1

DVADESET PREPORUKA PREDSJEDNIKA RH ZA OLAKŠANJE DUŽNIČKE KRIZE GRAĐANA I JAČANJE DRUŠTVENE PRAVEDNOSTI I SOLIDARNOSTI

Zagreb, 23. ožujka 2013.g. PREPORUKA 1.: Predlaže se Vladi RH i Saboru da u što kraćem roku uvedu institut osobnog bankrota/stečaja. PREPORUKA 2.: Vlada bi za dugove državi ili subjektima u državnom vlasništvu koji su periodične naravi, trebala donijeti odluku da se neće pokretati parnice i ovrhe dok dug ne dostigne određenu minimalnu razinu (5.000 kuna?). Istu bi odluku trebale donijeti i jedinice lokalne samouprave. PREPORUKA 3.: I privatnopravne subjekte (telekomunikacijske tvrtke, financijske tvrtke, građane…..) treba motivirati da ne pokreću parnice i ovrhe kod tzv. periodičnih obveza u slučajevima kada su troškovi/parnični i ovršni/ nerazmjerni dugu na način da se propiše da vjerovnik (tužitelj, ovrhovoditelj) nema pravo na trošak ako je predmet spora ili ovrhe manji od 5.000 kuna. PREPORUKA 4.: Potrebno je ojačati sudsku kontrolu ovrhe. To se odnosi na kontrolu troškova (u praksi se iskazuju kao trošak i radnje koje nisu obavljene), ali i ograničavanje ovrhe prije pravomoćnosti ili bez da je ovršeniku obavljena dostava odluka i poziva za radnje u postupku. PREPORUKA 5.: U Ovršnom zakonu promijeniti članak 102. na način da se, bez obzira na postignutu cijenu, smatra da je dužnik ispunio dug u visini 2/3 vrijednosti nekretnine. PREPORUKA 6.: U Ovršnom zakonu promijeniti članak 75. na način da se u popis stvari na kojima se ne može provesti ovrha uvrsti i stan koji je jedini stambeni prostor u vlasništvu dužnika ili člana domaćinstva/obitelji koji veličinom i vrijednošću ne prelazi propisani minimalni standard stanovanja. PREPORUKA 7.: Predvidjeti slučajeve u kojima ovrhovoditelj može postati vlasnik stana ili se taj stan može prodati u ovrsi, ali se dužnik ne može deložirati, već za određeno vrijeme dobija status posebne vrste najmopoprimca po uvjetima koji se propišu zakonom (španjolski model?). PREPORUKA 8.: Institut fiducije u članku 322. Ovršnog zakona preurediti na način koji odgovara sudskoj ovrsi na nekretninama, uključivši i novopredložena pravila o zaštiti doma, te razmjeru duga i predmeta ovrhe. Očito nerazmjerne fiducije treba smatrati ništavima jer imaju element lihvarstva.

PREPORUKA 9.: Hrvatska narodna banka kao neovisni regulator treba preuzeti nadzor nad formiranjem kamatne stope uvažavajći prirodu bankarskog posla (zarada) i premiju rizika, ali interes korisnika financijskih proizvoda (kredita i dr.) (načelo balansa interesa i dobra praksa europskog bankarstva). NBH treba nadzirati opravdanost promjene kamatne stope u slučaju kada je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

2

PREPORUKA 10.: U Zakonu o obveznim odnosima zateznu kamatu definirati drukčije (napustiti eskontnu stopu kao kriterij), kao povećanje efektivne kamate za određeni broj postotnih poena (2 postotna poena?). PREPORUKA 11..: U Zakonu o obveznim odnosima definirati da kamata prestaje teći kada dosegne visinu glavnice. Ovo se ne odnosi samo na bankarske poslove, već i na sve dugove, bez obzira o tome tko su dužnici i vjerovnici. PREPORUKA 12.: HNB kao regulator treba motivacijskim mjerama (politika rezervacija, npr.), a Vlada RH poreznim i drugim mjerama trebaju pomoći da banke svim građanima s teško otplativim kreditima ponude:

1. Otpis dijela duga socijalno najugroženijim dužnicima 2. Reprogram kredita, u pravilu uz dulji rok i manju kamatu 3. Moratorij na otplatu kredita kroz određeno vrijeme (sa ili bez otplate kamate,

ovisno o ekonomskoj snazi dužnika) 4. Transformiranje kredita u francima u neki drugi oblik kredita (euro, kunski kredit….)

bez naknade, uz jasan povoljniji status dužnika (ukupna manja kamata, dulji rokovi i dr.) Navedene mjere moraju biti javno oglašene i dostupne svim komitentima pod jednakim uvjetima. Kada je to primjereno, navedene se mjere mogu kombinirati.

PREPORUKA 13.: Propisati veću transparentnost temeljnog ugovora prema jamcu (informiranost o samom ugovoru, informiranost o stanju duga), obavezu banaka da se pokušaju primarno naplatiti od temeljnog dužnika te dužnost banaka da očuvaju i prenesu mjere osiguranja na jamca koji je platio dug. PREPORUKA 14.: Aktivniji odnos tijela kaznenog progona prema „crnom bankarstvu“ i lihvarstvu i progon onih koji nude kredite na crno. PREPORUKA 15.: Promjenom Ovršnog zahtjeva ovršnim zahtjevima radnika kada se ovrha odnosi na plaće, kao i u stečaju, dati prednost u slučaju konkurencije ovrha. PREPORUKA 16.: Putem projekata nevladinog sektora (udruge potrošača) i u okviru bankarskog sustava ojačati edukaciju i savjetovanje građana o financijskim poslovima, zaduživanju i zaštiti dužnika, te, kada je to primjereno pružiti građanima besplatnu pravnu pomoć. PREPORUKA 17.: Poticati projekte socijalnog poduzetništva (porezno, organizacijski) naročito one namijenjene nezaposlenim i prezaduženim osobama, uključivši primjereni sustav paušalnog plaćanja poreza. PREPORUKA 18.: Poticati socijalne pakete proizvoda za prezadužene i siromašne građane koji UZ JASNE I TRANSPARENTNE KRITERIJE omogućavaju: jeftinije ili besplatno korištenje pojedinih usluga (pretplata HRT, komunalne usluge, nabava prehrane ili drugih potrepština kroz tzv. socijalne dućane i sl.)

3

PREPORUKA 19.: Bankarski sektor treba ponuditi održive, ali socijalno orijentirane pakete proizvoda za otklanjanje prezaduženosti svojih klijenata. U okviru projekta „loših banaka“ osigurati i smanjenje zaduženosti građana. PREPORUKA 20.: Pozivam dobrostojeće tvrtke i građane na osnivanje Fonda solidarnosti koji bi trebao poduprijeti socijalne projekte (paketi socijalnih proizvoda, jednokratna nužna pomoć u slučaju akutnog siromaštva…..) kojim bi rukovodile javne osobe naglašenog moralnog autoriteta. Pozivam udruge, sindikate i vjerske zajednice da u okviru svojih djelatnosti ojačaju socijalnu komponentu svoga rada i da kroz različite oblike solidarnosti pomognu svom članstvu i ostalim građanima koji su pali u dužničku krizu.

Sve navedene preporuke, naravno, ne umanjuju obavezu države da razvija i jača efikasnost mjera socijalne politike i sustava solidarnosti u okviru državnih institucija.