Embed Size (px)
Citation preview
KALENDAR SVIJETA
Petko Nikolić Viduša
Kitchener, On, Canada, 2016.
1
KALENDAR SVIJETA
Petko Nikolić Viduša
Kitchener, On, Canada, 2016.
2
Copyright © 2016. by Petko Nikolić
Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora. Sva prava za objavljivanje ove publikacije zadržava autor.
Sadržaj
3
Uvod 5 Riječi u Božijem stvaranju svijeta 6Eder (eter) 16Ed, ved, veda, voda 21Ob 25Stvaranje Sunca 33Gerkul (Herkules) 39Pomjer za 91 dan 40 Pomijeranje Zemljinog ekvatora 43Piramida vremena 51Velika sfinga – spomenik stvaranju svijeta 54Neke prepotopske kulture 58Dahin, Daha i Dahana 73Redizajnirani Adam 83Neke prepotopske civilizacije 85Nekoliko riječi prepotopskog jezika 89Divovi na Zemlji 99Hronologija od Adama do potopa 101Nojeva lađa 103Potop 104Raseljenje naroda iz Sumera 108Od potopa do Egzodusa 109Od Egzodusa do cara Davida 110Boginja Dahana (Dana) nakon potopa 112Laži o ledenom dobu 124Vanzemaljci u Americi 126Srbi i Mlada Nedjelja 128Istorija Vavilona do Potopa 132Epilog 135Bibliografija 136O Autoru 137
4
UVOD
Svrha ove knjižice je najsažetiji hronološki prikaz istorije kulturno-duhovnog vremena od postanja ovog svijeta do današnjih dana, dana koji su po nekim pokazateljima znak kraja ovog svijeta, odnosno pokazatelji neke vrste preobraženje svijeta u neki viši egzistencijalni nivo.
Osvrnućemo se na duhovno-vjerski kontinuitet od vremena Božijeg stvaranja čovjeka prije 12.000 godina i vremena početaka najstarijih kultura počev od kulture Lepenskog vira pa preko vinčanske kulture u ranom i srednjem prepotopskom dobu preko potopskog i postpotopskog doba do naših dana. Pokazaćemo stanje savremenog srbskog duhovno-vjerskog nivoa, a sve za nauk i popravak kako pojedinaca tako i sveukupnog naroda, ne samo srbskog, nego svih ljudi dobre volje. Na Zemlji smo svi sa istim zadatkom: snagom ljubavi i djelima ljubavi obožiti svoje duše kako bi se u svoje suđeno vrijeme mogle uznijeti u rajske nebeske sfere.
U kanadskom Kičineru na srbski vedski Mitrovdan 2016. godine.
Autor
RIJEČI U BOŽIJEM STVARANJU SVIJETA
5
Sl. 1. Stariji od dana (akvarel, William Blake, 1793.)
1-2. Značenja riječi JEDAN i DVA
6
Sl. 2. Dva u jednom (dualizam).
“U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. I vide Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan PRVI." (Stvaranje,1,1-5) Dan PRVI = dan JEDAN ED, EDAN, EDAR (u fizici ETAR) je nebeska voda, prazemlja = JEDAN = POČETNA TVAR, POČETAK. DVA = DUA = DUALIZAM (duhovno i materijalno koji su povezani = DUH i VODA, NEBO I ZEMLJA, SVJETLOST I TAMA, DAN I NOĆ (arapsko “du’ā“ znači poziv na molitvu). Ovdje vidimo da se u JEDNOM nalaze DVA, tj. u JEDNOM je DUALIZAM. Riječ JEDAN ima metafizičko-filozofski smisao. Riječ JEDAN = JE DAN = SVJETLOST = VID = ZNANJE.Riječ DVA znači DVOJNOST, DUALIZAM JEDNOG. 3. Značenje riječi TRI
7
“Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kome će biti seme njegovo na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kome je sjeme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan TREĆI.” (Stvaranje,1,11-13) Dan TREĆI = dan TRI
Sl. 3. Trina (bilje)
Srbsko TRINA znači TRAVA, BILJE. Starobrigijsko TRE je DRVO; u srbskom TRISKA (ik.), TRESKA (ek.) ili TRIJESKA (ijek.); u engleskom TREE.
TRI > TRINA
8
Riječ TRI znači BILJE. 4. Značenje riječi ČETIRI “Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. I da upravljaju danom i noću, i da dijele svetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan ČETVRTI.” (Stvaranje,1,14-19)
Sl. 4. Sunčev sistem je kuća Sunca i planeta.
Dan ČETVRTI = dan ČETIRI
Sanskritsko CHATVARA ( छत्त्वर ) znači KUĆA; u srbskom ČATRLJA je MALA KUĆA, KUĆERAK.
9
Stvaranjem Sunca stvoren je Sunčev sistem, koji je KUĆA svih planeta Sunčevog sistema, pa i planete Zemlje. Sve planete čine ČETU (družinu, porodicu, rod) planeta i sve borave u jednoj KUĆI. Tako ČETIRI znači KUĆA (STAN). 5. Značenje riječi PET “Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vidje Bog da je dobro; I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. I bi veče i bi jutro, dan PETI.” (Stvaranje,1,20-23)
Dan PETI = dan PET
Sl. 5. Petlja beskonačnosti
PET = PETLJA, ZAPETA = KOPČA, SPONA, SPOJ. Broj PET povezuje DVA JEDNAKO VAŽNA DIJELA u jednu cjelinu od DESET.
Sva bića su SPONA, SPOJ elemenata zemlje, vode, vazduha i vode. Kitovi žive u vodi i dišu na pluća i to je samo jedna od tih SPOJNIH PETLJI.
10
Riječ PET znači SPOJ, SPONA, PETLJA, VEZA.…………………..……………………….6. Značenje riječi ŠEST
Sl. 6. Šestarenje svijeta
11
“Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro. Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.”
(Stvaranje,1,24-27)
"Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan ŠESTI." (Stvaranje,1,31) Dan ŠESTI = dan ŠEST Finalno zatvoreni i OŠESTARENI krug stvaranja svijeta u dan ŠESTI. Nakon stvaranja svijeta u dan ŠESTI sve bijaše DOBRO: u narodnom govoru Dalmacije i danas SKLADNO, UREDO I DOBRO nazivaju ŠESTNO! ŠEST = PUNOĆA RADA = krug vaseljene kao potpuno zaokruženo (OŠESTARENO) djelo Božijeg stvaranja. 7. Značenje riječi SEDAM “I svrši Bog do sedmog dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih djela svojih, koja učini; I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih, koja učini.” (Stvaranje, 2, 2-3) "Sjećaj se dana od odmora da ga svjetkuješ. Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. A SEDMI je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i šta je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga."
(2.Mojs.20,8-11).
Dan SEDMI = dan SEDAM
12
Sanskritsko SEDHA ( सेध ) znači ZABRANJENO. SEDAM = SJEDAM = POČIVAM = ODMARAM = ODMOR (horizontalna crtica sa vertikalom broja SEDAM od iskona označava KRST, te je tako broj SEDAM obilježen svetim danom na koji se ne radi). Sumersko SUB (1) ima isto značenje kao i NUN: SJAJAN, VELIČANSTVEN.
Sl. 7. Sedam SUB-BOTHA > SUBOTHA > SUBOTA
Keltsko (gaelik) SUB, SUBHA (2) znači UŽIVANJE, ZADOVOLJSTVO, RAZDRAGANOST, VESELOST, dok keltsko BOTHA (3) znači ŠATOR, KOLIBA, KUĆA (p.32)
U kanariskom (Canarese, Kanarese ili Kannada) jeziku SU (4) je prefiks koji upucuje na značenje DOBAR, VRIJEDAN, UŽIVANJE, ZADOVOLJSTVO. Kanarisko SUBA (5) je OBLAST, PROVINCIJA. Kanarisko SUBHAGA (6) je krasno mjesto, LJEPOTA ZA GLEDANJE, VOLJE, DRAG. Kanarisko SUBHOGA (7) je VRHUNSKO UŽIVANJE.
13
Sanskritsko SU ( सु ) je DOBRO, PRAVO, UŽIVANJE, VRIJEDNO, VOLJENO, ODLIČNO, KRASNO, LAKO. Sve su to odlike sedmog dana (subote).8. Značenje riječi OSAM Sanskritsko OSA ( ओष ) znači SVJETLOSNI, SJAJNI, BLJESTEĆI, GOREĆI, PLAMTEĆI, OGNJEVITI, a sanskritsko OSAM ( ओषम् ) znači SA ŽAROM, SA ŽESTINOM, STRASNO, GOREĆE, BRZO.
Sl. 8. Razvojni put znaka broja osam. OSAM = OS SAM = OSA SVIJETA JESAM = OSOVINA SVIJETA JESAM = DRŽAČ SVIJETA JESAM = OGNJEVITI I BRZI DRŽAČ SVIJETA JESAM. Riječ OSAM znači BESKONAČNOST, BESMRTNOST I VASKRSENJE. 9. Značenje riječi DEVET
14
Sl. 9. Broj devet Sanskritsko DEVA ( देव ) znači BOG. Riječ DEVET znači BOŽANSKI, BOŽIJI BROJ.
10. Značenje riječi DESET
Sl. 10. Skladni poredak vlasti
Velško DES (8) znači SKLAD, RED, POREDAK, VLAST. Od riječi DES, kao osnove, u srbskom jeziku izvedena su sljedeća lična imena: DESA (m.r.), DESANKA, DESA (z. r.), DESIMIR. Ruka DESNA je ona kojom drzimo VLAST nad stvarima. Vladar je DESPOT i on se brine za SISTEM VLASTI, za SKLAD, RED I POREDAK. Riječ DESET znači: SKLADNI POREDAK VLASTI.
………………….. (1) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 296. (2) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 531. (3) Ib. p.32. (4) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 954. (5) Ib. p. 959. (6) Ib.
15
(7) Ib. (8) Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, pg. 107.…………………………………………EDER (ETER)
Sl. 11. “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom.“ (Stvaranje,1,1-2)
Šta vidimo u POČETKU? Ne vidimo ama baš ništa, jer stvoreno U POČETKU nema obličja, nema vidljivog oblika, nema tijela, sve je pusta praznina. Stvoreno postoji, ali nema vidljivog oblika i pusto je. To je POČETAK stvaranja svijeta.
POČETAK je uvijek PRVI, PRVI JE uvijek broj JEDAN:
16
“I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svetlost. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, DAN PRVI.“ (Stvaranje,1,3-5) PRVI je JEDAN, JEDAN je EDEN. U riječi EDEN, korijen je ED- i -EN je riječca koja potvrđuje svojstvo EDA. Kakvo svojstvo označava riječ ED? Pogledajmo: ON EDE = ON JEDE = on uzima DOBRO KOJE DAJE ENERGIJU POTREBNU ZA ŽIVOT. Sanskritsko MEDHA je SRŽ, SUŠTINA, JEZGRO, SUPA. Srbsko MED = SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO, SOK CVIJETA. ED JE SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO, SOK POSTOJANJA, POČETAK, OSNOVNI I PRVI ELEMENT STVARANJA, JEDAN IZ KOJEG JE STVORENO SVE OSTALO.
17
Sl. 12. Drvo života: “U POČETKU stvori Bog nebo i zemlju.“ (Stvaranje,1,1)
Šta je suština nebeskog EDA, to će nam kazati sanskrit: sanskritsko VEDHATE (VED) znači DRHTANJE, TITRANJE, TREPERENJE. Svako DRHRANJE, TITRANJE ILI TREPERENJE ima svoje amplitude koje se neprekidno ponavljaju i to je FREKVENCIJA ELEKTROMAGNETNIH TALASA i ELEKTRO-MAGNETNI TALASI SUŠTINA SU EDA.
ED je SUŠTINA, SILA, SNAGA, JEZGRO, ENERGIJA ELEKTRO-MAGNETNIH TALASA. ED JE SRŽ POSTOJANJA, NEBESKA VODA, NEBESKA SUPA U PROSTORU I VREMENU BEZ OBLIČJA. ELEKTROMAGNETNI TALASI se KREĆU. Da bi se nešto KRETALO moraju postojati dva uslova i to su PROSTOR I VRIJEME.
18
ELEKTROMAGNETNI TALASI (ED) i zajedno sa PROSTOROM I VREMENOM čine EDER (ETER). Šta je ER u EDERU (ETERU)? ER je UZROK JER je postao skupa sa EDOM. ER je PROSTOR SA VREMENOM u kojem postoji ED, te su ED i ER NEODVOJIVI i jedan bez drugog ne mogu POSTOJATI. To su drevni mudraci simbolično prikazali kao JING I JANG i oba čine POČETAK. Sanskritsko ETHATE (ETH) znači NESTAŠAN, NEMIRAN, ONAJ KOJI SE STALNO VRTI. MIČE, KREĆE i to je TITRANJE, VIBRACIJA, TREPERENJE, FREKVENCIJA ELEKTROMAGNETNIH TALASA. To je ED u ERU i skupa su EDER (ETER). Srbsko PRIPOVED, je PRIČA, PRIČA je GOVOR, GOVOR su REČI, REČI su GLASOVI, a VED je KRETANJE, TOK sa korijenom ED (iza svega stoji UM). Sanskritsko EDHATE (EDH) je IZDUŽENJE, ŠIRENJE, PROST-RANSTVO, RAST, UVEĆANJE i to je ODLIKA ELEKTROMAG-NETNIH TALASA. Gdje su ELEKTROMAGNETNI TALASI, tu je ENERGIJA; gdje je ENERGIJA, tu je MASA, gdje je MASA, tu je TEŽINA: EDER (ETER) IMA MASU I TEŽINU bez obzira što NEMA VIDLJIVI OBLIK i ŠTO JE PUST (ljudska duša teška je 21 gram). EDER (ETER) JE SUŠTINA U PROSTORU I VREMENU, NEBESKA VODA IZ KOJE JE BOŽIJOM RIJEČJU KAO VIBRACIJOM, FREKVENCIJOM, ELEKTROMAGNETNIM TALASOM STVORENA SVJETLOST, tj. NEBESKA VATRA. EDER je SVAR (sanskrit) sa NEBESKOM SVARGOM (ŠVARGLOM), tj. NEBESKOM VODOM. ED je RED. Svaki RED je DUŽINA sa ŠIRINOM i VISINOM. DUŽINA, ŠIRINA I VISINA SU PROSTOR, a za postojanje DUŽINE, ŠIRINE I VISINE mora postojati PROSTOR I VRIJEME. Tako vidima da je EDER (ETER) ujedno PROSTOR, VRIJEME u kojima su DUŽINA, ŠIRINA I VISINA ELEKTROMAGNETNIH TALASA, a sve je to NEBESKA VODA. EDER (ETER) VIBRIRA, TREPTI, TITRA, KREĆE SE. TO JE POČETAK STVARANJA SVIJETA: NEBESKA VODA:
19
“Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.“ (2.Pet.3,5) Sve je postalo iz NEBESKE VODE, iz EDRA (ETRA), Božijom riječju, tj, ELEKTROMAGNETNIM TALASIMA BOŽIJIH RIJEČI: BOG KAŽE I BUDE! „Potom reče Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.“ (Stvaranje,1,6-8) SVOD koji rastavlja ZEMALJSKU od NEBESKE VODE EDRA (ETRA) je NEBO. NEBO je skup svih slojeva ATMOSFERE oko ZEMALJSKE VODE. „Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.“ (Stvaranje,1,9-10) U prostoru nebeskog atmosferskog omotača bio je dio NEBESKE VODE, DIO EDRA (ETRA) Atmosferski omotač sažeo je, skratio, zbio je dužinu velikih amplituda ELEKTROMAGNETNIH TALASA PROSTORA I VREMENA EDRA (ETRA), te se pojavljuje ZEMALJSKA VODA. Prvo je postala GASOVITI OBLAK da bi iz OBLAKA pritiskom nebeska voda dobila TEČNO ZEMALJSKO STANJE. Tako i gas, kad se pritiskom zbije, postane tečan. Pošto je pritisak neujednačen i u atmosferi je različit od pritiska na površini, a pritisak na površini je mnogo različitiji od pritiska u centru Zemlje, voda je u središtu Zemlje pretvorena u ZEMALJSKU VATRU koja izlazi iz VULKANA. Tako je SILA KOJA GRABI (GRAB TA SILA > GRAVITACIJA) svojim pritiskom ispod atmosfere pretvorila NEBESKU VODU EDERA (ETERA) u ovo što danas vidimo kao vodu i kopno na Zemlji. Sve je iz vode i kroz vodu postalo. EDER (ETER) je provodnik SVJETLOSTI. Ajnštajnova Specijalna teorija relativnosti tvrdi da za putovanje svjetlosti nije potreban medijum kao provodnik svjetlosti, što je glupost nad glupostima, jer NEMA KRETANJA AKO NEMA PROSTORA I VREMENA, te ako EDER (ETER) NE
20
POSTOJI, OTKUD PROSTOR I VRIJEME POTREBNI ZA KRETANJE SVJETLOSTI? „NIŠTA“, KAO FIZIČKI SUBJEKT, NE POSTOJI I SVJETLOST SE NE BI MOGLA KRETATI KROZ ONO ŠTO NE POSTOJI, NEGO SE KREĆE KROZ EDER (ETAR), A EDER (ETER) JE NEBESKA VODA KOJU ČINE ELEKTROMAGNETNI TALASI U PROSTORU I VREMENU. Da nema EDERA (ETRA), ni PROSTORA KAO DALJINE IZMEĐU NEBESKIH TIJELA NE BI BILO I SVE BI SE STOPILO U JEDNU TAČKU.
Riječ POČETAK složena je od dvije riječi:
1) PO (prijedlog) 2) ČETAK.
Riječ ČETAK nastala je od KET, koje je izvedeno od KED, a ovo od ED. ED je SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO:
ED > KED > KET
PO-KET > POČETPO-KET-AK > POČETAKKET znači STAJANJE, MIROVANJE; KETITI znači DUGO STAJATI U MIROVANJU (kao kad nekog ili nešto čekaš).
POČETAK je POČETNO KRETANJE IZ STANJA MIROVANJA, PRVI POKRET:
“Tada Mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: POČETAK, kako vam i kažem.“ (Jn.8,25)
Jevanđelista Jovan kaže:
„U POČETKU bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog bješe Logos. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz Nega postalo, i bez Njega ništa nije postalo što je postalo. U Njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima“ (Jn.1,1-5)
POČETAK je POKRETOM POKRETAČ EDERA (ETERA).……………………………………………………………………………………
ED > VED > VEDA > VODA
21
ED je SUŠT, SUŠTA POČETNA TVAR od koje je stvoren svijet i to su fizičari nazivali ETER. Riječ ETER izvedena je od EDER, što znači SUŠTINSKI, SUŠTINA. Podsjetimo se na biblijski početak stvaranja svijeta: "U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom." (Stvaranje,1,1-2) U ovom citatu vidimo da zemlja postoji, ali oblika nema, a pošto nema oblika, ona je nevidljiva, sve je tama, sve je CRNO. Ali tu je VODA. U tumačenju etimološkog porijekla riječi VIDRA (Lutrinae, lat.) Petar Skok pretpostavlja da je postanak ove riječi povezan sa hipotetičkim korijenom *UED, što znači MOKRITI (1). Skok je vrlo blizu tačnog odgovora, jer je riječ VIDRA indirektno izvedena od korijena VED, što znači U SUŠTINI, jer je V = U, a ED je SUŠT(INA), a ta suština je VODA. I tako je išlo: VED > VEDA > VODAVED > S VED > SVET > SVETOM (D iz ED prešlo je u T). Sanskritsko VODHR znači NOSITI, LEŽIŠTE, NOSAČ, a to je ED kao SUŠTA TVAR. Mi i danas kažemo: „SVEDI krov na dvije vode.“
SVED je dalo SVOD = nebeski SVOD koji je oko Zemlje SVEDEN.Sanskritsko VEDA je SVETO ZNANJE: S VEDAK > SVEZAK = PISMO = ZNANJE. "I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svetlost. I vidje Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi." (Stvaranje,1,3-5) ED > V ED > VED > VEDA > VODAS VED > SVETS VEDLO > SVETLO SVETLO ovog svijeta je postalo od i iz VEDA, tj. OD i IZ VODE, a svemu je suština ED.
22
Sl. 13. VEDRO za vodu. ED > V ED > VED > VEDROVEDRO je DRŽAČ VODE, POSUDA ZA VODU. "Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi." (Stvaranje,1,6-8) ED > V ED > VEDS VED > SVED > SVOD = DRŽAČ VODE "Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako." (Stvaranje,1,9) Nebesko plavetnilo mi nazivamo VEDRO, a bukvalno značenje ove riječi je DRŽAČ VODE, NOSAČ VODE. Nebo je VEDRO koje DRŽI VODU ZEMLJE. BEDRO je čovjekov dio tijela u kojem se stvara čovjekovo sjeme, sperma koja je suštinski prenosnik začeća, stvaranja, rađanja i života: "I kad uđe u kuću svog boga, ubiše ga onde mačem koji iziđoše iz bedara njegovih." (2.Dn.32,21)
"Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista, i posaditi Ga na prestolju njegovom." (Dj.2,30)
23
Sl. 14. Nebo je VEDRO za vodu Zemlje. Nosilac značenja riječi BEDRO je ED, što je SUŠTA TVAR, VEDA, VODA.Uzmimo za primjer i riječ RETKO: ED > RED > REDKO > RETKO = TEČNO STANJE ED je SUŠT, SUŠTA TVAR, SUŠTINA, SRŽ, ŽIVOTNI SOK. Iz čega je izvedena riječ SOK? Pogledajmo: S OG.
OG je OGANJ, OGANJ je BOG. Dakle je sve nastalo S OGOM, tj. S BOGOM.
24
Sanskritsko i srbsko VID je ZNANJE, VIDOVITOST. Kako je od VED nastalo VID? Srbski korijen ID- dao je riječ IDE, a to je KRETANJE, IDENJE. VEDA je VODA i VODA se KREĆE, ona se VODA, tj. TEČE, KRUŽI. V ID > VID V = U ID = IDENJE VID = U IDENJU (čovjek uči dok je živ, znanje se prenosi s koljena na koljeno, dakle je tok znanja uvijek u IDENJU, U KRETANJU). Od BOGA, izvora znanja, znanje TEČE ka čovjeku. Zašto kažemo da je neko kao VIDRA? Zato jer je umno ili tjelesno OKRETAN, BISTAR. Po svemu ovome da se zaključiti da je EDER (ETER) SUŠTINA TVARI od koje je STVOREN SVIJET i da kao TVAR služi kao prenosnik svjetlosnih čestica FOTONA kroz vasionu. Nikola Tesla bio u pravu kad je tvrdio da je osnovna boja svjetlosti CRNA, jer je SVJETLOST postala iz EDERA (ETERA) koji je CRN. Tako još vidimo da Ajnštajnova tvrdnja da za putovanje fotona kroz kosmos nije potreban nikakav prenosnik nije tačna, jer ETER zaista postoji i PROVODI SVJETLOST.
…………………. (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. str. 587.OB Opisujući značenje i etimološko porijeklo riječi OBA Skok kaže:
“[Riječ je ie. (*ambholul) i baltoslavenska : gr. αμφω ‘beide’, awesta uwa-, lit. abu, got. bai m, ba n, gen. baddjē, engi. both, stvnjem. beide, bedė].” (1)
25
Za porijeklo riječi OBA Skok izmišlja nepostojeću indoevropsku (ie.) riječ “ambholul” i tako svoje neznanje pokriva hipotetičkom fantazijom. Nakon ove gluposti Skok prelazi na drugu glupost i kaže:
“-óba, sveslav. sufiks za tvorenje imenskih i pridjevskih apstrakta, koji mogu postati i imenice za lica : grd > grdoba, hudòba, gnusoba, rugoba, tjeskoba, zloba, utroba, čaroba.” (2) Neće biti da je ovo OBA sufiks, jer se u navedenim složenicama nalaze se dva pojma: prvi kazuje OSOBINU, drugi OBLIK: GRD + OB = GRDAN OBLIK > GRDOBA HUD + OB = JADAN OBLIK > HUDOBAGNUS + OB = GNUSAN OBLIK > GNUSOBA RUG + OB = RUŽAN OBLIK > RUGOBA ZLO + OB = ZLI OBLIK > ZLOBAUTR + OB = UNUTRAŠNJI OBLIK > UTROBAČAR + OB = ČAROBNI OBLIK > ČAROBA(N) OB je zajednička imenica, osnovna mnogih izvedeni riječi: DOB, OBAL, OBALA, OBLIK, OBLAK, OBLOG, OBZOR, OBIL, OBRUČ, OBED, OBOR, OBRAD, OBRADA, OBNOVA, SOBA, DOBAR, OBA, itd. Sanskritsko OBA (ओब ) znači SKUP. Šta je zadatak OBRUČA, nego da sve duge kace ili bureta drži u SKUPU: OB RUKU > OBRUK > OBRUČ. U biblijskoj Knjizi stvaranja ovako piše: “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božiji dizaše se nad vodom ...” (Stvaranje,1,1-2)
26
Sl. 15. Eder (eter)
Ako nešto postoji a nema OBLIČJE, ono je nevidljivo i nedodirljivo. Ako nešto postoji nevidljivo i nedodirljivo, suština toga su elektromegnetni talasi (kao talasi daljinskog upravljača: postoje, ali ih ne vidimo). Nebeska voda (eder ili eter) nije materija, već elektromagnetni talasi i kao takva nevidljive je i neopipljive suštine. Kao takvu Sunčeva svjetlost ne može je obasjati i zato je crna (slika 15): mrak ispunjen nevidljivom “materijom”. Biblija nastavlja: “I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.” (Stvaranje,1,3-5) Dnevna svjetlost je vidljiva, ima vidljivi oblik koji dopire do Zemlje, svjesni smo njenog postojanja, ali je ne možemo dotaći ni opipati (slika 16). Dakle
27
ni svjetlost nije materija u bukvalnom smislu, već je od elektromagnetni talasa.
Sl. 16. Izgled tek stvorene svjetlosti.
Pa kaže Biblija: “Potom reče Bog: “Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.” (Stvaranje,1,6-8) Sad imamo dva razgraničena prostora: nebo i zemlju. I napokon bijaše ovo: “Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro.” (Stvaranje,1,9-10)
28
Sl. 17. Voda pod nebom skupljena u jedno mjesto.
I konačno: elektromagnetni talasi ispod neba SKUPLJANJEM bivaju preobraženi u vidljivu i opipljivu materiju: voda pod nebom se SKUPILA (sanskritsko OBA znači SKUP) prvo u vodu, a onda se iz vode pojavilo suvo tlo (zemlja, kopno).
Gledajući sa neba prva stvorena Zemlja bila je velika lopta vode u atmosferi ispod neba (slika 17). To je prvo vidljivo i opipljivo OBLIČJE zemaljske stvorene materije i to je OB, jedna od riječi nebeskog jezika (u nekoliko milenija kasnijem latinskom ubacivanjem R dobijeno je ORB).
Iz vode i kroz vodu nastalo je suvo, a suvo i čvrsto tlo okruženo vodom nazivamo KOPNO (slika 18). Riječ KOPNO nastala je od prefiksa K- i riječi OB: K-OB.
29
Sl. 18. Kopno (KOB). Nakon stvaranja Mjeseca najbliže Zemljinom OBU pojavio se i Mjesečev OB. To su sad DVA OBA, DVA TIJELA (slika 19). Riječ OBA je množina (SKUP) od OB i danas kod Srba ima značenje broja DVA: “Nas dva brata OBA ratujemo…”
U bukvalnom smislu OB je OBLIK, prvo KRUŽNI OBLIK opipljive materije vodene Zemlje, a kasnije se od OB izvode riječi sa opisima raznih OBLIKA.
Englesko COB znači OKRUGLA IZRASLINA, GRUMEN, GLAVA (3). Velško COB znači BOKOR, ČUBA, ISPUPČENJE, VRH; PRIRODNI GRAĐEVINSKI MATERIJAL (4).
30
Sl. 19. Zemlja i Mjesec: dva OBA.
I gle:
COB = KOB > GOB > GOBEL > GOBELJ (dio točka drvenih zaprežnih kola). Pogledajmo jedan GOBELJ i njegovo ISPUPČENJE (slika 20). KOB – ISTE > KOBIŠTE > KOPIŠTE > KAPIŠTE (svetilište na brežuljku obilježeno kamenjem).
U srbskom TJESKOBA javlja se KOBA kao duži odlik od OB: TIJESNA KOBA = TIJESNI PROSTOR.
Srbski KOPA = GOMILATI, GRADITI, PLAST, STOG, GOMILA, (njemački: Getreideschober, Holzhaufe).
Od KOB postaje KUP tako što glas O iz KOB prelazi u glas U, a onda B prelazi u P: KOB > KUB > KUP (GOMILA, HRPA = KUPA). KOBA > KUBA > KUPA.
31
Sl. 20. Kolo sa dužinom jednog GOBELJA.
Keltsko (gaelik) COB = IZOBILNO, MNOŠTVO (5), jer KOPNO RAĐA. Keltsko (gaelik) CHOBHAIR = OSLOBOĐENJE, OLAKSANJE, IZBAVLJENJE (6), jer je za razliku od velike vode KOPNO JE SIGURNOST. Keltsko (gaelik) COBHARTACH = IMOVINA NA OBALI, IMOVINA NA KOPNU (7).
32
KOBTI > KOBTI > KOPTI = SABIRE, SKUPLJA ZAKOBTITI > ZAKOPTITI = UMNOŽITI I tako u riječi OB imamo da je O je simbol kruga, B je BUK, a BUK je TALAS, oscilacija, dio frekvencije i amplituda elektromagnetnog talasa. U bukvalnom smislu OB je VIDLJIVO U PROSTORU SA OPIPLJIVIM OBLIKOM.
…………………..…………………..…………………..
........................... (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 534. (2) Ib. (3) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg. 118. (4) William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cym-raeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832. p. 65. (5) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, pg. 80. (6) Ib. (7) Ib.…………………..
33
STVARANJE SUNCA Evolucionisti tvrde da je Sunce staro oko 4,6 milijardi godina. Biblija kaže da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni u četvrtom danu Stvaranja, a Velika piramida svjedoči da su stvoreni u četvrtom vijeku Stvaranja, tačnije 368,441 godina od početka Stvaranja, tj. 9631,559 godina prije nove ere (sredina 9632. godine).
Po Bibliji Bog je stvorio svijet za šest dana. Dužina Biblijskog dana Stvaranja nije određena. Velika piramida pokazuje da je jedan dan Stvaranja trajao jedan vijek. Po Piramida početak Stvaranja bio je 10.000 godina prije nove ere i svjedoči Piramda da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni u četvrtom vijeku (biblijski četvrti dan Stvaranja), tačnije 368,7441 godina nakon početka Stvaranja.
Zbog tkz. precesije ekvinocija, izazvane čigrastim gibanjem Zemlje pri rotaciji, u odnosu na zvijezde zodijaka Sunce mijenja svoje mjesto na nebu. Godišnje pomijeranje Sunca je 0,0139694 stepeni (50,29 lučnih sekundi). To je opšta ili generalna precesija i dešava se na Sunčevoj putanji (ekliptici). Tako se za 71,58503586 godina (orijentaciono se zaokružuje na 72 godine) Sunce pomjeri 1 stepen.
Na mapi neba (slika 21) u tački A prikazano je mjesto stvaranja Sunca 9631,2559 godina prije hrišćanske ere (9632 BC). Takođe je obilježeno i mjesto Sunca na ljetnu dugodnevnicu u naše vrijeme (summer solstice, 2000 AD). Sad možemo matematikom astronomskih mjera pokazati koliko je Suncu bilo potrebno vremena da od tačke A (9631,2559. god. stare ere) dođe u tačku B (2000. god. hrišćanske ere).
Od tačke B (2000. god. n. ere) do početka stvaranja svijeta proteklo je 12.000 godina (tako je zapisano u mjerama Piramide). Sunce je stvoreno 368,7441 godina od početka Stvaranja:
12.000 - 368,7441 = 11.631,2559 godina = dužina vremena od tačke A do tačke B. Pomijerajući se godišnje po 0,0139694 stepeni za proteklih 11.631,2559 godina Sunce je svojom putanjom prešlo 162.4816662 stepeni (dužina krive putanje AB).
Od tačke A do tačke C je 72,4859005 stepeni, a od tačke C do tačke B je 90 stepeni. Da bi Sunce iz tačke A došlo u tačku C bilo je potrebno
34
35
Sl. 22. Vrijeme i mjesto stvaranja Sunca na mapi neba: sazviježđe Herkules, 9632. god. st. ere: 17h RA, + 30° DEC na sadašnjoj mapi neba.
5188,602673 godina. U tački C bio je prvi dan ljeta (summer solstice) 4442,62917 god. stare ere (sredina 4443. god. stare ere).
U prvoj godini hrišćanske ere prvi dan ljeta (ljetni solsticij) bilo je u tački 1 AD (1. god. nove ere).
I tako dolazimo do zaključka da je tačna ona biblijska tvrdnja da su Sunce, Mjesec i zvijezde znaci vremenima, danima i godinama (Stvara-nje,1:14). Sve priče o milionima i milijardama godina starosti kosmosa i Zemlje jesu laži savremenih manipulatora ljudskim rodom, laži onih protiv kojih mnogi trube kad su nauka, ratovi i pare u pitanju, a vjeruju im kad su u pitanju njihove laži o starosti svijeta i Zemlje. Zašto mnogi vjeruju u te laži? Jedni su zavedeni, drugi obezboženi, treći zli i pokvareni.
36
Sl. 23. Proljetna ravnodnevnica (Vernal equinox) u vrijeme stvaranja Sunca i ljetna dugodnevnica (Summer solstice) 4443. god. st. ere. U tački B bio je proljetni ekvinocij (ravnodnevnica) 4443. god. st. ere, a 2000. god. n. ere tu
je prvi dan ljeta na ljetni solsticij (dugodnevnica, Vidovdan).
Gledajmo sad ovo: Sunce je stvoreno 11.631,2559 godina prije 2000. god. nove ere. Zbog precesije ekvinocija sunčana (tropska) godina kraća je od zvjezdane (sideralne) za 11,23333333 minuta. Za 11.631,2559 godina po 11,23333333 minuta nakupi se 130.661,1794 130.657,77457 minuta = 2177.629576 časova = 90.73456567 dana = 91. dan = jedno godišnje doba.
U naše vrijeme oko 2000. god. nove ere ljetna dugodnevnica je 21. juna gregorijanskog kalendara, a prvi dan jeseni je 21. septembra. To je tačno 91 dan razlike. To znači da je prvi dan ljeta 11.631,2559 godina prije 2000. god. nove ere bio 21. septembra, a po Bibliji to je bilo sedam dana ranije: 1. dana mjeseca Ethanima, tj. 1. septembar julijanskog, odnosno današnji 14. septembar gregorijanskog kalendara. To dana je pravoslavna
37
crkvena Nova godina. To znači da i Pravoslavna crkva svoju Novu godinu slavi kao uspomenu na ono vrijeme kad je stvoreno Sunce 9632. godine prije hrišćanske ere.
Sl. 24. Put proljetne ravnodnevnice (Vernal equinox) kroz milenije i znakove zodijaka (9632-4443. god. st. ere).
Sl. 25. Put proljetne ravnodnevnice (Vernal equinox) kroz milenije i znakove zodijaka od 4443. god. stare ere do 2000. god. hrišćanske ere (0°
na ekvatoru u donjem desnom uglu slike).
Prvo ljeto na svijetu nastalo je 21. septembra 9632. god. st. ere*. To je dan u kojem je stvoreno Sunce, prvi Vidovdan. Astronomska pozicija tog dana na današnjoj mapi neba je 17h desnog pomaka (RA), +30 stepeni deklinacije (DEC). Iz te tačke Sunce je krenulo ka prvom danu jeseni, odatle ka prvom danu zime i ka prvom danu proljeća.
38
Prvo proljeće nastalo na Zemlji nastalo je u znaku Lava 21. juna 9631. god. st. ere**. Na današnjoj mapi neba to je na 11h RA, +6,5 stepeni DEC.
Iz tih pozicija, putujući nebom kroz vrijeme, Sunce je stiglo u pozicije gdje se danas nalazi: na današnjih 6h RA i 23,5 stepeni DEC, a proljeće je na 0h RA i 0° DEC.
Udaljenost između pozicija Sunca na prvi dan ljeta i prvi dan proljeća je 6h RA ili 90°.
Od ljetnoog solsticija na prvi dan ljeta (Vidovdan) do prvog dana jeseni na jesenji ekvinocij je 90 stepeni. Prvi dan jeseni (jesenji ekvinocij) 9632. god. st. ere bio je 21. decembra (8. dec. jul. kal.) u znaku Riba na 23h RA, +6,5 stepeni DEC.
Od prvog dana jeseni do prvog dana zime na zimski solsticij je dodatnih 90 stepeni. Prvi dan zime bio je 21. marta (8. mart jul. kal.) u znaku Zeca na 5h RA i -17 DEC. Od te tačke do prvog dana proljeća preostaje 6 RA (90°) i to pada na već rečeno vrijeme u znaku Lava na 11h RA i +6,5 DEC
Sve ovo svjedoči hronologija Velike piramide. Dokaz da je Piramidino svjedočenje tačno je na astronomskoj mapi neba i današnjim nebeskim pozicijama Sunca. Zemlja je stara svega 12.000 godina (računajući do 2000. god. hrišćanske ere). Sunce, Mjesec i zvijezde stari su 11.632. godina (do 2000. god. hrišćanske ere). Sve što se pod plaštom nauke o tome podmeće zloupotreba je nauke i velika obmana: to zavjera protiv istine, zavjera protiv čovječanstva i zavjera protiv Tvorca.
............................
* 21. septembru današnjeg gregorijanskog odgovara 8. septembar julijan-skog kalendara. ** 21. junu gregorijanskog odgovara 8. jun julijanskog kalendara.
39
GERKUL (HERKULES)
Sl. 26. Sunce je stvoreno u sazviježđu Gerkul (Herkules) 9652. god. st. ere. Na mapi neba od 2000. godine hriscanske ere to je na 17h desnog
pomaka (RA) i 30° deklinacije (DEC).
O mitološkom Herkulesu poznato je mnogo priča, ali je nepoznato nije porijeklo tog mita. Otkud sve te priče o velikom junaku Herkulesu?
Herkules je ime sazviježđa u kojem je sredinom 9632. god. stare ere. stvoreno Sunce. U to davno vrijeme na taj dan bio je prvi dan ljeta, ljetna dugodnevnica, Vidovdan (ljetni solsticij). Gerkul (Herkules) je dakle ime tek stvorenog Sunca.
40
Kako je došlo do imena Herkules? Ime Herkules nastalo je od tračkog imena Gerkul, jer je tračko "ger" korijen riječi "germa" što znači "toplota": Ger-kul > Gerkul > Herkul (grčki). Od korijena "ger-" je ime tračkog boga Germana i kasnijeg boga Sunca Gerovita. "Kul" je "kulen, visok".
Od korijena "ger-" je i me Hermesa: Ger-mes > Germes > Hermes. "Ger-kul" u latinskom je postalo "Merkur"). Hermes je poznat pod četiri imena: Hermes, Krioforos i Argeiphontes. Pogledajmo ime "Kriophoros".
Omah iznad prvobitne tačke ljetnog solsticija u sazviježđu Herkulesa je zvijezda Korneforos (Kornephoros, Korunephoros, Herculis β). Danas govore da ime te zvijezde dolazi od grčkog "nosač batine", ali to nije to, lažu da bi sakrili!
Govore da je ime Korneforos (Kornephoros) izvedeno od grčkog Korunephoros i to po njima znači "batine nosač". Kažu da je riječ "phoros" od grčkog "foreas (φορέας)" sto znači "nosač", ali ne objašnjavaju šta znača prva riječ u imenu. Gle: Korune + foros?
Prva riječ u imenu "Koruneforos" je “koruna” i to je imenica u genitive koja danas glasi "krune". Tako ime Koruneforos znači "krune nosač". Naravno da se radi o Sunčevoj kruni vremena, jer je tu stvoreno Sunce na prvi dan ljeta u vrijeme stvaranja svijeta.
Sunce nebom leti i zato što leti Sunce je Léto. Najjače vrijeme Sunca je leto, jer je tada Léto u najvećoj snazi. Hermes je glasnik bogova i leti, dakle opet metafora Sunca. Svojom mitologijom stari grčki lažovi prikrili su i zatrli drevno znanje kosmogonije.
POMJER ZA 91 DAN Početak stvaranja svijeta bio je 10000 god. st. ere. Sunce,Mjesec i zvijezde stvoreni su u četvrtom vijeku (biblijski četvrti dan Stvaranja), tačnije 368,7441 godina nakon početka Stvaranja.
Zbog tkz. precesije ekvinocija (uzrokovane čigrastim gibanjem Zemlje pri rotaciji) u odnosu na zvijezde Sunce mijenja svoj položaj na nebu, a to isto čini i Zemljina osa u odnosu na sjeverni nebeski pol. Godišnje pomijeranje Sunca po njegovoj ekliptici je 0,0139694 stepeni. Za 1 stepen
41
pomjera potrebno je da prođe 71,58503586 godina (orijentaciono se zaokružuje na 72 godine).
Sjeverni nebeski pol je u centru sazviježđa Zmaja (Draco). Sa -10000 godina obilježena je nebeska tačka prema kojoj je u početku stvaranja svijeta bio usmjeren pravac Zemljine ose (slika 27). U tački +2000 (2000. god. hrišćanske ere) je 12.000 godina od početka Stvaranja i trenutno je
Sl. 27. Na mapi je predstavljeno kretanje pravca Zemljine ose na sjevernom nebu od vremena stvaranja svijeta do 2000. god. n. ere.
42
osa Zemlje usmjerena ka toj tački i još nije poklopila sa Polarnom zvijezdom. Tačno poravnanje biće 2053. godine. Da li je i ovo znak o kraju ovog svijeta?
Isak Njutn je nekim svojim proračunima tvrdio da je kraj ovog svijeta oko 2060. godine, a Velika piramida svojim mjerama pokazuje vrijeme između 2035-2070. godine.
Početno mjesto Sunca u vrijeme njegovog stvaranja bilo na oko 12,65 stepeni u znaku Lava. To je mjesto tadašnjeg proljetnog ekvinocija, prvi dan proljeća (proljetna ravnodnevnica). Znajući da se Sunce svakih 128 godina kroz jullijanski kalendar pomjeri za jedan dan (opet zbog precesije ekvinocija), možemo u kalendaru odrediti na koji dan ondašnjeg početnog kalendara je stvoreno Sunce.
Dakle ovako: rekli smo da je od početka stvaranja svijeta do 2000. g. n. ere 12.000 godina. Sunce je stvoreno 368,7441 godina kasnije od prvog "dana" stvaranja, tj. 11.631,2559 godine daleko od 2000. g. n. ere. Godišnja razlika između sunčane (tropske) i zvjezdane (sideralne) godine je 11,23333333 minuta (opet zbog precesije ekvinocija). Za 11631,2559 godina po 11,23333333 minuta je 130657,7746 minuta ili 2177,629576 časova, tj. 90,56773456 dana (91. dan).
I sad gledajmo: jedno godišnje doba traje 91,3105 dana, a gore smo dobili da se od onog prvog dana proljeća pri stvaranju svijeta Sunce pomjerilo kroz kalendar 90,56773456 dana i treba još 73,8289699 godina da se pomjerom Sunca kroz kalendar napuni tačno 91,3105 dana o to je dužina jednog godišnjeg doba.
Sad ćemo pronaći na koji kalendarski dan pada onih 90,56773456 dana, tj. 91. dan razlike izmedju vremena prvog dana proljeća danas i prvog proljetnog dana u vrijeme stvaranja svijeta. Oko 2000. god. hrišćanske ere proljetna ravnodnevnica (prvi dan proljeća ili proljetni ekvinocij) je 21. marta. Ako od tog dana odbrojimo 91. dan, to pada na 21. jun kad je prvi dan ljeta, tj. ljetni solsticij ili ljetna dugodnevnica na Vidovdan. Dakle su u vrijeme stvaranja Sunca godišnja doba bila pomjerena unazad za cijelo jedno godišnje doba (u to vrijeme Mitrovdan je bio u sred ljeta). Nakon Njutna, Velike piramide i poklapanja Zemljine ose sa Polarnom zvijezdom (Polarisom), da li je ovo četvrti znak o kraju ovog svijeta?
43
POMIJERANJE ZEMLJINOG EKVATORA
Sl. 28. Tačka B: mjesto prvog dana proljeća (vernal equinox) 4443. g. st. ere.
Zbog tkz. precesije ekvinocija Sunce mijenja svoj položaj u odnosu na zvijezde i sazviježđa, a tome je uzrok Zemljino gibanje Zemlje pri rotaciji. Tako je prvi dan proljeća prije 6500 godina bio u mjestu gdje je danas prvi dan ljeta: u tački B između Blizanaca i Bika (slika 28). Tim pravcem istok-zapad prije 6500 godina pružao se nebeski ekvator i tu bilo 0º (danas je tu +23,5).
Za proteklih 6459 godina tačka prvog dana proljeća iz tačke B pomijerala se u tačku A (slika 29). Krajem 20. i početkom 21.
44
vijeka proljetni ekvinocij je u tački A. To je liniji nebeskog ekvatora između Riba i Vodolije (0º DEC). Razlika po deklinaciji (visini) između tačke B i tačke A je 23,5, a po desnom pomaku (horizontalni pravolinijski put) je 6 sati ili (90º RA). Tako se precesija ekvinocija ogleda na nebu, a kako je na Zemlji?
Sl. 29. Prvi dan proljeća (proljetni ekvinocij) krajem 20. i početkom 21. vijeka je u tački A (0º).
Kao što se zbog precesije ekvinocija linija nebeskog ekvatora spustila nebom za 23,5º, tako se pomjerila i linija Zemljinog ekvatora na sadašnjih 0º. Prije sadašnje nulte pozicije ekvator zapadne Zemljine polulopte bio je na -23,5º geografske širine, a na sjevernoj +23,5º . To znači da je položaj Zemlje prije 6443 godina drugačiji nego što je danas, tj. tačke njenih polova nisu bile na mjestima gdje se danas nalaze, nego su bile pomjerene za 23,5º u odnosu na današnje tačke (slike pokazuju mjesto ekvatora i polova prije 6459 godina).
Prva fiksna tačka na kojoj je ekvator bio fiksiran je tačka u kojoj je meridijan Velike piramide presijecao ekvator. Ta tačka i danas se nalazi na istom mjestu. Druga fiksna taka je na suprotnom kraju zemlje u srednjem Pacifiku (i ta tačka je danas na istom mjestu). Kanada tada pila na sjevernom polarnom polu. Kako se polovina ekvatora južne Zemljine hemisfere penjala sjeverno, tako se i sjeverni pol je pomijerao sjevernije. Sunce išlo sve sjevernije i tako se polarni led po Kanadi otapao i danas imamo stanje kakvo jest.
45
Mi ne znamo kakav je bio odnos kontinetata prije 6443 godina, ne znamo da li je to bilo sve u jednoj cjelini ili se to razdijelilo u kataklizmi velikog biblijskog potopa 2656 godina prije nove ere, ali liniju ekvatora i tačke polova možemo orijentaciono predstaviti.
Sl. 30. Linija ekvatora nekad i danas sa centralnom fiksnom tačkom u centralnoj Africi.
Kao što se zbog precesije ekvinocija linija nebeskog ekvatora spustila nebom za 23,5º, tako se pomjerila i linija Zemljinog ekvatora na sadašnjih 0º. Prije sadašnje nulte pozicije ekvator zapadne Zemljine polulopte bio je na -23,5º geografske širine, a na sjevernoj +23,5º. To znači da je položaj Zemlje prije 6443 godina drugačiji nego što je danas, tj. tačke njenih polova nisu bile na mjestima gdje se danas nalaze, nego su bile pomjerene za 23,5º u odnosu na današnje tačke (slike 33. i 36. pokazuju mjesto ekvatora i polova prije 6459 godina).
46
Sl. 31. Linija ekvatora nekad i danas sa centralnnim fiksnom tačkom u centralnom Pacifiku.
Prva fiksna tačka na kojoj je ekvator bio fiksiran je tačka u kojoj je meridijan Velike piramide presijecao ekvator. Ta tačka i danas se nalazi na istom mjestu. Druga fiksna taka je na suprotnom kraju zemlje u srednjem Pacifiku (i ta tačka je danas na istom mjestu). Kanada tada pila na sjevernom polarnom polu. Kako se polovina ekvatora južne Zemljine hemisfere penjala sjeverno, tako se i sjeverni pol je pomijerao sjevernije. Sunce išlo sve sjevernije i tako se polarni led po Kanadi otapao i danas imamo stanje kakvo jest.
Mi ne znamo kakav je bio odnos kontinetata prije 6443 godina, ne znamo da li je to bilo sve u jednoj cjelini ili se to razdijelilo u kataklizmi
47
velikog biblijskog potopa 2656 godina prije nove ere, ali liniju ekvatora i tačke polova možemo orijentaciono predstaviti.
Sl. 32. Fiksna tačka ekvatora i pozicija Velike piramide. Velika piramida je napravaljena prije oko 5200 godina. Kad je ono napravljena, bila je udaljena od ekvatora isto kao i danas: +30º, a od linije Tropic Cancer +6,5 stepeni. I kako je bilo onda, tako je i danas. Fiksna tačka ekvatora južno od Piramidinog meridijana ostala na istom mjestu na kojem je bila prije 6443 godine.
48
Sl. 33. Pomijeranje tačke sjevernog pola.
Pošto je do početka 21. vijeka tačka proljetnog ekvinocija od one tačke B da današnje tačke A prešla punih 23,5º, tačke Zemljinih polova takođe su se pomijerale. Tačka sjevernog pola pomjerila se ka sjeveru. Samim tim i Zemljin ekvator po istoj geografskoj širini penjao se sjevernije, te je i Sunce išlo sve sjevernije i topilo led preko Kanade i sjevernog pola (zvanično lažu da je tome uzrok globalno zagrijavanje).
49
Sl. 34. U ovom dijelu Zemlje ekvator se penje ka sjeveru.
Sl. 35. U ovom dijelu Zemlje ekvator se spušta ka jugu.
50
Sl. 36. Pomijeranje južnog pola of 4443. g. st. ere. Južni pol pomijerao se preko Antartika ka južnom vrhu Južne Amerike. Pomijeranjem južnog pola u pomenutom pravcu izazivao je da ekvator od danasnje linije Tropic Cancer padao sve južnije ka Indoneziji pada sve južnije, jer ga južni pol vukao, a sjeverni gurao.
……………………
51
PIRAMIDA VREMENA
Sl. 37. Piramida vremena: ljudi su stvoreni u šestom danu Stvaranje, tj. u 6. vijeku od početka Stvaranja: 571,8 godina od Početka.
Piramida vremena:
A = početak stvaranja svijeta (AB = prva hiljada godina). Adam je kreiran 5718 godina od početka stvaranja svijeta (tačka Z). A - П = 7374,882 godina, П - I = 625,118 godina, П - N = 4625,118 godina, A - N = 12.000 godina = od početka stvaranja svijeta do 2000. godine hrišćanske ere.
Ljudi su stvoreni u šestom danu stvaranja svijeta, 571,8 godina od početka stvaranja (jedan dan Stvaranja trajao je 100 godina):
52
“Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji.
I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zvijeri što se miče po zemlji.
I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu.
A svim zvijerima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.
Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.” (Stvaranje,1,26-31)
Završetkom šestog dana Stvaranja (600 godina od početka Stvaranja), završeno je stvaranje svijeta. U šestom danu stvoreni su čovjek i žena istovremeno. Mi ne znamo da li su stvoreni samo njih dvoje kao muško-ženski par, ili je stvoreno više takvih parova. Pominjanje samo jednog para može biti simbolika stvaranja više ili mnogih parova.
Adam je redizajnirani čovjek i stvoren je bez žene:
“A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namesti čovjeka, kog stvori.” (Stvaranje,2,7-8)
Ovaj čovjek kojeg “Bog stvori” i namjesti da živi u Edenu nema ženu:
“I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.” (Stvaranje,2,20)
U Prvoj glavi Stvaranja rečeno je da je Bog stvorio čovjeka i ženu istovremeno, a ovaj čovjek, nazvan Adam, nema ženu. I gle:
53
“I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu.” (Stvaranje,2,18)
Bog (ili neko ko glumi Boga) Adamu naknadno stvara ženu i to genetikom: daje Adamu anesteziju od koje Adam pada u san, vadi Adamu jedno rebro i od tog rebra stvara Adamovu ženu:
“I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.” (Stvaranje,2,21-22)
O čemu se ovdje radi? Radi se o nečijem naknadnom stvaranju drugog čovjeka, radi se o nečijem redizajniranju čovjeka koji dobija ime Adam i genetičkim kloniranjem od Adama stvorena je Adamova žena.
Podsjetimo se na prvo Božije stvaranje čovjeka i žene: “I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.”
(Stvaranje,1,27)
Sve što je od Boga stvoreno, stvoreno je u trenu i to je kazano trenutno svršenim oblikom aorista: stvori ga, stvori ih! Tu nema opisivanja toka stvaranja, jer je stvaranje bilo trenutno. U Drugoj glavi Stvaranja nije tako:
“I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu.” (Stvaranje,2,18)
U Drugoj glavi Stvaranja žena nije stvorena, već je načinjena, tj. napravljena. Od “puštanja sna“ na Adama, tj. on momenta kad anestezija baca Adama u san, Bog vadi rebro iz Adama, prazno mjesto popunjava mesom i od rebra pravi Adamovu ženu. Ovdje se ne radi o trenu, ovo je niz radnji u dužem toku kloniranja. Jedino ostaje pitanje: ko je taj “Bog” koji je redizajnirao Adama i klonira ženu od Adamovog tijela? Svrha ovog čovjekovog redizajna i potom kloniranja je jasna:
“I uzevši Gospod Bog čoveka namesti ga u vrtu edemskom, da ga radi i da ga čuva.” (Stvaranje,2,15) Ovom “Bogu” treba radna snaga u vrtu, trebaju mu radnici koji će da rade u vrtu i da ga od nekoga čuvaju. A okolina edemskog vrta bijaše puna zlata i dragog kamenja:
54
“I zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bdela i dragog kamena oniha.” (Stvaranje,2,12).
To je bio “Bog” koji je volio zlato i drago kamenje, neki Vanzemaljac ili grupa Vanzemaljaca koji sebe smatraju Bogom.
VELIKA SFINGA – SPOMENIK STVARANJU SVIJETA
Sl. 38. Sfinga je simbol sazviježđa Lava.
Po hronologiji Velike piramide početak stvaranja svijeta je 10.000 godina prije stare ere. Jedan dan stvaranja trajao je 100 godina.
"Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvijezde. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju i da
55
upravljaju danom i noću, i da dijele svetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan četvrti." (Knjiga stvaranja,1,14-19)
Sl. 39. Simbol dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan u vrijeme jubilarne 1000-godišnjice stvaranja Sunca (9632-8632. god. st. ere). U znak tog
jubileja tad je izgrađena sfinga u Gizi.
56
Po Velikoj piramidi Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su 368,7441 godina od početka stvaranja, dakle u četvrtom vijeku stvaranja (biblijski četvrti dan). Sve ovo svjedoči sfinga u Gizi, koja je napravljena kao spomenik tom vremenu.
Sl. 40. Na Velikoj sfingi još je vidljiv simbol zvijezde Regulus, najsjajnije zvijezde sazviježđa Lava.
Pošto je sfinga simbol sazviježđa Lava, jasno je da je Velika sfinga građena kao spomenik vremenu stvaranja svijeta i stvaranju Sunca, dakle i vremenu stvaranja Mjeseca i zvijezda. Kako to možemo znati? Piramida pokazuje da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni 368,441 godina od početka stvaranja, što je tačno 9631,2559 godina prije hrišćanske ere. Kad je je nastupila prva jubilarna 1000-godišnjica stvaranja Sunca, Mjeseca i zvijezda, tad je napravljena Velika sfinga: 8632. god. st. ere.
Jedna od najsjajnijih zvijezda uopšte i najsjajnija zvijezda u sazviježđu Lava je Regulus (α Leonis, α Leo). Latinsko “Regulus” znači “kraljev sin, princ”. Pogledamo li mjesto Sunca na ljetnu dugodnevnicu hiljadu godina nakon stvaranja svijeta, shvatićemo zašto se Regulus zove “Kraljev sin”: to
57
je aluzija na Sunce na prestolu u sazviježđu Corona Borealis 8632. god. st. ere (Corona Borealis je simbol prestola).
Sl. 41. Zvijezda Regulus u sazviježđu Lava je mjesto prvog dana proljeća 8632. god. st. ere, a prvi dan ljeta je u sazviježđu Corona Borealic. Bila je
to prva jubilarna 1000-godišnjica stvaranja Sunca, Mjeseca i zvijezda.
"Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži, ako si razuman! Ko joj je odredio mjere? Znaš li? Ili ko je rastegao uže preko nje? Na čem su podnožja njena uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božiji klikovahu." (Jov,38,4-7)
“Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku Njegovih glasi svod nebeski. Dan danu dokazuje, i noć noći javlja. Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi čuo glas njihov. Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove na kraj vaseljene. Suncu je postavio stan na njima; I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teče putem. Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegovog; i niko nije sakriven od toplote njegove.” (Ps.19,1-6)
“Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama.” (Stvaranje,1,19)
58
Sl. 42. Godine 8632. stare ere Sunce je na prestolu nad Sjevernom krunom (Corona Borealis). Od tog vremena traje znak kakav vidimo i na
grbu Ilirije (desno). Znak Sjeverne krune simbol je Nebeske Majke.
NEKE PREPOTOPSKE KULTURE Sve istorijske kulture starije od 2700 godina pripadaju prepotopskom vremenu. Ove kulture zvanična istoriografija svrstava u tkz. “kameno doba”. “Kameno doba” prvi put u istoriji izmišljaju 1836. godine. Pored kamenog tad su osmislili i bronzano i željezno doba kao “tri doba praistorije”. Od 1865. godine kameno doba počinju da dijele na starije (paleolitik) i mlađe (neolitik), da bi 1872. god. izmislili i srednje kameno doba (mezolitik). Starijem kamenom dobu određuju vrijeme od oko 2,5 - 2 miliona godina do 10.000 godina stare ere, dakle taman do vremena kad je stvoren svijet. Srednjem kamenom dobu određuju period od 10.000 - 6,500 godina stare ere, a mlađem vrijeme od 6,500 - 3500 godina st. ere, a tada, kažu, u nekim dijelovima svijeta počinje prvo bakarno doba (eneolitik). Sve su to lažive bajke prethodnika ovih današnjih tajnih grupa iz demokratsko-liberalnog establišmenta pobornika “ljudskih prava”, koji svojom
59
bezbožnošću sav svijet na Zemlji u muku, zlo, oganj i krv pretvoriše, lažive bajke onih što u svojoj nezasitoj pohlepi kamilu proždiru, a komarca cijede.
Sl. 43. Vrijeme ljetnog solsticija u Coroni Borealis obilježeno je na kamenom stupu svetilišta Gobekli Tepe (8600. god. st. ere).
Sl. 44. Simbol početka ljeta u Coroni Borealis traje milenijumima (lijevo je znak na sinajskom manastiru, a desno znak na stećku ranog 17. vijeka.
60
Sl. 45. Skoro 12.000 godina na prvi dan ljeta Sunce se pojavljuje na vrhu Treskavca nasuprot Lepenskog vira. Gledali su to i slavili drevni Lepenci
još od onih dana kad je Bog stvorio ljude 9429. god. st. ere.
61
Sl. 46. Oko ognjišta okomito su pobijene kamene ploče da dočaraju zrake izlazećeg Sunca na Treskavcu (8500-6800 god. st. ere).
Kuće Lepenaca imaju oblik brda Treaskavac na lijevoj, suprotnoj obali Dunava. U svakoj kući na ulazu ispred ognjišta kamenom je iscrtan Treska-vac. Ognjišta u tim kućama simbolično predstavljaju vatru izlazećeg Sunca na tom brdu rano jutrom na dan ljetnog solsticija (ljetne dugodnevnice i prvog dana ljeta). Ognjište sa vatrom u kući svakog Lepenca simbolično predstavlja vatru Sunca Boga na njegov najduži i najsunčaniji dan godine.
62
Sl. 47. Oči i usta idola kulture Lepenskog vira nisu modelirani po izgledu ribe, nego po izgledu Mjeseca.
Sunce je Lepencima bilo zaštita, kuća, porodica, život uopšte. Zato su gradili kuće u obliku brda Treskavac na kojem se Sunce pojavljivalo na prvi dan ljeta kad je na svojoj najvišoj nebeskoj tački. Ognjišta u kućama Lepenaca bila su posvećena zrakastoj vatri Sunca.
U vrhu ognjišta stajali su idoli Mjeseca. Zašto Mjesec? Mjesec je drugo, noćno vidjelo. Lepenci su ribolovci, a noćni ribolov mnogo je uspješniji od ribolova danju, a uz mjesečinu je najbolji. Od svjetlosti Sunca riba se skriva u dubini pod kamenjem ili uz obalu u žilama drveća. U noćima bez mjesečine riba se ne grupiše i svuda se raštrka, dok se po mjesečini grupiše u jata sklanjajući se u sjenu pri vrhu vode i tako su Lepenci odabirali najbolja mjesta za noćni lov.
63
Sl. 48. Mjesec se rađa na zapadu i sa zapada raste u četiri faze (znak Ʌ). Kad postane pun, prelazi na istočno nebo i opada kroz četiri faze (znak V).
Sl. 49. Vatra na ognjištu je Sunce, a uz ognjište su Mjesec (lijevo) i Nebeska Majka Danica.
64
Sl. 50. Antropomorfni prikaz Sunčevog vremena godine sa četiri godišnja doba u kulture Gobekli Tepe (8600-7000 god. st. ere, slika iznad) i simbol
godine u kulturi Catalhuyuk (7500-5700 god. st. ere).
65
Sl. 51. Ploča iz Gradešnica sa znakom sazviježđa Gerkul (Herkules).
Poznata ploča iz Gradešnice (današnja zapadna Bugarska) pripada tkz. Varna kulturi koja je datirana na oko 5000 god. st. ere. Na ploči je nacrtano sazviježđe Gerkul (Herkules) sa mjestom na kome je 9632. god. st. ere stvoreno Sunce. Varna kultura možda i jeste bila oko 5000. god. st. ere, ali mapa neba na garešničkoj ploči datira vrijeme stvaranja čovjeka: 9483. god. st. ere (148,2559 godina nakon stvaranja Sunca). Iznad znaka Λ ucrtan je znak V i to je kao znak X (sredina na desnoj strani ploče kod žute linije). Tačno sredinom između vrhova ovih znakova bila je u to vrijeme linija nebeskog ekvatora (na sadašnjoj mapi neba tu je +30 stepeni deklinacije).
Tačka NP (slika 51) označava tadašnju polaznu tačku nebeskog sjever-nog pola Zemlje (-10.000, slika 52).
66
Sl. 52. Na ploči iz Garešnice obilježen je sjeverni nebeski pol Zemlje u vremenu 10.000 god. st. ere (tačka -10000).
Zvanična datiranja prepotopskih kultura razlikuju se od autora do autora te su razlike ponekad i preko hiljadu godina. Razlike u datiranjima svjedoče da arheolozi nemaju jedinstven i precizan način datiranja, već se radi po subjektivnoj procjeni pojedinih arheologa. Savremeni metod datiranja radio-karbonom (14 C) osmišljen je početkom 1950. godine, a praktično se koristi tek od 1960. godine. Arheolozi nisu jednoglasni po pitanju tačnosti ovog metoda, jer se datiranja radiokarbonskim metodom
67
često pokazuju da je nešto hiljadama godina starije od datirane procjene arheologa:
Sl. 53. Kalendar na obrednom hljebu (Starčevo, 6500 – 5000 god. st. ere).
“U nekim područjima, međutim, bilo je svojevrsnih šokova. Na primjer, u neolitiku Britanije radiokarbonsko datiranje pokazalo je hiljadama godina starije od onog što je bilo prihvatljivo. Jedan uvaženi profesor arheologije naziva to ‘arheološki neprihvatljivim’. Na Balkanu, takođe, radiokarbonsko datiranje za neolitik i bakreno doba tumulusa na rijeci Dunav kod u Vinče slično je pokazalo milenijum godina ranije. To je uzrokovalo da uvaženi profesor praistorije Vladimir Milojčić posumnja u sve rezultate radiokar-bonskog metoda.” (1)
…………………… (1) Colin Renfrew, Prehistory (The Making of the Human Mind), Random House - Modern Library Edition, New York, 2008, p. 41.ISBN: 978-0-679-64097-4
68
Sl. 54. Sazviježđe Herkules i simboli na oltaru vinčanske kulture.
69
Sl. 55. Sunce u sazviježđu Gerkul (Herkules) i slova G vinčanskog pisma.
70
Sl. 56. Znak u sazviježđu Gerkul (grčki: Herkul), vinčanska slova G (Г), egipatski hieroglif sa značenjem “zaštita, stanište, šator, kuća”, isti su
simbolima na vinčanskoj figurini golubice i vinčanskom oltaru. Dole desno je antropomorfno-zoomorfna figurina vinčanske boginje.
71
Prepotopska riječ za KUĆA je GAJBA. Sa značenjem KUĆA riječ GAJBA i dan-danas nalazi se u srbskom jeziku, mada su je državni cenzori
Sl. 57. Sazviježđe Gerkul i artefakt Vadastra kulture (današnja Rumunija, 5500-4800 god. st. ere). Glava golubice je svjedoči da je Vadastra kultura
dio kulture Vinče.
proglasili žargonom. GAJBA je nalazi u još nekim savremenim jezicima, samo joj je značenje suženo na “kuća za ptice”, tj. dato joj je značenje turske rijeci “kafes” (kavez). Pogledajmo: gàbia (katalonski), gaiola (galicijski), gabbia (talijanski), gaġġa (malteski), gaiola (portugalski), gaibe (prezijski).
Srbski GAJBA (perzijski: gaibe) znači KUĆA, a gdje je GAJBA tu je GERA, a GERA je postala ŽERA. ŽERA je VATRA, VATRA je TOPLINA. Tračko GERMA je TOPLINA. GERMA i danas postoji u srbskom jeziku. Korijen riječi GERMA je GER, ista riječ koja je sa KUL (vis, visina, kulen) dala ime GERKUL. Bukvalno značenje imena GER KUL je ŽERNI KUL (ŽERNI KULEN, ŽERNI VIS) i zato su vinčanske figurine obilježene slovom G i Г: to znači GER (ŽER).
72
………
Sl. 58. Oko 4443. god. st. ere proljeće je nastajalo u znaku Bika. ce ……
Sl. 59.. Početak proljeća u znaku Bika oko 4443. god. st. ere ovako su obilježili pripadnici tripoljsko-kukuteni kulture.
……………………
73
DAHIN, DAHA I DAHANA Sanskritsko DᾹHIN ( दाहि�न् ) znači OGNJEVITI, ŽARNI, ŽARKI, UŽARENI, PLAMTEĆI, BUKTEĆI, GOREĆI, SJAJNI, BLJEŠTAVI, JARKI, CRVENI, VATRENI, VRELI, VRUĆI, TOPLI.
Sl. 60. Dahin i Dahana kao kumiri vinčanske kulture: dvije glave, jedno tijelo (kasniji slovenski Bog Rod i Boginja Roda).
Sanskritsko DᾹHA ( दा� ) znači OGNJEVITA, ŽARNA, ŽARKA, UŽARENA, PLAMTEĆA, BUKTEĆA, GOREĆA, SJAJNA, BLJEŠTAVA, JARKA, CRVENA, VATRENA, VRELA, VRUĆA, TOPLA. Bog je udahnuo DUŠU u čovjeka. Bog je DAHIN, duša je od Božijeg DAHA (patrijarhatom preokrenuto u muški rod: DAH).
Sanskritsko DAHANA ( द�न ) znači GOLUBICA. Ona je drevna vinčanska boginja DAHANA (keltsko i etrursko THANA i danasnje srbsko DANA). I ona je OGNJEVITA, ŽARNA, ŽARKA, UŽARENA, PLAMTEĆA, BUKTEĆA, GOREĆA, SJAJNA, BLJEŠTAVA, JARKA, CRVENA, VATRE-NA, VRELA, VRUĆA, TOPLA.
74
Sl. 61. Vinčanska boginja Dahana (kasnija keltska i etrurska Thana).
Dahana je Nebeska Majka. Na vinčanskim kumirima prikazana je sa u ljudskom tijelu sa stilizovanom glavom golubice i obojena crveno-crnim bojama. Crna boja predstavlja crnu boju nebeske vode (edera ili etera) i noć, dok crvena označava vatrenu boju svjetlosti, Sunca, Mjeseca i zvijezda, jer je iz nebeske vode (crna boja etera) stvorena svjetlost (crvena boja). Ona je dakle rodila sina Sunce. Na njenoj desnoj ruci su četiri linije kao znaci za četiri fizičke sile koje održavaju poredak vaseljene, četiri elementa Zemlje i četiri godišnja doba.
75
Sl. 62. Dahana (Dana, Zora), Nebeska Majka sa sinom Suncem (ovaj motiv majke sa sinom trajao je kroz milenije i usao je u hrišćanstvo u kojem
je Isus novorođeno Sunce Pravde).
Svakog jutra Sunce sin sine sa istoka:SINAJSINJAJEVINASINISA
"SINI, jarko, sa istoka sunce, Pa obasjaj moje blijedo lice..." (Lirska narodna pjesma)
76
Sl. 63. Dahana (boginja ljubavi, plodnosti, napretka i pobjede) rano jutrom.
Sl. 64. Golubica Dahana sa očima divlje grlice iz golubijeg roda Streptopelia Turtur (lat.).
Poslije ćemo Dahanu sresti u alegorijskoj priči na Nojevoj lađi kad donosi Noju grančicu masline, srešćemo je postpotopskim civilizacijama i kulturama: u civilizaciji Sumera je Inanna, kod Akađana je Ištar, u Egiptu Izis, u Mikenskoj kulturi je antropomorfna golubica, u bronzanom dobu Dupljaje i Glasinca opet kao golubica, kod Grka je Afrodita, kod Rimljana Venus, kod Kelta i Rasena je Thana, a u patrijarhalnoj hrišćanskoj crkvi je Bogorodica, Kraljica Neba koja je rodila Sunce Pravde Isusa Hrista.
77
Dahanu nalazimo i u Kukutensko-tripoljskoj i Gumelnita-karanovskoj kulturi. U globalu sve pripada vremenu Vinčanske kulture.
Sl. 65. Golubica Dahana iz tripoljske kulture.
Sl. 66. Vinčanska (lijevo) i butmirska Dahana.
78
Sl. 67. Ova vinčanska Dahana ima po šest prstiju na rukama: šest mjeseci jeseni i zime i šest mjeseci proljeća i ljeta.
79
Sl. 68. Golubica Sjedeća Venera - Velika Mater sa ptičijom glavom (4000 god. st. ere, Lengyel kultura, Šurany, zapadna Slovačka).
80
Sl. 69. Golubica Dahana u “ predinastičom Egiptu” oko 3500 god. st. ere.
81
Sl. 70. Prepotopska golubica Dahana iz “egipatskog predinastičkog perioda” 3000 god. st. ere.
82
Sl. 71. Žrtvenik tripoljsko-kukuteni kulture sa prikazom istočne i zapadne nebeske kapije vremena, a sa strana su simboli Dahina i Dahine..
Na žrtveniku tripoljsko-kukuteni kulture (slika 71) su simboli DAHINA i DAHINE, mnogo kasnije od Kineza prozvani Yin-Yang simbolima. Po sanskritskom mogli bismo ih zvati Jankom i Janom, jer sanskritsko JANᾹ ( जना ) znači NEROĐENA i ROĐENJE. Sve je rođeno od njih i kroz njih. Vremenom je SUNCE postalo oličenje Boga DAHINA, a oličenje MAJKE DAHANE primila je zvijezda DANA (DANICA).
………………….………………….………………….
83
REDIZAJNIRANI ADAM
Da onaj što je kreirao Adama i Evu nije Bog svjedoči Biblija kad kaže:
“I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kojega stvori. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.” (Stvaranje,2,8-9)
Među ostalim drvećem koje je “Bog” nasadio (učinio, posijao sjeme) u Edenu je i drvo života. Kome ono treba i zašto? Treba li istinskom Bogu da jede sa drveta života da bi ostajao besmrtan? Ne, to drvo treba ovom “Bogu” i njegovoj ekipi, jer bez jedenja ploda sa drveta života njihova tijela bi gubila snagu sve do smrti.To je smrtni bog i od smrti ga spasava jedenje sa drveta života.
Jeste taj “Bog” rekao Adamu da smije jesti sa svakog drveta u vrtu, samo sa drveta znanja dobra i zla ne smije (ovo je rekao samo Adamu, vjerovatno dok još nije ni bilo Eve). Ali shvatimo intelektualni nivo Adamov i Evin: znanjem su oni kao mala djeca i ne znaju ama baš ništa. Oni ne znaju za stid i hodaju goli. To je dječji rani umni uzrast. “Bog” im pokazuje drvo znanja dobra i zla, ali oni ne znaju ni šta je znanje ni šta je dobro, niti znaju šta je zlo. “Bog” njima govori riječi čije značenje oni ne znaju, ne znaju šta su pojmovi koje te riječi spominju. Pojma oni nemaju šta znači umrijeti. Zna li dvogodišnje dijete šta znači riječ “umrijeti”? Naravno da ne zna!
Ovaj “Bog” postupa isto kao nerazuman čovjek koji malom djetetu daje šibicu, ali ga upozorava da je ne kreše jer će zapaliti kuću. Da li je ovaj “Bog” toliko naivan da ne zna s kim ima posla, šta radi, šta i kome govori? Ne, nije on naivan, već sve svjesno radi. Ne znajući išta, Adam i Eva po savjetu nekog “reptiloida” (ili “zmije”) prvo jedu sa drveta znanja dobra i zla. Da su imali razumno znanje i pojam o životu, prvo bi jeli sa drveta života, pa tek onda sa drveta znanja dobra i zla. Ali rekosmo: znanje je njihovo bilo na nivou znanja male djece.
Čak i nakon jedenja sa drveta znanja dobra i zla Adam i Eva nisu znali šta znači riječ “umrijećete”, jer da su znali, istog trena bi otrčali do drveta života i jeli s njega kako ne bi umrli. Ni tada oni nisu znali ni šta je život, ni šta je smrt.
84
I vraća se “Bog” u Eden i traži Adama i Evu, a njih nema jer ih je stid što su goli pa su se sakrili. Onda im “Bog” sašije odjeću od životinjske kože. Otkud sad odjednom životinjska koža? Pa od ranije ubijenih životinja, naravno, od životinja koje je “Bog” u lovu ubio.
Dakle taj “Bog” koji je kreirao Adama i Evu nikako ne može biti Bog Stvoritelj svijeta, već neki smrtni Vanzemaljac velikog znanja, od one grupe Vanzemaljaca koji ćelije svog organizma regenerišu jedući plod drveta života i tako sebi produžuju život.
Plod drveta znanja dobra i zla omogućava prijem znanja, jer znanje dolazi iz kosmičkog etera, a u eter dolazi zračećim Božijim duhom. Jede-njem sa ovog drveta Adam, Eva i njihovi potomci stiču sposobnost primanja nebeskog znanja isto kao što su ga primali i njihovi kreatori “bogovi”.
Ali desila se i negativna posljedica toga: jedenjem ploda sa drveta znanja dobra i zla duše Adama i Eve izgubile su dio svoje prvobitne snage i tako su snagom svoje energije oslabile. Snaga duše je ljubav. Primanjem znanja, ljubav slabi i što više znanja, sve je manje ljubavi. Rezultat toga bio je da ljubavlju nejake duše pokojnika nisu mogle da se uznesu u božanske nebeske sfere, nego su padale u podnebesje zvano Ad (po mitologiji mnogih drevnih naroda Ad je u Zemlji).
I šta se desilo poslije? Da ne bi jeo sa plod sa drveta života, Adam je istjeran iz eksperimentalnog centra u Edenu. Nedostatak ljubavi u duši uzrokovao je da prvi Adamov i Evin sin Kain iz zavisti ubije svog mlađeg brata Avelja. Nad Adamovim neljubavnim potomstvom zavladalo je zlo: odmah su se odali tjelesnim strastima ženeći se sa više žena. Posjedujući znanje postali su nemilosrdni i silni, te jedne prilike Kainov potomak Lameh kaže: “…ubiću čoveka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju.”
(Stvaranje,4,23)
Kainov potomak Tubalkain počinje da prerađuje rudu i kuje bronzu i gvožđe. Adamovo potomstvo raširilo se ondašnjim svijetom i izmiješalo se sa ljudima koje je mnogo ranije Bog stvorio. Iz tih bračnih veza rađalo se potomstvo neljubavnih duša koje su nakon tjelesne smrti padale u Ad. U isto vrijeme neki od onih “bogova” što su učestvovali u kreiranju Adama i Eve takođe su počeli da se žene sa ljudskim kćerima i iz tih veza rađani su zli divovi. Ad se punio, a Zemljom se rairšilo zlo, a rezultat toga bio je opšti potop.
85
NEKE PREPOTOPSKE CIVILIZACIJE
Sl. 72. Tri piramide Gize izgrađene su u prepotopskoj civilizaciji Egipta oko 3250 - 3200. od. st. ere.
Nakon kreacije redizajniranog čovjeka Adama 5718. godina od početka svijeta (4282. god. st. ere) i njegovog izgona iz Edena, njegovo potomstvo brzo se umnožilo i izmijšalo sa mnogo ranije stvorenim ljudima i krenulo je u osvajanje vlasti. Upućeni u mnoga znanja počeli su topiti rudu, kovati bronzu i gvožđe. Za sebe su gradili kamene palate i malo po malo počeli obilježavati Tako su nastajale prve apsolutističke kraljevine i nad dotadasnjim rodovskim matrijarhatom počeo je da preovladava adamski patrijarhat. U svemu tome Adamovim potocima pomažu Vanzemaljci koji su učestvovali u kreiranju Adama i Eve, oni isti što su počeli da se žene kćerima ljudskim koje su iz tih brakova rađale potomke divove.
Prve prepotopske civilizacije javile su se u područjima Egipta, Sumera isjeverozapadne Indije. Plodno područje oko delte Nila (današnja Giza i Kairo) bilo je centar prepotopske egipatske civilizacija. Oko 3200. god. st.
86
ere iznad raskošnih palata sa zelenim cvjetnim baštama, izgrađene su tri piramide Gize. Projektant je bio Set, treći sin Adamov, a u svemu pomagali su mu Vanzemaljci “anđeli”. Nakon Setove smrti 3240. god. st. ere, staranje nad gradnjom piramida preuzima njegov sin Enos. Oko 3200. god. st. ere sve tri piramide Gize bile su završene.
U južnom “ventilacionom” kanalu Kraljeve odaje Velike piramide 26. maja 1837. godine engleski pukovnik Richard William Howard Vyse (1784 - 1853) čišćenjem ovog kanala pronašao je gvozdenu ploču 26 x 8,6 cm i debljine oko 0,4 cm. Ploča je teška 750 grama. Vyse je tada rekao: “Ovo je nastariji poznati poznati komad gvožđa. Godine 1989. uzeto je parče ove ploče za analizu i rezultat je pokazao da gvožđe nije meteorskog porijekla, već je napravljeno na Zemlji (članak o tome objavljen je pod naslovom "Metallurgical investigation of an iron plate found in 1837 in the Great Pyramid at Gizeh, Egypt", Journal of the Historical Metallurgy Society, Vol. 23 No. 2, 1989, pp. 75-83).
Sl. 73. Egiptolozi s kraja 19. i početka 20. vijeka o vremenu prvih 19 egipatskih dinastija: razlike u datiranju idu i preko 1500 godina.
87
Kad je 1872. godine istraživač Vejnman Dikson (Waynman Dixon), kuckajući čekićem po zidovima Kraljičine odaje, primijetio je na dva specifična mjesta zvuk kucanja posebno odjekuje. Riješio je da tu proštema dio zida ne bi li nešto otkrio. I tako su otkrivena dva uska kanala koji se pod određenim uglovima penju negde u Piramidu (ni jedan od ovih kanala nema izlaz napolje). Tad su u sjevernom kanalu nađene granitna kugla i mala bronzana dvokuka. Pošto se za te kanale nikad ranije nije znalo, dakle su kugla i dvokuka tu ostavljeni direktno od graditelja Piramide. Eto vremena kad počinju tkz. “bronzano i gvozdeno doba”: od vremena Adamovih sinova i gradnje piramida u Gizi.
Sl. 74. Bronzana dvokuka iz kanala Kraljičine odaje.
Stari Egipaćni nisu hronološki bilježili svoju istoriju, te egiptolozi ne mo-gu da se snađu u datiranju pojedinih dinastija i njihovih vladara. Među nekim autorima razlike u datiranjima ponekad se razlikuju i po 1500 godina (slika 73). Pošto sva zvanična elita egiptologa pripada evolucionističkoj školi, svi zanemaruju veliki biblijski potop, te prepotopske i postpotopske dinastije računaju u jednom hronološkom nizu. Istu grešku prave pri datiranju ostalih prepotopske i postpotopskih civilizacija.
88
Uporedo sa Egipatskom prepotopskom civilizacijom nastale su i prepotopske Sumerska i
Sl. 75. Rekonstrukcija kraljevske grobnice sumerske prepotopske civilizacije u gradu Ur: robovi i i životinje žrtvovani su pri pokopu umrlog
silnika kako bi i na drugom svijetu imao robove da mu služe.
Pra-indijska civilizacija sa svojim utvrđenim gradovima. Na tim su mjestima, a po lociranju Noja i njegovih sinova, nakon potopa sagrađeni novi gradovi sa starim prepotopskim imenima. O nivou znanja u prepotopskim civilizacijama i genetičkom inžinjeringu piše ovdje:
“I njihove sudije i vladari poželješe kćeri čovječije i uzimahu ih silom po svojoj volji od muževa njihovih, i sinovi ljudski u ovo vrijeme otimahu od krava zemaljskih, uzimahu životinje sa pašnjaka i ptice leteće, pa kroz miješanja jedne vrste životinja sa drugom izazivahu Gospoda; I Bog vidje cijelu zemlju iskvarenu, svako tijelo pokvari svoj put na zemlji, svi ljudi i sve životinje.” (Book of Jasher,4,16-18)
Sve civilizacije sa svojim kraljevima od zvaničnih istoriografa datirane na vrijeme prije ili oko 2600. god. st. ere pripadaju prepotopskom vremenu.
89
NEKOLIKO RIJEČI PREPOTOPSKOG JEZIKA
Sl. 76. Kanta
Keltsko (gaelik) CANN = POSUDA, REZERVOAR = KANTA
90
Sl. 77. Jaram ((egipatski hieroglif: L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI).
Uče nas da je u staroslovenskom lična zamjenica prvog lica jednine glasila AZ (азъ), a Bugari i danas tako govore (Makedonci izgovaraju JAS). U slovenskoj grupi jezika AZ odgovara današnjem obliku JA i bukvalno znači JESAM, BIVAM, POSTOJIM.
Na nekim srednjevijekovnim stećcima piše: “AZ PISAH”, “ASE LEŽI”, “ASE POČIVAET”, ili “ASE PIŠE” ili “ASE USIJEČE”: AZ pisah = JA pisah, ASE leži = OVDJE leži, ASE piše = OVO piše, ASE počivaet = OVDJE počiva, ASE usiječe = OVO usiječe.
91
Sl. 78. Astal (egipatski hieroglifi: L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI).
AZ = JA = JESAM, BIVAM, POSTOJIMAZ > ASEASE = OVDJE, OVO, OVAJ
92
I pogledajmo sad ovo:
a) egipatsko AS, AS-T znači STAN, BORAVIŠTE, GRAĐEVINA, SVETILIŠTE (1) b) egipatsko AS, AS-T znači MJESTO, STANIŠTE, SJEDIŠTE, PRESTOL (2) c) keltsko (gaelik) ASTAIL znači MJESTO, BORAVITŠE, ZGRADA (3)
Egipatske riječi AS, AS-T i keltsko ASTAIL imaju isto značenje kao i srbsko srednjevijekovno i današnje bugarsko AZ, odnosno kao srednjevijekovno srbsko ASE.
Pogledajmo srbske riječi: ASTAL, STALAK, STALAN. STALAŽA, STALOŽEN. Sve ove riječi označavaju STOJNO MJESTO. Tako je od ASTAL preko oblika STAL dobijeno STOL, STO, STOLICA. Tako vidimo da je ASTAL starije od STO(L).
Od ASTAL preko ASTOG izveden je oblik STOG, a od STOG preko STOGER dobijeno je STOŽER. I ŠTALA je od ASTAL, a sve je od AS, tj. od AZ.
ASTAL je u engleskom STOOL, na gaeliku STÓL, velški STÔL, irski STÓL, holandski STOEL, islandski STOLL, švedski STOL, gotski STOL, litvanski STALAS, poljski STOLEK.
AS (AZ) označava MJESTO POSTOJANJA, te imamo BASTATI, OBASTATI, BAŠTA, BAŠTINA, BASTION, BAZEN (< BASEN), BAZA (< BAS).
AZ (AS) je riječ nebeskog jezika: keltsko (gaelik AS) znači IZ, OD (4). Od osnove AS (AZ) nastalo je ASTAR (5) što znači ZVIJEZDA (latinski: astrum). Gaelik ASTARAICH znači PUTOVANJE. Od riječi AZ (AS) preko oblika ASTAR izvedene su riječi ASTROLOGIJA i ASTRONOMIJA:
a) ASTRO + LOGA = ZVIJEZDA STANIŠTE b) AS + TRON > ASTRON + OM > ASTRONOM + IJA > ASTRONOMIJA = ZVIJEZDA ZAKON (grčko: νόμος = zakon)
AS (AZ) je PRAISKONSKA RIJEČ VJEČNOSTI.
93
Sl. 79. Sunce sa svojom simbolom.
Šta je bukvalno značenje riječi AZ (AS):
“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” (6)
“Računajuci po Suetoniusu ǢSAR je rasenska riječ koja znači ‘Bog’. Pošto “ǣsar” takođe na irskom znači ‘Bog’, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz da su Kelti od Rasena.” (7) “ǢSAR, ime od ‘Deum,’ Bog Rasena računajući po Suetoniusu; i A’iσoi, ‘ǢSI’ označava Θεoi, bogovi, nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K. O. Müler i Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa skandinavskim AS, ‘deus,’ mn. ǢSIR” (8)
94
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi GOSPOD." (9) Vedski Bog je ASURA: “Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika, vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju) “U ranim himnama Rig Vede, epitet Asura je masovno korišten za prethodno vrhovno božanstvo Varunu zajedno sa drugim božanstvima kao Mitra, Agni, Rudra, Pushan, Marut, Soma i Savitri. Iznenađujuće je da Rig Veda (7.65,2) čak opisuje Mitra-Varunu kao ‘Devanam Asura’ Bogove od Asura.” (10) “ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Riječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” (11) Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je NEBO, SVJETLOST i VRIJEME. Sanskritsko ASTE ( आस्ते ) ili kraće AS ( आस् ) znači POSTOJATI, ŽIVJETI, a takoče znači SJESTI što ima veze sa egipatskim TRON i srbskim ASTAL. Sanskritsko ASU (असु ) znači ŽIVOT, a osnova riječi ASU je AS (AZ) što na srbskom, bugarskom i makedonskom znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM i to je BOG.
DIAS je stara riječ sa značenjem BOG. Sastoji se od dvije proste riječi: DI-AS tj. DI-AZ.
Značenje riječi AS (AZ) objasnili smo u prethodnim temama (znači BOG). A šta znači riječ DI?
Zapadni etimolozi tvrde da DI znači DAN, jer ono DI vide u sanskritskom DINA, irskom DIA, latinskom DIES. Ali, ovo DI može da potiče iz srbske riječi DI(H), DIHANJE (DISANJE), što je istog značenja kao i riječ ŽIVOT. Tako DIAS ima dva bliska povezana značenja:
1. DAN JESAM, SVJETLOST JESAM, SUNCE JESAM = BOG
95
2. DISANJE JESAM, tj. ŽIVOT JESAM = BOG
Sl. 80. Lasa
“Lazi lazi Lazare! Naš sileni Jarilo! Oj Jarilo božilo! Naš prestrašni rabrilo!” (Srbska narodna obredna pjesma, odlomak)
Sanskritsko LAS, LASA znači SJAJNI, BLJEŠTAVI i svakako je vezano za svjetlost, a svjetlost ima veze i sa PROLJEĆEM. Otuda ime ptici LASTA, jer njen dolazak označava početak SJAJNOG, BLJEŠTAVOG proljeća, Sunca Jarilovog.
96
Keltsko (gaelik) LAS (12) znači SJAJ, SVJETLOST, PLAM, VATRA. Osnova riječi LAZ je riječ AS (AZ).
Rasensko (etrursko) LASA znači SJAJ i taj prvobitni epitet Sunca prenesen je kasnije i na neke rasenske boginje (npr. LASA, boginja sudbine).
Biblijsko ime ELEAZAR ili LAZARUS je istog značenja: ELEAZAR (EL-EA-ZAR) znači BOŽJI ZAR, tj. BOŽJI SJAJ, a to isto znači i ime LAZARUS što je poteklo od LAS-ARUS. Dakle je tu korijen riječi sanskritsko LAS (LASA).
Pošto sanskritsko i gaelik LAS, LASA znači SJAJ, BLJEŠTAVOST, VATRA i PLAM jasno je da se smisao imena LAZAR odnosi na SJAJ i BLJEŠTAVOST SUNCA. Pogledajmo:
LAS - ZAR > LASZAR = BLJEŠTAVI SJAJ
Tako biva jasno da su narodne obredbe pjesme LAZARICE posvećene SUNCU PROLJEĆA i BOGU SUNCA, te da svojim sadržajem nemaju ništa sa kosovskim Lazarom, niti sa smrću biblijskog Lazara, jer su narodni običaji LAZARICA veseli i puni svijetle mladalačke životne radosti. Pjesme LAZARICE pjevaju raskošno obučene SJAJNE djevojke, sestre Sunca, koje će udajom rađati, kao sto rađa sama Majka Zemlje u SJAJNO BLJEŠTAVO proljeće, u vrijeme Sunca boga Jarila Jurja. LAZAR JE SJAJNI, BLJEŠTAVI JARILO (JURAJ).
Pogledajmo porijekla srbske riječi LASKAT (korijen je sanskritsko LAS- ili prasrbsko LъSKъ):
“laskat, pridjev na -at (17. v., jedna potvrda) ‘svijetao’, proširena na -ьп laskatan ‘isto’, poimeničen u maskulinumu laskat (17. v.) ‘sijevanje, munja’, denominal na -ati laskàtati, -ãm pored -ćem (17. v., također slov.). Osnova lask- nalazi se još u laskati, -ãm (čakavac, 17. v.) ‘laskatati’. Zbog homonimije sa laskati ‘adulări’, taj je djelomice propao. Očuvao se u Vodicama (Istra) laskati se (za-} ‘sijevati bez groma, wetterleuchten’. Tu ne postoji laskati ‘adulări’. U Krnici, Marčani (Istra) i hrvatskim kolonijama u južnoj Italiji proširen na -itati: laskítati. U svim slavinama nalazi se pf. lasnuti, -em (skn > sri) ‘sinuti’. Vokal a je nastao iz poluglasa ь, koji prema samoglasu a, što slijedi, varira sa ъ. Upor.bug. laskam, slov. Ieskati se, leséi (Cres), rus. lošk, polj. lśnić się, stpolj. Iszczeć. Praslav. je korijen
97
*lъskъ. Sa prijevojem duljine ъ > и > у > i upor. stcslav. úlyskati se: liskati, -ãm ‘blijeskati’, liskàtnuti, liskatnêm (16. v., Dubrovnik), lisketati, -cem (Belostenec) = liskatati (16. v.), liskati se (ugarski Hrvati). Deminutiv na -ьс lašćac, gen. -аса (Istra, čakavski) ‘(metafora) oko’. Od osnove lask- neologizmi: laštilo ‘biks < Wichs’, lastina politura^ Inhoativ na -éti: lašćati se (Vrančić) = laštiti (se), -im ‘sjati se’ = (sa umetnutim r poslije st upor. protrica ŽK prema štokavskom proštać) lustriti se (18. v.) = lastet, -im (Kosmet) pored IjāStlt = lešcet se, lešcī (Cres) = lisciti (prijevoj у > г) (ugarski Hrvati). Praslav. *hskì nastalo je od *Hk- raširenjem s pomoću inhoativnog sufiksa -sk. Isti se korijen nalazi još u luča, luna i lisast (v.); *Hk- je niži prijevojni štěpen tih riječi. Upor. lot. laistīties ‘sjati se’ i lit. lipst ‘gori’.” (13)
I tako na primjerima vidimo da srbsko narodno ime LAZAR nije od hebrejskog LAZARUS (ELEAZAR), već je nastalo je od srbskog (keltskog) i sanskritskog LAS, LASA što znači SVIJETAO, BLJEŠTAV, a odnosi se na sunce proljetnog vremena u koje se pjevaju prehrišćanske lazaričke pjesme lazarice sa lazaričkim običajima. Imenu LAZAR osnova je riječ AZ.
Sl. 81. Lasa = Light AS = BOG LASA (etrurski) = SJAJ = SVJETLOST = LIGHT (en.)
98
Sl. 82. AZ (AS) = BOG. Četiri C (S) je vrijeme godine u četiri godišnja doba. Sad je jasno zašto neki tvrde da je to znak sa Nojeve lađe.
........................... (1) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chrono-logy, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI. (2) Ib.. (3) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 20. (4) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 36. (5) Ib. p. 37. (6) William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictio-nary, London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. (7) Ib. p. 144. (8) Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan Inscriptions, John Murray, London, 1872. p. 250. (9) Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21. (10) Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Religion: And Indus-Ghaggar Civilisation, Booktango, Blumington, In, 2015. ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-book) (11) Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic Religion, Motilal Ba-narsidass Publishers, Delhi, 1999, p. 9. ISBN: 81-208-0061-3 (12) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 344. (13) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971. str. 272.
99
DIVOVI NA ZEMLJI
Sl. 83. Otisak divovskog stopala u granitu (Mpulzi region, Južna Afrika) daje visinu “čovjeka” od oko 8,5-9 metara.
I kaže Biblija:
“A bješe tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božiji sastajahu sa kćerima čovečijim, pa im one rađahu sinove; to bjehu silni ljudi, od starine na glasu.” (Stvaranje,6,4)
Dvije su vrste ovih “sinova Božijih”. U prvoj grupi su potomci redizajniranog Adama i klonirane Eve, jer i Adama Biblija imenuje kao sina Božjeg. Druga vrsta “sinova Božijih” su Vanzemaljci, tjelesni Vanzemaljci koji polno opšte sa svojim ženama Zemljankama, a kao biološki rezultat su njihova djeca koja izrastaju u divove (tako i “Knjiga Enohova” tvrdi). Znači da su Vanzemaljci porijeklom iz nekom svijeta u kojem je gravitacija bila mnogo veća od ondašnje gravitacije na Zemlji i da su biološki uslovi na Zemlji bili pogodniji od uslova na planeti Vanzemaljaca, te su djeca sa genetskim predispozicijama Vanzemaljaca dobijala divovski rast. I zbog tog i drugih zala došao je potop na svu Zemlju.
100
Sl. 84. Div iz Trapanija (Giant of Trapani, Italy) bio je visko preko 9 m.………………….
…………………….
101
HRONOLOGIJA OD ADAMA DO POTOPA Od vremena stvaranja Adama do velikog Nojevog potopa (po kazivanju masoretske varijante Biblije), proteklo je 1656 godina. To saznajemo prateći genealogiju od Adama do Noja, jer je potop počeo onda kad je Noje navršio šest stotina godina života.
Adam je stvoren 5718. godine od početka stvaranja sveta. Kad je imao 130 godina, Adam je dobio sina Seta. Tako ćemo nabrajati životnu dob svakog praoca (brojevi u zagradi) i godinu rođenja njegovog prvog sina onako kako to belježi Biblija:
Adam = 5718. g. (+130) = 5848. g. rođen je Seth;Seth: 5848. g. (+105) = 5953. g. rođen je Enos; Enos: 5953. g. (+90) = 6043. g. rođen je Kenan;Kenan: 6043. g. (+70) = 6113. g. rođen je Mahalalel; Mahalalel: 6113. g. (+65) = 6178. g. rođen je Jared;Jared: 6178. g. (+162) = 6340. g. rođen je Enoh; Enoh: 6340. g. (+65) = 6405. g. rođen je Matusala; Matusala: 6405. g. (+187) = 6592. g. rođen je Lameh; Lameh: 6592. g. (+182) = 6774. g. rođen je Noje.
I tako saznajemo da je od početka stvaranja svijeta do Nojevog rođenja proteklo 6774 godine, a od vremena stvaranja Adama do Nojevog rođenja je 1056 godina. I kad se Noju navršilo šest stotina godina života, došao je Potop na zemlju:
“Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugog mjeseca, sedamnaesti dan toga meseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana, i otvoriše se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći”. (Stvaranje,7,11)
Vidjeli smo da je Noje rođen 1056. godine od vremena stvaranja Adama, a potop je usledio kad je Noje navršio šesto godina života:
1056 + 600 = 1656 punih godina od vremena stvaranja Adama do potopa. A sad pogledajmo kako je u mjerama Velike piramide kodirano vrijeme Nojevog potopa.
102
Dužina prve Piramidine baze (to je baza koja ide po prirodnoj kamenoj podlozi na kojoj počiva Piramida), duga je 365,242 svetih lakata. Rekli smo da je u dužini jednog svetog lakta kodirano 20,19176875 godina, te je u ovih 365,242 svetih lakta kodirano 7374,882 godina, odnosno 7374 godine, 10 mjeseci i 17,77511066 dana. To bi uobičajenim pisanjem datuma izgledalo ovako: 18. 10. 7375. godine.
Pogledajmo opet zapis Biblije:
“Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugog mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana, i otvoriše se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći”.
Biblija kaže da je Potop počeo one godine kad je Noje napunio šesto godina života, sedamnaestog dana drugog mjeseca te godine. Po biblijskoj hronologiji dobili smo da je potop počeo poslije navršenih 1656 godina od vremena stvaranja Adama, dakle, nastupio je početkom 1657. godine 17. dan, 2. mjeseca te godine.
Kako ćemo odrediti kojem kalendarskom mjesecu pripada taj 17. dan? E, u tome nam pomaže Biblija i julijanski pravoslavni crkveni kalendar: crkva uči da je crkvena Nova godina 1. septembra, jer je, kažu, na taj dan Gospod izvršio osveće-nje vremena na samom početku stvaranja svijeta, te govore još teolozi i ljudi crkve da je na taj dan Isus Hrist u nazaretskoj sinagogi označio 1. septembar kao dan “godine milosti Gospodnje”.
Iz ovoga slijedi zaključak: pošto je septembar prvi mjesec biblijskog (crkvenog) kalendara, onda je 17. dan 2. meseca 17. oktobar julijanskog kalendara. I evo biblijskog datuma početka potopa: 17. oktobar 1657. godine od vremena stvaranja Adama, a Velika piramida daje 18. oktobar 1657. godine po svjetovnom kalendaru. Između Piramide i Biblije razlika u datiranju biblijskog potopa je samo jedan dan.
Pošto je od vremena stvaranja Adama do početka hrišćanske ere 4282 godine, znači da je Potop počeo 17-18. oktobra 2626. g. st. ere.
103
NOJEVA LAĐA I ZEMLJA
Sl. 85. Izgled Nojeve lađe (kovčega).
“Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja. I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata. Pusti dosta svjetlosti u kovčeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovčegu sa strane; i načini ga na tri boja: donji, drugi i treći. Jer evo pustiću potop na zemlju da istrijebim svako tijelo u kome ima živa duša pod nebom; šta je god na zemlji sve će izginuti”. (1. Moj. 6,14-17)
Nojeva lađa imala je oblik kovčega, a ne oblik klasičnih drvenih lađa, kako ilustratori Biblije predstavljaju ovu po Božijem planu Nojevu rukotvorenu građenu lađu. Dimenzije Nojevog kovčega su: • dužina = 300 svetih lakata = 7500 inči • širina 50 svetih lakata = 1250 inči • visina = 30 lakata = 750 inči • visina krova = 1 sveti lakat = 25 inči
Skupa sa krovnim dijelom kovčega zapremina ovih mjera je 7.148.437.500 kubnih inči, što je 117.141.987,5 litara. Kovčeg je bio sagrađen od čempresa. Specifična težina čempresovog drveta je 0,51 g/cm³. I vidimo sad ovo: 117.141.987,5 litara po 0,51 g/cm³ = 59.742.413,6 kg.
I gle: težina Zemlje: 59.742.413.600.000.000.000.000.000.000 kg. Volumen Nojevog kovčega sa specifičnom težinom čempresovog drveta srazmjeran je dio Zemljine mase: Nojeva lađa simbol je Zemlje.……………..…
104
POTOP
Sl. 86. Na nadmorskoj visini do 150 m nastale su pješčane naslage na Fruškoj gori (jezero Beli kamen, Bešenovo, Sremska Mitrovica).
Vidjeli smo da Biblija kao prvi dan Potopa datira 17. oktobar 1657. godine, dok Velika piramida označava 18. oktobar 1657. godine od vremena stvaranja Adama. Uzimajući u obzir da je u mjerama Piramide trebalo označiti i kodirati još mnoštvo podataka i da je Piramidino odstupanje od jednog dana bilo neizbježni dio njenog arhitektonskog plana, za tačan datum potopa uzećemo biblijski 17. dan drugoga mjeseca, tj. 17. oktobar 1657. godine.
105
Početak potopa: 7374,882 godina od početka stvaranja svijeta, što je 17. oktobar 1657. god. od vremena stvaranja Adama, odnosno 17. oktobar 2626. g. st. ere; • voda raste 150 dana: 15. dan sedmoga mjeseca crkvenog kalendara (15. mart 2625. g.); • Nojev kovčeg na Araratu: 17. dan 7. mjeseca (17. mart 2625. g.); • vrhovi planina postaju vidljivi: 1. dan 10. mjeseca (1. jun 2625. g.); • golubica donosi grančicu masline: 17. dan 11. mjeseca (17. jul 2625. g.); • golubica ponovo odlijeće i ne vraća se: 24. dan 11. mjeseca (24. jul 2625. g.); • zemlja postaje suva: 1. dan 1. mjeseca (1. septembar 2625. g.); • Noje sa porodicom i svim životinjama izlazi na zemlju: 27. dan 2. mjeseca (27. oktobar 2625. g. st.ere).
Sl. 87. Delibltska pješčara ostala je iza opšteg potopa. Fosili školjki i drugih morskih životinja kao i fosili listova drveća koje po Vojvodini nalaze, nisu od
izmišljenog Panonskog mora, već su tu fosilizirani u kataklizmi biblijskog potopa. Ljušture morskih školjki i puževa (ne samo fosile) nalaze planinari i
po hercegovačkim planinama na nadmorskim visinama preko 1100 m (primjer toga su planine Ljubuša i Vran kod Duvna).
106
Sl. 88. Fosilizovani list sa Fruške gore.
Sl. 89. Osoba je na momenat zastala pogledom tražeći spas od potopa (planina Visočića, BiH, foto: Kemal Čolak).
107
Sad ćemo prebrojati sve dane od početka ulaska Noja u kovčeg do Nojevog izlaska iz kovčega. Potop je počeo 17. dana 2. mjeseca, dakle je Noje u kovčeg morao ući dan ranije: 16. dana drugog mjeseca, odnosno 16. oktobra. Počećemo računanje od podneva tog dana: to je 15,5 dana od početka oktobra i do kraja oktobra preostaje jos 15,5 dana. Pa slijede dani novembra, decembra, januara, februara, marta, aprila, maja, juna, jula, avgusta septembra i sve do polovine 27. oktobra, dakle opet u podne tog dana: ukupno je tu 376 dana.
Po jednom od kodova Velike piramide 1 dan vremena može da u građevini da se kodira kao dužina od 2,466586266 cm. Ovih 376 dana Potopa po 2,466586266 cm daje dužinu od 927,436436 cm.
Ukupna dužina baze Velike piramide je 927,71468 m, a dužina jedne strane njene baze je 231,92867 m. Vrijeme od 376 dana trajanja Potopa dalo je 927,436436 cm. I sad pogledajmo odnos razmjera ovih brojeva:
a) 927,71468 m - 927,436436 cm b) 231,92867 m - 231,859109 cm
To znači da je u dužini baze Velike piramide kodirano vrijeme trajanja Potopa, odnosno da je u vremenu trajanja Potopa kodirana dužina baze Velike piramide.
Pogledajmo odnos 376 dana, broja Fi (Phi) i visine Velike velike piramide:
376 : 1,618033988 = 232,3807799 dana.
Glavna mjera Velike piramide je sveti lakat. Jedna strana Piramide duga je 365 svetih lakata što je simbolika 365 dana godine. Visina Piramide je 232,5204754 sveta lakta što je simbolika tolikog broja dana, a dužina dana Potopa podijeljena brojem Fi daje 232,3807799 dana. Da li je sve ovo slučajnost? Ne, ne može biti slučajnost, već je to od Tvroca razumnima znak.…………………………………………………………………………………………………………
108
RASELJENJE NARODA IZ SUMERA “A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje. Pa rekoše među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreča. Poslije rekoše: Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji. I reče Gospod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svih, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade šta su naumili. Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumeju jedan drugog šta govore. Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.”
(Stvaranje,6,1-8)
Sl. 90. Gradnja vavilonske kule.
109
U vrijeme 2525. godine stare ere rođen je Falek (100 godina od kraja potopa). U vrijeme njegovog rođenja zemljotresom je srušena vavilonska kula, ukinut prepotopski zajednički jeziki i narodima po porijeklu razdijeljena zemlja.
Ono što je zanimljivo u biblijskom razlogu gradnje i rušenja vavilonske kule je sljedeće: ljudi su mislili da kulu mogu sazidati do neba. Ako pretpostavimo da tadašnji ljudi nisu znali šta je atmosfera i šta je nebo, ta naivna ljudska namjera može biti zanemarena. Ali i Bog se boji da će ljudi ovom kulom doseći nebo. Je li moguće da ni Bog ne zna da kula, ma koliko visoka bila, nikad ne može doprijeti do neba? Kakav je to Bog i o čemu se ovdje radi? Moguć je samo jedan odgovor: to nije bio Bog, nego neko ko glumi Boga, a na nekoj visini u vazduhu bio je ili kosmički brod ili neka zvjezdana kapija odakle su “bogovi” silazili na Zemlju. I zato taj “Bog” ruši kulu, zajednički jezik dijeli na različite jezike po genetskom porijeklu i po porijeklu razdjeljuje narode zemljom.
Kao najstarija ljudska civilizacija računa se Sumerska civilizacija, koja je nastala neposredno nakon biblijskog potopa. Sve što na tom ili nekom drugom područu arheolozi nađu da je starije od tog vremena to je iz vremena prepotopskog svijeta.
OD POTOPA DO EGZODUSA Poslije potopa Nojevi sinovi sa svojim ženama počinju da rađaju djecu i tako se ljudski rod ponovo širi zemljom. Biblija nabraja potomke Nojevog sina Sema, te ćemo prateći koljena Semovog potomstva nastaviti da brojimo vrijeme od potopa ka hrišćanskoj eri.
Prvi Semov sin, koji se rodio druge godine poslije potopa, dakle 2624. g. st. ere, bio je Arfaksad. I onda oduzimamo godine njegovog života kad on dobija sina i tako od koljena do koljena sve do Josifa:
Arfaksad: 2624. g. st. ere. (-35) = 2589. g. rođen je Sala; Sala: 2589. g. (-30) = 2559. g. rođen je Ever; Ever: 2559. g. (-34) = 2525 g. rođen je Falek; Falek: 2525 g. (-30) = 2495 g. = rođen je Ragav; Ragav: 2495. g. (-32) = 2463. g. rođen je Seruh;
110
Seruh: 2463. g. (-30) = 2433. g. rođen je Nahor;Nahor: 2433. g. (-29) = 2404. g. rođen je Tara; Terah: 2404. g. (-70) = 2334. g. rođen je Avram; Avram: 2334 g. (-100) = 2234 g. rođen je Isak; Isak: 2234. g. (-60) = 2174. g. rođen je Jakov; Jakov: 2174. g. (-90) = 2084. g. rođen je Josif
Kad je imao 17 godina Josifa su braća prodala u Egipat: 2084 – 17 = 2067. g. st. ere. To je vreme Josifovog dolaska u Egipat. Kad je imao 30 godina Josif izlazi pred faraona da faraonu tumači san o sedam rodnih i sedam gladnih godina. Bilo je to 2054. g. st. ere. Sedam rodnih godina navršeno je 2047. g. st. ere. Potom od 2046. godine nastupa sedam gladnih godina. Kad je imao 130 godina starosti Jakov sa ostalim članovima porodice i poslugom odlazi u Egipat. Bilo je to 2044. g. st. ere, u trećoj godini gladi. Od Josifovog dolaska u Egipat 2067. g. st. ere računa se boravak naroda Izrailja u Egiptu. Tu su, računajući dakle od Josifovog dolaska, proveli 430 godina.
OD EGZODUSA DO CARA DAVIDA Biblijski egzodus trajao je 40 godina: počeo je 1637-1597. godine. Pred sam ulazak u obećanu zemlju, Mojsije umire na planini Nebo, a nasljeđuje ga Isus Navin kao prvi sudija naroda. Evo spiska sudija od Isusa Navina do kralja Davida:
Isus Navin (1657-1547. g. st .ere): bio je sudija 50 godina (1597-1547);Husan-Risatajim car Mesopotamski (Sud. 3,8): sudio 8 godina; Gotonil (Sud. 3,11): sudio 40 godina; Eglon, car Moavski (Sud. 3,14): sudio 18 godina; Aod (Sud. 3,20-30) sudio 80 godina; Javin, car Kananski (Sud. 4,2): sudio 20 godina, Devora (Sud. 5,31): sudila 40 godina; vlast Madijana (Sud. 6,1): vladali 7 godina; Gideon (Sud. 8,28): sudio 40 godina; Avimeleh (Sud. 9,22): sudio 3 godine;Tola (Sud. 10,2): sudio 23 godine, Jair (Sud. 10,30: sudio 22 godine; vlast Amonaca (Sud. 10,8): vladali 18 godina;
111
Jeftaj (Sud. 12,8): sudio 6 godina; Avesan (Sud. 12,8): sudio 7 godina; Elon (Sud. 12,11): sudio 10 godina; Avdon (Sud. 12,13-14): sudio 8 godina; vlast Filisteja (Sud. 13,1): vladali 40 godina (20 godina togvremena sudija je bio Samson); Ilije (1. Sam. 4,18): sudio 40 godina;Samuil i njegovi sinovi bili su sudije 45 godina
Od sudije Isusa Navina (postao sudija 1597. god.), do Samuila i njegovih sinova po biblijskoj hronologiji prošlo je 525 godina, dakle bi vrijeme Samuila i njegovih sinova moralo biti završeno 1072. g. st. ere. Međutim, to nije tako, jer je Samuil kao prvosveštenik i sudija pomazao Saula za cara 1050. godine. Dakle je Samuil bio sudija i te 1050. godine, što je prema hronologijji “Knjige o sudijama” razlika od 22 godine. Kako to? Vrlo jednostavno: ovih 22 godine nakupile su se kao vrijeme između kraja jednog i biranja drugog sudije. Biblija je zabilježila jedan takav slučaj:
“U ono vrijeme ne bijaše cara u Izrailju; svaki činjaše što mu bješe drago.”(Sud.21,25)
Normalno biranje sudije često je bilo ometano ratom, epidemijama ili plemenskim neslogama. Tako se na onih 525 godina nakupilo međuvrijeme od 22 godine.
Saul je poginuo 1010. g. st. ere, a na njegovo mjesto zacario se David. On je vladao 40 godina. Njega nasljeđuje Solomon koji je 967. g. u Jerusalimu počeo da zida hram.
Sve ove događaje Biblije navodimo kao dokaze da Velika piramida i Biblija (Mazoretik tekst), pokazuju istu dužinu vremena od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere i od početka Stvaranja do kraja vremena ovog svijeta. Naravno da dan i čas tog kraja niko ne zna do Bog Otac, ali Piramida i Biblija daju orijentaciono vreme tog kraja.
……………………..
……………………..
……………………..
112
BOGINJA DAHANA (DANA) NAKON POTOPA
Sl. 91. Vinčanska Majka Dahana sa glavom grlice golubice.
Prepotopsko znanje i vjerovanje prenijelo se i na ljude nakon potopa. Nije Noje sačuvao samo članove svoje porodice i životinje, nego je sačuvao i znanje (knjige) prenio ih potomstvu nakon potopa. Tako se i
113
obožavanja Nebeske Majke Dahane (Dane) prenijelo iz prepotopskog u postpotopsko vrijeme, te od vremena kulture Lepenskog vira preko vinčanske kulture, u raznim varijantama traje, takoreći, sve do današnjih vremena.
Sl. 92. Golubica Dahana sa sinom Suncem (mikenska kultura, 1600-1100 god. st. ere).
114
Sl. 93. Dupljajska golubica Dahana na nebeskoj kolesnici (1500 god. st.
“Raduj se, zvijezdo koja objavljuje Sunce!” (Ikos 1)“Raduj se, jer si na neiskazan način rodila Svjetlost!” (Ikos 2)“Raduj se, Majko Nezalazne Zvijezde! Raduj se, zoro tajanstvenoga Dana!” (Ikos 5)“Raduj se, presveta kolesnice Onoga koji počiva na Heruvimima!” (Ikos 8)“Raduj se, zraku Duhovnog Sunca! Raduj se, blistanje Nezalazne Svetlosti!” (Ikos 11)
(Pravoslavni “Akatista Presvetoj Bogorodici”, odlomak)
115
Sl. 94. Dupljajska Dahana ukrašena svastikama i simbolima Sunca. “…O, premilostiva i svečudna Carice umne svejtlosti, Ti si nam rodila Cara – Hrista Boga našeg, Životodavca svih, Tebe što je nebesko slavi, i što je zemljasko hvali. Ume anđelski; zvijezdo svetozarna; najsvetija među svetima; carice caricâ; vladarko svih tvari; …” (Pravoslavna “Molitva Pre-svetoj Bogorodici”, odlomak)
116
Sl. 95. Hananska boginja Aštarta (Ashera), supruga Boga Ela (999-600 god. st. ere). Ime joj je od AZ+GERAH = JESAM ŽERA, JESAM VATRA,
JESAM SJAJ.
117
Sl. 96. Hananska boginja Aštarta (1950-1750 god. st. ere). Na aukciji antikviteta 8. juna 2012 (New York, Rockefeller Plaza) prodana za 242.500 $US. Desno je boginja Dahana tripoljsko-kukuteni kulture (5000-3000 god.
st. ere).
118
Sl. 97. Boginja Dahana kao Ištar, Parvati i Danica sa vilnim krstom.
119
Sl. 98. Sumerska Inanna i srbska Dana (stećak, Gornje Bare, Kalinovik).
Sl. 99. Imena i simboli iste boginje u drevnim religijama (Elizabeth E. Goldsmith, Life Symbols as Related to Sex Symbolism, G. P. Putnam’s
Soms, New York & London, 1924. p. 98).
120
Sl. 100. Egipatska boginja Izis sa sinom Horusom, bogom Sunca (332–30 god. st. ere).
121
Sl. 101. Dana (Dahana) na stećku (19. vijek, Šumarice, Kraljevo; foto: Nenad Milenković).
122
Sl. 102. Dahana (Dana) sa sinom Suncem kao figurine vinčanske i mikenske kulture, a ispod je Dana sa sinom na stećaku u Boljunima kod
Stoca.
123
Sl. 103. Bogorodica sa Isusom Hristom, Suncem Pravde.
“Djevice bogolika; nevjesto čista; palato Presvetog Duha; ognjeni prestole Cara nevidljivog; kivote nebeski; nositeljko Logosa Božijeg; kolesnice plamenolika; počivalište živoga Boga; neizrecivi sastave tijela Hristova; gnijezdo Orla nebeskog; grlice bogoglasna; golubice krotka, tiha i nezlobiva;…” (Pravoslavna “Molitva Presvetoj Bogorodici”, odlomak)
124
LAŽI O LEDENOM DOBU Čudna je savremena nauka: sva se predala ideologiji Novog svjetskog poretka, izmišlja svoje teorije i kroz teorije (koje su samo nečije pretpostavke) postave svoje zvanične dogmate koji važe za istinu, a u stvari su improvizacija nekih mogućnosti i zamišljenih proračuna. Tako se i “ledenim dobima” i "zadnjem ledenom dobu" pišu knjige i ispredaju priče u ovom stilu:
"Kraj ledenih doba karakteriše povećanje temperature i povlačenje glečera i ledenog pokrivača. Uz ta dva procesa takođe dolazi do podizanja nivoa mora i nastajanja ostrva i zaliva. Danas se uzima da se završetak poslednjeg ledenog doba odigrao otprilike 10.000 godina pre nove ere. Tada se led povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko-vegetacijski pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio je holocen u kojem i danas živimo." (Wikipedia)
Sl. 104. Oblasti ledenog pokrivača nakon opšteg potopa.
Gle slučajnosti: kažu da je zadnje ledeno doba završeno prije 12.000 hiljada godina, a po hronologiji Velike piramide tad je bilo stvaranje svijeta. Da li je to slučajnost? Ne, nije, jer tad se na Zemlji pojavio čovjek, a oni su to pretvorili u kraj "zadnjeg ledenog doba".
125
Po Piramidi je od početka stvaranja svijeta do biblijskog potopa proteklo 7374 godine, a 7375. godine bio je potop. To je bilo 2626 godina prije nove ere. Kataklizma velikog potopa na dijelu Zemlje bliže polovima prouzrokovala je naglo smrzavanje i stvaranje ledenih kapa. Mi ne možemo znati kako i zašto se to desilo, ali se desilo munjevitombrzinom, jer se u sibirskom raskravljenom tlu pronalaze smrznuti čitavi mamuti sa zelenom travom u ustima i stomaku.
Ako pogledamo geografske karte sjeverne Zemljine polulopte, vidimo južne granice tog "zadnjeg ledenog doba". To je granica oko 50-tog stepena sjeverne geografske širine. U današnje vrijeme polarna oblast leda je na 66. stepenu sjeverno od ekvatora.
Potop je trajao godinu dana. Noje sa porodicom izlazi iz lađe na Aratatu i spuštaju se u toplije krajeve Sumera i tu nastaje sumerska civilizacija, prva postpotopska civilizacija. Tada nije bilo mnogo ljudi na zemlji. Prvi car tog vremena Nino Belov (Nebrod) imao je vojsku od 450 vojnika i sa tih 450 vojnika rođaka i saplemenika osvojio je sav tadašnji svijet (“Book of Jasher”, Pod Ninovim rukovodstvom ljudi grade vavilonsku kulu, koju Bog ruši i za kaznu raseljava narode iz Sumera.
Potomci Nojevih sinova krenuli su prema svojim zemljama. To je bilo oko 2426-2400 g. st.ere, u vrijeme rođenja Simovog potomka Falega:
“Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Faleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja. Njegom je bratu bilo ime Joktan.” (Postanak, 10, 25)
I kako je vrijeme prolazilo, ljudi i narodi su se množili, ali se i led otapao. Sa postepenim otapanjem leda narodi su se širili prema od leda oslobođenim prostorima. Od završetka Nojevog potopa led se neprekidno topi. Savremeni političari proglasiše to globalnim zagrijavanjem uzrokovanim prevelikom emisijom industrijskih gasova. Kažu da je zbog “globalnog zagrijavanja” od 1860. godine temperatura vazduha porasla za nekih 0,75 – 1,06° C. Naravno da će stalnim topljenjem i smanjenjem ledenog omotača prema polovima temperatura na Zemlji da raste. Osim toga, Zemljino magnetno polje neprekidno slabi i sve više Sunčeve svjetlosti dopire u atmosferu što doprinosi porastu temperature atmosfere, okeana i mora, te se zato u naše vrijeme led brže topi. Topljenju leda doprinosi i povećanje temperature Zemljinog jezgra što uzrokuje povećanje temperature vode okeana (tkz. El Nino). Zbog povećane toplote vode led
126
se brzo topi samo na sjevernom polu, jer je sav na vodi, dok je na južnom polu led na zemlji i tu se ne otapa.
VANZEMALJCI U AMERICI Kroz vrijeme potopa konfiguracija Zemljinog tla na mnogim mjestima je promijenjena. Potopska kataklizma progutala je mnoge prethodne površine kroz zemljotrese, vulkansku lavu, padanje velikih meteora i zatrpavanjem nanosima pijeska. Brzo zatrpavanje zivih organizama i nagle promjene temperature izazvalo je fosiliziranje mnogih zatrpanih stvorenja i biljaka, a potonule šume pretvorene su u ugalj. Tokom isušivinja potopske vode Zemljino kopno je izdijeljeno na kontinente. Nastale su nove planine, pojavile se nove nizije i ledeni pokrivači prema polovima. Zemlja je opustila.
Nenaseljenost Zemlje iskoristili su Vanzemaljci da nakon potopa daleko od očiju ondašnjih ljudi na Zemlji sagrade objekte za svoje potrebe. To su megalitska kamena zdanja na oba američka kontinenta.
Sl. 106. Piramidu Sunca u Meksiku sagradili su “reptiloidni” Vanzemaljci.
Naučnici ne kriju da američki Indijanci nisu poznavali gvožđe, ali ni jedan od nije pokušao da objasni otkud megalitska kamena zdanja po Centralnoj i Južnoj Americi. To oni kriju!
127
Sl. 106. Kiklopska kamena zdanja u Centralnoj i Južnoj Americi gradili su “reptiloidni” Vanzemaljci (oni su i danas tajni gospodari Amerike i Zapada,
a Rusiju čuva arhanđel Mihailo sa svojim vojskama).
128
SRBI I MLADA NEDJELJA
Sl. 107. Sumerski piktografski znak Ր znači PAR (L. A. Waddell, The Aryan Origin of the Aphabeth, Luzak & Co, London, 1927, p. 180) i znak Ր oko krsta na stećku u Zelenom Polju kod Rogatice (Marian Wenzel,Ukrasni
motivi na stećcima, Veselin Masleša, Sarajevo, 1965. str. 101).
129
Čujemo danas među Srbima vatrene zagovornike tvrdnji da su Srbi direktni tjelesni potomci drevnih Lepenaci i Vinčanaca. Opjanjeni evolucionističkom otrovnom mišlju o nepostojanja Boga i biblijskog potopa, mnogi Srbi broje Suncu i Zemlji milione i milijarde godina, a starost ljudskom rodu mjere stotinama hiljada godina. Da Srbi što dalje odlutaju od istine i Boga pomažu potplaćeni profesori i kroz medijska sredstva “intelektualna elita” iz loža tajnih mistično–ezoterijskih društava. Opjanili se Srbi lažima te niti žele niti vole istinu. Opjanjeni opijumom slatkih laži Srbi su predali razum krilima mašte, a u stvarnosti sunovraćuju se u duboki ponor.
Isus kaza: “Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže nista.” (Jvn.6,63), Kakav je bio duh negdašnjih Srba mogli smo se uvjeriti po fotografijama ovdje postavljenim: od vremena kulture Lepenskog vira i vinčanske kulture pa kroz sve milenije do kraja 19. i sredine 20. vijeka vjerska duhovna nit Srba bila je očuvana. Očuvana je bila suština vjere drevnih srbskih predaka u duhovnom biću Srbinovom. Kroz svoju praktičnu životnu vjeru čuvali su Srbi svete Božije simbole od postanja svijeta i običaje drevnih vremena.
Dok se čuvao tradicionalni duh predaka, čuvao se i jezik predaka, čuvale se riječi tog jezika, a kad se hristijanizacijom duh počeo mijenjati i riječi jezika se mijenjaju. Silu prehriscanskog duha zamjenjuje drugi, strani duh nove religije. Tako je drevnu srbsku riječ AZ, preko oblika JAS, izbacio iz jezika duh judaistickke religije, jer se drevno srbsko AZ izgubilo pred judaističkim JA, a to JA je prva riječ u imenu avramskog Boga JAHVE-a. To nije bila samo zamjena prve riječi drugom riječju, već je to zamjena prvog Boga Aza tuđim bogom Jahveom.To je preokret u duši i vjerska revolucija odstupanjem od prvog Boga i u svoju i opštu narodnu dušu useljavanje duha drugog “Boga”. I kao što postoji duh koji oživljava, tako postoji i tuđ duh koji ubija.
Sad ćemo pokazati kako se promjenom jedne riječi iz pobožnosti prelazi u neosjetnu bežbonost. Za primjer uzećemo staru srbsku riječ ASTAL koja je složena od dvije riječi: AZ + STAL. Već smo rekli da riječ AZ znači BOG, a riječ STAL znači MJESTO, STANIŠTE (83-90. strana). STAL je čista srbska riječ, jer umanjenica ove riječi je STALAK. Sa AZ-STAL riječ ASTAL znači AZOVO MJESTO, AZOVO STANIŠTE, tj. BOŽIJE MJESTO, BOŽIJE STANIŠTE. Zašto je ASTAL BOŽIJE STANIŠTE? Zato jer je na ASTALU hrana darovana od BOGA AZA, njegova energija je u hrani. U svakodnevnom jeziku današnjih Srba umjesto riječi ASTAL govori se
130
STO(L). Tu nema BOGA, zaboravilo smo da je hrana OD BOGA AZA i da je Božija energija u hrani.
Od početka 20. vijeka, naročito od kraja Prvog svj. rata, iskonski duh Srbstva ubrzano nestaje. Potpuno nestajanje srbskog duhovnog bića počinje sa sedamdesetim godinama 20. vijeka kroz školski sistem, industralizaciju gradova, elektrifikaciju i potom napuštanje sela, te kroz jaku antisrbsku državno-crkvenu propaganda milenijumskih srbskih neprijatelja. Uvođenjem vjeronauke u škole od 2000. godine i svejeretičkim ekumenizmom svetosavske grkoortodoksne SPC, sve je više globalističkog grčko-vatikanskog duha u Srbima, naročito u lažnim pravoslavljem fanatizovanoj omladini. Napuštaju se i zaboravljaju tradicionalni srbski običaji i sve se svodi samo na puku formu badnjaka i krsne slave. Duh današnjih Srba iz korijena se mijenja i za sljedećih 15-20 godina u Srbima neće biti duha njihovih predaka.
Sl. 108. Preistorijski solarni simboli. A bili su Srbi svojom vjerom milenijumski čuvari nebeskog duhovnog drveta života, ali su zagrizli otrovni duhovni plod lažne vjere ekumenske svetosavske romejsko-papističke crkve napuštajući dvovjerno krstjanstvo svojih predaka. Odrekli su se Srbi Svetovida, Peruna i Mlade Nedjelje radi zakona Antihristove grčko-papske crkve, odbacili su Srbi prirodnu Božiju
131
vjeru sa zakonima savjesti u dušama ljudskim, a sve radi vjere po zakonima knjige od tuđina za njih napisanoj.
Srbi su bili divno čudo među narodima: bili smo narod jedinstvene vjerei i znanja u svijetu sve dok nam se nemanjićko vampirsko grkoortodoksno hrišćanstvo ne zakači za krvne žile kucavice. Pogledajmo sliku sa motivom na stećku u Zelenom polju kod Rogatice (slika 100): sumersko PAR je osnova u keltkom (gaelik) PARAS što znači NEBO. Srbsko PARA je NEBESKA VODA. Srbi su poznavali staro sumersko piktografsko pismo. Drevne knjige starostavne (knjige pisane na uštavljenoj koži, tj. na pergamentu). Te knjige uništila je romejsko-rimska crkva počevši sa Nemanjinim spaljivanjem krstjanskih knjiga.
Ali opet je obični narod srbski čuvao pradjedovsku vjeru najsvetiju u svijetu. Zamislimo samo naše narodne obredne običaje sa obrednim pjesmama kroz sva godišnja doba. To su bile srbske narodne crkvene službe, obredi srbske narodne Crkve u kojima su činodejstvovale djevojke, boginje svjetlosti i čistote.
Uz određene kalendarske dane i uz različite vremenske (ne)prilike širom srbske zemlje po svim srbskim selima djeve boginje, ogrnute bijelim plaštevima čistote i svetačkog morala, obavljale su obrede drevnih srbskih misterija. Tus u i mnogi drugi srbski prehrišćanski običaji kojih se ni po koju cijenu ni Srbin hrišćanin nije htio odreći pa je bio dvovjerac, a sebe je zvao dobrim krstjaninom. Srbskom zemljom ne pjevaju više dodole, ali sve češće i sve jače pjevaju oluje!
Srbska narodna Crkva živjela je u srbskom narodu. U svakoj kući Srbinovoj i u svakom selu srbskom kroz srbske običaje obavljala je ta Crkva crkvene liturgije bilo slavom u kući, običajem na njivi, na livadi ili u gaju pod hrastom. Tako se ostvarivala i čuvala direktna duhovna veza ovog i onog svijeta, veza zemlje i neba, fizička i metafizička veza srbskog zemaljskog naroda i srbskog nebeskog svijeta Boga Oca i Nebeske Majke, svijeta srbskih bogova, upokojenih predaka, rodbine i saplemenika.
Tukli su Srbe dušmani, ali bilo je Srba i ostajalo; gazio je Srbe latinski Rim, satirala grčka Vizantija i krvavi Stefan Nemanja; gazili su Srbe divlji Turci; genocidima istrijebljivali papski križari i ustase, ali i to Srbi nadživje- še. A danas? Danas Srbi misle da su Srbende i svojim zlom i propašću svojom Srbuju.…
132
ISTORIJA VAVILONA DO POTOPA Berosus (Berossus) vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare eru piše u svom djelu “Vavilonika” o početku istorije Vavilona:
“Prvi kralj bio je Aloros Vavilonski, Hajdejac sa kojim ništa nije povezano osim da je od božanstva lično bio izabran da bude pastir ljudima. Vladao je deset šarova, što je godinama 36.000 godina; jedan šar je 3600 godina, jedan ner je 600 godina i sos je 60 godina.” (1)
Na prvi pogled vavilonsko (asirsko) “šar” je broj 3600 i tako ga bukvalno tumače ne shvatajući suštinu te riječi. Berosus navodi da je od stvaranja svijeta do Alorosa proteklo 259.200 godina, a od stvaranja do Potopa 691.200 godina. Dužina ovog vremena totalno je zbunila arheologe i istoričare, jer po svim arheološkim nalazima i istorijskim dokazima tolika dužina vremena je prosto nemoguća i ovo vrijeme ostalo je neriješena tajna istorije. I naš Miloš Milojević bukvalno je riječ “šar” ili “sar” shvatio kao broj od 3600 godina (2). Šta je vavilonsko “šar (sar)” saznaćemo iz sljedećih primjera:
a) “šar = riječ sumnjivog značenja, vidi naročito riječ ‘sar’ ” (3), b) “sa-ar = šatâru ‘šarati’ (pisati), prodrijeti unutra, svjetlosno uzras-tanje, prosvjetljenje” (4)
“Šar” znači šarati, tj. pisati. Pisanje se sastoji od slova, a svako slovo je znak, a svaki znak je šara ili šar. Tako broj 3600 godina kao jedan šar u sebi sadrži znak (šar) nečega, sadrži kod, šifru. U tom jednom šaru od 3600 godina po vavilonskom smislu riječi "šar" treba prodrijeti unutar tog broja da bismo riješili kodiranu poruku, a to se može postići samo onostranim, metafizičkim prosvjetljenjem.
Berosus kaže: 1 šar = 3600 godina. Godina ima 365,242 dana, a 3600 godina = 1,314.871,2 dana.
Sad idemo do kodova Velike piramide. Po jednom kodu dužina vremena može da bude predstavljena mjerama dužine i obratno: 1 dan = 2,466586266 cm:
1,314.871,2 dana po 2,466586266 = 3,243.243,243 cm = 32.432,43243 m = 32,43243243 km = dužina svake strane kvadrata ABCDA.
133
Sa stranama dugim po 32,43243243 km površina kvadrata ABCDA je 1051,862674 km². Krug T ima istu toliku površinu, a prečnik kruga T je 36,59609655 km (slika 109).
Sl. 109.
Tako je 1 šar od 3600 godina pretvoren u geometriju po kodu Velike piramide i dobili smo prečnik kruga dužine 36,59609655 km = 36.596,09655 m = 3,659.609,655 cm.
Rekli smo da je šar kodirani znak. Pošto je po Piramidinom kodu 1 dan = 2,466586266 cm, tako je 3,659.609,655 cm = 1 sar ili 3600 godina. Šta ćemo dobiti ako dužinu od 3,659.609,655 cm podijelimo sa 3600? Pogledajmo:
3,659.609,655 : 3600 = 1016,558238 cm . Koliko je dana u ovih 1016,558238 cm? Izračunajmo:
1016,558238 : 2,466586266 = 412,1316378 dana. I evo nas unutra u Velikoj piramidi: broj 412,1316378 je broj dužine Kraljeve odaje (u inčima). Broj 412,1316378 je kodni znak (šar) za pretvaranje onih 3600 i 36.000 godina u stvarno vrijeme:
3600 godina = 1,314.871,2 dana
1,314.871,2 : 412,1316378 = 3190,415584 dana = 8,735073141 godina.
134
Prvi vavilonski kralj Aloros vladao je 10 šarova: 10 x 8,735073141 = 87,35073141 godina vlasti kralja Alorosa. Nakon Alorosa Berosus po redu nabraja sljedećih devet kraljeva i ukupno vrijeme svih kraljeva bilježi u 432.000 godina = 157,784.544 dana:
157,784.544 : 412,1316378 = 382.849,8701 dana = 1048,208777 godina trajanja vlasti deset vavilonskih kraljeva od prvog Alorusa do biblijskog potopa.
Berosus takođe kaže da je od stvaranje svijeta do Alorusa proteklo 259.200 godina = 94,670.726,4 dana:
94,670.726,4 : 412,1316378 = 229.709,9221 dana = 628,9252662 godina od stvaranja svijeta do Alorusa.
Po Berosusu od stvaranja svijeta do Potopa je 691.200 godina = 252,455.270,4 dana:
252,455.270,4 : 412,1316378 = 612.559,7922 dana = 1677,134043 godina (628,9252662 od stvaranja svijeta do Alorusa i od Alorusa do Potopa 1048,208777 godina).
Tako nam Berosus, vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare ere po svojim izvorima otkriva da je od stvaranja svijeta do Potopa proteklo 1677,134043 godina. Po Bibliji Septuaginti proteklo je 2242 godine, po Bibliji Mazori je 1656 godina, a po Velikoj piramidi od stvaranja Adama do Potopa je 1656,882 godina. Dakle se Aloros, kao prvi prepotopski vavilonski (sumerski) kralj, ustoličio oko 3675-3600 prije hrišćanske ere.
………………… (1) History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, by G. Maspero, Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier Society, London, 1901?-1906, p. 42-43. (2) M. Milojević, Odlomci iz istorije Srba, Sveska I, Državna štamparija u Beogradu, 1872, str. 61-62. (3) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 310. (4) Ib. p. 283.
135
EPILOG
“I šta nam je činiti?” upitaće neko. Evo odgvora za sve ljude svih vjera: jačajte duše svoje ljubavlju kroz djela ljubavi prema bližnjem svom bez obzira kakve on boje kože bio, kojem narodu i vjeri pripadao. Evinim i Adamovim jedenjem ploda sa drveta znanja dobra i zla ljudi su dobili otvoreni put ka znanju, ali kad je duša prošla kroz kapiju znanja, ljubav prema Bogu i bližnjem onemoćala je u duši ljudskoj.
Nakon smrti zemaljskog tijela ni jedna duša bez ljubavi ne može u rajske prostore. Zaludu sva ljudska religijska mudrovanja o načinu vječnog spasenja, zaludu sve vjerske knjige i njihovi “recepti spasenja” i zakoni, zaludu sve crkve, sinagoge, džamije, pagode, svi hramovi i sve bogomolje ako prema svemu što je na Zemlji ljubavlju kroz dobra djela svoju dušu nisi hranio i ojačao.
"Sve dakle što želite da vama čine ljudi, činite i vi tako njima; jer je to zakon i proroci."
Upita neki mladić Isusa: “Učitelju blagi! Kakvo dobro da učinim da imam život vječni?”
A Isus mu odgovori: “Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.”
Reče Mu: “Koje?”
A Isus reče: “Da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno; Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.”
I upita jedan zakonik zakonik Isusa: “Učitelju! Koja je zapovest najveća u zakonu?”
A Isus reče mu: “Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom mislju svojom. Ovo je prva i najveća zapovijest. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.”
I to je sva nauka vječnog spasenja! Sve drugo što vam govore mimo ovoga ne igra bitnu ulogu, sporedno je ili je ljudska obmana, prevara i laž!
136
Bibliografija
Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry, London: George Allen & Unwin LTD, 1915. Alexander Crawford Lindsay Earl of Crawford, Etruscan Inscription, John Murray, London, 1872. C. H. W. Johns, Ancient Babylonia, Chapter VIII, University Press, Cambridge, 1913. Đ. Daničić, Rječnik iz starina srpskih, Dio treći, Državna štamparija, Beograd, 1864. Elizabeth E. Goldsmith, Life Symbols as Related to Sex Symbolism, G. P. Putnam’s Soms, New York & London, 1924. Frank C. Higgins, The Cross of the Magy, New York, Roger Brothers, 1912. G. Maspero, History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier Society, London, 1901?-1906. James George Roche Forlong, Rivers of Life, Or, Sources and Streams of the Faiths of Man in all Lands, Volume 2, London, 1883. John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. L. A. Waddell, The Aryan Origin of the Aphabeth, Luzak & Co, London, 1927. P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971. Radivoje Pešić, Vinčansko pismo i drugi gramatološki ogledi, Pešić i sinovi, Beograd, 1995. R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825. Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866. Sir James George Frazer, The Golden Bough: A Study in Magyc and Religion, first published 1890, Reprinted at Oxford University Press, New York, 1998. Thomas Inman, Ancient pagan and modern Christian symbolism, Second edition, New York, J. W. Bouton, 1875. William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793.…
137
…….O AUTORU
Petko Nikolić Viduša rođen je na Viduši kod Kaknja (srednja Bosna) na dan Sv.Petke 27. (14.) oktobra 1951. godine. Onovnu školu pohađao je Modrinju (opština Kakanj) i u Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu. Kao provjetni radnik radio u zeničkim osnovnim školama. U Kanadi živi i radi od 1993. godine. Autor je nekoliko knjiga o Velikoj piramidi. U izdanju Izdavačke kuće “Pešić i sinovi” u Beogradu 2014. g. objavljena mu je knjiga “Stećci laž i bogumili”, a bavio se i poezijom: knjiga “Nebeski glasonoša”, Književni klub “Studenac”, Tešanj, 1996, te e-knjiga poezije ”Pjesme iz progonstva”. U elektronskom izdanju objavio je zbirke ogleda iz srbske etnologije, mitologije, simbologije, etimologije i istorije. To su e-knjige “Perunovi zapisi”, “Zabranjeno znanje”, “Božija slova”, “Peroglifi i steći”, “Pepel i opelo”, “Tragom istine” i “Vrata vremena.”
138
139
