoga, sebično se postaviti kao samoživac, egoista velika je zamka, a izvor prave radosti i zadovoljstva je pripadati narodu, Crkvi, župi, obitelji ili školi. Biti navezan na druge ljude spasonosno je, zaključio je biskup Bogović.

Svečanost liturgiji dao je veliki župni zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju s. Pankracije Žižić.

Božićni koncert U župnoj crkvi sv. Križa u Ogulinu održan je u utorak 27. pro-

sinca božićni koncert Hrvatskoga pjevačkog društva Klek iz Oguli-na. Splet domaćih i stranih božićnih pjesama izveden je pod ravna-njem i uz glasovirsku pratnju Lidije Stipetić. Taj zbor ima iza sebe već 117 godina umjetničkog rada i djelovanja kao rasadnik zbor-skog pjevanja u gradu podno Kleka. I ove godine svojim radosnim izvedbama Božičinih pjesama razgalili su dušu nazočne publike.

Misa zahvalnicaMisu zahvalnicu za proteklu građansku godinu služio je u pre-

punoj župnoj crkvi sv. Križa župnik Tomislav Rogić u suslavlju župnog vikara vlč. Dine Rupčića. Glazbom je misu animirao veli-ki župni zbor pod vodstvom i uz orguljašku pratnju sestre Pankra-cije Žižić. Na misi je blagoslovljena voda za blagoslov obitelji, a na kraju je održano euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltar-skim sakramentom.

Večeras želimo Bogu reći hvala za sve darove u protekloj go-dini. Bilo je i žalosnih trenutaka. Prilika je to da se zapitamo što nas je najviše razveselilo, a što najviše ražalostilo. Mene osobno posebno je usrećilo veličanstveno bdijenje mladih s papom Bene-diktom XVI. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, istaknuo je mons. Rogić te poručio neka nova godina bude prilika da prepoznamo pozitivno kod ljudi i da budemo umnožitelji radosti. Blagoslivljajući vodu za skori blagoslov obitelji župnik je istaknuo da je ona znak novog vremena u kome ćemo biti svjesniji svog kršćanskog dostojan-stva. Nakon mise uslijedilo je polusatno klanjanje pred Presvetim, nakon čega je župnik iznio statistiku župe za proteklu godinu.

29


Marija Bogorodica i obnova bračnih zavjetaVečernjom svetom misom u župi sv. Križa na Novu Go-

dinu, slavili smo blagdan Marije Bogorodice i blagdan Sv. Obitelji. Misu je predslavio župnik Rogić, a brojni bračni parovi sudjelovali su u svetoj misi. Liturgijsko pjevanje je animirao zbor mladih župe Glas ljubavi pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Karle Tripalo.

Blagdan Marije Bogorodice dostojni je početak Nove godine jer po njenom novorođenčetu Bog stvara novi svijet. Da li i za nas taj dan znači istinsku novost i čime nas ispu-njava stvarnost novog vremena, zapitao se propovjednik, te istaknuo da Crkva prvog dana nove godine prepoznaje po-trebu poruke mira u svijetu, u duši svakog pojedinca i na-roda. Iako nova godina donosi nadu, ona kod mnogih brzo

splasne te dopuštamo da nas nosi kovitlac negativne redovitosti. Neka svaku negativnost nadvlada pomoć i zago-vor Marije Bogorodice kao izvor trajne nade, a molitve neka ne posustaju, poručio je propovjednik. Obiteljima je poručio da su po uzoru na Svetu Obitelj pozvani živjeti za djecu, odnosno jedni za druge. Odbacimo sebičnost i komotnost a prihvatimo Božji plan spasenja, zaključio je župnik. Zatim su brojni bračni parovi svečano obnovili svoje bračne zavjete.

Koncert gospel glazbe na BogojavljanjeBlagdan Bogojavljenja svečano je proslavljen u župi

sv. Križa u Ogulinu misom koju je predslavio župnik Ro-gić. Glazbom je misu animirao zbor mladih Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo. Nakon mise održan je koncert VIS Messengersa koji su u znanoj maniri interpretirali niz du-hovnih skladbi a posebno su promovirali svoj novi CD izdan pred mjesec dana. U vokalnom umijeću Messengersa uživa-lo je preko stotinu ljubitelja duhovne glazbe.

Bogojavljenje je blagdan u kome se očituje potreba tra-ganja čovjeka za svjetlom svog života baš kao što su i magi s istoka ukazali na vjekovnu čovjekovu težnju za Bogom i smislom. Potrebni su nam dublji odgovori razloga za svoj život koje nam nudi otajstvo blagdana Bogojavljenja. Pred

Isusa možemo doći kao priprosti pastiri, mudraci s istoka ili kao Herod. Sveta tri kralj svojim su darovima malom Isusu ispovjedili tri najveće istine o njemu kao kralju, Bogu i čovjeku. Oni pokazuju poniznost i mudrost iščita-vanja znakova neba. Otkrijmo u dnu svoje duše žižak svjetla kojeg je Gospod zapalio. Raspalimo ga da nas Isus izvede iz mraka, poručio je propovjednik.

Božićni koncert na nedjelju Krštenja Gospodinova

U nedjelju 8. siječnja održan je u župnoj crkvi sv. Križa nakon večernje mise u 19 sati Božićni koncert Vokalnog an-sambla Klek iz Ogulina i Vokalne skupine Cantate domino iz Kočevja. Time je službeno završen ovogodišnji Advent u Ogulinu koji je započeo 11. prosinca prošle godine.

Koncertom pod nazivom «Djetešce nam se rodilo» ogu-linski vokalni umjetnici pod ravnanjem maestra Joška Ćale-te izveli su niz božićnih skladbi iz bogate baštine hrvatskog naroda iz raznih hrvatskih krajeva. Gosti iz slovenskog Ko-čevja, vokalna skupna Cantate Domine ovim su koncertom

30


uzvratili ogulinskim domaćinima za njihov prošlogodišnji nastup u Kočevju, a ogulinsku publiku su oduševili izvedbom slovenskih božićnih pjesama. Ovi slovenski pjevači djeluju već 22 godine i posebno njeguju tradiciju njemačke glazbene baštine koju su naslijedili od Nijemaca koji su živjeli u Kočevju pred 600 godina, sve do vre-mena nakon 2. svjetskog rata.

Proslavljen Dan životaU nedjelju 5. veljače svečano je u Ogulinu večernjim

misnim slavljem u 18 sati proslavljen Dan života. Misu je predslavio župnik bolnice Rebro u Zagrebu vlč. Zdenko Pe-rija. Liturgijskim pjevanjem misu je animirao zbor mladih Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo. Darovi vjernika u milostinji na toj misi išli su u korist udruge Oda prijatelj-stvu koja niz godina pomaže obitelji s bolesnom djecom iz Ogulina i okolice.

Propovjednik vlč. Perija je poručio nazočnim vjernici-ma da je Bog ljubav i da mu otvorimo svoje srce. Svi oni koji imaju iskustvo bolesti, neka to ne smatraju žalošću i teretom, već je to veliki kredit kod Boga. I bolest može postati izvor milosti ako ju prihvatimo s pouzdanjem u Božju pomoć. Život treba poticati, promicati i priznati od trenutka rođenja pa sve do ovozemaljske smrti, zaklju-čio je propovjednik. Misno slavlje i druženje poslije mise uljepšali su svojim pjevanjem zbor mladih Gospin Plašt iz Oštarija.

Prva korizmena nedjeljaMisno slavlje prve korizmene nedjelje 26. veljače, središnju jutarnju

misu u 10.30 sati predvodio je fra Ante Bekavac iz Hercegovačke franjevačke provincije. Svečanosti liturgije doprinio je pjevanjem veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankracije i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Korizma je put čišćenja i pobjeda nad samim sobom za novi identitet na putu k Bogu, istaknuo je fra Ante te poručio da ne upadnemo u religijsku svakodnevnicu. Ne živimo samo o kruhu već o riječi Božjoj. Nužna nam je vjera kojoj ništa nije nemoguće i koja nas uzdiže da ne postanemo žrtve vlastitih iluzija, laži i skepticizma. Odustanimo od loših navika i nađimo svježinu vjere. Korizma nije kupovanje lažnog mira i naših unutarnjih fantazija, već je to vrijeme iz-građivanja slobode od grijeha i svake druge zarobljenosti koja nas čini manje čovjekom i djetetom Božjim, zaključio je fra Ante Bekavac.

Biskupijski susret sakristanaU župi sv. Križa održan je, u subotu, 10. ožujka,

susret sakristana i mežnjara Gospićko-senjske bisku-pije. Okupilo se 25 sakristana i mežnara iz više župa Ogulinskog, Otočkog i Slunjskog dekanata sa svo-jim svećenicima. Nakon pozdrava domaćina, župni-ka Tomislava Rogića i molitve Trećeg časa osvrt na dosadašnje susrete sakristana dao je generalni vikar biskupije mons. Tomislav Šporčić.

Prvi susret sakristana i mežnara održan je u Otočcu 2008. godine, a o službi sakristana govorio je mons. Tomislav Šporčić. Naredne godine susret je održan u Senju, domaćin Senjski župnik i dekan preč. Mile Čančar je govorio o kršćanskom odnosu prema prostoru i vremenu, dok je mons. Šporčić govorio o

31


poslovima mežnara u svetom trodnevlju. Slijedeće godine susret nije održan zbog biskupijskog hodočašća u Rim a prošle godine susret je održan u Otočcu. Dr. Milan Šimunović je govorio o službi mežnara nekada i danas.

Mons. Šporčić je zatim održao razmatranje na temu korizme citirajući misli pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Ivana Šaška i Papinu misao s audijencije na Pepelnicu. Korizma je četrdesetodnevlje do Velikog tjedna i središta spasenja, vrijeme je to pripreme za duhovnu obnovu i vrijeme metanoje ili obraćenja. Pri tome broj 40 ima simbolički značaj preobražaja kao mnogo puta u Starom i Novom zavjetu.

Mons. Rogić održao je razmatranje na temu «Posluživati u okruženju svetog». Na primjeru triju odlomaka iz Svetog pisma predavač je progovorio o našem osobnom susretu s Bogom. Riječ je o Mojsijevom susretu s Bogom kod gorućeg grma, susretu proroka Izaije s Bogom te događaju na brdu preobraženja. Predavač je poručio da sakristan ne smije zaboraviti pet važnih stvari da se u svom odgovornom poslu nalazi u svetištu, da služi Bogu, da ima svoje poslanje, da je primjer drugima i da obavlja dostojanstveno svoje služenje. Susret je nakon rasprave završio kraćim euharistijskim klanjanjem s razmatranjem muke Isusove.

Korizmena tribina o boli i patnji u Novom ZavjetuU utorak 20. ožujka održana je u župnoj dvorani koriz-

mena tribina dr. Jerolima Lenkića na temu «Bol i patnja u Novom zavjetu». Predavača, inače profesora moralne te-ologije Sveučilišta u Zadru predstavio je domaćin tribine, župnik Tomislav Rogić, nakon čega je dr. Lenkić raspravu o kršćanskom smislu patnje postavio u 3 cjeline, teološkom promatranju, patnji kao putu do vjere i Isusovom odgovoru na bol i patnju.

Pitanje zašto čovjek pati i osjeća bol prisutna je neovi-sno da li ju prihvaćamo ili odbijamo a u sekularnom društvu patnja gubi svoj teološki smisao. Cilj medicine je ublažiti bol, dok za kršćanina ona ima i duhovnu dimenziju. Njome se suobličujemo s patnjom Isusa Krista i prihvaćanjem patnje životu dajemo duhovnu nadgradnju. Bolest i patnja po kršćanskom poimanju nalaze se u pashalnom otajstvu Isusa Krista i s njom se solidariziramo s Isusom Kristom. Kroz patnju pročišćavamo se od slabosti i svojih grijeha i njome dolazimo do blaženstva. Nakon patnje dolazi preobrazba isto kao i nakon oblaka sunce. Dr. Lenkić je na kraju predstavio i svoju novu knjigu progovorivši o eutanaziji u moralno-teološkom smislu.

CvjetnicaBlagdan Cvjetnice svečano je 1. travnja proslavljen u

Ogulinu jutarnjim misnim slavljima kojima su prethodili blagoslovi maslinovih grančica u dvorištu Frankopanskog kaštela. Masline je blagoslovio ogulinski župnik Rogić, na-kon čega su se brojni vjernici u svečanom ophodu kroz Park kralja Tomislava uputili u župnu crkvu. Misu je predslavio župnik u koncelebraciji župnog vikara Dine Rupčića. U pro-povijedi je mons. Rogić poručio da smo pozvani dati životu smisao ako pogled češće usmjerimo ka križu i veličini Isuso-ve ljubavi. Gledati Isusa na križu ne znači imati lakši put već životu dati dublji smisao. Teško je prenijeti što sve Kristov

križ svjedoči i kolika je u stvari u njemu punina Božje objave. Ako prihvatimo Božju volju molitvom «neka bude tvoja volja» doći će i do ostvarenja Božjeg plana s nama. U križu Bog je kroz žrtvu drugo ime za ljubav. Misu je liturgijskim pjevanjem i pjevanjem Muke pratio veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankracije i uz orguljsku pratnju Slavka Barčića.

Na nedjelju Muke Gospodnje je održana pobožnost križnog puta na brdu Drenovac koju je predvodio župnik Tomislav Rogić. Ovo je bila 14. godina za redom, od 1999. godine od kada je ovaj križni put koji prolazi šumom i uzdiže se do 551. metra ponad Ogulina postavio župljanin Ivica Lovnički. Križni put održavaju članovi Do-brotvornog podupirajućeg društva Sv. Antun iz mjesnog odbora Žegar-Podvrh i članovi Lovačkog društva Klek, sekcija 4.

32


Uz župnika, u molitvi i čitanju aktivno su se uključili članova Dobrotvornog podupirajućeg društva sv. Antun iz Žegar-Podvrha i članova župnog pastoralnog vijeća članova. U pobožnosti koja je služena na spomen muke Isusove sudjelovalo je oko stotinu vjernika svih životnih dobi, a u čitanju su posebno aktivne bile župne suradnice, ponajviše čitači u liturgiji. Križni put na ogulinskoj Kalvariji redovito okuplja brojne vjernike. Zahtjevanost staze po kojoj se hoda pomaže vjerniku proniknuti dublje u otajstvo Isusove muke. Čitan je Križni put kojeg je sastavio fra Vice Blekić.

Uskrsni ponedjeljakVečernjom misom na Uskrsni ponedjeljak biskup Bogo-

vić je završio obilazak dekanatskih središta u biskupiji tije-kom vazmenog vremena. Misu je predslavio u župnoj crkvi sv. Križa u 18.30 sati. Suslavili su župnik Tomislav Rogić, župni vikar Dino Rupčić, bivši kapelani vlč. Petar Šporčić i Stanko Smiljanić, te fra Vice Blekić. Liturgijsko pjevanje predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Pankracije i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Misi su nazočili gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić sa zamjenicima, kao i čelnici brojnih gradskih ustanova.

Biskup je temeljeći propovijed na evanđelju dana, obra-ćanje uskrslog Krista učenicima opisao današnjim rječni-kom kao njegovu konferenciju za tisak u kojoj je učenicima poručio da nema razloga za strah, da je njemu dana sva vlast na nebu i na zemlji te da nije revidirao svoje stavove koje apostoli trebaju dalje naviještati. U isto vrijeme održana je i druga konferencija za tisak, Židova, farizeja koji su lažno htjeli Isusovo uskrsnuće umanjiti lažju da su mu ti-jelo ukrali učenici. Novcem i politikom htjeli su iskriviti istinu. Ova dva stava prenosila su se kroz cijelu povijest, a istina je često ovisila o koristi. Moćnici i danas proizvode svoje istine, a sud svijeta nije uvijek dobar, za to je kod nas ponajbolji primjer blaženi Alojzije Stepinac.

Mi kršćani istinu prepoznajemo u Isusu i ne povlađujemo krivim naukama. Tražimo načine ne samo da ne osuđujemo pravednike, već i da spasimo grešnike. U borbi dviju istina, kako osuditi i poniziti te kako spasiti i po-moći, priključimo se ovom drugom putu čime ćemo biti pravi nasljedovatelji Krista na njegovom pobjedničkom putu u radost neba.

Ogulinski župnik Tomislav Rogić tradicionalno je na Uskrsni ponedjeljak održao Uskrsno primanje za predstavnike javnog, kulturnog i gospodarskog ži-vota grada Ogulina na čelu s gradonačelnikom Ogu-lina Nikolom Magdićem i zamjenicima. Primanje je uzveličao i stalni gost, gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović kao i nekolicina svećenika ogulinskog dekanata, članovi župnog zbora i župnog pastoralnog vijeća.

Župnik je pozdravio uzvanike uz prigodni agape u pastoralnoj dvorani, nakon čega je posebno pohvalio brojne suradnike koji su tijekom godine a posebno za vazmernog vremena bili najbliži i značajni suradnici

župniku. I ove godine je neke od njih nagradio prigodnim darovima, na čemu im je čestitao i sam biskup Bogović. Ove godine nagrađena su 4 člana župnog pastoralnog vijeća i časna sestra Miranda. Župnik je nagradio Josipa Cindrića Grgu za višedesetljetni rad i pomoć oko održavanja i obnove crkve sv. Petra u istoimenom naselju. Isto tako je nagradio Milana Prpića za dugu suradnju i pomoć u brojnim pastoralnim zadacima, a ponajviše oko pro-slave Rokove u naselju Lomost. Nagrađen je i Zdravko Paušić, koji je član župnog ekonomskog vijeća, za pomoć pri obnovi i nadzoru gradnje crkve Sv. Jakova. Nagrađena je Mira Brozović za višegodišnju aktivnost oko čišćenja i ukrašavanja župne crkve. Župnik je s biskupom Bogovićem nagradio i sestru Mirandu Tomić, župnu kuharicu koja već 10 godina skromno, vedro i odgovorno vrši svoje dužnosti u župi Sv. Križa u Ogulinu.

33


Slavlje Krizme uoči blagdana DuhovaGospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović u subotu, 26.

svibnja, pred blagdan Duhova predslavio misu u ogulinskoj župi sv. Križa u suslavlju župnika i svećenika ogulinskog dekanata. Biskup je tom prilikom podijelio sakrament svete potvrde za 79 krizmanika. Na početku misnog slavlja biskupa su pozdravila trojica krizmanika i u ime roditelja, kumova i osnovnih škola, majka krizmanice Sla-vica Tripalo.

U svojoj blagdanskoj poruci na rođendan Crkve biskup Bogović je istaknuo: «Kao što su apostoli dobili snagu Duha svetoga te kre-nuli u svijet širiti riječ Božju, tako se i od nas danas traži svojevrsna neustrašivost a posebno od krizmanika koji dobivaju snagu od Boga za širenje dobrote i ljubavi. Od Boga primate darove da biste postali dar jedni za druge. Oče sveti daj snagu onima koji su povjerovali da

se ne boje nikakvih poteškoća. Neka budu uvijek povezani s Tobom i svjedoče tvoju ljubav.» poručio je biskup Bogović na kraju svoje propovijedi. Misi je prethodila svečana procesija krizmanika u svečanim odorama sa svo-jim kumovima, a misno slavlje je uveličao župni zbor mladih Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo. Nakon mise, lijepo vrijeme omogućilo je da se napravi zajednička fotografija svih krizmanika pred crkvom.

TijelovoSvetkovina Tijelova, uz sudjelovanje brojnih vjernika

svečano je u Ogulinu proslavljena misnim slavljem i pro-cesijom. Koncelebriranu misu je predslavio župnik Rogić, uz kojeg su bili fra Marijan Jelušić župnik druge ogulinske župe, fra Vice Blekić i župni vikar Dino Rupčić. Misno slav-lje je glazbom uzveličao veliki župni zbor pod ravnanjem s. Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Postaje - oltare za tijelovsku procesiju i ove su godine posta-vili djelatnici i učenici ogulinskih osnovnih i srednjih škola

te Učeničkog doma. Djeca iz Dječjeg vrtića «Bistrac» sudjelovala su u procesiji odjevena u narodne nošnje, a ovogodišnji prvopričesnici u bijelim prvopričesničkim haljinama.

Ovaj je blagdan prilika da se osvrnemo, zastanemo i razmislimo o euharistiji kojoj trebamo pristupiti čista srce i duše. Krist nam se daruje u kruhu s neba koji znači dar vječnog života, daruje nam se u znaku vina koje postaje njegova prolivena krv, a označava žrtvu ljubavi, poziv na neraskidivo zajedništvo i trajnu istinsku radost, rekao je propovjednik. Nakon mise održana je veličanstvena procesija središtem grada uz nazočnost većine laičkih udruga Ogulina, uz molitve i blagoslov gradu Ogulinu i njegovim vjernicima.

34


Mise zahvalnice za kraj školske godineU župnoj crkvi Sv. Križa slavljena je 12. lip-

nja misa zahvalnica za završetak školske godine na kojoj se okupilo oko 500 učenika viših razreda obje ogulinske osnovne škole. Misu je predslavio ogulinski župnik Tomislav Rogić u suslavlju žu-pnog vikara Dina Rupčića, dok je liturgijsko pje-vanje predvodio dječji župni zbor pod vodstvom s. Pankracije Žižić.

Propovjednik je, pozdravljajući brojne uče-nike, njihove nastavnike i ravnatelje istaknuo krepost zahvalnosti i ustrajnosti. Molimo se Bogu kad nam nešto treba. Isus za nas nije ni-kad na praznicima, uvijek nas čeka i želi biti naš trajni životni suputnik. Shvaćamo li koliko smo Isusu dragocjeni i koliko nam je dragocjeno pri-jateljstvo s njime. Čuvajmo dragocjenosti, prija-teljstvo s najbližima ali i s Isusom Kristom kroz

čitavo ljeto i kroz cijeli život, poručio je župnik. Poslijepodne u 16 sati slavljena je misa zahvalnica za niže razrede obje osnovne škole.

Dva dana kasnije, u četvrtak 14. lipnja u 8 sati ujutro, slavljena je misa zahvalnica za srednjoškolce koju je predvodio župni vikar vlč. Dino Rupčić. Na početku su predstavnici Gimnazije Bernardina Frankopana, Obrtničke i tehničke škole i Učeničkog doma uručili dar za župu i cvijeće. Pozivajući se na biblijska čitanja vlč. Dino je ista-knu kako trebamo prepoznati darove Božje kroz učenje, druženje, rast u milosti i mudrosti. I ova je školska godina poslužila tome. Bili ste okruženi brigom, pažnjom i ljubavlju svojih roditelja i profesora. Neka vas to podsjeća na četvrtu Božju zapovijed. A preko ljeta nemojte zaboraviti treću Božju zapovijed – svetkovati Dan Gospodnji. Po svetom i odvojenom vremenu za Boga, po nedjeljnoj svetoj misi, Bog ostaje trajno prisutan u našem životu.

Na kraju mise su mladi izveli skazanje pod naslovom Borba života što je vidljivo dirnulo sve nazočne. Zahval-nu misu pjevanjem je uzveličao zbor mladih Glas ljubavi. Potom je u župnoj dvorani bilo kratko druženje za sve djelatnike srednjih škola i Učeničkog doma.

Proslava sv. Antuna u HreljinuU srijedu 13. lipnja u filijalnoj crkvi sv. Antu-

na Padovanskog u Hreljinu Ogulinskom održana je u proslava patrona crkve koju je predslavio dr. Tomislav Markić, svećenik Zagrebačke nadbisku-pije. Na svečanoj misi pred mnoštvom domaćih vjernika kao i hodočasnika iz Ogulina i susjednih župa koncelebrirao je župnik Tomislav Rogić i župni vikar vlč. Dino Rupčić. Svečanost liturgiji dao je veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankra-cije i uz orguljašku pratnju prof. Slavka Barčića. Uz brojne goste nazočili su misi i predstavnici Dobrotvornog podupirajućeg društva Sv. Antun iz Žegar-Podvrha.

Govoreći o svecu svijeta sv. Antunu Padovan-skom dr. Markić je povukao paralelu između atle-tike i vjere. Dok je Isus propovijedajući ljubav u toj disciplini postavio svjetski rekord, sv. Antun Padovanski je postao regionalni rekorder kao i mnogi drugi sveci u propagiranju ljubavi prema bližnjima. Pri tome je govorio jezikom Duha svetoga kojim je propagirao poniznost, siromaštvo, strpljivost i poslušnost. To je svjedočio svojim životom u čemu nam je danas ponajbolji uzor, zaključio je propovjednik.

35


Proslava Presvetog Srca Isusova i sv. Bernarda od planineTreću godinu za redom u Ogulinu se na državnoj razini održala središnja proslava sv. Bernarda, zaštitnika

Hrvatske gorske službe spašavanja vrijedne i humane organizacije koja pomaže ljudima u nevolji. Svečanost hrvatskih gorskih spašavatelja započela je svečanim ophodom sa zastavama središtem grada od njihovih prostorija do župne crkve sv. Križa. Misu je za preko pedeset članova HGSS-a iz većine hrvatskih stanica predslavio župnik Tomislav Rogić. Misi su nazočili pročelnik Hrvatske Gorske službe spašavanja Vinko Prizmić, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske general Dražen Šćuri, izaslanik ministra obrane pu-kovnik Perica Turalija, izaslanik ministra unutarnjih poslova Ivica Porubić, izaslanik ravnatelja, pročelnik područnog ureda za zaštitu i spašavanje Karlovac Martin Barić, pročelnik ogulinske stanice HGSS-a Hrvoje Jerak, karlovački župan Ivan Vučić i gradona-čelnik Ogulina Nikola Magdić sa suradnicima.

Župnik Rogić je istaknuo da slaveći sv. Bernarda 15. lipnja, kao i sv. Vida čije je danas također spomendan, slavimo ljude u čijim životima se ostvarila snaga Božje milosti u pomaganju ljudima i veličanstvenoj žrtvi za druge. Da ta pomoć bude konkretnija sva milostinja će se namijeniti za pomoć postradalima u potresu u Italiji, jer treba reći da je talijanski Caritas za vrijeme Domovinskog rata među prvima pomagao Hrvatskoj, odnosno Caritas Piacenze Ogulinu, pomažući 30 obitelji «kumstvom na daljinu». K tome slavlje ovih svetaca poklopilo se ove godine s blagdanom Presvetog Srca Isusova. Predvoditelj je istaknuo da nam je Isus u euharistiji ostavio svoje probodeno srce a danas nas najviše razjedinjuje podvojeno srce. Bog nas uvijek uči ljubiti, jer je Bog u sebi vječna ljubav, sebedarje, velikodušnost. To je životom pokazao i sv. Bernard svetac iz 11. stoljeća iz Aoste u Italiji.

Zbog izuzetne pobožnosti kojom se kao mladi svećenik odlikovao, biskup ga je imenovao arhiđako-nom - svojim prvim pomoćnikom. Ta dužnost obvezala ga je na stalne propovijedi unutar cijele regije, te na brigu za siromašne. Kako se Aosta nalazi u Alpama, sv. Bernard je znao dočekivati izmorene putnike koji bi u grad stizali nakon teškog prijelaza obližnjeg Monte Giovea. Na Monte Gioveu je dao sagraditi dva planinar-ska utočišta, gostinjce za iznemogle putnike, gorštake i sve one koji se iz bilo kakvog razloga nađu u planina-ma. Ta utočišta danas nose njegovo ime Grande San Bernardo i Piccolo San Benardo na talijansko-francu-sko-švicarskoj granici. Njegove moći danas se čuvaju u katedrali u Novari a njegovo štovanje prošireno je po cijelom svijetu među planinarima čemu je posebno pridonio papa Pio XI i sam planinar. Bernarda ne častimo zato što je živio u planini, niti što je osvoji najveće vrhunce Alpa. Častimo ga zato što je svoj život, po Kristovim riječima, osmislio pomažući drugima. Tako je i sam postao slika Srca Isusova, onaj koji pomaže razumjeti i daje vidjeti koliko Bog ljubi čovjeka.

Nakon mise svi sudionici proslave obišli su, jedinu u Hrvatskoj, alpinističku zbirku, a gledali su i vrlo atrak-tivnu vježbu ogulinske stanice HGSS-a izvlačenja unesrećenog iz kanjona koja je održana iznad 40 metara duboka Đulina ponora u središtu grada.

36


Proslava PetroveBlagdan Sv. Petar i Pavla vrlo svečano se slavi u župi sv. Križa u Ogulinu u naselju Sv. Petar uz grobljansku

crkvu sv. Petar i Pavla, a u naselju se nalazi i vojarna Sv. Petar. Svečano misno slavlje u 10 sati predslavio je u nazočnosti pripadnika Hrvatske vojske i mjesnih župljana vikar za pastoral u Vojnom ordinarijatu fra Marko Medo, a suslavili su i mjesni vojni kapelan fra Marijan Jelušić, vojni kapelani o. Vlado Mandura, o. Mirko Vuko-

ja, vlč. Milenko Maić, fra Vice Blekić, župnik ogulinski Tomislav Rogić i župni vikar Dino Rupčić. Svetoj misi nazočili su hrvatski vojnici iz vojarne Sv. Petar predvođeni zapovjednikom pukovnikom Pericom Turalijom i više časnika.

Propovjednik je naglasio koliko nam sve-ti Petar i Pavao i danas svjedoče, potiču nas i hrabre svojim primjerima vjere. Usprkos svo-jim ljudskim slabostima i nedostacima Bog je po njima učinio velika djela. Petra je postavio za stijenu Crkve i vrata paklena neće je nad-vladati, a Pavla je učinio propovjednikom svih naroda svijeta. Obojica su svoje svjedočanstvo zapečatili mučeničkom krvlju. Dok je svijeta i

vijeka njihovo svjedočanstvo vjere biti će i nama izvor da ustrajemo u pouzdanju u Gospodina i dopustimo da Bog i po nama ostvaruje svoj plan spasenja u današnjem svijetu.

Večernju svetu misu predvodio je vlč. Robert Šreter, svećenik za-grebačke nadbiskupije, direktor Kršćanske sadašnjosti. Propovjednik je istaknu snagu mučeništva koju su posvjedočili sveti Petar i Pavao. Aktualizirajući svjedočanstvo vjere apostolskih prvaka naglasio je koliko Bog računa i sa svakim od nas. Ohrabrio je nazočne vjernike da usprkos različitim krizama i napadima na Crkvu ustraju u vjeri, jer je to najveća snaga kojom se pobjeđuju sve nedaće.

Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin II.Na prvu nedjelu došašća, 27. studenoga 2011. održani su

izbori za nova župna pastoralna i ekonomska vijeća u cijeloj našoj biskupiji. I ove godine u došašću mise zornice bile su lijepo posjećene. A četvrtaši iz područne škole iz Kučinića pripremili su uz pomoć učiteljice Ljubice kratak igrokaz o sv. Nikoli nakon župne svete mise. Onda je sv. Nikola svo-jim dolaskom obradovao svu prisutnu djecu kao i naše stari-je. Par dana prije Božića bila je ispovijed, kako za župljane svih uzrasta, tako i za naše starije i bolesne u njihovim kuća-ma, kao i za vjernike hrvatske vojske koji djeluju u vojarni sv. Petar u Ogulinu.

Za malu polnoćku prvopričesnici su pripremili mali igrokaz uz pomoć svoje učiteljice Josipe. Poslije velike polnoćke zadržali smo se u župnoj dvorani uz pjesmu i prigodno čestitanje. Na Božić je misno slavlje predvodio fra Vice Blekić. Na sv. Stjepana obojica smo sudjelovali na večernjem misnom slavlju u župi sv. Križa koje je predvodio naš biskup dr. Mile Bogović i na čestitanju Božića.

U blagoslovu obitelji svih dana je pomagao i fra Vice. Vrijeme nas je poslužilo, a i naši vjernici lijepo su nas dočekali u svim dijelovima župe. KUD «KLEK» obradovao nas je 3. siječnja 2012. prigodnim božićnim koncer-tom.

U nedjelju, na župnoj misi 15. siječnja 2012., bilo je u ustoličenje novog župnog pastoralnog vijeća, te župnog ekonomskog vijeća, koje je izabrano još prošle godine.

37


Za ovogodišnje Stepinčevo pripremali smo se trodnev-nicom koju je vodio fra Vice Blekić. Slavlje našeg nebeskog zaštitnika Blaženog Alojzija Stepinca slavili smo u nedjelju 12. veljače. Kako je bilo vrlo hladno vrijeme odustali smo od hodočašća u Krašić 10. veljače na dan nebeskog rođen-dana blaženog Alojzija. A i u nedjelju je loše vrijeme spri-ječilo dolazak propovjednika iz Zagreba, te je misno sveča-no slavlje predvodio fra Vice, uz fra Marijana. Na misama se osjetilo koliko je ove godine zima pokazala svoje zube. Nakon slavlja imali smo mali domjenak u župnoj dvorani, a poslije bratsko druženje u našem samostanu u gradu.

Za početak Korizme, Pepelnicu, dobili smo novi Križni put dar obitelj Mate Njavre posredstvom naše Gospićko-senjske biskupije. Novi Križni put postavljen je uoči po-četka Korizme 22. veljače. A na drugu korizmenu nedjelju bio je blagoslov novog Križnog puta, misu je predvodio fra Vice, a prisutan je bio dobrotvor gospodin Mato Njavro i gospodin Nenad Božić slikar, autor križnog puta. Križni put je upotpunio ljepotu nove crkve.

U nedjelju, 18. ožujka jednim autobusom zajedno sa žu-pljanima župe Zagorje hodočastili smo s ostalim vjernicima ogulinskog dekanata na Udbinu u Crkvu hrvatskih mučeni-ka. Ondje smo molili Križni put oko nove crkve. Svetu misu je predvodio naš biskup dr. Mile Bogović koji nam je predstavio smisao ove crkve kao i korizmenog hodočašća u nju. Mnogi su po prvi puta vidjeli i razgledali ovu crkvu koja simbolizira sva naša stradanja tokom povijesti.

Na Cvjetnicu imali smo procesiju oko crkve te pjeva-nje Muke po Marku. U vazmenom trodnevlju pomagao je i sudjelovao fra Vice Blekić. Na veliki četvrtak imali smo apostole s kojima smo se družili nakon Isusove oproštajne večere – euharistije, u župnoj dvorani, a u kasnijim satima sudjelovala je manja grupa apostola i ostalih vjernika na get-semanskoj uri – molitvi kod Isusova groba.

Na veliki petak molili smo prije podne Križni put, a navečer smo se okupili oko klanjanja Kristovu križu i raz-mišljanju o njegovoj svetoj muci. Na veliku subotu slavili smo vazmenim bdijenjem Isusovo Uskrsnuće blagoslovom novog ognja, te pjevanjem hvalospjeva uskrsnoj svijeći, a na kraju kao i na jutarnjoj misi na Uskrs bio je blagoslov jela.

Na Uskrs svečanu misu je predvodio fra Vice, uz koncelebraciju fra Marijana, obje mise bile su dobro posje-ćene.

Na nedjelju Dobrog Pastira, 29. travnja slavili smo prvopričesničko slavlje za 15 naših prvopričesnika. Trod-nevnicom smo pripremali zajedno i roditelje i naše prvopri-česnike. Na sam dan blistali su svi kao bijele ovčice koje su uz prigodni recital o Dobrom Pastiru posvjedočili svoju dječju vjeru oslanjajući se na Njega – Dobrog Pastira.

Grupa mladih iz naše župe sudjelovala je s ostalim mla-dima iz našeg dekanata na susretu hrvatske katoličke mlade-ži u Sisku, 5. i 6. svibnja 2012. Opet je naša mladost pokaza-la da postoji i ona «druga Hrvatska», to jest da naša mladež zna biti odgovorna i ne srami se svog vjerničkog identiteta.

I ove godine župnik fra Marijan je sudjelovao na vojnom hodočašću u Lourdesu kao vojni kapelan. Predivno vrijeme okupilo je veliko mnoštvo vojnika i policajaca iz 32 zemlje iz cijelog svijeta. Posebno su naši vojnici i policajci davali

38


lijepo svjedočanstvo u pružanju podrške za svečano i dostojanstveno ponašanje svih hodočasnika u Lourdesu. Na povratku posjetili smo Nicu i Padovu. U Padovi smo bili u crkvama dva najpoznatija sveca: sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje smo slavili i svetu misu i svetište sv. Antuna Padovanskog – sveca cijelog svijeta. Hvala Bogu za sve vrijeme hodočašća sve je lijepo prošlo, Bogu na slavu a nama na ponos.

U subotu, 26. svibnja sudjelovalo je 25 malih pje-vača i ministranata na našem provincijskom druženje trećoredskih župa na Ksaveru. Nakon mise djeca su po-kazala svojim lijepim pjevanjem kako slave Boga, a mi-nistranti kroz kviz svoje znanje. Uslijedilo je sportsko nadmetanje u nogometu i graničaru. Djeci igre i druže-nja nikad dosta, pa je bilo i suza na rastanku.

Na duhovski ponedjeljak, 28. svibnja slavili smo blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve u kape-lici Duha Svetoga u Salopekima. Misno je slavlje pred-vodio fra Vice. Nakon mise bio je i mali domjenak.

U subotu 2. lipnja bilo je Krizmeno slavlje koje je predvodio naš biskup mons. Mile Bogović, a dopratio ga je đakon Ivan Tola koji je sudjelovao i u slavlju. Za

ovo slavlje pripremali smo se trodnevnicom: kako za krizmanike, tako i za kumove i roditelje. Nakon slavlja oku-pili smo se na bratskom druženju u našem samostanu, a pridružili su se dekan i vlč. Dino.

Na Tijelovo, 7. lipnja sudjelovali smo prije podne na tijelovskoj procesiji u župi sv. Križa, a u našoj župi bila je procesija poslije večernje mise. Po prvi puta išlo se do križa u Kučinićima, prvopričesnici su laticama cvijeća i bijelim haljinama dali svoj doprinos ljepoti ove procesije.

Blagdan sveca svega svijeta, sv. Antuna Padovan-skog, 13. lipnja slavili smo večernjom misom kod male kapelice iznad jezera Sabljaci u Dujmić selu. Misu je predvodio fra Kristijan Kuhar iz Zagreba. Približio je lik sv. Antuna kao vrsnog propovjednika i čudotvorca. Na-kon mise dijelili smo blagoslovljene ljiljane maloj dje-ci. Nakon mise bio je prigodni agape i bratsko druženje.

U četvrtak, 14. lipnja imali smo malo molitveno druženje za sva četiri razreda iz područne škole u Kučinićima kao zahvalu dragom Bogu za sretan završetak školske godine.

Po završetku škole pet ministranata je sudjelovalo na biskupijskom ministrantskom susretu u Oštarijama. Druženje je počelo okupljanjem u svetištu, te procesijom i misnim slavljem u svetištu. Nakon ručka bilo je sport-sko nadmetanje, a za ne-sportaše posjet Modruškoj gradini. Razišli smo se puni lijepih dojmova i pomalo umorni jer je bilo vrlo toplo.

Ljeto je pred nama kad najviše razmišlja-mo o odmoru, otići nekamo u prirodu ili na more. I u ovo toplo ljetno vrijeme ne valja zaboraviti na nedjelju kao dan druženja s na-šim Bogom, ma gdje bili.

Znamo, braćo i sestre da nisu sjajna vre-mena, ali želja nam je zajedno s vama i s na-šom biskupijom polako urediti i novu župnu kuću, pa podsjećamo pomognite nam prema svojim mogućnostima, a dobri Bog neka na-gradi svaki vaš doprinos, a u svemu neka nas prati zagovor našeg nebeskog zaštitnika bla-ženog Alojzija Stepinca.

Vaši svećenici – fratri fra Marijan i fra Vice

39


Iz župe Sv. Jurja – Zagorje

Dragi čitatelji ZOV-a!Od posljednjeg broja našeg dekanatskog lista u župi Zagorje imali

smo izobilje događanja koje u svojoj jednostavnosti i redovitosti skri-va Božju prisutnost, njegovo djelovanje, njegov blagoslov i njegove utjehe koje u naborima svakodnevnog treba znati prepoznati. Često pak treba znati, kako kaže sveta Mala Terezija, uvidjeti da sunce sja i iznad oblaka koji se olovno teški i gusti znaju nadviti nad našu sva-kodnevicu.

Duhovna događanja u župiDvogodišnju župnu vjeronaučnu pripravu za sakramente svete prve pričesti i svete potvrde, vjeroučenici dru-

gih i trećih, kao i sedmih i osmih razreda, obavili su velikim oduševljenjem i revnošću, a u velikom broju i poletno sudjeluju u nedjeljnim slavljima svete mise, dajući poticaj i odraslim vjernicima, a osobito svojim roditeljima da i oni redovito proslave Dan Gospodnji euharistijskim slavljem.

Kao i prethodnih godina, sudjelovali smo na četvrtu nedjelju korizme u tradicionalnom biskupijskom hodoča-šću, samo što ove godine nismo išli u gospićku katedralu nego u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Tamo smo izmolili križni put, ispovjedili se i proslavili svetu misu te se radosno i obnovljeno nakon zajedničkog druženja s ostalim župama dekanata, vratili svojim domovima.

Na sam dan 23. travnja proslavili smo svojeg nebeskog zaštitnika sv. Jurja. Sveto misno slavlje u 11 sati, svečano i koncelebrirano, pred-vodio je i propovijedao dr. Tomislav Markić, biskupski vikar iz Zagre-ba i nekadašnji nadbiskupov tajnik, a sada i župnik jedne župe u zagre-bačkoj Dubravi. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, pa smo se osjećali osobito počašćeni. Okupio se lijepi broj vjernika, djece i odra-slih, ali i hodočasnika iz susjednih župa. Zbog recesije, krize i štednje, ove je godine list «Kolišće» izdan bez promocije, ali su ga mnogi nakon župne mise uzeli za sebe i za svoje rođake, prijatelje i znance kako u našem kraju, tako i za one koji stanuju dalje od rodnog kraja.

Tjedan dana nakon Uskrsa, na samu bijelu nedjelju ili na nedjelju Božanskog milosrđa, u našoj je župi bila Prva sveta pričest za jedanaestero prvopričesnika od kojih su dvojica iz drugih župa, ali idu u školu na području naše župe pa su se željeli pričestiti sa svojim školskim prijateljima s kojima uče, igraju se i druže. Dopratili su ih njihovi roditelji, rod-bina i prijatelji, a na misi su im čestitke uputili i djelatnici i učenici Područne škole Zagorje na čelu s voditeljicom škole, gospođom Dinkom Mališ.

Krizma ili sveta potvrda, prošla je osobito svečano i dostojanstveno, a naši su krizmanici dobili posebne po-hvale od biskupovog tajnika za vladanje, držanje, odijeva-nje i sudjelovanje u misnom slavlju, za red, dostojanstvo samog slavlja i opći ugodni dojam. Imali smo dvadeset i devet krizmanika iz sedmih i osmih razreda zajedno.

40


Kapelica sv. Ivana Krstitelja i ostali događaji u župiNa veliko veselje svih zainteresiranih, dovršena je gradnja

i opremanje kapelice sv. Ivana Krstitelja u Desmericama. Na-kon što su izvedeni građevinski radovi koje su dijelom učinili i sami župljani svojim sudjelovanjem, trebalo je kapelicu opre-miti crkvenim namještajem i opremom. Tako je crkveno zvono darovao fra Marijan Jelušić, župnik susjedne župe bl. Alojzija Stepinca, a elektrifikaciju zvona su omogućili Grad Ogulin i župa sv. Križa iz Ogulina. Zatim je klupe za kapelicu darovao također fra Marijan Jelušić, a vrijedni župljani su ih preuredili, polakirali i obnovili. Postaje križnoga puta darovao je vlč. Josip Štefančić, župnik koji je trenutno na službi u Pllitvicama. Velik dio radova koji su obavljeni financiran je novcem dobrotvora i posebno Grada Ogulinu kroz duži niz godina.

U subotu, 23. lipnja u 11 sati, tijekom svečane svete mise, kapelicu je blagoslovio posebni biskupov izaslanik, mons. Tomislav Rogić, župnik i dekan u Ogulinu. Slavlju je pribivalo veliko mnoštvo župljana i gostiju, kako crkvenih, tako i društvenih, od predstavnika županijske i gradske vlasti, do članova raznih društvenih skupina: gospodarstvenika, predsjednika mjesnih odbora, obrtnika, udruga i medija. Nakon blagoslova kapelice održan je prigodni program i druženje za uzvanike i sve prisutne, a navečer se palio krijes kao što je to inače i običaj u Desmericama.

Nova kapelica služit će odvijanju raznih pobožnosti: u prvom redu svibanjskih i listopadskih, a onda i križnih putova u korizmi i – ako bude zainteresiranih – pobožnosti prvih devet petaka u čast Presvetom Srcu Isusovu. Mise će se redovito održavati tri puta godišnje, o blagdanu rođenja sv. Ivana Krstitelja u lipnju, za sve poginule i umrle branitelje i druge žrtve u Domovinskom ratu iz Zagorskog kraja u srpnju te o blagdanu glavosijeka sv. Ivana Krstitelja u kolovozu. Zvono će pozivati župljane toga kraja na molitvu Anđeo Gospodnji, odnosno Kraljice neba u vazmeno vrijeme.

Spominjući Presveto Srce Isusovo moramo napomenuti da smo tjedan dana prije blagoslova kapelice imali godišnju proslavu blagdana Srca Isusova kod kapelice Srca Isusova na Ribariću. Bilo je to dirljivo i dojmljivo okupljanje ovećeg broja župljanina i gostiju sa svih strana koji su kapelicu okružili posvema, budući da u nju svi prisutni nisu stali. Kako je ove godine pomična svetkovina pala na blagdan sv. Vida, tako smo sam blagdan suza-štitnika naše župe prebacili na vanjsku proslavu u nedjelju po svetom Vidu.

Ova su nam duhovna događanja bila sjajan uvod i poticaj za ljetna vjerska slavlja u župi Zagorje od kojih će prvo biti misa za poginuli i umrle Zagorce u Domovinskom ratu, po prvi put u novoj kapelici sv. Ivana Krstitelja u Desmericama, nakon čega slijedi proslava svetog Roka na Lišćevki, pa glavosjek sv. Ivana Krstitelja, i vrhunac naših ljetnih vjerničkih okupljanja u župi – blagdan Male maše u Kaševarima na blagdan Rođenja Marijina.

U svemu se uzdamo u pomoć svojeg nebeskog zaštitnika sv. Jurja, suzaštitnika sv. Vida, te drugih moćnih svetaca kao što su sv. Rok ili sv. Ivan Krstitelj, te svakako blagoslov Blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke!

Željko Blagus, župnik župe sv. Jurja – Zagorje

41


Blagoslov nove crkvice sv. Ivana Krstitelja u DesmericamaU subotu 23. lipnja vrlo je svečano bilo u župi sv. Jur-

ja u Zagorju Ogulinskom odnosno naselju Desmericama. Višegodišnja težnja vjernika ovog dijela župe da dobi-ju svoj sakralni prostor je ostvarena, nakon što je novu kapelu blagoslovio izaslanik gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića, župnik i dekan ogulinski Tomislav Ro-gić. Svečanosti blagoslova nazočili su brojni vjernici, hodočasnici iz susjednih župa Ogulinskog dekanata na čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i njegovim zamjenikom Tonom Radočajem. Svečanost su uzveličali članovi više Dobrotvornih podupirajućih dru-štava ogulinskog kraja kao i članovi Frankopanske garde.

Na misi su koncelebrirali mjesni župnik dr. Željko Blagus, župnik Oštarija i Cerovnika pop Antun Luketić, župnik Lešća na Dobri Željko Kuten i župni vikar iz Ogulina vlč. Dino Rupčić.

Nakon što su veličanstvenom procesijom došli do kapele, blagoslov je predvodio mons. Rogić. Uslijedio je ulazak u novu kapelu sv. Ivana Krstitelja, a pozdravne riječi uputio je predsjednik mjesnog odbora gosp. Ivan Fran-cetić i župnik dr. Željko Blagus. Predvoditelj je u propovijedi govoreći o crkvi istaknuo da je to kuća Božja i vrata nebeska. Crkva je mje-sto božjeg prebivališta na zemlji i znak Božje prisutnosti. Svaka nas crkva podsjeća da nismo sami, da je Bog s nama. Zato su ljudi podizali crkve, kapelice, velebne katedrale i male kri-ževe na raskršćima, uvijek Bogu na čast jer su htjeli vidljivi Božji znak u svojoj sredini. Cr-kva, kuća Božja ujedno su i vrata nebeska! U crkvi se učimo biti Bogu blizu. A u Božjoj blizini nestaje s nas prašina i blato grijeha. Bog nas oproštenjem čisti i čini dostojnim stajanja pred njim. On krijepi naše snage, oporavlja nas za životne borbe, usavršava našu ljubav i dobrotu, daruje nam mir srca, čini nas uvijek više svojom djecom. Propovjednik je zatim progovorio o Ivanu Krstitelju i njegovu rođenju. On nam snažno poručuje da znamo prihvatiti Božju volju. Samo tada znat ćemo se

nositi i sa životom. Ova crkva će svoj plan i ulogu ispuniti ukoliko bude znak Božje pri-sutnosti za vas, ukoliko vas bude okupljala u istinskoj vjeri, ukoliko bude čimbenik va-šeg zajedništva i rasta u vjeri i međusobnoj ljubavi. Neka vam bude uvijek kuća Božja i vrata nebeska, zaključio je propovjednik.

Nakon svete mise, na igralištu pored crkve održano je narodno veselje uz nastup kulturno umjetničkih društava i zajednič-ki objed za oko 400 nazočnih vjernika. U večernjim satima održano je tradicionalno vjerničko okupljanje i paljenje Ivanjskog krijesa.

Zvonko Ranogajec

42


Iz župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Oštarije i Kristova Uzašašća – Cerovnik

37. Sabor katoličke mladeži Gospić-ko-senjske biskupije održan je u subotu, 10. prosinca 2011. godine u Biskupijskom svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama.

Mise zornice kojima smo se priprema-li za proslavu Kristovog rođenja okupljale su vjernike na rane jutarnje mise kroz tje-dan u Svetištu, a na Cerovniku u subotu jutro.

biblija - živa riječ božja - tema je tjed-nog okupljanja tijekom Došašća u oštar-skom župnom domu. Prisutni su upoznati s biblijskom poviješću židovskog naroda.

inicijativni odbor koji planira osniva-nje DPD «Bl. Ivan Pavao II.» održao je prvi radni susret na Sv. Luciju, u utorak, 13. prosinca 2011. u 19 sati, u oštarskom župnom domu. Nastavljena su tjedna okupljanja kao radni susreti i priprema za osnivačku skupštinu.

članovi karmelSke bratovštine i štovatelji Blažene Djevice Marije održali su svoj molitveno-duhovni susret u srijedu, 14. prosinca u 18 sati u oštarskom župnom domu. Taj dan slavimo sv. Ivana od Križa, velikog mistika i karmeličanskog zaštitnika.

Predbožićna iSPovijed u našem svetištu i kapeli sv. Marka u Skradniku bila je u ponedjeljak, 19. prosinca u 17.30 sati, a na Vojnovcu u kapeli sv. Ante u utorak, 20. prosinca u 18 sati. Vjernici se rado ispovjede te tako duhovno pripreme za Božić.

božić i božićne blagdane i ove godine smo proslavili misama polnoćkama na Cerovniku i u Svetištu, a potom po filijalnim kapelama u Skradniku i Vojnovcu. Sve je lijepo okićeno i uređeno marljivim rukama naših mežnjara i njihovih pomagača iz svih dijelova župa. Ovo zajedničko slavljenje i obilaženje župnih crkava i filijalnih kapela uz prekrasne božićne pjesme, narodne nošnje te tamburicu i harmoniku okupi veći broj vjernika na radosno slav-ljenje i čestitanje.

blagoSlov obitelji započeo je u Župi Oštarije na Ivanju, utorak 27. prosinca obratnim putem od prošlogo-dišnjeg blagoslova. Poslije blagoslova obitelji u Oštarijama nastavljeno je blagoslivljanje obitelji u Skradniku te Cerovniku i Vojnovcu. Svećenika prate ministranti, a dnevno blagoslovimo četrdesetak obitelji. Blagoslov je bio od 8.30 do 17.30 sati. Uz pripremljen Križ, Bibliju i svijeću na stolu je i blagoslovljena voda. Mnoge obitelji želje-le su počastiti ručkom svećenika i pratnju. Blagoslov je završen prema planu u drugoj polovici siječnja. Župljani su zamoljeni da za obnovu Svetišta daruju po obitelji 200 kuna godišnje, a župljani Cerovnika za obnovu župne crkve prema odluci župnog vijeća pozvani su darovati 150 kuna po obitelji.

miSe zahvalnice slavljene su u župnoj crkvi na Cerovniku, a potom u Svetištu gdje se mnoštvo okupilo na vjenčanju Zorana Stojisavljevića i Senke Turkalj koju su na vjenčanje dopratili njezini učenici četvrtog razreda Područne škole Oštarije.

Sv. joSiPu u zahvalu, u srijedu, 4. siječnja u Svetištu je slavljena misa u čast Sv. Josipu za sve dobročinitelje koji pomažu obnovu Svetišta. Mise Sv. Josipu u čast, a po nakani za sve duhovne i materijalne dobročinitelje slave se u Svetištu svake srijede.

tri kralja lijepo smo proslavili u Svetištu zahvaljujući KUD-u Tounj iz Tounja koji nam je svojim pjevanjem i narodnom nošnjom uljepšao proslavu. KUD Oštarska zvona iz Oštarija uljepšao nam je proslavu Tri Kralja na Cerovniku. Hvala svima koji su svojim molitvama, pjevanjem, ministriranjem, čitanjem ili ostalim aktivnostima doprinijeli pripremi i skladnoj proslavi ovih divnih blagdana. Hvala obitelji Bošnjak i Općini Josipdol na daro-vanim borovima. Osobito velika hvala požrtvovnim župljanima filijale Vojnovac koji su prepušteni sami sebi bili primorani nabaviti božićnu jelku za svoj Mjesni odbor ispred Doma Sv. Ante na Vojnovcu. Na Tri kralja u popod-nevnim satima osobito je bilo svečano u Skradniku gdje poslije mise običavaju raskititi bor.

20. obljetnica Priznanja rePublike hrvatSke - Misa zahvalnica služena je u Svetištu u petak, 13. siječnja 2012. godine u 18 sati u povodu 20. obljetnice priznanje Republike Hrvatske od Svete Stolice i pape Ivana Pavla II. Potom je u 19.30 sati u Zavičajnom muzeju u Ogulinu otvorena izložbu gosp. Zlatka Franića pod naslovom:

43


«Blaženiku u zagovor - braniteljima u zahvalu!» Činom paljenja svijeće u eksponatu, koji u čahuri granate prikazuje križ od pletera, izložbu je otvorila gđa. Biserka Salopek, majka dvojice poginu-lih branitelja i predsjednica udruge roditelja poginulih branitelja u Ogulinu. Izložba je otvorena u Spomen sobi hrvatskih branitelja. Svojim vokalnim nastupom pratio ju je zbor mladih «Gospin plašt» iz župe Gospe od Čudesa iz Oštarija, dok je otvaranje izložbe vodi-la ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Nikolina Luketić. Izložbi su, uz nazočne Ogulince i Oštarce, nazočili Zlatko Mihaljević, na-čelnik Općine Josipdol i gvardijan samostana franjevaca trećoreda-ca iz Ogulina, fra Marijan Jelušić.

dPd blaženi ivan Pavao ii. - oštarije osnovano je obnovitelj-skom skupštinom 14. siječnja u župnom domu. Društvo nasljeđuje nekadašnja dobrotvorna podupirajuća društva Sv. Antuna i Sv. Katarine. Novoosnovano društvo je šesto u Ogu-linskom kraju, ima 31 člana, a za predsjednika je izabran gospodin Bartol Tunjić iz Grabe. Neka nas blaženi Ivan Pavao II. prati svojim zagovorom.

Sv. antuna oPata ili PuStinjaka u Svetištu smo proslavili u utorak, 17. siječnja večernjom misom, a na Voj-novcu u subotu, 21. siječnja u popodnevnim satima. Naglašena je misao Sv. Antuna «Zimskog»: «Stjecanje novca i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist stjecati ono što se ne može ponijeti u duhu? Nije li bolje sticati ono što možemo ponijeti sa sobom: pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav i vjeru?»

Poziv hrvatSke biSkuPSke konferencije - hrvatski biskupi uputili su svoju poruku i poziv na referendum za pridruživanje Hrvatske EU. Porukom nas potiču da odbacimo strahove i malodušnost te se hrabro otvorimo bu-dućnosti.

žuPna kateheza nastavljena je završetkom blagoslova obitelji za sve vjeroučenike od 1. do 8. razreda. Katehe-ze se održavaju tijekom čitave školske godine. Prožete su tjednim susretima u župnoj dvorani, misnim slavljima, molitvama krunice i Križnog puta ili klanjanjem na Mladu nedjelju po nakani za naše obitelji osobito pripravnike za krizmu i prvu pričest.

molitvena oSmina za jedinstvo kršćana od 18. do 25. siječnja poticaj je svim kršćanima da zajednički molimo po Isusovoj nakani da svi budemo jedno. Mise u Svetištu bile su prožete molitvom po Isusovoj nakani.

teološki PaStoralni tjedan za svećenike naše Domovine održan je krajem siječnja u Zagrebu na temu: «Cr-kva u Hrvatskoj u perspektivi europskog društva». Svećenicima je potrebno permanentno obrazovanje kako bi mogli pratiti najnovije teološke spoznaje.

mlada nedjelja na 29. siječnja proslavljena je u subotu večernjom misom i klanjanjem te nedjeljna misa. Molili smo osobito za jedinstvo Kristovih učenika, svih kršćana.

Prvu Sveticu ili Prikazanje goSPodinovo slavili smo u četvrtak, 2. veljače misom u 11 sati koju je predvodio vlč. Ivan Nikolić, župnik na Viškovu kraj Rijeke. Pater Miljenko Sušac, bivši župnik i čuvar Svetišta zbog zdrav-stvenih razloga nije mogao doći predvoditi misno slavlje.

darivanje krvi - u povodu Dana bolesnika koji slavimo 11. veljače na Gospu Lurdsku, DPD Oštarije, Skrad-nik i Cerovnik pozvali su sve koji mogu na dobrovoljno darivanje krvi u petak, 3. veljače u dopodnevnim satima u Ogulinu. Okupilo se dvadesetak darovatelja krvi.

44


SuSret SuPružnika župa Oštarije i Cerovnik održan je u ponedjeljak, 13. veljače nakon mise u župnom domu u Oštarijama. Prvi susret predvodila je gđa. Nives Tomić, voditeljica Obiteljskog savjetovališta u Ogulinu. Ova-kvim susretima potiče se stvaranje obiteljske zajednice.

Snježno nevrijeme koje je zavladalo tijekom veljače otežalo je održavanje pojedinih planiranih programa. U Malinskoj nije bilo moguće održati simpozij o obitelji u subotu, 4. veljače. Hodočašće za Stepinčevo u Krašić i posjet pavlinskom samostanu Svetice te crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u petak 10. veljače odgođeno je. Snježnu vijavicu zapamtili smo osobito u srijedu, 15. veljače kada je Ogulinski kraj usred bijelog dana ostao blokiran na nekoliko sati, a poneki putovi i više dana. Tog dana u pojedinim školama djeca dopodnevne smjene nisu mogla otići svojim kućama, a mnogi automobili ostali su prekriveni suhim snijegom nabijenim snažnom vijavicom. Zbog velike hladnoće i nevremena tijekom veljače nismo održavali župnu katehezu.

oštećeni krovovi crkava. Uslijed snažnog nevremena na oštarskom Svetištu je otrgnuta velika prednja podlo-ga sata na zvoniku. Marljivim zauzimanjem Brune Grdića iz Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), uklonje-na je opasnost pada sata i moguće ozljede vjernika. Župna crkva na Cerovniku ostala je s djelomično otkrivenim krovom jer je pokrov od «kanadske šindre» otrgnut na više mjesta. Obje crkve potrebno je hitno obnoviti i zaštititi od daljnjeg oštećenja. Također je oštećena i crkva Srca Isusova na groblju kojoj također treba popraviti krov.

PePelnica - početak Korizme, započeli smo danom posta i nemrsa, čistom srijedom, 22. velja-če. Župa Cerovnik tijekom korizme pokrenula je karitasovu akciju za prikupljanje pomoći desete-ročlanoj obitelji Jure i Kate Cindrić iz Sabaljske Drage. Svoj dar u hrani, odjeći, obući, drvima, novcu ili sijenu darovalo je devedesetak obitelji, tri dobrotvorna podupirajuća društva, a pomoć je pružena i drugim potrebitim obiteljima. Akcija je potrajala do Malog Uskrsa.

SuSret udomitelja Gospićko-senjske biskupi-je održan je u subotu, 25. veljače u Otočcu. Na su-sretu su sudjelovali i župljani Oštarija i Cerovnika koji su udomitelji. Oduševljeni su predavanjem sestre Blanke iz Rijeke.

mlada nedjelja, 26. veljače slavljena je u subotu navečer svetom misom i klanjanjem, te nedjeljnim misnim slavljem. Molili smo po nakani za duhovni rast u korizmenom vremenu.

duhovna obnova branitelja - Dana 28. veljače poslije večernje mise u Svetištu, održan je u oštarskoj plo-vaniji prvi radni susret kao priprema za duhovnu obnovu branitelja. Na molbu branitelja Josipa Luketića, Željka Magdića, Tomice Krikšića i Željka Komesa započeli smo tromjesečnu molitvenu pripremu i planiranje trodnevne duhovne obnove za branitelje koja će se održati u Svetištu od 25. do 27. svibnja kad slavimo blagdan Duhova.

križni Put na cerovniku održan je u subotu, 17. ožujka u popodnevnim satima od župne crkve do Male cri-kve, gdje je slavljena sveta misa umjesto nedjeljne.

korizmeno hodočašće Ogulinskog dekanata na Udbinu, u Crkvu hrvatskih mučenika održano je 18. ožujka, četvrte korizmene nedjelje. Na naše prvo korizmeno hodočašće na Udbinu odazvalo se šezdesetak župljana.

biblijSko - meditativni susreti tijekom korizme održavali su se srijedom navečer u oštarskoj plovaniji. Promi-šljali smo i molili na temelju nedjeljnog evanđelja.

SuSreti roditelja prvopričesnika i krizmanika održa-vani su tijekom korizme. Roditelji su upućivani u važnost duhovne pripreme djeteta i obitelji za sakramentalna slavlja.

caritaSove akcije - dobrovoljnim prilozima u caritaso-vim kutijicama prikupljana je pomoć potrebitima s područ-ja biskupije. Akcija za pomoć Crkvi u Bosni i Hercegovini održana je 3. korizmene nedjelje. Prikupljena milostinja na misama namijenjena je žiteljima Bosne i Hercegovine koji na svom ognjištu žele ostati i opstati unatoč mnogim protiv-ljenjima.

Sv. joSiPa proslavili smo u ponedjeljak, 19. ožujka ho-dočašćem na misu u Josipdol u 11 sati. Misu je predvodio

45


mons. Mile Čančar, bivši župnik josipdolski, a sada župnik gospićki. Uvečer je u Svetištu slavljena sveta misa i Dan očeva u 18 sati.

utorak Sv. anti - pobožnost 13 utoraka Sv. Antunu Padovanskom započela je u utorak, 20. ožujka u filijalnoj kapeli sv. Ante na Vojnovcu. Pobožnost je redovito održavana zauzimanjem dvadesetak aktivnijih vjernika sve do samog svečeva blagdana 13. lipnja.

Promocija zbornika «beata virgo de miraculiS» o oštarskom Svetištu i slavlju Majke Božje na području naše biskupije planirana je u subotu, 24. ožujka. Zbog smrti mons. Ante Jurića, splitskog nadbiskupa u miru, odgođena je promocija za 14. travnja.

drugu Sveticu ili blagovijeSt liturgijski smo proslavili u ponedjeljak, 26. ožujka zbog korizmene nedjelje. Misno slavlje u 11 sati predvodio je fra Slaven Mijatović, župnik tounjski.

Skradnik – PobožnoSt križnog Puta od područne škole Skradnik na Brdo Skradnik održana je na cvjetni petak, 30. ožujka u popodnevnim satima. Prvi put pobožnost je bila u prirodi izvan crkve, a okupila je pedesetak vjernika.

vojnovac - križni Put na otvorenom održan je na cvjetnu subotu, 31. ožujka u ranim popod-nevnim satima od kapele Sv. Ante na Vojnov-cu prema Vainvrhu ili Bajmeru. Pobožnost je okupila pedesetak vjernika koji su izrazili želju ponovno se u procesiji od kapele na Vojnovcu uputiti na Vainvrh ili Bajmer. Učinit ćemo to na Gospu Snježnu, u nedjelju 5. kolovoza kada planiramo proslaviti ovaj blagdan važan za župu Cerovnik i selo Vainvrh.

oštarije - križni Put od kapelice Sv. Ante, te oko Svetišta održana je u subotu, 31. ožujka u večernjim satima. Ovo je prvi Križni put na otvorenom oko Svetišta koji je okupio veći broj ljudi te se promišlja o nužnosti uređenja okoliša Svetišta za ovu pobožnost.

žuPna PaStoralna vijeća župa Cerovnik i Oštarije održala su svoje sastanke u pripremi za Veliki tjedan i Uskr-sne blagdane. Određena su dvanaestorica apostola u obje župe te se promišljalo oko poboljšanja slavlja obreda Velikog tjedna.

PreduSkrSna iSPovijed održana je 27. ožujka u 18 sati za Vojnovac; te u ponedjeljak, 2. travnja u Oštarijama, Skradniku i na Cerovniku.

vazmeno trodnevlje slavili smo svečano i dostojanstveno jedinstvenim obredima. Na Misi večere Gospodnje slavljenoj u obje župne crkve upriličen je obred pranja nogu dvanaestorici apostola te vrlo dojmljivo molitveno bdijenje - Getsemanska ura. Uskrs smo proslavili 8. travnja. Osobito je svečano proslavljen Uskrsni ponedjeljak na Vojnovcu gdje je konjska zapreka prevozila dvadesetak raspjevanih župljana u domaćoj narodnoj nošnji praće-nih veselim zvukovima tamburice i harmonike.

zbor aPoStola žuPe cerovnik: Dragan Belobrajdić, Hrvoje Herceg, Srećko Jandrlić, Marko Jularić, Anton Kirasić, Vinko Kirasić, Drago Kosanović, Nikola Luketić, Marko Pa-vlić, Mate Pavlić, Mile Špehar Baćan i Mario Vojvodić.

zbor aPoStola žuPe oštarije: Draško Ber-tović, Milan Bokulić, Josip Božičević, Ivica Draginić, Ivica Franjković, Stjepan Juričić, Da-rio Stošić, Ivan Stošić, Vlado Ševrović, Marko Tunjić, Damir Žilić i Željko Živčić.

čuvari božjeg groba u Svetištu: Anton Božićević, Mario Božičević, Miljenko Boži-čević, Marijan Franjković, Alen Grdić, Dalibor Grdić, Neven Mihaljević, Nikola Mihaljević, Zorko Mihaljević, Dragutin Neralić, Anton Pa-

46


lijan, Josip Prebeg, Miro Rahan, Matija Šimić, Vladimir Vučić, Josip Vukelić, Davor Žilić i Mladen Žilić.

duhovnu obnovu branitelja nastavljamo pripremati svakog utorka navečer. Dana 10. travnja na 7. radni susret s braniteljima pozvani su g. Ivan Vučić, župan karlovački i g. Zlatko Mihaljević, načelnik josipdolski koji su upoznati s planovima i programom branitelja, te su obećali materijalnu podršku ovom hvalevrijednom planiranom susretu za Duhove. Svoj novčani doprinos dali su Grad Ogulin, te općine Tounj i Plaški.

PredStavljanje zbornika o Svetištu i goSPi od ču-deSa održano je u subotu, 14. travnja. Misu u dopodnev-nim satima predvodi je mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački u koncelebraciji s mons. Milom Bogovićem, fra Petrom Lubinom i svećenicima ogulinskog dekanata. Pjevanje su predvodili župni zborovi odraslih i mladih te KUD Oštarska zvona koji je sve prisutne obradova pjevanjem Stare maše koja se do danas jedino pjevala u susjednoj župi Zagorje, a ostavština je stare glagoljaške Modruške biskupije. Potom je u Staroj školi održano predstavljanje Zbornika koji donosi skupljene radove s dvodnevnog simpozija održanog u Oštarijama početkom svibnja 2010. godine.

cerovničani u SvjetSkoj «eko akciji» - Na poziv mons. Josipa Mrzljaka, predsjednika Hrvatskog Caritasa, tridesetak župljana Cerovnika i Vojnovca uključilo se u subotu, 21. travnja u svjetsku akciju za čišćenje okoliša u koju se ove godine uključilo osamdesetak zemalja. Očišćen je okoliš crkve i škole, a zahvaljujući marljivim djelatnicima HEP-a i uz pomoć župljana dan prije obrezana su i stabla.

mladu nedjelju slavili smo 22. travnja misom u Svetištu u 10 sati te klanjanjem i molitvom posvećenoj radosti susre-ta s Uskrslim Spasiteljem.

blagoSlov Polja održan je u Svetištu u srijedu, 25. trav-nja poslije mise. Na Vojnovcu u subotu, 28. travnja, a na Cerovniku i u Skradniku poslije nedjeljne mise.

«hrvatSki mučenici i žrtve iz vremena komuniStičke vladavine» naslov je međunarodnog dvodnevnog znanstve-nog skupa održanog 25. i 26. travnja 2012. u prostorima Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru u organizaciji Komisija Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske kon-ferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij. Skup je bio vrlo plodonosan, organizatori su pozvali eminentne

predavače koji su obradili prevažne teme, iznijeli mnogo vrijednih podataka i informacija kojima su uvelike osvi-jetlili stvarno stanje u vremenu komunističke vladavine. Na susretu je sudjelovala osmeročlana ekipa iz sedam župa ogulinskog kraja.

Svetište goSPe od čudeSa posjetili su krajem trav-nja studenti Hrvatskih studija predvođeni prof. dr. Sanjom Vulić, te profesori i učitelji Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika iz Bjelovara. Poslije večernje mise u Svetištu, nastavljeno je druženje u župnom domu.

branitelji ogulinSkog kraja u utorak, 1. svibnja na Sv. Josipa Radnika okupili su se na početak svibanjskih pobož-nosti te na misno slavlje koje je predvodio vlč. Vladislav Mandura, vojni kapelan iz Karlovca. Potom je održan 10. radni susret i priprema duhovne obnove. Molili smo za pogi-nule branitelje i žrtve Domovinskog rata u povodu obljetnice «Bljeska» te se radovali prvoj godišnjici proglašenja blaženikom Ivana Pavla II. Na susret su pozvane sve udruge ogulinskog kraja proizašle iz Domovinskog rata

SuSret hrvatSke katoličke mladeži održan je u Sisku 5. i 6. svibnja. Okupio je oko 30 tisuća mladih Crkve u Hrvata. Iz naših župa Oštarije i Cerovnik na susretu su sudjelovale: Valentina, Martina i Matea Mihaljević, Marti-na Jandrlić, Ines Popovčić te Ana i Marina Blažević. Iz naše biskupije prisutno je bilo tristotinjak mladih.

47


Prvu Svetu PričeSt slavili smo u Svetištu na Majčin dan u nedjelju, 13. svibnja. Pričešćeni su: Sandra Bokulić, Iris Božičević, Mateo Capan, Dino Cazin, Samanta Cazin, Nives Gračanin, Edi Graovac, Ivana Krikšić, Nikolina Kostelić, Lana Mihaljević, Viktoria Mihaljević, Iva Paola Mioljević, Sebastijan Neralić, Marija Paušić, Gabriela Stojak, Lucija Tunjić, Ana Udorović i Luka Žilić. U pripremi su nam pomogle učiteljice naših trećaša: Irina Gra-čanin i Sanja Salopek Porubić. te vjeroučitelji Josip Anušić i Ivan Luketić.

blaiburg - U utorak, 15. svibnja spomenuli smo se žrtva komunističke jugovojske te prikazali u Svetištu misu za pokoj njihovih duša. Na misi su uz domaće vjernike sudjelovali i predstavnici više udruga proizašlih iz Domo-vinskog rata. Nakon mise održan je radni susret u pripremi za duhovnu obnovu.

obnova Svetišta započela je polovicom svibnja otkrivanjem krovišta sakristije. Održana su dva radna sastan-ka s projektantskom kućom «Tablinum» i dipl. ing. arh. Borisom Vučićem Šnepergerom, projektantom koji je snimio stanje Svetišta, te Davorom Trupkovićem iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu. Potrebno je prenamijeniti dosadašnje potkrovlje sakristije poput potkrovlja na našoj «maloj crikvi» (bočnoj kapeli). Radovi su započeti s pedeset tisuća kuna prikupljenih od župljana i Marijinih štovatelja koji su hodočastili Gospi od Čudesa. Mini-starstvo kulture Republike Hrvatske za 2011. godinu nije nam dodijelilo nikakva sredstva te se nadamo da će nas podržati ove godine.

SaborSko - Više župljana Oštarija i Cerovnika te Skradnika i Vojnovca sudjelovalo je na slavlju Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika župe Saborsko i Dana općine Saborsko, slavljeno u srijedu, 16. svibnja. Misno slavlje s početkom u 10.30 sati predvodio je fra Ljubo Kurtović iz zagrebačkih Dubrava.

SPaSovo ili uzašašće slavili smo u Župi Cerovnik. U srijedu navečer, 16. svibnja u 20 sati u župnoj crkvi molili smo Put svjetla te imali ispovijed za prvopričesnike i njiho-ve obitelji. Glavno misno slavlje u četvrtak, 17. svibnja u 11 sati predvodio je vlč. Ivan Milardović, mladomisnik iz Ri-jeke, nekadašnji suradnik pokojnog vlč. Milana Bogovića, župnika u Rijeci na Kozali, rodom iz Cerovnika. Odlukom načelnika Općine Josipdol gospodina Zlatka Mihaljevića. Župnom uredu Cerovnik odobrena je jednokratna financij-ska pomoć od pet tisuća kuna za potrebe redovnog rada pre-ma proračunu Općine Josipdol za 2012. godinu. Spomenuta pomoć poslužit će nam za hitnu obnovu krova župne crkve oštećenog u nevremenu u veljači ove godine.

Prva Sveta PričeSt na cerovniku slavljena je u nedjelju, 20. svibnja. Trojica su prvopričesnika ove godine: Goran Cindrić, Egon Paušić i Anton Poljak.

Put Svjetla za bleiburške žrtve molili smo u Skradniku u nedjelju, 20. svibnja u popodnevnim satima od Područne škole do Brda Skradnik gdje je i služena Sv. Misa za sve žrtve Skradnika, Oštarija i Ogulinskog kraja. Uvidjevši kako čelnici hrvatskog naroda ne žele ići odati počast hrvatskim žrtvama Bleiburga, ideju je potaknulo DPD Skradnik.

dobrotvorno PoduPirajuće društvo cerovnik je u nedjelju, 20. svibnja u 18 sati održalo prvu godišnju skup-štinu u Staroj školi čime smo završili višednevnu proslavu Križeve. Članovi DPD-a pomogli su organizirati ovo-godišnje slavlje Spasova na Cerovniku.

duhovna obnova branitelja održana je 25., 26. i 27. svibnja 2012. godine u Biskupijskom svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama na poziv časničkog namjesnika Josipa Luketića, predsjednika Udruge Prvog hrvatskog

redarstvenika Ogulin te satnika Ivice Sopeka, predsjednika UHDDR-a Tounj u čije ime je obnovu pripremao Tomica Krikšić. U programu duhovne obnove sudjelovalo je dvje-stotinjak branitelja, roditelja, udovica i djece poginulih i ne-stalih branitelja. Prvi dan nakon podizanja zastava i molitve za poginule branitelje, misno slavlje predvodio je generalni vikar mons. Tomislav Šporčić u petak, 25. svibnja na godiš-njicu proglašenja Gospićko-senjske biskupije. Poslije mise gosti su otišli na Klek, na večeru i noćenje. U subotu, 26. svibnja u jutarnjim satima u Svetištu je otvorena likovna kolonija naših umjetnika ogulinskog kraja. Razmatranja je održao župnik oštarski, te je uslijedilo potresno i autentično svjedočenje Vilima Karlovića, autora knjige «Preživio sam

48


Vukovar i Ovčaru». Poslije ručka slijedio je obilazak Modruške gradine i susret s gospodinom Zvonkom Trdićem, predsjednikom Katedre čakavskog sabora Modruše. Obišli smo Jezero Sabljaci, prošetali Ogulinom, položili vi-jence i zapalili svijeće pred spomenikom poginulim braniteljima, te posjetili Frankopansku kulu i Spomen sobu poginulih hrvatskih branitelja Ogulinskog kraja. Poslije pokorničkog slavlja, dan je završen bdijenjem te proce-sijom do Oštarskog mosta.

Treći dan, na Duhove, misno slavlje predvodio je mons. Juraj Jezerinac, vojni biskup u Republici Hrvatskoj. Na kraju mise uslijedilo je izlaganje Presvetog oltarskog sakramenta i po prvi put održavanje cjelodnevnog kla-njanja u Svetištu Gospe od Čudesa. Upriličen je ručak za tristotinjak sudionika misnog slavlja. Duhovna obnova završila je svibanjskom pobožnošću, pjevanom Večernjom te blagoslovom s Presvetim oltarskim sakramentom. Hvala svima koji su molitvom, darovima i rukom pomoćnicom pomogli ovaj trodnevni duhovni susret, prvi ova-kve vrste na području naše biskupije.

organizacijSki odbor od desetak članova susreo se u utorak, 29. svibnja i osvrnuo na duhovnu obnovu. Izra-ženo je veliko zadovoljstvo i zahvala aktivnim župljanima. Sudionici koji su došli iz drugih dijelova Hrvatske oduševljeni su našim Svetištem i susretljivošću naših vjernika. Misa zahvalnica za duhovnu obnovu branitelja održana je u četvrtak, 31. svibnja na kraju svibanjskih pobožnosti.

dan škole «Siniša i zrinko rendulić» - U četvrtak, 31. svibanja u 18 sati krunicom i svetom misom za po-ginule hrvatske branitelje Sinišu i Zrinka Rendulić započeli smo dvodnevnu proslavu Dana Područne škole u Oštarijama.

milano, 7. SvjetSki SuSret obitelji - Pet obitelji: Jandr-lić, Popovčić, Prtenjača-Kirasić, Ivčević-Stojanović te Lu-ketić, predstavnici naših župa Oštarije, Josipdol i Cerovnik sudjelovali su od 1. do 3. lipnja na 7. Svjetskom susretu obi-telji u Milanu i misnom slavlju koje je predvodio papa Bene-dikt XVI. Papa je pred milijun vjernika iz 153 zemlje svijeta istaknuo važnost obitelji za ostvarenje pojedinca i zajednice. Benedikt XVI. je u govoru političarima u Milanu naglasio da je država pozvana prepoznati posebni identitet obitelji, utemeljen na braku i otvoren prenošenju života. Hodočasnici iz Hrvatske bili su treći po brojnosti iz raznih zemalja. Idući Svjetski susret obitelji održat će se 2015. u Philadelphiji u SAD-u. U Milanu i njegovoj okolici živi pedesetak obitelji iz Ogulinskog kraja koje od 1970-ih godina dolaze u ovaj

velegrad s preko tri milijuna stanovnika. Trodnevni boravak u Milanu organizirala je obitelj Belančić-Luketić, a misno slavlje za naše iseljene žitelje imali smo u oratoriju San Luiggi u Gorgonzoli. Novo prijateljstvo s domaći-nima potiče nas na daljnju suradnju Milana i Ogulina.

tijelovo smo proslavili u četvrtak, 7. lip-nja misnim slavljem i procesijom. Četiri sjeni-ce ili oltarića u dogovoru s mežnarima pravili su u Oštarijama: DVD Oštarije i DPD Oštarije; pjevači i Karmelska bratovština; Škola i KUD Oštarska zvona te DPD Skradnik. Na Cerovniku oltare su postavili Mjesni odbor Vojnovac, DPD Cerovnik, ministranti i pjevači.

trinaeSt utoraka Sv. anti, poznatu po-božnost ovom omiljenom svecu završili smo u utorak, 12. lipnja posljednji od trinaest utoraka u čast sveca svega svijeta. Pobožnost održavana redovito od polovice ožujka okupljala je vjernike Vojnovca.

radio mir međugorje emitirao je u pone-djeljak, 18. lipnja od 20 do 21.30 sati emisiju o našem Svetištu Gospe od Čudesa.

Sv. antuna PadovanSkog proslavili smo u Oštarijama u srijedu, 13. lipnja molitvom krunice u 18 sati pokraj kapele Sv. Ante i misom u Svetištu.

49


PreSveto Srce iSuSovo slavili smo u petak, 15. lipnja dopodnevnim misnim slavljem u Maloj crikvi na Ce-rovniku te večernjom misom u Svetištu. Prije misa pjevala se Zlatna krunica. Presveto Srce Isusovo slavimo kao suzaštitnika naših župa Cerovnika i Oštarija. Na Cerovniku se slavi i Bezgrješno Srce Marijino osobito kraj mjesne kapelice.

duhovna obnova na vojnovcu za pedesetak udomitelja s područja Karlovačke županije i njihove obitelji kao i za sve zainteresirane bila je u petak, 15. lipnja od 15 do 18 sati, a predvodila ju je časna sestra Blanka, milosrdnica iz Rijeke. Uvečer je održano bdijenje uoči proslave Sv. Ante.

miSu zahvalnicu za kraj školske i vjeronaučne godine slavili smo u subotu i nedjelju, 16. i 17. lipnja na mi-snom slavlju u župnim crkvama i filijalnim kapelama.

ProSlava Sv. ante na vojnovcu - Sv. Antu, zaštitnika filijale Vojnovac kao i Dan mjesnog odbora Vojnovac proslavili smo u subotu, 16. lipnja. Molitvom krunice i litanija sv. Anti te procesijom prema Područnoj školi i misnim slavljem u dopodnevnim satima započeli smo cjelodnevno slavlje koje je okupilo oko 250 vjernika. Ra-dost slavlja uveličali su hodočasnici iz Okučana, predvođeni svojim župnikom fra Damirom Pavićem te veliki i dječji zbor koji je pjevao na misi. Zahvaljujući podršci naše Općine i načelnika Zlatka Mihaljevića, upriličen je zajednički ručak za sve hodočasnike. Lijepo slavlje dojmilo se i grupe Belgijanaca koji su na povratku s Plitvica svratili za zajednički stol i raspjevano društvo.

biSkuPijSki SuSret miniStranata održan je u ponedjeljak, 18. lipnja u Svetištu. Oko 250 ministranata s tridesetak sve-ćenika okupilo se u dopodnevnim satima na pokorničkom bogoslužju koje je predvodio mons. Tomislav Rogić, te na misnom slavlju u 11 sati koje je predvodio mons. Tomislav Šporčić, generalni vikar. Svima je bila dojmljiva procesija ministranata od Doma DVD-a preko Oštarskog mosta prema Svetištu. Poslije mise okrijepili smo se te nastavili druženje uz nogomet i odlazak na Modruš. Naši ministranti oštarske i cerovničke župe bili su odlični domaćini, a pod vodstvom Filipa Pavlića osvojili su drugo mjesto u malonogometnom turniru.

blagoSlov crkve Sv. ivana krStitrelja u deSmericama okupio je tridesetak župljana Oštarija, Skradnika, Cerovnika i Vojnovca. Svojim barjacima i narodnim nošnjama uzveličali smo ovo prekrasno slavlje. Pojedini naši župljani poput obitelj Cindrić pronašli su svoje rođake. I Skradnik i Vojnovac poželio je za svoju filijalnu zajednicu ovako lijepu crkvu, malen ali skladan, u umjetničkom i liturgijskom duhu uređeni prostor. Svojim darovima mnogi su obdarili ovu crkvu i potakli njezinu izgradnju. Mnogi su molitvama blagoslivljali graditelje i one koji su potaknuli ovaj građevinski pothvat. Večernji Ivanjski krijes na poseban način oživljava tradicijske običaje ovog kraja u čast pobjedi Svjetla nad tamom.

radni SaStanak kao priprema za Sv. Marka Križevča-nina kojeg slavimo 7. rujna održan je u utorak, 21. lipnja u večernjim satima u Domu DPD-a Sv. Marko u Skradniku. Okupljeni iz Skradnika i Oštarija, Ogulina i Generalskog Stola razgovarali su o posvješćivanju vrednovanja žrtava Skradnika, Oštarija i Ogulinskog kraja. Potrebno je vredno-vati istinska svjedočanstva živih, a također istražiti arhive povezane s ovom tematikom. Pripremamo se i za slavlje Dana hrvatskih mučenika na Udbini koje će ove godine biti u subotu, 25. kolovoza. Predložena je izrada spomen-kame-na s dvadesetak neobilježenih masovnih grobnica u užem središtu grada Ogulina. Kad se spomen-kamenja izrade bit će prinesena na Udbinu i ugrađena u spomen-zid hrvatskih stradanja. O tome su pismenim putem obaviješteni čelnici lokalnih samoupravnih jedinica i očekuje se njihova daljnja suradnja. Napominjem kako prema evidenciji među masovnijim grobnicama imamo nažalost stratište koje krije kosti i do dvije tisuće ubijenih civila i vojnika poslije Drugog svjetskog rata.

liPanj - mlada nedjelja slavljena je na Ivanju, 24. lipnja misnim slavljem u 10 sati te nastavkom, cjelod-nevnim klanjanjem do Večernjice u 17 sati kada je pobožnost završila pjevanom Večernjom i blagoslovom s

50


Presvetim. Vjernici dolaze tijekom dana i mole u Svetištu, a ove nedjelje molitvu je organizirala grupa volonterki iz Lešća.

ivanja u tounju - Dan Župe i Općine proslavili smo s našim susjedima u nedjelju, 24. lipnja misom u 12 sati. Misu je predvodio župnik oštarski i cerovnički. Hvalevrijedne su divne tounjske orgulje na kojima je prekrasno svirao mladi tounjski orguljaš uz skladno pjevanje zbora i svih vjernika.

219. trošmarko Prošćenje - Gospa od Čudesa u vrijeme progonstva našla je svoje utočište u Otoku na Dobri gdje je nastalo Trošmarsko svetište. Papa Pio VI. davne 1793. godine daje mu bulu za oprost grijeha. Hodočasnici iz oštarskog Svetišta krenuli su prema Trošmariji u subotu u 15 sati, iz Ogulina u 16 sati, a iz Generalskog Stola u nedjelju jutro u 5 sati. Pobožnost i misu bdijenja u subotu navečer, 30. lipnja predvodio je mons. Mile Bogović. U nedjelju 1. srpnja misu u 9.30 sati predslavio je don Žarko Kraljević iz Podsuseda u suslavlju s upraviteljem svetišta don Željkom Kutenom, a misu u 11 sati predslavio je fra Vice Blekić, franjevaca trećoredaca iz Ogulina. Popodne je bilo euharistijsko klanjanje u 17 sati. Jedanaest hodočasnika pješice je hodočastilo od Svetišta do Gospe Trošmarske, šezdesetak busom te tridesetak privatnim prijevozom. Najuporniji hodočasnik pješice bio je devetogodišnji mali Ante. Dvadesetak hodočasnika od petogodišnjeg Antonija i njegovih sestrica s Vojnovca te Skradnika i Oštarija u našim lijepim nošnjama uzveličalo je večernje slavlje. Tako smo se i ove godine zahvalili župljanima Trošmarije koji su nam očuvali našu Gospu dok se nalazila u izbjeglištvu.

miSa u Povodu oSnivanja zbora narodne garde bata-ljuna klek - I ove godine vjernici Ogulinskog kraja okupili su se druge nedjelje u srpnju na misnom slavlju u župnoj crkvi Uzašašća Isusova na Cerovniku moleći za sve pogi-nule branitelje kako župe Cerovnik tako i Općine Josipdol i našeg Ogulinskog kraja gdje je obranjen ovaj dio domovi-ne Hrvatske. Branitelji, koji su ginuli s krunicom oko vrata i pokapani u nadi uskrsnuća, iako sve manje imaju mjesta u mislima i molitvama današnjih službenih civilnih i druš-tvenih struktura, ne će u srcima vjernika katolika biti zabo-ravljeni niti odbačeni. Kako je naglašeno na znanstvenom skupu o komunističkim žrtvama održanom krajem travnja u Zagrebu, žrtve i žrtvovanje iz ljubavi u nadi uskrsnuća bile su neshvatljive, a stoga i neprihvatljive ateističko-komuni-stičko-partizanskim strukturama. Zato nisu smatrali potrebnim niti moliti se za poginule i umrle. Kršćani se u nadi uskrsnuća raduju susretu s poginulima i pokojnima u nebeskoj domovini gdje ćemo se susresti licem u lice.

dekanatSki SuSret svećenika Ogulinskog dekanata održan je u župi Lešće, u ponedjeljak, 2. srpnja na poziv mons. Tomislava Rogića, dekana. Svećenici su se osvrnuli na protekle pastoralne susrete te su naglašeni pastoralni planovi tijekom srpnja i kolovoza. Već sada smo pozvani pripremati se za proslavu Dana hrvatskih mučenika koja će se ove godine slaviti u subotu, 25. kolovoza u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini.

pop Antun Luketić, čuvar Svetišta i župnik oštarski i cerovnički

Od Oštarija do VojnovcaK svetištu Gospe od Čudesa,Pješice smo išli iz Mrežničkog Bresta.Tu gdje su Turci palili i rušili najviše,Nova sad se povijest piše.Tamo gdje je bila biskupija naša,Od Krbave pa do grada Modruša.Trebala je biti lijepa katedrala,Ponos i dika oštarskoga kraja.Za župu Cerovnik svi dobro znate,Tu je rođen lipski pop Mate.Nakon 2. rata svog je ujaka pokopao,O rodnome kraju puno je napisao.Lijepi Skradnik ponos je svima,

Imaju oni Svetog Marka Križevčanina.Ni Vojnovčani više se ne tuže,Svake subote svete mise se služe.Oni imaju i svoga zaštitnika,Sv. Antu bosanskim Hrvatima dika.Mili Bože lijepoga li kraja,Hrvat iz Bosne s Likom se spaja.Baš jučer sam u ovom kraju bio,S dobrim ljudima sam se sprijateljio.Pita me jedna iz Bosne gospođica:Ima li na Brestu zgodnih mladića.

Nikola Matešić, 21. 1. 2012

51


Iz župe sv. Ane – Plaški i sv. Ivana Nepomuka – Saborsko

Saborsko proslavilo nebeskog zaštitnika

U srijedu 16. svibnja u Saborskom je svečano proslavljen blagdan nebeskog zaštitnika Župe sv. Ivana Nepo-muka i Dan općine. U nazočnosti brojnih župljana i hodočasnika misno slavlje je predslavio fra Ljubo Kurtović iz franjevačkog samostana hercegovačke franjevačke provincije u Dubravi u suslavlju brojnih svećenika Ogulin-skog i Slunjskog dekanata na čelu sa slunjskim dekanom mons. Milom Pecićem kao i mjesnim župnikom fra Slavkom Antunovi-ćem. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova iz Dubrave (Zagreb), a misu su uzveličali predstavnici Karlovačke županije i čelnici brojnih gradova i općina županije. Propovjednik je progo-vorio o smislu i odnosu egzistencijalnog i ljudskog straha u odno-su prema Božjem strahu. Dok je ljudski strah odgovor na opasno-sti od smrti i bolesti u današnjem vremenu obilježenom strahom i tjeskobom, Isus nas oslobađa svakog egzistencijalnog straha. Iako smo u današnje vrijeme ekonomski jači no prethodne generacije, podložni smo brojnim tjeskobama kao posljedicama udaljavanja od Boga i postali smo pravi robovi straha, od raznih ekoloških do medicinskih i kozmičkih prijetnji. Ako su roditelji napustili strah Božji, djeca su izgubila strah i poštovanje prema roditeljima. Otkrijmo ljepotu straha Božjega koji se očituje u poniznosti pred Bogom i spremnosti žrtvovanja za bližnjega i Boga, kao što je to živio sv. Ivan Nepomuk, zaključio je fra Ljubo Kurtović.

Prije mise više izaslanstava su kod spomen obilježja Saborčanima poginulima u Domovinskom ratu prinijeli vijence i zapalili svijeće, dok je molitvu odrješenja predvodio fra Slavko Antunović. Nakon mise učenici područ-ne osnovne škole u Saborskom izveli su dramski igrokaz ličkog prela kako je nekada izgledalo. Zahvaljujemo svima koji su svojim sudjelovanjem uzveličali ovo naše slavlje.

Hodočašće svetom Ivi u JajceHodočašće sv. Ivi u Podmiačje kod Jajca (Bosna i Her-

cegovina) hodočastilo je zajedno sa župnikom Otočca mons. Tomislavom Šporčićem 103 hodočasnika. U sudjelovanju i zajedništvu velikog mnoštva naroda sa svih strana BiH, Hr-vatske i drugih krajeva svijeta. Za većinu naših hodočasnika ovo je bio valjda najveći ili jedan od najvećih skupova vjer-nika u kojem su sudjelovali. Dan prije, uoči sv. Ive, 23. lip-nja rekli su nam da je na večernjoj svetoj misi prisustvovalo čak 40 tisuća vjernika. Sigurno nije manje bilo niti drugi dan na samu svetkovinu sv. Ivana. Iz naše biskupije hodočastili

52


su i župljani iz Ličkog Osika predvođeni župnikom vlč. Lukom Blaževićem, te 50 vjernika iz Plaškog u organiza-ciji vjeroučitelja Ivice Klečine i mnogi vjernici osobnim prijevozom.

Bila je velika vrućina u dolini i na velikoj uzvisini ispred crkve. Ljudi su, netko sa zaštitom kišobrana, drugi s kakvom maramom na glavi ili kapom, izdržali dva sata na misi i pobožnostima. Misu je predvodio gvardijan iz Plehana fra Filipović. A koncelebriralo je četrdesetak svećenika – uglavnom franjevaca iz Sarajeva i drugih sa-mostana Fanjevačke provincije «Bosne Srebrene» predvođeni svojim provincijalom fra Ivom Gavranom, koji je na kraju mise pozdravio sve prisutne te im zahvalio na zajedništvu i molitvi pri ovom najvećem svetištu sv. Ivana na ovim prostorima. Ono što je naše vjernika najviše zadivilo bio je veliki broj mladih srednjoškolaca, studenata i drugih koji su u tako velikom broju sudjelovali na svetoj misi pobožno i sabrano, pristupili svetoj pričesti i is-povijedi. Ovo svetište iako je još u velikoj izgradnji crkve i svih pratećih objekata poslužilo je mnoštvu u svemu najpotrebnijem i to na zavidnoj razini. Odvijanje prometa bez nepotrebnih gužvi, posluga s vodom, toaletnim prostorima, posluga s tiskom i prodajom devocionalia, upisivanje misa, a posebno važno i najvažnije veliki broj ispovjednika s dobro označenim mjestima gdje se ispovijedalo.

Ivan Bižanović

Prva pričest u Plaškom

Na prvu lipanjsku nedjelju, na blagdan Presvetog Trojstva, u našoj župi je Prvu svetu pričest primilo sedmero vjeroučenika. Sakrament im je podijelio župnik fra Slavko Antunović koji ih je, zajedno s vjeroučiteljem Ivicom Klečinom, proteklih mjeseci marljivo podučavao vjerskim istinama i nauku Katoličke Crkve kako bi, pod prilika-ma kruha i vina, dostojno mogli primiti Krista.

Bilo je lijepo i svečano, nama koji smo to odavna prošli, a njima zasigurno veliki događaj i izniman doživljaj u životu. Neka ih Duh Sveti i dalje vodi u životu putem kojim su krenuli, putem Krista i Ljubavi.

Ivica Klečina

Iz župe Presv. Trojstva – Modruš

Predragi čitatelji ZOV-a!Uvod

U župi Modruš nemamo naizgled mnogo zanimljivosti, ali to je tako samo naizgled. Ono što bi nekome sa strane moglo izgledati svakodnevno ili obično, a možda i beznačajno, nama je važno i zani-mljivo. Mi sadašnjost i budućnost svoje zajednice predajemo u ruke Providnosti Božje. Što se događa u tajnosti njegova Promisla, a što u skrivenosti naše ljudske svakodnevice, ne znamo pouzdano, no vrije-me će to pokazati i život iznjedriti na naše lijepo iznenađenje. Neke stvari su se već počele događati ili su privedene sretnom završetku, a za nas su vrlo pozitivne i značajne. Pa, radujmo se zajedno!

53


Župni život u redovitosti svakodneviceBlagdan svetog Antona pustinjaka, 17. siječnja predvodio je

na sam dan sveca zaštitnika blaga i domaćih životinja svima dobro poznati domaći župnik, skromno, ali utješno za one koji su se od-važili po lošem vremenu doći na svojevrsno proštenje, čak bismo se usudili kazati i hodočašće iz okolnih župa.

Premda je na blagdan svetog Antuna pustinjaka prošle godi-ne uočeno da se dio krošnje jednog velikog stabla opasno nadvio nad krov kapelice, ipak nije počeo stvarati ozbiljne probleme, kako smo to utvrdili s odmakom od godine dana, pa osim nekoliko po-rezanih grana, ne će trebati rušiti cijelo stablo niti popravljati ili obnavljati krov kapelice.

Zimska kapela, korizma i UskrsKako u zimskom razdoblju još uvijek imamo ponešto snijega, a put od glavne ceste do župne crkve strm, ni

župniku, a ni ostalim vjernicima nije ponekad moguće doći do same župne crkve, odlučeno je na Župnom vijeću da se u doba najvećega snijega nedjeljne mise održavaju u «zimskoj kapelici», tj. kod svetog Nikole koji je na glavnoj cesti koja se uvijek čisti. Iskustvo nam je pokazalo da je to dobra odluka.

Nakon korizmenog odricanja i molitve, Uskrs smo svečano proslavili uz prisutnost Modrušana koji inače žive i rade daleko od Modruša, a za veće blagdane okupe se u svojem zavičaju. Tako smo imali dosta liturgijskih čitačica, pa i ministranata iz Rijeke, potomaka naših modruških župljana i župljanki.

Župni blagdan Presv. TrojstvaPočetkom lipnja proslavili smo župni blagdan izuzetno svečano i radosno. Svečanu koncelebriranu svetu

misu predvodio je i vrlo nadahnuto propovijedao fra Ante Bekavac, član hercegovačke franjvačke provincije, a u koncelebraciji su bili vlč. Mate Pavlić, župnik u Lipi i fra Vice Blekić iz ogulinskog samostana franjevaca tre-ćoredaca, te domaći župnik. Prije mise, kao i svake godine, krenula je procesija od kapelice svetog Antuna do župne cr-kve. Imali smo lijepo vrijeme uz obilje vjetra, a atmosfera je bila vedra i raspjevana. U crkvi je pjevanje predvodio zbor i orguljaši iz susjedne župe Zagorje, a oko bogatog uređenja crkve (pletenjem vijenaca) i okolice (košnjom i slično) po-trudili su se župljani koje valja ovdje nabrojiti jer godinama skromno i požrtvovno rade, te ih je potrebno ponekad i jav-no pohvaliti i zahvaliti im. To su: Mira Antončić, mežnarica, Marko i Marija Pavličić iz Modruških Salopeka, Mika Pa-vličić, Jure Vuković, Joso Sabljak, Stipe Keser i Stipe Žanić, Dane Gašparović, Olga Gašparović, Mare Cindrić, Marica Krajina, Katica Keser te Marija i Gojko Šikman. Mnogi od nabrojenih su i župni vijećnici. Nakon mise, prigodni kulturno umjetnički program najprije kod crkve, a onda kod škole, izveli su članovi KUD-a Sinac iz Zagreba, KUD-a Lička Plješevica iz Zagreba i KUD-a Gradina iz Modru-ša, te KUD-a iz samog Sinca. Oni su obogatili i procesiju svojim nošnjama.

Vodovod i javna rasvjeta u ModrušuPotrebno je istaći da smo ove godine u Modrušu napokon dobili vodo-

vod što će izuzetno podići kvalitetu života sadašnjih stanovnika, obrado-vati vikendaše, a možda nekoga od mlađih potaknuti da prerano ne odseli ili da trajno ostane ovdje i zasnuje obitelj te tako produlji krhki vijek ovdašnjeg življa koje, čini se, postaje sve brže i brže odveć vremešno.

A onda, poboljšana nam je i javna rasvjeta, čak je i crkva dobila «svoj» reflektor, tako da će nam za polnoćke i Vazmena bdijenja biti svečano i lijepo i oko crkve. Sve su to znakovi da bi se moglo mnogo toga pobolj-

šati i unaprijediti, a osobito uza sustavnu obnovu frankopanskog zamka i razvoj turizma, dugoročno ulaganje i strpljivost u promidžbi i radu na tom planu.

54


List mjesta i župe Modruš kao knjižicaIzašao je, drugu godinu za redom kao odeblja knjižica, a sveukupno devetu godinu

za redom «Modruš», list mjesta i župe Modruš. Na više od stotinu stranica donosi obi-lje materijala koje predano i požrtvovno prikuplja, uređuje i izdaje gospodin Zvonko Trdić iz Katedre Čakavskog sabora Modruše, sa suradnicima: Ružom Brajdić, Ivanom Mihaljevićem Barakom, Josipom Šibarićem i Josom Žanićem. Ovo je primjer kako se uspješno i odgovorno vodi jedan list, a «tajna» uspjeha je u tome da iza projekta stoji jedan čovjek, to jest jedan spiritus movens koji raspolaže sredstvima i dobrom voljom da se stvari izvedu do sretnoga kraja.

Umjesto zaključka«Ljetnoga» svetog Antona ili svetog Antu Padovanskog, proslavili smo isto tako

svečano kao i «zimskoga». I ovaj put je predvodio misno slavlje i propovijedao domaći župnik.U nadi u Božju pomoć i zaštitu Blažene Djevice Marije, te oba sveta Antona, kao i svetog Nikole, nastavljamo

redoviti život i rad ovog ljeta uvjereni da ćemo se čitati i u Božićnom broju ZOV-a s novim zanimljivostima.

Željko Blagus, župnik župe Presv. Trojstva, Modruš

Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija

Biskup Bogović predvodio 219. bdijenje u svetištu Gospe od Utjehe u Trošmariji

Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović pred-slavio je u subotu 30. lipnja tradicionalno bdijenje u svetištu Gospe od Utjehe koje se održava po 219. put od davne 1793. godine kada je tadašnji papa Pio VI. svetištu dao bulu kojom se hodočasnicima daje oprost grijeha. Proštenje s križnim putom, i misom bdijenja služeno je za oko tisuću hodoča-snika iz Ogulinskog kraja, Slunja, susjedne Slovenije ali i Hrvata pristiglih iz Australije. Suslavili su upravitelj svetišta don Željko Kuten, župnik ogulinski Rogić i više svećenika ogulinskog dekanata među kojima tradicionalno i don Gio-vanni Trussina iz Trsta.

Razmišljajući o Blaženoj Djevici Mariji kao tješiteljici biskup Bogović se zapitao kako je ona tješiteljica kada je i sama bila neutješena nakon onakvog završetka svog sina. To je ljudsko razmišljanje jer je ona više nego i Veroni-ka, i Šimun Cirenac i jeruzalemske žene bila svjesna veličine smrti i uskrsnuća svog sina te da sudjeluje u gradnji svijeta na stijeni, a ne pijesku. Divila se sinu koji je ljubio mučitelje, a lice mu je bilo bez srdžbe i gnjeva. U njemu je vidjela spasonosnu snagu za sve ljude. Zbog toga je ona kroz cijelu povijest tješiteljica i Majka utjehe.

I naš narod je kroz povijest imao brojnih križnih putova iz kojih se dizao u molitvi i praštanju a Majka utjehe mu je bila vodilja. Danas je naše društvo bolesno jer ne zna osmisliti boli i učiniti ih spasonosnima. To bi nas di-glo na višu razinu i gradili bi svijet na čvrstoj stijeni a ne na pijesku koji se temelji na arsenalu zloće, laži, novca i nasilja. Svaki vjernik treba svjedočiti u ovom svijetu svoju vjeru i graditi Kraljevstvo Božje, zaključio je biskup Bogović.

U nedjelju prije podne slavili smo dvije svete mise, u 9,30 i 11 sati. Prvoj je predsjedao salezijanac Žarko Kraljević iz Zagreba, a drugoj franjevac trećoredac iz Ogulina Vice Blekić. Obadvojica su nas poticala da se držimo svoje vjere, da se držimo Majke Marije, Gospe od Utjehe, koja nas okuplja oko svoga Sina, prijatelja i spasitelja. Marija ja naša utjeha i znak nade koja ne vara. Ona nas vodi tamo gdje su prave radosti, u nebo, gdje

55


će sve biti nadoknađeno u čemu smo bili uskraćeni u zemaljskom životu, gdje ćemo biti utješeni i nagrađeni, jer bit ćemo u kući zajedničkog nebeskog Oca koji nas voli. Bit ćemo s Majkom Marijom i svetima. Bog neće naše smrti i bolesti, nego hoće da budemo vječno živi i zdravi u nebeskoj domovini. Ovogodišnje slavlje završili smo u popodnevnim satima euharistijskim klanjanjem. Ako Bog da i dogodine ćemo se okupiti u Trošmariji 6. i 7. srpnja pod Marijinim skutom.

Iz župe sv. Josipa – Josipdol

Važnija događanja u župi JosipdolOd prošlog Božićnog ZOV-a do danas, u župi Josipdol, mnogo se toga lijepoga dogodilo. Krenimo redom

kako sam zabilježio. Božić i božićni blagdani vrlo su lijepo proslavljeni u našoj župi. Interesantno je da je više ljudi bilo na misi na sam blagdan Božića nego na polnoćki, iako je ove godine bilo lijepo vrijeme za polnoćku. Na blagdan krštenja Gospodinova, novo izabrano Župno pastoralno vijeće dalo je svečanu prisegu da će služiti na dobrobit svojoj župi.

U utorak, 14. veljače bio je poseban dan za našu župu. Tradicionalno i vrlo svečano proslavili smo blagdan svog suzaštitnika sv. Valentina. Središnju misu u 11 sati pred više stotina vjernika predslavio je vlč. Sanjin Fran-cetić, župnik u Jelenju i dekan bakarskog dekanata u koncelebraciji mjesnog župnika Petra Šporčića i brojnih svećenika Ogulinskog dekanata. Liturgijsko pjevanje je predvodio župni zbor pod vodstvom Ivanke Gašparović i uz orguljsku pratnju Marice Rendulić.

U ponedjeljak, 19. ožujka na blagdan sv. Josipa, zaštitnika naše župe, slavimo zaštitnika očeva, radnika, zaručnika i djece. Pred brojnim vjernicima, ali i hodočasnicima iz susjednih župa središnju misu predslavio je župnik iz Gospića i dekan mons. Mile Čančar u koncelebraciji ogulinskog dekana Tomislava Rogića, mjesnog župnika i više svećenika Ogulinskog dekanata.

Na Cvjetnicu, bio je blagoslov maslinovih grančica u crkvi u 11 sati. Prije mise smo imali ophod oko crkve s maslinovim grančicama.

U Velikom Tjednu, na Veliki Četvrtak, Petak i Subotu slavi-li smo obrede Velikog Tjedna. Okupio se solidan broj ljudi na Vazmeno bdjenje u 21 sat i na blagoslov Uskrsnog jela. Na Uskrs je bilo značajno više ljudi.

U tjednu nakon Uskrsa uklo-nili smo staru lipu ispred crkve. Lipa se pomalo sušila i nije joj bilo spasa. Predložio sam Žu-pnom pastoralnom vijeću da lipu uklonimo i da crkva dođe

56


više do izražaja. Oni su podržali ovaj prijedlog i 11. travnja posjekli lipu. Mišljenja sam da pred crkvom ne treba ništa saditi, već bi trebalo posjeći i nekoliko jela na njivi do crkve kako bi s ceste crkva bila uočljivija. Crkva se mora vidjeti! Ona je znak Isusa Krista u našoj sredini.

Mjesec svibanj smo započeli pobožnošću u čast Blaže-noj Djevici Mariji Majci Božjoj, našoj Gospi, molitvom kru-nice i sv. misom. Svaku večer u svibnju okupljali smo se na molitvu krunice i sv. misu.

U nedjelju, 6. svibnja, bilo je svečano u našoj župi. Je-danaestero djece trećeg razreda naše škole i članova župe Josipdol po prvi su puta u svoje nevine i mlade duše primili

Isusa u maloj bijeloj hostiji, Prvu sv. pričest.U subotu 19. svibnja župu je pohodio naš biskup mons.

Mile Bogović kako bi podijelio sakrament krizme učenici-ma sedmih i osmih razreda naše škole. Njih 28 se kroz cijelu proteklu pastoralnu godinu pripremalo za taj sveti čin. Bilo je lijepo i svečano.

Na blagdan Duhova, 12. lipnja proslavili smo svetom misom na Viničici obljetnicu obnove i posvete te kapele. Za-hvaljujući lijepom vremenu skupilo se stotinjak ljudi. Ubrzo nakon toga bio je blagdan sv. Antuna Padovanskoga. Sveča-no je bilo u Carevom polju.

Na kraju ovog priloga još jednom sve srdačno pozdrav-ljam sa željom da se odmore i napune baterije za nove podu-hvate koji nas čekaju. Odmoriti se možemo jedino uz Boga jer on je naš mir!

vlč. Petar Šporčić, župnik Josipdola

Iz župa Sv. Antun Padovanski – Generalski Stol i Sv. Mihovil – Mrežnički Brest

Proslava Prve svete pričestiU nedjelju, 20. svibnja 2012. u župi Generalski Stol bila je svečanost Prve sv. pričesti za dvanaestoro učenika

trećeg razreda. Osvanuo je lijep i sunčan Dan Gospodnji. Na svetoj misi u 11. sati prvopričesnici su sa svijeća-ma, uz pratnju svojih roditelja i rodbine ispunili prve klupe u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog. Župnik Alojz Knežević je nakon evanđelja predstavio prvopričesnike, a u propovijedi je vjernicima približio smisao sakramenta

57


euharistije, te važnost sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i svetoj pričesti. Misno slavlje uveličao je dječji zbor iz O. Š. Generalski Stol s nastavnicom glazbenog, gospođom Danijelom Jakovljević.

Nakon propovijedi prvopričesnici su izveli svoj program uz recitacije, s klasjem pšenice u rukama, a sve to je pripremila njihova razrednica, učiteljica Danica Frketić.

Nakon mise slijedilo je fotografiranje i ugodno druženje ispred župnog dvora, uz kolače i sok, što su pripre-mile obitelji prvopričesnika.

Imena prvopričesnika: Mihael Katić (M. Brest), Mateo Benić, Antonio Mihalić, Natalija Kasunić, Antonio Halar, Barbara Popovački, Luka Halar, Patrik Vranešić, Paulina Katić, Valentina Kasunić, Antonio Špehar, Matija Luketić

Proslava sv. Antuna u Generalskom StoluŽupa Generalski Stol proslavila je svog zaštitnika sv.

Antuna Padovanskog na sam blagdan, 13. lipnja. Svetu misu u 11. sati predvodio je vlč. Antonio Čutura, župnik Cvitovi-ća i Lađevca kod Slunja. Uz njega su koncelebrirali župnik Alojz Knežević s ostalim svećenicima Ogulinskog dekana-ta, na čelu s dekanom Tomislavom Rogićem. Vlč. Antonio je vjernicima približio lik ovog «sveca cijelog svijeta», čudo-tvorca, propovjednika, rodom Portugalca, životom i smrću Padovanca. Za evanđelje je uzet tekst iz evanđelja sv. Mar-ka, gdje Isus šalje apostole da propovijedaju Radosnu vijest po svem svijetu. Budući da su ispunjeni Kristovim Duhom, uz propovijedanje će polagati ruke na nemoćne i tako ih li-ječiti. Budu li i zmije uzimali u ruke, neće im biti ništa. Ove zmije predstavljaju zlo oko nas, koje možemo nadvladati budemo li i ispunjeni Duhom Svetim. Tim Duhom bio je ispunjen i nošen sv. Antun cijelog svog života, iako je umro mlad, u 36. godini života.

Općina Generalski Stol također je slavila svoj dan, pa su predstavnici općine nakon sv. mise položili vijence na spomen obilježju kod Osnovne škole. Župnik je predvodio molitvu za sve poginule branitelje ovoga mjesta i cijele naše Domovine i za sve ostale pokojne, uz nazočnost svećenika i vjernika.

I Osnovna Škola Generalski Stol je slavila svoj dan, pa su učenici, njih oko 150, uz pratnju svojih nastavnika imali priredbu u Zadružnom domu u 10. sati, nakon čega su sudje-lovali na misi. Župnik je sve pozvao na aperitiv. Oko crkve su bili šatori s igračkama za djecu, te poznati «gvirc» i medenjaci. Slavlje se nastavilo do kasnih popodnevnih sati.

Vlč. Alojzije Knežević, župnik Generalskog Stola i Mrežničkog Bresta

58


Iz župa sv. Ivana Krstitelja – Tounj i sv. Mihovila Arkanđela – Tržić - Kamenica

Proslava sv. Ivan Krstitelja u TounjuU nedjelju 24. lipnja župa Tounj svečano je

proslavila blagdan nebeskog zaštitnika župe kao i Dan općine Tounj. Misno slavlje predslavio je čuvar svetišta Gospe od Čudesa u Oštarijama vlč. Ante Luketić u suslavlju mjesnog župnika fra Sla-vena Mijatovića, ogulinskog župnika Tomislava Rogića i župnika Lipe na Dobri popa Mate Pa-vlića. Uz domaće vjernike na čelu s načelnikom općine Ivicom Sopekom misi su nazočili i brojni Tounjci koji na blagdan sv. Ivana Krstitelja dođu u svoje mjesto iz svih dijelova Hrvatske.

Propovjednik pop Ante Luketić vjernicima je ukazao na značaj ovog sveca kome se jedino uz Isusa i Mariju u Crkvi posebno slavi rođendan, a ukazao je i na značaj njegova imena koje znači «Bog je milostiv». Mnogima su u Starom i No-vom zavjetu imena određivala smjer djelovanja. Danas nije tako nego kod davanja imena djeci često prevladava neozbiljnost. Roditelji daju ime-na djeci prema likovima iz sapunica, a ne prema najboljim uzorima hrvatskih knezova i kraljeva ili svetaca i mučenika. Sv. Ivan Krstitelj kao lik na prijelazu Starog u Novi zavjet koji je pripremao dolazak Isusa i koji je završio mučenički svoj ži-vot, primjer je osobe koja je napustila sigurnost grada i otišla u pustinju propovijedati kako ga je vodio Duh Božji. On nam i danas daje smjernice kako se postaviti u sukobu dobra i zla te je primjer da se molitvom može pobijediti dvoličnost i svako drugo zlo. Danas je puno krštenih, a malo svje-doka vjere koji su svjetlonoše kao Ivan Krstitelj, zaključio je propovijed pop Luketić.

Prije mise održana je ispred općinske zgrade svečanost otvaranja nove ekološke i energetski učinkovite rasvjete kao i spomen ploče o 80 godi-na postojanja općine Tounj. Rasvjetu i ploču bla-goslovio je župnik Tounja fra Slaven Mijatović. Nakon mise održano je pučko veselje uz nastup KUD-a Tounjčice na prostoru ispred crkve.

Općina Tounj je na svečanoj sjednici općinskog vijeća podijelila više zahvalnica zaslužnim pojedincima i ustanovama povodom 80 godina postojanja ove općine. Jedan od dobitnika najvišeg priznanja ove općine je i župnik Tounja fra Slaven Mijatović. Uručivši priznanje fra Slavenu Mijatoviću, predsjednik općinskog vijeća Nikola Katić je istaknuo da se zahvala dodjeljuje zbog posebnog doprinosa u kulturnom, vjerskom i duhovnom obrazovanju na prostoru općine Tounj. Zahvalivši se na priznanju fra Slaven je istaknuo da i male sredine kao Tounj imaju veliku ulogu u razvoju države, baš kao što je i Isus krenuo iz malenog Nazareta a stigao je u veliki Jeruzalem.

Zvonko Ranogajec

59

IZ NAŠIH KRAJEVA

Nazivi voda (hidronimi) na ogulinskom području

Hrvati su mnoga imena voda naslijedili. Neki hidronimi npr. Neretva, Kupa, Krka, Una preuzeti su iz latinsko-ga jezika, dok drugi imaju još starije, indoeuropsko porijeklo kao Sava, Drava, Lika, Mura itd. Veliki broj hrvat-skih rijeka i potoka dobili su svoja imena po različitim svojstvima: veličini, brzini, dubini, širini, toplini, boji, bistrini i načinu kretanja vode. Najstarija imena rijeka, potoka i izvora većinom su jednočlana i potaknuta su strujanjem vode, oblikom riječnog toka, protjecanjem, slijevanjem i prelijevanjem vode niz kamenje, ključa-njem, izvorištima, vrelima, ušćima, slapovima, vlažno-šću, blatištima i baruštinama uz riječna korita i slično.

Ime rijeke Dobre pripada praslavenskom hidroni-mnom nasljeđu. Oblik imena rijeke Dobre ima pridjevni oblik: Dobra + voda («Dobra voda» ili «Velika voda»). Sve to ukazuje na obilje vode u sušnom krškom područ-ju. Romantična ljepota ove ponornice koja ponekad pla-vi Ogulinsko polje i ponire u Đulinom ponoru zaoku-pljala je maštu poznate hrvatske spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić. U pripovijetki Regoč opisana je silna voda koja je nalik na uzorak iz prirode, što je potaknulo autoricu za simbolički opis «vode Zlovode», koja se, nakon što je poplavila polje i ravnicu, izgubila u otvoru koji vodi u dubinu zemlje.

Izvorište rijeke Dobre je u Gorskom kotaru, u Skradu. Dobra nastaje iz izvora Bukovske Dobre, potoka Dobre i Donje Dobre, koji se ulijevaju u Ogulinsku Dobru. U gornjem ili izvorišnom dijelu rijeka se naziva Ogulinska ili Gornja Dobra. Nakon što Dobra proteče u Puškarićima ispod kamenog Mollinarijeva mosta (1874.), ubrzo ponire u Ogulinu, u Đulinom ponoru, nedaleko kaštela Frankopana. Desetak kilometara kasnije izbija u kamenom vrelu kod Gojaka kao Gojačka Dobra. U Ogulinu uz rijeku Dobru vezano je više vodnih imena. Ispod mosta koji po-vezuje gradsko središte s Prapućama i Zagradom, voda se slijeva u «Filipovićev vir». Voda je u kamenom koritu izdubila vrtložne lonce koji imaju naziv «škobalj» ili «ždrokalj». Poznati su i suhi riječni kanali «struge». Dobra u Ogulinu naziva se Đulom (Julom), a uz Đulin ponor povezani su i ponor Badanj i špilja Medvednica (badanj je vrsta bačve). Dobra ima više sporednih korita i za vrijeme poplava voda raste i popunjava prostor prema Zagra-du i teče iza kaštela Frankopana u «Ponor suha Jula», dok je drugi dio vode usmjeren prema Podvrhu i Stelnici. Drugo korito nalazi se na početku Šetališta Krlenac. Poplavne vode teku «Strugom» i dalje kroz Lomost i poniru iznad željezničke pruge prema Obruču. Toponim Gojak nastao je iz stare slavenske osnove goj, objašnjava se kao prijevoj (izmjena samoglasnika u riječima istog korijena; npr. vreti-izvirati-izvor, vrulja, od korijena v-r), tipa liti, lijevati-loj: goj prema žiti-živjeti. To znači: mir, tovljenje. Sličnog su postanja imena naselja (ojkonim) Tounj i vodno ime rječice Tounjčice. Ovaj hidronim ima svoj izvor u oblicima htonja, tonja sa značenjem: duboka voda, jezerce, vir. Sličan nastanak ima toponim Vitunj i vodno ime Vitunjčice, pritoke Dobre.

Na pojedinim zemljovidima rječica Vitunjčica naziva se «Vitunj» po istoimenom naselju. Uz Vitunjčicu zabi-lježeno je i izvorište Vrelo. Mjesto gdje se Vitunjčica ulijeva u Dobru u povijesnim izvorima naziva se «Vodosta-je». U Vitunjčicu ulijevaju se potoci Rakovac i Kobeljak. Rakovac izvire ispod brda Lumbarda (ime za starinski top), dok Kobeljak izvire podno frankopanske utvrde Vitunj (Gradina 622 m n/v). Vodno ime Rakovac nastalo je od životinjskog imena, dok se Kobeljak izvodi od riječi Koba, naziv za drvenu posudu za crpljenje vode.

Zagorska Mrežnica nakon poniranja ispod brda Krpel, povezana je s izvorom Tounjčice i Bistre (Bistrice). Rijeka Tounjčica najsnažnija je pritoka Istočne Mrežnice. Njen izvor nalazi se ispod ostataka stare frankopanske utvrde Tounj. Tounjčica sa svojim pritokama Kukačom i Rudnicom ulijeva se u Kordunsku ili Istočnu Mrežnicu kod sela Klarići (Sastavci ili ušće Tounjčice). Tounjčica je ime za špilju, vrelo i rječicu. Na mjestu sutoka Tounj-čice i Istočne Mrežnice bila je izgrađena frankopanska utvrda Ključ. Položaj nekadašnje utvrde na zemljovidima označen je kao «Gradina». Praslavenska riječ «ključ» ima značenje: zatvaranje prolaza ili zakrivljeni dio rijeke ili potoka.

Kod Zdenca, blizu Tounja, rječicu Tounjčicu prelazi stara Jozefinska cesta Karlovac - Senj. Graditelj obnov-ljene ceste Josip Kajetan Knežić kamenom mostu iz 18. stoljeća, preko Tounjčice dodao je 1835. - 1836. još jedan kat.

Mlinovi na Mrežnici

60

IZ NAŠIH KRAJEVA

Najstariji podaci o našim rijekama, potocima i izvorima nalaze se u Urbaru modruškom iz godine 1486. Zapisana su vodna imena: Pišćetki i potok ispod brda Treskavca, kod Josipdola, (Pišćetak je slab izvor), Stubalj, toponim i izvor, zapadno od Modruš glavice (Bijeli vršci 648 m n/v.), Stubalj, stubao-šuplje drvo koje se stavlja u zemlju na mje-stu slabog izvora.

Zabilježena su i vodna imena Pliskovo (Bla-to), jezero i toponim kod Plaškog, potok Jurlinka, istočno od Modruša, Vrhrika (Vrnjika) i Dretulja kod Plaškog, Zebićki potok i toponim Zebićko po-lje, u blizini Plaškog.

Knez Bernardin Frankopan godine 1500. u svojoj ispravi u kojoj se prvi put spominje Ogulin, označio je novoutemeljenoj utvrdi međe između Modruša i Vitunja. Tada su prvi put zabilježena imena rijeka, rječica, potoka i vrela: Mrežnice, Dobre i Vitunj-čice (Zdiški potok), te Mošuz vrelo (vrelo Moškovac). Zapisan je i izvor u blizini Mrežnice, zvan Perušićeva K(e)rnica. Kasnije je zabilježen izvor Krljenac (Krlenac), kod današnjeg Kučinić Sela. Hidronimna imena Mrež-nica Dance (suho korito) Zagorske Mrežnice i rječica Munjave i Vrnjike spominju se 1668. godine, (dance je umanjenica od riječi dno). Na kartografskim prikazima Oštarija iz 17. stoljeća, rijeka Zagorska Mrežnica koja teče kroz Oštarije, naziva se Tounjčica.

Na Bukovniku, na mjestu gdje je ogulinski trgovac D. Mucek 1879. godine podigao kapelicu posvećenu sv. Ivanu Nepomuku, ispod stijene izvirao je potok Bukovnik, koji se ulijevao u Dobru. Dragutin Hirc je u knjizi «Lika i Plitvička jezera» (1900.), zapisao: «Jedva, što se voda na liticu probila, uvire i teče podzemno 14-16 m, te poslije kao potok Bukovnik izlijeva se u Dobru.»

Umjetno jezero Bukovnik dobilo je ime po potoku Bukovnik i istoimenom predjelu. Vodno ime Bukovnik nastalo je od riječi za bilje, a umjetno jezero Sabljaci imenovano je po starom naselju Sabljaki. Na novijim zemljo-vidima upisani su oblici: Jezero Sabljak, Sabljačko jezero i Mrežnica jezero. U Marković Selu, u blizini Vražjeg mosta na Dobri je Velika pećina ili Pećnik (Pećinik špilja). Riječ pećina uvećanica je od riječi peć. To je ljevkasta stijena i vrh sa strmim padinama ispod kojih izbija više malih vrela iz kojih nastaje potok Pećnik (Pećinik) koji se ulijeva u Dobru. Hirc je opisao Pećnik: «Pećnik je duboka uvala, koju izbočena uvala dieli na dvoje. S desne strane uzdigla se stiena do 39 m visoko, nad kojom je ponor, a nad ovime spilja (pećina), na koju provaljuje voda, te se baca prieko stiene. Koja joj bude snaga, svjedoče izbačeni balvani i kamenje, što ga voda podzemno krši i

lomi uz jaku tutnjavu, kako mi rekoše, izbacuje. Sada je vrelo presuši-lo, nu nešto je vode prodiralo ispod izprebacana kamenja ali za kratko vrieme i uviralo.»

U povijesnim izvorima riječ «peć» vezuje se uz imena mjesta i utvrda, npr. Tounjska peć (1558.). Riječ pećina potječe od riječi peči, jer se u davno doba pečenje obavljalo pri vatri u pećinama. Ispod Kle-ka teče potok koji se u blizini Turković Sela ulijeva u Vitunjčicu. Ovaj potok ima više imena. Pod Klekom naziva se Klečkim potokom. U svom srednjem dijelu teče kroz Klečke drage i označava se nazivom Crni potok. U donjem dijelu toka, prije utoka u Vitunjčicu, dobio je novo ime, Rokov ili Marin potok. Ispod Stošca je vrelo Stipinac, a na Malom polju je Franjkovac, vrelo s obzidanim koritom. Potok Mrz-ljak zajedno s vrelom Soviljicom (Sovenicom) izvire ispod istoimenog brda i prijevoja, povezan je s vrelom Franjkovac na Kneji, odnosno Malom polju, gdje u blizini ponire u malom ponoru. Vodno ime So-viljica izvedenica je od životinjskog imena sova. Ispod Soviljice po-javljuje se izvor Javorak. Na Jelačkom, u blizini Dobre nalazi se izvor Klekovača.

Ogulinsko-modruška (plaščanska) udolina tipičan je prostor u kršu s vodotocima koji su kratki i plave Ogulinsko, Plaščansko, Jasenačko i

Grad Ogulin: Jaschke, Franz, austrijski slikar, Moderna galerija u Zagrebu, Ogulin početak 19. stoljeća (1807. - 1808.)

61

IZ NAŠIH KRAJEVA

Drežničko polje. Većina vodenih tokova skupljaju se kao duboke podzemnice i javljaju se kao jaka vrela u pod-nožju Velike i Male Kapele.

Sjeveroistočno od brda Krpela, u kamenoj dolini izbijaju na površini krška vrela: Bistra (Bistrica, Bistra rije-ka), Kromari, Mikašinović vrelo (špilja Zala) i Gojak. Posebno je zanimljiv potok Ribnjak (Ribnik), pritok Dobre.

Ljeti je voda izlazila iz vrela u potočnom dnu, donje polovice potoka, a u vrijeme oborina, voda je izbijala iz stijene na početku doline. U Ribnjak se ulijeva tekućica kratkog toka Jaruga. Izgradnjom elektrane Lešće, potok Ribnjak nestao je u umjetnom jezeru. Na podkapelskom prostoru prevladavaju mnoge «sušice». Među sušicama ističu se ponornica Munjava u josipdolskom kraju i potok Sušik u Drežnici. Munjava je dobila ime po tome što munjevito, brzo teče i ubrzo se izgubi. Njen izvor nalazi se ispod brda Kocelj (598 m n/v). Nedaleko Modruša postoji toponim Modruška Munjava.

Podno stare frankopanske utvrde Modruš izviru tri izvora, južno i istočno od modruških zaseoka Palijani i Antončići. Potok Rožić koji izvire ispod Modruške glavice u blizini zaseoka Rožići, ulijeva se u Munjavu kod Modruških Cindrića. Munjava nastavlja svoj tok do Čakovca Oštarijskog. U blizini Modruša izvire više potoka i kratkih vrela koja su većinom povezani s Munjavom, osim Bojane (Gašparovići) koja teče prema Zagorju, to su: Dragarski potok (prema draga-dražica), Frailovac koji izvire u blizini Salopeka Modruških, Vidoševac (izvire nedaleko zaseoka Vidoši), te potok Kiselac koji izbija u blizini zaseoka Klepci. U široj okolici oko Modruša postoji više manjih usamljenih izvora: Zdenčeva draga, Mramor, Gospodska vodica, Jasenište (Kolići-Kloštar), Grazerina, Migan, Živa voda, Vodena draga, Klokočka voda, Živica i drugo. Zapadna Mrežnica ili Zagorska Mrežnica ima svoje izvore na više mjesta i ima nekoliko imena. Javlja se kao neznatna sušica, potok, imenom Sušik, tvoreći s vodotocima Majnom i Crnim potokom tekućicu Drežnicu na sjeverozapadnom dijelu Drežničkog polja. Osim potoka Sušika podzemno je sa Zapadnom Mrežnicom povezan i Jasenački potok (Jasenčica) koji izvire iz povremenih krških vrela ispod podnožja Bjelolasice u Vrelu (predjelni toponim) i ubrzo ponire u nizu ponora. Potok teče kroz Donje i Gornje Jasenačko polje i prigodom velikih pljuskova djelomično plavi oba polja. Jasenački potok povezan je s Vrelcem.

U Zagorju rijeka je dobila ime Zagorska Mrežnica (ili Mrižnica), zagorska po toponimu Zagorje, a Mrežnica po mrežastoj strukturi suhog i poplavljenog kopna. U vrijeme kišovitog razdoblja godine, okolica Mrežnice okru-žena je povremenim izvorima, što kraju daje mrežasto obilježje. Godine 1959. izgrađena je brana na Zagorskoj Mrežnici i stvoreno je umjetno jezero Sabljaci. Prije izgradnje brane kojom je rijeka pregrađena, bilo je više jezeraca i potoka koji su bila povezani s Mrežnicom: Rupećica, Bistrac, Lovren (Ribarić potok) u koji se ulijeva potok Raul, te Stoševo i vrelo Mačkovac. Danas ispod starog kamenog mosta u Oštarijama rijetko teče Zagorska Mrežnica i ponire prema «Ponorima» u podnožju brda Krpel, u okrilje špilja Ambarac (Hambarac) i Mandelaja. Dio njenih podzemnih tokova dopire do špilje u kamenolomu Tounj i špilje Tounjčice.

Špilja Mandelaja u Oštarijama spominje se 1835. godine u njemačkom romantičarskom igrokazu Die Magda-lenen-Grotten bei Ogulin. Autor djela je Čeh Joseph Schweigert. U okviru igrokaza kao napjev izvedena je pjesma Ljudevita Gaja Horvatov sloga i zjedinjenje, poznatija po početnim stihovima «Još Horvatska ni propala», koja je tiskana u Danici Horvatzkoj, Slavonzkoj y Dalmatinzkoj, iste godine. Sadržaj igrokaza vezan je uz jednu epizodu iz povijesti Vojne granice u vrijeme francuske vladavine.

Kod Gerova, nedaleko Tounja izvire potok Globornica koji se ulijeva u Dobru i ponekad plavi Gerovsku dolinu. Izvor Mrežnice nalazi se u sredini kraškog polja i ima izgled velikog kamenog kotla. U Zagorju naziva se Izvor ili Žaga. U blizini je Zeleno jezero (Šmitovo jezero). Zeleno jezero predstavlja spoj dvaju međusobno spojenih jezera Malog i Velikog. Zeleno jezero dobilo je ime po tamnozelenoj boji vode. Na zapadnoj obali jezera Sabljaci potopljeni su izvori Zagorske Mrežnice: izvor Rupećice, špilja Zagorska peć i jama Klisura. Vodno ime Rupećica izvedenica je od riječi «rupa», u značenju stijena - ponor.

Rupećica je zajedničko ime za špilju, kraški izvor, vode-ni tok, ponor i jamu. Špilja Rupećica podzemno je povezana sa Zelenim jezerom. Potok Ratković (Lug) izvire u blizini brda Hrastovac (482 m n/v), sjeverozapadno od Mo-druša i utječe u Mrežnicu. U Gornjim Puškarićima, iznad župne crkve Sv. Jurja je Popov zdenac, izvorište potoka Mrzlice koji utječe u Mrežnicu. Bijeli zdenac također izvire u Puškarićima.

Ispod brda Veljun izvire više potoka, među kojima se ističe potok s izvorom koji se zove Franjković vrelo i koji teče kroz selo Ravnice. Na zemljovidima zabilježeni su: Bocino vrelo (Turkalj potok), Novačko vrelo, Pono-

62

IZ NAŠIH KRAJEVA

rac (izvire ispod Crkvenog brda), te Šegansko vrelo. Južno od puta za Kaševare izvor je Vrbica (Vrbice). Zapisana je narodna priča o tome kako su na tom mjestu bila dva izvora, iz jednoga je izvirala pitka voda, a iz drugoga mineralna voda. Izvor je dobio ime po velikoj vrbi koja je nekad rasla uz izvor. Spominje se i ljekovitost te izvor-vode. Izvor Vrbica stvara malo krško jezero.

Vodna imena jednog broja izvora i potoka, većinom su prezimena nekadašnjih vlasnika zemljišta, kroz koja teku ili izviru pojedine tekućice. Na istočnom dijelu Podkapelske udoline nalazi se jezero Begovac Plaščanski, kod Blata. To je povremeno plavljeno jezero koje je veći dio godine ispunjeno vodama koja izviru iz obližnje Velike pećine. Ime jezera nastalo je od riječi za zanimanje ili zvanje (beg). Ponornica Dretulja izvire ispod brda Vršak (577 m n /v), kod Plaškog. Ispod frankopanske utvrde Plaški (Gradina 635 m n/v) nalaze se dva izvora uz cestu Plaški-Blata.

Dretulja sa svojom pritokom Vrnjikom, nakon poniranja, podzemno je povezana s izvorom Kordunske ili Istočne Mrežnice. Vrnjika izvire ispod Grabove kose (501 m n/v). U blizini zaseoka Vuković-Kapela iz Velikog vrela izvire ponornica kratkog toka Lička Jesenica (Jasenica) i ponire kod sela Potpolja u Jeseničkom polju. Na otoku usred potoka Jesenice bila je izgrađena frankopanska utvrda Jesenica, od koje se jedva naziru tragovi. Vode Ličke Jesenice povezane su sa Slunjčicom. Vodna imena kratkih tokova Dretulje, Vrnjike i Jesenice nastala su od izvedenica za bilje i plodove.

Ivan Tironi, prof.

LITERATURA:

Bedek (Janja), Bilandžija (Helena), Jalžić (Branko), 1988, Ogulinska špiljska spužvica Eunapius subterraneus Sket et Velikonja, 1984, rasprostranjenost i ekologija vrste i staništa u: Modruški zbornik II. - 2008, Modruš, 103.-131.Bralić (Ivan), 1964, Geografsko-geološki spomenici prirode u kotaru Karlovac u: Zbornik Gradskog muzeja Karlovac, Karlovac, 176.-180.Božičević (Srećko), 1987, Hidrogeološke i speleološke značajke u: Priroda i šumarstvo Ogulinskog kraja, Ogu-lin, 360.-365. Brlić-Mažuranić (Ivana), 1999, Priče iz davnine, Regoč, Ogulin, 56.-60.Cividini (Ante), 1966, Ogulin i njegova krajina u: Bakarska zvona, broj 2, godina IV., 6.-7.Fras (Julije), 1988, Cjelovita topografija Karlovačke vojne krajine, Gospić, 63.-64, 200.-201. Herak (Milan), 1973, Pregled geološke građe Like u: Lika u prošlosti i sadašnjosti, Karlovac, 84.-85. Hirc (Dragutin), 1900, Lika i Plitvička jezera, Zagreb, 2-3, 5, 6, 8, Holjevac (Željko), 2012, Ogulinska pukovnija (1746.-1873.), Ogulin, 351.Ivšić (Dragica), 2011, Javornica iz mojega djetinjstva, u: Modruš, list mjesta i župe Modruš, Modruš, 34.-40. Kussan (Paul), 2010, Kratka povijest Treće ogulinske nacionalne graničarske pješadijske regimente, Zagreb, 149.-150.Lopašić (Radoslav), 1997, Urbar modruški, Ogulin, 23, 25, 27, 34, 45, 47, 59, 87.Luketić (Antun), 1994, Zagorje kod Ogulina-Mjesto i župa, Zagorje, 12.Magdić (Mile), 1909, Narodne priče o gradinama u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Zagreb, str.132 Magdić (Mile), 1926. ( 1996.), Topografija i povijest Ogulina, Ogulin, 21, 25-26, 49.Maras (Mate), 2009, Krš Hrvatske-Geografski pregled i značenje, Zagreb, 106, 109, 139, 163.Mažuranić (Vladimir), 1908.-1922 (1975.), Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb.Pavić (Radovan), 2012, Geografija gorske Hrvatske, Rijeka, 84.-89.Poljak (Josip), 1943. (1997.), Zemljopisni pregled u: Velika župa Modruš, Zagreb, 7.-33.Poljak (Željko), 1959, Vodič na Klek, Zagreb, 17.-20. II. izdanje Ogulin, 2012., 61.-63.Stančić (Nikša), 1998, Gaj, Ljudevit, u: Hrvatski biografski leksikon, 4, 536.Šimunović (Petar), 2009, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Zagreb, 291.-307.

63

IZ NAŠIH KRAJEVA

Sanacija crkve Sv. JakovaCrkva sv. Jakova izgrađena je kao jednobrodna crkva s glavnim ulazom pored zvonika i s jednim pomoćnim

ulazom u samom zvoniku. Prema dostupnim podacima, izgrađena je krajem 12. ili početkom 13. stoljeća. Kao najstarija sakralna građevina ogulinskog područja doživjela je brojne adaptacije i sanacije od 1521. god., kada su je zapalili i devastirali turski osvaja-či. U posljednjih trideset godina izvođeno je više manjih radova na krovu i tornju, a 2004. je sanirana unutrašnjost crkve, te korovište s novim bakrenim pokrovom nad lađom crkve 2005. godine, bez tor-nja i fasade. Posljednja izvedena sanacija bila je ona zvonika crkve i fasade u periodu od 16. kolovoza do 8. prosinca 2011.

Potreba saniranja tornja utvrđena je pregledom istog kada je utvrđeno da dio kamenih blokova ugra-đenih u zidove kule nisu vezani uz zid te je postoja-la opasnost urušavanja dijelova kule te ugrožavanje prolaznika. Daljnjim pregledom objekta crkve, tj. fasade, uočene su pukotine i oštećenja žbuke, vanj-

ske stolarije, odvodnje i prisutnost vlage na vanjskom dijelu fasade. Kako bi se radovi mogli kvalitetno izvesti bilo je potrebno izraditi projekt sanacije. Projekt sanacije koji je utvrdio sve prije navedene radnje izradio je ured ovlaštene arhitektice Kristine Špigl Urhl, dipl. ing. arh. Da bi radovi na sanaciji mogli započeti bila je potrebna suglasnost Uprave za zaštitu kulturne baštine te Konzervatorskog odjela u Karlovcu.

Po odobrenju Uprave za zaštitu kulturne baštine te osiguranju sredstava, pristupilo se prikupljanju ponuda za izvođenje radova. Od pristiglih ponuda prihvaćena je ponuda poduzeća OGULINMONT d.o.o. iz Ogulina.

Radovi na sanaciji počeli su 16. kolovoza 2011. montažom skele i obijanjem oštećene žbuke, a sve pod nadzorom djelatnika Konzer-vatorskog odjela Karlovac, gosp. Davora Trupkovića i nadzorom za građevinske radove Zdravka Paušića, ing. građ. Na mjesto skinu-te žbuke nanesena je specijalna žbuka za takve namjene, a prema uputama proizvođača sa svim potrebnim predradnjama te završnim slojem i odabirom završne boje po izboru Konzervatorskog odjela. Na dijelovima fasade pronađeni su originalni ostaci stare boje, koji su ostavljeni u izvornom obliku.

Sanacija tornja i kule počela je čišćenjem sljub-nica, fuga i detekcijom kamenih blokova koje je trebalo izvaditi te ponovno cementnim mortom učvrstiti. Za učvršćivanje konstrukcije tornja vršila su se bušenja u koja se injektirala specijalna masa pod određenim pritiskom. Zadaća ovog injektiranja bila je povezivanje svih elemenata kamenog zida po kompletnom volumenu. Po kvadratnom metru zida izvedene su dvije bušotine profila 22 mm. Po zavr-šetku volumenskog injektiranja pristupilo se izradi zaštitnog premaza kamenog pročelja te završnim ra-dovima na tornju.

U sklopu sanacije crkve izvršen je i popravak drvene konstrukcije unutarnjih stepenica i popravak konstrukcije nosača zvona, izvedena je elektro-insta-

64

IZ NAŠIH KRAJEVA

lacija rasvjete zvonika, demontiran je križ na vrhu tornja te primjereno skraćen. Krov tornja s pokrovom rekonstruiran je u novije doba i nije bilo potrebe za daljnjom rekonstruk-cijom istog. Na krovu je izvršeno bojanje lima zaštitnom bojom. Ulazna nadstrešnica je demontirana te je na lokaciji iste izvedena nova sukladno projektnoj dokumentaciji.

Zbog zaštite objekta od vlage sa zapadne strane izve-dena je drenaža terena te omogućena odvodnja oborinskih voda s terena, kako istu ne bi natapalo. Tijekom radova sve sudionike u gradnji poslužilo je dobro vrijeme jer za izgradnju pojedinih faza nekih radova bilo je potrebno i određeno vrijeme sušenja žbuke i ostalih premaza, kako bi završni premazi bili izvedeni prema pravilima struke. Uz dobru suradnju s projektantom Kristinom Špigl Uhrl, i predstavnikom Konzervatorskog ureda Karlovac Davorom Trupkovićem, i poduzećem OGULINMONT d.o.o. Ogulin radovi su završeni kvalitetno i na vrijeme. Prilikom izvođe-nja radova na sanaciji koristili su se materijali najnovije ge-neracije koji su ugrađeni pod nadzorom proizvođača istih što nam garantira kvalitetu izvedenih radova.

Na kraju sve ovo ne bi bilo moguće izvesti da svoj udio u koordinaciji svih radova nije dao župnik Tomislav Rogić. Ovim putem zahvaljujem svim sudionicima na izuzetnoj suradnji u realizaciji projekta.

Zdravko Paušić

ISUSE, MISLI TI!

ISUSE TI MI STALNO PROGOVARAŠ PREKO RAZNIH OSOBAA JA TO PONEKADA NE SLUŠAM, OPROSTI MI,JA ZNAM DA MI TI ŽELIŠ SAMO DOBROI SVE ZNAŠ O MENI, TI ME NAJBOLJE POZNAJEŠ, TI ME VOLIŠVOLIM TE ISUSE SNAGO MOJA BEZ TEBE BI BILA IZGUBLJENAHVALA TI ŠTO SI STALNO TU UZ MENE. I DANAS MI GOVORIŠ DA PREVIŠE NE BRINEM OKO NEKIH STVARI,JER ODAVNO SAM SVE TEBI U RUKE DALA,ALI ONO LJUDSKO KOPKA U MENI I MISLI ME MORE I PRITIŠĆUMOLIM TE MILI ISUSE OSLOBODI ME TEŠKIH MISLI,TI SVE ZNAŠ NAJBOLJE, JER SVE JE U TVOJOJ SVETOJ MOĆISAMO TI NAŠE PUTEVE RAVNAŠ I ODREĐUJEŠTI SI NAŠ BOG I SVE JE PO TVOJOJ SVETOJ VOLJI. AMEN.

Ružica Blašković

65

OBITELJSKA STRANICA

S novom radošću u srcu uživati Božju riječPoruka hrvatskih biskupa roditeljima, djeci i mladima o dvadesetoj obljetnici

vjeronauka u školi, ususret Godini vjereBog trajno očituje svoju lju-

bav prema ljudima. Svjedočenje Božje ljubavi, koja svoj vrhunac ima u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, stalna je zadaća Cr-kve. Želeći ostati vjerni Božjoj ljubavi s dubokom se zahvalno-šću spominjemo našeg četrnaest-stoljetnoga zajedništva vjere s Bogom u njegovoj Crkvi. Na tom putu upućujemo vama, dragi rodi-telji, djeco i mladi, svoju bratsku i pastirsku riječ ohrabrenja o dva-desetoj godini katoličkoga vjero-nauka u školi.

Osobito želimo istaknuti našu želju da predstojeća Godina vjere, koja počinje 11. listopada, pobudi u svima vama nadahnuće da vjeru ispovjedite u punini i s obnovljenim uvjere-njem, s pouzdanjem i nadom. Vjera raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi i kada se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Takvo iskustvo vjere pozvani smo kao Crkva priopćavati i vjeronaukom u školi. A upravo se vjeronauk u našoj javnosti često predstavlja kao nepotreban. Ogorčeni smo činjenicom njegovoga stalnog dovo-đenja u pitanje kao redovitoga predmeta u okviru osnovnoga i srednjeg školstva. K tomu i činjenicom različitih oblika diskriminacije vjeronauka kao predmeta. To predstavlja izravno obezvrjeđivanje prava vas roditelja i vaše djece da odgajate u skladu s vašim uvjerenjem te prava na slobodu očitovanja kršćanske vjere odabirom i poha-đanjem vjeronauka u školi. Nažalost, sve to često rađa povlačenjem roditelja u «anonimnost šutljive većine», dok se rijetki pojedinačni primjeri ispisa iz vjeronauka predstavljaju kao redovita pojava te tumače da je taj predmet neprivlačan.

Dragi roditelji, djeco i mladi!

U ljubavi vas podsjećamo da je put vjere svakoga od nas započeo sakramentom krsta. Na tom putu sazrije-vanja spoznajemo da vjerovati znači odlučiti se biti i živjeti s Gospodinom. Upravo nas on, Isus Krist, svojom ljubavlju sabire u svoju Crkvu, povjeravajući svima nama, navještaj evanđelja s nalogom koji ne zastarijeva. Za vas, dragi roditelji, ispuniti taj nalog znači najprije biti zauzetim navjestiteljima Radosne vijesti u svojoj obitelji. Istodobno to znači da ste pozvani omogućavati svojoj djeci upoznavanje otajstva kršćanske vjere i na vjeronauku u školi. Stoga vas pred nadolazećom Godinom vjere pozivamo da i dalje bez straha upisujete svoju djecu na vje-ronauk u školi te zahtijevate puno poštovanje vašeg roditeljskog prava.

Vama, draga djeco i mladi, od srca poručujemo: otkrivajte svakodnevno radost vjere iz koje možete crpiti traj-nu ljubav i snagu za svoj život. Pohađanjem vjeronauka u školi već svjedočite da ste prosvijetljeni u umu i srcu Gospodinovom riječju te da ste izabrali život koji nema kraja.

Dragi roditelji, s novom radošću u srcu uživajte Božju riječ! Draga djeco i mladi, vjeronauk u školi učinite mjestom vašeg istinitog i trajnog obraćenja Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta!

Zagreb, 27. lipnja 2012.

Vaši biskupi

66

OBITELJSKA STRANICA

Snaga Božje LjubaviČitati i slušati o događajima našeg vremena nije nimalo

lako. Prirodne katastrofe, potresi, poplave, tornada, ratovi, ubijanja, siromaštvo, glad... Ima li tome kraja? Može li čo-vjek u takvim situacijama ostati pribran i može li se nadati nekom boljem, ljepšem vremenu?

I možda još jedno teže pitanje: zašto Bog dopušta da se sve te negativnosti događaju? I kako pomiriti sve ovo sa či-njenicom Božje ljubavi? Možda slijedom svih tih događaja čovjek jedino može zaključiti da nas je Bog prestao voljeti?

Teške su to misli. Da razmišljamo samo na razini činje-nica, bez dubine vjere, mislim da ne bi ni otišli dalje od ova-kvih negativnih zaključaka. Bog nije u površnosti, nije nas stvorio na svoju sliku, sebi slična, a da ne bismo u Njemu pronašli odgovore.

Već ta prva činjenica, koja nas vraća daleko u prošlost, stvaranje čovjeka, pokazuje početak Božje ljubavi za čovje-ka. Stvorio nas je u najdubljoj sličnosti sa sobom, sličnosti koju je dao nekom stvorenju. Sve stvoreno dao nam je na upravljanje, prepustio nam je odlučivanje o svemu. Jer imao je povjerenja u čovjeka. Povjerenje je temelj svakog odnosa. Odnosa čovjeka s drugim čovjekom, odnosa Boga i čovjeka.

Čovjek je to povjerenje iznevjerio. Istočni grijeh je bio čovjekov izbor jer je krivo upotrijebio svoju slobodu opredjeljenja. Sloboda je mogućnost izbora, ali ne bez odgovornosti. Onaj tko je odgovoran prema sebi i Bogu najslobodniji je. Biti zarobljen po krivom viđenju slobode je najveća nesloboda, ropstvo. Kada čovjek iz svoje slobode zaboravlja tko mu je dao taj dar, postaje ovisan o onome što mu zamjenjuje Boga. Danas su te ljudske za-robljenosti brojne, često ih i ne prepoznajemo. Bog je mogao čovjeku oduzeti mogućnost izbora, pa do grijeha ne bi ni došlo. Znao je već što će čovjek napraviti, a nije mu oduzeo slobodu. Veličina Božje ljubavi i jest u činjenici najveće slobode, iako je znao da će ljudska odluka povrijediti njegov odnos s čovjekom.

Veličina Božje ljubavi jest upravo u tome da nije ostavio čovjeka u tom griješnom stanju. Sve ono što je či-nio kroz povijest spasenja bilo je s ciljem da čovjeka pripravi na otkupljenje. Koliko god je Bog u događajima

Starog zavjeta pokazivao svoju ljubav Izabranom narodu, oni tu ljubav nisu prepoznavali. U Zakonu su vidjeli stroge propise i zabrane, a svaku zapovijed «popravljali» su svojim zakonima.

Je li onda bilo moguće da Židovi u Isusu prepoznaju Sina Božjega, utjelovljenje Božje Ljubavi? Onima koji su otvorili svoja srca, bilo je očitovano tko je Krist, ostali kao da su još više otvrdnuli. Nije stoga ni čudno da se Isus često puta sukobljavao s farizejima upravo zbog njiho-vog iskrivljenog shvaćanja Zakona. Nametanje vlastitih tumačenja Za-kona bilo je neprepoznavanje onoga što je Bog stavio u temelj svojih Zapovijedi. I kada Isus proglašava dvije Zapovijedi ljubavi nije to stoga da donese nešto novo, do tada nepoznato ljudima, nego da bi im pojasnio bit Božjeg Zakona. Onu istu bit koju su oni tijekom vremena zaboravili svojim okretanjem od Božjeg lica: srž Zakona nisu zapreke, nego ljubav.

Shvatljivo je to iz perspektive ljudske prirode. Kada se zatvorimo u svoju sebičnost i grijeh, ne možemo uočiti ljepotu trenutka svakodnev-nog života. Prigovaramo svemu, u svemu vidimo negativnosti, svi su nam krivi za to, a najviše Bog. U životnim događajima ne vidimo prilike, ne primjećujemo milost koju nam Otac daje iz svoje ljubavi. Čovjek, iz tame kojom se okružuje, ne može vidjeti svjetlo.

Bog nas ljubi preko svake mjere kojom to mi možemo izmjeriti. Da nije tako, zar bi nam dao dar kojeg mi razumom ne možemo ni dohvatiti? Dar njegovog Sina je onaj dar kojega nam je Bog dao iz ljubavi. Taj dar je tako velik koliko je velika i Božja ljubav prema nama. To je ljubav Trojstva prema nama, ljubav u kojoj je odnos između tri Božanske osobe, realnost koju Bog želi za nas kad nas je stvorio

67

OBITELJSKA STRANICA

na svoju sliku. Razmišljajući o odnosu između Božanskih osoba možemo razu-mjeti podudarnost Očeve želje da nas spasi s prihvaćanjem te odluke od strane Sina Božjega.

Kako prihvaćanje križa predstavlja znak ljubavi? Križ kao rimsko sredstvo mučenja i znak najveće društvene odbačenosti Krist uzima kao najbliži primjer svoje ljubavi. Način spasenja čovjeka ide toliko daleko da je apsurd za čovjeka, u takvom načinu umiranja, upravo put kojim nas Bog otkupljuje od grijeha. Ono čega se mi ljudi odričemo kao najveće sramote, Bog preobražava svojom žrtvom u najveći simbol ljubavi.

Križ je znak sveprisutne Božje ljubavi, znak najvećeg odricanja za viši, plemenitiji cilj. I sami kršćani često puta zaboravljaju bit križa. Biti kršća-ninom ne znači biti zatvoren u svojoj sebičnosti, već biti blizak bližnjemu u svakodnevnom životu. Isus nam je svojim cijelim životom, u služenju i pri-sutnosti, pokazao kako to treba izgledati. Ipak, najočitiji primjer je u njegovoj gesti pranja nogu na Posljednjoj večeri. U židovskoj kulturi taj posao bio je re-zerviran samo za sluge, a Isus tom činu daje novu dimenziju. Služiti drugome, ne kao sluga koji to mora činiti, nego kao bližnji koji to čini iz ljubavi.

Posljednja večera je događaj koji obiluje simbolikom, primjerima koje Isus ostavlja kao poruke nama, svo-jevrsna oporuka. «Ovo činite meni na spomen!» I kao primjer trajne Kristove ljubavi, one koja će ljudima biti vidljiva pod prilikama kruha i vina, Isus ustanovljava sakrament Euharistije. Živjeti ovaj sakrament u životu, ne znači samo hraniti se Kristovim Tijelom i Krvlju, nego radost i veličinu ovog dara učiniti dijelom života.

Ljubav koju nam Krist ostavlja i u sakramentima i u žrtvi križa je ljubav koja svojom snagom pobjeđuje Zlo. Ljubav je trajna i velika, iznad svega, iznad svih naših strahova i sumnji, jer je njena veličina upravo onolika koliki je i sam Bog. Neizmjerna i preobilna. I u Božjoj ljubavi nema mjesta optuživanju ili nijekanju, ona je nesebična, bez obzira na naša djela i naša razmišljanja. Ona je milost.

Ana Stipetić

Je li Bog stvorio sve što postoji?Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:

Je li Bog stvorio sve što postoji? Jedan student mu je smjelo odgo-vorio: Da, Bog je stvorio sve što postoji!

Bog je sve stvorio? upita profesor još jednom. Da, profesore, odgovori student.

Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga ne-što pitati.

Naravno, odgovori profesor.Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća?Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?Studenti su se zahihotali na kolegino pitanje. Mladić je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne postoji.

Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prenosi energiju. Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.

Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama?Profesor odgovori: Naravno da postoji.Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla.

Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bi-jelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu.

68

OBITELJSKA STRANICA

Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Naj-

češće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima… U zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.

Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam koji su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.Mladić se zvao Albert Einstein.

N.N.

Ustrajati otkrićem vjereSvakodnevno optuživanje svega i svakoga u našem svakodnevlju postalo je toliko naporno, da je pomalo

čudno što uopće postojimo, koliko se mrzimo.Za mene su heroji ljudi koji ne upiru prstom nego šute i rade, koji priskaču u pomoć kada vide da je negdje

zapelo, koji su složni i nesebični... drž`, ne daj , pomozi, sačuvaj tajnu, prešuti, zagrli, utješi, nahrani, oprosti, savjetuj, podijeli, voli... beskrajno voli...

Zapravo, niz je lako nastaviti, ali savjet svima je da riječi treba provoditi u djela. Dragi Bog nas je odabrao da dođemo na ovaj svijet, koji ponekad nije lijep, koji je često okrutan, ali takvim ga čine ljudi, koji iz tisuću sebičnih razloga žele činiti drugima zlo. A kako samo malo treba da u čistu postelju le-gneš bezbrižno i mirno spavaš, jer si naučio sebe da ne činiš zlo.

Kaže se da ono što djeca do svoje treće godine nauče od roditelja, vodi ih kroz cijeli život. Često sam se puta uvjerila da to ne mora biti tako, jer niti jednom djetešcu majka ne savjetuje da čini zlo. Dijete zaslužuje nježni po-ljubac, sigurnu zaštitu u roditeljskom zagrljaju, koji kada se usadi duboko u srce, traje cijeli život, ali puno je si-tuacija, kada se pred nama otvaraju razni putovi, koji ne moraju uvijek biti ispravni. Teško je, ali treba se zna-ti okrenuti i potražiti novi, ispravniji. Ponekad se dogodi pad, koji zna biti toliko snažan, da je teško ustati, ali i to treba naučiti, ustati, otirati prašinu sa tvrdog tla, zaliječiti ranu i uzdignute glave, možda oporo stisnutih usnica, sa iskrom nade u oku, krenuti dalje stazom darovanog života…

Nadom započinjem novi niz: hrabrost, predanost, odlučnost ...Koračati dalje i širom otvoriti oči, ako mislimo da smo sami, postoji jedna ruka koja će nas čvrsto stisnuti ako

posrnemo. Prepoznat ćemo je samo u dubini svoga srca. Moramo pronaći osobnu snagu na koju smo možda, u brzini svakodnevice zaboravili: vjeru!

Mali recept za životnu hrabrost, molit ću se da uspje svima!

Željka

69

MOZAIK

Ime našega župnikaKad mi iz ZOV-a dođemo na kavicu k teti Ani i njezinim

susjedima, pretegnu u razgovoru vjerske i crkvene teme, jer zna se da će nešto od toga biti objelodanjeno u ZOV-u, li-stu Zajednice ogulinskih vjernika. U opuštenom razgovoru načitani Joso koji prati sve što se događa u Crkvi, državi i u svijetu, srkne gutljaj kave te će mudro sa smiješkom: «Što mislite, ljudi, znaju li svi naši župljani kako se zove naš župnik?». Svi podignu obrve, jer ih je pitanje iznenadilo te nakon kratke šutnje poteče bujica riječi o svemu što se tiče vjere, župe i župnika, i Crkve u domovini i u svijetu.

«Bili vatreni ili mlaki vjernici, valjda svi znaju kako nam je župniku ime», izusti Mijo. «Ma ne!», Manda će, «koliko puta kada se nađemo na tržnici pa uz kupovinu pretresemo ovo i ono, vidim da ih nije mali broj koji ne znaju ime župnika pa počnu 'onaj naš', misleći na župnika, a ne znaju ni otkuda je ni kako mu je ime».

«Malo čudno», Mijo će, ali kad je tako, tako je. Od župnika prijeđemo na Crkvu i vjeru, na vjersko znanje i neznanje, na vjerski život ili, bolje rečeno, na život u slabom skladu s vjerom.

«Netko je sretan jer ga je imao tko poučiti u vjeri i pružiti mu primjer vjerskog života, dok drugi nemaju te sreće», kaže teta Ana. «Ali, što učiniti da vjera uđe u život mnogih, možda i svih», nastavi teta Ana, «tko može pomoći, jer mi pojedinci možemo nešto, ali ne sve».

Podsjetismo ih, ako nisu zapazili ili zapamtili, da je Papa Benedikt XVI. odlučio proglasiti Godinu vjere koja će trajati od 11. listopada ove 2012., na pedesetu obljetnicu otvaranja Drugoga vatikanskog sabora, do svetkovine Krista Kralja, 24. studenoga 2013. godine, i da je s tom nakanom uputio apostolsko pismo Vrata vjere.

«Vrata vjere», kakva lijepa riječ, Ana će i nadoda raspjevano: «Kroz vrata se izlazi u bijeli svijet, na Božje sunce, ali kroz vrata se, mislim ona nebeska, ulazi u život bez sjena i mraka».

«Da, da, Ane, ali treba stići do nebeskih vrata, treba putovati u sve dane dugog ili kratkog života, u trajanju od 'gnijezda do zvijezda', kao reče pjesnik Mak Dizdar» dobaci Joso.

«Hvala Bogu», doda Mande, «jednoga dana treba završiti s ovom pustinjom i preći u pravi ži-vot. Jer, mnogo je toga za što se na zemlji brinemo bez vječnosti jedno veliko ništa, obična beživotna pustinja».

«Svi smo mi primili na krštenju dar vjere, ali u mnogih se svjetlo vjere sakrije, sol obljutavi i biser zakopa, a to je tragično» nastavlja Joso. «No može-mo se probuditi, ako smo zaspali, možemo raspi-riti tu svetu vatru, otkriti svjetlo da nam svijetli na putu do vječnih vrata, može sol opet postati prava. Svetom ocu trebamo zahvaliti za ovo potpirivanje.

Sigurno će nam naš biskup i naši župnici pomoći da se svi trgnemo i napravimo prave korake za buđenje vjere, bez koje ne možemo biti sretni ni na zemlji ni u nebu».

«Hoćeš reći, Joso, da nam se valja uputiti na studenac k Isusu kao ona Samarijanka koja je išla zahvatiti vode, a pronašla u Isusu vrelo koje teče u blaženu vječnost», kaže Mande. – «Baš to», Joso će.

«Svi koji se osjećamo Božji», nadoveza se teta Ana, «koji volimo Crkvu, koji smo sretni što smo kršćani, možemo nešto učiniti. Svi možemo davati primjer kršćanskog života: molitvom, sudjelovanjem u svetoj misi, molitvom za ljude, a tko zna reći što mu vjera znači, da posvjedoči i riječima. Tko razumije dar vjere, a Bog mu dao dar govora, neka tako svjedoči. Sigurno su na tom zadatku prvi odgovorni naši svećenici i vjeroučitelji, ali mogu i drugi, a svi možemo moliti i poticati da ljudi otvore srce Božjem daru».

«A vi mladi recite», pita Mijo, «imamo li to Papino pismo na hrvatskom jeziku, možete li nam nešto iz njega prenijeti, ako ste ga pročitali, možemo li ga i mi čitati, je li teško razumljivo?»

Rekosmo im da ga mogu nabaviti, za to će se župnik pobrinuti. Lako ga je čitati i razumjeti, nije dugačko, a mi smo ga pročitali i možemo nešto prenijeti. Imali smo primjerak te knjižice kod sebe pa smo je i pokazali i ponešto

70

MOZAIK

im i pročitali. Držali smo da im je najzanimljivije uz Papino pismo čuti što kaže Nota s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere koju je dodala Kongregacija za nauk vjere i koja je u istoj knjižici. U toj noti su upute za svu Crkvu, zatim za biskupske konferencije, za pojedine biskupije, za župe, za posebne zajednice, udruge i pokrete. «Dakle, za sve», kaže Mijo. «Da, za sve, a vama će možda najzanimljivije biti od svega što se odnosi na župe», uzvratih. «Dakako», kaže teta Ana, «jer nama je župa sva Crkva u malom».

Ispričali smo im da smjernice za župu najprije pozivaju vjernike da čitaju i pažljivo razmišljaju Papino pismo. Zatim, da bolje sudjeluju u liturgiji. Svećenike pozivaju da posvete veću pozornost dokumentima II. vatikanskog sabora koji je trajao od 1962. do 1965. i koji je na-stojao probuditi Crkvu i svijet i uputiti ga Božjim putovima, kako nas je Isus učio. A ti putovi sretni su putovi za svakoga čovjeka.

Svećenici se pozivaju da posvete vrijeme sa-držajima Katekizma Katoličke Crkve koji je obje-lodanjen prije dvadeset godina, a on će im pomo-ći u katehezama, propovijedanju i u pripravi na sakramente. Katehisti i vjeroučitelji pozvani su da prouče Katekizam i da pod vodstvom župnika predvode skupine vjernika u zajedničkom čitanju i produbljivanju ovog sadržaja. Smjernice iskazuju želju da Katekizam dođe u sve obitelji. Smjernice preporučuju u Godini vjere pučke misije po župa-ma da bi vjernici ponovno otkrili dar krsne vjere i zadaću svoga vjerničkog svjedočenja. Ima uputa za redovničke zajednice, za njihovo svjedočenje za evanđelje i za molitvu. Posebno su pozvane crkvene udruge i duhovni pokreti da pridonesu da Godina vjere bude događaj širokoga odjeka. A svi vjernici pozvani su da ožive dar vjere, da prenose vlastito iskustvo vjere i ljubavi u suživotu s drugim ljudima, s različitim kršćanima pa i s onima koji vjeruju na drukčiji način ili su vjerski ravnodušni. Tako će pokazati da su apostoli i navjestitelji nade od koje živimo. Na kraju nam smjernice dozivaju u svijest da je naša vjera vjerna suputnica koja nam omogućuje da uočimo što Bog čini za nas. A Papa u svojim riječima sve povjerava Majci Božjoj, koja je blažena zbog svoje vjere.

Bilo nam je drago posjetiti prijatelje, čuti njihova razmišljanja o našoj svetoj vjeri, o njihovoj potrebi da daju svoj prilog da blago vjere bude brušeni biser u svakoj duši, da svi ljudi žive u Božjoj istini, da svi budemo Božji i u Crkvi i na njivi, i u školi, i u uredu, i u radu, i u zabavi i u odmoru i nakon ovoga života u vječnosti. Na kraju nije bilo najvažnije znaju li svi ime svoga župnika, iako i to pokazuje gdje smo u Crkvi i kakvo nam je znanje, a župnik se ne ljuti što mu neki ne znaju ime, jer uglavnom ga i ne oslovljavaju imenom, nego jednostavno ga nazivaju župnikom.

F

Ivka, žena s koprenom - časna sestra Imelda Ćurić

Tužna priča iz Lipe na DobriIvka je kod škole u Podhumu-Livno danas raspeljivala kozaračko kolo. Netko je njezinom tati Mati to dovi-

knuo. A Ivka je znala što o partizanima znade njezin tata i mama. Tata je svojoj dragoj kćerkici rekao da nije baš ona trebala biti najglasnija u tom kolu. Ivka je valjda čula onu narodnu: Što je u pjesmi, to se pjevat mora. Dijete kao dijete…

U okrajku, to je ona zemlja što se dotiče kuće, čuvala je Ivka janjce (valjda i ovce). Rano se trebalo ustati, uzeti komadić kruha s mašću i šećerom, a zapamtila je kako se znala malo naleći na travu i pričati svojim janjčićima: Čuvaj janjce, čuvaj janjce, legi, legi, legi…

Preko potoka Mandeka vidi se crkva sv. Ivana Krstitelja s dva tornja u Podhumu. Pratar (čitaj: fratar) služi jutarnju misu, a Ivka iz okrajka odgovara na sve njegove molitve. Na zornicama u crkvi započinjala bi onako malena adventske pjesme. Već tada je znala krunicu moliti.

71

MOZAIK

Predvečerje je bilo ispunjeno igrom, pogotovo zimi na sanjka-ma, a kada je zvonila Zdravomarija sva su djeca žurila u kuću na Anđeo Gospodnji. Slijedile bi molitve kojima se nije naslućivao kraj. Svaka neozbiljnost kod molitve kažnjavala se. Ta trebalo je smiriti ne samo Ivku nego i ostalu djecu u kući. Tata je znao po-segnuti i za remenom. Tako je proteklo djetinjstvo puno radosti između kuće, pašnjaka, crkve i škole. Đaci su govorili da bi sve bilo lako da nema učitelja i 'pratra'.

Kod crkve igralo se kolo i izazivalo u pjesmi: buduću svekrvu, buduću snahu, ovog ili onog u kolu ili izvan kola. Najljepša valjda u kolu bila je Ivka, Martina i Janjina. Pukao je glas da je Ivka otišla u samostan. Majka Janja, velika bogomoljka, iskrena katolkinja i Hrvatica, kažu da je tih dana naricala oko kuće za svojom ljepoti-com. Jedna zabluda ondašnjih katolika poznatih inače po velikoj privrženosti našoj svetoj katoličkoj vjeri, da momci idu u svećeni-ke (većinom u fratre) pa trebaju završiti velike škole, a časne ne će biti svećenice pa ne znaju kako bi ih definirali iako je jasno da su one Bogu posvećene i da ih treba Crkva i narod.

Ivka je 1964. godine primljena u Družbu sestara Presvetog Srca Isusova koja je tada imala svoju matičnu kuću - samostan u Crikvenici. To je ogranak autohtone ženske redovničke zajednice koju je u Rijeci osnovala velika dobročiniteljica Marija Krucifiksa Kozulić sa zadatkom da se brine o nezbrinutoj ženskoj mladeži. Tako govorimo o karizmi ove Družbe. Kroz skoro 50 godina Ivka, koja je primila redovničko ime Imelda, radi na mnogim župama kao sakristanka i orguljašica - voditeljica crkvenog pjevanja.

U Lipu je došla 2004. godine. Sve dok nije došla teška bolest bila je radosna u Lipi i svima je pripovijedala kako joj je ovdje li-jepo. A onda je najedanput željela otići. Tjerala ju je njezina bolest. Od zadnjeg Božića više nije svirala u crkvi jer je imala poteškoća s notama. Naprosto je počela zaboravljati. Kako je moguće da onako vedra osoba i komunikativna padne u jedno zbunjujuće stanje. Ugledni liječnici ljudske psihe u Riječkoj bolnici bore se za njezino zdravlje.

Dospjela je u bolnicu na Jurjevo ove godine. Provela je tada u bolnici 9 dana a potom na oporavku u kući matici u Rijeci, na Drenovi skoro 2 mjeseca. Liječnik je mislio da je najbolje da se sestra vrati na radno mjesto u Lipu, a i ona je to sama zaželjela. Došla je na blagdan Srca Isusova, provela je ovdje 8 dana. Odmarala se i radila male kućne poslove i mislilo se da će se polako izvući, a onda je opet uoči svoga rođendana (24. lipnja na blagdan sv. Ivana Krstitelja) morala natrag u bolnicu.

Ovdje u Lipi naprosto kao da ne možemo bez nje. Nizali su se posjeti u bolnicu i na Drenovu. Najprije sam išao u posjete s velečasnim Antom Luketićem iz Oštarija, onda s našom Valentinom Malović iz Lipe-Trnova, zatim sa mojima iz obitelji (sa sestrom Nevenkom i nećakom Goranom). Sa sestrom Mirandom Tunjić, milosrd-nicom iz Ogulina išao sam po sestru na Drenovu i bili tamo gosti na Srce Isusovo koji blagdan sestre posebno svečano obilježavaju. Ponovno s nećakom Goranom Sabljakom i 28. lipnja s prijateljem gospodinom Antom Jo-zom Ramićem iz Generalskog Stola. Sestru posjećuju ponajprije njezine sestre iz Družbe Srca Isusova, također i iz njezine obitelji, dolaze iz Slavonije i Rijeke.

To je tako teško stanje da osobu ne zanimaju ni posjeti, zapravo umaraju. Za sestru se mnogi u Lipi i šire mole. Doista je ušla u živote svih koje su je imali priliku upoznati.

Ušla je i u moj život i teško mi pada njezina patnja. Bili smo zajedno na župama u Gospiću i Lipi 18 godina. U dlan Božje ruke upisana su sva njezina dobra djela. Volio bih i molim se da ono što je bolest donijela ona nadjača snagom Božjeg Duha poput dječaka Jakova s televizije koji je na krizmi naučio da je na njega sišao Duh Jakosti i zato je bio jak u bolesti.

Časna sestro Ivka Imelda, mi ovdje u Lipi znamo kakvo mjesto u Crkvi ima žena, a posebice žena redovnica. Gdje god bila, zdrava i vesela bila. I ovim putem šaljemo Ti mnogo srdačnih pozdrava iz Lipe na Dobri,

pop Mate Pavlić Lipski

Posjet obitelji Cindrić Amić. Iz Ogulina smo im donijeli novi štednjak (šparet), 'PLAMEN' - Požega.

Rekoše da nikada nisu imali novi štednjak. Neka, neka! Nek se narod ugrije...

Sabljarska Draga 2012.

72

MLADI ZA MLADE

Kroz zajedništvo do susreta s KristomDuhovni vikend na temu teologije tijela okupio je u ožujku prošle godine u Pastoralnom centru u Baškim

Oštarijama mlade iz Gospićko-senjske, Šibenske i Sisačke biskupije. Nakon tri dana druženja mladi su ostali povezani pomoću društvenih mreža, a godinu poslije ponovno su se susreli. Od 24. do 26. veljače ove godine na istome je mjestu održan duhovni vikend na temu «Osobni susret s Isusom Kristom» koji je u pro-mišljanju, molitvi i zajedništvu okupio pedesetak mladih iz triju biskupija. Na raspolaganju za pre-davanja, slavlje euharistije, sakrament pomirenja i ostale duhovne potrebe bila su im četvorica sveće-nika: domaćin mons. Tomislav Rogić, povjerenik za pastoral mladih Gospićko-senjske biskupije, mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupi-je i donedavni povjerenik za pastoral mladih, nje-gov nasljednik u toj službi vlč. Gabrijel Jagarinec, te mons. Antun Sente, katedralni župnik u Sisku.

Duhovni je vikend zamišljen kao niz razmišlja-nja o susretima različitih ljudi s Isusom, koje su za-bilježili evanđelisti, te konačno, o mogućnosti osobnog susreta s njime. Mons. Mlakić održao je prvo predavanje o susretu Isusa s Ivanovim učenicima, koji na Krstiteljevu riječ kreću za Mesijom. «Učitelju, gdje stanuješ?» pitanje je na koje i sami danas tražimo odgovor. Prvi dan duhovnog vikenda završio je pobožnošću križnoga puta u župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije. Mladi su sudionici meditirali nad tekstom mons. Sentea, po kojem su molili i prošle godine, a koji je u međuvremenu izdan u obliku knjižice i korišten na više križnih putova na otvorenom u Sisačkoj biskupiji. Kristova je muka mladima na taj način približena kroz životne situacije s ko-jima se sami svakodnevno susreću.

Drugi dan susreta započeo je i završio zajedničkom molitvom, a u popodnevnom dijelu programa sudionici su se zajednički pripremili za ispovijed. Vrhunac dana bila je misa na kojoj je vlč. Gabriel, na temelju evanđelja dana o pozivu cariniku Leviju, progovorio o osobnom pozivu za nasljedovanje Krista koji se ne odnosi samo na redovnike i ministerijalno svećenstvo nego na sve krštenike. Odazvati se na Kristov poziv – nit je vodilja koja se provlačila kroz sve sadržaje duhovnog vikenda. Sveti nemir – mogli bismo tako nazvati čežnju za transcendenci-jom koja je usađena u čovjekovu bit. Otkriti u sebi taj nemir, tu čežnju, a potom dopustiti Bogu, koji izlazi ususret, da je ispuni – glavni je cilj čovjekovog odnosa s Bogom. Iz Isusovog susreta s Nikodemom (o kojemu je govorio mons. Rogić) učimo da se Boga, upoznaje slušanjem, iako je naša zapadna civilizacija orijentirana na vizualno. «Isus i bogati mladić – gdje je zapelo?», zapitao se mons. Mlakić, koji je upozorio da se odnos s Bogom ne smije ograničiti na zapovijedi, što vodi u danas tako prisutan formalizam. «Zapovijedi znadeš», progovorio je tom zgo-dom Krist mladiću, ali «želiš li biti savršen» potrebna je otvorenost srca za Božje poticaje. Čovjek se, uostalom, kako reče sveti Pavao, «ne opravdava djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista».

Mons. Sente u popodnevnom je predavanju mladima približio Kristove susrete sa ženama. Onaj sa Sama-rijankom, osobito je značajan. Kroz susret Isusa Nazarećanina, židovskog muškarca, s jednom Samarijankom, otkrivamo novu logiku koju Isus unosi u odnos prema ženama. I u ovom se susretu očituje Isusov pristup prema sugovornicima, on ih od prizemnih, materijalnih stvari dovodi do promišljanja o duhovnome, uvlačeći ih tako u otajstvo svoje osobe i samog Božjeg Kraljevstva. Susret s Martom i Marijom govori o važnosti prožimanja vjero-

vanja i djelovanja, a priča o udovičinom novčiću uka-zuje na ljepotu sebedarne ljubavi. Drugi su dan susreta sudionici iskoristili i za posjet Karlobagu.

Niz promišljanja o biblijskim susretima s Isusom mons. Mlakić zaključio je u nedjeljno jutro predava-njem o osobnom susretu s Isusom Kristom. Biti traga-lac, u suradnji s Bogom ostvariti puninu svoje osobno-sti, pristupiti mu s vjerom i poniznošću onog gubavca koji je rekao: «Ako hoćeš, možeš me izliječiti» – put je osobnog susreta s njime. Na putu ostvarenja tog ci-lja stoje, naravno, i mnogobrojne kušnje, o kojima je bilo riječi i u liturgiji Prve korizmene nedjelje. «Poput

73

MLADI ZA MLADE

Krista kušanog u pustinji i mi se susrećemo s kušnjama», rekao je propovjednik mons. Sente, «ali one su samo znak da smo na do-brome putu». Potrebna nam je vr-lina ustrajnosti i trajna oslonjenost na Božju pomoć.

Nakon zajedničke fotogra-fije i ručka došlo je vrijeme za ponovni rastanak do svibanjskog Susreta hrvatske katoličke mla-deži u Sisku, za koji se domaćini intenzivno pripremaju. Sažimaju-ći dojmove, kako one izrečene na samom kraju duhovnog vikenda tako i one naknadne kojih su po povratku bili puni statusi na Face-booku, čini se da ovakve duhovne obnove mladima donose ne samo produbljenje vlastite duhovnosti, tako bitno u okruženju koje često nudi samo površnost i slaba zamjenska zado-voljstva, nego i dubok osjećaj povezanosti i zajedništva, iskustvo Crkve kao zajedništva. Osobno mi se čini da je u vremenu naglašenog individualizma i gubitka osjećaja crkvenosti, dodatno pojačanog grijesima i propustima samih članova Crkve, izgrađivati zdrav kršćanski identitet kod mladih generacija katolika vrlo bitna stvar. Na to nas u ovogodišnjoj korizmenoj poslanici upozorava i Sveti Otac, citirajući Poslanicu Hebrejima: »Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela» (10, 24).

Željko Mačić, urednik lista Osvit

38. sabor mladeži Gospićko-senjske biskupijeU proljetno jutro, u subotu 21. travnja, mladi sa svih strana naše biskupije vedra i radosna srca uputili su se

u grad živopisnog krajolika – Slunj, na 38. sabor mladeži Gospićko-senjske biskupije. Veselih lica ponovno se susrećemo nakon posljednjeg sabora u Oštarijama.

Nakon okupljanja vlč. Zoran Grgić – Grga, župnik u Dugoj Resi aktivan u pa-storalu mladih, održao je predavanje pod nazivom «Hoditi svjetlo!» kao pripravu za Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku 5. i 6. svibnja. I većina će nas sabornika i mladih naše biskupije, kako glasi i geslo susreta, «U svijetlosti ho-diti» u Sisak. Vlč. Grgić je, uz popratne multimedijalne sadržaje, istaknuo kako se na krštenju pali krsna svijeća – svjetlo vjere našeg života kojemu ne smijemo dopustiti da ostane bez zraka, da se uga-si, dozvoljavajući da nas okupiraju ovo-zemaljska zla, već se uvijek nanovo utje-

cati Kristu – svjetlu našeg života, fitilju naše svijeće, te ga širiti drugima. Uvijek moramo hoditi svjetlo, radosno, isijavajući Kristovu svjetlost znajući da je svatko od nas dijete Božje, čudo Božje, jedinstven na ovome svijetu.

Uslijedila je sv. misa koju je predvodio slunjski župnik mons. Mile Pecić u koncelebraciji s mons. Marijanom Ožurom, Tomislavom Rogićem, don Anđelkom Kaćunkom, vlč. Stankom Smiljanićem i Šimom Božićem uz orguljašku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića. Mons. Pecić je u propovijedi pojasnio Isusove riječi: «Niste vi mene izabrali nego sam ja izabrao vas!» te naglasio kako nas Bog sve poziva k sebi iz ljubavi.

74

MLADI ZA MLADE

Poslije ručka uslijedilo je zasjedanje Sa-bora. Predstavnici svih biskupijskih deka-nata: Nikola Perišić, Jelena Odorčić, Josip Tomljanović, Lidija Lapić i Vesna Vuković, podnijeli su svoja izvješća o aktivnosti mla-dih od posljednjeg saborovanja, te je, zajed-no s Tomislavom Rogićem, povjerenikom za mlade, uslijedio dogovor oko budućih ak-tivnosti mladih naše biskupije. Prvenstveno je to sudjelovanje na Nacionalnom susretu mladih katolika u Sisku, koji je i bio glavna tema ovog slunjskog sabora, zatim Bisku-pijski susret iduće godine, hodočašće u Ma-ceratu, te planovi za ljeto. Nastavak Sabora proveli smo na predivnim Rastokama u aktivnostima koje su priredile župne animatorice Karla Tripalo i Marija Džankić. Susret smo završili molitvom «Puta svjetla» razmatrajući, uz šum rastočkih slapova, otajstvo Kristova Uskrsnuća.

Vraćajući se svojim kućama, ispunjenih srdaca i fotoaparata, s osmijehom na licima, ponovno utvrđujemo kako je najljepše zajedništvo – zajedništvo u Kristu! Pridruži nam se i ti, s radošću te očekujemo!

Vesna Vuković

Godišnja skupština Hrvatskog katoličkog zbora MI – podružnice Ogulin

U subotu 17. ožujka u Ogulinu je u pastoralnoj dvorani župe sv. Križa održana godišnja skupština HKZ Mi iz Ogulina. Uz članove i župnika nazočili su gosti, Zvonko Tr-dić iz Katedre čakavskog sabora Modruše i Hrvoje Jerak iz HGSS-a stanice Ogulin s kojima HKZ Mi odlično surađuje.

Izvješće o radu za proteklu godinu podnijela je pred-sjednica ogulinskih MI-ovaca Lavinija Stipetić. Članovi su tradicionalno sudjelovali u svim najznačajnijim hodočašći-ma u župi od Trošmarije - Gospi od Utjehe pa do Tijelova, Rokova i Križeve. MI-ovci su nazočili i susretima s papom Benediktom XVI. u Zagrebu u lipnju prošle godine, a sudje-lovali su i na 5. hrvatskom socijalnom tjednu u Zagrebu. Re-dovito su se svojim prilozima javljali u listovima ZOV i MI, a posebno su bili prepoznatljivi po aktivnostima u razvijanju ekološke svijesti građana.

Tako su nakon izložbe o rijekama Hrvatske nazočili i predstavljanju te monografije, promovirali su 2011. godinu koja je bila u znaku zaštite šišmiša, a sve svoje aktivnosti su redovito objavljivali na svojoj prepoznatljivoj web stranici «Grad iznad grada». To je bio i naziv njihova vrlo uspješnog višegodišnjeg projekta u cilju očuvanja ogulinskog krškog podzemlja i zaštite endema «ogulinske spužvice».

U planu rada za slijedeću godinu ističe se predstavljanje monografije Rijeke Hrvatske, prigodna prodaja knji-ga u izdanju HKZ MI, ekološke tribine i zaštita vodocrpilišta, posebno borba protiv betonizacije korita Dobre. Planira se ponovo organizirati hodočašće u Vukovar na godišnjicu stradanja, što je ogulinski HKZ Mi radio dugi niz godina. U planu je bolje promoviranje lista MI i aktiviranje novih članova.

U raspravi je Zvonko Trdić iz Katedre čakavskog sabora Modruše pohvalio ogulinske MI-ovce na sustavnom razvoju ekološke svijesti te ih pozvao na zajedničku potrebu senzibiliziranja ogulinske javnosti oko skore gradnje nizinske željezničke pruge, a vezano za zaštitu izvorišnih prostora ogulinskih vodotoka. Pohvalama se pridružio i ogulinski župnik mons. Rogić posebno na uključenosti u župne aktivnosti i sudjelovanja na 5. socijalnom tjednu. Ipak je izrazio potrebu jačeg rada na pomlađivanju ogranka.

Z. Ranogajec

75

MLADI ZA MLADE

Svečana misa Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku

Započinjući svečanu misu Susreta hrvatske katoličke mladeži, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić izrekao je zahvalu biskupu Vladi Košiću, domaćinu susreta, a pozdrav i zahvalu uputio je i Crkvi Kvirinove si-sačke biskupije, drevne i nove. Pozdravljam u ljepoti vjere Kristove, hrvatske biskupe zajedno sa svom braćom i sestrama okupljenima na ovom Zelenom brijegu, a poseban pozdrav tebi Crkvo mladih u Hrvata. Dragi mladi, ovaj nas susret snažno povezuje s onim u zajedništvu s Benediktom XVI. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Papa je rekao, «ondje sam se susreo s novim hrvatskim naraštajem i primijetio sam snagu njegove mlade vjere nošene velikim poletom prema životu i njegovu smislu, prema dobru, prema slobodi, tj. prema Bogu». Hrvatska mladeži, ovdje smo da to jačamo i svjedočimo. Krist uskrsli živi, ovdje je s nama, Njega pozdravljamo, u Njemu se radu-jemo i s Njim u Duhu Boga Oca molimo, rekao je kardinal.

Nakon što je đakon Damir Ceković pročitao Evanđelje, na starohrvatskom jeziku je Evanđelje otpjevao Dani-jel Hranilović, kapelan grkokatoličke župe Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, a potom je uslijedila prigodna homilija koju je održao predsjednik odbora HBK za mlade i pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski.

U duhu gesla susreta, biskup je podsjetio kako Sveto pismo upotrebljava taj simbol svjetla da bi izrazilo Božji svijet u kojem je svjetlo simbol reda, zakonitosti po kojoj netko ili nešto postoji, simbol prave spoznaje i života. Osim toga označava i nestvoreno, vječno svjetlo, samoga Boga koji omogućava ispravnu spoznaju.

Kad ti u noći svjetlo udari u lice iz suprotnog pravca, ništa ne vidiš, a sav si u svjetlu, tako je s ponudom i blještavilom svijeta. Misliš: kupaš se u svjetlu, a ne vidiš gdje ti staje noga, i u kom pravcu hodiš. Blještavilo svijeta i sjaj je privlačan, jer se temelji na naravnoj sklonosti, ali oni zasljepljuju i ne vidiš kuda ideš. Nisu li nam najbolji dokaz mnogi koje poznajemo: toliki promašeni u svojemu životu, toliko tuge i razočarenja, možda i kod nas samih, upitao je biskup, te je ohrabrio mlade «ne dajte se draga braćo i sestre zavesti prividom dobra koje se nudi, a ostavlja u vama prazninu. Blještavi-lo svijeta ima svoj paradoks: vodi te u tamu, odvojenost od Boga, odvojenost od braće.»

Stoga je nastavio kako Krist rasvjetljuje tamu u kojoj smo zarobljeni potrošnim ide-jama; da nam spoznaja bude istinita, a mi-sao plemenita. Krist rasvjetljuje tamu srca u kojoj smo zarobljeni pogrješnim željama. On želi da naši osjećaji budu čisti. Da vaša mladenačka, prijateljska, i u budućnosti bračna ljubav bude čista i sveta, rasvjetlju-je vašu volju da ostanete postojani u tome. Krist ide pred tobom i osvjetljava tvoj cilj, pravac, on je pokraj tebe, rasvjetljava životnu stazu kojom kročiš. On je iza tebe, rasvjetljuje mrak ljudske duše da vidiš sebe u sjeni svojih promašaja, upozorio je biskup Gorski, te pozvao mlade «prigrlite Kristovo evanđelje da zapali svjetlo u vašem umu i srcu, u vašim savjestima da bude znak blizine živoga Boga koji u vas ima silno povjerenje. Ta pozvao vas je u život baš sada, baš u obitelj u kojoj

76

MLADI ZA MLADE

ste rođeni, baš u župi u kojoj se sastajete na molitvu, baš u ovoj biskupiji, baš u ovoj našoj divnoj domovini i želi da učinite nešto lijepo za sebe, da oplemenite svoj život, da se ostvarite kao cjeloviti muškarci i žene, da razvijete čistu ljubav, vjerno prijateljstvo, ostvarite Božji naum u sebi i bit ćete sretni. Ne bojte se stoga budućnosti kako ona neizvjesna bila. Nije li Bog Gospodar vremena i povijesti? Ni braka ni obitelji se ne bojte, zar ne kaže danas prorok 'narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku'? Ma koliko god su iskustva obiteljskog i bračnog života ponekad loša, nema na zemlji ljepše i svetije zajednice koju čovjek može stvoriti osim braka i obitelji. Ne bojte se odgovornosti u Crkvi, ono vas čeka to je vaš prostor, to je prostor u kojem vas Crkva zadužena od Isusa Krista uvijek hrani evanđeljem. Ne bojte se odgovornosti u društvu, gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, politici".

Ohrabri se draga hrvatska katolička mladeži, s Bogom možeš više i bolje. Budite ponosni i radosni Kristovi vjernici, budite ponosni članovi Katoličke Crkve, budite hrabri i časni gađani naše domovine Hrvatske, rekao je na kraju propovijedi biskup Gorski.

Uslijedila je molitva vjernika, a potom prikazna povorka do oltara. Osim hostija, vina i vode, prinesena je i škrinjica s prikupljenim novčanim sredstvima od sudionika Susreta, a namijenjeni su Zakladi Sisačke biskupije «Brat Bonifacije Ivan Pavletić» koja stipendira studente s područja Sisačke biskupije.

Na kraju pričesti mladi su ostali u tišini, te tako podsjetili na prošlogodišnju tišinu koja se svima duboko urezala u sjećanje. Nakon popričesne molitve, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić uputio je pozdrav u ime svih biskupa Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S ovim susretom, vi draga mladeži želite dati do znanja sebi i drugima da vam je stalo hoditi ne u blještavilu, nego u onoj svjetlosti koja nema zalaza, u Kristu Gospodinu. Svjetlost u kojoj želite hoditi ne samo da obasjava, nego i govori i to rječnikom jasno zacrtanim, živim i postojanim. To je rječnik istine. Istina je svjetlost. Istina je Krist svjetlo svijeta, rekao je nadbiskup Srakić.

U ime HBK zahvalio je Sisačkoj biskupiji za ovaj lijepo orga-nizirani susret. Draga hrvatska mladeži nakon blagoslova pođite svojim kućama obasjani Isusom i neka tako svijetli vaša svijetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega, rekao je nadbiskup. Uslijedio je trenutak iščekivanja, a potom je objavljeno kako će domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. godine biti Dubrovačka biskupija. Križ, simbol Susreta hrvatske katoličke mladeži (SHKM) su preuzeli od domaćina, te ga u duhu završnih riječi kardinala Bozanića prije blagoslova «Dragi mladi s Božjim blagoslovom prema Dubrovniku» odnijeli u svoju biskupiju. Mi-sno slavlje pjevanjem je animirao Biskupijski zbor mladih pod rav-nanjem prof. Jelene Blašković i suradnju vlč. Mladena Vuka.

Informativna katolička agencija (IKA)

Svjetlosna okupacija SiskaHvaljen Isus i Marija dragi prijatelji u Kri-

stu. Hrvatska katolička mladež se susrela u Si-sku. Imali smo jednu misiju koju smo izrazili geslom: «U svjetlosti hodimo!» Tako smo se iz raznih krajeva Lijepe naše, iz dijaspore i ka-toličkih misija koracima svijetla uputili prema Sisku. Rijeka mladih slila se na jedno mjesto vođena misijom da proslavimo Boga. Već pri ulasku u grad Sisak dočekali su nas volonteri. Kako smo se više približavali samom centru to je radost bila veća. Što nas se više skupljalo to je Radost s visina bila veća, osjetilo se to po zrakama sunca Njegove milosti. Onaj osje-ćaj koji se riječima ne može opisati jer prepun emocija započinje svaki put u trenutku procesi-je kada krenemo ulicama grada i upućujemo se prema mjestu gdje se održava središnje slavlje.

77

MLADI ZA MLADE

Pjesma, plesni pokreti, suze ljudi koji su nas promatrali sa strane i njihova sreća na licu samo su dio tog doživljaja procesije. Bogat predprogram, pjesme, svjedočanstva, samo su dio blagoslova koji donosi svaki susret. Poseban je osjećaj kad jednom šetnjom susretneš lica s kojima se družiš na duhovnim obnovama i ostalim susretima jer upravo to je jedan od razloga ovakvih okupljanja.

Poruke koje su nam prenijeli uvijek su ispunjene mislima da smo na pravom putu, putu vjere. Ne izostaje i savjet da ostanemo ustrajni u svom hodu u vjeri. Taj hod mora biti u svjetlu jer kao mladi vjernici moramo biti: «Sol zemlje i svjetlo svijeta!» Znam da nije lako uvijek biti nasmiješen jer baš zato što smo u vjeri, baš zato što

smo posebni i drugačiji nije nam lako u okruženju u kojem živimo. Mislim da ni Isusu nije bilo lako jer ako su Njega progonili moramo biti svjesni da ni nama neće biti lako u društvu u kojem se nalazimo, ali ako baš u tim trenucima moramo pokazati ono što jesmo, ono na što smo pozvani, biti svjedoci vjere koju živimo. Na-glašeno nam je da smo pozvani na život koji je druga-čiji, ljepši, moramo se odazvati tome pozivu i iz samih sebe napraviti osobe koje su spremne u pravim trenuci-ma reći: «DA» za vjeru i reći: «NE» za grijeh! Misa je bila blagoslovljena Duhom Svetim po prisutnost vjetra i sunčeve topline podsjećala je na prve Duhove.

Smješteni smo bili po domaćinstvima diljem Sisač-ke biskupije. Imali smo zadatak donijeti radost i svjetlo u te obitelji, a da smo to ostvarili vidjelo se po reakci-jama naših domaćina koji nisu skidali osmjehe s lica.

Njihova ljubaznost i predanost organizaciji dala nam je veliku sigurnost da smo na pravom putu jer baš takvi kao vjerna mladež smo potrebni našem društvu i našoj domovini. Misa u župi gdje sam osobno bila je misa koju ću pamtiti cijeli život. Malena župa sa samo 600 stanovnika je uložila mnogo u organizaciju, a to se vidjelo na svakom koraku. Pozornica koju su pripremili za misno slavlje, ručak, kolači, organiziranost svih župljana oko tog jednog dana koji je bio poseban u obostranoj relaciji. To je nešto što je Gospodina veselilo. Druženje nakon mise donijelo je niz novih poznanstava, spajala su se svjetla koja je svatko posebno donio na su-sret. Stvorilo se veliko svjetlo koje će nas gri-jati do idućeg susreta. Na toj misi primili smo i blagoslov s neba. Bog je poslao pred kraj mise koju kap za blagoslov te vratio sunce da uživamo u daljnjem programu susreta.

Vratili smo se kućama s velikim zadat-kom. Svjedočiti nam je životom, evangelizira-ti i dijeliti te milosti koje smo zadobili. Vjeru-jem da je Isus bio jako sretan jer je rekao gdje su dvojica ili trojica sabrani u Njegovo ime i On je s njima, a mogu samo zamisliti kako je bio sretan ovih dana kada nas se u Njegovo Ime okupilo tisuće i tisuće.

Dragi moji prijatelji u Kristu budite svje-doci u društvu, to je najveća potreba sada. Budite vođeni svjetlom u kojem ste hodili na ovaj susret jer da vas Bog nije trebao tamo gdje ste bili i gdje jeste, ne bi vas tamo ni postavio. Dakle, bili smo u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Želim zahvaliti domaćinima u Kutinskoj Slatini na organizaciji, ponosim se tom ekipom. Hvala vam što ste nam omogućili ovakav susret. Do idućeg susreta u Dubrovniku budite odvažni i ustrajni u vjeri, opravdajte milosti koje su vam dane.

Šaljem pozdrav i blagoslov u Kristu,

Dijana Beganović

78

MLADI ZA MLADE

Tonkafest 2012.U nedjelju 13. svibnja održan je u Ogulinu šesti festi-

val duhovne glazbe TONKAfest 2012. Riječ je o natjeca-teljskom i humanitarnom koncertu duhovne glazbe, kojeg organizira udruga Oda prijateljstvu iz Ogulina uz pokrovi-teljstvo Grada Ogulina i suorganizaciju Pučkog otvorenog učilišta, Ogulin. U Školskoj sportskoj dvorani pred više sto-tina gledatelja nastupilo je 14 izvođača koji su se nadmetali za nagradu publike i žirija. Tonkafest je inače jedini festival duhovne glazbe u Karlovačkoj županiji i Gospićko-senjskoj biskupiji, poznat po svom humanitarnom karakteru.

Festival je otvorio izvršni ravnatelj festivala i predsjed-nik udruge Oda prijateljstvu Hrvoje Magdić koji je podsjetio na glavni motiv osnutka festivala, sjećanje na prerano pre-minulu Antoniju Turković čiji stihovi se stalno oživotvoruju na festivalu. «Ako nam se jednom raziđu putovi, ako i osa-mljenost pokuca na tvoja vrata, u svom srcu ćeš naći stihove pune nade i snova».

Ove godine sav prihod od ulaznica kao i donacije od prodanih CD-a nekih izvođača idu u korist Eugena i Marina, dvoje mladih Ogulinaca odnosno njihovih obitelji za potre-be njihova liječenja. Ukupno se od prodanih ulaznica, CD-a i knjige poezije pokojne Antonije Turković sakupilo osam tisuća kuna, a Oda prijateljstvu pridodala je još četiri tisuće kuna pa je svakoj obitelji sakupljeno po šest tisuća kuna. Ovogodišnji festival po tradiciji je otvorila prošlogodišnja pobjednica Eleonora Dobrović iz Rovinjskog Sela. Na Tonkafestu je 2012. po glasovima publike pobjedu odnio Matija Martinčević iz Varaždina za skladbu «Deset zapovijedi», za koju je sam napisao tekst i glazbu, a aranžman Antonio Tkalec. Drugo mjesto osvojio je Antonio Tkalec, a treći ženski zbor Lavanda iz Novigrada. Nagradu mu je uručio gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić.

Po mišljenju žirija (predsjednica Željka Martinović) pobjednica je mlada Veronika Jambrek iz Krapine sa skladbom «Zar ne vidiš», autor teksta i glazbe Dragutin Krastović i aranžman Davora Terzića. Drugo mjesto osvojio je Davor Terzić, a treće Antonio Tkalec. Nagradu je pobjednici uručio izvršni direktor Tonkafesta Hrvoje Magdić. Na kraju festivala za vrijeme brojenja glasova kraći nastup imala je poznata pjevačica duhovnih šansona, Željka Martinović.

Z. Ranogajec

Hodočasnici na velikom talijanskom hodočašću Macerata – Loreto

Hodočasnici iz Gospićko-senjske biskupije, većinom iz ogulinskog dekanata, doputovali su, na već tradicinal-no 34. po redu, svetalijansko hodočašće u grad Maceratu odakle polazi subotnja noćna procesija prema marijan-skom svetištu u, nama svima poznatome, Loretu. Procesija je i ove godine okupila veliki broj hodočasnika iz cijele Italije i hodočasnike talijanske dijaspore iz susjednih zemalja, te pojedince i manje grupe iz drugih zemalja među kojima je naša skupina od onih najvećih. Očekivani broj hodočasnika od 60.000 uvelike je bio premašen. Neki iz-vjestitelji govore i o 90.000 ovogodišnjih hodočasnika. O njima se brinulo nekoliko tisuća volontera, medicinskih radnika s vozilima prve pomoći, vatrogasci sa svojim vozilima spremni na pomoć prijevoza i pružanja logistike.

Macerata je prije 34 godine bila mjesto rađanja ideje o zahvalnom hodočašću skupine srednjoškolskih matura-nata na kraju školovanja. Divna je praksa postala redovita svake godine i uz sve veći broj hodočasnika iz sve šireg kruga Italije i drugih zemalja. Ovo naše hodočašće, većinom mladih vjernika, organizirao je i predvodio mons. Tomislav Rogić, župnik u Ogulinu i voditelj pastorala mladih.

79

MLADI ZA MLADE

Hodočašće okuplja ne samo veliki broj cr-kvenih dostojanstvenika, već i predstavnike državnog vrha koji redovito pozdrave početak procesije koja polazi s gradskog stadiona nakon održane mise i drugog prigodnog programa. Loreto, ciljni grad, poznat je Hrvatima naročito zbog veze s našim marijanskim svetištem Tr-sat kod Rijeke. Naime, bazilika u Loretu unu-tar svojih zidova ima kućicu svete nazaretske obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Iz Nazareta su je rastavljenu prenijeli križari najprije u naše svetište Trsat gdje je kućica bila tri godine, a potom, po legendi, anđeli su je prenijeli s Trsata u Loreto. To je naša verzija priče. U Loretu se govori da su kućicu svete Obitelji prenijeli veli-kaška obitelj Angeli.

Tiskani vodič kroz Svetište Svete Kuće kaže da se ovo svetište posebno časti pod nekoliko vidova, otajstava naše vjere, biblijski utemelje-no. Otud i nazivi: Svetište Utjelovljenja, Sve-tište Duha Svetoga, Svetište Bezgrešne, Sveti-šte Isusovog skrivenog života, Svetište obitelji, Svetište posvećenog rada, Svetište pomirenja, Svetište bolesnika, Svetište kuće na putu. Pola-zak iz Macerate u svetište Loreto počima u 22 sata u subotu i traje do 7 sati u nedjeljno jutro. Gotovo svi naši hodočasnici ustrajali su u cije-lonoćnom hodu. Umorni, ali ispunjena srca ne-zaboravnim molitvenim doživljajem vratili su se sretno u nedjelju navečer svojim kućama.

Josip Anušić

Svečanost križarske prisegeBog živi!

U nizu križarskih aktivnosti tijekom pastoralne godine posebno mjesto zauzima dan križarske prisege. To je čin kojim mladi križari obredno za vrijeme svete mise polažu javno pred župnom zajednicom svoju prisegu i tako službeno postaju članovi križarskoga društva. Kao vanjski znak pripadnosti križarskom društvu novi križari dobivaju na dan prisege i križarsku značku. Ta značka na sebi sadrži i inicijale Ž-E-A, to jest Žrtva-Euharistija-

Apostolat. Ove tri riječi označuju cijeli program i smi-sao križarskog rada. Po križarskom statutu preporuča se da svečanost prisege bude uoči blagdana zaštitnika križara ili uoči svetkovine apostolskih prvaka sv. Pe-tra i Pavla ili uoči nekog blagdana Blažene Djevice Marije. Samom činu svečane prisege prethodi jedno-godišnja priprava kroz redovite križarske susrete.

Mi smo naše križarske susrete imali redovito sva-ki petak iza večernje sv. mise u 19 sati. Tako i ove godine na prvu nedjelju mjeseca srpnja na blagdan Majke Božje od Utjehe imali smo u župnoj crkvi sv. Križa svečanost križarske prisege pod večernjom mi-som u 18.30 sati. Naše mlade snage Helena Tomić, Marieta Tomić, Ana Županić, Klara Biondić i Josipa Blažina položile su svoju prisegu i postale službeno

80

MLADI ZA MLADE

članice križarskog društva Dragutin Kukalj u Ogulinu. Tim činom ove mlade križarice pokazale su svu svoju spremnost i odvažnost ne samo biti križarice nego i ustrajno svjedočiti svoju vjeru u današnjem svijetu punom izazova za mladog čovjeka.

Svečanu svetu misu i sam obred prisege predvodio je vlč. Dino Rupčić, naš župni vikar i duhovnik nas križara. Vlč. Rupčić nam je od početka bio velika podrška od kada je došao u naš lijepi grad Ogulin na čemu smo mu jako zahval-ni. U svojoj prigodnoj propovjedi vlč. Rupčić je ohrabrio mlade križarice i pozvao ih na odvažno svjedočenje vjere i da u tom svom naumu ne posustanu i da im jedini pravi i iskreni oslonac bude Isus Krist. Misu je svojom lijepom pje-smom uzveličao naš zbor mladih Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo, također križarice. Valja istaknuti da i u zboru mladih ima križara, a zapravo svi smo mi jedno jer nam je zajednički cilj Isus Krist. Svečanost je uzveličao i predsjednik križara Hrvatske gosp. Darijo Burjan koji je nakon propovjedi pozdravio sve članove križarskog društva Dragutin Kukalj, a posebno nove članove. Svojim prigodnim nagovorom uveo nas je u sam obred prisege. Nakon obreda prisege nove križarice donijele su u prika-znoj povorci Sv. pismo, hostije, vino, vodu i kalež, znakove sv. euharistije.

Na kraju mise čestitali smo našim novim križaricama te nastavili druženje u hotelu Frankopan. Na druženju nam se pridružio i naš župnik Tomislav Rogić, a gosp. Darijo Burjan uručio je novim križaricama prigodne poklo-ne. Pomognimo svi zajedno ovim mladim ljudima da stvore svoju rang listu vrijednosti gdje će na prvom mjestu biti Bog i molitva, a onda sve ostalo. To su mlada srca, ali svjesna da put nije lagan. Mnogo puta kad spomenemo mlade, odrasli imaju sliku nezrelih mladih bića čiji su stavovi iskrivljeni večernjim izlascima i lošim društvom. Ove mlade djevojke su pokazale da žele biti Kristove i slijediti njegov put i ne pokleknuti pred izazovima svijeta. Neka im Bog u tome pomogne.

Anamarija Turković i Lucija Vuković

Križari na djeluBog živi!

Od početka ove godine križari su se bavili različitim aktivnostima. Najljepši trenutak je kada se rađa novi život, da bi i mi osjetili radost tog trenutka u povodu Dana života otišli smo u posjet rodilištu u našoj ogulinskoj bolnici i prikladnim darovima darovali novorođenu bebu. Kako život donosi vesele trenutke kod rađanja novog života, tako na životnom putu koji baš nije uvijek po našim željama susrećemo bolne i teške trenutke. Takav jedan trenutak susrela je i naša mala sugrađanka kojoj je bolest promijenila njezino djetinjstvo, a njezinim roditeljima donijela neizvjesnost i strah. Kao mladi vjernici koji smo izabrali put Isusa Krista, posjetili smo tu obitelj sa že-ljom da uz skromnu materijalnu pomoć koju smo im udijelili osjete da na svome putu nisu sami jer ih nosimo u svojim srcima i preporučamo u svojim molitvama.

81

MLADI ZA MLADE

Jedan od naših zagovornika na nebu je blaženi Ivan Merz koji se slavi 10. svibnja. Svečano smo proslavili njegov dan sudjelujući na svetoj misi i još jednom ga zamolili za njegov zagovor koji nam je itekako potreban u ovom modernom svijetu.

Članovi našeg društva pomagali su i sudjelovali u organizaciji festivala duhovne glazbe Tonkafest koji se tradicionalno održava već šestu godinu u Ogulinu.

Uza sve naše obaveze koje ispunjavamo u svojoj križarskoj organizaciji često želimo osmisliti i dio zabavnog programa kojim ćemo se zbližiti, razveseliti, a samim tim i bolje upoznati. Tako je održan sportski susret križara gdje smo kroz druženje i različite sportove odmjerili svoje snage. Sudjelovali smo i na nacionalnom susretu mla-dih katolika Hrvatske koji je ove godine održan u Sisku.

Želja nam je da ove naše male aktivnosti potaknu mlade ljude da nam se pridruže, jer svjedočimo da kroz moto križarske organizacije «Žrtva, Euharistija i Apostolat» možemo izrasti u duhovno jake i društveno zdrave osobe.

Anamarija Turković

Živ si IsuseRadost mi dušu i srce i cijelo biće osvajaTvoj Duh Isuse u meni prebiva!Tvoju riječ čitam, čujem, ali i usvajamPo njoj živim, tvojoj riječi vjerujemI njoj se silno radujem dok je čujem!Otišao si u slavi uzdignut sa zemljeDa mi put u nebo pripravišVjerujem što si rekao, ti dolaziš na kraju vremenaAli «Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!»Ostavio si mi sebe po svojoj Crkvi, po svojim sakramentimaA nadasve po svojoj gozbi nesebične ljubavi po euharistijiDarujući mi sama sebe, po svetoj pričestiU maloj dragoj hostiji!Živ si Isuse u toj Hostiji i to je radost za meneKada te imam uvijek kraj sebeZa sva vremena imam te i primamDok živim ovdje na zemlji i u vječnosti!Raduje se moje biće tebi živi IsuseKliče srce i duša moja puna tvojih milostiLjubim te Isuse kralju srca mogaMoj Bože živi, sva moja radosti!

Zdravka

Nosim svoj križSvatko ima neku svoju vjeru. Netko svoje uvjerenje. I nikada, ali baš nikada, nije mu potrebno dokazivati da je čovjek ili stvar u kojeg vjeruje stvaran. On jednostavno vjeruje. Tu je ljudska snaga. Mi vjerujemo!

Divno je kad u nešto vjeruješ.Kad se imaš nekomu moliti.Kad vjeruješ da će te taj netko podržavati i voljeti.Ja vjerujem u Boga.U Isusa.U djevicu Mariju.Kad mi je teško samo zatvorim oči – I tu je.Pomaže mi.Daje mi snagu u vjeri.Snagu za život.Neki misle da je glupost vjerovati.Da je glupost povjeravati se nekom koga u stvari nikada nisi vidio.Za nas, kršćane,Dovoljno je vjerovatiDovoljno je znati da je On gore i da nas pazi.U neke je stvari potrebno vjerovatiDa bismo ih voljeli.

Matea Magolić

82

MLADI ZA MLADE

"Sakrament potvrde i odgovornost vjer-nika za život crkvene zajednice" bila je tema drugoga pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike koji se 6. i 7. ožujka održao u Nadbisku-pijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Dvod-nevni kolokvij organizirali su Vijeće za kler i Vije-će za katehizaciju Hrvatske biskupske konferencije. Dvjestotinjak okupljenih predstavnika dekanata iz svih hrvatskih biskupija te biskupijskih pastoralnih i katehetskih ureda promišljali su o pastoralno-kate-hetskim modelima priprave i slavljima sakramenta potvrde. Među 14 župa koje su predstavile svoje mo-dele rada s krizmanicima bila je i župa Sv. Križa iz Ogulina. Župe su predstavile svoje modele prigodnim plakatima.

Ideja plakata župe Sv. KrižaSilazak Duha Svetoga na naš vjernički život koji se

hrani u Crkvi i crkvi, poglavito sakramentalnim živo-tom: euharistijom, ispovijedi i molitvom, a sve počiva

na milosti posvetnoj koju smo za cijeli život dobili na krsnom studencu.

Naporan je put vođenja prema kršćanskoj puno-ljetnosti koja se svakako s krizmom ne završava. Kako mladima pokazati prave «slike» da ih one krive ne od-vuku u ispraznost i besmisao. Ići prema osobnom su-sretu s Isusom Kristom. Ako to uspijemo ništa ih više neće zadržati, sputati da Njega slijede.

Drugi pastoralno katehetski kolokvij za svećenike

83

MLADI ZA MLADE

1. Sadržaj župnog vjeronauka za krizmanikeuPoznati bibliju:

- od stvaranja, preko Istočnog grijeha, Abrahama, Jo-sipa Egipatskog, Mojsija i proroka do Novog Zavjeta, obilat filmski materijal koji pogledamo zajedno

zajedno učimo moliti:

- tumačenje Očenaša i drugi primjeri molitve

razumjeti vjerovanje:

- tumačenje 6 glavnih istina naše vjere

- prolazimo oba vjerovanja: Apostolsko i Nicejsko-Ca-rigradsko

uPoznati iSuSa kriSta:

- Tko je Isus Krist? Njegovo naučavanje, djelovanje, čudesa i sudbina, obilan filmski materijal «Isus iz Na-zareta».

što je miloSt Sakramenata?:

Kad su ustanovljeni sakramenti – detaljno o svakom pojedinom – osobito ispovijed, euharistija i potvrda – serija prezentacija.

Sudjelovanje u bogoSlužju i dr.:

- red svete mise, euharistijsko klanjanje, mise zornice, ministranti, pjevači, čitači i pomoćnici u uređivanju cr-kve pred blagdane

- kratki susret poslije nedjeljne mise

liturgijSka godina:

- tumačenje bogoslužnih ciklusa, prezentacija

- sudjelovanje krizmanika u blagdanskim slavljima: zornice, Svijećnica, obredi Velikog tjedna, Tijelovska procesija…

Pučke PobožnoSti:

krunica, križni put, hodočašća u obližnja svetišta (pje-šice)

2. Praksa uvođenja u život kršćanske zajednice, župePriredbe za božić i uSkrS:

- kratka skazanja (dramski skeč do 15 minuta) pred mise polnoćke, sudjeluju svi uzrasti, pred veliku polnoćku krizmanici, skazanje za Uskrs na Uskrsni ponedjeljak

PiSanje za žuPna glaSila:

- list ZOV (Zajednica ogulinskih vjernika)

izrada nakita za božić:

- Adventska karitativna akcija na zornicama,

prodavanje maslina na Cvjetnicu za Misije

žuPni animatori

- temeljna formacija za župne animatore koju vodi Ured za mlade Hrvatske biskupske konferencije

Od krizmanika, svake godine, one zauzetije pota-knuti da postanu župni animatori. Prolaze Tečaj za Žu-pne animatore u programu Mladi za mlade: (4 vikenda i tjedan specijalizacije preko ljeta). Dostatno da već idu-će godine, zajedno sa starijim animatorima vode jednu grupu krizmanika. U duhu programa Mladi za mlade! Oni pripremaju Vesele večeri za krizmanike (2 puta go-dišnje). Vesela večer se sastoji od zabavnih edukativnih igara, plesa, takmičenja i na koncu zajedničke molitve.

Sabor katoličke mladeži Gospićko-senjske biskupi-je je okupljanje predstavnika mladih iz župa, 3-4 puta godišnje, na jednodnevni susret. Širenje mreže prija-teljstva među mladim vjernicima na razini biskupije. «Sabornici» postaju nositelji i promicatelji okupljanja mladih po župama. Izdaju list «Osvit», u 10 godina Sa-bora izišlo 17 brojeva. U listu je do sada pisalo sedam-desetak mladih. List prati događanja među mladima u Gospićko-senjskoj biskupiji.

križarSko društvo «Dragutin Kukalj». U nekolicini župa već više od 15 godina djeluju Križari. Imaju svoja tjedna okupljanja i aktivni su u župnim zajednicama

vjerSka radio emiSija ide svaki tjedan, subotom, a kriz-manike se uključuje u čitanje vijesti ili drugih tekstova.

nacionalni SuSreti katoličke mladeži uvijek su kriz-manicima predstavljeni, a samo se nekolicina odgovor-nijih i zrelijih može uključiti

ljetni kamP modrave, jedan je od najvrjednijih ljet-nih programa za mlade na koje povedemo ozbiljnije krizmanike, ili ih pozivamo da nam se priključe u dru-gom srednje kad su već na krizmu i zaboravili.

Krizma je u nas u 8. razredu, pa u srednjoj školi napravimo akciju: «Lov na stare krizmanike», posjet župnika s prigodnom katehezom na školskom vjerona-uku….

trs

Križarsko društvo «Dragutin Kukalj» 2012. Proslava sv. Florijana 2012.

Hodočasnici u Trošmariju 2012.

Križni put na Cvjetnicu 2012.Novoizabrano Župno pastoralno vijeće 2011.