HRVATSKI JEZIK

POVJEST HRVATSKOG JEZIKA

• Doselivši se na istočnu obalu Jadranskoga mora, Hrvati su se susreli s romanskim stanovništvom, rimskom kulturom i latinskim jezikom, s kojim su se morali upoznati prelazeći na katoličanstvo, ali i obavljajući državne poslove sa susjedima na zapadu.

• Benediktinski su samostani u srednjem vijeku imali bitnu ulogu u širenju pismenosti u cijeloj Europi, pa i u Hrvatskoj. U njima se njegovala latinica, a latinsko pismo je najstarije pismo upotrebljavano u Hrvatskoj.

• Tako su sačuvani brojni spomenici na latinskom jeziku i latinici. Najpoznatiji su:• DAROVNICA KNEZA TRPIMIRA (852.) - najstarija isprava hrvatske povijest• TRPIMIROV NATPIS• BRANIMIROV NATPIS (888.) - prvi put se spominje ime Hrvat• DRŽISLAVOV NATPIS• NADGROBNA PLOČA KRALJICE JELENE

BAŠĆANSKA PLOČA

O razvoju hrvatskoga jezika možemo govoriti tek nakon pojave glagoljice i ćirilice, dvaju pisama prilagođenih slavenskom jeziku iz okolice Soluna, na kojem su braća Ćiril i Metod sa svojim učenicima širili kršćanstvo među Slavenima. To je jezik crkvenih knjiga - crkvenoslavenski ili staroslavenski. Postupno se u knjige pisane crkvenoslavenskim jezikom uvlače riječi i osobine hrvatskoga jezika pa su naši prvi spomenici mješoviti crkvenoslavensko-hrvatski.

Glagoljica se upotrebljava od 9. st., a nazvana je prema riječi glagoljati (govoriti, reći). Hrvati su razvili poseban oblik glagoljskoga pisma koji nazivamo uglatom glagoljicom.Na tom pismu oko 1100. god. nastao je najvrjedniji glagolski spomenik u Hrvatskoj - BAŠĆANSKA PLOČA. Nađena je u selu Jurandvor kraj Baške na otoku Krku. Važna je jer je jezični dokument (prvi hrvatski cjeloviti tekst), povijesni dokument (ime hrvatskoga kralja) i pravni dokument (darovnica).

ĆIRILICA

• U 12. st. se u Hrvatskoj proširila i ćirilica. Hrvati su to pismo prilagodili ii stvorili poseban tip ćirilice nazvan hrvatska ćirilica ili bosan(č)ica. Upotrebljavala se uglavnom u Bosni, Hercegovini, na jugu Hrvatske: Poljicama i zaleđu Splita, dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), Dubrovniku i njegovoj okolici.Od ćiriličkih spomenika najpoznatiji su POVALJSKA LISTINA i POLJIČKI STATUT

LATINICA

• Od 14. st. Hrvati su latinicom počeli bilježiti i hrvatski, ne samo latinski jezik. Latinicom je zapisan najstariji spomenik hrvatskoga pjesništva - ŠIBENSKA MOLITVA. Značajni latinički spomenici su i Red i zakon sestara dominikanki  i Korčulanski lekcionar.

PRVE KNJIGE

• Polovicom 15. stoljeća Johannes Gutenberg izumio je tiskarski stroj. Pojavom tiska hrvatske knjige sve se češće tiskaju u domaćim i inozemnim tiskarama (Senj, Kosinj, Rijeka, Venecija i dr.). Te prve knjige tiskane do 1500. godine zovu se inkunabule ili prvotisci.

• Prva tiskana knjiga u Hrvatskoj je MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA  iz 1483. godine.

• To prvo hrvatsko jezično razvojno razdoblje završava krajem 15. st. provalom Turaka. Tada je zaustavljen i ugrožen brži i bujniji rascvat hrvatske književne kulture, a mnogobrojnim seobama pučanstva izmijenjeno je jezično, dijalektno stanje na mnogim hrvatskim prostorima.

16 STOLJEĆE

• Nakon turskih provala hrvatsko pučanstvo često mijenja svoja prebivališta, seleći se iz istočnih i južnih krajeva na zapad (u Italiju - moliški Hrvati) i sjever (Austrija, Mađarska, Slovačka - gradišćanski Hrvati).

• Na opustjela područja naseljavali su se tzv. Morlaci i Vlasi.

• Katkad su se i Hrvati, pošto je nestala turska opasnost, vraći u svoju staru postojbinu.

• Sve te seobe poremetile su i jezično stanje u Hrvatskoj. Osobito se štokavsko narječje proširilo na nekadašnje čakavske i kajkavske prostore.

• Usprkos turskoj opasnosti, naši ljudi i dalje tiskaju knjige. Tako je u Senjskoj glagoljskoj tiskari otisnuto u 16. st. pet knjiga (prije toga u 15. st. tiskane su tamo dvije inkunabule):

• Naručnik plebanušev, 1507.• Tranzit svetoga Jeronima, 1508.• Korizmenjak, 1508.• Meštrija od dobro umrtja, 1507. ili 1508.• Mirakuli slavne dive Marije - posljednja knjiga senjske

tiskare, 1508.

PRVI TEKST NA ĆIRILICI

• U Riječkoj glagoljskoj tiskari od 1530. do 1531. Šimun Kožičić Benja tiskao je sedam knjiga:

• Misal hrvacki (28.04.1531.)• Psaltir

Oficij rimski (tiskan na latinici)• Knjižice Krsta• Knjižice od žitja rimskih arhireov i cesarov (prvo djelo svjetovnog sadržaja,

prvo povijesno djelo pisano hrvatskim, posvećeno trogirskom biskupu Tomi Nigru)

• Od bitija redovničkoga knjižica• Molitvenik  (1490. tiskan na latinici, vjerojatno sa dubrovačkog područja)• Oficij s molitvama Bogorodici  (Venecija, 1512. - prvi tiskani tekst na

ćirilici)

ČAKAVSKA ŠKOLSTVA I KNJIŽEVNOST

• U 16. st. razvija se i  bogata čakavska i štokavska književnost, a s njome i hrvatski čakavski i štokavski književnojezični izraz.Najistaknutije mjesto u hrvatskoj književnosti 16. st. pripada Splićaninu Marku Maruliću. Među njegovim djelima ističe se spjev JUDITA  iz 1501. godine, napisan hrvatskim jezikom. Zato ga nazivamo ocem hrvatske književnosti. Vrhunac književnosti sredinom 16. st. čine komedije Dubrovčanina Marina Držića, među kojima je najuspješnija Dundo Maroje. Hvaranin Petar Hektorović napisao je spjev Ribarenje i ribarsko prigovaranje. Zadranin Petar Zoranić napisao je roman Planine, a autor drame Robinja  je Hanibal Lucić.

KAJKAVSKA KNJIGA

• Premda se kajkavska knjiga javlja tek potkraj 16. st., brojni kajkavizmi u čakavskim i crkvenoslavenskim tekstovima svjedoče o znatno ranijoj pojavi kajkavskog izraza. Kajkavski utjecaj pokazuje već Vinodolski zakon, a procvat kajkavske književnosti obilježen je knjigama Antuna Vramca - Kronika i Poštila

POČINJE SE RAZVIAJTI JEZIKOSLAVIJA

• U 16. stoljeću počinje se razvijati i jezikoslovlje.Faust Vrančić autor prvog hrvatskog samostalnog tiskanog rječnika, 1595., Dictionarum quinque nobilissimarum europae linguarum - latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (RJEČNIK 5 NAJPLEMENITIJIH EUROPSKIH JEZIKA - LATINSKOG, TALIJANSKOG, NJEMAČKOG, HRVATSKOG I MAĐARSKOG).

17 STOLJEĆE

• U 17. st. nastavljaju razvijati svoj književnojezični izraz književnici čakavci, štokavci i kajkavci. Svojim su se književnim djelima u sjevernoj Hrvatskoj istaknuli članovi poznatih hrvatskih velikaških obitelji Zrinski i Frankopan.

• Petar Zrinski, Katarina Zrinska, Fran Krsto Frankopan i Pavao Ritter Vitezović najznačajniji su predstavnici tzv. ozaljskog književnojezičnogg kruga koji su svoja djela pisali mješovitim čakavsko-kajkavsko-štokavskim izrazom.

RAZVOJ ŠKOLSTVA U HRVATSKOJ

• Za razvoj školstva u Hrvatskoj u tom razdoblju najviše su učinili isusovci. Istaknuli su se u tiskanju knjiga na narodnom jeziku i u osnivanju škola te su imali vodeću ulogu u osnivanju prve hrvatske visokoškolske ustanove. Isusovci su osnivali gimnazije u Dubrovniku, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Križevcima i Rijeci.  Pod utjecajem katoličke obnove i povećanog broja školovanih Hrvata sve se više pokazuje potreba za stvaranjem jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika.

PRVA GRAMATIKA HRVATSKOG JEZIKA

• Tome je pridonio isusovac Bartol Kašić  koji je 1604. godine napisao prvu gramatiku hrvatskog jezika Institutionum linguae illyricae libri duo (OSNOVE ILIRSKOGA JEZIKA U DVIJE KNJIGE). U svom drugom za hrvatsko jezikoslovlje važnom djelu, u Ritualu rimskom (knjizi namijenjenoj vjernicima koji sudjeluju u crkvenim obredima),  postavlja slovopisno načelo  - predlaže da se nepčani suglasnici koje latinski jezik ne poznaje (č, ć, š, ž...) pišu ujednačeno, "a ne sad jedno, sad li drugo". U Ritualu piše štokavskim ikavskim govorom koji naziva "naškim" i "bosanskim" i za nj tvrdi da je "najopćenitiji i koga može svak lašnje razumiti i s koristju pročtiti

• Glede slovopisa i pravopisa slijedit će ga Dubrovčanin Rajmundo Đamanjić (Nauk za pisati dobro latinskijema slovima riječi jezika slovinskoga, 1639.), Pavao Ritter Vitezović, koji u svojoj Ortografiji  umjesto dvoslova predlaže slova č i ć,  i Antun Kanižlić, koji je isticao načelo: Piši kako govoriš.

• Na tragu je Kašićeve tvrdnje o bosanskom govoru kao "najopćenitijem" i Jakov Mikalja, sastavljač hrvatsko-latinsko-talijanskog rječnika Blago jezika slovinskoga (1649.), u kojem se on ipak koleba između čakavske ikavice i štokavske ijekavice.

• Središnja kajkavska figura 17.st. je Juraj Habdelić koji se zalagao da kajkavsko narječje postane književni jezik na prostoru između čakavskog i slovenskog prostora. 1670. u Grazu izdao je Dictionar ili reči slovenske z vekšega vkup zbrane.