2
Ivana Treščec, 1.b Klara Seleš, 1.c Kristina Haramina, 1.b Dora Kovačić, 3.c Leonarda Jurendić, 2.a Hana Živko, 3.a Fran Igrić, 5.c Tomislav Benotić, 1.c Da mi je biti kapljica kiše... Opijen mirisom ljeta, na livadi stojim. Sklopljenih očiju, raširenih ruku kišne kapi brojim. Da mi je biti kapljica kiše... Na oblaku bijelom lebdio bih nad Hrvatskom cijelom. Da mi je biti kapljica kiše... Okupao bih se u prpošnoj Dravi, vozio Neretvom na splavi. Da mi je biti kapljica kiše... Spustio bih se na zelena polja podravska, sjurio niz slap na jezera Plitvička. Da mi je biti kapljica kiše... Planinario bih kamenitim Velebitom, odmarao se u žitu zlatnom slavonskom. Ah, da mi je biti kapljica kiše... Pustio bih moru plavom, na valovima da me njiše, njiše, njiše ... Filip Šokec, 8.a Glazba jeseni Tiho... Jeca sivo nebo. Plaču kišne kapi. Savio se poljski cvijet. Na ormaru dunja teško diše. U daljini tužno pjeva gitara. Lagano kopni jesen na krilima samoće. Mihael Kramarić, 6.c Učimo od prirode Priroda je raj na zemlji i što se više možemo stopiti s njom to više uživamo u raju. Ona je poput brižne majke koja nas svemu uči, ima odgovore za sve i sve što nam je potrebno za sreću. Za istinsku sreću treba jako malo. Indijanci su se dugo borili za prirodu, a danas se bori i cijeli svijet. Svijet je licemjeran , radi samo” in” stvari i pitanje je koliko je ta borba istinska. Uživam u šetnji šumom. To me opušta. U šumi sam sretan. Sve drveće i svo bilje živi skladno u šumskom miru. Svima sunce isto sije i svima se mjesec isto smiješi, sve ih ista kiša kupa i ista rosa krasi. Svi neobično ovise jedni o drugima i ne bune se zbog toga jer nestanak jednih znači i nestanak drugih. Svi hrastovi imaju iste ogrtače i iste ukrase u kosi. Razlikuju se samo po starosti i ne zna se koji je ljepši, mlađi ili stariji. Ni jedan ne nosi Pradu, Versace ni Gucci, a ipak su lijepi i zamijećeni. Ne svađaju se, ne bore se za vlast, ne ogovaraju... Odišu jednim mirom koji prenose na cijelu šumu. Da je “in” subota u šumi, a ne na špici, sva „elita“ bi glumatala po šumi. Pitanje je koliko bi uživali jer na špici su samo da bi bili zamijećeni i da bi se šepurili potpisom, najčešće nemoralnih diza- jnera. Oni ne uče ni od koga, nezadovoljni su sobom i ne znaju ni u čemu uživati. Gledao sam svog psa. Činio mi se tužan i bolestan. Odvukao se do jednog kutka u voćnjaku i pasao je travu. Poslije toga je povratio i do kraja dana je došao k sebi. Prije su se ljudi liječili samo biljem, blatom, vodom, solima, kamenjem... Danas sve jedemo i svačime se liječimo. Osim modernih lijekova imamo i sve modernije i nedokučivije bolesti. Svaki lijek nečemu šteti, a lijepa mirisna kamilica je ublažavala bol i nije štetila. Prirodni lijekovi su često gorki. Tako se i u životu sve dobro i zdravo muči s gorčinom u sjeni lošeg blještavila. Tuširanje poslije napornog dana je nešto božanstveno, opušta, liječi, odnosi sve zlo i daje novu energiju. Pogled na potok smiruje i opušta, žubor valića je najljepša glazba, liječi dušu... Voda ispire i odnosi svo zlo, a danas je i ona bolesna. Zamaramo je nepotrebnim otpadom i tjeramo je da se bori za vlastiti opstanak, a neophodna je za naš život. Čovjek se pravi najpametnijim i pomalo se igra Boga. Uništava svoj iskon i svoju dušu da bi nekome pokazao svoju moć i bogatstvo. Sva sreća da je Bog samo jedan, pravedan i nepotkupljiv. Kad je previše svega i voda dođe do grla, priroda podivlja. Bjesne olu- je, vjetrovi, poplave, potresi... Priroda se otrese nagomilanog nereda i sve krene ispočetka pod dirigentskom palicom čovjeka moćnika. Kad dobrim ljudima dođe voda do grla, postaju iznenađujuće moćni bez dragulja i raznih potpisa. Moć im daje dobra duša i čisto srce stopljeno s prirodom kojoj je voda došla do grla. Oni krenu na olujni let pod oblacima šibanima olujama, braneći sebe i sve oko sebe. Svjestan čovjek učeći od prirode brani sebe i štiti prirodu za svoje dobro i dobrobit cijeloga svijeta. Mihael Kramarić, 6.c Pri kraju ljeta Kraj je ljeta koje je obilježila obilna kiša. A meni je dosadno. Kako da je otjeram!? Kako? Tada mi padne na pamet spasonosna ideja - branje gljiva.To bi moglo biti uzbudljivo. Ali - ne mogu sama u šumu. Razmišljam tko bi mogao biti žrtva. Mama se ne da. Kuha. Tata pogotovo - drijema. Aha! Najstariji brat - on je najpogodniji jer je „ slab na mene“ i moje trikove. Prišuljam mu se, udijelim mu bezbroj sitnih pusica i kažem da je on moj najdraži braco. I - gotov je. Sad bih ga mogla tražiti i pola plaće, a ne samo običan izlet u šumu. Opremamo se kao da idemo na Sjeverni pol. Puni energije ulazimo u šumu dok se grane drveća svijaju pod teretom kišnih kapi, a noge nam tonu u blatnjav put. Hodamo podupirući se debelim štapovima i s košarama u rukama. Sve nam je smiješno. Od jednog do drugog grma pauk je ispleo veliku, gustu, a tako pravilnu, mrežu, i koja je, bez obzira na kišu, izdržala teret kapljica. No, nije joj uspjelo izdržati i prolazak moga brata koji je izgledao kao Spiderman. Hodali smo i hodali, a košare su još uvijek bile prazne. Pomalo smo se i umorili i utihnuli. Ne da nije bilo gljiva, bilo ih je, samo nisu bile jestive. I baš kad smo odlučili vratiti se, naišli smo na neki proplanak pun zelene visoke trave koja se odjednom zanjihala, a iz nje su jurnule ogromne životinje. Bilo je to krdo košuta i jelena preplašenih našim dolaskom.Trčali su i skakali, a njihovi su skokovi bili veličanstveni. I - sve je bilo gotovo u trenu. Ostali su samo njihovi tragovi u mekoj zemlji svjedočeći o prisutnosti ovih plahih bića. U jednom trenutku sam povjerovala da su to neka mitska bića, a ja i moj brat smo ih oslobodili zatočeništva u začaranoj dolini. Oduševili su me. Eto, kako čovjeku treba tako malo pa da uživa u svojoj i tuđoj slobodi, jednostavno da bude zadovoljan. Latica Ilić, 6.b Sretni smo Kiša kiši, nečujno Kapljica takne mi dlan, mala, sićušna. U njoj se ogleda moje lice, moja duša. Mama mi često tepa: „Čuvam te kao kapljicu vode na dlanu.“ Snatrim... U njoj je počelo svijeta, u njoj se ogleda ljubav koja ima lice. Je li to lice moje majke, ili je to moj dom, moja Hrvatska, ili je to Koprivnica. Ma gdje da jest, znam, teći će, naći druge kapi, stvoriti potok, rijeku. Koliko je samo snage, slobode u tom mnoštvu kapi. Neobuzdanost kapi stvara snagu i moćno ruši sve pred sobom. A onda velika brana. Snaga prerasta u energiju koja daje svjetlo, korisnost. Kažu da smo mi u Hrvatskoj sretni jer pos- jedujemo bogatstvo – bogatstvo kapljica vode. Latica Ilić, 6.b Stari melin Kraj potoka vu šumici kak knjiga na polici stari melin stoji. Seča se težaka, i konja, i kola i žmehkih vreča žita i melje punih korita. Seča se kak od melje se vu njem je belo bilo, a vu potoku od vrtnje vodenice se se penilo. A onda je sega toga nestalo i za staroga melina vreme je stalo. Filip Šokec, 8.a Svi moji dani obasjani su svijetlim bojama Moji roditelji su odlučili da ćemo provesti ljeto kod ujaka u Gorskom kotaru. Nisam baš bila presretna jer tamo nemam prijatelja. Šlag na torti je bilo to što je moj brat cijelim putem zanovijetao, a moji roditelji su slušali muziku koja je izumrla još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada smo stigli, pao mi je mrak na oči. Nije bilo ničega osim šume! Između visokih stabala nazirala se mala kućica. Bila je stara i zapuštena. Ispred nje je stajao moj ujak. “Dobro došli u moj skromni dom!”, rekao je. “Uistinu skroman!”, promrmljala sam si u bradu. Mama mi je naredila da odem u dućan. Put do njega prolazio je kroz šumu. “Što ako me pojede medvjed?!”, pitala sam zabrinuto. “Bili bismo mu jako zahvalni!”, podrugljivo će moj brat. Dućan je bio malen i skučen. Nisam se mogla snaći. U traženju me prekine nepoznat glas: “Trebaš pomoć?”. Ispred mene je stajao neku dječak kratke smeđe kose, a njegove oči zelene kao livada tajanstveno su me promatrale. Bio je ležerno i pomalo nemarno obučen u stare isprane traperice i crnu majicu. Tek sam nakon par trenutaka shvatila da me nešto pitao. Kada sam sve kupila i bila na odlasku, zaustavio me njegov glas: “Čekaj! Kako se zoveš?” Rekla sam mu, a on je objasnio da pomaže svojoj majci oko ovog dućana. Porastao mi je u očima. Lijep je i vrijedan. Ponudio se da me otprati kući. Uz njega šuma mi se više nije činila tako strašnom. Što smo dublje ulazili u šumu, svjet- lost se sve više skrivala iza visokih stabala. Borovi su svojim stasom i držanjem izazivali strahopoštovanje. On je držao ruke u džepovima, uporno gledajući pod noge. Šutjeli smo gotovo cijelim putem. Čudno, ali nije mi bilo dosadno. Čak mi je bilo žao kada smo stigli. Pogledao me u oči i pitao: “Vidimo se sutra?” Nasmiješila sam se i klimnula glavom. Gledala sam ga kako odlazi i zamišljeno ušla u kuću. Brat me pitao: “Nije te pojeo medvjed?” Odgovorila sam: “Ne, nije, čuvao me vitez.” Dunja Dujnić, 6.b Lijepo je biti bogat Od ranog djetinjstva uživao sam igrajući se u prirodi. Rado sam odlazio s djedom u vinograd ili pomažući baki u vrtu. Ona voli cvijeće i natječe se sa svojim susjedama koja će imati raznovrsnije cvijeće ili ljepšu papriku. Meni je najljepši posao bio zalijevanje. Trošio sam vodu nemilice. Baka se ljutila, ali ja nisam bio svjestan koju mi dragocjenost posjedujemo, koja se sve bogatstva kriju u jed- noj kapljici te koliko je voda važna za život svih živih bića. Škola, eko škola, me poučila o svemu važnome pa tako i o tome da nema života bez vode. Danas često odlazim na potok Koprivnicu, pomažem u čišćenju njegovog korita (još uvijek ima nesavjesnih ljudi koji misle da je to mjesto za otpad), uživam u malom slapu, a veseli me i ribolov, dok tata kaže da ga voda smiruje (kad smo zajedno na ribolovu). Nikako ne mogu zaobići ni naše Podravsko more, koje nas ljeti rashlađuje. Raduje me što se pojavila i neka udruga Pri- jatelja Šoderice pa će je malo urediti. Ali ako prođete i našom Koprivnicom, nezaobilazna je fontana u gradu kao i mali vodoskok u srcu našeg prelijepog parka kao i redovito kupanje golubova u Podravkinoj žlici. Nadahnjuje me proljeće, ljepota cvijeća, zelenilo grada i cijele naše županije u čemu veliku ulogu ima baš voda. Lijepo je biti bogat – imati vodu. Vinko Evačić, 6.a Iris Juršetić, 3.c

KRIJESNICE - poster (OŠ - LiDrano 2012)

Embed Size (px)

DESCRIPTION

LiDrano 2012 - školski listovi - osnovne škole OŠ Antun Nemčić Gostovinski, Koprivnica

Citation preview

Page 1: KRIJESNICE  - poster   (OŠ - LiDrano 2012)

Ivana Treščec, 1.b

Klara Seleš, 1.c

Kristina Haramina, 1.b

Dora Kovačić, 3.c

Leonarda Jurendić, 2.a

Hana Živko, 3.a

Fran Igrić, 5.cTomislav Benotić, 1.c

Da mi je biti kapljica kiše...

Opijen mirisom ljeta,na livadi stojim.

Sklopljenih očiju, raširenih rukukišne kapi brojim.

Da mi je biti kapljica kiše...

Na oblaku bijelomlebdio bih nad Hrvatskom cijelom.

Da mi je biti kapljica kiše...

Okupao bih se u prpošnoj Dravi,vozio Neretvom na splavi.

Da mi je biti kapljica kiše...

Spustio bih se na zelena polja podravska,sjurio niz slap na jezera Plitvička.

Da mi je biti kapljica kiše...

Planinario bih kamenitim Velebitom,odmarao se u žitu zlatnom slavonskom.

Ah, da mi je biti kapljica kiše...

Pustio bih moru plavom,na valovima da me njiše, njiše, njiše ...

Filip Šokec, 8.a

Glazba jeseni

Tiho...Jeca sivo nebo.Plaču kišne kapi.Savio se poljski cvijet.Na ormaru dunja teško diše.U daljini tužno pjeva gitara.

Lagano kopni jesenna krilima samoće.

Mihael Kramarić, 6.c

Učimo od prirode

Priroda je raj na zemlji i što se više možemo stopiti s njom to više

uživamo u raju. Ona je poput brižne majke koja nas svemu uči, ima

odgovore za sve i sve što nam je potrebno za sreću. Za istinsku sreću

treba jako malo. Indijanci su se dugo borili za prirodu, a danas se

bori i cijeli svijet. Svijet je licemjeran , radi samo” in” stvari i pitanje je

koliko je ta borba istinska.

Uživam u šetnji šumom. To me opušta. U šumi sam sretan. Sve

drveće i svo bilje živi skladno u šumskom miru. Svima sunce isto sije

i svima se mjesec isto smiješi, sve ih ista kiša kupa i ista rosa krasi. Svi

neobično ovise jedni o drugima i ne bune se zbog toga jer nestanak

jednih znači i nestanak drugih.

Svi hrastovi imaju iste ogrtače i iste ukrase u kosi. Razlikuju se samo

po starosti i ne zna se koji je ljepši, mlađi ili stariji. Ni jedan ne nosi

Pradu, Versace ni Gucci, a ipak su lijepi i zamijećeni. Ne svađaju se, ne

bore se za vlast, ne ogovaraju... Odišu jednim mirom koji prenose na

cijelu šumu.

Da je “in” subota u šumi, a ne na špici, sva „elita“ bi glumatala

po šumi. Pitanje je koliko bi uživali jer na špici su samo da bi bili

zamijećeni i da bi se šepurili potpisom, najčešće nemoralnih diza-

jnera. Oni ne uče ni od koga, nezadovoljni su sobom i ne znaju ni u

čemu uživati.

Gledao sam svog psa. Činio mi se tužan i bolestan. Odvukao se do

jednog kutka u voćnjaku i pasao je travu. Poslije toga je povratio i do kraja dana je došao k sebi. Prije su se ljudi liječili samo biljem, blatom, vodom, solima, kamenjem... Danas sve jedemo i svačime se liječimo. Osim modernih lijekova imamo i sve modernije i nedokučivije bolesti. Svaki lijek nečemu šteti, a lijepa mirisna kamilica je ublažavala bol i nije štetila. Prirodni lijekovi su često gorki. Tako se i u životu sve dobro i zdravo muči s gorčinom u sjeni lošeg blještavila.Tuširanje poslije napornog dana je nešto božanstveno, opušta, liječi, odnosi sve zlo i daje novu energiju. Pogled na potok smiruje i opušta, žubor valića je najljepša glazba, liječi dušu... Voda ispire i odnosi svo zlo, a danas je i ona bolesna. Zamaramo je nepotrebnim otpadom i tjeramo je da se bori za vlastiti opstanak, a neophodna je za naš život.Čovjek se pravi najpametnijim i pomalo se igra Boga. Uništava svoj iskon i svoju dušu da bi nekome pokazao svoju moć i bogatstvo. Sva sreća da je Bog samo jedan, pravedan i nepotkupljiv.Kad je previše svega i voda dođe do grla, priroda podivlja. Bjesne olu-je, vjetrovi, poplave, potresi... Priroda se otrese nagomilanog nereda i sve krene ispočetka pod dirigentskom palicom čovjeka moćnika.Kad dobrim ljudima dođe voda do grla, postaju iznenađujuće moćni bez dragulja i raznih potpisa. Moć im daje dobra duša i čisto srce stopljeno s prirodom kojoj je voda došla do grla. Oni krenu na olujni let pod oblacima šibanima olujama, braneći sebe i sve oko sebe.Svjestan čovjek učeći od prirode brani sebe i štiti prirodu za svoje dobro i dobrobit cijeloga svijeta.

Mihael Kramarić, 6.c

Pri kraju ljeta

Kraj je ljeta koje je obilježila obilna kiša. A meni je dosadno. Kako da je otjeram!? Kako? Tada mi padne na pamet spasonosna ideja - branje gljiva.To bi moglo biti uzbudljivo.Ali - ne mogu sama u šumu. Razmišljam tko bi mogao biti žrtva.Mama se ne da. Kuha. Tata pogotovo - drijema. Aha! Najstariji brat - on je najpogodniji jer je „ slab na mene“ i moje trikove. Prišuljam mu se, udijelim mu bezbroj sitnih pusica i kažem da je on moj najdraži braco. I - gotov je. Sad bih ga mogla tražiti i pola plaće, a ne samo običan izlet u šumu. Opremamo se kao da idemo na Sjeverni pol. Puni energije ulazimo u šumu dok se grane drveća svijaju pod teretom kišnih kapi, a noge nam tonu u blatnjav put.Hodamo podupirući se debelim štapovima i s košarama u rukama. Sve nam je smiješno. Od jednog do drugog grma pauk je ispleo veliku, gustu, a tako pravilnu, mrežu, i koja je, bez obzira na kišu, izdržala teret kapljica. No, nije joj uspjelo izdržati i prolazak moga brata koji je izgledao kao Spiderman.Hodali smo i hodali, a košare su još uvijek bile prazne. Pomalo smo se i umorili i utihnuli. Ne da nije bilo gljiva, bilo ih je, samo nisu bile jestive.I baš kad smo odlučili vratiti se, naišli smo na neki proplanak pun zelene visoke trave koja se odjednom zanjihala, a iz nje su jurnule ogromne životinje.Bilo je to krdo košuta i jelena preplašenih našim dolaskom.Trčali su i skakali, a njihovi su skokovi bili veličanstveni. I - sve je bilo gotovo u trenu. Ostali su samo njihovi tragovi u mekoj zemlji svjedočeći o prisutnosti ovih plahih bića. U jednom trenutku sam povjerovala da su to neka mitska bića, a ja i moj brat smo ih oslobodili zatočeništva u začaranoj dolini. Oduševili su me. Eto, kako čovjeku treba tako malo pa da uživa u svojoj i tuđoj slobodi, jednostavno da bude zadovoljan.

Latica Ilić, 6.b

Sretni smo

Kiša kiši, nečujnoKapljica takne mi dlan,mala, sićušna.U njoj se ogleda moje lice,moja duša.Mama mi često tepa:„Čuvam te kao kapljicu vode na dlanu.“

Snatrim...U njoj je počelo svijeta,u njoj se ogleda ljubav koja ima lice.Je li to lice moje majke,ili je to moj dom,moja Hrvatska,ili je to Koprivnica.Ma gdje da jest, znam,teći će,naći druge kapi,stvoriti potok, rijeku.Koliko je samo snage,slobode u tom mnoštvu kapi.Neobuzdanost kapi stvara snagui moćno ruši sve pred sobom.A onda velika brana.Snaga prerasta u energijukoja daje svjetlo, korisnost.Kažu da smo mi u Hrvatskoj sretni jer pos-jedujemobogatstvo – bogatstvo kapljica vode.

Latica Ilić, 6.b

Stari melin

Kraj potoka vu šumicikak knjiga na policistari melin stoji.

Seča se težaka, i konja, i kola

i žmehkih vreča žitai melje punih korita.

Seča se kak od meljese vu njem je belo bilo,a vu potoku od vrtnje vodenicese se penilo.

A onda je sega toga nestaloi za staroga melina vreme je stalo.

Filip Šokec, 8.a

Svi moji dani obasjani su svijetlim bojama

Moji roditelji su odlučili da ćemo provesti ljeto kod ujaka u Gorskom kotaru. Nisam baš bila presretna jer tamo nemam prijatelja. Šlag na torti je bilo to što je moj brat cijelim putem zanovijetao, a moji roditelji su slušali muziku koja je izumrla još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada smo stigli, pao mi je mrak na oči. Nije bilo ničega osim šume! Između visokih stabala nazirala se mala kućica. Bila je stara i zapuštena. Ispred nje je stajao moj ujak. “Dobro došli u moj skromni dom!”, rekao je. “Uistinu skroman!”, promrmljala sam si u bradu. Mama mi je naredila da odem u dućan. Put do njega prolazio je kroz šumu. “Što ako me pojede medvjed?!”, pitala sam zabrinuto. “Bili bismo mu jako zahvalni!”, podrugljivo će moj brat.Dućan je bio malen i skučen. Nisam se mogla snaći. U traženju me prekine nepoznat glas: “Trebaš pomoć?”. Ispred mene je stajao neku dječak kratke smeđe kose, a njegove oči zelene kao livada tajanstveno su me promatrale. Bio je ležerno i pomalo nemarno obučen u stare isprane traperice i crnu majicu. Tek sam nakon par trenutaka shvatila da me nešto pitao. Kada sam sve kupila i bila na odlasku, zaustavio me njegov glas: “Čekaj! Kako se zoveš?” Rekla sam mu, a on je objasnio da pomaže svojoj majci oko ovog dućana. Porastao mi je u očima. Lijep je i vrijedan.Ponudio se da me otprati kući. Uz njega šuma mi se više nije činila tako strašnom. Što smo dublje ulazili u šumu, svjet-lost se sve više skrivala iza visokih stabala. Borovi su svojim stasom i držanjem izazivali strahopoštovanje.On je držao ruke u džepovima, uporno gledajući pod noge. Šutjeli smo gotovo cijelim putem.Čudno, ali nije mi bilo dosadno. Čak mi je bilo žao kada smo stigli. Pogledao me u oči i pitao: “Vidimo se sutra?” Nasmiješila sam se i klimnula glavom. Gledala sam ga kako odlazi i zamišljeno ušla u kuću. Brat me pitao: “Nije te pojeo medvjed?” Odgovorila sam: “Ne, nije, čuvao me vitez.”

Dunja Dujnić, 6.b

Lijepo je biti bogat

Od ranog djetinjstva uživao sam igrajući se u prirodi. Rado sam odlazio s djedom u vinograd ili pomažući baki u vrtu. Ona voli cvijeće i natječe se sa svojim susjedama koja će imati raznovrsnije cvijeće ili ljepšu papriku.Meni je najljepši posao bio zalijevanje. Trošio sam vodu nemilice. Baka se ljutila, ali ja nisam bio svjestan koju mi dragocjenost posjedujemo, koja se sve bogatstva kriju u jed-noj kapljici te koliko je voda važna za život svih živih bića.Škola, eko škola, me poučila o svemu važnome pa tako i o tome da nema života bez vode.Danas često odlazim na potok Koprivnicu, pomažem u čišćenju njegovog korita (još uvijek ima nesavjesnih ljudi koji misle da je to mjesto za otpad), uživam u malom slapu, a veseli me i ribolov, dok tata kaže da ga voda smiruje (kad smo zajedno na ribolovu).Nikako ne mogu zaobići ni naše Podravsko more, koje nas ljeti rashlađuje. Raduje me što se pojavila i neka udruga Pri-jatelja Šoderice pa će je malo urediti.Ali ako prođete i našom Koprivnicom, nezaobilazna je fontana u gradu kao i mali vodoskok u srcu našeg prelijepog parka kao i redovito kupanje golubova u Podravkinoj žlici.Nadahnjuje me proljeće, ljepota cvijeća, zelenilo grada i cijele naše županije u čemu veliku ulogu ima baš voda.Lijepo je biti bogat – imati vodu.

Vinko Evačić, 6.a

Iris Juršetić, 3.c

Page 2: KRIJESNICE  - poster   (OŠ - LiDrano 2012)

Prvašići i učiteljice: Ines Geršić-Bodinovac, Sanja Brkić, Senka Pintarić

STOJE: Nikola Gojšić, Lovro Sever, Leo Harmadi, Amin Zegrani, Luka Parać, Filip Pavunc, Robert Ban, Gabrijel Mađerić, Josip Ivančan, Filip Šokec, Matija Gradiček, razrednik Hrvoje Šelimber SJEDE: Petra Patrčević, Hana Antolin- Kučić, Kristina Harmadi, Karla Sabolić, Ines Pintarić, Ana Albin, Gorana Morić, Karlo Radmanić, Anamarija Šerbetar, Tea Pokos, Martina Bukvić LEŽE: Ivan Bijelić, Jurica Ivančan, Emma Slukić ( nije na slici)

STOJE: razrednica Đurđica Šmic, Robert Trnski, Zvonimir Šarlija, Antonija Jendrijev, Nika Smolak, Tabita Crnoja, Zvonimir Baranašić, Mihael Bernard Kolarić, Valentino Šaško, Mirna Dukić, Ema Jugovac, Matea Frankol, Kristina Maljak, Petra Sabolek, Petra Derežić, Antonia Štivić, Nikolina Gregurek, Tomislav Vrban, Andrej Kolarić, Petar Unger SJEDE: Karlo Šepec, Kristina Mužin

STOJE: Jelena Posavec, Dona Momčilović, Nina Guslov, Ivana Glavina, Martina Holjevac, Ana Benotić, Monika Češnjaj, Lana Fabijanec, Viktorija Savić, razrednik Zdenko Vujasinović, Tomica Balaško SJEDE: Dominik Smolak, Robert Sambol, David Milaković, Hrvoje Trešćec, Neven Mađerić, Antonio Muqaj, Karlo Tušek, Janko Markulin

STOJE: Gracija Grošić, Ivana Markulin, Paula Patrčević, Domagoj Brkić, Ivan Vrhoci, Luka Grbačić, Dominik Emeršić, Matija Kozulić, Mateo Golubić, Ivana Kovačić, Iva Mikačić, Mia Benko, Ena Zagorščak, Sara Jindra, razrednica Anita Ružman Branković SJEDE: Lucija Kvakarić, Anja Filjar, Anamarija Meštrić, Antonela Đureta, Ivna Perić, Neva Svetec, Iva Polančec, Ana Marija Maljak, Anja Smolčić, Paula Vuljak (nije na slici)

STOJE: Marko Špiljarić, Zdravko Majić, Ivan Emanuel Hladnić, Antonio Jazbec, Alen Trgovčević, Davor Juriša

SJEDE: Matija Pianec, Annabell Telic, David Jagušić Martina Praskač, Sara Krofl, Ivana Pavić, Petra Janić, Valentina Tvorić, Ivana Bartolić, Ana Mežnarić, Nikolina Kovačević, Dorotea Odorčić, Ella Vulić, Tamara Špoljarić, razrednica Mirjana Kalavarić, Nikolina Lojan, Aure-lija Sabolek, Nikolina Praskač

8.a

8.c

8.e

8.d

8.b