1. biblioteka SVEDOANSTVA br. 24 Dubrovnik: RAT ZA MIR

2. Biblioteka SVEDOANSTVA br. 24 Dubrovnik: RAT ZA MIR Izdava: Helsinki odbor za ljudska prava u Srbi Za izdavaa: Sonja Biserko *** Urednik: Sonja Biserko Priredio: Branko Vojii Prelom: Neboja Tasi Korice: Ivan Hraovec tampa: Zagorac, Beograd, 2006. Tira: 750 ISBN: 86-7208-119-6 *** Dubrovnik: RAT ZA MIR This Book has been Published Thanks to the Support Provided by the Federal Republic of Germany Within the Framework of the Stability Pact for South-Eastern Europe 3. Sadraj: Re urednika ...................................................................................................... 7 I KAKO JE POEO RAT ZA MIR Rat za mir 1, dnevni list Pobjeda, Podgorica, oktobar 1991. godine ...... 15 Rat za mir 2, dnevni list Pobjeda, Podgorica, novembar 1991. godine . 96 Rat za mir 3, dnevni list Pobjeda, Podgorica, decembar 1991. godine .. 179 II POLITIKI KONTEKST Skuptina Republike Crne Gore, 8. sjednica, 20. septembar 1991. godine (stenografske biljeke) .......................................................................................... 249 Skuptina Republike Crne Gore, 4. vanredna sjednica, 4. oktobar 1991. godine (stenografske biljeke) ............................................................................ 259 Skuptina Republike Crne Gore, 9. sjednica, 7. oktobar 1991. godine (stenografske biljeke) .......................................................................................... 328 Kolumna Svetozara Marovia Ponedjeljkom u asopisu Gledita (15. i 29. jul i 5. i 12. avgust 1991. godine) ......................................................... 392 III KAKO JE SVE POELO I KAKO SE ZAVRILO Feljton u podgorikom nedjeljniku MONITOR - Rat za Prevlaku Branka Vojiia (13. novembar 1992. - 18. jun 1993) ........................................ 401 IV 14 GODINA KASNE Dose Rat za mir u podgorikom nedjeljniku MONITOR, Branka Vojiia (1. oktobar 2004. - 4. februar 2005) ....................................................... 511 V NAKDNADNA PAMET Tekstovi Branka Vojiia u podgorikom nedeljniku MONITOR povodom izvinjenja predstavnika crnogorske vlasti ...................................... 605 4. 7 Re urednika I nakon petnaest godina od viemesene opsade Dubrovnika, u Srbi jo uvek nema spremnosti da se prihvati istina o ueu srpske strane u napadu na ovaj grad, posebno kada je re o ueu JNA u njemu. Svako pominjanje razaranja Dubrovnika nailazi na rezervu i nevericu u pogledu razmera razaranja, a esto sledi i sumnja da je to ipak bila hrvatska ujdurma koja je imala za cilj sticanje nezavisnosti. Zbog toga je ova knjiga namenjena, pre svega, srbanskoj i crnogorskoj javnosti. Pred itaocem je kompilaca tekstova koje je priredio Branko Voji, novinar iz Podgorice. Namera je izdavaa da upozna itaoca sa hronologom i pripremama za rat, ne samo na dubrovakom ratitu, ve i u celoj Hrvatskoj. Krajem avgusta 1991. godine, JNA je zauzela Kevo (hrvatsko selo okrueno teritorom pod srpskom kontrolom u blizini Knina) i krenula ka Vukovaru. Hrvatska je, potom, blokirala kasarne i druge objekte JNA irom svoje teritore. Zatim je JNA opkolila Vukovar i bombardovala ga dva meseca, dok ne pao, u novembru 1991. godine. Opsada Vukovara postala je simbol hrvatske borbe za nacionalno osloboenje i privukla je panju meunarodne zajednice. Istovremeno, granatiranje Dubrovnika uzbudilo je celokupnu svetsku javnost. Reagujui na to, Mata Bekovi na Drugom kongresu srpskog ujedinjenja u ikagu kae: ... iz oplakivanja gradova koji nisu postradali vidi se ravnodunost prema hiljadama ljudi koji su pobeni. Ispada da bi Hitler, da se sklonio u Dubrovnik, bio pod zatitom UNESCO.1 Dok traju ratne operace u zemlji, odva se meunarodna konferenca o Jugoslavi u Hagu, kojom, u ime EZ, rukovodi lord Karington. Meutim, nakon to su Srba i Crna Gora odbile da potpiu njegov plan o reavanju krize politikim sredstvima, Evropska zajednica je pozvala sve jugoslovenske republike da, ukoliko ele, do 24. decembra 1991. zatrae priznavanja, koja bi razmatrala meunarodna arbitrana, takozvana Badenterova komisa. U septembru 1991. poela su neprateljstva izmeu JNAi hrvatskih snaga na junom delu hrvatskog priobalja. JNA je polako napredovala ka Dubrovniku i primorala hrvatske snage da se povuku iz dubrovakog zalea. U periodu od oktobra do decembra 1991, u jedinicama JNA 1 Politika, 5. novembar 1991. PRILOZI Presuda u sluaju protiv Pavla Strugara pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslavu u Hagu .................................................................. 625 Presuda o kazni u sluaju Miodraga Jokia pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslavu u Hagu ................................................ 829 Svedoenje svedoka Tuilatva Nikole Samardia o Dubrovniku, pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslavu u Hagu, u procesu protiv Slobodana Miloevia .............................................................................. 859 Svedoenje svedoka Tuilatva, Nojka Marinovia, o Dubrovniku, pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslavu u Hagu, u procesu protiv Slobodana Miloevia ............................................................... 886 Svedoenje svedoka Tuilatva, Smilje Avramov, o Dubrovniku pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslavu u Hagu, u procesu protiv Slobodana Miloevia ............................................................... 894 Izjave ................................................................................................................... 895 Reakce ............................................................................................................... 898 5. 8 9 stacioniranim na podruju Dubrovnika bio je znaajan broj rezervista i dobrovoljaca, prvenstveno iz Crne Gore i Hercegovine. Poslednjegdanaseptembra1991,uskladusdirektivomGeneraltaba SFRJ, izdato je nareenje da se blokira Dubrovnik, koje je predvialo sledei raspored snaga: [...] Veim delom snaga prei u napad glavnim snagama na pravcima: Ljubinje Zavala Slano; s. Ljubovo Ivanica ibai i Grab Dubravka Molunat, a pomonim snagama obezbediti objekte i aerodrom Mostar u dolini Neretve, sa ciljem: uz avio, artiljersku i brodsku podrku jednovremenim i energinim dejstvom razbiti snage na pravcima napada i izbiti na obalu, presei jadransku magistralu na vie mesta na odseku Slano Prevlaka, blokirati sa kopna i mora Dubrovnik, aerodrom ilipi i Prevlaku i onemoguiti manevar snaga nepratelja, a zatim, obezbeujui se sa pravca Ploe, pristupiti unitenju i razoruavanju okruenih snaga nepratelja i biti u gotovosti za dalja ofanzivna dejstva u zapadnu Hercegovinu. Admiral Joci je prvi visoki oficir JNA koji je priznao krivicu za ovu vojnu operacu 27. avgusta 2003. godine. On je u svom svedoenju, izmeu ostalog, rekao da je cilj operace bio blokada grada Dubrovnika. Priprema operace na Dubrovnik deo je ireg okvira ratne stratege kojom je Hrvatsku, i pogotovo njenu novu vlast, trebalo prikazati kao kontrarevolucionarnu, odnosno ustaku. esti argumenti srpske strane su, da niko normalan ne bi napao Dubrovnik, jer je jo 1979, kada je i demilitarizovan, uvrten u svetsku batinu UNESCO. Pukovnik JNA, Nojko Marinovi, koji je preao na hrvatsku stranu, kao svedok Tuilatva u procesu Slobodanu Miloeviu rekao je da je Dubrovnik trebalo da bude operativna toka, a strateka crta je trebala biti Virovitica-Karlovac- Karlobag, te da je vojni vrh formirao operativnu grupacu pod nazivljem Jugoistona Hercegovina. Zamisao je bila da se napad izvri u vie smjerova, uz potporu ratne mornarice i zrakoplovstva, kako bi se to pre izbilo u dolinu rjeke Neretve gdje bi se izvrilo spajanje sa 10. brigadom iz Mostara, a operaca produila u smeru Sinja, gdje bi se spojile sa snagama Kninskog korpusa. Strateki cilj bi bio izbanje na zamiljenu linu Virovitica, Karlovac, Karlobag. itava ova operaca imala je biti izvrena kroz etape: prva etapa operace dolina Neretve - 7 dana, druga etapa: spajanje sa Kninskim korpusom - 15 dana.2 Prema reima svedoka Tuilatva Nikole Samardia, biveg ministra za spoljne poslove Crne Gore, u procesu protiv Slobodana Miloevia, 1. oktobra 1991. godine, objavljeno je da je Crna Gora napadnuta, zbog ega je JNA iz Crne Gore napala podruje oko grada Dubrovnika. Meta napada bio je magistralni put. Tome su prethodile najave predsednika Crne Gore Momira Bulatovia i generala Strugara da se oko 30.000 ustaa sprema da napadne Boku Kotorsku. Zbog tog navodnog napada, Ministarstvo unutranjih poslova Jugoslave je vojsci stavilo na raspolaganje Terotoranu odbranu (TO) jedinice specalne police kao pojaanje u operacama na granici s Hrvatskom sa zadatakom da izvravaju borbene zadatke oruanih snaga u ratnom sukobu na granici izmeu Crne Gore i Republike Hrvatske. Tokom priprema operaca na jugu Hrvatske, Dubrovnik je imao posebno mesto u srbanskoj propagandi. Naime, jedna grupa Dubrovana (na elu sa Acom Apolonem) iz Beograda inicirala je ideju o formiranju Republike Dubrovnik. Meu prvima koji su spominjali formiranje Republike Dubrovnik bio je Vuk Drakovi, koji je to najavljivao godinu dana pre nego to je rat poeo. U medima se plasirala sledea teza: Kada su se 1945. godine formirale republike, jedna grupa Dubrovana s puno razloga zalagala se da Dubrovnik bude makar autonomna pokrajina (AP) ako ne i zasebna pepublika.3 Srpski medi su ak objavili i proglas kojim se najavljuje osnivanje Republike Dubrovnik koja je u sastavu republike Jugoslave, ime se nastavlja tradica Dubrovake Republike koja je ukinuta 1808. godine od strane Carevine Francuske. Narodna stranka Crne Gore u to vreme lansira ideju da se Dubrovniku vrati vjekovna samostalnost i nezavisnost. Dr Novak Kilibarda tada izjavljuje da su preduzete i konkretne mjere kako bi se narodu te rege omoguilo da se izjasni o svojoj budunosti, jer od svih autonoma u Jugoslavi, Dubrovaka Republika ima najvie istorskog razloga da postoji. Kilibarda dalje zakljuuje, da Dubrovaka Republika treba da bude tampon zona izmeu Crne Gore i Hrvatske, te da bi bilo pogibeljno da se vojska povue sa dubrovakog fronta, dok se prostor potpuno ne demilitarizuje.4 U sutini, ideja o autonomnoj pokrajini ili republici Dubrovnik ve je najavljena Prilogom javnoj raspravi o ustavu Udruenja knjievnika Srbe (1988), i je predlaga bio Dobrica osi. Naime, ve tada se, u lanu 16. predlae uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta svakog jugoslovenskog naroda pobnaosob, nezavisno od republike ili pokrajine u kojoj se nalazi. Zatim, u lanu 19. istog Predloga stoji: Univerzalizovanje prava na obrazovanje autonomnih jedinica na podrujima od posebnog nacionalnog sastava, ili posebnog istorskog i kulturnog razvitka, a na osnovu slobodno izraene volje stanovnitva tih podruja.5 S obzirom da su druge jugoslovenske republike odbile zahtev Srbe da se u tom smislu menja ustav iz 1974. godine, ovi predlozi kasne su postali deo ratne stratege Beograda, stvaranjem srpskih autonomnih pokrajina (SAO), masovnim etnikim ienjem, najpre u Hrvatskoj, a potom u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Javnosti se u to vreme prezentiraju teze kojima se objanjava da je Dubrovnik neto to spaja i da je on u prolosti, a ne danas, dananji 2 www.icty.nu.org 3 Miroslav Panti, Politika, 17. avgust 1991. 4 NIN, 19. novembar 1991. 5 Knjievne novine, 1. april 1988. 6. 10 11 Dubrovnik ostavimo po strani, barem onoliko srpski koliko je i hrvatski. (...) Na primer, grad Dubrovnik je velikim delom sagraen sredstvima koja su stvorena, ako hoete, upravo u Srbi, od Nemanjinih vremena pa dalje, stalno. Inae, mislim da se Dubrovnik ne moe vratiti sebi pomou sile nego samo voljom njegovih ljudi (...) Zaprvo, verovatno bi bilo najbolje da Dubrovnik bude jedno zasebno telo, kao to je vekovima, odnosno tisuama godina, kako su govorili njegovi pesnici, iveo na svojoj neokrnjenoj slobodi.6 Svetske reakce na varvarsko ruenje Dubrovnika7 spremno je doekala medska kampanja koja je uporno tvrdila da su gusti oblaci dima bili rezulatat namjerno zapaljenih guma kako bi se stvorio utisak da Arma ne tedi stare dubrovake Zidine. Tome se dodaje i da Sarajevo postaje, uz Dubrovnik, najpoznati jugoslovenski grad u svetu - nimalo sluajno izabran i od JNA i od svjetske drave da se od njega naini rtva, a od Boga - da se na njemu namire mnogo dublji dugovi.8 U medskoj kampanji koja je pratila dubrovaku operacu izgubili su se protestni apeli i saoptenja protiv destrukce jadranskog bisera. Reagovala je, izmeu ostalih, i grupa 18 lanova SANU, koja je uputila apel javnosti za mirno reenje sukoba u Jugoslavi. Meutim, na redovnoj sednici SANU, odranoj 2. novembra 1991. godine, SANU se ogradila od ovog antiratnog apela uz tvrdnju tadanjeg generalnog sekretara Dejana Medakovia, da apel ne predstavlja stav instituce ve samo potpisnika. Najupeatljivi pojedinani protest bio je onaj, Mirjane Mioinovi, koja je dala ostavku na mesto profesora na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, a u svom pismu, koje je uputila fakultetu, kae: Suoena sa uasnim razaranjem zemlje koju i dalje smatram svojom domovinom, sa divljakim ruenjem najvrednih spomenika kulture u im su okvirima nastale i one duhovne vrednosti o kojima ja predajem na ovoj koli, s neizmernim ljudskim stradanjem, a svesna injenice da u tome i kao rtva i kao ruitelj ima krupnog udela narod kome sama pripadam, voena dubokim oseanjem ogorenosti i stida, ja Vas obavetavam da u ovakvim okolnostima ne mogu i ne elim da drim nastavu na Fakultetu koji ne naao naina da se svemu tome usprotivi. S dananjim danom, dakle, ja prestajem da drim nastavu iz predmeta Istora jugoslovenskog pozorita i drame, u narednih mesec dana. Molim da mi se obustave sva novana primanja za mesec oktobar, a ukoliko za to vreme u ovoj zemlji ne bude uspostavljen mir, ja u napustiti ovu kolu.9 Mirjana Mioinovi se nikada ne vratila na svoj fakultet, a njeno pismo palo je u zaborav. Gotovo je neverovatno koliko je akademika i intelektualaca svojim izjavama dalo legitimitet ruenju Dubrovnika i to upravo onih koji su najvie bili vezani za Dubrovnik, na primer, istoriara Radovana Samardia, koji je napisao brojne stude o Dubrovniku. On tada izjavljuje da situaca za Dubrovnik ne opasna, te da je to prostituisani grad hotelera, gde dolaze amerike babe, britanski pederi, glupi Francuzi i nemake daktilogainje.10 U istom duhu, Dobrica osi je jo pre rata velikoduno nudio Istru Italanima, jer se Dalmaca imala podeliti izmeu Srbe i Itale. Tada je antihrvatska kampanja bila na vrhuncu. Ne samo da je hrvatski narod oznaen kao genocidan narod, nego mu se istovremeno osporavalo i pravo na dravu i kulturu. Otpor hrvatskog naroda koji je ustao protiv beogradske agrese bio je doekan sa velikim iznenaenjem. Tako e vladika Atanase Jevti rei da je primorje Dubrovnika, Konavala, Peljeac i Ploe, donji tok Neretve oduvek bilo hercegovako primorje (...) Dalmaca i ne drugo nego bosansko-hercegovako primorje11 . A Boidar Vuurevi, usred antihrvatske histere i ruenja Dubrovnika, izjavljuje: Ruiemo faiste, a Dubrovniku - ta bude.12 Vuurevi nimalo ne kre da mu ruenje Dubrovnika predstavlja zadovoljstvo i u svom talibanskom zanosu kae - izgradiemo jo stari i ljepi Dubrovnik, poruujui gradonaelniku Dubrovnika da e mu biti ministar turizma. Medska kampanja u Srbi i Crnoj Gori je sugerisala da napad na Dubrovnik ima opravdanje. Povodom apela grupe istoriara upuenog Jugoslovenskoj narodnoj armi (JNA) i hrvatskim formacama, pod naslovom Sauvajte Dubrovnik,13 u Politici reaguje Dinko Davidov, koji kae: ... niste smeli slati isto pismo oruanim snagama JNA i zaverenikim, neoustkim jedinicama. Na taj nain ste izjednaili ono to se ne moe izjednaiti. To je ve podvala. (...) kako je mogue da uz sada pokazanu zabrinutost za sudbinu Dubravnika, jo niste pokazali malo brige o srpskim pravoslavnim crkvama i manastirima katastrofalno razorenim od ustaa u toku genocida nad srpskim narodom u II sv. ratu (...) A to se Dubrovnika tie i nae vojske pred njegovim slavnim zidinama, nadam se da ete smoi snage da se toj vojsci izvinite to ste joj se nedolino obratili. Ona krvari, a vi je poredite sa najgorim otpacima politike i vojne istore novog doba.14 U jeku ruenja Dubrovnika, Dobrica osi e zapisati u svoj dnevnik, 1. oktobra 1991. godine, kako mu se javlja Milorad Vueli koji mu uzbueno kae da e veeras ili sutra piti kafu na Stradunu, u Dubrovniku (...) Milorad klike! Uzbuuje ga i uzvisuje crnogorska hrabrost.15 Ima i onih koji su svesni razaranja Dubrovnika, poput, na primer, Ljubomira 6 Miroslav Panti, Politika, 23. maj 1992. 7 Dubrovnik je demilitarizovan 1979. godine, kada je proglaen svetskom kulturnom batinom UNESCO. 8 Jeroakon Jovan (ulibrk), Ne-zaobilazne stratege, JAGNJE BOE I ZVER IZ BEZDANA FILOSOFA RATA, Cetinje, 1996, str. 127. 9 Borba, 15. oktobar 1991. 10 Sreten Vujovi, Srpska strana rata, Nelagoda od grada, Beograd 1996. 11 Atanase Jevti, Najgori od svih moguih ratova, Jagnje boje i zver iz bezdana filosofija rata, Cetinje, 1996. str. 70-71. 12 Veernje novosti, 27. oktobar 1991. 13 Politika, 5. oktobar 1991. 14 Dinko Davidov, Politka, 9. oktobar 1991. 15 Dobrica osi, Pievi zapisi (1981-1991), Beograd, 2002, str. 398. 7. 12 Tadia, filozofa, koji upozorava: Ja sam od poetka bio energino protiv osvajanja hrvatskih gradova. Mislim da je to to se radi sa Dubrovnikom i oko Dubrovnika velika glupost. Meutim, treba pomenuti da propagandno razaranje gradova impresivno deluje. Ali, ta je sa srpskim selima koja su takoe razorena to niko ne pominje. To se ne moe zanemariti. ta je, recimo, sa Mirkovcima koje je simbol tog razaranja? Nikom ne pada na pamet da stane i zatitu razorenih Mirkovaca.16 Presude za Dubrovnik, protiv generala Pavla Strugara i admirala Miodraga Jocia, ve su donete, a za Vladimira Kovaevia, komandanta Prvog bataljona u Trebinju, poznatog pod nadimkom Rambo, presuda jo ne doneta. Uprkos izreenim presudama, kao i jednom priznanju (generala Jocia), nizu dokumentarnih filmova prikazanih i u Srbi, kao i brojnim svedoanstvima pojedinaca, percepca o stradanju Dubrovnika ne se promenila. O tome govori i Smilja Avramov, koja je kao svedok Slobodana Miloevia u Hakoj sudnici izjavila: Znam jedno da smo tvrdili tada, prema izvetajima koje smo dobili, da ne napadnut centar Dubrovnika, da ne razoren centar starog grada, nego da se borbe vode u okolini, to je, to je okolina koja ima poseban jedan naziv. Meutim, na pitanje tuioca, koga je zanimalo da li postoji bilo kakvo opravdanje za napad na Dubrovnik, Smilja Avramov je odgovorila: Gospodine, ne re o Dubrovniku, nego je re o Jugoslavi, o dravi Jugoslavi, a Dubrovnik je sastavni deo Jugoslave bio, ne Srbe.17 Brojni uesnici pohoda na Hrvatsku i, posebno, na Dubrovnik ostali su nekanjeni. Haki tribunal ne ak podigao optunice ni protiv generala Veljka Kadevia, saveznog sekretara za narodnu odbranu, ni njegovog zamenika, admirala Staneta Broveta i naelnika generaltaba Blagoja Adia, zatim, lana predsednitva SFRJ Borislava Jovia i predsednika kasne krnje Jugoslave Branka Kostia. Momir Bulatovi i brojni crnogorski politiki su i dalje akteri politike scene. Istina, neki od njih su se naknadno izvinili. U Srbi to jo niko ne uradio. Sonja Biserko I KAKO JE POEO RAT ZA MIR 16 Duga, 31. januar 1992. 17 www.icty.un.org, 8. septembar 2004. 8. 15 Pobjeda, specalno izdanje Titograd, oktobar 1991. RAT ZA MIR Crna Gora je ovih dana iznova iskoraila iz mita i legende i svetu pokazala svoje prepoznatljivo lice. U zgusnutom vremenu u kojem se dogaala istora, u nizu dramatinih i nestvarno stvarnih dogaaja, ona je opet ponosno i na velika vrata, umarirala u vjenost i nezaborav, onamo gdje joj je oduvek i bilo mjesto. Zahvaljujui ovom pokoljenju u na ivot i svakodnevicu uli su neki novi, uzvieni i plemeniti junaci velikih srca. Oni isti dragi likovi i poznata, obina lica koja smo, koliko jue, sretali na ulici, poslu, fakultetskoj auli... obdarili su nas novim primjerima ojstva i junatva koje su iskazivali na svakom koraku branei mir i slobodu, ast obraza i svetlog oruja. Oni su svoju obavezu ispunili asno: odlunou da i na stranom mjestu valja uspravno postojati, na djelu su pokazali privrenost svome kru i rodnoj grudi, branei je od ustakih bojovnika, njihovog faizma, mrnje i zla. Nekih od tih rano stasalih, plemenitih mladia nema vie meu nama. Neka im je vena slava i hvala oni su na oltar slobode i mira prineli najveu rtvu, vlastiti ivot, i to im Crna Gora nikada nee zaboraviti. Pred tobom je, potovani itaoe, sveska RAT ZA MIR, skromni spomen velikog mozaika sa brojnih ratita, sa kojih je Pobjeda ovih dana opirno izvjetavala. U njenih sto strana stao je mali dio jednog rata, a sa osnovnom porukom da rata vie nikad ne bude! Izdaje i tampa: Novinsko javno preduzee Pobjeda. Direktor i glavni i odgovorni urednik: VIdoje Konatar. Urednik izdanja: epan Vukovi. Prilozi u broju: Momilo Popovi, Milenko Vico, Mio Drakovi, Gojko Kneevi, Milutin Labovi, Vojin Boovi, Jovan Stamatovi, Mira Popovi, Velizar Sredanovi, Boban Novovi, Draen Drakovi, Dragan Bokovi, Jelena Samardi, Marina Joi, Dragan Grozdanovi, Ratni reporteri. Foto reporteri: Dejan Vukovi, Mensud Krpuljevi, Stanoje Begovi, Nikica Mihajlovi, Dobrilo Malidan. Saraivali: Milorad Bokovi, Vladan Miunovi, Mireta Aneli, Milenko Jeli, Rade Perii, Stradimir Fati, Tomislav oki, Velia Kadi, Gordana Vujovi, Lada urovi, Salko Luboder, Boro Jovanovi. Tehniki urednik: Ksena Radunovi 9. 16 17 Moral jedinica je na visokom borbenom nivou i nepratelj se odluno razba. Dok ovo javljamo, snane eksploze topova ne prestaju. P i s m a : g o v o r s r c a Pridruujemo suze alosnice To je bol svih nas Potresne i oaloene i same kao majke, sestre i supruge ratnika na frontu, pridruujemo svoje suze alosnice majkama, sestrama, sprugama i ostaloj rodbini zbog pogibe njihovih najmilih u tekim i pravednim borbama na bojitima Hercegovine i Hrvatske. Sudbina koja nas je zadesila zajednika nam je i kad izginu: arko, Aleksandar, Rasim, Miodrag, Rajko, Adnan, Vladimir i kao da smo svi izgubili svoje najroene. Svako ime na crnoj listi smrti itamo sa velikim bolom i ponosom to smo roeni i odgajani ba na ovom kru u slobodarskoj zemlji crnogorskoj i hercegovakoj. Posebno nas je ovdje u Boki pogodila smrt velikog komandanta, branioca naeg slobodnog neba, mirnog mora, kamenitih ulica, naeg sna i slobode, Krsta urovia. Njegovoj porodici izraavamo duboko i iskreno sauee zbog njihovog i naeg nenadoknadivog gubitka. Neka svaka naa suza alosnica odjekne kao kletva nad ustakim crnim legama. Neka naa hvala do neba see nad naim poginulim herojima i njihovim prerano prekinutim ivotima. Kolo srpskih sestara Herceg-Novi Borci Narodnooslobodilakog rata hoe na front Uz pomo iskustva Sve vie potresen dogaajima koji se deavaju u naoj zemlji, stradanjima srpskog naroda u Hrvatskoj, a posebno pogibom nae djece, muki ubene od ustake ruke u Hercegovini 1. oktobra, izjavljujem da sam spreman, psihiki i fiziki da se ponovo borim pod zastavom nae slavne Jugoslovenske arme. Siguran sam da moje raspoloenje podravaju borci narodnooslobodilakog rata Crne Gore, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost i da su mnogi spremni da ponovo prihvate svetlo oruje. Tokomnarodnooslobodilakeborbe,aiuranimratovima,bilojemnogo primjera da otac i sin stanu u isti borbeni stroj, pa nema razloga da tako ne bude i danas kada je ugroena sloboda. Zostalom, to nalae i naa ratna tradica. K a k o j e p o e o r a t z a m i r Odgovor ustaama Prema jo nepotvrenim vestima, u jueranjim i dananjim borbama poginulo izmeu pet i sedam stotina pripadnika hrvatske arene vojske, dok su u redovima JNA poginula etiri borca, a 47 ih je ranjeno. Vojska izbila na more kod Slanog u blizini Dubrovnika i odsjekla odstupnicu ustaama Jutros, tek to se no spremala da ustupi mjesto danu, dakle, neto posle pet asova, itelje podruja na uzavreloj i krvavoj granici izmeu Crne Gore i Hrvatske probudile su estoke detonace od kojih su podrhtavala prozorska okna i vrata u ramovima. Jedinice JNApoele su da snano tuku iz artiljerskih orua najveih kalibara sa brodova, zatim sa Prevlake i Lutice, kao i sa Prevora i Mojdea, sela najbliih Hrvatskoj. Tueni su poloaji ustakih paravojnih formaca u Molunatu, Konavlima, Vitaljini i drugim mjestima u okolini Dubrovnika. Pre toga dejstvovala je avaca. Jeka monih artiljerskih orua praktino od onda i ne prestaje. Sada je 12 asova. ivot u Herceg-Novom odva se normalno ali ljudi pomno odslukuju potmule detonace i jo pominje zvanino nepotvrene vesti koje stiu, praktino, iz asa u as. Po njima, u Konavlima je jue i sino poginulo izmeu pet i sedam stotina pripadnika arene vojske Franja Tumana. Kupari su sravnjeni sa zemljom, sruen je TV repetitor na Sru. Do ovog trenutka novinarima u pres centru u Herceg-Novom dostavljeno je kratko zvanino saoptenje Slube za informisanje Vojno- pomorskog sektora Boka u kojem se kae: U toku noi i jutra nastavljeno je sa estokim napadima naih jedinica artiljerom, a dejstvovala je i avaca. Nepratelj trpi gubitke i pokuava pregrupisavanje na nove poloaje. Meutim, na svakom mjestu je tuen sa kopna, mora i iz vazduha. Jedinica u rejonu Debelog brega zauzela je mjesto Bani i nastavie se daljim prodorom po dubini nepratelja. Jedinice koje se nalaze sjeverne, vode estoke borbe sa neprateljem. U mjestu Slanu jedinice kontroliu magistralu, a ostale se pribliavaju kljunim takama za konano razbanje nepratelja. U jedinicama VPS Boka nema gubitaka. 10. 18 19 Ratno iskustvo boraca narodnooslobodilakog rata je veliko i mnogo e pomoi naoj djeci koja sada doivljavaju prva vatrena krtenja. Prljavi rat nametnula je ustaka i druge faistike organizace u zemlji i van nje i ne smemo dozvoliti da se ponovi genocid od minulog rata. U pitanju je dostojanstvo i ponos boraca koji su ginuli i prolevali krv od evele do Triglava irom Jugoslave. Zato predlaem da nadleni vojno-teritoralni organi putem sredstava javnog informisanja, obaveste borce NOR-a koji nesu stari od 70 godina, da se jave na odreeno zborno mjesto radi upuivanja na front. Ovo je najjednostavne, jer borci nesu u stanju da satima ekaju i da se guraju u redovima da bi se upisali kao dobrovoljci. Mnogi od nas jo su jaki da vrsto dre oruje u rukama i siguran sam da odstupnice nee biti. Dajemo doprinos i zatitimo mlade vojnike onoliko koliko je to u naoj moi. Marko Kosti, penzioner Titograd Iako sam star mogu da se borim Kad otadbina zove Gledam televizu, sluam radio, pratim tampu. Mi smo u ratu a zemlju treba braniti, i narod od ustako-faistikih Tumanovih koljaa i njihovih naredbodavaca koji ih snabdevaju svim moguim najmodernim naoruanjem. Smatram da je dolo vreme da svi uzmemo oruje u ruke, da spreimo genocide i unitenje onoga to je srpsko. Sada se, istina sa zakanjenjem, u rat ukljuila Jugoslovenska narodna arma, i sada je treba pomoi, i to dobrovoljakim odredima. Iako imam 63 godine pravio sam se kao dobrovoljac Vojnom odsjeku u Titogradu, jer sam poelio zakletvu ovoj zemlji i ovom narodu da u ih braniti, pa i ivot dati za srenu budunost naeg pokoljenja.Arma me je kolovala da budem patriota i njen sam rezervni kapetan. Ne elim da budem starjeina ako za to nema potrebe, ve samo elim da budem borac sa pukom u ruci, u prvim borbenim redovima, meu onim mladiima koji se junaki bore i gone nepratelja i unitavaju njegova uporita. Vaso Vujovi, Titograd ika urednie, Molim te ako ima mesta napii ovo pismo mome tati. Moda e ga proitati, i znati da smo dobro, da smo uz njega i da ga puno volimo Puno hvala Zdravo tata Ne javlja se. Ne znam tano gdje si. Mama kae da si negdje u Hercegovini sa drugovima vojnicima, da brani mene i druge djece, miran san i sreno djetinstvo. Uelio sam te se. Ai sam ponosan na tebe. alim to nas etiri brata nismo vei da stanemo tebi uz rame bio bi jai. Pozdravi sve tvoje drugove vojnike. Pobediete i vratiti se svojoj djeci. Svi te puno volimo i pozdravljamo tvoj sin Aco Srdanovi, Titograd ivot nas je zdruio Selo za primjer Selo Markovii na domaku Budve ima samo 20 domainstava, devetnaest maloletne djece, dvadeset ena. No i pored tako malog broja stnaovnika, sve ivo se javilo u dobrovoljce. Prvo su iz sela otili kao rezervisti Milovan Dai, Dane Samailovi i Musa Mili. U dobrovoljce su se pravili: Ivanovi Radomir iz Kraljeva, Lazovi Leko iz Prepolja Stepovi Jakov iz abljaka Sekuli Radojko iz Prepolja Vasovi Borisav iz Ivanjice dr Aleksi Bosiljka iz Beograda Bigovi Nedjeljko iz Beograda Bigovi Nedjeljko iz Cuca Nesimi Rizo iz Tetova. Svi dobrovoljci ive u selu Markovii. ivot ih je potpuno zbliio, zdruio i na zov Crne Gore dobrovoljno idu da brane njenu ast i slobodu. I doktorka Aleksi iako dosta slabog zdravlja, svjesna svoga ljekarskog poziva i etike, od oca Solunca, ne mogla da odoli, da se ne pravi, da svojim ljekarskim znanjem pomogne naim vojnicima. I Rizo Nesimi, koga niko ne prinudio, ne htio da se odvoji od svojih drugova, ve ga je njegov lini patriotizam i ljubav prema Jugoslavi gdje je roen, opredelio za borbu protiv Tumanovih ubica i zloinaca. Ostali dobrovoljci, Srbi i Crnogorci, rame uz rame u najeem oduevljenju, kreu u boj kao i njihovi preci sa pjesmom Neboje se cara ni esara. Krsto Radulovi, te iste veeri ponudio je ravu za vojnike na frontu. Selo Markovii je na nogama i moglo bi da poslui za primjer. Ljudi, ene, djeaci, starci, sve ivo je u ratnom naponu, puno gnjeva i srdbe protivu podivljalih faistikih hordi. Dragan Komatina, Budva, selo Markovii 11. Ne li dolo vreme da stvari uzmemo u svoje ruke? Rod moramo odbraniti Ako njih Bog ne kanjava za ponovljene najstrane zloine, nee ni nas za probuenu svest o potrebi da se borimo za istinu, pravdu i slobodu. Ustaki koljai! Vaa kama i vae lai dojadie svakom potenom Crnogorcu, Srbinu i Muslimanu-ovjeku. Mi, od 50 do 65 godina starosti, to savladasmo pojmove istine, pravde i slobode, moramo pomoi naim sinovima da u borbi za ove najsvjetle ljudske ideale, to manje izginu i pobede! Primimo dio ratnog tereta. Ruke nam ne drhte a oi nas slue. Noge nam nesu potrebne, jer se bjeati ne moe i ne sme. Sa orujem u ruci u dobrovoljce! To trae kosti naih predaka. To trai budunost naih potomaka. To trai ast i slava crnogorskog oruja. Ne priznajemo da su nai oevi i djedovi bili bolji od nas. To i dokaimo. Zato u dobrovoljce, jer se srpski rod mora odbraniti. U protivnom izgubismo nau vjeru, naa imena, naa prezimena i slobodu nae djece. Sa orujem u ruci bez ideolokih oznaka, slono, kao braa, u borbu protiv najveih nepratelja-ustakih sramnih hordi i kosovo-metohskih bezumnika. Ne dozvolimo da se srpske oi i prstii srpske djece niu u erdane. Neka su prokleti! Ako pobede, nee biti kriva naa omladina nego mi. Zato u dobrovoljce! Prvi korak je formiranje Inicativnog odbora i dogovor o svemu o emu se treba dogovoriti. Ko eli da ue u Inicativni odbor neka doe 7. oktobra (ponedjeljak) u 16 asova na Marezu, kod Titograda. Za prisustvo molimo i predstavnike JNA. Branko R. urii, Titograd Crnogorke trae da se formiraju dobrovoljaki odredi Pozovite i mene Ne mogu a da vam se ne obratim u ovako tekim vremenima, kada ovjek nemilosrdno kolje ovjeka kao najkrvolonu zver, a da ne osudim one koji su izbjegli vojnu obavezu i rezervu a jedu hljeb ove zemlje proklet im bio! Ustaka krv je podivljala, to vie ne krv ovjeka, to je zvjerska krv, pa apelujem da se najotre osude svi izdajnici i oni koji su odbili da ranjenom bratu prue ruku pomoi, gledajui mu smrt pred oima. Proklee ih njihovo potomstvo i kosti izmuenih dua. To nesu ljudi, to su kukavice, i svoju bi majku izdali, jer ih je ova zemja odgajila a protiv nje se bore. Javljam se kao dobrovoljac i molim vas drue Erema da pozovete i ene Crne Gore i Srbe u rezervni sastav. Vjerujem i duboko sam ubeena da e se pre odazvati od mnogih mukaraca. Odazvae se i majke sinova vojnika. Ja nemam sina da bi ga sjutra poslala da uva granice moje rodne grude i njedara, imam estogodinju kerku, ali zato kroz moje vene tee krv ovjeka, krv rodoljuba, krv patriote, krv Jugoslovenke. Svuda ispod moje koe protie krv ove zemlje i u mojim grudima osjeam bol, moje srce je ranjeno kada vidim kako moju zemlju rue, njene kue i gradove, moj narod kolju. Boe, ta se ovod eava sa nama, sa srpskim imenom i narodom?! Spreite svako krvoprolie i dajte mi oruje i uniformu da idem, sa vama, da njegujem ranjenog brata i njegovu ranu ublaim. Zato nema ena bolniarki, kuvarica? Neka ovo moje pismo bude jedan apel crnogorske ene i majke, ene Srpkinje koja je spremna da pogine i da nesebino da svoj ivot za svoj narod i otadbinu. Drugarski vas pozdravljam i molim da u rezervni sastav pozovete nae ene, djevojke, majke, a meu njima mene, najpre od svih. Nada Golovi, Ulcinj Pismo jednog srednjokolca Neka pobedi mir Od vesti do specalne emise, od specalne emise do dnevnika, od dnevnika u neizvjesnost. Bol, strah i suze, naa su stvarnost. Daleko od mira i sretnih dana ispunjenih ljubavlju, ivimo i strahujemo u ratu. Rat.Rekojausebinosehiljadeljudskihivota,hiljadeneprospavanih noi, hiljade razornih mina. Svaki je dan dui od godine, a svaka no mrana od prethodne. iri se miris baruta i dima. Liste sa imenima poginulih i ranjenih su sve ire i due. A nepratelji su nam dojueranja braa. Rat se osjea u kui, u koli, na ulici, fudbalskom igralitu. Kolone tenkova, topova i minobacaa su sve due. Broj mobilisanih vojnika sve je vei. U rovovima, sa mitraljezima u rukama, lee i ekaju poetak borbe hiljade Jugoslovena. Hiljade njih ve su u borbi. Majke, sestre, kerke tuguju za onima koji su smjelo dali svoj ivot za mir. Okreu se stranice istore. Ko to eli da nam ukrade budunost? Ko to sme? Dovoljno je sjetiti se djece sa Kozare pa se jo jae boriti za mir. Neemo dozvoliti da se zbog neih zajedljivih elja ponovi Jasenovac. Zato pozdravljam sve vojnike (tenkiste, pilote, pukomitraljesce), koji se bore za mir i slobodu na ovom malom krevitom Balkanu. Pozivam 12. 22 23 ih u ime moje generace da istraju u ovom surovom ratu jer pobjeda mora biti na strani pravde. Ponosimse svim dobrovoljcima iz Nikia, Titograda i svih ostalih mjesta moje Crne Gore. Vjerujem dae djeca ponovo u miru ii u kolu i da e se na njihovim crteima, umjesto puaka, tenkova i bombi, ponovo nai bezbrina djeja mata. elim da ponovo zavlada ljubav i prestane rat. A ja sam samo jedna od hiljade mojih vrnjaka koja se boji, nada i moli za mir. Jelena Borovini, uenica Titograd I to je ivot Kad se vojnici vrate Iz Pobjede sam pre neki dan saznao da potkrovlje kue koja se vodi na moje ime, a gdje sam 1958. godine poeo da savam siromano porodino gnezdo, i sa suprugom Milevom izrodio etiri sina, koji su odsluili JNA, inspekca hoe da mi rui. A potkrovlje sam dao jednom sinu da stvori sebi krov nad glavom. Ako je neto i pogreio u gradnji, neka to saeka dvojicu mojih sinova, Milorada i Milutina, koji su trenutno na odsluenju svog asnog duga prema zemlji, kao rezervisti JNA u Hercegovini. Pogotovo treba saekati Milutinov povratak, jer je ta dogradnja njemu namenjena. Ako se, daj Boe, vrate ivi, neka inspekca doe na ast i razgovor. Rajko Pavievi, Titograd M o m i r B u l a t o v i Ne odustajemo od mira Nikada u istori Hrvatska ne imala kontrolu nad Prevlakom, a za posljednjih 160 godina ak nedan graanin ne mogao imati nikakav pristup na Prevlaku, jer je taj dio Austrougarska pretvorila u svoju bazu, a nastavile stara i nova Jugoslava Na teritori Hrvatske, u podruju Popova polja napadnute su, nedavno,mukii iz zasjederegularne jediniceJNAsastavljeneodrezervista iz Crne Gore. Napad su izvrile paravojne hrvatskejedinice koje su za tu svrhu prele bosanskohercegovaku granicu. Njima su oito pomo dali pojedini pripadnici lokalnog stanovnitva hrvatske nacionalnosti. Danas je potpuno evidentno i jasno da klevete i optube protiv crnogorskih rezervista, nesu bile sluajne, nego su dio smiljenog i organizovanog napada na ivot mladih ljudi iz Crne Gore. Nikada u istori Hrvatska ne imala kontrolu nad Prevlakom, a za poslednjih 150 godina ak nedan graanin ne mogao imati nikakav pristup na Prevlaku, jer je taj dio Austrougarska pretvorila u svoju bazu, a nastavile stara i nova Jugoslava. Postoji inicativa da se u sluaju potpunog osamostaljenja Hrvatske i njenog izlaska iz Jugoslave, povedu razgovori izmeu Hrvatske, s jedne strane i Crne Gore, odnosno ostatka Jugoslave, s druge strane, o regulisanju i pravnikom uspostavljanju granica u predjelu Prevlake i Vitaljine. To ne zahtjev za izmjenu granica, ve je za to zahtjev za pravedno ekonomsko, vojno, kulturno, ekoloko, teritoralno-morsko i epikontinentalno postavljanje granica. Umjesto da se ova inicativa prihvati, mi smo doivjeli masakr nai mladih rezervista i to na teritori BiH, koja se do sada ne smatrala ratnim podrujem. Potpuno je normalno da JNA posle ovakvog masakra mora preduzeti sve mjere i upotrebiti sva raspoloiva sredstva da odbrani ivote i dostojanstvo svojih vojnika. Svaka arma na svetu to bi davno uinila i ne bi trpjela ovo to trpi JNA. Preporuujemo Evropskoj zajednici da na tromei BiH, Crne Gore i Hrvatske uputi vie posmatraa i da utvrde injenice koje su ovdje iznoene. Sigurni smo da grupa posmatraa koja je drala konferencu za tampu u Dubrovniku i optuivala JNA za agresu na ovja grad ne napravila dobar, a vjerovatno, zbog nepoznavanja injenica, ni poten posao. U isto vreme dok su drali konferencu za tampu, nekoliko kilometara od njih, muki su napadnuti i ubeni vojnici JNA iz Crne Gore. Crna Gora nema, niti je ikada imala paravojnih formaca. Njena jedina arma je JNA, proizala iz herojskog rata protiv faizma, koji je na teritori Jugoslave bio sadran ne samo u okupatorskim njemakim jedinicama, nego jo vie u ustakim i etnikim formacama. Crna Gora ne odustaje od svojih predloga za mirno rjeavanje jugoslovenske krize i ne menja nita u globalnom prilazu njenog rjeenja. Meutim, Crna gora morae da preduzme sve mjere da bi zatitila svoje graane, a posebno svoje vojnike slji slue u JNA. Netane tvrdnje Tvrdnja da JNA rui pred sobom, ukljuujui bolnice, kole i crkve potpuno je netana. Ako u svojoj odbrani Arma srui objekat sa kojeg se na nju puca, ne moe joj se nita prigovoriti niti sa vojnog, niti sa humanitarnog stanovita. Pitamo sve uesnike konference: ako se u ratnim operacama na zvonik crkve postavi snajperista, mitraljez ili raketni baca, da li je takav zvonik sakralni ili vojni objekat. 13. 24 25 Crna Gora sa puno dokaza, bez ikakve sumnje, stalno se zalagala i dalje se zalae za mirno rjeenje jugoslovenske krize. Meutim, Crna Gora i nedan njenstanovnik ne moe ostati ravnoduan ako se tako na podmukao nain ubaju njeni sinovi, kao to se to dogodilo na potezu Slano Ravno. Slobodarski duh Dogaaji u Hercegovini na granici sa Hrvatskom, uzbudili su probudili slobodarski duh svih stanovnika Crne Gore. Bie potrebno mnogo napora i takta da se smire duhovi u Crnoj Gori i da se ponovo uspostavi snoljivi mir na tromei BiH, Crne Gore i Hrvatske. Dogaaji na hrvatsko-crnogorskoj granici na potezu Debeli breg Rt Kobila, i podrujima sela Vitaljine i Prevlake koji se nalaze na teritori Hrvatske, pokazuju da su hrvatske paravojne snage bez prestanka uznemiravale, napadale i provocirale vojnu zonu JNA na Prevlaci u sklaud sa optepoznatom i ve usavrenom taktikom hrvatskih orunika da napadnu sve jedinice i kasarne na teritori Hrvatske. Meutim, pozica vojne baze kasarne na prevlaci, razlikuje se od svih ostalih u Hrvatskoj. Ona je duboko uvuena u teritoru Crne Gore i apsolutno dominira ulazom u Bokokotorski zaliv a duina obale dosee blizu 30 odsto ukupne duine obale Crne Gore. (Iz izlaganja na vanrednoj sjednici Skuptine Crne Gore) S a s k u p t i n s k e g o v o r n i c e : P o g l e d k a r a t i t u ekajui mir MITAR VOROVI: Sa hrvatskom vlau vie nema pregovora. Dolo je vreme da se naplate sve ratne tete koje je ova republika poinila Jugoslavi. * * * NIKOLA DUOVI: Nai saveznici nesu samo Srbi. ve i svi oni koji su protiv faizma koji je nametnut prevarenom hrvatskom narodu. * * * RADOJICA VLAOVI: Crna Gora je pravna drava i jedina naa otadbina. Zna se ta eka one koji nee da je brane. BRANKO MEDENICA: JNA ne imala drugog izbora do da se stavi u zatitu naroda, a crnogorski borci su na svojoj teritori i na svom terenu na kojem ratuju sa ustakim bojovnicima. BRANKO BUJI: ... Crnogorski borci imaju hrabro srce, ali nemaju dovoljno ratnikog znanja. Znam da je pravda na naoj strani ali se plaim da nam se u Dubrovniku ne ponovi Tarabo na kojem je izginulo deset hiljada ljudi. BEBA AKOVI: Nikad vie ne bih prihvatila domovinu u kojoj bi se zatekla i Hrvatska. ANELA BORII: Uvek e se pominjati heroji ali jo vie izdajnici. VASILE KUSOVAC: Moramo zaboraviti ono to nas deli, budimo svjesni trenutka u kojem se Crna Gora nalazi. BOIDAR ZONJI: Dosta nam je pristrasne Evrope. Moramo joj staviti do znanja da emo svoju sudbinu sami rjeavati. NIKOLA KRAPOVI: Postoje vremena kada se mora pribjei sili da bi se porazila sila. I ma koliko neko bio pacifista danas je prilika da se odazovemo ljudskoj i graanskoj dunosti, izraavajui aljenje zbog poginulih boraca. MEVLUDIN NUHODI: Otvorila su se vrata pakla ali je sudbina svakog ekstremnog nacionalizma ista takav nacionalizam zavrava na ruevinama. ARKO RAKEVI: Po mom miljenju osim na hiljade mrtvih, ablonskih kolektivnih zahvalnica i nekrologa, sere metalnih pa onda na brzinu sklepanih drvenih sanduka, razruene privrede, gladi, bezdune mrnje i izgubljenih iluza, nee nam mnogo ta drugo ostati. GORAN BULAJI: Moda smo jedini narod u kojem se estitaju rane. Ovaj rat e i to izbrisati. Kako estitati rane koje su dobene od snajpera sa priguivaem? To se deava od Kurda u naoj zajednici koju jo nazivao Jugoslavom. SLOBODAN VUUROVI: Bio je posljednji as da se reaguje na provokace od strane Hrvatske. Jer, mjesecima je narod Herceg-Novog bio maltretiran a hrvatske vlasti postavljale su prepreke od Sutorine do Konavala. Zato, da ne bi dalje ulazili u sukobe oko granica, to sad treba trajno razgraniiti. BUDIMIRSIMONOVI:Kakvojetopregovaranje,kakvajetosituaca dok nam mjesecima i nedjeljama toliko ljudi u kasarnama ivi bez vode, hrane i struje, a iz dana u dan ginu od pripadnika HDZ-a i MUP-a Hrvatske. SLOBODAN VUJAI: Nai momci na tim ratitima, i pored svih tekoa, ne odustaju. Ne moe voditi Crnogorce onaj kome dezertira 600 vojnika i onaj ko ne zna da vodi vojsku. SEFER MEEDOVI: Mi smo za mirno rjeavanje problema. Ali, ako to ne mogue onda i silom ali svi zajedno. Kad je u pitanju otadbina zaboravljaju se sve nae politike arke. MILO MARKOVI: Ovaj rat koji sad vode Jugosloveni je rat protiv faizma. 14. 26 27 ER OKAJ: Ni jedan vojnik ne poginuo na teritori Crne Gore. Ako ovaj rat srui Dubrovnik onda e to biti jo jedna trageda. RATKO VUKOVI: Ratuje im najgora olo sveta i plaene ubice. A ovamo, Hrvati se fale demokracom dok vade oi i paraju stomake. FERID ARKINOVI: Jugoslovensku narodnu armu niko ne osjea kao svoju osim Srbi i Crnogorci. Ona ima naoruanje za koje je izdvajala itava Jugoslava. NOVICA STANI: Ako je istora uiteljica ivota, mi smo loi aci. Srpski narod niti je imenovao niti dostojno sahranio svoje rtve koje su mu Hrvati uinili. Doskora, ne bilo nadgrobnika niti mjesta gdje bi se svea mogla zapaliti. PAVLE MILI: Ovu Crnu Goru svojom krvlju i svojim ivotima stvarali su nai djedovi, kako i gdje mi to znamo. Ne smemo zaboraviti, meutim, da ni jedna kap srpske krvi do danas ne prolivena od strane nekog Malisora. Meutim, ovi ekstremi koji se bahato ponaaju u parlamentu nee moi tako dugo da ine. Siguran sam da e im biti tesno u Crnoj Gori. RISTO VUKEVI: U raspravi je ispoljen visoki stepen istovjetnog miljenja o bezbjednosnoj situaci u Crnoj Gori, uz razumljive razlike i odstupanja. Jasno je na oj je strani u ovom trenutku pravda a na kojoj izdaja Jugoslave. Ostaje mi da podsjetim na iskonsko i dugovremeno politiko opredjeljenje Crne Gore da mi druge arme osim Jugoslovenske arme nemamo i da je sasvim logino i politiki dosljedno to to smo pokuali, zajedno sa oruanim snagama Jugoslave, u saradnji i koordinaci da se suprotstavimo tim sumanutim i pomahnitalim planovima. Momir Bulatovi, predsjednik Predsjednitva Crne Gore B o i d a r B a b i , m i n i s t a r o d b r a n e C r n e G o r e Na silu silom Poto ustake vlasti i njihove oruane formace nesu sprovele nedan dogovor, ve sve bezobzirne blokirali i napadali kasarne i druge vojne objekte morali smo preduzeti odlune mjere da to spreimo. Crna Gora je maksimalno pruila politiku i svaku drugu podrku Nosei poruke vrhovnitva mlade hrvatske demokrace, hrvatski cvet u licu bojovnika, zengovaca, mupovaca, okorjelih kriminalaca i plaenika stigao je i na nae prostore. Tuman, Stipe i druge ustake glaveine potrudili su se da pod barjak okupe i Rugovine istomiljenike, Bugare, Rumune, Kurde i ko zna sve koga. Nastojei da nam sve te poruke preko njih to pre stignu upuuju ih kroz cevi puaka, mitraljeza, minobacaa na jedinice JNA, na sela, na ljude... Prelistavamo izvjetaje 9. VPS. Dugaak spisak provokatora U preletu preko Dubrovnika 31. 7. otvorena vatra na dva aviona RV i PVO. Izvode se radovi na zapreavanju i utvrivanju u rejonu Debeli breg; Puanstvo se 1. avgusta poziva u dobrovoljake odrede, a 2. avgusta nastavljaju se radovi na zapreavanju i utvrivanju na prostoru Debeli breg Brgat; etiri cisterne sa patrolom vojne police 13. avgusta zadravano je nekoliko puta na putu za Split. Kod Ploa provocirani i maltretirani; Pojaana kontrola i gomilanje vie mupovaca na Debelom bregu zapaeno je 25. avgusta. Osmatra se kasarna na Prevlaci, a 28. avgusta 1991. godine poveano je prisustvo MUP-a na punktovima i saobraajnicama optine Dubrovnik. Kod vinare primeen PA top. Put ka Debelom bregu prekopan. Kod sela Brseina primeeno oko 200 pripadnika ZNG. U rejonu sela Vitaljina 4. septembra ula se pucnjava iz streljakog naoruanja. Na vatru ne odgovoreno, a 9. septembra hrvatski radio je dao obavjetenje da su brodovi RM pucali na obalu u prolazu Harpati. Demantovano, ali je cilj posignut. Na komunikacama, punktovima i raskrsnicama prema Crnoj Gori i BiH 12. septembra poveavaju se snage MUP-a i ZNG, dotur novih sredstava za zapreavanje i ruenje. Slobodna Dalmaca pie: Kumboru ne treba vjerovati; Na Debelom bregu i selu Vitaljini 14. 9. postavljene su prepreke, a okolina minirana; Znatno poveane snage ZNG i MUP na teritori dubrovake optine primeeno je 16., 19. i 20. septembra. U noi 22. septembra provokaca na objekat Kupica; U Vitranjini su 23. 9. uoeni MB i topovi u selu Misletii. Na provokacu MUP-a odgovoreno je vatrom raketama, a 24. 09. u 7,15 i oko 20,00 asova pripadnici MUP-a i ZNG otvorili vatru na poloaje naih jedinica u rejonu sela Ivanjica. Na drugu provokacu uzvraamo vatrom; Snajperska vatra sa priguivaem otvorena je na poloaje naih snaga u rejonu sela Zvinje, otvorena je 25. 9. a primeen je pokret i razvoj formaca MUP-a i ZNG u rejonu sela Ploice, sela Misletii. Kota 465. Upozoreno vatrom. Povukli se, ali prekide vatre koriste da poprave svoj poloaj. Snage MUP-a i ZNG poele su 26. septembra pokrete ka selu pulje i Zvinje na naoj teritori. Upozoreni vatrom vratili su se prema s. Vitaljine. 15. 28 29 Od 26. 30. 09. svakodnevni pokuaji napada na kasarnu na Prevlaci i prema s. Sutorina. Napadi MB na s. Malta i Prevor. Na svaku vatru odgovoreno mnogo duom i eom vatrom. Ovo su bile samo neke od svakodnevnih oruanih provokaca na granici Crne Gore i BiH u graanski rat, usloila situacu u zemlji i dovele strane trupe da sauvaju mladu ustaku demokracu od okupatorske arme i etnika kako to oni kau. Poto ustake vlasti i njihove oruane formace nesu sprovele nedan dogovor, ve sve bezobzirne blokirali i napadali kasarne i druge vojne objekte, pripadnike JNA i lanove njihovih porodica, VK je preduzeo, kao to znae, odlune mjere da se tome stane na kraj. Crna Gora je maksimalno pruila politiku u svaku drugu podrku iz vie razloga. Evo tri: Razoruati ustae Stalnim provokacama i sve otvorenim ispoljavanjem teritoralnih pretenza ustake vlasti u Hrvatskoj, bezbjednost Crne Gore bila je neposredno ugroena; Oruanim snagama Jugoslave Crna Gora daje punu podrku. JNAje i crnogorska i jugoslovenska po svom biu i namjeni. Nai mladii slue vojni rok i u garnizonima na teritori Hrvatske. zar treba postavljati pitanje zato sada van Crne Gore? Hoemo li ostaviti pripadnike JNA i sve one koji ele da ive zajedno same na nemilost ustakim zvjerima? Zar ne granica tamo gdje je na vojnik, vojnik JNA napadnut? Treba konano na silu odgovoriti jo veom silom i primorati ustake vrhovnike, poglavnike i stoernike da u svoju suverenost za kojom ude, mogu otii, ali malo drukim nainom nego kako su zamislili. Sve ono to je uinjeno do sada bilo je u skladu sa tim opredjeljenjem. Mobilizaca na teritori Crne Gore izvedena je, o emu je javnost obavetena, vrlo uspjeno, tako da su ratne jedinice JNA i TO, potpuno popunjene kako u ljudstvu tako i savremenim naoruanjem, krenule na izvrenje postavljenih zadataka. Nastala situaca i jasna opredjeljenja iroko prihvaena od najveeg broja stanovnitva Crne Gore, od lidera pojedinih stranaka ne samo da nesu podrana nego su javno i otvoreno pozivali vojne obveznike da se ne javljaju u ratne jedinice. U situaci kada je ugroena sloboda i prosperitet Crne Gore to predstavlja ne samo krivino djelo nego najveu izdaju. Ja i ovom prilikom kao graanin Crne Gore traim i zahtevam da prema tim ljudima i onima koji su postupili po njihovim savjetima pravosudni organi preduzmu zakonske mjere. Crna Gora je pravna drava, to nedvosmisleno znai da smo svi, bez obzira kako stranaki orentisani, duni i obavezni da zakone te drave sprovodimo. Zakone iz oblasti vojne obaveze tim vie, jer od njihovog potovanja zavisi popuna OS a time i njena borbena sposobnost. K a d s e l j u d i n a u u n e v o l j i Zajedniko srce Ko moe pobrojati sve one koji u ovim trenucima ele da pomognu. Jer, u nesrei se ovjek naslanja na ovjeka Neko je zapisao: nema vee pomoi od pomoi ljudima kada se nau u nevolji. A nas je takva nevolja ovih dana 1991. godine snala. Izginuli su mladi ljudi branei Jugoslavu. Ostavili za sobom nezbrinute porodice. Ucviljene majke i oeve, nejaku djecu. Ba u tim i takvim tekim trenucima nai ljudi dokazuju da su ljudi. Spremni da pomognu. Ublae makar donekle bol i nagomilanu tugu. Ovaj reporter ovih dana naao se u udu. Pomo koja pristie porodicama poginulih boraca, ranjenih vojnika, odvanih ratnika rezervista je velika a prostor da se to dobroinstvo zabiljei mali. Mnogi jednostavno donesu robu, obuu, dio svoje male plate i predaju je Crvenom krstu, ne elei da se njihovo ime nae u novinama. Ko nebi u ovakvoj muci pomogao. Pomo stalno pristie, Uz lepe elje i peena jagnjad Mjetani Pavinog Polja posjetili su ratite i borcima poneli ak 63 peena jagnjeta, dva peena vola i vee koliine osvjeavajueg pia, cigareta i uz to 100.000 dinara. Vojni invalid Radomir Ilin Sekuli Bato za ratnike je izdvojio ak 20.000 dinara. Radnici Radoja Dakia svim svojim rezervistima na frontu ukupno 600.000 dinara. Radonja Dedi doao je u Crveni krst Crne Gore da uplati za porodicu poginulog borca 5000 dinara i uzgred se pravio kao dobrovoljac hoe na front. Porodici Radisava Srdanovia, koji je otiao u rat, ostavljajui za sobom petoro maloljetne djece, dodeljen je stan. Uenici Osnovne kole Sutjeska prvaci sakupili su pare za njegovog sina Aca, koji je samo nekoliko dana pred pogibu napisao najdirljive i najpatriotske pismo svom ocu. Pismo koje je svaki borac izrezao iz novina i stavio ga u mali dep da mu gre grudi. Ko moe nabrojati sve one koji ovih dana ele da pomognu, koji pomau. I ja se zaista plaim danabrajam jer mogu napraviti nepravdu prema onima brojnim penzionerima, slubenicima bez plate, ljudima koji su dali krv, studentima koji su se odrekli bonova za ruak i veeru zbog ratnika, koji brinu za njihov miran san, ako ga jo ima, jednom romu iz Titograda koji ima deveto djece, a koji e, kako ree, poi da ako ne hljeba da krv. Pomo je velika kao nesrea. A u nesrei se ljudi najbolje poznaju. 16. 30 31 I s t o n a H e r c e g o v i n a Vrhovnitvo gomila trupe Bjesni propagandni rat. Dok tee primirje, vrhovnitvo koncentrie jake snage na desnoj obali Neretve. Nevesinje napustaju ekstremni DHZ-a i SDA Hercegovinu i danas obasjana toplo sunce. Plavo nebo iznad planina Velea ne paraju avioni JNA, a na poloajima koji su zaposjele crnogorske ratne jedinice, izuzetno je mirno. Dok oruje miruje, pravi propagandni rat odva se svom estinom. Oni koji su u prilici da sluaju radio stanice Split, apljinu i Mostar, hrane se providno smiljenim laima. Tumanovi informatori javljaju da se crnogorske jedinice ponaaju kao okupatori, da pljakaju i teroriu ovdanji narod i da ih zbog toga pripadnici MUP-a zarobljavaju. Od ovoga, naravno, ne nita tano. Zarobljenih nema, svi vojnici i starjeine koje smo danas posjetili na poloajima kod Stoca, apljine i kod vojnog aerodroma u Mostaru su ivi i zdravi, dobro se osjeaju i disciplinovano izvravaju sve predviene zadatke. Uz tekui propagandni rat, prema dobro obavetenim izvorima, hrvatsko vrhovnitvo, uporedo, na desnoj obali Neretve kontrolie jake snage. U formacama od 250 do 300 vojnika, Tumanovi bojovnici ure da zaposjednu vane strateke take. Saznajemo, takoe, da je jue u Liticu prispjelo oko hiljadu takozvanih gardista, naoruanih snajperima i bacaima ehoslovake i njemake proizvodnje. Policske stanice Stolac, apljina i Neum potpuno su se stavile u slubu hadezeovske politike. Put Mostar itluk pripremljen je za miniranje i kontroliu ga naoruane seoske strae. U jednom kamenolomu kod itluka improvizovano je strelite za Tumanove bacale. I u Kardeljevu nema mira. Pripadnici MUP-a zaplenili su 15 teretnih vojnih auta koja bi im eventualno posluila za maskiranje akce protiv pripadnika JNA. U Zapadnoj Hercegovini u toku je pojava skidanja registarskih oznaka sa automobila, a to je znak da se ekstremi sa ovog podruja pripremaju za diverzantske akce. Bilo kako bilo, vojnici i starjeine Titogradskog i Uikog korpusa JNA, kao i vazduhoplovne baze u Mostaru strogo potuju primirje, ali su budni. - Prisustvo ratnih jedinica iz Crne Gore na naem terenu stvorilo je uslove sigurnosti i dalo nam je jo vie elana za izvravanje zadataka, rei su ivomira Ninkovia, komandanta avacske jedinice, i Boa Novaka, komandanta raketnog puka. Crnogorski rezervisti, pod zastavom JNA, svojim prisustvom uspokojili su ovdanji srpski narod i sve one kojima je stalo do mira. Njihovo prisustvo jedino smeta elnicimaHDZ-a i SDA koji vode ustaku politiku protiv JNA. Izvrno vee Nevesinja danas je razmatralo politiko- bezbjedonosnu situacu u ovoj optini, koju je ovih dana napustilo nekoliko muslimanskih porodica. Svim iteljima Nevesinja, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, zakljeno je, garantuje se miran i spokojan ivot. Ovaj grad, naglaeno je, u toku proteklih dana napustili su samo ekstremi iz redova SDA, koji su pljuvanjem i provokacama doekali crnogorsku vojsku. U Mostaru ivot tee normalno. Lica ovdanjih itelja nesu smrknuta onako kako bi to eljelo hrvatsko vrhovnitvo, koje uporno nastoji da ubedi ovaj narod da ivi pod okupacom JNA i crnogorske etnike vojske. Polja oko Mostara i Nevesinja su iva. U toku je berba groa i duvana. Kod Nevesinja, na jednoj plodnoj njivi, danas smo vidjeli rezerviste i seljake kako zajedniki vade krompir... Crnogorci u Divuljama eta mala, ali odabrana iz sastava Titogradskog korpusa nalazi se u Divuljama. Sino smo razgovarali sa starjeinom ove vazduhoplovne baze, koji je pun hvale na raun Crnogoraca, koji su u pravom svjetlu predstavili crnogorsko oruje. Svi vojnici i starjeine ove jedinice su ivi i zdravi i uspjeno izvravaju zacrtane zadatke na obezbjeenju heliodroma u Divuljama. N a r a t i t u Dubrovnik brane Kurdi! Jedinice JNA stigle na tridesetak kilometara od Dubrovnika. U gradu pod Srem ustae i razni bjelosvjetski plaenici planiraju zaumni scenario ruenja drevnih klturno-istorskih spomenika. U Vitaljini se, umjesto ahovnice vori jugoslovenska trobojka Razbene ustake horde i razni bjelosvjetski Tumanovi plaenici meu kojima ima Kurda, Bugara, Rumuna, Turaka, Iraana, pa ak i Filipinaca pruaju posljednji otpor jedinicama JNA i rezervistima koje su stigle nadomak Dubrovnika. Danas su voeni estoki okraji oko ilipa, Grude i jo nekih mjesta u Konavlima u kojima su uestvovali artiljera, mehanizovane oklopne jedinice i pjeada. Djelovale su i jedinice uz morsku obalu. Osloboen je Molunat, a u Vitaljini, snanom ustakom uporitu, danas posle podne, 17. 32 33 na Crkvi svetog Spasa, zavorila se jugoslovenska trobojka, umjesto ahovnice. U redovima jedinica JNAi rezervista, bar koliko je poznato do slanja ovog izvjetaja, nema poginulih niti ranjenih. Jue je na zidinama Dubrovnika jedan as bila istaknuta bela zastava. Potom je zamenila ahovnica, a trojica izbjeglih Dubrovana, koji su istakli znak predaje, kazivali su danas da su dvojica njihovih sugraana, koji su, takoe, uestvovali u ovom inu, likvidirani. No, bilo kako bilo, Dubrovnik se nalazi u snanom obruu i samo je pitanje dana kada e ustae i raznobojna Tumanova vojska, koja spas trai u starom gradskom jezgru, biti prinuena da se preda. Ostavljeni zlikovci, saznaje se, sainili su zaumni scenario ruenja drevnih kulturno-istorskih spomenika u Dubrovniku, u oajnikom nastojanju da spasu glavu. Praktino, Dubrovani su njihovi taoci. Zbog toga e JNA, koja se striktno pridrava naela da ne nastrada nedan civil, ak i po cenu sopstvenih rtava, a uz to nastojei da ne oteti vredne kulturno-istorske spomenike, morati da uloi dodatne napore da bi ostvarila postavljeni zadatak: da ustae poloe oruje. S i t u a c i j a u i s t o n o j H e r c e g o v i n i Bojovnici ne miruju Poloaj oko Mostara pojaavaju se dobrovoljcima iz Nikia. Danas stigli i pojedinci iz Valjeva, koji su se pokajali. Umjesto zakazanog mitinga u Mostaru odrano kulturno-umjetniko vee Tumanovi bojovnici koji jue i danas trpe velike gubitke, oko Slanog, Stona i Dubrovnika, sino ipak nesu napali mostarski aerodrom. Razbene ustake horde sada vie vode rauna kako da spasu ivu glavu i nemaju vremena da razmiljaju o eventualnim protivudarnim akcama jedinica Titogradskog i Uikog korpusa JNA. Bilo kako bilo, jedinice JNA, koje obezbjeuju mostarski aerodrom su uvek budne i spremne da neutraliu napad bilo kojeg nepratelja, pa ma koliko on bio obuen. Jedinica JNA 2277, kojom komanduje starjeina Krsto eri, danas je pojaana velikim brojem dobrovoljaca iz Nikia. Poloaji oko Mostara svakodnevno su borbeno jai, a onamo je danas stigao i jedan broj Valjevaca. Naputanjem poloaja nedavno kod Nevesinja, neki Valjevci su konano shvatili da to znai i gubljenje vojnike asti. Pojedinci su se pokajali, pa se sada ponovo vraaju u jedinice JNA. Tenza ratne psihoze u Mostaru i uopte u dolini Neretve ne jenjava. Naprotiv, ovdje je stalno prst na obarau, a oruje spremno da svakog trenutka progovori.Na poloajima oko Mostara, u rovovima i na osmatranicama, gdje se nalaze crnogorski rezervisti svuda vlada prava borbena gotovost i drugarstvo. Vojnici i starjeine s nestrpljenjem oekuju komandu da uutkaju ustae, koji jo prete i koncentriu svoje trupe na desnoj obali Neretve. Saradnja vojnika i starjeina je izvanredna. U zajednikom stroju, pod zastavom JNA su i aktivni vojnici i rezervisti. Posebnu saradnju, crnogorski rezervisti imaju sa pripadnicima vazduhoplovne jednice. Svaki borbeni let pilota, oni pozdravljaju sa oduevljenjem. Ustae u uniformama JNA Danas smo iz pouzdanih izvora saznali kako su poginuli i ranjeni neki crnogorski rezervisti kod Slanog. Naime, ustae obuene u uniforme JNA na poloaju su se rukovali sa crnogorskim rezervistima, a nakon toga su, podmuklo i iznenada otvorili estoku vatru... Inae, upravo saznajemo da se i u okolini Dubrovnika ustae slue starim metodama. Postavljaju ultimatume pripadnicima JNA da e ako ih i dalje budu napadali, pred sobom stvoriti ivi zid od taoca, to znai i ena i djece. S a p r i p a d n i c i m a j e d i n i c e J N A k o j a j e u p a l a u u s t a k u k l o p k u u e p i k u a m a Pogrena stratega Nakon tvrdnji da su gubitke pretrpjeli najvie zbog pogrene komande, peivjeli borci Tree ete iz jedinice Savine divize uglas poruuju: Traimo nove borbene zadatke, da asno osvetimo nae hrabre drugove U Treoj eti iz jedinice koja nastavlja tradice proslavljene Savine divize, danas vlada tuga za izgubljenim drugovima. Prema nepotvrenim informacama u klopci, u koju je ova eta sino upala u selu epikue poginulo je devet a ranjeno 15 njenih boraca. Za tolike gubitke pripadnici ove jedinice okrivljuju komandu. Tvrde, svi do jednoga, i da ih taj zadatak ne sljedovao, jer su bili jedinica u rezervi. To vezuju za ime generala Torbice, kojih ih je jue posjetio i pohvalio kao najbolju jedinicu na ovim poloajima. Ovo tvrde starjeine i obveznici: eljko Medenica, Sreten Adi, Veljko Darmanovi, Mirko Raovi, Sala Sekulovi, Zoran Vujai, Ranko Adi, Ranko alasan, Duan Ku, Vojislav Bulatovi, Draen Perutovi, 18. 34 35 Miodrag Bokovi, Radisav Savi, Vojislav Klikovac, Neboja Vujai, Dejan Blagojevi... - Kako ne bismo sumnjali kae Mirko Raovi a ostali potvruju, kada nam je nareeno da ka Slanom idemo cestom u koloni po dva, jer je, navodno, teren slobodan. Tako smo postupili i upali u klopku. Mi Crnogorci ne kukamo zbog rtava i rana, nego tvrdimo da su one bile nepotrebne i posljedica takve komande. Pomenuti zadatak mogli smo da izvrimo sa znatno manje rtava. Ova jedinica je due vremena provela na vjebama, tako da je bila dobro osposobljena, i svi su jednom duom disali. Samo zahvaljujui tome kao i izuzetnoj hrabrosti i samoorganizovanju, preivjeli su se izvukli iz ustake zasjede, koja je, kako priaju, ovoj eti bila trea klopka na poloajima izmeu Trebinja i Dubrovnika. Pogrenim smatraju i to to je ova jedinica ostavljena jue na nepovoljnom poloaju za odbranu, tako da su je ustake snage punih pet sati zasipale estokom minobacakom paljbom. Vatra je, inae, najavljena zvonjavom zvona na katedrali i to odmah po uzletanju helikoptera JNA u kojem je bio general Torbica. Na sreu ova hrabra eta je izdrala i to vatreno krtenje i probila front do Slanog na obali mora. I, uz izriit zahtjev da doslovce objavimo njihov revolt svi uglas poruuju: Traimo nove borbene zadatke, da asno osvetimo nae hrabre drugove. Ovom njihovom svjedoenju samo da dodamo drugu stranu, njihovu komandu, nesmo uspjeli da ujemo. ta sve stoji u pomenutim primjedbama, utvrdie, bez sumnje, nadleni organi JNA. ivi smo i zdravi Na poloaju Vodovaa, iznad Grude, upravo smo pri odlasku na ratni zadatak seli dvojicu oficira, porunika Ranka Mataevia i kapetana Veljka Milia iz jedinice potpukovnika Milana Miliia. - Javljeno je da smo poginuli, ali kao to vidite, ivi smo i zdravi, rekoe nam u prolazu oficiri urei na poloaj.Njihovi drugovi dodadoe ne samo ivi negohrabriiodvani,aonimakojiproturajutakvevestirecitedaneemonasjesti na prljavi propagandni rat, ve emo disciplinovano izvravati svoje zadatke. J e d i n i c e J N A z a u z e l e a e r o d r o m i l i p i Na vratima Dubrovnika Pripadnici JNA napreduju prema Cavtatu. Uskoro se oekuje zauzimanje i toga utvrenja. Ustae u povlaenju pale kue. Konavoski hadezeovci oivjeli Pavelia Toranj na donedavno meunarodnoj vazdunoj luci, potom ustakom uporitu, danas obinom razbojitu je pao. Unitena su mitraljeska gnezda, koja su pokuavala da su smrt, a posala su vlastitu nesreu. Tenkovske jedinice JNA ve su na domaku Cavtata, u selu Moii. Oekuje se skoranji pad i toga mjesta, u em hotelu Kroaca se nalazio krizni tab. Prema do sada pristiglim informaca, na strani jedinica JNA ne bilo rtava. Vjetim komandovanjem i pojedinanom disciplinom vojnika, muki ustaki snajperisti i tobde gaaju u prazno. - Na sve naine, a najpre strpljivou, pokuavamo da sauvamo, koliko je to mogue, ljudstvo i tehniku rei su komandanta ratita u Konavlima general-majora Branka Stankovia. Ostaci ustakih formaca su i danas, pri povlaenju, koliko im je bilo doputeno da stignu, palili kue na ilipima. Pokuavaju da krivicu prebace na JNA. U preostalim, nezapaljenim kuama, pronaeno je mnotvo slika Ante Pavelia, uzora hrvatskih koljaa, koje je osokolila Tumanova demokraca, i asnici su pravili lance od dejih prstu. Zanimljivo, Pavelieve fotografije su naene u svim nespaljenim a zauzetim kuama na ilipima. Treba li se onda uditi stradanju toga, nagenocid spremnog naroda. Ustae su, dakle, poglavnika oivjele. Vidi se koliko uspjeno. Ne li njima Paveli jo jednom popalio kue? O okaljanom obrazu izlino je govoriti, bar kada su uvari njegovog djela u pitanju. Jueranja iznenadna pogiba komandanta Vojno-pomorskog sektora, kapetana bojnog broda Krsta urovia, bolno je odjeknula na ratitu. Od podmukle ustake ruke pao je vojnik, i ovjek. Prvi od svih pripadnika jedinica kojima je komandovao. Teko je, po vojnikim iskustvima i udno, kada komandant gine. Ali, general urovi je poginuo asno. Da asne ne moe biti. Akce su u toku. Jedinice u treoj borbenoj lini i dubokom zaleu pretrauju teren. Zarobljavaju sakrivene ustae. Prva lina je, rekosmo, u predgrau Cavtata. Na vratima Dubrovnika. N a v i j e s t o s m r t i K r s t a u r o v i a Komandant prva rtva Za njega je, kao i za sve nas koji ovih dana ivimo sa strepnjom i zebnjom za ivot svakog borca na ratitu, bilo najvane da proteklih dana u Vojno-pomorskom sektoru Boka ne bilo ljudskih rtava. On je prva 19. 36 37 Komandant vojno-pomorskog sektora Boka, kapetan bojnog broda Krsto urovi prva je rtva u ovom Vojno-pomorskom sektoru. Nema, valjda, novinara ovdje u Herceg-Novom, koji svojoj redakci na vest o smrti Krsta urovia ne ovo saoptio. A koliko jue komandant urovi, povodom ofanzivnih akca JNA naratitu oko Dubrovnika, mogao je s ponosom da saopti da ljudskih rtava u borbenim dejstvima jedinica vojno-pomorskog sektora ne bilo. Za njega je to, kao i za sve nas koji ovih dana ivimo sa strepnjom i zebnjom za ivot svakog borca na ratitu, bilo najvane. Komandant Vojno-pomorskog sektora Boka na djelu je pokazao proteklih dana vjetinu ratovanja u sektoru dejstva jedinica sauvati ivu silu. Zato je, osim dobre praktike, i ratnike mudrosti trebalo i mnogo vie. Ljudsko srce. ak i oni koji komandanta urovia nesu lino poznavali, danas, dok sluaju saoptenje Vojno-pomorskog sektora Boka, telegrame sauea, rei bola i tuge njegovih drugova, saboraca, poznanika, koma iz Herceg-Novog, Kotora i Tivta, mogu osjetiti kakav je ovjek i ratnik bio. Vojnici su ga proteklih dana, moda, tek bolje upoznali. Sa njima je, ba kao pravi komandant, bio na prvoj borbenoj lini. Iako protivnika ni jednog trenutka ne potcjenjivao (radi se o vjetoj gerilskoj taktici) smjelost je, kao i njegov saborac general-potpukovnik Jevrem Coki, pokazivao linim primjerom. Vest o njegovoj pogibi bolno je odjeknula meu ratnicima. uvjerili smo se u to na mnogim linama fronta oko Dubrovnika. Najtee je na sektoru dejstva njegovih jedinica. Oni su ga i najbolje poznavali. Smrt drugova, i starjeina, u ovim ratnim danima meu borcima se drugae doivljava. Umjesto skrhanosti, bola, suza, neki unutranji naboj. Dostojanstvo, snaga, dodatni moral. Rat menja psihologu ljudi. To smo mogli i danas osjetiti na prvoj lini fronta, neposredno pred poetak borbi za aerodrom ilipi. General major Branko Stankovi, koordinator akca na sektoru oko ilipa, povodom jueranje nesree kae: To nam je vrlo teko palo. I kao ljudima i kao starjeinama i kao potinjenima. Ali, u ovoj situaci to je, ini mi se, dalo jedan dodatni zamah operaci. Kad drugovi i starjeine ginu na takav nain, inat u borcima da se istraje jo je vei. Porodici urovi i Komandi Vojno-pomorskog sektora Kumbor neprestano stiu telegrami sauea. I od zvaninika i obinih ljudi. Uinili su to danas brojni Novljani. Za razliku od ratita, vest o smrti ovdje se prima drugae. Suze u oima, skrhanost, bol. Osjetili smo to na svakom koraku, u kontaktu sa Novljanima, posebno onima koji su Krsta lino znali, pre svega kao ovjeka. Obian, jednostavan, skroman. Svakako ponajbolji uenik svojih roditelja uitelja Lazara i Tanje urovi, koji pamte generace cetinjskih, grahovskih, nikikih i kotorskih aka. Zabiljeeno u bijelopoljskom vojnom odsjeku Majka Zlata hoe na front ... Nemoj nas obrukati, nego tamo kad bude opalio onako muki, neka sve grmi Rajko Boovi, svome jedincu, sinu Vesku, pred odlazak na front Sin Radule mi je ve na frontu. Radun se danas pravio u dobrovoljce. Hou da idem sa svojim sinovima. Hou da na frontu budem majka svim onim borcima koje su majke ispratile sa ponosom i strahom nabranik slobode. Nesam vina oruju, ali znam da kuvam, da operem i pokrpim vojniku odjeu. Danas svi, a majke u prvom redu, treba da budu uz svoje borce. Ne mogu da shvatim majke koje idu da iz vojnikih redova izvuku svoje sinove. Nesu oni njima drai nego nama nai, ali znam da ivot bez slobode ne ivot. Zato ne alim ni sinove ni sebe, rekla je u bjelopoljskom Vojnom odsjeku Zlata Drobnjak, gdje je dola da se upie u kolonu odlunih koji idu na branik slobode. Inae, spisak bjelopoljskih dobrovoljaca je sve dui. Prekjue je odavde otila prva grupa dobrovoljaca na front. U Vojnom odsjeku je svaki dan puno onih koji hoe da bez zadravanja krenu na prvu borbenu linu. Meu njima su Sonja Krgovi, Zlata Drobnjak i Stanica Marinkovi. Meu crnogorskim artiljercima na Grabu Desetka iz rodoljublja Odbrana otadbine ne moe da eka, poruuju artiljerci koji na ratitu polau ispit iz drugarstva i patriotizma Dabogda vam vazda pucalo! Ovako se danas u Trebinju i okolnim selima doekuje svaka kanonada iz dalekometnih topova koji gruvaju dolje, na prilazima Dubrovnika. Danas je naa ekipa, zajedno sa predstavnicima Lutre Crne Gore, posjetila na poloajima hrabre artiljerce rezerviste iz haubino- artiljerske divize. Na poloaju su zajedno Danilovgraani, Pljevljaci, Titograani, Nikiani, Kolainci. Vuksan Bjelica, radnik graevinskog Crna Gora, Borislav olovi, Mat Kovaevi, Vidak Asanovi, Miodrag Vukovi, Gordan Boji, Vojislav Terzi, Sreten Krstovi, Milorad Zeevi, Goran Kovaevi, Stojan Dimitrov, eljko Vlahovi, Hamdo Kordi, Vjekoslsav, Obrad, Miro i Dragan Mrdak, Boidar Popovi. Tu su i vojnici Stojan Dimitrov iz Strumice, pa Ibrahim Aljemi iz Gostivara. 20. 38 39 Prie ovih momaka su iste: pobediemo ustaku soldatesku i bjelosvjetske plaenike koji prete Jugoslavi. Satjeraemo ih iz njihovih jazbina naim topovskim granatama, jer oni nesu ljudi sa kojima se moe govoriti o miru. Uzalud im je, kau, i to to su dobro naoruani i dobro utvreni. Nemaju ono to imaju nai artiljerci junako srce i moral pobjednika. prie koje su nam ispriali potvruju te rei. Na ovaj poloaj stigla su etiri dobrovoljca, etiri Vlahovia. Interesantna je pria o eljku Vlahoviu, vojniku koji se vratio sa regularnog odlsuenja vojnog roka, prespavao jednu no kui i poao na bojite kao dobrovoljac. Ili, pria o dvojici brae Obradu i Miru Mrdaku, koji su u borbu poveli dva sina Vjekoslava i Dragana. Uspjeh ove jedinice umnogome zavisi i od topografa Mila Raikovia iz Pljevalja. Njegovi drugovi kau da ne zna da odbe zadatak i da je prosto nepogreiv. Za moral je zaduen Krui iz Belog Polja. Ispriali su nam i o sluaju Gorana Kovaevia iz Danilovgrada.Javnost je ve bila obavetena da je on teko ranjen, a on je na bojitu, sa grupom drugova, upravo tada uhvatio jednog hrvatskog mupovca. Meu braniocima Jugoslave na ovom poloaju ima i radnika, studenata i direktora. Sreli smo i dva rudara dva drugara, Gordana Bojia iz Rudnika uglja Pljevlja, sada komandanta pozadinskog voda haubike jedinice i Vojislava Terzia,njegovogsugraanina.Nematutadasepriakauuglas.Osvojiemo Dubrovnik, razoruati sve faiste u Hrvatskoj. Jedino e se tako vratiti mir ovoj zemlji. to se nae jedinice tie, drugarstvo je za priu, moral takoe. Poruujemo naim porodicama, drugovima i prateljima da smo dobro, zdravo i da mislimo nanjih. A da rodbina i pratelji neprestano brinu najbolje se moe vidjeti na putevima od Trebinja prema poritu ratnih sukoba. Svuda automobili sa registracama crnogorskih gradova, sa majkama i oevima zabrinutih lica. Dok je naa ekipa boravila na ratnom poloaju, Miodragu Burdu Vukeviu dola je u posjetu itava porodica. Otac Vasile Vukevi, penzionisani potpukovnik,majka Darinka, domaica, i brat Zoran, radnik Karneksa iz Vrbasa. Naravno, po starocrnogorskom obiaju, naalo se tu i nove crnogorske loze i peenja. Ovakvih i slinih pria moe se zabiljeiti mnogo. Recimo o Budimiru Raziu, bokseru titogradske Budunosti, koji je prvi u svim okrajima, ali i apsolventu Elektrotehnikog fakulteta Radomanu Vraneu iz Pljevalja koji ne htio ovih dana da izaena ispit, iako ga je pripremio. Ispit, kae on, moe da saeka, ali odbrana otadbine ne. Ovo je moj ispit iz drugarstva, patriotizma i rodoljublja. Obeavam da u ga, kao i svi moji drugovi, poloiti. Naravno, niko i ne sumnja u to. U sestrinom zagrljaju U predahu izmeu dva okraja zabiljeili smo i susret brata i sestre Sretena i Mire Krstovi iz Golubovaca. Mira je zaposlena u Lutri Crne Gore i dok su njene kolege uruivale pomo ovog kolektiva vojnicima na Grabu, ona je ila od grupice do grupice, traei svog brata. Ubrzo je doao. Susret je bio dirljiv. Ovo nam je prvo vienje posle petnaestak dana, kae Mira. I to na poloaju. Ponosna sam zbog toga... - A meni je krivo to sam obmanuo crnogorsku javnost, eretski e Sreten. pre dva dana sam Televizi izjavio da u se jutros okupati na Dubrovakoj riveri. Izgleda, meutim, da u morati saekati jo koji dan, jer su se ovi faisti dobro ukopali i utvrdili. Meutim, ui u Dubrovnik dan ili dva dana kasne i ne toliko vano. Vane je biti oprezan, pa pobediti sa to manje gubitaka, kae Sreten. Ranjenik pomae ranjeniku Titograane Miroslava Drakulovia, Zorana Jovievia i Milorada Pavievia kao i Milivoja Bulatovia iz Kolaina zatekli smo na Odjeljenju hirurge. Oni su povreeni na putu izmeu Ravnog i Slanog. Ubeeni su da je najgore prolo, a im se oporave spremni su za povratak na front. - Postrojeni smo, po komandi generala Torbice, ispod ahovnice kod groblja, da bi nam podelili municu. Nesmo je svi ni dobili kada su snajperisti zapucali. Meci su ljeteli sa svih strana. Puno drugova mi je stradalo. Drugarstvo i moral u jedinici su za svaku pohvalu. Povreeni je pomogao povreenom, kae Zoran Jovievi koji ima ustrelnu ranu kuka. Nada u povratak Raunajui da smo u Dubravi zavrili posao pripremili smo se za novi napad. Meutim, na samom izlazu granata je pogodila mene i nekoliko drugova, pria Titograanin Marjan Hajcman, vojnik iz jedinice Veljko Vlahovi, kome je povreena leva ruka. Iznerviran to se to desilo ba posle uspjene akce on due vremena ne htio da odlazi sa ratita po pomo ljekara. - Nareenje potpukovnika Koprivice da idem u bolnicu prihvatio sm, veli Marjan, uz njegovo obeanje da e me brzo vratiti u jedinicu. Poto je uraena plastina hirurga, im rana malo zaceli Marjan se nada, kae, povratku drugovima. Dragi moji drugovi i brao Crnogorci, ja sam ranjen u borbi 1.10.1991. godine i trenutno se oporavljam od zadobenih rana. Zato vas puno pozdravljam i elimda izdrite do kraja. Ja u vam se pridruiti im makar malo rane zarastu. Zato brao napred, ja sam sa vama. Borislav Boro Ivanovi 21. 40 41 P a n o r a m a NIKI: Grad velikog crca Danas je iz nikike kasarne prema hercegovakom ratitu otila jo jedna eta sastavljena od oko 70 vojnika dobrovoljaca. prema reima naelnika Vojnog odsjeka i Teritoralne odbrane Nikia, potpukovnika Momila Perovia, broj dobrovoljaca iz Nikia zakljuen sa dananjim danom je 1.128. Broj dobrovoljaca je impozantan. Meutim, problem je nedostatak dela opreme, to nai dobrovoljci ne mogu da shvate, ve hoe odmah s pukom u ruci da juriaju. Traiemo preko Komande korpusa da namseobezbedi oprema srazmjerno prilivu dobrovoljaca. Moramo, ipak, u tome biti oprezni jer dio opreme moramo sauvati za odluujue akce koje dolaze, kae potpukovnik Perovi. ABLJAK: Poklonili vola TripkoNovosel, ugledni poljoprivrednik sa Bosae kod abljaka, i Budimir Andeseli, voza Zajednice NP Durmitor, udruili su novac, zajedniki kupili vola, jutros ga utovarali na kamion i odvezli na ratite kod Dubrovnika. Transport ovog neobinog poklona za vojnike obezbedio je SKI Centar Durmitor ustupivi odgovarajui auto i vozaa. Sa njima je otiao i Dajo Vojinovi, radnik Kulturno-turistikog centra koji je kupio vie teka duvana i nekoliko flaa pia da asti vojnike. Na frontu redovnih vojnika i rezervista, rasporeenih u jedinice JNA, sa ovog podruja ima vie od 200. Znatan je i broj dobrovoljaca, meu kojima su i Milovan Baranin i arko Krstaji, koji su prekjue samoinicativno otili i pravili se u ratnu jedinicu. ULCINJ: Primjer izviaa Izviaki odred Niko akonovi organizovao je prikupljanje pomoi za izbjeglice sa hrvatskog ratita, kao i za borce JNA. U apelu koji je upuen graanima trai se da oni daju odjeu, obuu, ebad i hranu dueg roka trajanja. MOJKOVAC: Hoe na front Iz mojkovake optine se do sada na frontu nalazi, ili je spremno da tamo ode ukupno 784 borca ili svaki 13 stanovnik optine rekao nam je Stojan Drobnjak, naelnik Odeljenja za narodnu odbranu pri SO. Dobrovoljac aje ukupno 133, mada se njihov broj poveava. Na front je otilo 37, a nstrpljenje za poziv onima koji su se javili sve vie raste. Zbog toga je na front otilo desetak ljudi vie. Sastav dobrovoljaca je razliit i po godinama i po strukturi. Ima ih od 20 do 60 godina starosti. PLAV: I Muslimani protiv faista I pre nasrtaja hrvatskih bojovnika najedinice JNA u neposrednoj blizini granice Crne Gore, na poruju plavske optine bilo je interesovanje za stupanje u dobrovoljake jedinice, u prvom redu meu stanovnitvom crnogorske nacionalnosti. Do sada se pravilo 23 dobrovoljca, meu kojima tri Muslimana i jedna djevojka. To je Senka Gojkovi iz Velike, kojoj su dva brata aktivne starjeine JNA, a trei se nalazi u jedinicama rezervnog sastava. Pravljivanje i dalje traje i oekuje se narednih dana broj dobrovoljaca bude povean. Prvi sse 3. oktobra, javio Petar Bojovi, penzionisani milicioner iz Grnara kod Gusinja. Danas smo saznali da je sutradan, ne ekajui da doe nared za upuivanje u jedinice, sam otputovao prema Hercegovini i, najvjerovatne, ve se nalazi na ratitu. Ostali ekaju da budu pozvani. AVNIK: Dosad 60 dobrovoljaca Iz najmanje po broju stanovnika optine u Republici ve se nalazi 200 rezervista u ratnim jedinicama na ratitu u Hercegovini. Odjeljenju za naodnu odbranu dosad se pravilo 60dobroboljaca, a interesovanje je izuzetno veliko. HERCEG-NOVI: Pomo stalno pristie Pomo koju Hercegnovljani prikupljaju za borce i pripadnike JNA, koji se nalaze od Trebinja do Dubrovnika, svakodnevno se uveava. Poredhrane, sokova, cigareta, prikupljena su i znatna novana sredstva. Novac uplauju pojedinci, mjesne zajednice, razna udruenja. Tako je piro Vuksanovi iz Zelenike uplatio 10 hiljada dinara, Crkva sv. Bogorodice iz Bele pet. BUDVA: Dobrovoljaca sve vie Prema podacima iz Odjeljenja za narodnu odbranu u Budvi, posljednjih nekoliko dana, ovom odjeljenju javilo se 260 dobrovoljaca iz ove optine, meu kojima su i dve ene. Dvadeset pet dobrovoljaca pre dva dana ve sejavilo ratnim jedinicama na traninom podruju izmeu Crne Gore i Hrvatske. Znatan broj njih otputovao je danas u okviru odreda Teritoralne odbrane ove optine. BELO POLJE: Nee da ekaju Jue su iz Belog Polja na front pola 52 dobrovoljca. Inae, interesovanje za dobrovoljni odlazak u redove JNA iz dana u dan sve je vee. Prostore Vojnog odsjeka pune su ljudi, koji zahtevaju da idu odmah u borbu. Orgnaima TO zbog toga bilo je teko da ispotuju zahtjev pretpostavljene komande o slanju 52 dobrovoljca. 22. 42 43 - Hou da se borim protiv faista. Kad mladiginu, sramota je sjedeti uz ognjite,Neu da osramotim tradicu predaka vojniki kratko, rekli su nam Jole Rondovi, Lazar Mrdak, Miun Vukovi i Milenko Bokovi. KOTOR: Podrka i solidarnost Podrka i solidarnost itelja kotorske komune sa borcima na braniku slobode i domovine, ispoljava se u raznim vidovima. Akca na prikupljanju pomoi za borce, za porodice rezervista, poginulih i ranjenika i sve one kojima je, u ovim dramatinim trenucima, potrebna pomo je u punom jeku: radnici Jadrana iz Perasta alju pun kamion hrane kasarni u Kumboru. Uenici O Veljko Drobnjakovi iz Risna sakupili su 1.500 dinara. U MZ Radanovii sino je sakupljena samo za dva sata 52 hiljade dinara, a mjetani Radanovia poslae celo stado od 40 ovaca, naravno, peenih, vojnicima na frontu. Ribar Mirko Lazarvi iz Bigove, poklonie vola vojnicima i rezervistima, a ponudio je smjetaj za jednu porodicu izbjeglica u svom domu. ene kaljara, Pranja, Dobrote i drugih mjesta, otvorile su punktove za prikupljanje hrane, pia, sredstava za higenu i drugih stvari,neophodnih borcima. I jue je nekoliko radnih organizaca uputilo pun kamion hrane na front na graninom podruju sa Hrvatskom, a u poiljci se nala i ogromna torta koju su umjesile ene Jugopetrola za sve vojnike koji ovih dana slave roendan. ROAJE: utnja i strepnja Ratna dogaanja na granici Crne Gore, Hrvatske i u Hercegovini, u roajskoj optini prate se utanjem. Zapravo, nema zvaninih reagovanja ni jedne od politikih stranaka, a nesu se oglasili ni optinski forumi. Ratni okraji, istina, izazivaju strepnju i strah, a izvjetaji sa ratita prate se sa izuzetnom panjom. Ugao gledanja naratne dogaaje ovdje zavisi od stranake i nacionalne pripadnosti. Prema ve rane izreenim ocjenama SDA, JNA je izgubila obiljeje jugoslovenske i narodne vojske. Kod Crnogoraca i Srba, meutim, primjetno je raspoloenje prema JNA. No, uprkos razliitim gledanjima ovdje je mirno i nema meunacionalnih i drugih incidenata. ivot tee, uz miris ratne psihoze, naizgled uobiajeno, a na nemirna vremena podsjea i mobilisani rezervni sastav milice. Sa aljenjem se primaju vesti i slike poginulih mladia. Prema nezvaninim saznanjima, sa podruja ove optine u ratnim jedinicama koje se nalaze u zoni ratnih dejstava ima svega desetak rezervista. Podsjetimo, posljednja mobilizaca ovdje je naila na veoma slab odziv. Danas smo saznali da su se Sekretaratu za narodnu odbranu u Roaju javila dva dobrovoljca spremna dakrenu na prvu borbenu linu. To su Feriz Luboder i Mojse Babovi. CETINJE: I djevojke u stroju U Cetinju se javilo oko 450 dobrovoljaca. Meu njima je i 11 ena i djevojaka, koje ele da se pridrue svojim drugovima. Na ratitu preko hiljadu rezervista iz Cetinja asno izvrava svoje borbene zadatke. Danas je, kako doznajemo, u ime svih dobrovoljaca njih dvadesetak bilo kod predsjednika Skuptine optine i tom prilikom su traili da odmah dobu uniforme i naoruanje, te da se smjeste do odlaska na front u kasarne. Inae, 15 dobrovoljaca je ve upueno sa materalnim sredstvima u jedinicu 2331. Mirko Gardaevi, sekretar Vojnog odsjeka u Cetinju, obavestio nas je da su najodgovorni predstavnici cetinjske optine pre neki dan posjetili cetinjske borce iz brigade Veljko Vlahovi, na ratitu u blizini Trebinja, a svoje drugove na Debelom bregu posjetili rukovodioci Sindikata Obod. Inae, danas je u Cetinju pojaana akca pruanja pomoi porodicama vojnih obveznika koji se nalaze u ratnim jedinicama. Po reima Slobodana Martinovia, sekretara Crvenog krsta Cetinja, u toku sjutranjeg dana dio porodica e biti posjeen i pruie im se adekvatna pomo. Inae, akca je stalna. Na spisku dobrovoljnih davalaca krvi je preko 40 osoba. Istovremeno, tee akce pomoi za 21 izbjeglu porodicu iz Slovene i Hrvatske, koje su ovdje nale utoite. TITOGRAD: elja od hiljadu elja Od poetka ratnih operaca jedinica JNA u Hercegovini i na granici Crne Gore i Hrvatske, Vojni odsjek u Titogradu pod stalnom je opsadom. Ovoj ustanovi svakodnevno se pravljuju stotine dobrovoljaca. Samo su im godine razliite elja im je ista, velika: hoemo, vele, u prve borbene redove, i to odmah. Objanjenja da e svi biti upisani, da budu strpljivi i da e ih pozvati ako bude potrebno, esto nailaze na negodovanje. Kako da mirno ekamo, kau u glas, kada tamo naa braa, pratelji i kome bu teku bitku. Hoemo da im pomognemo, da to pre zavre posao sa ruiteljima Jugoslave. - Hou da branim svoju otadbinu i da pomognem brai Srbima. Nema tu ta mnogo da se objanjava, kae 56-godinji Stefan Raovi iz Fundine. Meu desetinama dobrovoljaca danas smo zatekli i sedamdesetogo- dinjeg Veljka Radosavovia. S partizanskom knjiicom u rukama strpljivo eka da ga upiu u podugaak spisak. I 1941. sam krenuo u rat. Imao sam 19 godina. Iz najue famile otilo nas je 12.toro, vratilo nas se troje. Dananje zlo je isto kao ondanje. Petnaest mojih je sada na bojom polju poveu ih jo 20. Neu da ekam da mi faisti dou na kuni prag. Treba ih otjerati to dalje, poruuje Veljko Radosaovi. - Ko je rodoljub, ko je bio u armi i tamo se zakleo da ne bi trebalo da to pogazi i da ima dilema. Traiu da me odmah poalju na prvu linu 23. 44 45 fronta. Treba nepratelja udarati svom snagom, da zapamti da ne moe raditi ta hoe, kae 27-godinji Svetislav Lui, rodom iz Manastira Morae. I 40-godinji Boro Miki, kuvar, otac troje djece je nestrpljiv: hoe u borbu. - Poteni ljudi, veli, ne bi trebalo da ekaju. Mjesto im je na frontu. U drugom redu je i 44-godinji Radovan Vukovi, ininjer u Radoju Dakiu. Otac je dvoje djece. Njegove misli su ovih dana daleko od najbliih, egzistencalnih i podstanarskih nevolja. Svima koji su stasali za oruje, koji mogu da nose puku mjesto je na frontu. Ne mogu vie d aekam poziv pa sam odluio da se pravim u dobrovoljce, kae Vukovi. - Ja sam bio osloboen vojske, ali u situaci kada se hrvatska vlast drznula da atakuje na Crnu Goru i na njenu slobodu, svi rodoljubi treba da stanu pod komandu JNA. Spreman sam da odma odem na bojite i da pomognem brai, prateljima i komama, kae radnik Kombinata aluminuma edo Movi, otac etvoro djece. DANILOVGRAD: Visok patriotizam I pored injenice da je znatan broj Danilovgraana mobilisan i ukljuen u redove Jugoslovenske narodne arme, nadlenima se pravilo ve 150 dobrovoljaca za odlazak na bojite. Taj broj raste, zahvaljujui svesti graana ove optine, kau u Operativnom odboru za praenje, koordinacu i sprovoenje mjera odbrambenih priprema. Odbor je inae formirao informativni punkt u Sekretaratu za narodnu odbranu. IVANGRAD: Svi hoe na front Odziv Ivangraana na posljednjoj mobilizaci ne bio zadovoljavajui. Meutim, od kako je zagustilo, ve nekoliko dana vojni odsjek bukvano je opsjednut dobrovoljcima izmeu 18 i 60 godina, koji trae da odmah budu upueni na krizno podruje. Za sada ih je preko 200. Raduje i to to meu dobrovoljcima ima i Muslimana, a pravile su se, ak i tri ene: Olga Stojkovi, Senka Gojkovi i Milka Markovi. Mujko Adrovi, pedesetogodinjak iz Vrbice kod Ivangrada traio je da bude upuen u Petu proletersku udarnu brigadu, i je vojnik bio pre 35 godina. BAR: Sa pjesmom na bojite Veliki broj dobrovoljaca i stopostotni odziv do sada pozvanih teritoralaca, pokazali su da u barskoj optini ima mnogo vie rodoljuba nego to smo mogli pretpostaviti. Za ove rei pohvale, koje je izrekao komandant optinskog taba TO Danilo Movi, zaista ima mnogo opravdanja. Jer, od boraca koji pripadaju onim jedinicama, a pozvani su na samom poetku mobilizace skoro niko ne izostao. O raspoloenju i borbenom moralu najbolje je govorila pjesma koja se zaorila sino, kada su teritoralci, svrstani pod jugoslovenskim barjakom, krenuli na borbene poloaje u okolini Grude. Ispraeni od roditelja, roaka i pratelja, kao da su jedva ekali da stignu na ratite. Nesu pokazivali ni trunke straha i zabrinutosti, iako ovu protivdiverzantsku jedinicu oekuju izuzetno opasni zadaci. Naime, s obzirom da se na prostorima kojima su prole jedinice JNA, ponovo pojavljuju ustaki bojovnici, Barani e definitivno istiti teren. Komandant Danilo Movi kae da su barski teritoralci dobro obueni, moglo bi se rei pravi specalci za ove poslove, a meu njima ima i onih koji odlino poznaju teren na kojem e djelovati. Neophodno je samo da budu oprezni i da primjenjuju ono to znaju. Inae, Movi istie da e mobilizaca pripadnika TO ve danas biti nastavljena, tako da e uskoro svi teritoralci iz barske optine biti pod orujem. KOLAIN: Odbrana slobode - Preko hiljadu Kolainaca trenutno se nalazi u uniformi JNA na poloajima gdje se brani Jugoslava. Odjeljenju narodne odbrane do sada se pravilo 200 dobrovoljaca od kojih se njih 50 ve nalazi na frontu. Meu dobrovoljcima ima i ena, kao to su Vukica Vlahovi i Zorica Bukili. SO Kolain, Crveni krst, sve stranke, drutvena preduzea, ustanove i Sindikat uputile su proglas graanima Kolaina da se pomognu porodice ratnika, kao i porodice koje su nale utoite u kolainskoj sredini. Pomo u novcu treba uplaivati na iro raun Optinskog Crvenog krsta 20110-678-1445. Upueno je i pismo ratnicima na frontu u kojem se kae: Ispunjeni ponosom na vas i na va udio u ovoj borbi preporuujemo vam da organizovamo vodimo brigu o vaim porodicama. Ta je briga postala svakodnevna obaveza organa nae optine, preduzea, ustanova, slubi i brojnih pojedinaca. To shvatamo kao dio naih obaveza ratnih obaveza. Neemo dozvoliti da ni jedna porodica naih ratnika ostane nezbrinuta, a to znai, bez ogreva, bez hrane i drugih potreba za ivot. Neka vam ta sigurnost olaka sve tekoe, koje rat i ratni poloaji neminovno donose. Stojte vrsto na braniku naih granica, ne dajte faistima da ostvaruju mrane ciljeve, budite hrabri i postojani, kao to ste do sada bili. I sportisti se javljaju u dobrovoljake odrede Bokseri idu u stroj KompletnabokserskaekipaMornaraelidaidenaratiteuHrvatskoj i Hercegovini. Fudbaleri Sutjeske i Borca iz Banjaluke daju krv 24. 46 47 Iako se na itavom podruju Slavone i Baranje u Bani, SAO Krajini, srednjoj i junoj Dalmaci i Hercegovini vodi rat protiv povampirenog ustatva i faizma, u drugim djelovima Jugoslave, tamo gdje hadezeovska politika ne pustila pipke, sportska takmienja odvaju se nesmetano. Veina sportista, meutim, ne ravnoduna prema svemu to se dogaa na irokom ratnom frontu. Potvruje to i niz primjera. Vei broj sportskih ekipa nastupa u podmlaenom sastavu, jer, njihovi stari drugovi, prvotimci, ve su u prvim borbenim redovima meu pripadnicima rezervnog sastava JNA. Zbog toga su, na primjer, budbaleri elika iz Nikia, Iskre iz Danilovgrada, Gortaka iz Kolaina i mnogi drugi u minulim fudbalskim utakmicama nastupili sa gotovo juniorskim sastavima, a Luka Bar i Orjen iz Bele su morali svoje utakmice da odloe na neka bolja, mirna vremena. Ima i primjera da su itave ekipe pristupile dobrovoljakim odredima. Tako , na primjer, 19 bivih i sadanjih boksera barskog mornara na elu sa svojim trenerom Radovanovi Jovieviem, izrazilo je elju da se bori na bilo kojem jugoslovenskom ratitu. - im je objavljen poziv dobrovoljcima, odmah smo se javili nadlenim vojnim i milicskim organima kae Jovievi. Ve smo bili u Trebinju, ali smo vraeni sa obrazloenjem da trenutno nesmo potrebni, ali da budemo spremni za poziv. U ovoj ratnoj ekipi, pored trenera Jovievia, nalaze se i istaknuti bokseri Veselin Buji, z