Miroslav Krleža

Izradila: Maja Petras

• Miroslav Krleža poznati je književnik i vjerojatno najveći hrvatski pisac 20. stoljeća. Radi se o književniku čije umjetničko djelovanje pokriva središnje književnoumjetničke žanrove u kojima se može primijetiti utjecaj dramatike Ibsena i Strindberga te Nietzschea, barem što se tiče ranije faze djelovanja.

• Miroslav Krleža rodio se u Zagrebu 7. srpnja 1893. godine u građanskoj obitelji nižeg srednjeg-socijalnog statusa. Svoje školovanje odradio je u vojnoj kadetskoj školi u Pečuhu i to u vrijeme neposredno prije Prvog svjetskog rata u vrijeme Balkanskih ratova, kada odlazi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij te preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s namjerom da postane dobrovoljac u srpskoj vojsci.

• Nažalost njegova odluka da se pridruži srbskoj vojsci nije dobro prošla kad su ga osumnjičili za špijuna zbog čega je bio protjeran preko srpske granice. Nakon tog uzaludnog pokušaja vraća se u Austro-Ugarsku gdje biva uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Međutim brzo je pušten i mobiliziran 1915. kao domobran te poslan na bojišnicu u istočnu Europu gdje doživljava Brusilovljevu ofanzivu nakon čega vrijeme provodi uglavnom po bolnicama i toplicama zbog slabog zdravstvenog stanja nakon čega se okreće književnosti.

• Recimo da je pored vojnog života bio poprilično aktivan u politici, pogotovo nakon stvaranja Kraljevine SHS, kad je bio fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom te kad je bio angažiran u komunističkom pokretu novonastale države. Možemo to slobodno nazvati periodom kad se uvelike razvija njegova spisateljska djelatnost kad je zapravo pisao srpskom ekavicom, a potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća, postao je dominantna osoba u književnom životu bivše Jugoslavije.

• Uskoro u klimi slabašne liberalizacije pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod, a 1967. potpisuje “Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”, što je dovelo do ostavke u Centralnom komitetu SKH nakon jugokomunističke hajke na “nacionalizam”. U to je vrijeme simpatizirao zahtjeve proljećara, no povukao se kad je bilo očito da će Tito ugušiti sam ustanak. Do kraja života radio je u Lekikografskom zavodu. Umro je 29. prosinca 1981. u Zagrebu.

Poezija i proza

• U zbirci novela "Hrvatski Bog Mars" opisuje patnju malog čovjeka uhvaćenog u vihoru rata i beznađa.

• U zbirci "Pjesme I" koje je objavio pred kraj prvog sv. rata, Krleža je ispovijedio ono što se taložilo u njegovoj duši nakon proživljenih strahota i prohujalih ratnih vihora

• Sastavni dio prve zbirke čini i druga, pod naslovom "Pjesme II" koja također govori o svijetu rata i bezizlaza. Njegove pjesme su posebne,snažne, obiluju upečatljivim pjesničkim slikama.

“Pjesme” I i II, (1918.) “Pjesme” III, (1919.) “Hrvatski bog Mars” (1922) “Pjesme u tmini” (1937.) “Novele” (1924.) “Hiljadu i jedna smrt” (1932.) “Povratak Filipa Latinovicza” (1932.) “Novele” (1937.) “Balade Petrice Kerempuha” (1936.) “Na rubu pameti” (1938.) “Banket u Blitvi” (1938.), (1939.), (1962.) “Zastave” (1969.)

Drame • Drama Kraljevo,

također daje prikaz društvenih previranja u oči svjetskog rata.

“Kraljevo” (1915.) “Kristofor Kolumbo” (1917.) “Michelangelo Buonarroti” (1918.) “U logoru” (1920.) "Adam i Eva" (1922.) "Galicija" (1922.) "Golgota" (1922.) “Vučjak” (1924.) "Gospoda Glembajevi" (1929.) "U agoniji", (1928.) “Leda”, (1930.) “Aretej”, (1959.) "Deset krvavih godina", (1937.)

Dnevnici, zapisi i memoarska proza

• Krležini memoarski zapisi i dnevnici idu u red najvrjednije svjetske literature toga žanra. Krleža je dnevnik vodio od 1914. do 1977., a tekstovi su objavljeni 1977. u pet knjiga. Godine 1988. tiskani su "Zapisi s Tržiča", dnevničko-memoarski zapisi u nekoliko knjiga. Napisao je i "Djetinjstvo 1902.-1903." (u kojem Krleža opisuje proces odrastanja i dozrijevanja – tekst je tiskan 1952.).

-Zapisi s Tržiča (1988.)-Djetinjstva 1902.-1903-Davni dani

Krležina memoarska esejistika i dnevnički zapisi su sklop piščevih zapažanja o svakodnevnosti življenja, asocijacija i reminiscenicija na prijatelje (i neprijatelje), razmišljanja o filozofskim, etičkim, političkim, umjetničkim, književnim i inim problemima, zabilješke snova, promišljanje prošlosti i djetinjstva, razrađivanje enciklopedijskih natuknica koje su pobudile autorovu znatiželju. Po kakvoći ostvaraja, dnevnici i memoarska proza pripadaju vrhunskim djelima zapadne književnosti te vrste.